> > > p u t o p i s

114 MOTO PULS br. 58/4./2005.

Rumunjska

“B oæe, kako je taj Dunav πirok!fl, pr-vo je πto mi je palo na pamet kadasam ga ugledao, kao da sam se ces-

tom s brda spustio nekamo na more. Plavetnilo, Ëam-ci, brodovi, kafiÊi i restorani uz more, pardon uz rije-ku, remontna mala brodogradiliπta; vizualno kao dasve je tu, ali ipak neπto nedostaje - a to ga odaje: ne-ma onog karakteristiËnog mirisa mora, a i taj πaπ πtose nemilosrdno sakuplja uz obalu... A samo nekolikokilometara nizvodno to prostranstvo odjednom ne-staje i Dunav se naglo suæava. Vozim se vijugavomcestom negdje na pola puta izmeu neba i rijeke, teËesto zalazim u vlaæne i mraËne tunele probijene u æi-voj stijeni. Uæivam u voænji i pogled mi luta ovompredivnom rijekom i njezinim strmim obalama i utim trenucima se prisjeÊam jednog proπlogodiπnjegrazgovora voenog u jednom sofijskom hostelu i rije-Ëi jedne mlade Rumunjke koja je, vidjelo se, s pono-som govorila o svojoj zemlji, o njezinim ljepotama iprirodnim raznolikostima koje je krase. Nadam se daje bila u pravu, jer upravo hitam u tome pravcu.

- Oruæje, drogu? - Imaπ? - Nemam ni cigarete a ka-moli drogu, - odgovaram, pa dodajem u sebi - a i daimam sigurno ti ne bih rekao. A onda mi je carinikosobno pokazao kako da stanem mirno s ispruæenimrukama. Malo me Ëudno pogledao jer moje ruke baπi nisu bile mirne. - Hej ËovjeËe! ali ja veÊ dva dana vo-zim motor, pogledaj njegove vibracije, morao sam ne-kako prekinuti tu njegovu nedoumicu i objaπnjavatimu nekakvom Ëudnom kombinacijom viπe jezika ko-jom veÊ nekoliko minuta komuniciramo. Sve mi je to,iskreno, pomalo izgledalo smijeπno, poput scena iznekih ameriËkih filmova i malo je nedostajalo pa da

prasnem u smijeh. Ali tako je to, πto su graniËni pri-jelazi manji i lokalniji i s manje prometa, kao po pra-vilu carinski su sluæbenici obiËno i sumnjiËaviji, naro-Ëito u situacijama kada ispred sebe imaju motorista sasvim tim stvarima na motoru.

UnatoË ovakvom uvodu takve ili sliËne stvari u Ru-munjskoj se uglavnom neÊe dogaati. Na kraju krajeva,Ëovjek samo radi svoj posao. Ipak je Rumunjska zemljakoja je veÊ poËela odbrojavanje do dana kada Êe postatipunopravna Ëlanica ujedinjene Europe. Osim toga, dabi se izbjegla moguÊa samovolja pojedinih graniËnihsluæbenika koji joπ nisu u potpunosti shvatili da su sevremena promijenila, vidljivo su istaknuti direktni tele-fonski brojevi na koje se mogu poæaliti putnici koji ula-ze u njihovu zemlju, a koji su nezadovoljni odnosomprema njima. Mnogi su me Rumunji uvjeravali, a nakraju sam se i sam u to uvjerio, da je ova zemlja u pot-punosti sigurna za sve, pa i za solo putnike, a pitanje osigurnosti je uglavnom prvo koje Êe vam netko postavi-ti kada se radi o bivπim dræavama tog bivπeg istoËnogbloka. Ali, da sve ipak joπ nije u potpunosti sjelo nasvoje mjesto pokazuje i Ëinjenica da na samom graniË-nom prijelazu nema mjenjaËnice. Ali tu zato urednostoje sumnjivi tipovi koji vam bez ustezanja nude pro-mjenu na crno. Njih sam u πirokom luku zaobiπao.

Jedna od prvih asocijacija kada vam netko spome-ne ovu zemlju je velika, ali siromaπna dræava, jedna odËlanica zemalja bivπeg istoËnog bloka i njezin ozlogla-πeni komunistiËki lider »auπesku, koji je moÊ svojegreæima temeljio na djelovanju tajne policije "Securita-te". Mlai su uËili o tome, a stariji se sigurno sjeÊajuda je Rumunjska prva od komunistiËkih zemalja kojaje nasilnim putem sruπila svoje voe i njihov reæim itako se oslobodila teπkog komunistiËkog jarma. Alitih godina nakon revolucije, umjesto da im bude bo-

lje, njihov je æivot postajao sve teæi i teæi. Ljudi su ma-sovno ostajali bez posla, mirovine gotovo da i nisu sti-zale, nacionalna valuta Lej bila je potpuno obezvrije-ena i tih su godina mnogi dolazili u danas veÊ tako-er bivπu Jugoslaviju i za smijeπno male novce nadniËa-rili po cijele dane kako bi prehranili sebe i svoje obi-telji, jer i to je bilo mnogo viπe od onoga πto su, sve ida su uspjeli pronaÊi posao, mogli zaraditi kod kuÊe.Danas je ipak situacija mnogo bolja. No, joπ uvijekpostoji sraz generacija. Na pitanje kakav je danas æivotu odnosu na prije, miπljenja su mlaih da se ipak pu-no bolje i kvalitetnije æivi jer se njihov æivot zapravogotovo i ne razlikuje od æivota njihovih vrπnjaka nazapadu, ali kod starijih joπ postoji odreena doza ne-zadovoljstva i poËet Êe vam priËati o manama, ali iprednostima proπlih vremena.

Rumunjska je jedna od najveÊih europskih dræavai ima se Ëime podiËiti. Trebalo je paæljivo razmotriti iodluËiti i u tih dvanaestak dana koji su mi bili na ras-polaganju ugurati πto je moguÊe viπe njezinih razno-likosti. U mojem planu pod obavezno su bile transil-vanijske Alpe i Ëuvena tzv. Transfagaraπan autocesta,pa istraæiti poznatu legendu o Drakuli, zatim Bukure-πt kao glavni grad, te prolazak prirodom bogatim sje-vernim dijelovima zemlje. Glavni prometni pravci iprometnice uglavnom su danas u dobrome stanju ioËigledno je da im je u tome pomogla, a i joπ uvijekpomaæe, Europska zajednica koja je financirala obno-vu mnogih prometnica. No, problem nastaje kada seuputite sporednijim cestama i kada je na pojedinimdionicama trebalo biti izuzetno oprezan zbog ne takorijetkih (pre)velikih rupa.

Reljefno Rumunjsku moæemo podijeliti na tripovrπinski gotovo ravnomjerno zastupljena podruËja:Karpati i karpatske planine zauzimaju jednu treÊinu

Zemlja πtomami napovratak

Zemlja πtomami napovratak

VOZI, SNIMA I PI©E: NIKOLA MRAKOV»I∆

VeliËanstveni dvorci, srednjovjekovni gradovi, divlja neotkrivenapriroda, transilvanijska legenda, zanimljiva povijest, gostoljubiviljudi - sve to, ali i mnogo viπe - romanski otok u slavenskommoru, ukratko Rumunjska - zemlja kao stvorena za moto putnike

> > >

115MOTO PULSbr. 58/4./2005.

povrπine ove misteriozne zemlje, druga treÊina jeprekrivena blago izvaljanim, ne baπ visokim brdima,Ëije su povrπine ne tako rijetko prekrivene voÊnjacimai vinogradima, a posljednju treÊinu zauzimaju ravni-Ëarski predjeli i njihova æitorodna polja. UnatoË veli-kim ravniËarskim prostranstvima i pitomim brdimapoljoprivreda je u odnosu na industriju u socijalistiË-kom periodu ove zemlje bila totalno zapostavljena inije bila sposobna proizvoditi hranu niti za unutarnjepotrebe. Do 50-tih godina proπlog stoljeÊa zemlja jebila uglavnom poljoprivredna, ali je onda zapoËeta in-dustrijalizacija po uzoru na tadaπnji Sovjetski Savez.Zbog teπkih gospodarskih pogreπaka i neuspjeπne po-litike oslanjanja na vlastite snage zemlja je zapala u ve-liku krizu koja se naposljetku 80-tih godina pretvori-la u potpuno privredno i druπtveno rasulo. Zbog togaje 90-tih godina prelazak na træiπno gospodarstvo zaRumunjsku i njezine stanovnike bio posebno teæakzbog nekonkurentnosti na træiπtu uvjetovane zastarje-lom industrijom. No, unatoË tome nije bilo velikihsocijalnih nemira i zemlja se uz velike poteπkoÊe pola-ko izvlaËi iz siromaπtva i samoizolacije. Ali, ne oËekuj-te da Êete putujuÊi zemljom vidjeti siromaπtvo i bije-du oko vas. Naravno da ima i toga, kao uostalom i umnogim drugim zemljama, ali godinama zapostavlja-na poljoprivreda danas se, moæda najviπe, ogleda u to-me da Êete prolazeÊi rumunjskim selima zapaziti datraktora gotovo i nema. Æivot na selu oËito nije lak.Konji i konjska zaprega i danas su glavno seosko pri-jevozno sredstvo i gotovo Êete ih redovito sretati naprometnicama. »ak neka od njih imaju i registarskeoznake. Konjska i volovska zaprega i danas se joπ Ëes-to upotrebljava za oranje i ostale radove na zemlji.

VeÊ sama Ëinjenica da Rumunjska ima 13 nacio-nalnih parkova te preko 500 prirodno zaπtiÊenih po-druËja moæe biti dovoljan mamac i jamstvo da voænjanjihovim cestama nikada neÊe biti dosadna. Raznoli-kost terena, od nizina pa sve do visokih planina, pre-divni dobro oËuvani srednjovjekovni gradovi i njezinigostoljubivi ljudi stvorit Êe u vama æelju da se kad-tadponovno vratite u ovu zemlju i ponovo s istim æaromkrenete u njezino istraæivanje.

Ponedjeljak je, sunËano popodne, za koji dan Êe irujan. PomiËem sat za jedan unaprijed. Nikamo neæurim, imam dovoljno vremena da na miru, na mojnaËin, doæivim susret s joπ jednom meni nepoznatomzemljom. Iako sam siguran u pravce kojima se kre-Êem, namjerno se ËeπÊe zaustavljam i kontaktiram sljudima. U dijelu zemlje u kojem se nalazim rijetkotko razumije engleski, ali ljudi se trude. A za mene jeto dobra prilika da nauËim i po koju rumunjsku rijeË.Rumunjski jezik spada u grupu romanskih jezika inajistoËniji je njihov predstavnik. Od stranih jezika,naroËito meu mlaom populacijom, danas je ipaknajraπireniji engleski, dok je do prije neku godinu tobio francuski. Zanimljivo je i to da Rumunji, unatoËtome πto spadaju u romansku skupinu naroda, jediniod njih nisu i pripadnici katoliËke crkve. Neπto manjeod 90 posto njih pripadnici su pravoslavne krπÊanskecrkve, s time da BoæiÊ slave po gregorijanskom a nejulijanskom kalendaru.

Mojem danaπnjem cilju posebno se radujem. Tran-silvanija, zemlja zadivljujuÊih planina i divljih πuma,prepuna mitova i vampira, i naravno, Ëuvena autoces-ta Transfagarasan koja presijeca Transilvanijske Alpepreko njihovih najviπih vrhova. Ne, nije to autocestau doslovnom smislu te rijeËi. Kada je sovjetska armija1968. godine zauzela »ehoslovaËku, komunistiËki li-der »auπesku pobojao se da bi se neπto sliËno moglodogoditi i njegovoj Rumunjskoj, te je dao na brzinusagraditi cestu kako bi se, u sluËaju invazije, njegovetrupe i teπko naoruæanje bræe mogli prebaciti prekokarpatskih planina. Cesta je u teπkim uvjetima i uzmukotrpan svakodnevni rad vojnika, a nesluæbeno ihje poginulo 38 (sluæbeno, naravno, ni jedan), izgra-ena za samo 4 i pol godine. Cestu je trijumfalno 1974.godine otvorio osobno »auπesku i nazvao je, naravno,po sebi "Drumul Transfagarasan Nicolae Ceausescu"

Transfagaraπan, a tako ga izgovaraju Rumunji, zapo-Ëinje odmah na izlasku iz grada Curtea de Arges-a, riz-nice rumunjske srednjovjekovne umjetnosti i arhitek-ture, a koji je bio prvi glavni grad rumunjske dræave1330. godine. Priroda ovdje svojom konfiguracijomjoπ ne nagovjeπÊuje kakvi me sve spektakularni krajoli-

ci oËekuju, niti daje do znanja da bih se mogao podiÊitako visoko. Kada zastanem uz put ljudi mi zatrube izautomobila i ne zaustavljajuÊi se rukom mi pokazujuda idem naprijed, da sam na dobrom putu. Ljudi su ov-dje navikli na putnike, jer svatko tko doe u ovu zem-lju najprije æeli proÊi ovom spektakularnom, πirom svi-jeta poznatom cestom. A onda promjena, cesta se za-vlaËi u gustu borovu πumu i naglo se serpentinama uvi-ja i uzdiæe slikovitim krajolikom sve do akumulacijskogjezera i brane Laku Vidraru. Mirisi πume, zvukovi vo-de, tuneli, mostovi, pastiri πto veÊ silaze svojim gole-mim stadima i æicaju cigarete, vojnici koji vjeæbajuspuπtanje konopcima u duboku provaliju, πtandovi uzbranu i maleni Romi koji su veÊ zauzeli svoje pozicijesamo su dio danaπnje jutarnje dekoracije.

SljedeÊih nekoliko desetaka kilometara cesta seuglavnom dræi obale jezera. Slikoviti predjeli, zavojiteceste, za mene ne naroËito spektakularno, veÊ mnogoputa vieno u pravim Alpama, a usudio bih se reÊi:ponegdje i u naπim gorskim predjelima. VeÊ sam sko-ro izgubio nadu da je to ta cesta o kojoj svi priËaju soduπevljenjem i poËeo sam se pitati gdje su oni spek-takularni pejzaæi sa fotografija. A onda su odjednomπumoviti predjeli ustupili mjesto paπnjacima i zelenimlivadama i zapoËinje ono pravo. Ovo je do sada bilasamo lagana uvertira u simfoniju prirode. S oko 1200metara nadmorske visine zapoËinje uspon prema naj-viπim vrhovima transilvanijskih Alpa. Spektakularniprizori. Ovakvi predjeli mame vas na voænju, ali i naËesta zaustavljanja, jer Ëovjek to jednostavno mora ov-jekovjeËiti fotoaparatom, ali zbog toga trpi uæivanje uvoænji. Taman pomisliπ kako si zauzeo idealnu pozici-ju, sjedneπ na motor zadovoljan, a kad tamo, za stoti-njak metara joπ ljepπe, joπ spektakularnije i ponovnosve iz poËetaka; silaziπ sa motora, vadiπ foto aparat,htio bi ostati joπ koju minutu uæivati u Ëarima priro-de i tako po tko zna koji put u toku dana. Prolaze sa-ti, a ti odjednom shvatiπ da si uspio prijeÊi samo ne-koliko desetaka kilometara.

Iznad najviπih vrhova prijeteÊi crni oblaci. Ali s ovestrane sije sunce. DramatiËni pogledi na sve strane.Zelene padine ovih velikih planina πto su jutros um-

Peleπ dvorac

Bista Vlada Tepeπa

Rodna kuÊa Vlada Tepeπa

Bran - Drakulin dvorac

> > > p u t o p i sR u m u n j s k a

117MOTO PULSbr. 58/4./2005.

ivene toplim sunËevim zrakama i maleni potoËiÊi ivodopadi πto si probijaju svoj tok prema cilju negdjeu dolini, mamac su za mnoge domaÊe izletnike. Gdjegod je to moguÊe, ljudi odmaraju, roπtiljaju. Prijevojipak ne ide preko samih vrhova planina, veÊ je na vi-sini od 2042 metara probijen 845 metara dugaËak Ba-lea tunel. Unutraπnjost tunela u potpunosti je vlaæna,sa stropova kaplje kao kad prokiπnjava dotrajali krov.Trebalo je biti posebno oprezan, jer tunel nije osvijet-ljen, a svijetla motora gotovo da i ne pomaæu. Na iz-lazu iz tunela oduπevljenje, mjesto kao iz bajke, razli-ka izmeu dvije strane je zapanjujuÊa. S juæne stranecesta se postupno serpentinama penjala kroz zelenikrajolik, a na drugoj strani dramatiËna klimatska i vi-zualna promjena. Pejzaæi sjeverne strane joπ viπe sualpski i odliËna cesta se naglo vijugavim serpentinamaobruπava prema gleËerskoj dolini prije nego πto Êezavrπiti svoj put dolje, na transilvanijskoj ravni. Iznadmene strπe najviπi rumunjski vrhovi, a najviπi od njihje vrh Moldoveanu na 2543 metra i odmah do njegaNegoiu, koji je samo osam metara niæi. Naæalost, nebaπ gusta magla pomalo kvari uæitke, ali zato pojaËa-va osjeÊaj dramatiËnosti i mistiËnosti. Kristalno Ëistozeleno glacijalno jezero na vrhu i dva planinarska do-ma, pogled u dolinu, na okolne planine, ne dozvolja-vaju vam da tek tako odete dalje. Da je netko izmiπl-jao prizore ne bi mogao izmisliti neπto izazovnije. Biosam u Alpama, naravno da nisam proπao sve prijevo-je, ali ovo je, ako ne najljepπe, onda sigurno meu naj-ljepπim prizorima πto sam ih ikada vidio.

Dolje Êu se, odluËio sam, spuπtati bez zaustavlja-nja, da se prepustim cesti, da uæivam u voænji. Ali vra-ga, ovi spektakularni krajolici to jednostavno ne doz-

voljavaju. Tako vas lako namame na zaustavljanje, iponovno po tko zna koji put na fotografiranje. Male-ni vodopadi, πum vode, mistiËna magla koja drama-tiËno mijenja poglede i prisiljeni ste zastati, diviti seremek djelu koje samo priroda zna stvoriti. A ovdje je,kaæu, uvijek tako. Na jednoj strani sije sunce, a nadrugoj magla ili Ëak i kiπa ili obratno. Samo je zbogovog jednog prijevoja vrijedilo doÊi u Rumunjsku.Cesta je inaËe za sav promet otvorena samo tijekomnekoliko ljetnih mjeseci, a i tada je zatvorena svakunoÊ od devet naveËer do sedam ujutro. A i πto Êete no-Êu na toj cesti, to bi bio pravi grijeh!

Cesta je napravljena iz, mogli bismo to i tako reÊi,politiËko sigurnosnih razloga i odraz je jednog vreme-na i ljudi koji su razmiπljali na taj naËin, ali hvala imsvima koji su sudjelovali u tom najveÊem poduhvatuove vrste u Rumunjskoj, jer bi u suprotnom u ovimkrajolicima mogli uæivati samo malobrojni planinari,a mi koji volimo putovati motorima ne bismo ni slu-tili da negdje ima ovakve ljepote... U dolini sam i sa-da veÊ pomalo monotonim cestama stiæem u Sibiu,jedan od najljepπih rumunjskih gradova.

Da, Sibiu je jedan je od rumunjskih dragulja kojegzaista ne treba zaobiÊi. Treba proπetati njegovim ulica-ma, dobro saËuvanom srednjovjekovnom gradskomjezgrom i slikovitim trgovima s izrazito njemaËkimobiljeæjima, te pokuπati osjetiti daπak proπlih vreme-na. Na trenutak zastati, ne zatvoriti, veÊ πirom otvori-ti oËi i pokuπati gledati i zamiπljati ovaj grad bez auto-mobila, jer oni se nikako, i ne samo u ovome gradu,ne uklapaju u ovakav ambijent. Gotovo svi krovoviimaju otvore ventilacije u obliku oËiju i kada podig-nete svoj pogled imate osjeÊaj kao da bulje u vas.

Obrambene zidine koje datiraju iz 14. stoljeÊa joπ uvi-jek Ëuvaju sjeÊanja na okrutne bitke πto su se vodile naovim prostorima, a Sibiu je bio najjaËa utvrda u Tran-silvaniji i nikada nije bio osvojen. Godine 1700., ka-da je grad bio poznat pod imenom Hermannstad, ovoje bila krajnja toËka zapadne Evrope i ujedno zadnjatoËka do koje je poπta uopÊe stizala. Ovaj grad je odi-grao vaænu ulogu u transilvanijskoj kulturi i svjed-oËanstva o svojoj bogatoj povijesti danas Ëuva u mno-gim gradskim muzejima. A ako vas put ikada naneseu ovaj grad, ne zaboravite proπetati preko æeljeznogmosta, znanog pod nazivom "Most laæljivaca" i testi-rati svoju iskrenost. Legenda kaæe da kada netko naovome mostu izrekne laæ, most se odmah uruπi. A la-æljivost je sigurno jedna od najveÊih ljudskih mana. Idanas je Sibiu veoma znaËajan kulturni, turistiËki i in-dustrijski centar ove zemlje i primjer je fuzije ger-manske krutosti i rumunjske kreativnosti, koja se oËi-tuje kao skladna kombinacija srednjovjekovne arhi-tekture i modernog æivota.

A sada pravac Bukureπt, glavni grad, privredno ikulturno srediπte cijele Rumunjske. Prva polovina da-naπnje dionice vodi slikovitim krajevima, krivuda-vom, ali odliËnom cestom koja uglavnom prati tok ri-jeke Olt. Gore, iznad mene, zarobljeni u magli, nazi-ru se najviπi transilvanijski vrhovi. Ovo je jedan odvaænijih pravaca koji vode prema rumunjskoj metro-poli, a to automatski znaËi i veliki broj kamiona nacesti. A svi, doslovno svi, jure kao da im je sam grofDrakula za petama. Od njih Ëovjek jednostavno nemoæe uæivati u ovim prekrasnim krajolicima.

Nakon Rimnicu Vilcea teren polako postaje pito-miji, a to odmah znaËi i dosadniji, te postupno prela-

Brasov Sinaia

Brasov Sigishoara

> > > p u t o p i s R u m u n j s k a

118 MOTO PULS br. 58/4./2005.

zi u potpunu ravnicu. A ravnicu uglavnom ne volim iznekoliko razloga. Ravni jednoliËni i za motoriste mo-notoni pejzaæi, kilometarski dugaËka sela πto se gotovonadovezuju jedno na drugo, a zbog ograniËenja mora-te voziti gotovo puæevom brzinom. U jednom od put-niËkih restorana uz cestu pokuπavam naruËiti neπto zajelo, no to je gotovo Sizifov posao. Osoblje govori sa-mo rumunjski, a i jelovnik je na rumunjskom. Uza-ludno pokuπavam Ëitati rijeË po rijeË kako bih moædanaiπao na neki poznati izraz. Ne uspijevam, te na kra-ju naruËujem jednostavno pokazujuÊi prstom, na sre-Êu. I mogu vam reÊi: uspjelo je, obrok je bio ukusan, ai jeftin. S piÊem je, ipak, bilo neπto lakπe.

Posljednjih stotinjak kilometara vozim se jedinomrumunjskom autocestom. Siπao sam na autocestu izjednog jedinog praktiËnog razloga: jer mi je tako naj-jednostavnije doÊi do mjesta gdje sam se dogovorionaÊi s joπ jednim Ëlanom velike HorizonsUnlimitedmoto zajednice. Cestarina se ne plaÊa i najveÊi posto-tak vozila πto se kreÊu ovom prometnicom su kamio-ni. A tamo gdje je veliki promet kamiona, kao po pra-vilu su i djevojke ceste koje za desetak eura prodajusvoje mladenaËke Ëari. No, naete li se tamo s moto-rom, na vas uglavnom neÊe ni obraÊati paænju, jer nji-hovo je radno mjesto iskljuËivo kamionska kabina. Aπoferska je tuga, kaæu, pregolema... Ulaz u Bukureπtnije mi dao vremena da se postupno pripremim. Od-jednom sam se naπao u guævi meu velikim moder-nim zdanjima. No, bilo je jednostavno pratiti uputeπto sam ih imao zapisane na papiru. A zaustavljao samse i pitao za smjer Ëisto iz znatiæelje, da vidim kako Êeljudi reagirati. I ostao sam zadivljen ljubaznoπÊu ko-jou su ljudi iskazivali prema meni. Osim toga, veÊinaljudi ovdje razumije engleski. I rijetko, ali zaista rijet-ko, bi se dogodilo da netko ne bi bio spreman na raz-govor pravdajuÊi se nepoznavanjem stranog jezika.

Grad je dobio ime po svome legendarnom osniva-Ëu pastiru Bucuru. Leæi u ravnici izmeu karpatskihbrda i Dunava. Tridesetih godina proπlog stoljeÊa bioje znan kao "Pariz istoka" a onda su se, postupno, naj-prije potres, pa bombardiranje u 2. svjetskom ratu ina posljetku »auπesku i njegova svita potrudili da ne-stane jedan veliki dio te njegove predratne ljepote.

Andrei me je doËekao na ogromnom trgu pored sa-me impozantne "PalaËe naroda", koja me na prvi po-

gled moæda i nije toliko impresionirala koliko samoËekivao gledajuÊi prethodno njene fotografije, ali ka-da sam na trgu stao pored nje i bolje se zagledao u nju,shvatio sam koliko je zapravo ogromna ta, mnogi Êestanovnici Bukureπta reÊi za nju, ruæna uglata zgrada.Ta palaËa zapanjujuÊeg volumena izgraena je od bi-jelog kamena i druga je u svijetu po veliËini, odmahiza zgrade ameriËkog Pentagona.

Nakon upoznavanja, moj mi je domaÊin, kad smoveÊ tu, ispriËao nekoliko zanimljivosti o ovoj palaËi icijelom ogromnom kompleksu oko nje. Kako je nji-hov bivπi komunistiËki lider mnogo putovao svijetom,i to uglavnom po zemljama bratskih reæima, tako je inakon jednog od posjeta Sjevernoj Koreji, takoer ko-munistiËkoj zemlji, odluËio sagraditi kopiju onog πtoga je tamo impresioniralo i to ne samo palaËe, veÊ i tr-ga na kojemu stojimo i cijeli kompleks okolnih zgradai prilaznih avenija, ali impozantnije veliËine. Imao jejedan, mogli bi reÊi, ludi naum da sagradi jedan pot-puno novi grad, toËnije reËeno: novi i po njegovimmjerilima ljepπi Bukureπt. A da bi svoj naum i ostva-rio, njegovi su buldoæeri prije toga, poËetkom osamde-setih, na ovome podruËju morali poruπili oko 8000 vi-la, a sruπeno je i dvadesetak crkvi. Tako su ljudi prekonoÊi, jednim obiËnim dekretom, ostajali bez svojihvjekovnih ognjiπta, a zauzvrat dobivali stan u velikimbetonskim jednoobraznim stambenim zgradama. Ameu njima je bila i Andreina baka. Mnogi to nisu æe-ljeli i iz Ëistog su protesta izvrπili samoubojstvo predbuldoæerima na samome pragu svog doma. Ali niπtanije moglo sprijeËiti »auπeskua i njegovu svitu u pro-vedbi njihovih nauma. Na izgradnji ovog ogromnogzdanja danonoÊno je, zbog prekratkih rokova, radilooko dvadesetak tisuÊa radnika, a u projektiranju jesudjelovalo oko sedam stotina arhitekata. Zbog teπkihuvjeta rada mnogi su radnici ovdje skonËali svoje æivo-te, a i danas gradom kruæe priËe da su oni koji su sud-jelovali u gradnji tajnih prolaza i tunela nakon togagubili æivote u insceniranim nesreÊama.

Andrei se morao vratiti na posao, a njegova djevoj-ka Nana odvela me do njihovog stana, gdje smo vrije-me do njegovog povratka s posla iskoristili za razgovo-re. Tako sam, izmeu ostalog, tog prijepodneva od njedoznao joπ mnogo zanimljivih podataka. Na mojuopasku, temeljenu na mojim iskustvima, da ostali Ru-

munji o svojoj metropoli i njezinim stanovnicima baπi nemaju neko pozitivno miπljenje, Nana i Andrei baπsu se slatko nasmijali, te mi malo pobliæe objasnili zaπ-to je to tako, a objasnili su mi i opÊenito stanje u Ru-munjskoj i odnose meu razliËitim regijama. Bilo jetu i zahtjeva pojedinih regija za odcjepljenjem od ma-tiËne dræave i pripojenje nekim susjednim dræavama ,pa Ëak i zahtjeva za osamostaljenje.

Ostatak smo dana proveli vozeÊi se ulicama ovogdvomilijunskog velegrada, pokazivali su mi zanimlji-vosti njihovog grada, sretali smo se s njihovim prijate-ljima. Jedno zaista zanimljivo popodne. NoÊna voænjaje takoer bilo joπ jedno nezaboravno iskustvo. Buku-reπt je, barem onaj dio koji sam ja vidio, zaista lijep,Ëist, uredan i zanimljiv grad, ali ipak mu nedostajeone stare patine koja daje specifiËnosti i draæi mno-gim srednjoeuropskim gradovima. Za to je, naravno,jednim dijelom kriv i njihov bivπi komunistiËki lider.Bukureπt je jednim svojim dijelom bio i ostao gradkopija.

U Bukureπtu se nalazi i grob »auπeskua i njegoveæene Elene. Ali za razliku od njezinog, njegov grob jei danas prepun svjeæeg cvijeÊa i upaljenih svijeÊa. Zavrijeme svoje vladavine pokuπavao je zadræati neovis-nost u odnosu na Sovjetski Savez, a zbog toga su gapodræavali i mnogi zapadni politiËari, ali se njegov re-æim ipak oslanjao na centralizaciju i represiju. Nakonπto se sredinom osamdesetih njegovo zdravstveno sta-nje pogorπalo, njegova æena Elena i sin Nicu postajalisu sve snaæniji. Reæim je postajao sve represivniji, aekonomija je pala na najniæe grane. Reæim je trpio sveveÊe kritike, a kada je brutalnim metodama pokuπaoslomiti otpor naroda 1989. godine i u tome nije us-pio, te su se pozicije promijenile, po kratkom su pos-tupku, po njegovim pravilima, bili zajedno streljani.

Jutarnje sunce ispratilo me iz Bukureπta, a ove mo-notone nizinske pejzaæe postepeno su poËeli zamjenji-vati oku ugodniji brdski predjeli. Kako sam sve dub-lje zalazio meu brda, tako su i oblaci sve viπe zakla-njali sunce, a nebo je postajalo sve sivije. PoËelo je po-lako kiπiti. A onda je odjednom uz veliki prasak neboproparala crvena munja. A prognoza je bila super. -Da, ali ovo su brda i Ëesto padne kiπa - objaπnjavao mije konobar u kafeu na benzinskoj na kojoj sam odlu-Ëio priËekati razvoj dogaaja.

Mladi rumunjski bajkeri

Sigishoara

Sigishoara Crveno jezero

> > >

119MOTO PULSbr. 58/4./2005.

VeÊ sam bio uπao u gradiÊ Sinaia, a njega i Peleπdvorac u blizini preporuËili su mi moji novi Bukureπ-tanski prijatelji. Kiπa je nakon sat vremena posustala,ali nebo je i dalje bilo prijeteÊe crno. Treba iÊi dalje.Kada sam izaπao na Ëistinu i na breæuljku ugledaodvorac, jednostavno sam zastao, sjeo na zidiÊ, ostaozapanjen. Kao da sam i sam u ovom trenutku dio ne-ke prelijepe bajke. Zapravo i jesam, a bajka govori oËovjeku koji putuje svojim motorom jednom njemunepoznatom zemljom, o kojoj je Ëuo i Ëitao i lijepe iruæne stvari, ali poæelio je sve to doæivjeti na licu mjes-ta... I sada je tu... Jer jedan dvodimenzionalni medijkao πto je fotografija moæe neπto naslutiti, ali ona pra-va ljepota moæe se jedino doæivjeti. Minutama nisamskretao pogled, upijao sam svaki djeliÊ njegove jedin-stvene ljepote. Sagradio ga je kralj Carol I de Hohen-zollern 1883. godine. Mada je uglavnom sagraen unjemaËkom renesansnom stilu, on je ipak spoj razniharhitektonskih stilova. Ima tu i baroka i rokokoa, tetalijanskog i engleskog renesansnog stila. Okruæen jesa sedam mramornih terasa dekoriranih skulpturamai ornamentalnim vazama. Graditelji su za dekoraciju,kako eksterijera, tako i interijera upotrijebili mnogodrveta koji daje specifiËan izgled ovome djelu. Kaæuda bi ovaj dvorac trebalo posjetiti ili u ranu zoru ilisumrak, jer mu izlazak i zalazak sunca daju jedan im-pozantan, zapanjujuÊi i dramatiËan izgled. Kaæu da jeovo vjerojatno najljepπi rumunjski dvorac. Cijela ovaregija, ukljuËujuÊi i ovaj gradiÊ koji je u proπlosti bioljetna rezidencija rumunjske kraljevske porodice, je-dan je od najpopularnijih i najposjeÊenijih planinskihpredjela u ovoj zemlji. A neposredna blizina jednogod najljepπeg, a za mene na kraju i najljepπeg, ru-munjskog grada, samo je dodatni mamac.

Brasov, slikoviti grad u podnoæju Karpata, spadameu najbolje oËuvane rumunjske srednjovjekovnegradove. Poznat i pod njemaËkim nazivom Konstadt,bio je kulturno srediπte njemaËkih rudara koji su se uova podruËja doselili u 13. i 14. stoljeÊu. S tri je stra-ne okruæen zelenim Transilvanijskim planinama i da-nas je jedan od najposjeÊenijih rumunjskih gradova.Mnogi ga odabiru kao bazu za obilazak obliænjihatraktivnih lokacija. Glavna gradska atrakcija je pakgolema Crna crkva, najveÊa gotiËka crkva na podru-Ëju izmeu BeËa i Istanbula. Njezino ime proizlazi iz

njezinog izgleda, koji je posljedica velikog poæara iz1689. godine. Glavni magnet za mnoge posjetiteljeovog podruËja, u neposrednoj blizini, tridesetak kilo-metara od Brasova, je dvorac Bran, uglavnom poznatkao Drakulin dvorac. UnatoË popularnom mitu, dvo-rac u stvarnosti i nema, osim jednog posjeta, izravneveze s Vladom Tepeπom, srednjovjekovnim princem,kojeg mnogi povezuju s Grofom Drakulom, na zapa-du popularnim vampirom. Ali Rumunji su taj mit tu-ristiËki u potpunosti iskoristili.

Tko je bio i kako je zapravo zapoËela legenda otom danas u zapadnoj pop kulturi najpoznatijemvampiru. Mnogi dolaze u ovu zemlju u uvjerenju dase sve te priËe koje su Ëitali ili o kojima su gledali fil-move temelje na istinitim dogaajima. A istina je daVlad Tepeπ nije bio vampir. Njegov otac, takoerVlad, u povijesti poznat kao Vlad II, guverner Transil-vanije, bio je zbog zasluga u borbama s Turcima pri-mljen u tajni viteπki red pod nazivom "Red Zmaja"kojeg je osnovao Sigimund Luksemburπki, kralj Ugar-ske i »eπke, te poglavar Svetog Rimskog carstva, aglavna zadaÊa mu je bila obrana carstva i krπÊanskeEvrope od prijeteÊe opasnosti turske najezde. Time jestekao pravo da u svome grbu koristi lik zmaja, a okovrata je stalno nosio kolajnu s istim likom. Kako se narumunjskom zmaj kaæe drac dobio je ime Vlad Dra-cul, a njegovog sina je zbog toga krasio epitet zmajevsin ili na rumunjskom Draculea ili Dracula. Vlad IIIrodio se u Sighisoari, ali je ubrzo nakon toga njegovotac postao vladar Vlaπke, malene dræave na danaπ-njem podruËju juæne Rumunjske izmeu karpatskihplanina i delte Dunava, na divljoj granici izmeu dvaogromna carstva Ugarske i Turske. Da bi vlaπki vlada-ri uopÊe mogli opstati u takvom jednom okruæenju,bili su primorani sklapati saveze Ëas s jednima, Ëas sdrugima, a istovremeno je trajala i bespoπtedna borbaza vlast unutar dræave.

Vlad II obvezao se da Êe svake godine slati skupinudjeËaka da sluæe na sultanovom dvoru, pa je u znakodanosti poslao i svoja dva sina. U meuvremenu jenjegov otac u Ëudnim okolnostima ubijen u borbi zavlast, te su Turci oslobodili njegova sina i omoguÊilimu da nakratko postane novi vladar Vlaπke. Tu poËi-nje priËa o Vladu Tepeπu. Pozvao je sve velikaπke obi-telji na gozbu, a znajuÊi da su svi uËestvovali u zavjeri

protiv njegovog oca, bezobzirno im se osvetio. Voesvih porodica nabio je na kolac, a ostale pobio na za-ista surov naËin. Tako je u povijesti i postao najpozna-tiji po nadimku Tepeπ, jer ta rijeË na rumunjskomznaËi nabijaË na kolac. Ali na vlasti nije dugo opstao.

Tek nakon 10 godina ponovno je uspio postativladar Vlaπke i na tom se poloæaju uspio zadræao 16godina. U tom razdoblju njegove vladavine joπ viπedolazi do izraæaja njegova svirepost. Svoje je neprijate-lje i ærtve osljepljivao, derao im koæu, kuhao, spalji-vao, æive ih sahranjivao, rezao uπi i spolne organe, alimu je najdraæi naËin i dalje bilo nabijanje na kolac.Ali njegov ga narod nije doæivljavao kao brutalnogubojicu, nego su ga slavili kao heroja koji je bio svi-rep, ali pravedan i koji je uspijevao saËuvati njihovunezavisnost. Posebno je svirep bio protiv turskihvojnika. Koliko su ga se svi bojali govori i priËa da jena trgu postavio zlatni pehar kako bi iz njega moglipiti umorni putnici, ali nitko se nije nikada usudioukrasti ga. PriËe o njegovoj svireposti njemaËki su re-dovnici πirili cijelom Evropom, ali su te priËe, narav-no, zaËinili raznim dodacima i predstavljali ga kaoljudsko Ëudoviπte koje je uæivalo piti ljudsku krv i jes-ti unutarnje organe svojih protivnika, a kako rijeËdrac ima i drugo znaËenje, vrag, priËe su poprimale ijednu sasvim drugu dimenziju.

Tursko je carstvo bilo prejako, te uvidjevπi da neÊeuspjeti Tepeπ bjeæi u Transilvaniju po pomoÊ, ali ga jetamo maarski kralj zarobio i bacio u tamnicu. Nakonnekog vremena uspio se osloboditi i po treÊi put pos-tati vladarom Vlaπke, ali je na vlasti ostao jedva mjesecdana. U jednoj od bitaka s Turcima pogiba. Turci suodrubili njegovu glavu i kao dokaz da je svirepi tiraninmrtav odnijeli je na sultanov dvor. Kaæu da je na svire-pi naËin ubio izmeu 40 i 100 000 ljudi. Sve te jezivepriËe isprepletale su se kasnije s likom iz horor roma-na irskoga pisca Brama Stockera pod nazivom "Dra-kula" kojeg je napisao 1897. godine i koji mu je osigu-rao literarnu besmrtnost. Roman je postao pravi feno-men i na tu temu je do danas snimljeno stotinjak fil-mova. Mnogi su njegov glavni lik iz romana, grofaDrakulu, povezivali i poistovjeÊivali s Vladom Tepe-πom, mada on to nigdje izriËito ne navodi. Pisac roma-na nikada nije posjetio Transilvaniju u kojoj se dogaaradnja njegovog romana. Ali unatoË mitu, ljudi ma-

Ulaz u “–avolje grlo”

Oslikanimanastiri

> > > p u t o p i sR u m u n j s k a

121MOTO PULSbr. 58/4./2005.

sovno hrle u dvorac Bran i ostala mjesta u Rumunjskojpovezana s Vladom Tepeπom. A Rumunji su to u pot-punosti znali iskoristili i legenda i dalje æivi.

Za kraj priËe o grofu Drakuli preostaje mi samoposjetiti njegovo rodno mjesto. Cesta koja vijuga nasjever, transilvanijskim brdima, vodi me prema Sigis-hoari, 800 godina starom saksonskom gradu, danasUNESCO-vom gradu spomeniku i dragulju Transil-vanije, a prema mnogima i najljepπem rumunjskomgradu... Veliki pano preko cijele ceste upravo meobavjeπtavao da sam napustio judetul (administrativ-nu pokrajinu) Brasov. Stao sam s namjerom da ovje-kovjeËim taj trenutak. Kao da sam slutio zanimljiv sus-ret. Najprije sam u daljini Ëuo zvukove motora. Kaæ-em sam sebi - evo napokon i prave moto druæine. Aonda su se jedan po jedan, Ëudnih silueta, pojavili izazavoja. Prema meni je nailazilo, veÊ se dobro uoËavalo,nekoliko, poput ciganskih kola pretrpanih starih iËudnih motora. Kako je dobra navika svih nas motoputnika da stanemo i popriËamo, tako ni oni nisuoklijevali. Njihov predvodnik jedini na, nazovimo totako, normalnom motoru, Hondinom Dominatoru,bez oklijevanja je ukljuËio æmigavac i parkirao poredmene. Bilo je to druπtvo mladih rumunjskih bajkera,studenata, s krajnjeg sjevera Rumunjske i njihove mla-de pratilje. VeÊ danima su obilazili svoju zemlju. Trimotora i jedan, tatin, auto. ObuËeni u koæna odijela imladi par sa autom sebe je svrstavao u istu skupinu,koji samo ima nesreÊu da joπ nisu uspjeli skupiti novacza svoj prvi motor. Moju pozornost privukla su dvastara i zanimljiva motora, jedan pedesetak godina sta-ri BMW i drugi, za kojeg sam se zaista iznenadio kadasu mi rekli da je proizveden 1991. godine, ali vjerujte,izgleda kao pedesetogodiπnjak, i to ne samo likom ne-go i stanjem motora. Bio je to Dnjepr (650 ccm, 32KS), ruska kopija nekog BMW-ovog modela iz 1964.Bilo je to ugodno veselih i zaista zanimljivih pola sata.Izmijenili smo mailove te nastavili svatko na svojustranu, oni na jug, a ja u pravcu njihovog sjevera.

Nekoliko kilometara dalje zaustavio sam se uz ces-tu iznad troπnog i bijednog romskog naselja. Htiosam napraviti samo nekoliko fotografija. Spazili su mei davali mi nekakve znakove rukom. Dok sam ja gle-dao prema njima, oko mene se veÊ odnekud, odjed-nom, stvorila poveÊa skupina njihove djeËurlije, sviodreda traæeÊi od mene novac. Nije bilo druge negosjesti na motor i odjuriti dalje. Rumunjska je zemlja svelikim postotkom Roma i ima ih doslovno u svako-me selu. Mnogi æive normalnim æivotom, ali ima ih ipo ovakvim troπnim naseljima, punim smeÊa, bez vo-

de i bez struje, a na sjeveru zemlje viao sam ih i podnajlonskim πatorima. A mnogi ih ne vole, zaziru odnjih, predrasude su velike, optuæuju ih za mnoge loπestvari u njihovom druπtvu, a u toj svojoj mrænji mno-gi su otiπli tako daleko da su jadni Cigani krivi Ëak ikad padne kiπa.

Sighisoara se, obasjana zlatnim popodnevnim sun-Ëevim zrakama, ukazala u svoj svojoj ljepoti, kao πtosam i oËekivao. Taj srednjovjekovni gradiÊ u istoËnojTransilvaniji s lijepo saËuvanim zamkom, kasnogotiË-kom crkvom s drvenim stubiπtem i saskim grobljem,velikim prekrasnim gradskim tornjem koji je danasmuzej i Drakulinom rodnom kuÊom, danas restoran,doËaravao mi je tog dana æivot i duh tih davnih, pro-

πlih, mistiËnih, srednjovjekovnih vremena. Grad kojisu Sasi sagradili na ruπevinama bivπe rimske utvrdedanas mnogi, a naroËito fotografi, smatraju najlje-pπom nastanjenom utvrdom u Evropi, koja oduvijekfascinira sve posjetitelje svojim slikovitim ulicama,kuÊama, tornjevima, crkvama...

Ranojutarnja magla ispraÊala me iz grada i polakome prepuπtala ranim jutarnjim sjenama koje su mepratile pokrajinom Shekely, preteæno nastanjenommaarskom nacionalnom manjinom (sigurno ste sesjetili istoimenog naπiroko poznatog gulaπa). Prometje toga jutra bio gust, ali ne automobilima veÊ konj-skim i volovskim zapreænim kolima kojima su seljanihitali na svoju zemlju. Traktora gotovo da i nema. Ada ste samo vidjeli πiroko nasmijana lica prometnihpolicajaca kada sam baπ ispred njih morao voziti sla-lom kako bih izbjegao gomile balege πto su je æivoti-nje ostavljale za sobom! Ionako loπa grbava cesta izgle-dala je poput nekakvog minskog polja.

U Miercurea-Ciuc skreÊem prema Gheorgeni, aodatle cesta poËinje krivudati i uspinjati se sve do La-cu Rosu ili po naπki Crvenog jezera u gornjem tokurijeke Bicaz. Jedino jezero ovakve vrste u Rumunjskoj,nastalo je poËetkom 19. stoljeÊa kada se iznenada od-lomio veliki vrh planine Suhara i tako stvorilo prirod-nu branu. Ovo jezero na nekih 1000 metara nadmor-ske visine, u udolini stijeπnjenoj izmeu nekoliko pla-nina, zbog svoje je prirodne zaπtiÊenosti i povoljne kli-me popularno izletiπte i mjesto za odmor, kako ljeti,tako i zimi. Naziv je dobio zbog crvenkastog muljakoji se taloæi na njegovom dnu, a donosi ga jedan odnjegovih pritoka. Cesta je bila puna rupa, ali ovo sukrajolici za kojima Ëezne svaki ljubitelj prirode i nje-zinih djela. Samo nekoliko kilometara dalje cesta sestrmim serpentinama naglo obruπava u uzani stjeno-viti kanjon rijeke Bicaz, poznat i pod nazivom "Vraæ-je grlo", gdje sunce gotovo da i ne moæe dosegnutipovrπinu vode. Ovo nije raj samo za nas motoriste,veÊ i za penjaËe. Na samom ulazu u klanac mnogo-brojni su πtandovi, jer ovo mjesto svojom iskonskomljepotom svake godine privlaËi veliki broj posjetitelja.Ovo grotlo spaja, ili razdvaja, mistiËnu Transilvanijuod zelene pokrajine Moldavije.

Svaki dan ovdje donosi neπto novo. Nova iskustva,nove susrete, nove krajolike i sve vas skupa Ëini jaËim,sretnijim, zadovoljnijim, ispunjenijim. To je to, voæ-nja i æivot na dva kotaËa. Zavojite ceste πto se Ëas us-pinju, Ëas spuπtaju ovim bregovima i udolinama πtoprπte od ljepote zelenila i ova mnogobrojna zapreænakola koja za razliku od automobila ne naruπavaju

Tradicionalna drvena crkva

Veselo grobljeVeselo groblje

Maramures - tradicionalna gradnja

Lipova

> > > p u t o p i s R u m u n j s k a

122 MOTO PULS br. 58/4./2005.

sklad prirode ispod oku ugodnog plaviËastog neba idebelih potpuno bijelih nebeskih putnika. »ovjekjednostavno ne moæe ostati ravnoduπan na ovakavsklad prirode. ©um vjetra donosio je pod moju kacigumirise ovih polja, voÊnjaka, vinograda...

Pribliæavam se Bukovini, pokrajini na krajnjem sje-vernom djelu Rumunjske. Ime je dobila po mnogo-brojnim bukovim πumama, a danas je πirom svijetapoznata po svojim manastirima, Ëiji su vanjski zidovioslikani freskama koje veÊ preko 400 godina odolije-vaju vanjskim nepovoljnim meteoroloπkim uvjetima.Ovi oslikani ili obojeni manastiri, a svi su u bliæojokolici grada Suceava, bili su podignuti u 15. i 16.stoljeÊu. u vrijeme vladavine Moldavijom Stefana CelMare, koji je bio poznat kao uspjeπni borac pred naj-ezdom otomanskog carstva i nakon svake pobijededao je sagraditi po jedan manastir. A dobio je mnogebitke. Jedna od zaËuujuÊih stvari oko ovih manasti-ra jest ta da znanost joπ nije uspjela otkriti sastojke bo-je koji veÊ toliko stoljeÊa odolijevaju zubu vremena. Azanimljivost je i to da su biblijski likovi naslikani naovim freskama obuËeni u lokalne tradicionalne noπ-nje. Motivi na freskama gotovo su na svim manastir-skim zidovima isti, ali krasi ih i jedna raznolikost. Sva-ki od njih obojen je drukËijom prevladavajuÊom bo-jom. Tako je Voronet, na primjer, obojen u plavu bo-ju koju je nemoguÊe toËno opisati jer se mijenja ovis-no o vanjskim vremenskom prilikama. Rumunjska jegotovo posijana manastirima. Mislim da joπ nisambio u zemlji s ovolikim brojem manastira. Doslovnocijelom zemljom, kuda god sam se kretao, nailaziosam na putokaze koji ukazuju na njih, ali oslikani ma-nastiri sjeverne Bukovine, na popisu UNESCO-vekulturne svjetske baπtine, najpoznatiji su. Æelite li ihsve posjetiti, sigurno Êe vam trebati nekoliko dana.Stoga sam se odluËio samo za tri: Humor, Ëija je po-sebnost njegov izgled kao da lebdi iznad zemlje i kojije bio prvi obojeni manastir, Voronet, koji sam veÊspomenuo i Moldovita, Ëija je ljepota u njegovoj pre-vladavajuÊoj zlatnoj boji i nekakvoj Ëistoj crvenojkakvu moæe ponekad stvoriti samo zalazak sunca.

Nebo je od ranog jutra prezasiÊeno teπkim sivimoblacima. Sipi lagana kiπica. Kako su i predvidjeli ru-munjski bajkeri πto sam ih susreo prije nekoliko dana,a oni su odavde, u ovim dijelovima Rumunjske u ovodoba godine veÊa je vjerojatnost za kiπni nego za sun-Ëani dan. Nedjelja je, na cestama gotovo da i nemaprometa. Serpentine, gusta, visoka, borova πuma, pri-jevoj. Sve je puno vlage. A onda spust i teπki sivi obla-ci ostaju iznad mene i dokle god mi pogled seæe, kra-jolici od kojih zastaje dah. Sve ponovno prπti od zele-nila, rumene se krovovi razbacanih kuÊica po skladnoizvaljanim brdima. Dolje, u dolini naziru se obrisigradiÊa Cimpulung-Moldovanesc. U potrazi za ben-zinskom stanicom morao sam preÊi gotovo cijeli gradi to u suprotnom smjeru.

Joπ nije ni podne, a danas sam se veÊ nagledao pri-rode i njezine ljepote, pa sam radostan gotovo kaomalo dijete kada mu kupite novu igraËku. Nakon sa-mo nekoliko kilometara opet napuπtam glavnu cestui ponovo skreÊem gore, prema vrhu, prema ukrajin-skoj granici. To automatski znaËi da Êe i cesta postatiloπa, puna rupa i sliËnih zamki. Ali ne bunim se. Upokrajini sam Maramures, gdje priroda pokazuje svusvoju maπtovitost, svu svoju raskoπ. Ovdje ljudi æiveza prirodu i s prirodom. Drvene kuÊe, crkve i crkvice,rijeke i rjeËice, maleni slapovi, izrovane ceste i sliko-viti prijevoji samo su komadiÊ ovoga raja. Kiπa je togprijepodneva na mahove jako padala, ali nije me nitrena uspijevala omesti u joπ jednom, unatoË njoj,prekrasnom rumunjskom danu. A i ona kao da je os-jeÊala tu moju radost. Red kiπe, red pauze, taman dastignem iz dæepa izvaditi foto aparat.

Kako je dan prelazio u svoju drugu polovicu, takosu i teπki sivi oblaci polako posustajali, kao da su se ioni istroπili i nebo je postajalo sve plavije, dok na pos-ljetku nije njegovim svodom plovilo joπ samo nekoli-ko bijelih ljepotana. Pogled na mobitel i oznaku ukra-jinske mreæe na zaslonu podsjetio me da sam u nepos-rednoj blizini granice i na trenutak su moje misli od-lutale dvije godine unatrag prisjeÊajuÊi se zgoda i ne-zgoda mojih ukrajinskih puteπestvija. Maramures je,najjednostavnije reËeno, pravi raj za motoriste i ovak-vim se krajolicima treba znati prepustiti. Moji su po-gledi πarali naokolo, pokuπavao sam upiti πto viπe oveljepote. Iskonska, nezagaena priroda, brda i proplan-ci, mirisi crnogoriËnih πuma, rjeËice πto su me mami-le na zaustavljanje, vodopadi i brzaci, πum vode, pra-va uæivancija. Mogao bih se ovim predjelima vozitidanima, a da mi ne dosadi.

Moj danaπnji cilj bilo je selo Sapanta, ili kako ga iz-govaraju Rumunji Sapanca, gotovo uz samu ukrajin-sku granicu, udaljeno nekih dvadesetak kilometara odgradiÊa Sighetu Marmatiei, poznatog po najozloglaπe-nijem politiËkom zatvoru »auπeskovog reæima, neπtosliËno kao naπ Goli otok. PriËaju da je u ovim krajevi-ma bilo najviπe protivnika bivπe vlasti, te su stoga i iza-brali ovaj grad za svoju najteæu kaznionicu kako binjihovi protivnici stalno imali na umu πto ih Ëeka.Danas je ona pretvorena u muzej kako bi vjeËnosvjedoËila o okrutnosti jednog reæima. A πto me to za-pravo privuklo u Sapantu? To je "Cimitirul Vesel" ilipo naπki "Veselo groblje" sa svojim ironiËnim i smijeπ-nim pogledom na smrt. Ovo je selo postalo poznatogotovo u cijelome svijetu po svom jedinstvenomgroblju, koje je zbog svoje originalnosti u kategorijimemorijalnih spomenika na drugome mjestu u svije-tu, odmah nakon egipatske Doline kraljeva. A za to jenajzasluæniji lokalni majstor obrtnik koji je 1935. go-dine poËeo izraivati drugaËije kriæeve na kojima sunaivni umjetnici æivim bojama, na humoristiËni na-Ëin slikali scene iz pokojnikovog æivota ili naËina na

koji je umro. A ispod toga su dopisane popratne jed-nostavne ritmiËke strofe, koje su ponekad lirske, a po-nekad i ironiËne, ali uvijek iskrene i istinite. To suprihvatili i ostali i to je danas tradicija. Groblje je pos-talo kronika jedne lokalne zajednice. PriËaju ljudi ov-dje da kada bi i smrt osobno uπla kroz vrata ovog ve-selog groblja, a usput reËeno da biste uπli, morate pla-titi ulaznicu, i sama bi se vjerojatno rasprsnula odsmijeha. Evo nekih karakteristiËnih epitafa s kriæevaovog veselog groblja:

-Ovdje leæi moja punica, a da je poæivjela joπ samokoju godinu, sada bih ovdje leæao ja.

-Neka gori u paklu taj tvoj prokleti taksi koji je do-πao Ëak iz Sibiua. Ovako velika zemlja kakva je Ru-munjska, a ti nisi mogao naÊi drugo mjesto da se za-ustaviπ, nego baπ ispred moje kuÊe i to da me ubijeπ.

Jutro je ponovno osvanulo obasjano svjeæim sunËe-vim zrakama. Ustao sam oran i potpuno spreman zanastavak istraæivanja ove jedinstvene zemlje. Dao senaslutiti lijep i ugodan dan. Joπ uvijek sam u pokraji-ni Maramures. ©umska prostranstva πto povezuju pla-vi nebeski svod s zemljom, nacionalna tradicija oËu-vana u ekstremno dobrim i originalnim oblicima, ve-like drvene crkve, jedinstvene u svijetu, izgraene bezijednog komadiÊa æeljeza, seoske drvene kuÊe, dvoriπ-ne velike izrezbarene drvene kapije, nacionalna noπnjakoja se u detaljima razlikuje od sela do sela, lokalniobiËaji i dijalekti kojima se i danas sluæe, a koje ne ra-zumiju ni mnogi Rumunji. Moæda nigdje u Europikultura nije ostala tako netaknuta od dvadesetog sto-ljeÊa. Intrigantna mjesta gdje Êe iznenaenja u istomtrenu biti zamijenjena oduπevljenjem. Pa svi ovi pri-jevoji πto sam ih proπao, a Ëesto su i manji od 1000metara, ali priroda koja ih okruæuje daje im posebanπarm. Da, to je Maramures. Jednostavnijim rijeËima:jedan ogroman muzej na otvorenom.

Po jutru se dan poznaje, kaæe poslovica, ali vraga.Samo nekih sat vremena nakon πto sam krenuo nisamse viπe osjeÊao dobro. ZakljuËio sam da je uzrok tego-bama najvjerojatnije u jutarnjem doruËku. No, i to jesastavni dio putovanja. Trudio sam se da mi ne pokva-re doæivljaj ovih prekrasnih krajolika πto su me vodiliprema Cluj-Napoki, privrednom i kulturnom srediπ-tu sjeverozapadnog dijela dræave s velikim udjelommaarskog stanovniπtva. SaËuvana stara gradska jezgras gotiËkom crkvom sv. Mihaela, barokna palaËa i tran-silvanijski povijesni muzej samo su dio zanimljivostikoje ovaj grad nudi svojim posjetiteljima. Ostatak pos-lijepodneva i veËeri proveo sam u hotelskoj sobi poku-πavajuÊi sam sebe osposobiti za sutraπnji nastavak.

Ujutro sam se probudio u neπto boljem stanju, alidoruËak je ostao na stolu gotovo netaknut. Trebalo jeiÊi dalje. Dan je bio potpuno vedar, s pokojim bijelimoblaËiÊem na plavome nebu. Gomila automobila ju-rila je prema centru grada dok sam ja, usudio bih sereÊi jedini, iπao suprotnim smjerom. Kako je vrijeme

Sibiu - most laæljivaca Timishoara

123MOTO PULSbr. 58/4./2005.

* * *

odmicalo, moje su tegobe prestajale i ponovno sambio onaj pravi, spreman na sve. ©umovite predjelepostupno su zamjenjivala zelena, gola, blago izvaljanabrda, te mnogobrojna slikovita jezerca i sela.

Nekih tridesetak kilometara od grada pejzaæi pos-taju gotovo nezanimljivi. SkreÊem desno, prema brdi-ma πto se naziru u daljini. Cesta uzvodno prati tok ri-jeke i penje se prema brdima. Ponovno pejzaæi za du-πu i tijelo, i πto me je iznenadilo, asfaltna podloga go-tovo dobra. Nije trebalo voditi brigu o rupama na ces-ti, ali dosadaπnja iskustava govorila su: biti na oprezu.Mogao sam se, ponovno, prepustiti mirisima πume,πumu vode, odsjaju sunca u rijeci, cvrkutu ptica. Ces-ta je krivudala, zavlaËila se u πume, izbijala na pro-planke, spuπtala se u doline, a ne znaπ koja je ljepπa.Planinska sela, djeca koja vas pozdravljaju, maπu, trËeza vama, pastiri na livadama, bakice koje Ëuvaju po-nekad i samo jednu kravu i pletenjem si krate vrije-me... No, da ne bi bilo sve idealno, cesta je ponovnoizmakla kontroli, asfalt se joπ samo nazirao, ali mojesu gume, a bogami i ja, veÊ æudjele za makadamom.Tu je i strojna mehanizacija i za koji mjesec ovo Êe bi-ti savrπena cesta... Ponovno industrijska postrojenja iËini mi se da je gotovo s prirodnom idilom. Na cestisam πto vodi za Arad, i opet dosadni kamioni, a i nji-hove vjerne pratilje; djevojke ceste. Blizu sam granicei moj krug polako se zatvara.

»uj... A jesi li moæda planirao tamo posjetiti hrvat-ska sela? - upitao me prijatelj na kavi u Zagrebu, prvo-ga dana putovanja. Odmah mi je proletjelo mislima ka-ko sam napravio veliki propust u pripremi ovog puto-vanja, tim viπe πto sam prije nekoliko godina negdje isam neπto proËitao o Hrvatima koji su se davno dose-lili u ta podruËja, a to mi danas, kada kreÊem u tomsmjeru jednostavno nije palo na pamet. Naæalost, ni onnije znao gdje su ta sela. IspriËao mi je kako je jednogpopodneva u nekom zagrebaËkom kafiÊu ispijao pivo i

zainteresirao ga pomalo Ëudan i neuobiËajen hrvatskijezik kojim je govorila mlada konobarica. IspriËala muje da je doπla iz Rumunjske u potrazi za poslom, kakoje ona potomak Hrvata koji su se doselili tamo prije vi-πe od stotinu godina i kako joπ uvijek u jednom ili dvasela govore svojim jezikom iz pradomovine. Ostali suse, bar πto se jezika tiËe, u potpunosti asimilirali.

To s Hrvatima me u potpunosti zaintrigiralo, tesam vozeÊi se dosadnom autocestom smiπljao kakoda, sada kada sam veÊ na putu, doem do tih podata-ka. Priliku sam iskoristio u Bukureπtu. Naravno, mo-ji domaÊini takoer nisu o tome niπta znali, ali je za-to tu danas Internet. Podaci su govorili da se najveÊibroj njih nalazi oko mjesta Lipova u blizini pograniË-nog grada Arada. Stoga sam danas naumio otiÊi tamo.

Uπao sam u centar, gdje su mi joπ iz daljine upali uoËi tornjevi velike crkve. Ispred crkve i oko nje velikagomila ljudi u svojim najsveËanijim odorama. Mno-gobrojni πtandovi ukazivali su na to da je u tijeku ne-ka velika crkvena i narodna sveËanost. Motor samparkirao tako da se najprije uoËe tablice, nadajuÊi seda Êe ih netko uoËiti i moæda se obradovati posjetu.Osim nekoliko djeËaËiÊa, a njih je interesirao motor,nitko se drugi nije obazirao. Pokuπao sam na nekoli-ko mjesta stupiti u kontakt s ljudima, ali koga godsam upitao, nitko se nije sluæio engleskim jezikom.Pokuπavao sam i rukama i nogama i sliËilo je to poma-lo na igru pantomime, ali niπta nisam uspio doznati.Poslije sam se i na benzinskoj pokuπavao informirati,ali bezuspjeπno. Kroat, Kroato, Horvat, Croato i neznam sve koje kombinacije rijeËi nisam upotrijebio,ali nikome to nije niπta znaËilo, samo su slijegali ra-menima. Nitko nije znao niπta. Naposljetku sam, na-kon mnogih bezuspjeπnih pokuπaja, odustao i neza-dovoljan odluËio otiÊi dalje.

Grbava cesta koja je u poËetku vijugala valovitimpredjelima, sijekuÊi mnogobrojna kukuruzna polja, a

kasnije prolazila kroz dugaËka ravniËarska sela, dove-la me do Timishoare, u nas poznatijeg kao Temiπvar,glavnoga grada pokrajine Banat. U novijoj povijestiovaj grad je ostao upamÊen kao mjesto gdje je 1989.godine zapoËela revolucija i mnogi se vjerojatno joπsjeÊaju direktnog televizijskog prijenosa uliËnih borbikoje su se vodile izmeu opozicionara i ljudi koji subili Ëvrsto odani reæimu. Bilo je tu i mrtvih, ali veÊa jetragedija izbjegnuta Ëinjenicom da je vojska ubrzo na-kon izbijanja sukoba stala na stranu naroda.

Moja procjena da ne vjerujem taksistima pokazalase ispravnom. Uvjeravali su me da neÊu u centru gra-da pronaÊi jeftiniji hotel, ali me, naravno, mogu od-vesti do nekog, povoljnog pansiona na periferiji. Do-duπe, nisam proπao baπ jeftino, jer sam za dvokrevet-nu sobu, koja je jedina bila na raspolaganju, u hotelu"Cina" morao izdvojiti 35 eura, ali i to je mnogo ma-nje nego πto su me oni uvjeravali. Ali, na æalost, i to jecijena koju ponekad moram platiti ne bi li bio Ëimbliæe srediπtu grada. Sam centar grada poploËen je ipretvoren u pjeπaËku oazu. Joπ uvijek u rekonstrukci-ji, ali uglavnom pri kraju. Centralni dio trga zauzimaprekrasno ureeni park i u kombinaciji sa okolnimzgradama i crkvama zanimljive arhitekture, koje suplod bogate povijesti ovoga grada, Ëini jednu okuugodnu, impresivnu cjelinu. Ovo je posljednja noÊ uovoj po mnogoËemu jedinstvenoj zemlji koja mno-gim putnicima samo poveÊava æelju za putovanjima, izato za kraj, sam sebe Ëastim pravom gala veËerom.

Krug je ponovno zatvoren. Ispred mene je, joπ jed-nom, tisuÊu kilometara dosadne autoceste na povrat-ku kuÊi. Ali misli ne staju. VeÊ tu, na cesti, poËinju seformirati skice nekih novih buduÊih pohoda. Jer kadajednom kreneπ na put, postajeπ nepopravljivim ovis-nikom.....A neπto mi govori da bi se u ovu zemlju tre-balo ponovno vratiti.... a opet, s druge strane, svijet jetako velik?.... Salut! n

Transfagarasan Bukureπt - PalaËanaroda

Glacijalno jezero pri vrhu Transilvanijskih Alpi