SURA ABESE (NAMRŠTIO SE)

Neka je neizmjerna hvala Allahu na svim Njegovim blagodatima kojima nas je obdario i neka je mnogobrojan salavat i selam na Njegova Miljenika i posljednjeg Poslanika, Muhammeda ρ, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobru i dobročinstvu do Kijametskog dana.

Molim Allaha da nas učini od onih koji slijede najljepšu Uputu i koji će imati ozarena i nasmijana lica na Sudnjem danu, koji će biti proživljeni u zumretu Muhammeda ρ i koji će biti njegova prečina i prečina njegovom ρ šefaatu.

Povod Objave ovoj suri je, ili barem prvom ajetu ove sure, bio je Ibn Umm Mektum, Slijepac, Abdullah b. Šurejh b. Malik b. Rebi'a, Fihri, iz plemena Benu Amir. Bio je tečić, po majci, Poslanikovoj ρ supruzi h. Hatidži. Poslanik ρ imao je razgovor u kojem je pozivao u islam istaknute Kurejšije; Utbeta b. Rebi'a, Ebu Džehla b. Hišama, Abbasa b. Abdilmuttaliba, Ubejja b. Halefa i njegovog brata Umejju. Iznosio je argumente ovim velikašima Kurejša i tome se bio predao, učio im je ajete, pa je došao Ibn Umm Mektum i rekao: - Allahov Poslaniče, poduči me onome čemu te Allah podučio. – Dozivao ga je i ponavljao svoju molbu, ne znajući, ili ne htijući da zna i uvaži to što je Poslanik ρ bio zauzet drugim ljudima. Kao rezultat njegova insistiranja na Poslanikovom ρ licu se mogao uočiti trag neraspoloženja i nezadovoljstva takvim postupkom Slijepca, i u sebi je rekao: - Ovi uglednici će reći kako mene slijede djeca, robovi i neodgojeni. – Okrenuo se od njega prema uglednicima, pa je Allah objavio ovaj i ajete poslije njega. Poslije toga je Poslanik ρ sretao Ibn Umm Mektuma sa riječima: - Svako dobro onome zbog koga me Allah ukorio. – i pitao ga je: - Treba li ti bilo šta?

Sedamnaesti (17.) ajet ove sure objavljen je povodom Utbeta b. Rebi'a koji je rekao: - Ne vjerujem u Gospodara zvijezde koja pada.

Ova sura ima za cilj, a Allah najbolje zna, pojasniti ajet: Tvoja opomena će koristiti samo onome koji ga se bude bojao, (Sura Nazi'at, 45.) Najveće ostvarenje je pročistiti onoga koji osjeća strahopoštovanje, a to pročišćenje se ostvaruje kroz zastrašivanje Smakom svijeta i Stajanjem. Ukazuje se i na to da su luksuz i uživanje preduslov za odbijanje poziva i da su predvorje nevjerovanja i griješenja, osim časnih izuzetaka, a da su nevolje preduslov čistoti i uzdizanju duše i njenom nastojanju da čini dobro. Svaki u kome su nevolje dublje i brojnije, njegovo srce je nježnije i blaže, pa je i ukazivanje pažnje takvom čovjeku preče.

Pored imena Abese-namrštio se, ova sura se zove i Sahhah-strašni prasak, Sefereh-putnici kuriri, ambasadori i Suretu-l-a'ma-Slijepčeva sura.

Ova sura je mekkanska, i to rani period mekkanske Objave. Ima četrdesetjedan ili četrdesetdva (41 ili 42) ajeta, stotinu trideset riječi (130) i petstotrideset slova (530).

Bismillahi – Plemenito ime koje vjernicima ukazuje na Njegovu blagodat, veličanstveno ime koje vjernicima i prijašnjim i potonjim, ukazuje na dokaze Njegova postojanja. Bez Njega bi to bilo nemoguće, a i kako bi?! Ne možemo Ga dokučiti vremenom kada je vrijeme Njegovo stvorenje. Ne možemo Ga ograničiti prostorom kada je prostor On uspostavio. Niko Ga ne može spoznati osim načinom na koji je On postavio. Sjećamo Ga se spominjući Ga. Allah ima neograničenu moć i neizrecivu mudrost.

Rahman – Koji je sve stvorio i na svoje postojanje jasnim dokazima uputio.

Rahim – Koji je svoje evlije izdvojio upotpunjavajući svoje blagodati prema njima i koji, koristeći ih, teže Njegovom zadovoljstvu.

On se namrštio i okrenuo (Sura Abese, 1.) – Poslanik ρ je Ibn Umm Mektuma dva puta ostavio kao svoju zamjenu u Medini, kada je on ρ bio na vojnom pohodu. Trinaest puta je Slijepac predvodio džemat umjesto Poslanika ρ.

Ako bismo bili pošteni, ovdje nikako ne smijemo kriviti Poslanika ρ jer on je bio zaštićen od grijeha. On je počinio nešto za šta ga Allah krivi i kori, ali grijeh velikih je dobro djelo običnih ljudi. Ovo je akaidsko pitanje. Činjenica je da ima onih grupacija i islamskih učenjaka koji smatraju da je bilo moguće da Poslanik počini grijeh, ali ne veliki i ne onaj koji bi mogao naškoditi njegovom ugledu među ljudima. Postoji i druga grupa učenjaka koji smatraju da je nemoguće da Poslanik počini grijeh, bilo mali bilo veliki, jer bi to bilo u suprotnosti sa svojstvom svih Poslanika da su zaštićeni od grijeha. Njihove greške spomenute u Kur'anu i one koje Poslanik ρ navodi u hadisima, nisu ništa drugo nego postupanje po prečini. Oni su, jednostavno, smatrali da je ono što čine u određenom momentu jedino ispravno, ali im je Allah onda dostavljao ispravku ili ukor. Tako je sa Ademovim as. grijehom. S obzirom da je Iblis bio vrlo ugledan džin i odabranik koji je pod svojom komandom imao sedamdeset hiljada meleka i da je činio sedždu pod Aršom svako jutro i svako večer, kada se zakleo Ademu as. logično je da mu Adem i povjeruje. Adem je postupio shodno svojoj ljudskoj prirodi. Kasnije ga Allah kori zbog toga postupka i ukazuje mu na činjenicu da je Iblis neprijatelj kompletnom ljudskom rodu. U ovom svjetlu možemo promatrati i ostale postupke drugih poslanika koji im se pripisuju kao greške. Takav je postupak Musa as. kada je udario onoga kopta. On je smatrao da niko iz njegova naroda, s obzirom da im je ukazao na težinu grijeha klevete, neće nepravedno osuditi ikoga, i kao čovjek je stao na stranu sunarodnika, da ga zaštiti i odbrani. Kasnije je uvidio svoju grešku. Neki će prigovoriti na Poslanikov ρ postupak kada se radilo o zarobljenicima Bedra. Velikog vam Allaha!? Da li je za očekivati da neko koga je Allah poslao kao milost svim svjetovima postupi drugačije? Neko će reći: - A šta kažeš za palme i oprašivanje? Zašto im je Poslanik ρ rekao da poskidaju konopčiće s palmi, pa one nisu dale roda, a onda kada su ih vratili na palme, one su rađale kao i prije. Neki kažu da su oni crvi koji oprašuju palme jako spori i potrebno im je puno više vremena da siđu pa da se popnu na palmu nego da pređu prečicom po konopčićima.

Ja vama postavljam pitanje: - Da li je logično da čovjek koji živi među Arapima pedeset godina ne zna zašto služe konopčići? Jedne prilike je Poslanik ρ, na jednom sohbetu zatražio od domaćina da mu doda potkoljenicu, ovčiju. Čovjek mu je dodao. Kada ju je Poslanik ρ pojeo, zatražio je još jednu. Čovjek mu je dodao i drugu potkoljenicu. Kada je Poslanik ρ zatražio i treću, čovjek je stao u čudu i rekao: - Allahov Poslaniče, ovca ima samo dvije potkoljenice! – Poslanik ρ mu je rekao: - Allaha mi, da nisi postavio tog upita, vadio bi mi potkoljenice iz tog lonca sve dokle god bih ih od tebe tražio.

U svjetlu ovog događaja, da ashabi nisu postavili pitanje: - Pa naši stari su stalno držali konopčiće na palmama?! – smatram da bi se palme svinule od uroda, ali ljudi često nisu spremni da poslušaju svoga vođu bez pitanja.

Pogledajmo slučaj Ibn Umm Mektuma: 1. Mada je bio slijepac, nije imao nikakvih problema sa sluhom. Čuo je razgovor koji je

Poslanik ρ vodio sa glavešinama Kurejša i mogao je zaključiti da je to veoma važna stvar, ali i pored toga je dozivao i insistirao da se Poslanik ρ odazove.

2. On je primio islam i naučio je osnovne stvari, a ovi nisu bili muslimani. Naučiti nekoga islamu je preče nego nekome pojašnjavati ono što mu je već poznato u osnovi. Primanje islama od strane ovih uglednika bi bilo uzrokom da se za njima povedu i mnogi drugi. To je u ljudskoj prirodi, da slijedi onoga ko je popularan ili ugledan u svojoj sredini.

3. Allah je zabranio da se Poslaniku ρ obraća u nevrijeme, a Ibn Umm Mektum je upravo to učinio. Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna. (Sura Hudžurat, 4.)

Sada se postavlja pitanje: - Ako je Ibn Umm Mektum kriv, zbog čega Allah kori Poslanika ρ?Možemo reći: - Zato što je Poslanik ρ dao prednost bogatim i uglednim nad siromašnim i

neuglednim. Ili:

Drugo pitanje je: - Allah je ukorom Poslaniku ρ podigao ugled Slijepcu, a onda ga nazvao takvim (slijepcem) mada je Slijepac nadimak kojim se niko ne ponosi, nego se njime ponižava?

Odgovor: - Nije se željelo obezvrijediti i uniziti Slijepca, nego kao da se hoće reći: - Zbog njegovog sljepila on zaslužuje da se bude pažljiviji prema njemu i da mu se obraća s više obzira, a tebi je Muhammede, nedolično da prema njemu budeš takav.

Treće pitanje: - Ako je Poslaniku ρ bilo dozvoljeno da odgaja i kritikuje ashabe, ukazujući im na ono što je bolje i ispravnije, jer poslan je da bi usavršio i upotpunio ono što je najbolje i najplemenitije kod ljudi, njihove najbolje i najplemenitije moralne osobine, zašto mu se i ovaj postupak nije u to ubrojio?

Odgovor: - Zato što je neko mogao pomisliti da se radi o davanju prednosti bogatim nad siromašnim i dunjaluku nad ahiretom.

Ako bi neko i pomislio da je Poslanik ρ kriv, neka razmisli o tome zašto je on ρ tako postupio. Kao čovjek je smatrao da je bolje imati veći broj muslimana i s te strane je njegov postupak opravdan i ispravan, ali u Allahovom Sveznanju je da je bitan kvalitet, a ne broj. Dalje, ti ljudi, osim Abbasa, nisu nikad prihvatili islam, ali to Poslanik ρ nije znao. Spoznao je to i shvatio nakon ove sure.

Allah ga, ρ, kori u trećem licu, ukazujući mu i na taj način, počast. Skreće mu pažnju na to da su vjernici bolji, makar bili i neugledni, a da su dunjalučari ništavni bez obzira na njihovo bogatstvo i prividni ugled među ljudima. Ibn Umm Mektum je poginuo na Kadisijji noseći crni bajrak.

zato što je slijepac njemu prišao, (Sura Abese, 2.) – Ističe se ovo svojstvo kako bi se ukazalo na činjenicu kako prema ovakvima treba biti još obzirniji i obazriviji.

Nakon što se Poslaniku ρ obraća u trećem licu, tj. kao da ga i nema, ili je odsutan, što je kod Poslanika ρ izazvalo neugodnost i tjeskobu, Allah mu kaže:

A šta ti znaš - možda on želi da se očisti, (Sura Abese, 3.) – Ne znaš, niti možeš saznati, bez obzira koliko se trudio i nastojao da dokučiš, ono što je u ljudskim prsima.

Obraćanjem u trećem licu Allah ukazuje počast Poslaniku ρ tako što mu se ne obraća direktno. Time ga štiti osjećaja sramote da bude direktno ukoren, i to je počast, ali u isto vrijeme mu ukazuje i na težinu prijestupa jer mu se obraća kao da ga nema.

ili pouči pa da mu pouka bude od koristi. (Sura Abese, 4.) - Možda se on pročisti nakon onoga što čuje od tebe ili ga nešto opameti, ma koliko neznatno to bilo, pa mu to podsjećanje bude uzrokom da ostavi kufur, jer se dobro ne smije zanemariti ma koliko nam se ono činilo malehno i ništavno. A možda mu podsjećanje bude od velike koristi.

Ovdje imamo išaret da je podsjećanje i kazivanje o pravom putu bilo usmjereno nekome drugom. Kao kad nekome objašnjavamo nešto a drugi bi to mnogo brže i lakše shvatio i prihvatio.

Čišćenje je prije spomenuto jer je preče se osloboditi onoga što je prljavo i grijeha, nego se zakititi nečim lijepim. Džaba je čovjeku oblačiti lijepu odjeću ako mu je tijelo prljavo i smrdljivo. Nakon toga se spominje poduka. Neki, opet, kažu da je ovo drugo podučavanje nafilama, onome što nije obavezno, a ovo prvo je sve ostalo.

A šta ti znaš, možda će on klanjati i činiti dobra, pa uspjeti, ili će uzeti pouku iz Kur'ana pa će mu to biti od velike koristi.

Nakon što je ukazao na uzrok smrknutosti i okretanja, ukazuje na one kome se okrenulo i kome se pažnja posvetila, pa kaže:

Onoga koji je bogat, (Sura Abese, 5.) – onoga ko teži bogatstvu i imetku,

ti njega savjetuješ, (Sura Abese, 6.) - ti se njemu okrećeš, s ostavljaš Slijepca. – Nastojiš da im približiš islam i da ga oni prihvate i da ih u tome i drugi slijede.

Onaj koji zanemaruje sve ono što je tebi važno i čemu ti pozivaš, ti njemu ukazuješ pažnju. Glagol istagna može značiti: biti bogat i neovisan, ali i u značenju: biti nezainteresovan.

Onaj ko ne vodi računa o sebi samome, taj ne vodi računa ni o Allahu.

a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; (Sura Abese, 7.) – nikakva grijeha nećeš imati ako se on ne očisti. Tvoje je samo da pozivaš, a Allah upućuje. Tvoje nastojanje da nekoga uvedeš u islam neće ti biti uzeto u grijeh i to to ne treba biti razlogom da one koji su primili islam zanemariš od daljnjeg usavršavanja. Poslanik ρ ima zadaću da opominje. Ova sura je vezana za prethodnu: Tvoja opomena će koristiti samo onome koji ga se bude bojao, (Sura Nazi'at, 45.), i Allah ukazuje na vrjednotu onih koji mogu biti neugledni u očima drugih ljudi: Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti (Sura Kehf, 28.) I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu - ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio. (Sura En'am, 52.), i time skreće pažnju na to da položaj i bogatstvo na dunjaluku ne znače is to i kod Allaha. Poslanik ρ rekao je: Možda prašnjav i čupav čovjek, kome se ne bi ni vrata otvorila ni utočište pružilo, kada bi zamolio nešto Allaha, Allah bi mu primio njegovo traženje.

Nakon što je Allah ukazao na onog ko ne pridaje pažnju ičemu, spominje i njegovu suprotnost, pa kaže:

a onoga koji ti žureći prilazi (Sura Abese, 8.) i strah osjeća, (Sura Abese, 9.) ti se na njega ne osvrćeš, (Sura Abese, 10.) – a onoga ko ti hrli žudeći, pored svog siromaštva, strahujući od Allaha, pribojavajući se kažnjavanja nevjernika i potucajući i posrćući putem zbog svog sljepila, ti zanemaruješ. Predan si tim nevjernicima, mada je ovaj siromah i Slijepac preči.

Nakon ovog ajeta Poslanik ρ nikada nije bio ovako predan prema bogatim, a prema siromasima se odnosio kao da su kraljevi. Veličanstven je onaj koga Allah uzvisi, makar bio ništavan među ljudima, a ponižen i ništavan je onaj koga Allah takvim učini, makar on bio uvažavan i poštovan među ljudima. Allah uzvisuje nekoga imanom i pokornošću, a ponižava druge nevjerstvom i grijehom.

Pošto je upućen prijekor i svima onima koji slično postupaju, Allah iznosi:

Ne čini tako! Oni su pouka - (Sura Abese, 11.) pa ko hoće, poučit će se - (Sura Abese, 12.) – Nemoj to nipošto! Stvari u određenju nisu onakvim kakvim ih ljudi zamišljaju i kako oni preptpostavljaju. Ne dešava se sve onako kako okolnosti ukazuju, nego postoji vlast i odredba koja prevazilazi njihov razum i razmišljanje.

Ovo nam pojašnjava i negira tvrdnju nevjernika, pa kaže: Ne čini tako! – Misli se na Kur'an, a upotrijebljen je ženski rod kako bi se podsjetilo na ajete i sureta koja je Poslanik ρ učio pred nevjernicima, - Oni su pouka. – podsjetnik. Podsjetnik koji, ako bi razmislili o njemu, našli bi njegovu potvrdu i u sebi samima i u svemu što ih okružuje. U Kur'anu se ne navodi nešto što nije bilo poznato ili je nepoznato ljudima, a ko mu se preda on je dobrodošao, a ko ga odbaci, pa propao je i daleko je od Allahove milosti.

Hasan Basri kaže: - Kada je donio ove ajete, Džibril je zakrenuo glavom kao da mu je nešto upalo u oko, iščekujući Allahovu presudu, a kada je Allah objavio: A nije tako! – onda se obradovao.

Pošto je ukazao na postojanost Kur'ana i činjenicu da je on podsjetnik, onda ga opisuje i kazuje koliko je on veličanstven i častan, pa kaže:

na listovima su cijenjenim (Sura Abese, 13.) uzvišenim, čistim, (Sura Abese, 14.) u rukama pisara (Sura Abese, 15.) časnih, čestitih, (Sura Abese, 16.) – u rukama ambasadora. Onih koji ih zapisuju sa svim vijestima i propisima koje sadrže. Meleka prepisivača iz Levhi mahfuza-matrice, plemenitih i čestitih. Koji se odlikuju visokim moralnim osobinama i koji su cijenjeni kod Allaha i koji su krajnje čestiti i pobožni.

Ovi listovi su prepisani iz Matrice, na sedmim nebesima, uzdignuti i očišćeni od šejtana i njihovih dodira i mogu ih uzimati samo čisti. Ovi čisti meleki mogu biti pisari Objave, ili u značenju posrednika i ambasadora. Plemeniti su kod Allaha.

'Ata kaže: - Njihovo dostojanstvo im ne dopušta da budu prisutni kada se čovjek osami sa svojom suprugom, ili kada se razodjene da bi podmirio fiziološku potrebu. Pokorni.

Postoji i drugo mišljenje koje kaže da su listovi, Objave Poslanicima, a da su plemeniti i čestiti pisari ashabi. Neki kažu da su to učači Kur'ana.

Čisti zato što ih dodiruju čisti meleki, pa su i sami listovi čisti.

Nakon što je ukazano na čistotu i visoko mjesto ovih listova i onih koji ih zapisuju, Allah proklinje onoga ko to zanemaruje i izjašnjava se u trećem licu jer je to upečatljivije, pa priziva ono što je najgore na dunjaluku pa kaže:

Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! (Sura Abese, 17.) – Ubijen bio čovjek! Onaj koji vodi računa samo o sebi i svojim prohtjevima a zaboravlja na svoga Gospodara, koji se oholi i uznosi nad drugim i koji je opčinjen svojim osobinama i postupcima, a te iste osobine su dar njegova Stvoritelja. – Koliko je samo njegovo nevjerovanje?! – Koliko je njegovo poricanje, njegov inat i prkos, kada toliko poriče Proživljenje, pripisuje Allahu ortaka. Kletva je na takvom čovjeku ali iznosi se i razlog čuđenju njegovom tolikom nijekanju Kur'anskih ljepota koje su jasne svima. Zanemaruju ukaz na Smak, mada to niko ne može osporiti. Ova kletva, u svoj svojoj kratkoći, samo ukazuje na veliku srdžbu i poniženje. Mada se odnosi na određene ljude, one s kojima je Poslanik ρ pričao prije nego je Slijepac došao, mi je možemo shvatiti kao opću kletvu svima onima koji niječu Allahove blagodati.

Bilježi se da je ovaj ajet objavljen zbog Utbeta b. Ebi Leheba koji se rasrdio na svog oca i primio islam, ocu uz inat. Kasnije se pomirio s njim i ovaj mu je dao novca i trgovačke robe i poslao ga u Šam. Utbe je tada rekao: - Ne vjerujem u Gospodara zvijezde padalice. – Zatim je poslao poruku Poslaniku ρ u kojoj ga izvještava da je postao nevjernik. Poslanik ρ rekao je: - Allahu moj, pošalji na njega jednog od svojih pasa. – Kada je Utbe došao na mjesto gdje ima lavova i drugih zvijeri, sjetio se Poslanikove ρ dove (kletve) i rekao je da će dati hiljadu dinara onome ko ga sačuva od lava i omogući mu da živ dočeka jutro. Pratioci su ga stavili u sredinu karavane, među sve stvari i postavili jaku stražu oko njega, ali je došao lav i usmrtio ga. Njegov otac ga je oplakivao i govorio: - Sve što je Muhammed rekao i dogodilo se. – ali i pored toga u nije koristilo to što je znao i priznavao.

Ubistvo je najgora dunjalučka stvar, a ko ovo tumači kao prokletstvo, ono je ubistvo duše i njena propast, a to je najgori vid kazne.

Ne možemo kazati da se Allah nečemu čudi, jer On je Sveznajući, nego ćemo reći da ovakav postupak zaslužuje svako čuđenje od strane pametnih ljudi i da kao takav i zaslužuje ovakvo prokletstvo i ovakvu kletvu. I koja je to stvar zbog koje čovjek postaje kafir i niječe svog Gospodara i Njegove blagodati, a dat mu je razum i sposobnost razlučivanja dobra od zla?!? Kako neko, ko je nastao od kapi ogavne tekućine i ko će postati smrdljivi leš, može da misli da je vrjedniji od nekoga?!?

Pošto čovjek najjače negira Gospodara i Stajanje, a pošto je mnoštvo dokaza o tome, Allah čovjeka vraća na samog sebe i razmišljanju o sebi, pa mu ukazuje na njegovu ništavnost i ogavnost, i pokazuje mu da je Onaj ko ga je zaodjenuo čašću, nakon što je bio ništavan i beznačajan, vrijedan da

Mu se bude zahvalno i da Ga se vjeruje, a ne obrnuto. Svako stvaranje ima tri dtadija; početak, sredinu i kraj, pa Allah postavlja pitanje, ukazujući na ova tri stadija, čovjeku:

Od čega ga On stvara? (Sura Abese, 18.) – od čega je stvoren?, a onda odgovara, ukazujući mu da je odgovor jasan sam po sebi i da se ne treba zadržavati na njemu. Ukazuje na ništavilo, pa kaže:

Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, (Sura Abese, 19.) – vrlo malo tekućine, sluzave i ogavne, ni od čega drugog. Stvorio je znajući šta će od njega postati, pa mu odredio, pripremio ga dajući mu sve one udove i organe, izgled i narav koja je potrebna čovjeku da bi preživio u okruženju u kojem živi, a onda ga stavio u tri tmine; trbuha, materice i plodne vode. Dao mu je sposobnost da provodi sve ono što se od njega traži.

i Pravi put mu dostupnim učini, (Sura Abese, 20.) - Zatim, nakon što prođe određeni period trudnoće i razvoja ploda, - put kojim treba proći da bi izašao iz materice i na dunjaluku život proživio i na putu ahireta stekao Džennet ili Džehennem, - olakšao i dostupnim ga učinio. Olakšao je izlazak iz materice nadahnjujući ga da se okrene glavom prema dolje, olakšao mu raspoznavanje dobra i zla i dao mu razum koji će mu olakšati put jednom ili drugom.

U ovom ajetu je naznaka da je dunjaluk prolazan i da je krajnji cilj nešto drguo, a to je ahiret. Iz tog razloga stavlja pečat na život čovjeka i kaže:

zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen, (Sura Abese, 21.) – zatim ga usmrtio i u kabur nastanio. – smrt ubraja u blagodati. Kada bi čovjek poživio na dunjaluku, uz starenje i propadanje tijela, imao bi krajnje odvratan izgled, bio bi izvor svake poruge neprijatelju, i bio bi izvor tuge i sažaljenja prijatelju.

Smrt je uzrok vječnom životu. Nakon svih proživljenih i odrađenih djela, ona dolazi, ali ga čeka kabur. Allah ga sklanja u zemlju iz počasti i kako bi ga zaštitio od zvjerinja i lešinara. Da nije kabura kao blagodati, čovjek se ne bi razlikovao od ostalih životinja, koje ili truhnu i smrde, ili završe u utrobama lešinara.

Iz ovoga vidimo da je čovjek početkom kap ogavne tekućine, krajem je smrdljivi leš, a između toga je pokretni zahod. Znanje i razum je počast od Onoga ko ga je stvorio i lik mu dao, pa je Tome i dužan da zahvaljuje a ne da nevjerstvo iskazuje.

U pitanju: - Od čega ga je stvorio? – je ironija, da bi se ukazalo na ništavnost. U odgovoru je poruka da onaj ko je stvoren od takvog nečega nema nikakvo pravo da se uznosi i oholi, i da se uzdiže nad nekim drugim.

Letifa: Kažu da je Muhelleb b. Ebu Safre bio na čelu Hadždžadžove vojske. Pored njegova svilenog šatora je prolazio Mutarref b. Abdullah b. Šuhejr i vidio ga kako oholo i uznosito hoda po njemu. Mutarref mu reče: - Allahov robe, takav hod mrzi i Allah i Njegov Poslanik ρ. Muhelleb ga upita: - A znaš li ti ko sam ja? – On mu reče: - Naravno da te znam. Nasto si od kapi beznačajne tekućine, a završit ćeš kao ništavni leš. U međuvremenu nosiš u svojoj utrobi izmet. – Poslije toga je Muhelleb ostavio onakav način hoda.

Prenosi se od Ibn Omera τ da je Allahov Poslanik ρ rekao: ″ Kada vidite ponizne ljude, budite ponizni prema njima, a kada vidite ohole, oholite se prema njima. Takav vaš postupak će biti poniženje za njih i nipodaštavanje, a vama će biti uračunato kao sadaka.″

Ebu Hurejre τ prenosi da je Vjerovjesnik ρ rekao: ″ Nikada se čovjek ne ponizi Allahu a da ga Allaha ne uzdigne zbog toga.″

Prenosi se da je Omer τ rekao: - Osnov poniznosti je da prvi nazoveš selam svakom muslimanu kojeg sretneš, da budeš zadovoljan i mjestom onkraj sijela i da ti ne bude drago da te spominju po bogobojaznosti i čestitosti.

Odredio mu je faze: zakvačak, embrij, fetus itd, te da li je sretnik ili nesretnik, da li je muškarac ili žensko, dao mu je sposobnost uspravnog hoda i razmišljanja, tačne proporcije tijela i organa. Tačno onoliko koliko mu je bilo dovoljno i što ga čini skladnim.

Zar nije čudno da neko izađe živ iz onakve tjeskobe materice i uskosti vagine?! A taj izlazak mu je omogućio Svevišnji.

Zatim govori o trećoj etapi koja i sama ima tri faze; smrt, kabur i proživljenje.

i poslije će ga, kada On bude htio, oživiti. (Sura Abese, 22.) Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio! (Sura Abese, 23.) – pa kad hoće proživit će ga. Ovo zato što je nama nepoznato vrijeme i sve je to u Allahovim rukama. Onaj ko je čovjeka stvorio od kapi hude tekućine, s jednakom lahkoćom će i ponoviti stvaranje. Proživit će ga kompletnog bez mogućnosti odvajanja duše od tijela. Bit će proživljen kao sretnik ili nesretnik. Poslanik ρ rekao je: Ko, iz mog ummeta, umre radeći ono što je radio Lutov narod, Allah će ga premjestiti među njih i proživiti s njima.

Kažu da je Muhelleb b. Ebu Safre bio na čelu Hadždžadžove vojske. Pored njegova svilenog šatora je prolazio Mutarref b. Abdullah b. Šuhejr i vidio ga kako oholo i uznosito hoda po njemu. Mutarref mu reče: - Allahov robe, takav hod mrzi i Allah i Njegov Poslanik ρ. Muhelleb ga upita: - A znaš li ti ko sam ja? – On mu reče: - Naravno da te znam. Nasto si od kapi beznačajne tekućine, a završit ćeš kao ništavni leš. U međuvremenu nosiš u svojoj utrobi izmet. – Poslije toga je Muhelleb ostavio onakav način hoda.

Prenosi se od Ibn Omera τ da je Allahov Poslanik ρ rekao: ″ Kada vidite ponizne ljude, budite ponizni prema njima, a kada vidite ohole, oholite se prema njima. Takav vaš postupak će biti poniženje za njih i nipodaštavanje, a vama će biti uračunato kao sadaka.″

Ebu Hurejre τ prenosi da je Vjerovjesnik ρ rekao: ″ Nikada se čovjek ne ponizi Allahu a da ga Allaha ne uzdigne zbog toga.″

Prenosi se da je Omer τ rekao: - Osnov poniznosti je da prvi nazoveš selam svakom muslimanu kojeg sretneš, da budeš zadovoljan i mjestom onkraj sijela i da ti ne bude drago da te spominju po bogobojaznosti i čestitosti.

Hikaja: Za vrijeme turskih ratova na Balkanu, jedan Bošnjo je bio na ratištu u Mađarskoj. Tamo se zagledao u jednu Mađaricu i s njoj je počeo ašikovati. Između ostalog, govorio joj je i o ljepotama islama. Mađarici se to svidjelo i ona je prihvatila islam. Kada su se htjeli uzeti, njen otac je bio žestoko protiv toga, ne znajući da je i njegova kćer muslimanka. Mađarica se, u međuvremenu, razbolila i doktori su ustanovili da boluje od neizlječive bolesti. Ona je poslala pismo svom momku Bošnji u kojem mu je rekla da je njihov običaj da sa umrlim, u mezar spuštaju i različite dragocjenosti. Pošto je ona bila bogata, a naš Bošnjo siromašan, rekla mu je da otkopa njen mezar i iz njega uzme sve ono što njeni ukućani spuste sa njom u mezar. Kada se sahrana obavila i kada su se ljudi, s groblja, razišli kućama, Bošnjo je otišao do njenog mezara i otkopao ga. U mezaru je, umjesto Mađarice ležao njegov hodža s Vratnika. Uplašen, zatražio je od svoje komande da ga puste kući. Došao je u Sarajevo i otišao pravo svojoj hodžinici. Pitao ju je o hodži i šta je radio pred svoju smrt. Hodžinica ga je pitala za razlog njegovom pitanju, a on joj je ispričao sve što mu se desilo. Onda mu je hodžinica rekla da je hodža osvanuo džunup (nečist), a trebao je u džamiju, pa je rekao: - Blago li se vlasima (nevjernicima) oni se nikada ne moraju kupati. – U tom času je i dušu teslimio. – Hodžinica je rekla: - Mislim da je to jedini razlog takvog njegova stanja.

I pored svega ovoga i svih blagodati, čovjek radi samo ono što je njemu ćejf, pa Allah, kuideći takav način razmišljanja i življenja, kaže: - Ne može tako! – Kako bi takava čovjek koji je jednom izašao na mošni kanal, a drugi put kroz menstrualni, i koji će u kabur, došao sebi i osvijestio se, pa počeo o sebi razmišljati kao o nekome ko je ništavan i kome je On uvijek potreban. On treba da prizna Veličinu, Uznositost i Dostojanstvo svome Gospodaru, da shvati da On daje dostojanstvo, naoko neuglednom, i prijezir, naoko ugledniku. Stoga bi čovjek trebao provoditi ono što mu je naređeno.

Negacija se ne odnosi na kompletan ljudski rod, nego ukazuje na većinu koja tako postupa, mada su blagodati jednake prema svima.

Allah kroz Kur'an, kada ukazuje na ljude, nakon toga navodi i dokaze koji postoje u čovjekovom okruženju. Pošto je čovjeku ukazao na njegovu faličnost i nepotpunost, i na to da nije sposoban zahvaliti na osnovnim potrepštinama, a kamoli na nečemu većem i boljem, ukazuje i na njegovu potpunu ovisnost o Gospodaru, skrećući mu pažnju na ono što mu je najpotrebnije za opstanak, hranu, pa kaže:

Neka čovjek pogleda u hranu svoju; (Sura Abese, 24.) – i okom i razumom, a ne samo usputnim pogledom. Neka za to koristi sva naučna dostignuća i otkrića i nastoji da iz toga izvuče pouku i poduku. Navodi mu, najprije, nebesa i vodu, jer čovjeku je potrebno sve što ga okružuje i ako bi nešto usfalilo, njegov život ne bi bio cjelovit. Ako bi čovjek zanijekao Proživljenje, morao bi zanijekati i bilje i hranu i ostale blagodati, pa se iz tog razloga i skreće njegova pažnja na ono što ga okružuje.

Sva naša hrana ima dva osnova; ono što uzrokuje njeno ostvarenje i ono što nam je potrebno da je svarimo i iz nje naše tijelo uzme ono što mu je najpotrebnije.

Pošto čovjek nije uzeo poduku i pouku iz prethodnih ajeta i nije izvršio naređeno, neka pogleda svoju hranu i razmisli o njoj. Allah spominje hranu, a ne spominje piće jer je Svemoć upečatljivija u hranu no u piću. Uzmi pouku iz hrane, ma kakva bila, pogledaj šta postane. Allah ukazuje na nebesa i ukazuje na tekućinu jer je i čovjek postao od tekućine, pa kaže:

Mi obilno kišu prolivamo, (Sura Abese, 25.) – iz neba obilno cijedimo i sipamo vodu – od koje smo sve živo načinili.

zatim zemlju pukotinama rasijecamo (Sura Abese, 26.) – a zemlju smo poroznom učinili – jer je zemlja prema nebu kao žena prema muškarcu. Nedugo poslije kiše, Svojom Svemoći, učinimo da se zemlja rastvori i pusti da raste bilje koje je krajnje nježno. Ono cijepa nešto što se čini krajnje čvrstim.

Zar nije i ovdje dokaz od kojeg pamet staje, da jedna biljčica cijepa zemlju i probija je, a prije toga da cijepa svoje zrno?!? Subhanellah!!!

Zemlja se širi i stalno nanovo puca kako bi omogućila biljci da se razvija sve dok ne dostigne svoju krajnju fazu razvoja i dok ne počne davati ploda i koristiti drugima.

A zar nije i sama kiša veliko čudo? Tolika količina vode je u zraku i pada u kapima a ne mlazom? Ne uzdiže se više nego je potrebno, ali i ne pada na zemlju, nego je zadržana između nebesa i zemlje?

Zatim Allah pojašnjava pucanje zemlje i da je ono uzrokovano nicanjem bilja iz sjemenki. Najprije navodi sjemenje žitarica, jer tu je osnovna hrana, pa onda spominje ono što je između hrane i voća, a to je grožđe:

i činimo da iz nje žito izrasta (Sura Abese, 27.) i grožde i povrće, (Sura Abese, 28.) – grožđe je voće dok je u grozdu, ali je hrana kada je osušeno. Ukazuje nam da ono nije dobro ake se uzme prije vremena,ali da, ako se ostavi može poslužiti kao hrana, a onda spominje nešto, što ako se ostavi truhne i

kvari se, a ako se o njemu vodi računa i ako se skladište, hrana je, a to je povrće. Ono može biti korisno, ali može biti i otrovno ako se uzme u nevrijeme.

i masline i palme, (Sura Abese, 29.) – onda navodi nešto što se ne kvari i što ne može ne valjati, bilo da se jede, bilo da se suši, bilo kuha ili da se cijedi, niti mu može naškoditi miješanje s vodom, kao što miješanje može naškoditi grožđanom sirćetu. To je maslina. Ona podnosi i hladnoću i vrelinu. Poslije toga spominje biljku koja ne može hladnoće ali je pogodna i za osvježiti i za nahraniti, i za sirće i za lijek, kao i za otklanjanje sihira (kao što je adžva-medinska hurma) a to je palma hurme. Svako od ovih drveća je različitih osobina, mada im je tle iz kojeg rastu isto i mada se zalijevaju iz istog izvora, kišnih oblaka.

Zatim navodi vrtove, voćnjake i pašnjake:

i bašče guste, (Sura Abese, 30.) i voće i pića, (Sura Abese, 31.) na uživanje vama i stoci vašoj. (Sura Abese, 32.) – pošto je ukazao (i voće i stočnu hranu) i nabrojao sve ono čime se hrani i time ukazao na Svemoć, kazuje da je to samo blagodat čovjeku i životinjama. Stavljanjem čovjeka na prvo mjesto, ukaz je da je sve stvoreno da bi on uživao u tome. Stoga treba biti zahvalan i razmišljati o tome a ne obrnuto.

Svim ovim stvarima Svevišnji nam ukazuje na tri stvari: prvo: dokazivanje tevhida, drugo: dokazivanje Svemoći i mogućnosti da sve obnovi (Allah) i treće: ovaj Bog koji je svojim robovima dao toliko blagodati, ne zaslužuje ni od jednog razumom obdarenog roba da Mu odbije poslušnost i da se uzdiže nad ostalim robovima.

Pošto se čovjek najlakše kontroliše zastrašivanjem, Allah navodi strahote Smaka i Stajanja. Pokazao nam je rast biljke, njeno sazrijevanje i zrelost, pa pretvaranje u prašivnu i ponovno nicanje. Tako je i s čovjekom. Bilje i perivoji su bili i našem praocu Ademu as. pa je spušten na zemlju koja nije ni Džennet ni Džehennem, pa će biti vraćen svaki njegov potomak ili u Džennet ili u Džehennem.

A kada dođe glas zaglušujući – (Sura Abese, 33.) – pa kada nastupi Veliki prasak – glas toliko jaki i zaglušujući da će mnogi od njega ogluhnuti.

na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći (Sura Abese, 34.) – toga Dana će čovjek bježati od brata jer će strahovati da mu je ostao dužan ili da ćže ovaj od njega tražiti neku uslugu ili neko njegovo dobro djelo.

i od majke svoje i od oca svoga (Sura Abese, 35.) – čak će bježati i od oca i od majke, iako su mu preči od brata

i od druge svoje i od sinova svojih - (Sura Abese, 36.) toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti (Sura Abese, 37.) – pa čak i od supruge i sinova svojih.

To će biti zbog toga što će biti obuzet sopstvenom brigom. Niko mu neće biti na pameti. Poslanik ρ pričao je h. Aiši: - Ljudi će, na Kijametskom danu, biti proživljeni bosi, goli i neobrezani. Znoj će ih toliko obliti da će dopirati do resica ušiju. – H. Aiša je upitala: - Allahov Poslaniče, koja je to sramota! Pa hoće li gledati jedni druge?! – Poslanik ρ odgovorio je: - Imat će preča posla.

Svi će tražiti pribježište. Ummet Muhammeda ρ će bježati od jednog do drugog Poslanika i na kraju će doći njemu i on će im biti šefaadžija.

neka lica bit će toga Dana blistava, (Sura Abese, 38.) nasmijana, radosna, (Sura Abese, 39.) – jer su spašena strahote a nasmijana zbog nagrade koju će dobiti. Lica će biti ozarena zbog toga što su se oslobodili nevolja, a radosna što mogu vidjeti svoga Gospodara.

a na nekim licima toga Dana biće prašina, (Sura Abese, 40.) tama će ih prekrivati, (Sura Abese, 41.) – neka lica će biti prekrivena prašinom i potamnjela. Prekrivena prašinom će biti lica nevjernika a potamnjela će biti lica razvratnika-fadžira. To su te dvije udaljene skupine koje su daleko od Allahove milosti. Prva zbog svog nevjerovanja u Allaha, a druga zbog svoje nepravednosti prema drugim ljudima.

to će nevjernici - razvratnici biti. (Sura Abese, 42.)

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji će biti proživljeni u zumretu Muhammeda ρ, lica ozarenih i nasmijanih, a da nas daleko učini od skupina čija će lica biti potamnjela i prekrivena prašinom. Gospodaru, očuvaj nas na Pravome putu i podrži nas da činimo ona djela kojima si Ti zadovoljan, a sačuvaj nas svega onoga u čemu je Tvoje nezadovoljstvo i srdžba. Amin!

SURA 80Mekka - 42 ajetaNamrštio se - Abese

Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

On se namrštio i okrenuo (Sura Abese, 1.)zato što je slijepac njemu prišao, (Sura Abese, 2.)A šta ti znaš - možda on želi da se očisti, (Sura Abese, 3.)ili pouči pa da mu pouka bude od koristi. (Sura Abese, 4.)Onoga koji je bogat, (Sura Abese, 5.)ti njega savjetuješ, (Sura Abese, 6.)a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; (Sura Abese, 7.)a onoga koji ti žureći prilazi (Sura Abese, 8.)i strah osjeća, (Sura Abese, 9.)ti se na njega ne osvrćeš, (Sura Abese, 10.)Ne čini tako! Oni su pouka - (Sura Abese, 11.)pa ko hoće, poučit će se - (Sura Abese, 12.)na listovima su cijenjenim (Sura Abese, 13.)uzvišenim, čistim, (Sura Abese, 14.)u rukama pisara (Sura Abese, 15.)časnih, čestitih, (Sura Abese, 16.)Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! (Sura Abese, 17.)Od čega ga On stvara? (Sura Abese, 18.)Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, (Sura Abese, 19.)i Pravi put mu dostupnim učini, (Sura Abese, 20.)zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen, (Sura Abese, 21.)i poslije će ga, kada On bude htio, oživiti. (Sura Abese, 22.)Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio! (Sura Abese, 23.)Neka čovjek pogleda u hranu svoju; (Sura Abese, 24.)

8080 سورةسورة - - عبسعبس سورةسورة

الرحيم الرحمن ال بسم

عWبWسW وWتWوWلVى.1أWن جWاءهa ال_أWع_مWى.2وWمWا يaد_رoيكW لWعWلVهa يWزVكVى.3أWو_ يWذVكVرa فWتWنفWعWهa الذtك_رWى.4أWمVا مWنo اس_تWغ_نWى.5فWأWنتW لWهa تWصWدVى.6وWمWا عWلWي_كW أWلVا يWزVكVى.7وWأWمVا مWن جWاءكW يWس_عWى.8وWهaوW يWخ_شWى.9فWأWنتW عWن_هa تWلWهVى.10كWلVا إoنVهWا تWذ_كoرWة�.1112.aهWرWكWاء ذWن شWمWففoي صaحaف� م�كWرVمWة�.13مVر_فaوعWة� م�طWهVرWة�.14بoأWي_دoي سWفWرWة�.15كoرWام� بWرWرWة�.1617.aهWرWك_فWا أWم aانWنسoال_إ Wلoتaق18.aهWقWلWي_ء� خWش tيWن_ أoم19.aهWرVدWقWف aهWقWلWة� خWن ن�ط_فoم20.aهWرVسWي WيلoبVالس Vمaث21.aهWرWق_بWأWف aهWاتWمWأ Vمaث

Mi obilno kišu prolivamo, (Sura Abese, 25.)zatim zemlju pukotinama rasijecamo (Sura Abese, 26.)i činimo da iz nje žito izrasta (Sura Abese, 27.)i grožde i povrće, (Sura Abese, 28.)i masline i palme, (Sura Abese, 29.)i bašče guste, (Sura Abese, 30.)i voće i pića, (Sura Abese, 31.)na uživanje vama i stoci vašoj. (Sura Abese, 32.)A kada dođe glas zaglušujući – (Sura Abese, 33.)na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći (Sura Abese, 34.)i od majke svoje i od oca svoga (Sura Abese, 35.)i od druge svoje i od sinova svojih - (Sura Abese, 36.)toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti (Sura Abese, 37.)neka lica biće toga Dana blistava, (Sura Abese, 38.)nasmijana, radosna, (Sura Abese, 39.)a na nekim licima toga Dana bit će prašina, (Sura Abese, 40.)tama će ih prekrivati, (Sura Abese, 41.)to će nevjernici - razvratnici biti. (Sura Abese, 42.)

22.aهWرWنشWاء أWا شWذoإ Vمaث23.aهWرWمWا أWم oق_ضWا يVمWا لVلWك24.oهoامWعWى طWلoإ aانWنسoال_إ oرaنظWل_يWفأWنVا صWبWب_نWا ال_مWاء صWب�ا.25ثaمV شWقWق_نWا ال_أWر_ضW شWق�ا.26فWأWنبWت_نWا فoيهWا حWب�ا.27وWعoنWب�ا وWقWض_ب�ا.28وWزWي_تaون�ا وWنWخ_ل�ا.29وWحWدWائoقW غaل_ب�ا.30وWفWاكoهWة� وWأWب�ا.31مVتWاع�ا لVكaم_ وWلoأWن_عWامoكaم_.3233.aةVاخVالص oاءتWا جWذoإWف34.oيهoخWن_ أoم aر_ءWر� ال_مoفWي Wو_مWي35.oيهoبWأWو oهtمaأWو36.oيهoنWبWو oهoتWبoاحWصWو لoكaلt ام_رoئ� مtن_هaم_ يWو_مWئoذ� شWأ_ن.37

يaغ_نoيهوaجaوه� يWو_مWئoذ� م�س_فoرWة�.38ضWاحoكWة� م�س_تWب_شoرWة�.39وWوaجaوه� يWو_مWئoذ� عWلWي_هWا غWبWرWة�.40تWر_هWقaهWا قWتWرWة�.4142.aةWرWجWال_ف aةWرWفWال_ك aمaه WكoئWو_لaأ