> > > p u t o p i s

86 MOTO PULS br. 56/1.-2./2005.

Motociklima na GrossglocknerJ E D N A O D N A J V I © I H A L P S K I H C E S T A U E U R O P I

Grossglockner - za motoriste ima istoznaËenje kao vjernicima Fatima iliLourdes, jer je od 1935. godine do danasnajviπim cestovnim putem proπlo viπe od50 milijuna posjetitelja, veÊina na dvakotaËa. I joπ neπto: sve je podreeno tzv.motociklistiËkom turizmu

TEKST I SLIKE:

ÆELJKO I DARKOKARALI∆, MIRKOVUKOTI∆

SSve je poËelo nekako s proljeÊa(podsjeÊa na poznatu pjesmu), kadje jednom od nas trojice proradio

nemirni duh i kad je ËitajuÊi jedan njemaË-ki moto-magazin doπao do zamisli da ko-taËe naπih Yamaha okrenemo po alpskim

cestama. Zapravo smo htjeli neπto drugojer su odlasci na susrete postali dosadni iako si posjetio jedan, to je bilo kao da si ihvidio sve. Uvijek ista priËa, voænja, kampi-ranje, malo po hrani, viπe po piÊu, sluπanjeveÊ sto puta preævakanih bendova i "gla-dijatora" kako maltretiraju motore u blo-kadi i "run-off" prekidaËu, te sutradan ku-Êi s glavom poput cepelina (πto od piva,πto od "gladijatora"). Osmislili smo da nastri Slavonca na tri ista motora preemo

preko tri prijevoja u tri razliËite europskezemlje. Ideja je bila pun pogodak, iako suplanovi za polazak bili malo pomicanizbog usklaivanja poslovno-obiteljskihobveza. Na kraju je odluËeno da kreÊemoprvi vikend u kolovozu jer je to i posljednjikoji se mogao spojiti s praznikom. StrategMirko detaljno je razradio plan puta i za-jedno smo ga ravnomjerno rasporedili podanima. Tako je prvi dio puta protekao ubrzoj voænji po dosadnoj autocesti do Za-greba gdje smo prenoÊili i skupili sna zaprvi dan putovanja.

Kiπa nam je suenaRanojutarnje buenje i pokret prema

Ljubljani, ali nas veÊ pred granicom Ëekamagla i voænja do Breæica iza kamiona izkojeg je sipio pijesak. Slovenska metropo-la nas je doËekala osunËana i kreÊemoprema prvom odrediπtu, prelijepom Bled-skom jezeru. Obavezno slikanje i odlazakna utvrdu iznad mjesta gdje je krasan po-gled na jezero, ali i debela hladovina kojaje dobro doπla jer je dan postajao sve to-pliji. Nakon kratkog odmora jurimo daljeprema Kranjskoj Gori koja nam sluæi zakratko slikanje i joπ jedan pogled prematerenima gdje sam prvi put stao na skije. Aonda gas dalje. Ulaskom u Kranjsku Goruuπli smo u podruËje Triglavskog nacional-nog parka koje se proteæe u podruËju Ju-lijskih alpa, a njegov kraj je u Bovcu kojinam je bio trodnevna baza za putovanja.Pribliæavamo se VrπiËu, prvom prijevoju na

Ovakva cesta je æelja isan svakoga tko sevozi na dva kotaËa.Radi nagle promjenevisinske razlikepreporuËamo ævakaÊugumu u ustima

Motorom iznadptiËjih visina

Motorom iznadptiËjih visina

Joπ koja stotina metara ceste i stotinu metara nadmorske visine ikonaËno odrediπte, svetiπte svih motociklista ovog dijela Europe

Uspon na Grossglocknerpun je zavoja s asfaltomidealne granulacije, bezbitumenskih zakrpa i spogledom koji nema cijenu

> > >

87MOTO PULSbr. 56/1.-2./2005.

naπem itinereru. Dvadeset πest "harnadli"s kranjske strane i dvadeset Ëetiri sa straneTrente Ëine ovaj prijevoj posebnim. Zavojisu obloæeni granitinim kockama, a cestaizmeu je asfaltirana i u poËetku vodi krozπumu sve do vrha, gdje je surova planinskaklima ostavila samo paπnjake na visoravni-ma i golu stijenu. Uz mnoπtvo motora nausponu primijetili smo gotovo isti broj bi-ciklista kojima je uspon na VrπiË jednakovrijedan kao Stipi BoæiÊu osvajanje K2. Na

PriËa o vrπiËkoj cestil Kroz VrπiË je nekad iπao put po kojem su stanovnici Trente (poslovenskom Trentarji) iπli u Kranjsku Goru i Beljak (po austrijskomVillach) u kupovinu, na sajam ili k doktoru. Stanovnici Gornjesav-ske doline su imali na trentarskoj strani paπnjake, a prijelaz su nazi-vali Kranjski vrh, dok je sluæbeni naziv Mojstrovka rabljen joπ u Pr-vom svjetskom ratu. Zbog ukazane potrebe, odnosno prijevoza i na-bavke drveta 1909. godine put su poËeli postupno πiriti, a ulaskomItalije u rat gradnja ceste je poËela naglo napredovati. Cestu je gra-dilo viπe od deset tisuÊa ruskihvojnih zarobljenika. Zbog opas-nosti od lavina pravile su se galeri-je iznad kojih je klizio snijeg i ces-ta nije bila zatrpana nanosima sni-jega. Ipak, neke galerije nisu izdræ-ale pritisak snijega, pa je 12. oæuj-ka 1916. godine u nesreÊi poginu-lo 110 zarobljenika i njihovih Ëu-vara, a po nekim podacima brojkase penje do 260 stradalih. Za svenjih i one koji su umrli od hladno-Êe, napora i bolesti na kranjskogor-skoj strani je postavljena Ruska ka-pelica. Cesta je u cijelosti zavrπenapoËetkom listopada 1917. godine.Planinska cesta preko VrπiËa poËi-nje u Kranjskoj Gori (810 mnm) izavrπava u mjestu Log u Trenti(620 mnm), duga je 24 kilometra,otvorena je 7 mjeseci u godini, a zi-mi je zatvorena za sav promet.

Za uspomenu s vrha VrπiËa,prvog osvojenog prijevojana naπem putu

Uspon na VrπiË: serpentinesu poploËene granitnimkockama radi boljeg gripapo kiπi i ranom snijegu

Ruska kapelica u spomenpoginulim ratnim zarobljenicimakoji su gradili cestu preko VrπiËa

GleËer Pasterzedominira krajolikomsvojom veliËinom i

prikrivenom snagom.Led je na mjestima

debeo 150 metara, astarost leda je

procijenjena na 4000godina

Uzvisina Cara FranjeJosipa na kojoj jecentar za posjetitelje sËetiri tematskeizloæbe. Naglasak je nabrizi za ËistoÊu vode

Trenutak prijepolaska na osvajanjetri vrha u tri dræave,

s tri Fazera u tridana. Sponzori

putovanja, Bog vasblagoslovio

> > > p u t o p i sG r o s s g l o c k n e r

89MOTO PULSbr. 56/1.-2./2005.

serpentini broj 16 zastajemo predahnutina klupama u hladovini i tada sam prvi putdoæivio da se ventilator na hladnjaku mo-jeg motora vrtio punih pet minuta. I ko-naËno, dolazak na prijevoj VrπiË te slikanjeuz oznaku 1611 m.n.m. Ako æelite parki-rati (na poluureenom parkiraliπtu), revni"naplatnici" Êe vam za motor htjeti uzetinedefiniran iznos tolara, ali smo mi, narav-no, pronaπli komadiÊ slovenske zemlje ko-ji je bio besplatan za polusatno slikanje i

uæivanje u pogledu. Ne moram ni spomi-njati koliko je motociklista bilo na VrπiËu,iako je bio radni dan. Svi si prijateljski kli-maju glavama i pozdravljaju, a neki koji sumanje stidljivi pitaju odakle smo doπli i ko-liko smo kilometara napravili, kamo ide-mo. Pravo prijateljsko okruæje u kojem lju-di prilaze i nude se da vas slikaju vaπim fo-toaparatom. U naπem planu putovanjakriæamo prvi prijevoj i hitamo prema Bov-cu, gdje nam je bila baza. Vrlo toplo vrije-

me bilo je razlog za prinudno kratko hla-enje u kristalnoj bistroj SoËi. Ovdje spoz-najemo kako Slovenci osim zimskih spor-tova (Kanin) mogu lijepo æivjeti od ljetnogturizma. Blizina malenog aerodromapruæa moguÊnost leta avionom, "glida-nja" jedrilicom i skakanje padobranom.Na SoËi rafting, kajak, a na planinama πet-nja, planinarenje ili voænja biciklom. Odla-zak na izvor SoËe nije dolazio u obzir jer15-minutno pjeπaËenje u koænim kombi-

Kako smopripremilimotociklei neπto zasebel Zapravo, nije na-pravljeno niπta revo-lucionarno na naπimYamahama. Na jed-nom motoru je oba-vljen redovni serviszbog broja prijee-nih kilometara. Nasva tri motora smostavili NGK IridiumsvjeÊice, a "otvore-ne" ispuhe zamijeni-li smo originalnimtopovima kako namklapa iz EU ne bipravila probleme.Od prijatelja smoupozoreni da izagranice imaju obiËajprovjeravati dubinuπara na gumama, alis tim nismo imalibrige jer su gume nasva tri Fazera bilenove. Tanktorbe itop-case su bili i viπenego dovoljni zastvari koje smo nosi-li, jer smo boravili uapartmanu. Za Ëiπ-Êenje vizira na kaci-gama upotrijebilismo vlaæne marami-ce (Arexons) koje suse pokazale pravimodabirom za puto-vanja.

Kud koji, mili moji!Sva sreÊa da je Slovenija dæepnadræava pa nismozalutali

Prvo ozbiljnije zaustavljanje na Bledu,koji je Ëaroban u ovo doba godine

Posjet tvravi iznad Bleda i uæivanje u hladovini gustog parka. Osmjehnam je ostao zamrznut jer je sluËajni turist skoro upokojio jedan digitalac

U zdravom tijeluzdravi duh,hladna voda uh,uh, uh. Ovako jeMirko naπaorjeπenje zaosvjeæenje poneoËekivanotoplom danu

Sportske aktivnosti grupicenjemaËkih turista kojima vragnije dao mira dok nisu navlastitoj koæi osjetilitemperaturu SoËe

Dolina SoËe: smirujuÊi tok rijeke i Ëist zrakpruæaju pravu relaksaciju nakon kilometarabjesomuËnog jahanja

Suton u planiniBikeri su svugdjedobro doπli, patako u bliziniBoveca ovakvinatpisidobrodoπlice nisurijetkost

Psi, telad iBabarogal Prvi je nered uSloveniji napravioMirko kad je u ne-kakvom parkiranomkamperu slikao psaza volanom. Isti jenakon blica nesnos-nim lajanjem probu-dio joπ dva psa kojisu toliko divljali pokamperu da su se igazde probudili. Na-ravno da smo se na-pravili "grbavi" ivjerno odglumili ne-vinaπca, a gazde snenii loπe raspoloæeni da-vali ljubimcima hra-nu i vodu dok su psiu zubima nosali po-vodac. Dobro jutro!

SlijedeÊu "emer-gency" situaciju je zapoËeo Darko s videokame-rom, a zduπno mu se pridruæio Mirko s fotoa-paratom kad su snimali i slikali telad na paπi.©to su se viπe pribliæavali teliÊima, to su krave uneposrednoj blizini postajale nervoznije. E, kadje mama-krava krenula prema nama obojica suse u kaubojskom stilu maknula, a ja sam veÊsjedio na svojem motoru i hvatao "dim" od kra-va koje su vjerojatno taj dan imale PMS.

TreÊa situacija je mogla uroditi diplomat-skim incidentom jer smo na samom prijela-zu i prijevoju Predel posjetili gostilnu "Her-manov hram" u kojem je konobarica bilavrlo neugodna, a poπto smo bili samo gostiu prolazu, odluËili smo tetu s facom BabeRoge proπetati nekoliko puta od terase doπanka (koji je vjerojatno u Italiji). Sva sreÊa,nakon plaÊanja raËuna æurno smo napustilimjesto provokacija praÊeni prijeteÊim po-gledom konobarice.

> > >

91MOTO PULSbr. 56/1.-2./2005.

nezonima i Ëizmama bilo bi previπe po vr-lo toplom vremenu. Nakon smjeπtaja odla-zimo na ruËak u Bovcu i to u gostilnu "PrikovaËu" gdje smo carski nakrcali æelucemesnim preraevinama po povoljnoj cije-ni. U restoranu mijenjamo plan i naπ po-hod na Passo Pramollo/Nassfeld ostavlja-mo za sutradan, da ga obavimo usput, naputu prema Grossglockneru. Ipak, za za-grijavanje odlazimo u Villach (Beljak) koris-teÊi mali graniËni prijelaz na prijevoju Pre-del (1156 mnm) i prolazeÊi kroz djeliÊ Ita-lije stiæemo u Villach, gdje u "Louis"-u ku-pujemo moto-sitnice. Ovdje shvaÊamo dasmo u dvadesetak minuta proπli tri dræavekoje na tom malom prostoru utjecaj ger-manske, romanske i slavenske kulture nijeposvadio niti podijelio ljude. Pogled u ne-bo nam govori da bi moglo biti kiπe i brzo"kupimo kablove" te bjeæimo prema Soπ-koj dolini. Austrija, onaj komadiÊ Italije,brze carinske formalnosti na Predelu i po-Ëinjemo se spuπtati prema Bovcu. Nebo jeiz minute u minutu sve tamnije, a izmeuplanina bljeska munja. Ajme, bit Êe frkemislimo sva trojica i upravo nekakvih dese-tak kilometara do cilja poËinje kiπa koja senakon tri-Ëetiri minute pretvara u pljusaknevienih razmjera. Cesta koju smo proπlipo danu, u noÊi i po kiπi postaje scena zahoror, a kad sijevne munja i pukne grom,

uz izvrsnu akustiku planina imate osjeÊajda vas je pogodilo u vrh ispuha ili stopsvjetlo. Pokisli kao miπevi oblaËimo u na-πem smjeπtaju suhu odjeÊu i posno veËera-mo Ëips i pivo u lokalnoj birtiji. Sutra je dan"D" kad Êemo prijeÊi gotovo 700 kilome-tara.

Sanjamo li?Jutro je bilo divno, svjeæe i odmah se

hvatamo posla. Sprejanje lanca bilo je ne-ophodno zbog sinoÊnje kiπe, suπimo sje-dala i obavljamo posljednju kontrolu predpolazak. Preko veÊ znanog Predela kreÊe-mo preko Tarvisia u pravcu Pontebbe. Joπsamo dopuna goriva i traæimo benzinskupumpu sa zelenom 98-icom. Niti na jed-noj koju smo posjetili u Tarvisiu nije bilooznake oktana, a kad smo pitali "tankπ-telara" koliko je oktana, nesuvislo je od-govorio u stilu ima toËno koliko nam tre-ba. Balkanska πkola, romanski smjer.Kratka voænja autocestom i od Pontebbese poËinjemo penjati prema Pramollu ko-ji je na 1530 metara iznad mora. Pokuπa-vamo usporediti slovenske planinske ces-te s onim boljima, talijanskim, a dolas-kom na prijevoj otkrivamo kako su aus-trijske joπ bolje. Na prijevoju Pramollozastajemo za slikanje i susret s pansio-nom koji je biker-friendly. O tome govori

lutak obuËen u stilu 50-tih, posjednut nanekakvog Pucha iz istih godina, koji kaoda je umoËen u naranËastu boju. S aus-trijske strane je Nassfeld koji je poznat ihrvatskim skijaπima, a lijepa cesta vodinas prema Gailbergu, prijevoju koji je inajniæi na naπem putovanju (981m.n.m.), pa ga nismo ozbiljno ni shvaÊa-li. Joπ malo voænje dolinom u kojoj susre-Êemo curu i deËka na Apriliji Falco pulskeregistracije i pribliæavamo se poËetku us-

pona na Gross-glockner s koruπkestrane. PoËinje umjestu koje se zo-ve Heiligenblut, aizgleda kao iz priËeo Heidi. Crkvica udolini i pansioni sËijih balkona pada-ju slapovi cvijeÊa.O ËistoÊi u ured-nosti ne treba po-sebno troπiti rijeËi.Ovdje dobivamo iprvu informacijuod neznanog bike-ra da je vrijeme naGrossg lockneru

Mama krava je poËela otvoreno pokazivati negodovanje zbogDarkovog neovlaπtenog snimanja teladi. Æeljko to promatra sasigurne udaljenosti, spreman za taktiËko povlaËenje tj. tutanj

PoËetak uspona prema PassoPramollo, drugom prijevoju unaπoj trilogiji. IdiliËan krajobraz ilijepo vrijeme inspiracija su zauæivanje u voænji

Prijevoj Predel nam jedrugi dan sluæio zawarm-up na putuprema preostala dva

> > > p u t o p i s G r o s s g l o c k n e r

92 MOTO PULS br. 56/1.-2./2005.

suho i sunËano. Super! Meni Êe to mjes-to iz bajke ostati u lijepoj uspomeni jer jekonobarica sama uzela kacigu i oprala vi-zir iako sam samo pitao za papirnatiubrus. Zna cura kad πto treba. Dva kilo-metra od mjesta poËinje ozbiljniji uspon iulazak u Nacionalni park Grossglocknerkoji je organiziran kao dioniËko druπt-vo(!?). Pristup se za motocikl plaÊa 17EUR bez obzira imate li suvozaËa ili ne i uzaustrijsku cestarinsku vinjetu dokazuje dase motoristima ne mora guliti koæa napla-ÊujuÊi im jednaku naknadu kao automo-bilistima. U cijenu je uraËunata naljepnicakao uspomena na posjet i devedeset stra-nica velik vodiË u boji kroz motociklistiËkanebesa. Cesta je ravna poput stakla, sgranulacijom asfalta po kojoj moæete mo-tor poleÊi da struæete uπima po cesti. Nasvim zavojima je ËeliËna ograda u dvije ra-zine kako bi se u sluËaju nesreÊe sprijeËiloproklizavanje ispod ograde. »ak se i di-rektor ovog turistiËkog odrediπta hvali ka-ko na 48 kilometara ceste nema niti jedankomad asfalta zakrpan bitumenom. Sva-

ka Ëast! Kako u vodiËu stoji, cesta je otvo-rena od poËetka svibnja do kraja listopa-da, a ozbiljnije ËiπÊenje snijega poËinjekrajem travnja s ËistaËima-monstrumimakoji izgledaju kao nevjeπto djelo ruske he-avy industry. »isto sumnjamo da bi neπtojapanski filigransko moglo ovdje protivÊudljive prirode. Nakon svakog zavoja sli-jedi novo iznenaenje, joπ bolji pogled,joπ ljepπa panorama, novi potok koji senakon tri serpentine pretvara u slap. »es-to smo stajali i slikali divotu planina, a naj-viπe su nas iznenadile krave (nisu ljubiËas-te) koje su mirno pasle na takvoj strminida smo posumnjali da imaju ugraenuruËnu koËnicu. Kako li ih samo dou po-musti ujutro i naveËer? SudeÊi prema visi-ni na kojoj pasu, pastiri se sigurno furajuhelikopterima. Zastajemo na Kaiser FranzJosef Höhe (2369 m.n.m.) gdje je svepodreeno motoristima. Od parkinga dobesplatnih metalnih ormariÊa za odlaga-nje opreme ili besplatnog posjeta centruu kojem se moæe saznati baπ sve o najvi-πem austrijskom vrhu i najviπoj europskoj

cesti. Na info-pultovima saznajemo da jemoguÊe odabrati Ëak pet razliËitih turapreko Tauerna duæine izmeu 190 i 420kilometara. S tog platoa vidi se Pasterze,najveÊi gleËer kojem je na mjestima deb-ljina leda i do 150 metara. Ako je nekomedo lutanja gleËerom, na raspolaganju jelift koji ga vodi u podnoæje giganta. Nabrzinu obilazimo centar za posjetitelje ukojem saznajemo da su ovdje uobiËajeneæivotinje zlatorog, vuk, orao i svizac, te daovog potonjeg pustimo ako ga vidimo upokuπaju prelaska ceste. Moramo krenutidalje, jer ostao nam je joπ odlazak na naj-viπu toËku alpske ceste. Usput nismo pro-pustili priliku da se sanjkamo na vlastitimstraænjicama na Hochtoru, koji je ujedno igranica izmeu Koruπke i Salzburga.

Gledamo pticama leaDolazimo i na Edelweissspitze na 2571

m.n.m., odakle se pruæa panoramski po-gled na preko trideset vrhova Ëija visinaprelazi 3000 metara. Ne moramo poseb-no spominjati da je i ovdje ureeno parki-

Iz dalekasvijetal Rijetko kad upo-trebljavam rijeË «fa-sciniranfl i za to jepotreban debeo raz-log. Na uzvisini CaraFranje Josipa pokrajnaπih motora bile suparkirane dvije Hon-de Ëudnih registra-cijskih ploËica. Jednacura i dva mladiÊaljubazno su nam seosmjehnuli i pozdra-vili nas te zamolili daih slikamo s gleËe-rom u pozadini. Kadsu nam priπli, upitalisu na engleskomodakle smo (tu smouoËili greπku πto namotorima ili koferi-ma nismo imali pre-poznatljive crvenobijele kvadratiÊe -hrvatski simbol) ikoliko kilometarasmo preπli do togodrediπta. Pogledaosam na brojËanik nakojem je stajalo 935km. Iz pristojnostipitao sam njih oda-kle su, na πto su od-govorili da dolaze izRumunjske, iz gradaConstanze na Cr-nom moru i doGrossglocknera sunapravili 2000 kilo-metara na putu kojije trajao tri dana. Aj-me! Svaka Ëast na ki-lometraæi, hrabrosti iza njihove pojmove,ne baπ jeftinom pu-tovanju.

..na austrijskoj strani je Nassfeld i simpatiËan pansion kojina svoj naËin poziva motocikliste na predah i okrjepu.»ista petica za originalnost

KonaËno vrh prijevoja natalijanskoj strani, a ...

Kratki odmor na jednom od mjesta kao iz bajke

93MOTO PULSbr. 56/1.-2./2005.

raliπte za motocikle i da su oni na Ëetiri ko-taËa u podreenom poloæaju. Zaista, ov-dje ljudi vole i cijene bikere i zbog toga jesve tako. Na samom vrhu je restoran i pan-sion u kojem noÊenje stoji 26 EUR po oso-bi, a u cijenu je uraËunata garaæa za mo-tor. InaËe, noÊenje se moæe unutar nacio-nalnog parka pronaÊi veÊ i za 19 EUR. »akje i obilan ruËak za 3 osobe koπtao jedna-ko kao na Jadranu, πto Êe reÊi da cijene ni-su podivljale unatoË visini. Naπa je prepo-ruka da svakako prenoÊite na visini, πtoÊemo i mi uËiniti sljedeÊi put. Jednostavnose moramo vratiti i to doæivjeti ponovo. Nebih primijetio, da me Mirko nije pitao je-sam li ikad vidio pticama lea u letu? Ne,nikada, a ovdje je normalna stvar da pticelete ispod vas. Nakon ovakvih visina slijedispust prema mjestu Fusch (805 m.n.m.)dopuna goriva, mala pauza i prolazak po-red poznatih austrijskih srediπta (Bad Gas-tein, Bischofshofen). Dolazimo do auto-ceste Salzburg-Villach i hitamo πto je bræemoguÊe, jer se lagano spuπta mrak, a tonije doba za motor. Prije Tauern tunela po-

Ëinje kiπa i ovaj put smo pametniji i oblaËi-mo kiπnjake, πto se pokazalo pravim pote-zom. Dolazak u Bovec popraÊen je glas-nim uzdasima olakπanja jer su nas 686 ki-lometara, preko 15 sati jahanja, rijedakzrak i umor Ëestito naËeli. Nama Slavonci-ma planina nije uroen okoliπ. Sutradanujutro slijedi povratak kuÊi i negdje izaKranja prvi put vidimo policajca na cesti,ali ne onoga koji tlaËi i gnjavi, veÊ onogakoji se ponaπa u maniri "to serve and pro-tect". Puni dojmova koji se prepliÊu raz-miπljamo kako smo napravili pravu stvar ividjeli neπto vrijedno πto nam je oplemeni-lo duπu, te spoznali nove moguÊnosti ko-riπtenja godiπnjeg odmora. U puna tri da-na preπli smo 1808 kilometara koje su na-πi motori i straænjice junaËki izdræali. Tem-po po autocestama je voæen izmeu 150 i200 km/h, a prosjeËna potroπnja iznosila je7,4 litara 98-oktanskog eurosupera. Tije-kom cijelog puta nismo doπli niti u jednuπkakljivu situaciju, a Fazeri su nas sluæilibez "vau", πto nas je joπ viπe vezalo uzmotore. n

Sve je u sluæbi turista na dva kotaËa, pa je tako i parkiraliπte rezerviranoiskljuËivo za motocikle, a

automobili su usmjereni nadvokatnu garaæu

OrmariÊi zaopremu

motociklistasu besplatni

Sofisticirana japanska tehnologija protiv heavymetala Ëiji bi pedigre prema dizajnu i koliËiniËelika mogao biti ruski

Koga je briga da li je ovogodiπnjiili lanjski, ali poËetkom kolovozanije nam bilo ni u peti da bismo

naiπli na snijeg

Iskoristili smo prigodu i testirali kako koæajuri po snijegu. Rezultati su odliËni, pa suklinci, sluËajni posjetitelji, traæili od mame itate baπ takav ancug za zimske sportove

Vidikovac s pogledomna 7 alpskih vrhovaviπih od 3000 metara

* * *