11

“Tko Êe sagraditi stepenice vitkeDa se popnem vedarBez πtapa k zvijezdama?”

Poznavatelji i ljubitelji Tadijano-viÊeve poezije i oni koji Êe to tek po-stati, lako Êe odgovoriti na ovo re-toriËko pitanje. Pjesnik je sam sebi- svojim neumornim radom i stiho-vima “malo tuænim, malo tihona-smijanim” (Slobodan Novak) - kojiveÊ 85 ljeta nesputano teku iz nje-govog srca, sagradio stepenice vit-ke i popeo se njima, bez πtapa, kzvijezdama. Stihovima koji su nje-gov pjesniËki æivotopis - u koje je ut-kao sav svoj æivot, svoje Rastuπje,svoju obitelj, svoje najdraæe, sve svo-je tuge i radosti, krajolik svoga srcai svoje zemlje - Ë. DOMOVINE, svi-jetle i tamne slike svijeta, svoju inti-mu, svoje ushite izazvane radoπÊustvaranja, πto je iskazao u pjesma-ma Prijateljstvo rijeËi i P.S.:

P.S.“Kad bihNapisao pjesmu, sluËajno,Na raskrπÊa bih potrËaoViËuÊi: Ljudi, Ëujte me!Ili bih grlio u πumi stabla!Ili bih plakao od ganuÊa!”

Uz gotovo svaku svoju pjesmupjesnik je napisao gdje je i kada na-stala, dakle njegove su pjesme ui-stinu njegov æivot, on je sam svojupoeziju nazvao “osobnim dnevni-kom” u Ëijem srediπtu stoji, kako jerekao Ivo Frangeπ, “svijest o tomeda je pjesma ponornica koja iz æi-vota izvire i u æivot se ponovnovraÊa.”

Roendan velikog hrvatskogpjesnika i akademika D. Tadijano-viÊa - 4. studenoga 1905., veÊ jegodinama blagdan hrvatskoga pje-sniπtva. Roen na poËetku 20. sto-ljeÊa bio je njegovim suputnikom isvjedokom. Svoju biografsku intimunije odvajao od vremena u kojemje æivio, pa je i ono zabiljeæeno u nje-govim pjesmama koje su podjedna-ko glas srca i zemlje, glas najdubljehumanosti i protesta protiv svegaπto je tijekom 20. stoljeÊa ugroæa-valo ljudski æivot. Zaplakalo je pje-snikovo srce kad mu Ëetnici ubiπemladog prijatelja - knjiæevnika Iva-na Gorana KovaËiÊa u 30. godiniæivota. Kriknuo je TadijanoviÊ svo-jim i Goranovim krikom protiv rat-nog bezumlja u pjesmi Goranovepitaf - skriven u planinskom li-πÊu iz koje izdvajam stihove:

“...Ispijao sam vrË æivota u muka-ma, / Trideset vedrih i Ëemernihljeta, Dok mi ga nije razbila u ru-kama / KrvniËka ruka prokleta.(...) Jak sam kao zemlja koja merodila, / VjeËan kao zemlja kojame pokrila”.

No, najsnaæniji je njegov tihi krikprotiv rata u vrlo poznatoj baladi©koljka. »ujmo samo jedan njezindio: “...Kupite πkoljke. Sirota sam./ Nikoga nemam. Kupite πkoljke./ Jedinac sin moj u ratu je / Pogi-nuo. / Ja sam sama sa πkoljkama./ Kupite ih. Kupite πkoljke.”

NudeÊi nam prijateljstvo svojihpjesama, pjesnik nas poziva da ihËitamo. Upravo Êe zato naπ najljep-πi dar velikom Tadiji za 100. roen-dan, a i ubuduÊe, biti druæenje s ne-kom od njegovih brojnih zbirka pje-sama: Dani djetinjstva, Srebrnesvirale, Tuga zemlje, Pjesme,Blagdan æetve, Pepeo srca,Prsten, Pjesme i proze, Prijateljs-tvo rijeËi, Svjetiljka ljubavi, Kruhsvagdanji, »arolija rijeËi, Dom taj-novitosti, Gozba, 99 pjesama i joπjedna, Sabrane pjesme i dr.

©to to u TadijanoviÊevim pje-smama plijeni naπu pozornost? Toje bliskost, ljepota i snaga stihova

Sav moj æivotje u mojimpjesmama

“Poezija je dio mog æivota, mojih do-æivljaja, u gotovo svakoj mojoj pjesmimoæe se vidjeti kakav sam.

Iza rijeËi pjesme ja se otkrivam.”

U KNJIGAMA JE KLJUČ

Sav moj æivotje u mojimpjesmama

Uz proslavu 100. roendana D. TadijanoviÊ obiljeæava:

- 85 godina umjetniËkog rada; prvu pjesmu Lutanje na-

pisao je 1920.

- 45 godina od 1. izdanja Srebrnih svirala (1960.) _ pje-

sniËke zbirke koja je dosad doæivjela 20 izdanja, a objav-

ljena je i prodana u 225.465 primjeraka

Tadiji s ljubavlju

12

ovog naπeg “draguljara” (BranimirDonat) pjesniËkih slika i spontano-sti jer... njegova je “...rijeË svede-na do najjednostavnijih moguÊno-sti izraza. Oprana kao bjelutak.Kao πkoljka na morskom æalu.”(Jure Kaπtelan)

U pjesmi Ledeni kurjak pjesnikse pita: “Tko ne zna da sam ja izRastuπja / Iπao u Podvinje u πko-lu?...”

Rastuπje, malo selo u blizini Sla-vonskog Broda, krajolik je pjesniko-va djetinjstva i najranije mladosti -koji je izazvao prve slike i prve pje-snikove doæivljaje ovjekovjeËene umnogim njegovim pjesmama.

Bilo da govori o æitnim poljimasvoga zaviËaja, o svome domu, maj-ci i svojima, ili o gradu i nedaÊamakoje mu je on donio, o ljepotamakrajolika, ili o svojim ljubavima, Ta-dijanoviÊ je uvijek na svoj naËin ne-ponovljiv, blizak, ne æeli nam niπtanametnuti, kao da govori sam sa so-bom ili niæe neki zamiπljeni dijalog...Kao, primjerice, u svima poznatojpjesmi Nosim sve torbe, a nisammagarac.

A tko od nas ne uæiva u ljepotiproljetnog jutra u πumi, blagoslov-ljenoj suncem velikim (Rano sunceu πumi)?! Ili u ljepotama rumene zo-re i teπkih klasova visokog æutog æi-ta koje je pjesnika ozarilo najveÊimdivljenjem, ushitom i ljubavlju zarodnu zemlju - divoticu i hranitelji-cu (Visoka æuta æita)!

Veliku istinu da zaviËaj, roditelj-ski dom i obitelj nikad ne umiru usrcu, TadijanoviÊ je izrazio u broj-nim pjesmama, primjerice: Oranjemog oca, Majci mojoj (na dan kadje uπla u 75. godinu svog vijeka), Sli-ke joπ nenaslikane... Izdvajam sti-hove:

“...Ja veÊ davno ostavih kuÊusvoju, i plug, i oranice, i konje. Isamo ih nosim u sjeÊanju, u sr-cu...” (Slike joπ nenaslikane)

“SjeÊam se svog oca i njegovihpovika na konje kod oranja, i du-bokih brazda: rodne zemlje. Gdjeje oranje i gdje je glas mogaoca?...” (Oranje mog oca)

Na oca ga podsjeÊa i zlatni sat izBeËa koji je od njega dobio na darza 13. roendan i dandanas ga Ëu-va i spominje u pjesmi Visoka æutaæita.

Majci Mandi, tkalji, koja je doæiv-jela 82. godinu æivota, posvetio jeprekrasne stihove u kojima joj iska-zuje najdublje poπtovanje, njeænosti ljubav. O tome svjedoËi, uz veÊspomenutu pjesmu Majci mojoj, ipjesnikova lirska minijatura Sretohjutros ruæe:

Sretoh jutros æenu staruU crnoj marami. (Sjetila meMoje majke...). U rukamasmeæuranimDræala je rukovet ruæaCrvenih i svjeæihOd rose.

Svetom Ocu Papi Ivanu Pavlu II.prilikom treÊeg njegovog posjetanaπoj zemlji, TadijanoviÊ je, za vri-jeme euharistijskog slavlja na osjeË-koj zraËnoj luci 2003., darovao svo-ju antologijsku pjesmu Dugo u noÊ,u zimsku bijelu noÊ koja je punatihe ljepote, pjesnikove njeænosti,blagosti... i majËinske skrbi i ljubaviprema svojoj djeci. Ona je uglazb-ljena i Ëuli ste ju ili Êete ju Ëuti i nau-Ëiti na satovima hrvatskoga jezika iglazbene kulture.

Dopustite mi da vam na kraju do-Ëaram tog velikana naπe pjesniËkerijeËi i reËenicama koje je izrekao na18. susretu djeËjeg stvaralaπtva “IVI-CA KI»MANOVI∆” u Starograd-skoj vijeÊnici u Zagrebu - 2. svibnja2004. godine - sudionicima Susre-ta, na kojem je i osmero uËenika na-πe Literarno-novinarske druæine,kao i naπa ©kola, pohvaljeno i na-graeno knjigama.

“Lijepo mi je bilo u Maticihrvatskoj pisati posvete u knjigekojima ste nagraeni, a posebnou knjigu Knjiga o svojima i o sebi ukojoj sam opisao svoje djedove,ukuÊane, majku, braÊu, sestre...Odrastao sam u sasvim drukËijemsvijetu nego vi danas æivite. Æiviosam u vrijeme Franje Josipa i po-kopao Ëetiri dræave.

Od svoje sam Jelice, kad jeodlazila u GrËku na mjesec dana,dobio biljeænicu i ja sam po njezi-noj æelji u nju pisao pjesme. Napi-sao sam 12 pjesama. Kad se vrati-la, odveo sam je u kavanu “Medu-liÊ” i Ëitao ih joj. Te je pjesme obja-vila Matica hrvatska meu 333pjesme - bibliofilsko izdanje.”

Na pitanje koja mu je pjesma naj-draæa, odgovorio je: “Od petstoti-njak pjesama koju da odaberemkao najdraæu - ne znam. Sve su midrage. A kad Tadija ne zna, Ëitaj-te vi njegove pjesme i odaberite se-bi najdraæu - meni na spomen.Kad Ëitamo danaπnje pjesnike, zaveÊinu ne znamo jesu li sretni, ne-sretni, πto osjeÊaju... A o meni iCesariÊu znate sve.

I joπ neπto. Naπem hrvatskomnarodu - jedno od najveÊih doba-ra je naπa kultura, naπa kulturnabaπtina. Nasljedujte naπe pisce ko-ji su znali traæiti i Ëuvati biserjesvoga i drugih naroda... Znanja,gordosti i hrabrosti nam treba dauspravni pokazujemo i diËimo seljepotama svoje domovine, svo-jom kulturom, svojim velikanima,svojim jezikom.

Na kraju πto drugo mogu - ne-go da vas sve po redu zagrlim - jamladiÊ na kraju 99. ljeta.”

Neka nam ovaj tekst bude poti-caj da prijateljujemo s Tadijinim pje-smama i uæivamo u njima.

Katarina Bajuk

Ulicom ide hrastNe. To jeTadijanoviÊ.

Luko Paljetak

U KNJIGAMA JE KLJUČ

13

U KNJIGAMA JE KLJUČ

U meni ponos i radosne misliPosjet Hrvatskom dræavnom

saboru je zavrπen. Nagraeni ipohvaljeni kiËmanoviÊi iz svihkrajeva Lijepe Naπe Domovine injihovi voditelji odlaze na sveËa-nost i dodjelu nagrada u Starugradsku vijeÊnicu i ispunjavaju jedo posljednjeg mjesta.

U vijeÊnici veseli æamor. Nabalkonima - izvjeπene æupanijskezastave. Na dugaËkom, sveËanoureπenom stolu pozornost miprivlaËi vuËedolska golubica kojusu donijeli uËenici jedne vukovar-ske osnovne πkole. Za stolom Do-bri Duh svih susreta - gospodinStjepan Laljak, njihov pokretaË,organizator i voditelj. Tu su i knji-æevnice Viπnja Stahuljak, SanjaPiliÊ, knjiæevnici Pajo Kaniæaj, Sti-jepo MijoviÊ KoËan, Boæidar Pro-senjak, Zlatko KriliÊ. S lijeve stra-ne u prvom redu gledaliπta opa-æam knjiæevnicu i urednicu Modrelaste Æeljku Horvat-Vukelja kojaje nedavno bila draga goπÊa i unaπoj ©koli.

U meni ponos i radosne misli.Rascvjetava ih g. Laljak pozdra-vom i rijeËima dobrodoπlice: ”Do-brodoπli na dvadesetu obljetni-

Susreti “IVICA KI»MANOVI∆”

1985. _ 2005.

KiËmanoviÊi zaposjeli Staru gradsku vijeÊnicu u Zagrebu - 6. lipnja 2005. godine

SVA SAM SRH I DRHTAJ... SVA SAM DOMOVINA!cu Susreta “Ivica KiËmanoviÊ,”posveÊenog Ëovjeku roenomna danaπnji dan, koji je 1854.godine, dakle prije 151 godinu- napisao najbolji roman o dje-tinjstvu i πkolovanju u hrvatskojknjiæevnosti. RijeË je o Anti Ko-vaËiÊu i njegovom Ivici KiËma-noviÊu.

Dobro nam doπli i joπ boljese osjeÊali u vijeÊnici gdje je prviput izvedena prva hrvatska dra-ma “Juran i Sofija” Ivana Kuku-ljeviÊa Sakcinskog, gdje je prviput otpjevana Gajeva budnica“Joπ Hrvatska ni propala” i gdjese prvi put, na traæenje I. K. Sak-cinskog, govorilo hrvatskim je-zikom, a ne latinskim.”

U mislima mi glumac Fa-bijan ©ovagoviÊ i njegova inaπa Slavonija

Sluπam recitiranje Nade Kla-πterke i uæivam u pjesmama Zvo-nimira Baloga i Miroslava Dolen-ca Dravskog; recitiranje ZvonkaNovosela - “Balada Petrice Ke-rempuha” Miroslava Krleæe; mo-

nolog Roæe iz djelaSlavka Kolara “Svo-ga tela gospodar” uizvoenju glumiceMarije Kohn... I vjeË-no ozbiljno duhovi-tog Paju Kaniæaja injegovo izvoenjevlastitih pjesama.

OËaravajuÊi zvukvioline Antuna Staπi-Êa uz klavirsku prat-nju skladatelja i diri-genta Stjepana Miha-ljinca podsjeÊa nasna melodiju iz filma“»arobnjak iz Oza”.

Iznenada gudalo razigrano po-skoËi u ritmu poznatog “»arda-πa”. Nosi me njegova vatra,”ple-πem” na sjedalu u ritmu muzike

za ples... Dvoranom se prolamaoduπevljeni pljesak...

A onda njeæno, bolno, aliuznosito, upozoravajuÊe i s vje-rom u povratak violina zaromonipjesmu “Ne dirajte mi ravnicu”.Pjeva je violinist StaπiÊ, pjevamoje svi, iz srca nam izvire... Drhtimod ljepote i ganuÊa, suza se nitkone stidi. U mislima mi glumac Fa-bijan ©ovagoviÊ i njegova i naπaSlavonija... I GunduliÊ: “O lijepa,o draga, o slatka slobodo...” ISilvije Strahimir KranjËeviÊ: ”O,gledajte ju divnu / vi zvijezdeudivljene / to moj je, moj jedom...” I Antun Gustav Matoπ:“Domovino, lijepa naπa domo-vino! Zipko i grobe, kruπe naπsvagdaπnji!”...

Sva sam srh, sva sam drhtaj...Sva sam Domovina!

»ujem knjiæevnicu Sanju PiliÊkako poluglasno govori: ”Glazbaje skoro ljepπa od pisanja. Jao,πto sam to rekla!”

I obeÊajte sebi da Êete datisve od sebe za Hrvatsku, zasebe!

Ozarena ljepotom glazbeobraÊa nam se Æeljka Horvat-Vu-kelja: ”Zamislite, dragi kiËma-noviÊi, kako bi lijepo bilo da su-tra u novinama proËitamo na-slove: KiËmanoviÊi zaposjeliStaru gradsku vijeÊnicu. Ili: Sto-lice Stare gradske vijeÊnice πkri-pale su od ljepote...

A zaπto ne bi bili takvi naslo-vi? Tko to tamo negdje odreu-je? Htjela bih da se neπto dogo-vorimo... Zapamtite ove zajed-niËke trenutke. I obeÊajte sebida Êete dati sve od sebe - zaHrvatsku, za sebe! I da Êe svat-ko od vas biti zrno u toj pogaËidobrote i ljepote. (...) Kad smosluπali mladoga Antuna Staπi-Êa, mnogi su gotovo zaplesali

14

Ëardaπ. Pajo i Sanja bi to izvrsnoizveli...”

Zazvoni zatim prekrasan so-pran prvakinje Hrvatskog narod-nog kazaliπta Mire VlahoviÊ uzpratnju Stjepana Mihaljinca i po-znata melodija Ivana plemenitogZajca - “Domovini.” I pjesma“Ima jedna mala gospa Marija”Antuna Gustava Matoπa.

Sluπam g. Laljaka i skupljamblistava zrnca znanja koja namnudi i zapisujem ih u pamÊenje.Govori da jeprvi Susretodræan 1985.godine u zapre-πiÊkom kraju.Da je tada Ar-sen DediÊ prai-zveo Ëetiri πan-sone o Anti Ko-vaËiÊu.

Predstavljanam zatimzbornik uËeniË-kih literarnih inovinarskih ra-dova pod naslo-vom “DomaÊizadanac”, pro-ziva sve πkolesudionice - Ëijise uËenici i uËi-telji predstavlja-ju ustajanjem,nakon Ëegaglumci Ëitajuodabrane uËeniËke uratke.

Jedini pjesnik na svijetukoji je imao Ëast predati svo-ju pjesmu Svetom Ocu nadar

A tada ...u vijeÊnicu ulazi veli-ki Dragutin TadijanoviÊ. U tre-nutku svi smo na nogama. Poz-dravljamo ga dugotrajnim plje-skom. Vedar i nasmijan Pjesnikgovori:

“Sada ste u jedinstvenoj pri-lici vidjeti i sluπati Ëovjeka kojijoπ nema sto godina... Sutra Êebiti toËno dvije godine kako

sam bio na aerodromu u Osije-ku pred Svetim Ocem Papom,ja - jedini pjesnik na svijetu ko-ji je imao Ëast predati svoju pje-smu Svetom Ocu na dar... Po-peo sam se na pozornicu i pred20 tisuÊa ljudi proËitao Papisvoju pjesmu “Dugo u noÊ, uzimsku bijelu noÊ”. Bila je ta-kva tiπina kakvu ne moæete za-misliti. Ostao sam pred Papomdvije minute i sedam sekundi.Predao sam mu pjesmu koja je

A koliko me usreÊio CD “Vo-lim Hrvatsku” i vrijedne knjigekojima sam nagraena za pjesmu”Darujem ti” i za prozni uradak”Kakav divan dan”, moæete sizamisliti. Pa odlazak u Katedralugdje nam je vrlo toplu dobrodo-πlicu zaæelio dr. Juraj KolariÊ, nakoncert u crkvu Svete Marije, po-sjet Hrvatskoj akademiji znanostii umjetnosti i, na kraju, fotografi-ranje pred spomenikom JosipaJurja Strossmayera! Kakvo bo-

gatstvo doæivlja-ja, kakav divandan!

U tvom po-lju daj migroba,/ Tvo-jim cvijeÊemgrob mi kiti

Moja je ra-dost i radostmoje prijatelji-ce Ane KreπiÊiz 8.c koja jepohvaljena zaprozni uradak“Zlatne rukemoje sestre” -bila potpuna,kad smo drugidan obiπli gro-bove 40 hrvat-skih velikanana Mirogoju -grobove hrvat-skih preporodi-

telja, knjiæevnika i pjesnika, pred-sjednika Matice hrvatske, hrvat-skih muËenika i politiËara, spor-taπa i glumaca... i grob Oca Do-movine Ante StarËeviÊa u ©esti-nama, na kojima smo zapalili svi-jeÊe i poloæili cvijeÊe, s pijetetomispunivπi æelju koju proËitasmo nagrobu velikog rodoljuba i pjesni-ka Petra PreradoviÊa:

U tvom polju daj mi groba,Tvojim cvijeÊem grob mikiti.

Ivana Katuπa, 8. b

U KNJIGAMA JE KLJUČ

bila prevedena i na poljski je-zik. U isti tren Papa mi je pru-æio kutijicu s krunicom i papin-skim znakovima... To vam go-vori Ëovjek koji Êe za pet i polmjeseci navrπiti svoju prvu sto-tu...

Klanjam se Anti KovaËiÊu injegovom Ivici KiËmanoviÊu”.

Kakvo bogatstvo doæivlja-ja, kakav divan dan!

I knjiæevnik Zlatko KriliÊ odu-πevio nas je svojim duhovitim od-govorima na naπa mnogobrojnapitanja.

15

U KNJIGAMA JE KLJUČ

Krajem listopada, u povodu Mje-seca hrvatske knjige, naπu ©kolu po-sjetio je knjiæevnik Boæidar Prosenjak,ili kako smo ga nazvali, “SijaË sreÊe”- prema njegovoj istoimenoj zbirci ukojoj se zaista zrcale ljudska toplina isreÊa.

Na susretu s njim sudjelovali suuËenici razredne nastave i uËenici 5.i 6. razreda. Nikola Pokupec - uËe-

razreda - Ëlanice KnjiæniËar-ske skupine: Anja PeniÊ, Ja-na MarËec, Dora PintariÊ,Klara ©ariÊ, Arieta KuÊi.

Zahvalivπi se na dobrodo-πlici, g. Prosenjak nam se navrlo zanimljiv, dojmljiv i pou-Ëan naËin, osobno predstaviopriËajuÊi nam o svom siroma-πnom, ali vrlo sretnom djetinj-stvu ispunjenom ljubavlju.Govorio je i o svojoj potrebirjeπavanja sukoba na mirannaËin, priËao o vaænosti opra-πtanja i ljudskoj toplini koja“jedina spaja ljude, od po-stanka ljudskog roda do danadanaπnjeg”. Nije zaboravio

naglasiti da je u æivotu od izuzetne va-ænosti roditeljska briga za djecu, to-plina doma, obilje ljubavi i meusob-nog razumijevanja.

Nakon πto se predstavio, strpljivoje i duhovito odgovarao na brojna uËe-niËka pitanja za πto je nagraen bur-nim pljeskom. Nije zaboravio napisa-ti i posvetu u Spomenicu knjiænice.

Cijeli susret s poznatim knjiæevni-

Literarna druæina naπe ©ko-

le na predstavljanju knjige

hrvatskog Odiseja, ribe iz

Kotoribe - Joæe Horvata

I, zapamtite!Kruha i slobodenikada dosta!

U dvorani “Zrinski” 21. prosin-ca 2005. predstavljena je auto-biografska knjiga Joæe Horvata“Svjedok prolaznosti”, Ëiji je moto:

Sanjam Hrvatskuu kojoj Êe presuπitiizvori mrænje.Knjigu su predstavili: urednica

–ura MaËkoviÊ, knjiæevni kritiËarVinko BreπiÊ i nakladnik StipanMedak.

Ulomke iz knjige proËitao jebivπi uËenik naπe ©kole MiljenkoOvËar, a operni pjevaË ArmandoPuklavec otpjevao je nekoliko -knjiæevniku dragih pjesama.

Duboko ganut knjiæevnik,hrvatski Odisej - kako ga zovu, jerje prvi u naπoj pomorskoj povijestioplovio svijet, “riba iz Kotoribe”,kako je sam sebe nazvao, hrvatskikandidat za Andersovu nagradu u2006. godini za najbolju knjigu zadjecu i mladeæ - tom je prigodomrekao:

Susret s knjiæevnikom Boæidarom Prosenjakom

SijaË sreÊe u naπoj πkoliSijaË sreÊe u naπoj πkoli

“U æivotu sam opisao sve svo-je ljubavi, sve svoje ratove, svesvoje plovidbe i sve svoje snove.Za svako od nabrojenog postojijedna knjiga. Hvala mojoj supru-zi Renati koja je uvijek ostajalauz mene i u sjajnim i u tragiËnimtrenutcima.(...) Ako odem uovom trenutku, mogu reÊi daodlazim u miru. I, zapamtite!Kruha i slobode nikada dosta!”

Darja ÆiliÊ, 8. a

nik 6. b razrednog odjela i ja, s rado-πÊu smo pozdravili dragog gosta,istaknuvπi sve bitno πto smo saznaliËitajuÊi njegova djela.

U predstavljanju njegovih knjiæev-nih djela sudjelovale su i uËenice 7. b

kom, kamerom i fotoaparatom, za-biljeæili su roËnik u naπoj ©koli - De-jan Ujlaki te knjiæniËar Draæen RuæiÊ,projicirajuÊi sve snimljeno na velikoplatno.

Iva Matotek, 6. a

16

U KNJIGAMA JE KLJUČ

U Hrvatskom kajkavskomkolendaru 2006. koji izdaje Ma-tica hrvatska - Ogranak »akovec urubrici DjeËje stranice tiskani susljedeÊi literarni radovi uËenika na-πe πkole: U bakinim Êe oËima opetzasjati suze radosnice (Hrvoje Mil-koviÊ, 8. b), Upoznajte i vi djedamoga (Domagoj Boπnjak, 8. a), Svasi prekrasna, sva si od svjetlosti(Janja Dora IvanËiÊ 8. a), UoËi satahrvatskoga jezika (Katja BiliÊ, 8. a),Hvala Bogu πto si æiv (Matko Lov-rec, 8. b), Jesen (Katja Turk, 6. a) iJutro v seli (Marina KovaË, 8. b).

Ponosni smo i sretni πto je Mati-ca hrvatska koja, kako je u predgo-voru istaknuo njezin predsjednik iglavni urednik Kolendara dr. Zvo-nimir BartoliÊ, - “æeli samo napre-dak hrvatske knjiæevnosti, hrvat-

PjesniËka veËer

u Dvorani “Zrinski”

... kako da ti snenojkaæem zbogom

U utorak 25. prosinca, na-πa je Literarna druæina nazo-Ëila knjiæevnoj veËeri... kakoda ti snenoj kaæem zbogomu izvedbi Stalne kazaliπne dru-æine DIJALOG iz Zagreba ko-ju su organizirali Meimurskaæupanija i ZaviËajno druπtvoMeimurje iz Zagreba.

U njezinu dramaturπkiosmiπljenom scenariju dat jepresjek i zgusnuta bit sedamknjiga pjesama Ladislava Pre-æigala (Sjena mog sna, Mje-sto za mene, Lutanja krozvrijeme, ©apat u naruËju,SjeÊanje na zaborav, Osmi-jeh u svitanje, Ljubav je sr-ce) u kojima je jednostavno isnaæno oslikan Ëovjek, njego-vi duboko proæivljeni osjeÊajiljubavi, Ëeænje, patnje, vjere inade.

Nije to bilo ustaljeno, suho-parno predstavljanje pjesniË-kih zbirki: priËanje o knjiæev-nikovom æivotu, radu, djeli-ma... Bio je to svjeæ, origina-lan i zanimljiv scenski prikazpoezije.

Svjetla su se ugasila, iz pu-blike je iπetao glumac MladenVuliÊ i krasnosloveÊi doπao nascenu na kojoj su bili samo stoli pianino. Tu su mu se pridru-æili Antun TudiÊ i Paola JusiÊ.Ona je scenski prikaz poezijeobogatila i pjevanjem stihovakoje je uglazbio njezin suprug–elo JusiÊ, mlai.

Glumci su izvrsnim recitira-njem te jednostavnim i maπto-vitim scenskim dosjetkamaizazvali oduπevljenje i buranpljesak publike u prepunojdvorani.

Na kraju je knjiæevnik sva-koj πkoli koja je bila na prired-bi darovao komplet svojih dje-la, πto je za svaku pohvalu.

Katja BiliÊ, 8. a

Dar Matice hrvatske- Ogranak »akovec

skoga jezika i hrvatskoga naroda”,- svakome od nas darovala Hrvatskikajkavski kolendar s posvetom.

Marina KovaË, 8. b

DjeËji odjel ËakoveËke Knjiænice "Nikola Zrinski" u suradnji s Knjiæni-Ëarskom i Literarnom druæinom naπe ©kole organizirao je predstavljanjeromana Milana Osmaka "Tulum s tunama" koji je nastavak romana "IVA-NA tajanstveni otok" - za sve zainteresirane osnovce gradskih πkola.

Ponosna sam πto sam imala Ëast pozdraviti knjiæevnika, a Janja DoraIvanËiÊ (8. a) - Ëitanjem "vjeπto odabranih i meusobno Ëvrsto poveza-nih ulomaka" - kako ju je pohvalio knjiæevnik - motivirati uËenike za ra-zgovor s njim i za Ëitanje knjige.

Duhovitom komunikacijom pisac je oduπevio uËenike.Na kraju je rekao da Êe darovati svoju novu knjigu onoj uËenici koja

prva nabrojiimena æenskogroda triju naπihotoka. Najbræaje bila Katja Bi-liÊ (8.a) iz naπe©kole.

Spomenu-tim je knjigamanagraena i uËi-teljica KatarinaBajuk koja nasje pripremila zasusret.

Iva Matotek,6. a

Predstavljanje knjige "Tulum s tunama” knjiæevnika Milana Osmaka

ROMAN O ZALJUBLJIVANJU I ODLJUBLJIVANJUNA "MOBA»"

17

PINKLEC NA RAME

ZraËna luka Pribislavec nalazise nedaleko od »akovca. Za lije-pog vremena Ëesto vidim let ma-lih zrakoplova, tihih jedrilica izmajeva, a ponekad se nebo πa-reni od padobranaca. Kad bih ba-rem i ja jednom poletio!

Æelja mi se uskoro ispunila.Tata mi je, uz pomoÊ svojih pri-jatelja, pilota i fotografa, to i omo-guÊio. OsjeÊao sam se vrlo va-ænim kad su mi dozvolili da po-mognem odgurati zrakoplov nastazu za polijetanje. Zatim se pi-lot opremio potrebnom opre-mom, a nama je objasnio smjerletenja. To je bio Pribislavec, »a-kovec, ©trigova, Mursko Sredi-πÊe, iznad rijeke Mure do DonjeDubrave i povratak u ZraËnu lu-ku Pribislavec. Fotograf je trebaosnimati lijepe i zanimljive prizo-re, a tata i ja samo uæivati u nji-ma. Sve je bilo nestvarno. Zar Êuzaista letjeti?

Uπli samo u mali zrakoplov.Pilot i fotograf su sjeli naprijed,a tata i ja na straænja sjedala. No-vo iznenaenje: kako se pilotmoæe snaÊi u svim onim sprava-ma za voenje zrakoplova? Aliznao je! Najprije smo se maloprotresli kad je motor poËeo ra-diti, zatim je bio sve buËniji i jasam odjenom shvatio da nismoviπe na tlu. Ispod nas uzmicale sulivade, grmlje, poljski puteljci, πu-me, crveni krovovi seoskih kuÊai limene jabuke crkvenih zvoni-ka. Svi smo πutjeli zadivljeni pri-zorom. Prelijepo naπe Meimur-je!

Nadletjeli smo »akovec.Uredno poredane kuÊe i soliteri,pravilno poredane ulice - kaograd od lego - kocki. Najviπe mese dojmio Stari grad Zrinskih sasvojim perivojem. Spokojno jeizronio iz gustog zelenila. Osjetiosam da se tu krije joπ puno tajniispod trave mahovine i tiπine.Ostavili smo starca da samuje u

svom spokoju i krenuli prema©trigovi. Crkva svetog Jeronimaizgledala je kao igraËka skrivenameu breæuljcima na kojima suuredno poslagana seoska imanjai pravilno postrojeni vinogradi.Æupna crkva sa zovnikom zraËilaje starinom i mirom, a iz lijepoureenih dvoriπta mahale su namruæe i ljudi. Siva traka ceste po-kaziavla nam je da se pribliæava-mo Murskom SrediπÊu. U gu-stom zelenilu lijeno je tekla Murakao srebrna nit pokraj srediπÊan-skih vrtova. Bijelili su se pjeπËani

Mura 2005. pozdravili smo ih ta-ko da smo ih dva puta nadletjeliu niskom letu. Oni su to s odu-πevljenjem prihvatili i pozdravilinas dignuvπi vesla visoko u zrak imaπuËi nam. Zatim smo ugledaliveliku plavu plohu. To je bio krovi zgrada GraniËkog prijelaza Go-riËan. Naπ let se bliæio kraju. Pi-lot je upravio zrakoplov iznad me-imurske ravnice prema Pribi-slavcu. Gledao sam nezaboravanprizor. Pravilno poredane orani-ce i livade: zelene, smee, bijele,plave æute? Kao da je netko po-tezom kista naslikao snove ili kaoda je poredano mnogo teniskihigraliπta. Ispod zrakoplova vidiosam ptice kako spokojno kruæe

sprudovi i isprani oblutci, prhnu-la je roda preplaπena bukom mo-tora naπeg zrakoplova. Iznad Pe-klenice Mura je bila æuta kao svi-la i razlijala se na polja stvarajuÊijezerca. Poplavila je i druga po-druËja pa je izgledalo da smoiznad æutog mora. Kao da se igra-la skrivaËa s nama. »as nam jemahala bljeπtavilom svoje vode,a Ëas se sakrila u duboko zelenilosvojih obala. Na njezinoj povrπi-ni ugledali smo i mnoπtvo æutihtoËkica. To su bili Ëamci puni uËe-nika srednjih ËakoveËkih πkola.Naime, toga dana odræavala setradicionalna turistiËka manife-stacija - rafting pod nazivom Kup

zrakom. Grlice, lastavice, sjeni-ce... Njeæne i drage ptice odnji-hane u ovom pitomom i lijepomkraju. Sada mi je jasno zaπto segrlica javlja tako Ëesto u narod-noj pjesmi ili u ornamentu utka-nom na tkanini. GledajuÊi s visi-ne Meimurje, vidio sam, zapra-vo, veliko grliËino gnijezdo: to-plo, meko i njeæno.

Kad smo iziπli iz zrakoplova,svi smo bili dobre volje opleme-njeni ljepotom prizora. Ja sambio sretan, ispunjen spoznajomda æivim i rastem u pitomom i to-plom kraju. Kao u grliËinom gni-jezdu.

Rene TrupkoviÊ, 7. a

18

PINKLEC NA RAME

Ljetne nedjelje 19. lipnja, u ra-nim jutarnjim satima zapoËela je na-πa velika avantura-maturalac. Oku-pili smo se, utrpali teπke, prenatrpa-ne torbe u autobusnu krntiju i opra-πtali se od roditelja koji su nas oba-sipali savjetima. No, Ëim je autobuskrenuo, sve smo ih zaboravili, opu-stili se i prepustili uzbuenju kojeosjeÊasmo. PrisjeÊajuÊi se dogaa-ja koji su obiljeæili proteklu πkolskugodinu, u ugodnoj atmosferi prepu-noj smijeha autobus je stigao do za-grebaËke zraËne luke “Pleso” oda-kle smo putovanje nastavili zrako-plovom.

»im smo proπli kontrolu, krozvelika smo stakla promatrali zrako-plove i pitali se kojim Êemo letjeti.Na vrhuncu uzbuenja glas iz zvuË-nika javio je da Êe zrakoplov za Du-brovnik kasniti zbog bure. RazoËa-rano smo sjeli na plastiËne stolice iËekali sljedeÊe obavijesti. Kako se leti dalje odgaao, pilot nas je ranijepozvao u zrakoplov i u pilotsku ka-binu da bi nam pokazao sve spravei objasnio nam kako njima upravlja.

Kad je zrakoplov napokon pole-tio, sve su se glave nagnule, a oËiuzbueno gledale kroz male prozor-ËiÊe. Bilo je nevjerojatno uzbudljivogledati kako Zagreb postaje sve ma-nji, a ljudi, automobili i kuÊe gubese i pretvaraju u raznobojne, svemanje i manje toËkice dok ih napo-kon oblaci nisu sasvim prekrili. Na-πu je svakodnevicu zamijenilo pros-transtvo bjeline i ËistoÊe, onakvo ka-kvim zamiπljamo raj. OsjeÊali smose kao aneliÊi koji se slobodno i be-zbriæno igraju i uæivaju u nebeskomprostranstvu. Samo je rijetko kojiplaninski vrh bio toliko visok da sevidio ispod bijelog pokrivaËa obla-ka. Uskoro smo letjeli niæe pa je pro-stranstvo oblaka zamijenio veliËan-stven pogled na deltu Neretve.Izmeu breæuljaka podno kojih sepruæaju veliki zeleni paπnjaci, kaooaza krivulja rijeka Neretva. Iz zra-koplova se pruæao veliËanstven po-gled koji Êemo zauvijek pamtiti poljepoti koja oduzima dah.

Od DubrovaËke zraËne luke “»i-lipi” do hostela vozili samo se u sta-

SVE ©TO JE LIJEPO KRATKO TRAJESVE ©TO JE LIJEPO KRATKO TRAJErom zaguπljivom autobusu. Vijugaoje bezbrojnim tipiËnim dalmatin-skim uskih ulicama, a razrednice sunam stalno usmjeravale poglede napokoji “dragulj” kojih je Dubrovnikprepun. KuÊe su graene od debe-log kamena, a dvoriπta uredno ure-ena i opasana zelenim grmljem ilinekim drugim niskim raslinjem. Ze-lenih je povrπina, u usporedbi s na-πim Meimurjem, jako malo, ali li-jepo su ureene, s Ëistim klupicamai veliËanstvenim palmama. Dubrov-nik je zaista prekrasan, uredan spo-meniËki grad.

Kad smo napokon stigli u hostel,razoËarali smo se saznavπi da tek zajedan sat dobivamo kljuËeve soba.Njima nismo bili oduπevljeni, a re-akcije poput “To je tak malo!” i“Kak bumo tu napravili pidæamaparty?” Ëule su se gotovo iz svakesobe. No, uskoro smo u dobromdruπtvu i smijehu, zaboravili na sveËime smo bili nezadovoljni i usredo-toËili se na zabavu.

Poslijepodne smo se kupali naobliænjoj plaæi, na kojoj smo se(ne)ugodno proveli zbog negostolju-bivih domaÊina koji su nas uzvicima- “Purgeri, pokupite prnje i odlaziteodakle ste i doπli!” - potjerali s plaæena kojoj, oËito, nije bilo dovoljnomjesta za sve.

VeËera u hostelu (kao i ostaliobroci) bila je odliËna za πto je sim-patiËna kuharica zaradila mnogo-brojne pohvale i komplimente. Na-veËer smo proπetali Stradunom.Sve nam se Ëinilo toliko poznato, aipak vrlo zanimljivo i ponovno smobili zadivljeni ljepotom. Stradun je inoÊu prepun ljudi koji pod mjeseËi-nom uæivaju u πetnji nadaleko po-znatom ulicom.

U hostelu je uslijedilo spremanjena “spavanje”. Naravno, bilo je ile-galnih posjeta i razgovora do kasnihveËernjih ili sitnih jutarnjih sati, alisve je bilo podnoπljivo i u dopuπte-nim granicama. Ujutro smo se je-dva probudili, no malo pudera i sje-nila sakrilo je podoËnjake. Razgle-dali smo Stradun, Onofrijevu Ëe-smu, FranjevaËki samostan, Crkvusv. Vlaha i saznali zaπto je baπ on

zaπtitnik Dubrovnika, Katedralu,Orlandov stup i ostale znamenito-sti, pa, iako nas nisu previπe zani-male, trudili smo se da ne zijevamo.

Poslijepodne smo proveli naplaæi, a veËer u obliænjem kafiÊu“Garaæa”. Te smo se veËeri naple-sali, a vrhunac je bio Nikola Dudek,gimnastiËar, koji nas je svojim vje-πtinama doslovno ostavljao bezdaha.

SljedeÊi smo dan proπetali grad-skim zidinama jer - “Tko nije pro-πetao dubrovaËkim zidinama, nijebio u Dubrovniku”, tako baremkaæu...

Posljednjeg dana u Dubrovniku,posjetili smo otoËiÊ Lokrum gdjesmo se kupali u “Mrtvom moru”okruæeni vazdazelenom borovomπumicom. Na drugoj strani tog ma-lenog otoka isprobavali smo svojevjeπtine skakanja s rive. Pale su ioklade, a deËki su skakali u svaka-kvim izdanjima ne bi li zaradili no-vac kojim su ih cure izazivale, ali izadivili nas.

NaveËer smo na terasi priredilipidæama party koji je bio vrhunaccijelog naπeg maturalca.

Ujutro, nakon doruËka, autobu-som smo stigli do luke “Gruæ” iukrcali se na naπ Titanik. Ma kakavTitanik!... Nijedan brod se ne moæeusporediti s naπim “Markom Po-lom”. Smjestili smo se na palubugdje smo uz lagani povjetarac, mir-no more i zabavu proveli oko devetsati, koliko je trajao put do Splita -naπeg sljedeÊeg odrediπta. Proπeta-li smo do Dioklecijanove palaËe,trljali izblijedjeli palac Grgura Nin-skog, proπli katakombama i pozna-tom splitskom rivom te zavrπili nakioscima brze hrane. Najeli smo se,obiπli πto nas je zanimalo i povrataknastavili vlakom. Smjestili smo se umale kabine vlaka gdje smo maloodspavali, no u pojedinim se kabi-nama zabavljalo cijelu noÊ.

Tko god je rekao da sve πto jelijepo kratko traje, nije pogrijeπio.Sada, kad se sjetim tih Ëarobnih da-na, poæelim ih proæivjeti barem joπjednom.

Vlatka Hunjadi, 8. b

19

PINKLEC NA RAME

KonaËno! ©kolska je godina go-tova... Nakon svih tih muka, testova,pisanja zadaÊa, ispitivanja - napokonje doπao i taj trenutak. Bliæi se mje-sec srpanj, uskoro Êu sa svojom obi-telji poÊi na ljetovanje u svoj rodnikraj, Istru. Joπ samo malo i osjetit ÊuhladnoÊu mora, πapat vjetra i mirisborova... KovËezi su spremni, samoËekaju da ih ubacimo u prtljaænik ikrenemo...

Dan D. Mama me budi. “Z’r veÊ?”promumljam. Bila sam preumornada bih ustala iz kreveta... Jutro zbiljanije moje doba dana. Ali kad sam za-mislila vruÊe stijene pod nogama ihladno, duboko, bistro more, skoËi-la sam. Ostaj mi zdravo, dome i mojsneni »akovcu! Idem ti ja u Istru!

Putem sam razmiπljala, trudeÊi seda mi glava ostane bistra, ali sunce jesjalo kroz prozorsko staklo naπeg au-tomobila i uspavljivalo me. Nisam nitrepnula, a veÊ smo je vidjeli. Plava,vodena, æivahna masa veÊ se nazira-la iza brda. More... Bezbroj trepera-vih zvjezdica, πirok osmijeh ljetnogdana... Skrenuli smo, i tu je bila, ma-lena, plava tabla s meni posebnimnatpisom: Dobrodoπli u Medulin! Ne-koliko treptaja i zijevanja dalje bilismo pred naπom kuÊom. Odahnulismo od olakπanja. Izaπli smo iz auta iuπli u blaæenu hladovinu kuÊe. Prednama je joπ bilo mnogo ËiπÊenja i ra-spakiravanja, ali u mislima nam je bi-lo samo jedno: kako Ëim prije doÊido plaæe...

No, doπao je i taj trenutak! Uputi-li smo se na plaæu. Kad smo stigli, le-æaljke smo posloæili u debelu hladovi-nu borova i krenuli na kupanje. Biloje fantastiËno osjetiti gotovo ledenomore, na uæarenoj koæi muËenoj sun-cem.

Sunce je sjalo sve slabije i slabije,i mogli smo krenuti na put po Istri.Prvo odrediπte: grad na zapadnojobali Istre, grad fritula- Rovinj. Nakonpoduæeg traganja za parkirnim mje-stom, krenuli smo u razgledavanje.Rovinj je jedan od najureenijih gra-dova u Hrvatskoj. Posvuda zelenilo,ureena riva, kante za otpad na sva-kom koraku i raznoliko cvijeÊe na bal-konima samo su neka od mojih sje-Êanja na taj grad. Kad stojite na rivi,pogled je nezaboravan: tisuÊe kuÊicai zgrada veselih boja πareni se na ma-

Lijepo je imati dva domalom poluotoku, a iznad njih se nadvi-ja veliËanstvena crkva sv. Eufemije,kulturna znamenitost i turistiËkaatrakcija Rovinja. Na trænici sve vrviπarenim povrÊem i voÊem koje nisamvidjela nikada u æivotu. ProdavaËi sepogaaju s kupcima. Posvuda su vi-sjeli sveænjevi mrkve, perπina, ljutihpapriËica i ostalog πarenog povrÊa iizgledali su kao povrtne ogrlice. No,moramo iÊi, jer putovanje se nastav-lja...

Izaπli smo iz vreve rovinjske træni-ce u krenuli dalje- pravac Vodnjan-grad najviπeg zvonika u Istri, grad Ëu-da. Vodnjan je, zapravo, jedno vrlomirno i spokojno mjesto, u kojem vla-daju tiπina i mir. Htjeli smo vidjeti naj-viπi zvonik u Istri, vodnjanski zvonik,i nije ga bilo teπko naÊi. Graen je odbijelog, istarskog kamenja i svojomveliËinom izaziva strahopoπtovanje.Pored njega se nalazi crkvica u kojojje sakriveno takozvano, vodnjanskoËudo. Radi se o mumijama svetacakoje nisu bile balzamirane, ali su ta-ko dobro oËuvane da se na njima joπuvijek vide kosa, zubi, nokti i koæa.PriËa se da imaju Ëudotvornu moÊ.

Iz hladne, zastraπujuÊe crkvice iza-πli smo s olakπanjem i puni znatiæe-lje. Putovanje je zapravo tek poËinja-lo. Proπli smo joπ jednom kroz Vod-njan i vratili se u auto. PoreË nas Ëe-ka...

PoreË je grad najviπe poznat poEufrazijevoj bazilici. Namjera nam jebila razgledati je, no nismo imali sre-Êe: u bazilici se odræavao violinskikoncert i nismo smjeli uÊi. No, niπtazato. Krenuli smo u razgledavanjegrada. PoreËa se sjeÊam po jednomzaista posebnom kafiÊu: malo daljeod glavnog trga, usred ulice, nalazi

se nekakva Ëudna kula, za koju smokasnije saznali da je zapravo kafiÊ. Dabi doπli do terase, morate se popetipo vrlo strmim zavojitim stepenica-ma u kuli. Sjedi se na jastucima, a po-svuda ste okruæeni bakljama i svije-Êama.

Kad smo πetali po glavnom trgu,PoreË me malo podsjetio na grado-ve kakve gledamo na filmovima: duæcijele ulice nudi se hrana na πtando-vima, samo ne hot-dog, hamburgerii sliËno, veÊ klasiËna istarska hrana-fritule, maneπtra, fuæi, pljukavci... Naglavnom trgu istrijanke su plesale ba-lun- stari istarski ples, uz zvukove so-pila i miha. Uz zvukove istarskih pje-sama zaputili smo se prema gradu ko-ji ja najviπe od svih æelim vidjeti, gradkojim nisam πetala veÊ godinu dana,od proπlog ljeta: moja rodna Pula.

Kao i uvijek, previπe smo vreme-na proveli traæeÊi parkirno mjesto, alito je manje bitno.

Kako si mi samo nedostajao, gra-de! Æelim se ponovno izgubiti u tvo-jim uliËicama, penjati po stijenju natvojim plaæama, proÊi kroz slavolukSergijevaca, posjetiti Augustov hram,diviti se ogromnim brodovima u Ulj-aniku... Æelim mirisati more u tvojimzaljevima, gledati dupine u tvojimuvalama, Ëuti bitke lavova u Areni kaoi prije viπe stotina godina... Dopustida ponovno proem kroz Zlatna vra-ta, da otrËim do neke skrivene plaæeu samo moj mir i slobodu... Daj dajoπ jednom zapalim svijeÊu na grobumog dide, da svijetli kao nikada pri-je... Dopusti da te upoznam joπ jed-nom, rodni grade, da ponesem u sr-cu dio tebe natrag u »akovec... I moÊiÊu oba kraja nazivati domom. Lijepoje imati dva doma. Zato uvijek »ako-vec, Pulu i Medulin nosim u svom sr-cu. Tako mogu biti kod kuÊe gdje godse nalazila...

Mia Lorencin, 7. a

20

ZDRAVLJE I LJEPOTA

Pitale smo ih mogu li nositi svojeteπke torbe? Ovako su odgovorili:

UËenici 1. razreda“Torba mi je teπka. Æivim daleko

od πkole i teπko mi je tako dalekonositi torbu.”

“Mama mi nosi torbu od πkole idoma.”

“Imam torbu na kotaËe koju nijeteπko vuÊi.”

“Roditelji voze u πkolu mene i tor-bu.”

“Kaj bi mi bilo teπko! Ja sam veÊvelika.”

UËenici 2. razreda“Je. Imam jako teπke knjige.”“Htjela bih da su torbe lakπe.”“Bole me lea. Æivim kod “Vaj-

de” i teπko mi je tako daleko nosititorbu.”

“Svaki dan me vozi djed.”

PoËela je πkolska godina.UËenici velikim koracima svakidan æure u πkolu. Na njihovimnejakim leima poskakuju torbe,ruksaci, torbice. Kako god ih

Teret koji nose naπa nejaka leaTeret koji nose naπa nejaka leazvali, svima je jedno zajedniËko:teπke su i sputavaju slobodnokretanje. OdluËile smo izmjeritikoliki je teret na uËeniËkim lei-ma, πto o teæini torbe misle uËe-

nici, njihovi roditelji i πkolska li-jeËnica. Odabrali smo uËenikerazliËite dobi i zamolile ih da namdozvole izmjeriti teæinu svojihtorbi.

UËenici 3. razreda“Meni je torba teπka u ponedje-

ljak i srijedu.”“Torba mi je jako laka. Ha, ha!”“Mama me vozi u ponedjeljak

kad mi je torba najteæa.”

UËenici 4. razreda“Torbu lako nosim jer æivim u

zgradi nasuprot πkoli.”“Torba mi je najlakπa u petak.”“Nekad je laka, a nekad teπka.”

UËenici 5. razreda“Torbe su teπke kad imamo zem-

ljopis.”“Imamo puno novih predmeta i

torbe su teπke.”“Nisu nam fest teπke.”

UËenici 6. razreda“Teπke su. Pogotovo kada nosi-

mo i patike za tjelesni.”

“Vozim se biciklom u πkolu i nijemi teπko.”

UËenici 7. razreda“Mogli bi uËitelji reËi koja knjiga

nam treba koji dan. Moæda bi bilolakπe.”

“Pak znate i same da su teπke!”

UËenici 8. razreda“To pitajte one v niæim razredi-

ma. Mo smo veÊ veliki.”

NajËeπÊi odgovori rodi-telja:

“Torbe su zaista teπke, ali mislimda nose i stvari koje im nisu na na-stavi neophodne.”

“Mogle bi biti malo lakπe.”“Moja kÊer mi se nikad nije æali-

la, ali joj torbu u πkolu uvijek netkonosi jer za nju je preteπka.”

“Torbe su jako teπke i svake go-dine su sve teæe.”

Debora Mateja Dora Tena Andro Ivan Marko Ivana

Teæina torbe

Teæina uËenika/ce

Teæina uËenika/ceTeæina torbe

21

ZDRAVLJE I LJEPOTAStruËno miπljenje dala nam je i i

πkolska ljeËnica dr. Zrinka ZvornikLegen:

Utjecaj (pre)teπkih πkolskihtorbi na zdravlje uËenika i kakozaπtiti kraljeænice πkolske djece

Vrijeme koje djeca provedu uπkolovanju je æivotno razdoblje u ko-jem se djeËji organizam razvija i in-tenzivno raste, i kada razliËiti fakto-ri mogu djelovati pozitivno ili nega-tivno na zdravlje djeteta. Kraljeæni-ca je posebno podloæna promjena-ma, zbog intenzivnog rasta koji sejavlja u πkolskom razdoblju, posebi-ce za vrijeme puberteta (tzv. Adole-scentni zamah rasta), te zbog pro-mjena u naËinu æivota, πto ukljuËujesmanjenu tjelesnu aktivnost, punoviπe vremena provedenog u sjede-Êem poloæaju, a ne smije se zane-mariti ni utjecaj, Ëesto, preteπkeπkolske torbe.

Na koji naËin, onda, pomoÊi dje-ci da saËuvaju zdravlje kraljeænice?Preporuka je ortopeda da dijete nebi trebalo nositi teæinu veÊu od 15%tjelesne teæine, πto znaËi da dijete te-πko 20 kg (a prvaπiÊi Ëesto imaju ipar kila manje), moæe nositi 3 kg bezopasnosti za zdravlje.

Vrlo je vaæan izbor torbe, onamora biti lagana, anatomski obliko-vana i mora se nositi na oba rame-na, nikako samo na jednom. DanasveÊ postoje πkolske torbe koje ima-ju kotaËiÊe, pa se veÊi dio puta doπkole mogu gurati, a uz kotaËiÊeimaju pojaseve na leima kada se di-jete penje uz stepenice.

Naravno, preporuka je sma-njiti koliËinu sadræaja u torbama(manje pernice s manje pribora,biljeænice manjeg formata, tj.A5, te da se odreene knjigei pribor npr. za likovni mo-gu ostavljati u πkoli).

Vjerojatno bi pomoglo iviπe tzv. Blok sati, πto biomoguÊilo da djeca nemajupuno razliËitih predmeta ujednom danu, te na taj naËinnisu prisiljeni nositi sve knji-ge i biljeænice.

Vrlo je vaæna redovna tjelesnaaktivnost, koja je jedan od glavnihfaktora u oËuvanju zdravlja, kakotjelesnog, tako i psihiËkog tijekomcijeloga æivota, a posebno u perio-du rasta. Poznato je da tjelesna ak-tivnost poveÊava gustoÊu kosti, a gu-stoÊa kosti koju postiæemo tijekomrasta u mladosti determinantna jegustoÊi kosti u odrasloj dobi.

Takoer, tjelesna aktivnost po-veÊava koliËinu miπiÊne mase, a do-bro razvijeni miπiÊi sprjeËavaju odre-ene deformacije koπtanog sustava.Brojne su druge koristi od tjelesneaktivnosti, kao πto je odræavanje nor-malne tjelesne teæine, sprjeËavanjemnogih bolesti, kao πto je πeÊernabolest, bolesti srca i krvih æila, nekihtumora, a πto je vrlo vaæno u ovojdobi, djeluje pozitivno na psihiËki ra-zvoj djece.

Izbor sporta moæe se prepustitidjetetu, ali za oËuvanje zdravlja kra-ljeænice najviπe se preporuËuje pli-vanje. Vaæno je da se dijete πto viπekreÊe, a πto manje vremena provo-di uz televizor i kompjutorske igrice.

Osim tjelesne aktivnosti vaæan jei poloæaj za uËenje na stolici koja bise trebala moÊi podesiti prema po-trebi, kao i krevet u kojem dijete spa-va, koji ne bi trebao biti ni preme-kan, ni pretvrd.

Redovna tjelesna aktivnost i iz-bjegavanje nepravilnog i nepotreb-nog (kompjutor, televizor) sjedenjauz rastereÊenje πkolskih torbi osnov-ni su preduvjeti za odræavanje zdrav-lja kraljeænice πkolske djece.

Vaπ πkolski lijeËnik:dr. Zrinka Zvornik Legen

Kako naÊi rjeπenje?OrmariÊi u hodnicima u koji-

ma bismo ostavljali dio knjiga ipribora? Bilo bi dobro. Samo,πto bi joπ skrivali ti ormariÊi?

Nositi minimum knjiga na na-stavu? ©to odabrati? Kamo stenisicama, dresom, papuËama?Moæda bi nam mogli pomoÊi na-πi uËitelji tako da nam kaæu kojenam knjige sljedeÊi sat ne treba-ju. Ili, gospodin Dragan Primo-rac, ministar prosvjete i πporta?

Treba, ipak, sluπati naπu πkol-sku lijeËnicu koja nam savjetuje.Redovita tjelesna aktivnost, ma-nje sjedenja ispred televizora ikompjutora. A neki si uËenici ite-kako sami rasterete svoje πkol-ske torbe!

Nikolina Horvat, 7. b

22

NITKO NIJE OTOK

Moj tata je malo s nama doma.Znamo da radi teæak i opasan posao.Kada i doe, vidim mu umor na licu.Sada ga opet dugo neÊe biti s nama.Æelio bih ga intervjuirati za naπ πkol-ski list. Sjetio sam se: imam mobi-tel. Zaπto to ne bi bio SMS intervju?Objasnio sam mu SMS-om svoju æe-lju. Na zaslonu moga mobitela poja-vilo se: “Ha, ha, ha, ha! Pristajem.”

“Objasni nam Ëime se ti, za-pravo, baviπ?”

“Moje kolege i ja Ëistimo minira-na podruËja u Hrvatskoj od mina ko-je su ostale od Domovinskog rata.”

“©to si ti po zanimanju? Pi-rotehniËar?”

“Ne. StruËni naziv mog zanima-nja je deminer, ali mnogi, pa i novi-

ne, zovu to zanimanje pirotehniËar.To je potpuno drugi pojam.”

“Molim te, objasni nam ra-zliku.”

“Demineri vade i uniπtavaju mi-ne i druge eksplozivne naprave, a pi-rotehniËari se bave vatrometima kojise prireuju na velikim proslavamaili vjenËanjima.”

“Kako dugo se baviπ tim po-slom?”

“Od 1984. godine. ZnaËi, 21 go-dinu.”

“A teæina tvog posla?”“Posao je iznimno teæak, iscrplju-

juÊi. Na terenu se radi najviπe pet satijer je potreban visok stupanj koncen-tracije. Treba ispitati tlo posebniminstrumentima za ispitivanje metala

pod zemljom. Moramo svaki metarkvadratni tla centimetar po centime-tar izbosti pipalicom, oznaËiti i tekonda minu oprezno iskopati. Ima ra-zliËitih vrsta mina i svaka se na svojnaËin postavlja u zemlju. Vaæno jeznati pod kojim kutom ubosti pipali-cu u tlo. Prije nekoliko godina kori-stili smo pse tragaËe. Najbolji su la-bradori i njemaËki ovËari. Njih samvodio po minskom polju. Kad nanju-πe minu, sjednu pokraj nje. Ostalonapravi Ëovjek.”

“Kako se mine vade da-nas?”

“Danas je to puno jednostavnije,a πto je najvaænije, malo manje opa-sno. Koristimo strojeve koji su izra-eni od tvrdog ruskog Ëelika. On sekreÊe po terenu i drobi mine, a po-slije u kontrolu dolaze psi i demi-neri.”

“Koliko, otprilike, ima joπmina u Hrvatskoj?”

“Oko milijun, a predvia se da Êevaenje biti gotovo u narednih de-set godina, ako bude dovoljno no-vaca.”

“U kojoj tvrtki sada radiπ?”“Sada radim u njemaËkoj tvrtki

“Lenerz” sa sjediπtem u –akovu. Utoj firmi rade struËnjaci Nijemci, Rusii mi, Hrvati. Svi se trudimo da teme-ljito oËistimo Hrvatsku od mina ka-ko bi ljudi mogli normalno æivjeti.Znaπ, najtuænije je kada stradajudjeca.”

“Znaπ da mi stalno æivimou strahu za tebe. Kako je s obi-teljima tvojih kolega?”

“Mi znamo da su obitelji zabrinu-te. Mnoge deminere raznijele su mi-ne u minskom polju. Ali, to je naπposao za koji smo plaÊeni i svi mo-ramo prihvatiti sve rizike.”

“Koji dio Hrvatske sada de-minirate?”

“Sada smo u Sisku. »ekamo dase povuËe voda pa da krenemo. Ti-jekom zime smo u Dalmaciji.”

“Tata, hvala! Dovienja!”“Hvala i tebi. Pozdrav svima!”IskljuËio sam mobitel. Znam da Êe

se mama opet srditi kada dobijemoraËun za moj mobitel, ali osjeÊaosam silnu æelju da mu joπ neπto“smsnem. Tata, Ëuvaj se!”

Igor Tkalec, 7. b

Tata, Ëuvaj se!

Dragi naπ Lovro!Svaki tren u mislima s Tobom - nadali smo se da Êeπ nam se vra-

titi, vedar i nasmijan, da Êemo zajedno krenuti u svoju mladost, sijuÊiradost i svjetlost... Stvarati i pisati pjesme u kojima Êe biti ljubav i mir.

Srijeda, 25. sijeËnja 2006. Iznenada sunce prekri tama, gole gra-ne drveÊa zaπumoriπe uæasnuto, dan se istopi, izgubi oblik i smisao.Jedan je bijeli ljiljan zauvijek sklopio svoje oËi. ZaplaËe tuga u naπimsrcima. Ne æelimo vjerovati u crnu istinu.

Suznih oËiju stojimo pred Tvojom slikom s bijelim ruæama kojimate ispraÊujemo, koje Te oplakuju, a jedna od njih poziva Te tiho, tiha-no, zaljubljeno... dok svijeÊa dogorijeva i gasi se zauvijek kao πto se,na veliku æalost sviju nas, ugasio i Tvoj æivot.

PoËivaj u miru i pokoju!UËenici i djelatnici ©kole

1991. — 2006.

Za zbogom

23

DOĐOH, VIDJEH, POBIJEDIH

»ovjek od davnina ima potrebuza tjelesnom aktivnoπÊu. Kao rezul-tat njegove potrebe za kretanjem,igrom i dokazivanjem, razvili su semnogi ekipni i pojedinaËni sporto-vi. Ekipni su sportovi oni u kojimaje bitan timski rad i sloænost, dok upojedinaËnim sportovima sportaπsam dokazuje svoja postignuÊa.

Jedan od pojedinaËnih sportovaje i gimnastika koja svojom ljepotomprivlaËi mnoge, a privukla je i samo-zatajnog, tihog i marljivog uËenikanaπe ©kole Nikolu Dudeka iz 8. akoji je do sada osvojio 20 zlatnih,10 srebrnih, 4 bronËane medalje i4 pehara.

Nikola se gimnastikom poËeobaviti u 1. razredu i veÊ sedam go-dina ozbiljno trenira u GimnastiË-kom klubu “Marijan Zadravec Ma-can” u »akovcu. Treneri su mu Ma-rio Vukoja i Igor Kriaimski.

Svako postignuÊe - u bilo kojempodruËju ljudske djelatnosti - traæinapor, disciplinu i odricanje, pa ibavljenje gimnastikom. Uz ponekadi osam sati treninga dnevno i viπe-tjedne pripreme u Bratislavi zbogtehniËkih nemoguÊnosti u Macano-vom domu, Nikola Ëesto izostaje snastave i teπko usklauje sport iπkolske obveze. No, unatoË tomeon prolazi s odliËnim uspjehom, πtoje dokaz da se upornim radom i ma-rom sve moæe postiÊi. Viπegodiπnje

kontinuirano naporno treniranjeurodilo je velikim uspjesima i doni-jelo Nikoli puno radosti.

Prvi put prvakom Hrvatske po-stao je 2003. godine u Sisku osvo-jivπi zlatnu medalju za vjeæbe na tlui na karikama te srebrnu medaljuza vjeæbu na ruËama. Uspjeh se na-stavio i sljedeÊe godine u Rijeci gdjeje postao Ëetverostruki prvak u vje-æbama na tlu, ruËama, karikama ivratilu, te u Splitu gdje je bio viπe-bojski prvak Hrvatske na tlu, konjus hvataljkama, karikama, u pre-skoku, na ruËama i preËi. Godine2005. u PoreËu je bio dræavniprvak u pet disciplina: na tlu, kari-kama, konju s hvataljkama, ruËa-ma i u preskoku.

Sudjelovao je i na mnogim me-unarodnim turnirima u Hrvatskoji inozemstvu. Na 5. meunarod-nom turniru u PoreËu 2003. godi-ne osvojio je 2. mjesto, a na Memo-rijalu “Stjepan Boltiæar” u Zagrebuna kojem je nastupao u starijoj ka-tegoriji, osvojio je tri srebrne meda-lje. Iste godine na meunarodnomturniru u Brnu (»eπka) osvojio je

NIKOLA DUDEK ‡ viπestruki prvak Hrvatske u razliËitim gimnastiËkim disciplinama ‡ u kategoriji mlaih juniora

Kandidat za Europsko prvenstvo 2006. godine u GrËkoj

bronËanu medalju. Godinu dana ka-snije na 1. “Future cupu” u austrij-skom je gradu Lienzu na kojem jesudjelovalo Ëetrnaest reprezentaci-ja Europe i izvan nje - osvojio je 1.mjesto, a ove godine na istom na-

tjecanju 2. mjesto. Tjedan dana ka-snije u Kiskunhalasu u Maarskoj -na 31. Tulit cupu - osvojio je zlatnumedalju u viπeboju (na tlu i ruËama)i bronËanu medalju na preËi.

Sada se Nikola priprema zapredstojeÊu sezonu i nove uspjehe.Hrvatski olimpijski odbor (HHO)svrstao ga je u kvalitetne sportaπeIV. kategorije. Kandidat je za Europ-sko prvenstvo 2006. u GrËkoj.

Poæelimo mu sreÊu i pomogni-mo mu u svladavanju πkolskog gra-diva jer on je svojim zalaganjem imarom to zasluæio.

Katja BiliÊ, 8. a

24

FORUM

Æupan Josip Posavec -uspjeπan uËenik naπe

πkoleNaπi osmaπi nalaze se pred

odlukom πto Êe raditi u æivotu, ka-kvu πkolu odabrati, koje zvanje,gdje nastaviti πkolovanje... Oslu-πkujuÊi razgovore uËenika, najËe-πÊe se Ëuju pitanja o visini plaÊena radnom mjestu. »ini se da biupravo o tome mogao ovisiti nji-hov odabir, iako, kad malo boljerazmislim vaæna je i dinamika naradnom mjestu, kontakti s ljudi-ma, a ni putovanja nisu na od-met... O tome, kao i o mnogodrugom, razgovarao sam s go-spodinom Josipom Posavcem,æupanom Meimurske æupanije.Rekao je za “Grlicu”:

- o svom poslu: multidiscipli-niran. Odluke donosi Poglavars-tvo i Skupπtina, a Æupan moraosmisliti prijedloge i odluke za-jedno s timom suradnika

- o moguÊnostima otvaranjanovih fakulteta i veleuËiliπta:poËetkom iduÊe akademske go-dine poËeti s radom VeleuËiliπta.

- o buduÊnosti mladih u Me-imurju: Meimurje bi trebaloponuditi mladima dosta dobrihπkola i fakulteta, posao, dobreplaÊe i zdrav okoliπ. Naæalost,mnogi mladi odlaze iz Mei-murja.

- o svom πkolovanju i radu:U »akovcu sam zavrπio osnov-nu πkolu (6 razreda u II. i 2 u III.O© »akovec) i Gimnaziju, a stu-dij na ElektrotehniËkom fakulte-tu u Zagrebu gdje sam i diplomi-rao. Viπe od dvadeset godina ba-vim se informatikom. Imam isvoju tvrtku koja se time bavi, aliangaæirao sam se i u politici, po-slu koji je vaæan za zajednicu idruπtvo. Mislio sam da mogu do-prinjeti tome da se Meimurjebolje i bræe razvija, da mladi ljudiimaju uvjete za ostanak u Mei-murju.

- o poslu koji sada obavlja:Æupan jedne æupanije mora vo-diti brigu o jako puno stvari, alimalo odluka moæe donijeti sam.On moæe predlagati, a njegoviprijedlozi idu na Æupanijsko po-glavarstvo i, ako je potrebno, naÆupanijsku skupπtinu. Tako daodluke donose Poglavarstvo iSkupπtina, a æupan mora osmi-

sliti prijedloge i odluke zajedno stimom struËnjaka koje im podno-si. Ako je odluka pametna i do-bra, oni je prihvate, a ukoliko ni-je, oni je odbace

- o III. O© »akovec: u III. O©»akovec imali smo dobre nastav-nike koji su nas puno nauËili (ba-rem mene). Uvijek sam bio nanatjecanjima iz matematike, fizi-ke i tehniËkog. Bio sam prvi izfizike, a treÊi iz tehniËkog i ma-tematike. Zato sam i zavrπio elek-trotehniku. Postojala je i novinar-ska grupa. Ja sam bio u literar-noj i recitatorskoj grupi. Napisaosam dobar sastavak na temu“»ovjek i pravda” pa je mojarazrednica gospoa KatarinaBajuk bila jako zadovoljna. U III.O© »akovec mi je bilo dobro iponio sam lijepe uspomene iznje.

- o NK Meimurje i reflek-torima na SRC Mladost: Re-flektore moramo postaviti do 30.lipnja. To je uvjet koji nam je po-stavio Hrvatski nogometni savez,inaËe se viπe ne moæemo natje-cati u 1. nogometnoj ligi. ©to setiËe prvenstva, nije moguÊe daosvojimo prvenstvo. Mi smo maliklub u odnosu na druge kluboveu 1. ligi. Evo, sad Êemo se poja-Ëati, dolazi nam dosta poznatijihigraËa. Nadamo se da Êe se vra-titi ©tefulj koji igra u NjemaËkoj.A kad bi mogli osvojiti prvens-tvo? Pa, tamo negdje kad bude-mo petu godinu u prvoj ligi (sada2 godine), ili onda kada budemoimali jako dobre domaÊe deËke.

Zahvalio sam na razgovorugospodinu Josipu Posavcu, æu-panu Meimurske æupanije. Ra-zmiπljao sam o nastavku πkolo-vanja i poslu kojim bih se æeliobaviti. Veliki i prostran æupanovured, mnogobrojni kontakti s lju-dima, moguÊnost kreiranja bo-ljeg æivota graanstvu... Vrlo po-æeljno radno mjesto. Moæda uËe-nici III. O© »akovec imaju i ma-lu prednost.

Sven JevtiÊ, 7. b

Grad »akovec - prijatelj djeceU studenom 2005. »akovec dobiva naziv “Grad -

prijatelj djece”. Organizatori akcije bili su Savez dru-πtava Naπa djeca i Hrvatsko druπtvo za preventivnu isocijalnu pedijatriju, a pokrovitelj Ured UNICEF-a uHrvatskoj dok je podrπku dao i Dræavni zavod za obi-telj, materinstvo i mladeæ. Cilj akcije bio je motiviratiodrasle da potpunije ostvaruju prava i potrebe djece urazliËitim podruËjima (odgoju i obrazovanju, zdravlju,kulturi, πportu, sigurnosti u prometu, slobodnom vre-menu, podrπci roditeljima...). U akciji je sudjelovalo 60gradova u Hrvatskoj, a titulu grada - prijatelja djece do-bilo je samo 6. U »akovcu je usklaivao zadane akcijeKoordinacijski odbor sastavljen od raznovrsnih struË-njaka. To su bile gospoe: dr. sc. Mira Kermek, prof.Ljubica Æeleznjak, prof. Biserka Mihajlova, psihologi-nja Jelena KlinËeviÊ, odgojiteljica Sonja Kuhanec, mr.sr. dr. Narcisa Slugan i gospodin Antun JeleniÊ, prof.PloËa na kojoj piπe “Grad »akovec - prijatelj djece” po-stavljena je ispred vrtiÊa “Vjeverica”. Vaæno mjesto da-je se u projektu i gradonaËelniku koji “...preuzima ak-tivnu ulogu sudionika u javnim manifestacijama na uli-cama »akovca. »est je suputnik malim »akovËanimana kulturno-πportske dogaaje u druge gradove...”

Razgovarali smo za “Grlicu” s gospodinom Bran-kom ©alomonom, gradonaËelnikom »akovca koji jetom prigodom rekao da:

- Grad »akovec ima viπe od 5000 djece, 5 osnov-nih i 5 srednjih πkola.

- Dobivanje naziva “Grad - prijatelj djece” znaËi po-tvrdu da se u gradu radi u interesu djece i da je to obve-za nastavljanja dobrog rada kao i proπirivanje i financi-ranje aktivnosti koje se tiËu brige o djeci, ali i poticanjerada mladih.

- Preko 70% anektirane djece mora znati o tom pro-gramu.

- Prijavljeni gradovi morali su osvojiti viπe od 80%bodova da bi uπli u konkurenciju za taj naziv.

- U »akovcu su se provodile posebne aktivnosti ko-je su se bodovale: rad Druπtva “Naπa Djeca”, πport, Ce-ZaM, brigu za invalidnu djecu, djecu s posebnim potre-bama kao i rad udruga koje se bave izvanπkolskim ak-tivnostima djece.

- Za zadræavanje tog naziva djeca moraju i sama kre-irati svoje aktivnosti.

- Grad Êe nastaviti brigu o djeci u predπkolskim usta-novama, brigu o djeci romske manjine, pratiti i sufi-nancirati rad djece s posebnim potrebama, πportskimudrugama koje vode brigu o djeci, poticati kreativnostmladih i kroz medije.

- GradonaËelnik je uvijek spreman primiti djecu ipomoÊi im, a postoji i VijeÊe mladih kao i susreti djeces GradonaËelnikom za Dan djeteta, Faπnika i dr.

- Radi se na tome da se napravi mala kino dvorana,ali i da bi djeca morala reÊi kakav profil filmova æelegledati i to bi se sigurno moglo prikazati u Centru zakulturu.

- Postoje velike πanse da se rijeπi pitanje na stadio-nu SRC “Mladost” kao i klizaliπte na kojem bi se djecaklizala cijele godine.

Hvala gradonaËelniku na razgovoru. Æelimo mu os-tvarenje svih planova koji Êe poboljπati æivot nas djece,ali i odraslih.

Sven JevtiÊ, 7. b