OTPORNICI STALNE OTPORNOSTImikro.elfak.ni.ac.rs/wp-content/uploads/Zadaci...b) Da bi se razvila...

Post on 28-Jul-2020

2 views 0 download

Transcript of OTPORNICI STALNE OTPORNOSTImikro.elfak.ni.ac.rs/wp-content/uploads/Zadaci...b) Da bi se razvila...

1

OTPORNICI STALNE OTPORNOSTI

𝑅 [Ξ©]

Zadatak 1. Odrediti maksimalnu struju kroz otpornik nominalne otpornosti 3.3 kΞ©, nominalne snage

1/4 W. U kom opsegu se kreće otpornost ovog otpornika tolerancije 20%?

ReΕ‘enje:

𝑃 = 𝑅 βˆ™ 𝐼2 β†’ 𝐼 = βˆšπ‘ƒ

𝑅= √

1

4 βˆ™ 3.3 βˆ™ 103= 0.0087 A

3000 Ξ© Β± 20% = 2640 Ξ©, 3960 Ξ©

Zadatak 2. SMD otpornik pravougaonog oblika, duΕΎine π‘Ž = 2 mm, Ε‘irine 𝑏 = 0.5 mm i visine β„Ž, zalemljen

je na Ε‘tampanoj ploči. Otpornik je realizovan od oksida kalaja čija je slojna otpornost 𝑅𝑠 = 250 Ξ©βŠ‘β„ .

a) Odrediti vrednost ovog otpornika,

b) Ako je maksimalna snaga ovog otpornika 1/8 W odrediti maksimalni napon na koji se on sme

priključiti.

ReΕ‘enje:

a)

𝑅 = 𝜌 βˆ™π‘™

𝑆= 𝜌 βˆ™

π‘Ž

𝑏 βˆ™ β„Ž=𝜌

β„Žβˆ™π‘Ž

𝑏= 𝑅𝑠 βˆ™ 𝑛 = 250 βˆ™ 4 = 1000 Ξ© = 1 kΞ©

b)

𝑃 =𝑉2

𝑅 β†’ 𝑉 = βˆšπ‘ƒ βˆ™ 𝑅 = √

1

8βˆ™ 1000 = 11.8 V

RAZDELNIK NAPONA

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ =𝑅2

𝑅2 + 𝑅1βˆ™ 𝑉𝐼𝑁

Masa (- kraj generatora) – referentna tačka, tačka nultog potencijala

NaΔ‡i napon u nekoj tački – spustiti se do mase!

Zadatak 3. U kolu na slici 1 odrediti napon 𝑉𝐿 kada je:

a) 𝑅𝐿 = 𝑅 βˆ™ 106,

b) 𝑅𝐿 = 𝑅,

c) Kada se otpornik 𝑅𝐿 isključi iz kola odrediti minimalnu vrednost 𝑅 koja garantuje da se mogu

upotrebiti otpornici nazivne snage 0.25 W.

2

Slika 1.

ReΕ‘enje:

a)

𝑅𝑒 =𝑅𝐿 βˆ™ 𝑅

𝑅𝐿 + 𝑅=𝑅 βˆ™ 𝑅 βˆ™ 106

𝑅 + 𝑅 βˆ™ 106=

𝑅2 βˆ™ 106

𝑅 βˆ™ (1 + 106)β‰ˆ 𝑅

𝑉𝐿 =𝑅𝑒

𝑅𝑒 + π‘…βˆ™ 𝑉𝐼𝑁 =

𝑅

𝑅 + π‘…βˆ™ 𝑉𝐼𝑁 =

𝑅

2π‘…βˆ™ 12 = 6 V

b)

𝑅𝑒 =𝑅 βˆ™ 𝑅

𝑅 + 𝑅=𝑅

2

𝑉𝐿 =𝑅𝑒

𝑅𝑒 + π‘…βˆ™ 𝑉𝐼𝑁 =

𝑅2

𝑅2 + 𝑅

βˆ™ 𝑉𝐼𝑁 =

𝑅23𝑅2

βˆ™ 12 = 4 V

c)

𝑃 =𝑉𝐿2

𝑅 β†’ 𝑅 =

𝑉𝐿2

𝑃

𝑉𝐿 =𝑅

𝑅 + π‘…βˆ™ 𝑉𝐼𝑁 = 6 V

𝑅 =𝑉𝐿2

𝑃=36

0.25= 144 Ξ©

3

Zadatak 4. Ako je vrednost napajanja 𝑉𝐼𝑁 = 12 V odrediti vrednost izlaznog napona π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡1 i π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡2 u kolu

sa slike 2.

Slika 2. ReΕ‘enje:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡1 =2𝑅

2𝑅 + π‘…βˆ™ 𝑉𝐼𝑁 =

2𝑅

3π‘…βˆ™ 12 = 8 V

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡2 =𝑅

𝑅 + 2π‘…βˆ™ 𝑉𝐼𝑁 =

𝑅

3π‘…βˆ™ 12 = 4 V

4

OTPORNICI PROMENLJIVE OTPORNOSTI - POTENCIOMETRI

Zadatak 5. U kolu na slici 3 poloΕΎaj klizača potenciometra se menja linearno izmeΔ‘u pozicija 0 i 1. Skicirati

oblik promene napona π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ u funkciji promene poloΕΎaja klizača potenciometra. Poznato je

𝑉𝐢𝐢 = 𝑉𝐸𝐸 = 15 V, 𝑅 = 25 kΞ©, 𝑅𝑃 = 100 kΞ©.

Slika 3.

ReΕ‘enje:

𝑉𝐢𝐢 = 𝑅 βˆ™ 𝐼 + 𝑅𝑃 βˆ™ 𝐼 + 𝑅 βˆ™ 𝐼 βˆ’ 𝑉𝐸𝐸

𝐼 =𝑉𝐢𝐢 + 𝑉𝐸𝐸2 βˆ™ 𝑅 + 𝑅𝑃

=15 + 15

(2 βˆ™ 25 + 100) βˆ™ 103= 0.2 mA

Kada je klizač u poziciji 0:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡0 = 𝑅 βˆ™ 𝐼 βˆ’ 𝑉𝐸𝐸 = 25 βˆ™ 103 βˆ™ 0.2 βˆ™ 10βˆ’3 βˆ’ 15 = βˆ’10 V

Kada je klizač u poziciji 1:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡1 = βˆ’π‘… βˆ™ 𝐼 + 𝑉𝐢𝐢 = βˆ’25 βˆ™ 103 βˆ™ 0.2 βˆ™ 10βˆ’3 + 15 = 10 V

Zavisnost izlaznog napona od položaja klizača potenciometra prikazana je na slici 4.

Slika 4.

5

Zadatak 6. U kolu na slici 5 ukupna otpornost linearnog potenciometra (izmeΔ‘u poloΕΎaja klizača 0 i 1) je

𝑅𝑃 = 10 kΞ©. Kada je klizač u poloΕΎaju PK=0.43, ampermetar u kolu meri struju od 0 A. Izračunati vrednost

otpornosti 𝑅𝑋. Poznato je: 𝑉𝑆 = 10 V, 𝑅1 = 1 kΞ©, 𝑅2 = 10 kΞ©.

Slika 5.

ReΕ‘enje:

π‘‰π‘Œ =𝑅2

𝑅2 + 𝑅1βˆ™ 𝑉𝑆 =

10 βˆ™ 103

10 βˆ™ 103 + 1 βˆ™ 103βˆ™ 10 = 9.1 V

S obzirom da je Vistonov most u ravnoteΕΎi, struja kroz ampermetar je 0 A, pa sledi da je:

𝑉𝑋 = π‘‰π‘Œ = 9.1 V

𝑉𝑋 =𝑅𝑃𝑋

𝑅𝑃𝑋 + π‘…π‘‹βˆ™ 𝑉𝑆 β†’ 𝑅𝑋 =

𝑅𝑃𝑋 βˆ™ (𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝑋)

𝑉𝑋

𝑅𝑃𝑋 = (1 βˆ’ 0.43) βˆ™ 𝑅𝑃 = 0.57 βˆ™ 10 βˆ™ 103 = 5.7 kΞ©

𝑅𝑋 =𝑅𝑃𝑋 βˆ™ (𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝑋)

𝑉𝑋=5.7 βˆ™ 103 βˆ™ (10 βˆ’ 9.1)

9.1= 0.56 kΞ©

NELINEARNI OTPORNICI

FOTOOTPORNICI

Zadatak 7. Stuja kroz neosvetljeni fotootpornik pri naponu 𝑉 = 10 V, iznosi 400 ΞΌA. Kada se pri tom istom

naponu fotootpornik izloži osvetljaju 𝐸1 = 500 lx, struja kroz njega je 2 mA, a pri osvetljaju 𝐸2 = 1500 lx stuja je 6 mA. Odrediti otpornost fotootpornika pri osvetljaju od 𝐸3 = 2000 lx.

6

ReΕ‘enje:

Za 𝐸1 = 500 lx, 𝐼1 = 2000 ΞΌA = 𝐼𝑑 + 𝐼𝑓1 β†’ 𝐼𝑓1 = 𝐼1 βˆ’ 𝐼𝑑 = 2000 ΞΌA βˆ’ 400 ΞΌA = 1600 ΞΌA = 𝐢 βˆ™ 𝐸1

πœ’

Za 𝐸2 = 1500 lx, 𝐼2 = 6000 ΞΌA = 𝐼𝑑 + 𝐼𝑓2 β†’ 𝐼𝑓2 = 𝐼2 βˆ’ 𝐼𝑑 = 6000 ΞΌA βˆ’ 400 ΞΌA = 5600 ΞΌA = 𝐢 βˆ™ 𝐸2

πœ’

𝐼𝑓2

𝐼𝑓1=𝐢 βˆ™ 𝐸2

πœ’

𝐢 βˆ™ 𝐸1πœ’ = (

𝐸2𝐸1)πœ’

βˆ• π‘™π‘œπ‘”

log (𝐼𝑓2

𝐼𝑓1) = πœ’ βˆ™ log (

𝐸2𝐸1) β†’ πœ’ =

log (𝐼𝑓2𝐼𝑓1)

log (𝐸2𝐸1)= 1.1403

𝐼𝑓1 = 𝐢 βˆ™ 𝐸1πœ’ β†’ 𝐢 =

𝐼𝑓1

𝐸1πœ’ = 1.3381 βˆ™ 10

βˆ’6 A

𝑅3 =𝑉

𝐼3=

𝑉

𝐼𝑑 + 𝐼𝑓3=

𝑉

𝐼𝑑 + 𝐢 βˆ™ 𝐸3πœ’ =

10

400 βˆ™ 10βˆ’6 + 7774.153 βˆ™ 10βˆ’6= 1223.37 Ξ©

Zadatak 8. Fotootpornik priključen na napon 𝑉 = 1 V u potpunom mraku ima otpornost 𝑅0 = 100 kΞ©.

Kada se upali tačkast izvor svetlosti, koji je na rastojanju 1.2 m od ovog fotootpornika, njegova otpornost

padne na 𝑅1 = 4 kΞ©, a kada se izvor pribliΕΎi na 75 cm, otpornost fotootpornika padne na 𝑅2 = 1.46 kΞ©.

Odrediti kolika Δ‡e biti otpornost ovog fotootpornika ako se tačkasti izvor svetlosti pribliΕΎi na 50 cm od

fotootpornika.

ReΕ‘enje:

𝐼𝑑 =𝑉

𝑅0= 10 ΞΌA

Za π‘Ÿ1 = 1.2 m, 𝐼1 =𝑉

𝑅1=

1

4 βˆ™103= 250 ΞΌA = 𝐼𝑑 + 𝐼𝑓1 β†’ 𝐼𝑓1 = 𝐼1 βˆ’ 𝐼𝑑 = 240 ΞΌA

Za π‘Ÿ2 = 0.75 m, 𝐼2 =𝑉

𝑅2=

1

1.46 βˆ™103= 685 ΞΌA = 𝐼𝑑 + 𝐼𝑓2 β†’ 𝐼𝑓2 = 𝐼2 βˆ’ 𝐼𝑑 = 675 ΞΌA

Zavisnost osvetljaja od rastojanja 𝐸~1

π‘Ÿ12 , pa onda vaΕΎi:

𝐼𝑓1 = 𝐢 βˆ™ 𝐸1πœ’ ~ 𝐢 βˆ™ (

1

π‘Ÿ12)πœ’

𝐼𝑓2 = 𝐢 βˆ™ 𝐸2πœ’ ~ 𝐢 βˆ™ (

1

π‘Ÿ22)πœ’

𝐼𝑓2

𝐼𝑓1=𝐢 βˆ™ (

1π‘Ÿ22)πœ’

𝐢 βˆ™ (1π‘Ÿ12)πœ’ = (

π‘Ÿ1π‘Ÿ2)2βˆ™πœ’

βˆ• π‘™π‘œπ‘”

7

log (𝐼𝑓2

𝐼𝑓1) = 2 βˆ™ πœ’ βˆ™ log (

π‘Ÿ1π‘Ÿ2) β†’ πœ’ =

1

2βˆ™

log (𝐼𝑓2𝐼𝑓1)

log (π‘Ÿ1π‘Ÿ2)= 1.1

𝑅3 =𝑉

𝐼3=

𝑉

𝐼𝑑 + 𝐼𝑓3

𝐼𝑓3

𝐼𝑓1=𝐢 βˆ™ (

1π‘Ÿ32)πœ’

𝐢 βˆ™ (1π‘Ÿ12)πœ’ = (

π‘Ÿ1π‘Ÿ3)2βˆ™πœ’

= 6.8622

𝐼𝑓3 = 6.8622 βˆ™ 𝐼𝑓1 = 1647 ΞΌA

𝑅3 =𝑉

𝐼𝑑 + 𝐼𝑓3=

1

1657 βˆ™ 10βˆ’6 = 603.5 Ξ©

DOMAΔ†I 1: Ukoliko otpornost neosvetljenog fotootpornika iznosi 𝑅0 = 50 kΞ©, pri naponu od 𝑉 = 1 V,

popuniti tabelu:

𝐸 200 lx 600 lx 1000 lx ?

𝑅 4.5 kΞ© 650 Ξ© ? 433.65 Ξ©

Ε½IČANI OTPORNICI – LINEARNI OTPORNICI

Zadatak 9. Otpornost ΕΎičanog otpornika na temperaturi 𝑇1 = 70 iznosi 120 Ξ©, a na temperaturi

𝑇1 = 100 iznosi 126 Ξ©. Izračunati vrednost ovog otpornika na 𝑇3 = 45 .

ReΕ‘enje:

Na 𝑇1 = 70 , 𝑅1 = 𝑅0 βˆ™ [1 + 𝛼 βˆ™ (𝑇1 βˆ’ 𝑇0)] = 120 Ξ©

Na 𝑇2 = 100 , 𝑅2 = 𝑅0 βˆ™ [1 + 𝛼 βˆ™ (𝑇2 βˆ’ 𝑇0)] = 126 Ξ©

𝑅2 βˆ’ 𝑅1 = 𝑅0 + 𝑅0 βˆ™ 𝛼 βˆ™ (𝑇2 βˆ’ 𝑇0) βˆ’ 𝑅0 βˆ’ 𝑅0 βˆ™ 𝛼 βˆ™ (𝑇1 βˆ’ 𝑇0) = 6 Ξ©

𝑅0 βˆ™ 𝛼(𝑇2 βˆ’ 𝑇0 βˆ’ 𝑇1 + 𝑇0) = 𝑅2 βˆ’ 𝑅1 = 6 Ξ©

𝑅0 βˆ™ 𝛼 =𝑅2 βˆ’ 𝑅1𝑇2 βˆ’ 𝑇1

= 0.2 Ξ©

𝑅2 βˆ’ 𝑅3 = 𝑅0 βˆ™ 𝛼(𝑇2 βˆ’ 𝑇3) = 0.2 βˆ™ (55) = 11 Ξ©

𝑅3 = 𝑅2 βˆ’ 11 = 115 Ξ©

8

Zadatak 10. Izvesti uslove za temperaturnu kompenzaciju otpornosti kod:

a) Redne veze otpornika,

b) Paralelne veze otpornika.

ReΕ‘enje:

Temperaturni koeficijent se moΕΎe izraziti na sledeΔ‡i način:

𝛼 =1

π‘…βˆ™π‘‘π‘…

𝑑𝑇

Temperaturna kompenzacija podrazumeva da nema uticaja temperature na kolo, odnosno da je πœΆπ’† = 𝟎.

a) Posmatrati dva redno vezana otpornika 𝑅1 i 𝑅2 odgovarajuΔ‡ih temperaturnih koeficijenata 𝛼1 i 𝛼2.

𝑅𝑒 = 𝑅1 + 𝑅2 βˆ•π‘‘

𝑑𝑇

𝑑𝑅𝑒𝑑𝑇

=𝑑𝑅1𝑑𝑇+𝑑𝑅2𝑑𝑇

π‘…π‘’π‘…π‘’βˆ™π‘‘π‘…π‘’π‘‘π‘‡

=𝑅1𝑅1βˆ™π‘‘π‘…1𝑑𝑇+𝑅2𝑅2βˆ™π‘‘π‘…2𝑑𝑇

𝑅𝑒 βˆ™ 𝛼𝑒 = 𝑅1 βˆ™ 𝛼1 + 𝑅2 βˆ™ 𝛼2

𝛼𝑒 = 0 β†’ π‘ΉπŸ βˆ™ 𝜢𝟏 = βˆ’π‘ΉπŸ βˆ™ 𝜢𝟐

b) Posmatrati dva paralelno vezana otpornika 𝑅1 i 𝑅2 odgovarajuΔ‡ih temperaturnih koeficijenata 𝛼1 i 𝛼2.

1

𝑅𝑒= 1

𝑅1+1

𝑅2 βˆ•π‘‘

𝑑𝑇

βˆ’1

𝑅𝑒2 βˆ™π‘‘π‘…π‘’π‘‘π‘‡

= βˆ’1

𝑅12 βˆ™π‘‘π‘…1π‘‘π‘‡βˆ’1

𝑅22 βˆ™π‘‘π‘…2𝑑𝑇

βˆ’π›Όπ‘’π‘…π‘’= βˆ’

𝛼1𝑅1βˆ’π›Ό2𝑅2

𝛼𝑒 = 0 β†’ βˆ’π›Ό1𝑅1=𝛼2𝑅2 β†’ π‘ΉπŸ βˆ™ 𝜢𝟐 = βˆ’π‘ΉπŸ βˆ™ 𝜢𝟏

9

TERMISTORI

Termistori su nelinearni otpornici kod kojih se otpornost menja sa temperaturom. Dele se na:

NTC otpornike (Negative Temperature Coefficient) – otpornost opada sa porastom temperature,

PTC otpornike (Positive Temperature Coefficient) – otpornost raste sa porastom temperature.

NTC OTPORNICI

Zadatak 11. NTC otpornik na temperaturi 𝑇1 = 45 ima otpornost 𝑅1 = 4 kΞ©, a na temperaturi

𝑇2 = 70 , 𝑅2 = 1.25 kΞ©. Odrediti:

a) Parametre u izrazu za temperaturnu zavisnost otpornosti NTC otpornika,

b) Vrednost otpornosti i temperaturni koeficijent na temperaturama 90 i 110 .

ReΕ‘enje:

Na 𝑇1 = 45 = 45 + 273 = 318 K, 𝑅1 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒 𝛽

𝑇1 = 4 kΞ©

Na 𝑇2 = 70 = 70 + 273 = 343 K, 𝑅2 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒 𝛽

𝑇2 = 1.25 kΞ©

𝑅1𝑅2=π‘…βˆž βˆ™ 𝑒

𝛽𝑇1

π‘…βˆž βˆ™ 𝑒 𝛽𝑇2

= 𝑒 𝛽𝑇1βˆ’π›½π‘‡2 = 𝑒

𝛽(𝑇2βˆ’π‘‡1)𝑇1βˆ™π‘‡2 βˆ• 𝑙𝑛

ln (𝑅1𝑅2) =

𝛽(𝑇2 βˆ’ 𝑇1)

𝑇1 βˆ™ 𝑇2

𝛽 =𝑇1 βˆ™ 𝑇2𝑇2 βˆ’ 𝑇1

βˆ™ ln (𝑅1𝑅2) = 5074.8 K

𝑅1 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒 𝛽𝑇1 β†’ π‘…βˆž =

𝑅1

𝑒 𝛽𝑇1

= 0.469 βˆ™ 10βˆ’3 Ξ©

Za 𝑇3 = 90 + 273 = 363 K vaΕΎi:

𝑅3 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒 𝛽𝑇3

𝑅3 = 0.469 βˆ™ 10βˆ’3 βˆ™ 𝑒

3074.8363 = 553.2 Ξ©

𝛼 = βˆ’π›½

𝑇32 = βˆ’38.5 βˆ™ 10

βˆ’3 1

K

Za 𝑇4 = 110 + 273 = 383 K vaΕΎi:

𝑅4 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒 𝛽𝑇4 ,

𝑅4 = 0.469 βˆ™ 10βˆ’3 βˆ™ 𝑒

3074.8383 = 266.6 Ξ©

𝛼 = βˆ’π›½

𝑇42 = βˆ’34.6 βˆ™ 10

βˆ’3 1

K

10

Zadatak 12. U kolu na slici 6 izmerena vrednost napona na termistoru 𝑅𝑇 je π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 3.4 V na

temperaturi 𝑇 = 0 (273 K). Zavisnost otpornosti termistora od temperature se moΕΎe opisati relacijom

𝑅𝑇 = 𝑅𝑇0 βˆ™ 𝑒𝛽(1

π‘‡βˆ’1

𝑇0), pri čemu su temperature u K, 𝛽 je konstanta, a 𝑅𝑇0 otpornost termistora na

temperaturi 𝑇0. Poznato je: 𝑅𝑇0 = 10 kΞ©, 𝑇0 = 25 , 𝛽 = 3977 K, 𝑅1 = 10 kΞ©, 𝑅𝑆 ≫ (𝑅1 + 𝑅𝑇).

Slika 6.

a) Izracunati otpornost termistora na 𝑇 = 0 ,

b) Koji tip (vrsta) termistora je upotrebljen u ovom kolu?

c) Kolika je struja 𝐼𝑆?

d) Kolika se snaga disipira na otporniku 𝑅1?

ReΕ‘enje:

a) PoΕ‘to je 𝑇0 = 25 = 25 + 273 = 298 K, otpornost termistora na 𝑇 = 0 = 273 K je:

𝑅𝑇 = 𝑅𝑇0 βˆ™ 𝑒𝛽(1π‘‡βˆ’1𝑇0)= 10 βˆ™ 103 βˆ™ 𝑒

3977(1273

βˆ’1298

)= 34 kΞ©

b)

𝑇 = 0 𝑇0 = 25 𝑇 , 𝑅(𝑇) ⟹ 𝐍𝐓𝐂 𝐨𝐭𝐩𝐨𝐫𝐧𝐒𝐀

𝑅𝑇 = 34 kΞ© 𝑅𝑇0 = 10 kΞ©

c) S obzirom da je 𝑅𝑆 ≫ (𝑅1 + 𝑅𝑇), moΕΎe se smatrati da struja 𝐼𝑆 teče samo kroz granu kola u kojoj

su termistor i otpornik 𝑅1. Prema tome:

𝐼𝑆 =π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡π‘…π‘‡

=3.4

34 kΞ©= 0.1 mA

d) Disipacija snage na otporniku 𝑅1 je:

𝑃𝑅1 = 𝑅1 βˆ™ 𝐼𝑆2 = 10 βˆ™ 103 βˆ™ (0.1 βˆ™ 10βˆ’3)2 = 0.1 mW

Zadatak 13. U kolu prikazanom na slici 7 upotrebljen je NTC otpornik čiji je koeficijent temeraturne

osetljivosti 𝛽 = 5000 K. Na 30 izmerena je vrednost napona π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 5.4 V.

a) Kolika je vrednost π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ na 45 ?

b) Pri kojoj temperaturi se razvija maksimalna snaga na NTC otporniku? Kolika je ta snaga?

Poznato je: 𝑉 = 9 V, 𝑅1 = 4.7 kΞ©.

11

Slika 7.

ReΕ‘enje:

Na temperaturi 30 = 303 K vaΕΎi da je:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ =𝑅𝑁𝑇𝐢

𝑅𝑁𝑇𝐢 + 𝑅1βˆ™ 𝑉 = 5.4 V

pa se dobija da je odgovarajuća otpornost:

𝑅𝑁𝑇𝐢 =π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡

𝑉 βˆ’ π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡βˆ™ 𝑅1 = 7.05 kΞ©

Iz izraza:

𝑅𝑁𝑇𝐢 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒𝛽𝑇 ⟢ π‘…βˆž =

𝑅𝑁𝑇𝐢

𝑒𝛽𝑇

= 0.48 mΞ©

a) Na 𝑇1 = 45 = 318 K otpornost 𝑅𝑁𝑇𝐢1 iznosi:

𝑅𝑁𝑇𝐢1 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒𝛽𝑇1 = 3234 Ξ©

pa je:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡1 =𝑅𝑁𝑇𝐢1

𝑅𝑁𝑇𝐢1 + 𝑅1βˆ™ 𝑉 = 3.67 V

b) Da bi se razvila maksimalna snaga na NTC otporniku, potrebno je da su vrednosti otpornika 𝑅1 i termistora 𝑅𝑁𝑇𝐢2 jednake – prilagoΔ‘enje impedanse. Vrednost termistora Δ‡e biti 𝑅𝑁𝑇𝐢2 = 4.7 kΞ©,

na temperaturi 𝑇2:

𝑅𝑁𝑇𝐢2 = π‘…βˆž βˆ™ 𝑒𝛽𝑇2 β†’ 𝑇2 =

𝛽

ln𝑅𝑁𝑇𝐢2π‘…βˆž

= 310.6 K = 37.6

Maksimalna snaga Δ‡e biti:

π‘ƒπ‘šπ‘Žπ‘₯ =𝑉2

𝑅𝑁𝑇𝐢2

gde je napon 𝑉:

𝑉 =𝑅𝑁𝑇𝐢2

𝑅𝑁𝑇𝐢2 + 𝑅1βˆ™ 𝑉 = 4.5 V

a snaga:

π‘ƒπ‘šπ‘Žπ‘₯ =𝑉2

𝑅𝑁𝑇𝐢2= 4.3 mW

12

DOMAĆI 1: Polazeći od teorijskih karakteristika NTC otpornika, kompletirati tabelu. Prikazati postupak.

T [Β°C] 30 70

R [Ξ©] 4.2 Β· 103 329

Ξ± [K-1] βˆ’4.08 Β· 10βˆ’2

DOMAĆI 2: Izmerene otpornosti NTC otpornika su 28.5 kΩ i 1.3 kΩ na temperaturama 30 i 100 ,

respektivno.

a) Odrediti koeficijente temperaturne zavisnosti NTC otpornika.

b) Odrediti na kojoj temperaturi je temperaturni koeficijent NTC otpornika 𝛼𝑁𝑇𝐢 βˆ’ 0.04237 Kβˆ’1.

Odrediti otpornost NTC otpornika na toj temperaturi.

c) Ako se ovaj NTC otpornik redno veže sa otpornikom čiji je temperaturni koeficijent

𝛼𝑁𝑇𝐢 = 2.6 βˆ™ 10βˆ’3Kβˆ’1, odrediti vrednost tog otpornika tako da ova veza bude temperaturno

stabilna na 70 .

TERMISTORI – PTC OTPORNICI

Zadatak 14. Jedan PTC otpornik ima otpornosti 60 Ξ©, 70 Ξ© i 84 Ξ© na temperaturama 60 , 70 i 80 ,

respektivno.

a) Izračunati parametre temperaturne zavisnosti PTC otpornika,

b) Na osnovu dobijenih rezultata izračunati temperaturni koeficijent PTC otpornika na temperaturi

𝑇2 = 70 ,

c) Ako se ovaj otpornik paralelno veΕΎe sa ΕΎičanim otpornikom koji na 𝑇20 = 20 ima otpornost

𝑅20 = 200 Ξ© i temperaturni koeficijent otpornosti 𝛼𝑅 = βˆ’2 βˆ™ 10βˆ’3 Kβˆ’1, izračunati ekvivalentni

temperaturni koeficijent ove paralelne veze na 𝑇2 = 70 .

ReΕ‘enje:

a) Na 𝑇1 = 60 = 333 K, 𝑅1 = 𝐴 + 𝐢 βˆ™ π‘’π›½βˆ™π‘‡1 = 60 Ξ©

Na 𝑇2 = 70 = 343 K, 𝑅2 = 𝐴 + 𝐢 βˆ™ π‘’π›½βˆ™π‘‡2 = 70 Ξ©

Na 𝑇3 = 80 = 353 K, 𝑅3 = 𝐴 + 𝐢 βˆ™ π‘’π›½βˆ™π‘‡3 = 84 Ξ©

Eliminacija parametra 𝐴 se vrői oduzimanjem jednačina:

𝑅3 βˆ’ 𝑅2 = 𝐢 βˆ™ (π‘’π›½βˆ™π‘‡3 βˆ’ π‘’π›½βˆ™π‘‡2)

𝑅2 βˆ’ 𝑅1 = 𝐢 βˆ™ (π‘’π›½βˆ™π‘‡2 βˆ’ π‘’π›½βˆ™π‘‡1)

Deljenjem ove dve jednačine se eliminiőe i parameter 𝐢:

𝑅3 βˆ’ 𝑅2𝑅2 βˆ’ 𝑅1

=π‘’π›½βˆ™π‘‡3 βˆ’ π‘’π›½βˆ™π‘‡2

π‘’π›½βˆ™π‘‡2 βˆ’ π‘’π›½βˆ™π‘‡1=π‘’π›½βˆ™π‘‡2(π‘’π›½βˆ™(𝑇3βˆ’π‘‡2) βˆ’ 1)

π‘’π›½βˆ™π‘‡1(π‘’π›½βˆ™(𝑇2βˆ’π‘‡1) βˆ’ 1)

13

Temperaturna razlika 𝑇3 βˆ’ 𝑇2 je ista kao i 𝑇2 βˆ’ 𝑇1, pa se nakon skraΔ‡ivanja moΕΎe naΔ‡i parametar 𝛽, a potom

i parametri 𝐢 i 𝐴.

𝑅3 βˆ’ 𝑅2𝑅2 βˆ’ 𝑅1

=π‘’π›½βˆ™π‘‡2

π‘’π›½βˆ™π‘‡1= π‘’π›½βˆ™(𝑇2βˆ’π‘‡1)

𝛽 =1

𝑇2 βˆ’ 𝑇1βˆ™ ln (

𝑅3 βˆ’ 𝑅2𝑅2 βˆ’ 𝑅1

) = 33.647 βˆ™ 10βˆ’3 Kβˆ’1

𝐢 =𝑅2 βˆ’ 𝑅1

π‘’π›½βˆ™π‘‡2 βˆ’ π‘’π›½βˆ™π‘‡1= 340.31 βˆ™ 10βˆ’6 Ξ©

𝐴 = 𝑅1 βˆ’ 𝐢 βˆ™ π‘’π›½βˆ™π‘‡1 = 35 Ξ©

b) Po definiciji, temperaturni koeficijent otpornosti je:

𝛼 =1

π‘…βˆ™π‘‘π‘…

𝑑𝑇

Za PTC otpornik Δ‡e biti:

𝛼𝑃𝑇𝐢 =𝐢 βˆ™ π‘’π›½βˆ™π‘‡ βˆ™ 𝛽

𝑅𝑃𝑇𝐢

Pa za temperaturu od 𝑇2 = 70 = 343 K iznosi 𝛼𝑃𝑇𝐢 = 16.823 βˆ™ 10βˆ’3 Kβˆ’1.

c) Ekvivalentni temperaturni koeficijent paralelne veze dva otpornika je:

𝛼𝑒 =𝛼𝑃𝑇𝐢 βˆ™ 𝑅𝑋 + 𝛼𝑅 βˆ™ 𝑅𝑃𝑇𝐢

𝑅𝑃𝑇𝐢 + 𝑅𝑋

PTC 𝑅2

𝑇 = 70 𝛼𝑃𝑇𝐢 = 16.823 βˆ™ 10

βˆ’3 Kβˆ’1 𝛼𝑅 = βˆ’2 βˆ™ 10βˆ’3 Kβˆ’1

𝑅𝑃𝑇𝐢 = 70 Ξ© 𝑅𝑋

Na temperaturi 70 otpornik koji se paralelno vezuje PTC otporniku ima otpornost:

𝑅𝑋 = 𝑅20 βˆ™ (1 + 𝛼𝑅 βˆ™ βˆ†π‘‡) = 𝑅20 βˆ™ (1 + 𝛼𝑅 βˆ™ (𝑇2 βˆ’ 𝑇20)) = 180 Ξ©

pa ekvivalentni temperaturni koeficijent iznosi:

𝛼𝑒 =16.823 βˆ™ 10βˆ’3 βˆ™ 180 βˆ’ 2 βˆ™ 10βˆ’3 βˆ™ 70

70 + 180= 11.552 βˆ™ 10βˆ’3 Kβˆ’1

14

VARISTORI (Voltage Dependent Resistor)

Zadatak 15. Struja varistora pri naponu na njemu 𝑉1 = 100 V iznosi 𝐼1 = 1 mA, a pri naponu 𝑉2 = 120 V

je 𝐼2 = 1 A. Kolike su statičke i dinamičke otpornosti varistora pri tim naponima?

ReΕ‘enje:

𝑅𝑆1 =𝑉1𝐼1= 100 kΞ©

𝑅𝑆2 =𝑉2𝐼2= 120 Ξ©

π‘Ÿπ‘‘ =𝑑𝑉

𝑑𝐼=1

𝑑𝐼𝑑𝑉

=1

𝑑(π‘˜ βˆ™ 𝑉𝛽)𝑑𝑉

=1

π‘˜ βˆ™ 𝛽 βˆ™ π‘‰π›½βˆ’1=

1

π‘˜ βˆ™ 𝛽 βˆ™π‘‰π›½

𝑉

=𝑉

π‘˜ βˆ™ π‘‰π›½βŸ 𝐼

βˆ™ 𝛽=𝑉

𝐼 βˆ™ 𝛽=𝑅𝑠𝛽

π‘Ÿπ‘‘1 =𝑅𝑠1𝛽

Za 𝑉1 = 100 V, 𝐼1 = π‘˜ βˆ™ 𝑉1𝛽= 1 mA

Za 𝑉2 = 120 V, 𝐼2 = π‘˜ βˆ™ 𝑉2𝛽= 1 A

𝐼2𝐼1=π‘˜ βˆ™ 𝑉2

𝛽

π‘˜ βˆ™ 𝑉1𝛽= (𝑉2𝑉1)𝛽

βˆ• π‘™π‘œπ‘”

log𝐼2𝐼1= 𝛽 βˆ™ log

𝑉2𝑉1 ⟢ 𝛽 =

log𝐼2𝐼1

log𝑉2𝑉1

= 37.89

π‘Ÿπ‘‘1 =𝑅𝑠1𝛽= 2.64 kΞ©

π‘Ÿπ‘‘2 =𝑅𝑠2𝛽= 3.167 kΞ©

KONDENZATORI

Zadatak 1. Ravni kondenzator kružnog oblika kapacitivnosti 𝐢 = 100 μF, napravljen je od izolatorskog

materijala debljine 1 nm, dielektrične konstante νœ€π‘Ÿ = 200. Odrediti prečnik obloga kondenzatora.

𝐢 = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™π‘†

𝑑= νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™

𝐷2

2

βˆ™ πœ‹

𝑑= νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™

𝐷2 βˆ™ πœ‹

4 βˆ™ 𝑑 β†’ 𝐷 = √

𝐢 βˆ™ 4 βˆ™ 𝑑

νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™ πœ‹= 8.5 mm

15

Zadatak 2. Obloge pločastog ravnog kondezatora su kružnog oblika. Tolerancije prečnika obloga 𝐷

prilikom proizvodnje iznose Β±2%, a tolerancije u debljini dielektrika 𝑑 iznose Β±10%. Kolike Δ‡e biti

(u procentima) tolerancije kapacitivnosti kondenzatora u odnosu na njegovu nominalnu vrednost? Smatrati

da je prečnik dielektrika uvek jednak prečniku obloga.

ReΕ‘enje:

𝐷 Β± 2% β†’ π·π‘šπ‘–π‘› = 0.98 βˆ™ 𝐷, π·π‘šπ‘Žπ‘₯ = 1.02 βˆ™ 𝐷 𝑑 Β± 10% β†’ π‘‘π‘šπ‘–π‘› = 0.9 βˆ™ 𝑑, π‘‘π‘šπ‘Žπ‘₯ = 1.1 βˆ™ 𝑑

Nominalna kapacitivnost iznosi:

𝐢 = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™π‘†

𝑑= νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™

𝐷2 βˆ™ πœ‹

4 βˆ™ 𝑑

Kapacitivnost je maksimalna za maksimalni prečnik obloga kondenzatora i minimalnu debljinu dielektrika.

πΆπ‘šπ‘Žπ‘₯ = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™π·π‘šπ‘Žπ‘₯

2 βˆ™ πœ‹

4 βˆ™ π‘‘π‘šπ‘–π‘›= νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™

𝐷2 βˆ™ πœ‹

4 βˆ™ π‘‘βˆ™1.022

0.9= 1.156 βˆ™ 𝐢 β†’ π›ΏπΆπ‘šπ‘Žπ‘₯ = +15.6%

Kapacitivnost je mimimalna za mimimalni prečnik obloga kondenzatora i maksimalnu debljinu dielektrika.

πΆπ‘šπ‘–π‘› = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™π·π‘šπ‘–π‘›

2 βˆ™ πœ‹

4 βˆ™ π‘‘π‘šπ‘Žπ‘₯= νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™

𝐷2 βˆ™ πœ‹

4 βˆ™ π‘‘βˆ™0.982

1.1= 0.873 βˆ™ 𝐢 β†’ π›ΏπΆπ‘šπ‘–π‘› = βˆ’12.7%

Zadatak 3. Kolika je kapacitivnost kondenzatora kod kojeg je otpornost izolacije 𝑅 = 8.85 GΞ©, specifična

otpornost dielektrika 1010 Ωm i dielektrična konstanta 1000?

ReΕ‘enje:

𝐢 = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™π‘†

𝑑

𝑅 = 𝜌 βˆ™π‘‘

𝑆 β†’

𝑆

𝑑=𝜌

𝑅

𝐢 = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™πœŒ

𝑅= 8.85 βˆ™ 10βˆ’12 βˆ™ 1000 βˆ™

1010

8.85 βˆ™ 109= 10 nF

Zadatak 4. Odrediti dimenzije MOS kondenzatora u integrisanom kolu, kapacitivnosti 340 pF, ako je

maksimalni napona π‘‰π‘šπ‘Žπ‘₯ = 40 V. Kritično električno polje za dielektrik kondenzatora je 4 MV/cm, a

relativna dielektrična konstanta 3.9.

ReΕ‘enje:

πΈπ‘˜π‘Ÿ =π‘‰π‘šπ‘Žπ‘₯𝑑 β†’ 𝑑 =

π‘‰π‘šπ‘Žπ‘₯πΈπ‘˜π‘Ÿ

= 100 nm

𝐢 = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ βˆ™π‘†

𝑑 β†’ 𝑆 =

𝐢 βˆ™ 𝑆

νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ= 0.01 cm2

16

Zadatak 5. Izračunati vremensku konstantu kondenzatora kapacitivnosti 𝐢 = 33 μF ako se on nalazi u kolu

redno vezan sa otpornikom otpornosti 𝑅 = 1.2 kΞ©. U kom opsegu Δ‡e se kretati vrednost vremenske

konstante ako je tolerancija vrednosti kapacitivnosti Β±20%?

ReΕ‘enje:

𝐢 Β± 20% β†’ πΆπ‘šπ‘–π‘› = 26.4 ΞΌF, πΆπ‘šπ‘Žπ‘₯ = 39.6 ΞΌF

πœπ‘šπ‘–π‘› = 𝑅 βˆ™ πΆπ‘šπ‘–π‘› = 31.68 ms πœπ‘šπ‘Žπ‘₯ = 𝑅 βˆ™ πΆπ‘šπ‘Žπ‘₯ = 47.52 ms

Zadatak 6. Koliku vrednost otpornosti treba redno vezati sa kondenzatorom kapacitivnosti 𝐢 = 100 μF, da

bi se on napunio/ispraznio za 1 minut?

ReΕ‘enje:

5 βˆ™ 𝜏 = 60 s β†’ 𝜏 = 12 s

𝜏 = 𝑅 βˆ™ 𝐢 β†’ 𝑅 =𝜏

𝐢= 0.12 MΩ = 120 kΩ

Zadatak 7. Trenutna vrednost napona na kondenzatoru može se opisati pomoću izraza:

πœˆπ‘(𝑑) = 𝑉2 + (𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ π‘’βˆ’(π‘‘πœ)

gde su 𝑉1 i 𝑉2 početna i krajnja vrednost napona na kondenzatoru, respektivno. Ako je u trenutku 𝑑 = 𝜏, napon na kondenzatoru πœˆπ‘(𝑑 = 𝜏) = 4 V, a u trenutku 𝑑 = 2𝜏, napon na kondenzatoru πœˆπ‘(𝑑 = 2𝜏) =5.45 V, odrediti vrednost napona na kondenzatoru u trenutku 𝑑 = 𝜏 2⁄ .

ReΕ‘enje:

Za 𝑑 = 𝜏, πœˆπ‘(𝜏) = 𝑉2 + (𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ π‘’βˆ’(𝜏

𝜏)= 4 V

Za 𝑑 = 2𝜏, πœˆπ‘(2𝜏) = 𝑉2 + (𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ π‘’βˆ’(2𝜏

𝜏)= 5.45 V

Oduzimanjem jednačina nalazimo parametre 𝑉1 i 𝑉2:

πœˆπ‘(2𝜏) βˆ’ πœˆπ‘(𝜏) = 𝑉2 + (𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ π‘’βˆ’2 βˆ’ 𝑉2 βˆ’ (𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ 𝑒

βˆ’1 = 1.45 V

(𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ (π‘’βˆ’2 βˆ’ π‘’βˆ’1) = 1.45 V

𝑉1 βˆ’ 𝑉2 =1.45 V

π‘’βˆ’2 βˆ’ π‘’βˆ’1= βˆ’6.2312 V

𝑉2 = 4 βˆ’ (𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ π‘’βˆ’1 = 6.29 V

𝑉1 = 0.0588 V

Nakon odreΔ‘ivanja svih parametara, trenutna vrednost napona na kondenzatoru za 𝑑 = 𝜏 2⁄ iznosi

πœˆπ‘(𝜏 2⁄ ) = 𝑉2 + (𝑉1 βˆ’ 𝑉2) βˆ™ π‘’βˆ’(𝜏2𝜏)= 2.51 V

17

Zadatak 8. U kolu na slici 1 kondenzator kapacitivnosti 𝐢 = 100 nF je pre zatvaranja prekidača P bio

prazan. Nakon zatvaranja prekidača kondenzator počinje da se puni.

Slika 1.

a) Ako je 𝑅 = 100 kΞ© odrediti za koje vreme 𝑑 Δ‡e napon na kondenzatoru πœˆπ‘ dostiΔ‡i vrednost 𝑉𝑆 2⁄ ,

b) Kolika treba da bude vrednost otpornosti 𝑅 da bi vreme za koje vrednost napona na kondenzatoru

dostigne 𝑉𝑆 2⁄ bilo 125 ΞΌs?

Proces punjenja kondenzatora moΕΎe se opisati izrazom: πœˆπ‘ = 𝑉𝑆 (1 βˆ’ π‘’βˆ’(𝑑

𝜏))

ReΕ‘enje:

a) Prema datoj relaciji i uslovu zadatka vaΕΎi: 𝑉𝑆2= 𝑉𝑆 (1 βˆ’ 𝑒

βˆ’(π‘‘π‘…βˆ™πΆ))

π‘’βˆ’(

π‘‘π‘…βˆ™πΆ)=1

2 βˆ• 𝑙𝑛

𝑑 = βˆ’π‘… βˆ™ 𝐢 βˆ™ ln (1

2) = βˆ’10 βˆ™ 10βˆ’3 βˆ™ (βˆ’0.693) = 6.93 ms

b)

𝑑 = βˆ’π‘… βˆ™ 𝐢 βˆ™ ln (1

2) β†’ 𝑅 = βˆ’

1

πΆβˆ™π‘‘

ln (12)= βˆ’

1

100 βˆ™ 10βˆ’9βˆ™125 βˆ™ 10βˆ’6

βˆ’0.693= 1.8 kΞ©

Zadatak 9. U kolu na slici 2 prekidač P je bio zatvoren dovoljno dugo da bi se kondenzator kapacitivnosti

𝐢 = 100 μF u potpunosti napunio. Nakon otvaranja prekidača kondenzator počinje da se prazni. Ako je

𝑅1 = 3.3 kΞ© i 𝑅2 = 2.2 kΞ©, odrediti vreme za koje Δ‡e napon na kondenzatoru πœˆπ‘ opasti na vrednost πœˆπ‘ =0.1 𝑉𝐢𝐢.

Slika 2.

Proces praΕΎnjenja kondenzatora moΕΎe se opisati izrazom: πœˆπ‘ = 𝑉𝑆 βˆ™ π‘’βˆ’(𝑑

𝜏)

18

ReΕ‘enje:

Napon na kondenzatoru kada je on potpuno napunjen je isti kao napon na otporniku 𝑅2, a preko

naponskog razdelnika može se naći njegova vrednost.

πœˆπ‘ =𝑅2

𝑅2 + 𝑅1βˆ™ 𝑉𝐢𝐢 = 0.4 βˆ™ 𝑉𝐢𝐢

Ova vrednost napona je vrednost od koje kondenzator počinje da se prazni. Nakon otvaranja

prekidača, kondenzator se prazni isključivo preko otpornika 𝑅2, jer otpornik 𝑅1 visi u vazduhu.

πœˆπ‘ = 𝑉𝑆 βˆ™ π‘’βˆ’(π‘‘πœ) β†’ 0.1 βˆ™ 𝑉𝐢𝐢 = 0.4 βˆ™ 𝑉𝐢𝐢 βˆ™ 𝑒

βˆ’(𝑑𝑅2βˆ™πΆ

)

π‘’βˆ’(

𝑑𝑅2βˆ™πΆ

)= 0.25 βˆ• 𝑙𝑛

𝑑 = βˆ’π‘…2 βˆ™ 𝐢 βˆ™ ln 0.25 = 0.3 s

Zadatak 10. Tubasti kondenzator dobijen je namotavanjem metalnih folija debljine 𝛿 = 10 ΞΌm i

dielektričnih folija sledeΔ‡ih karakteristika:

Debljina [ΞΌm] 𝜌 [Ξ©m] νœ€π‘Ÿ I folija 15 2 βˆ™ 1014 3.6

II folija 20 1014 2.5

Folije su motane na cilindrično telo prečnika 4 mm i dužine 2.5 cm, tako da formirani kondenzator ima

prečnik 1.5 cm. Ako je kondenzator bio priključen na napon 6 V i ostavljen da se slobodno prazni, odrediti

posle kog vremena Δ‡e količina naelektrisanja na njemu biti 1 ΞΌC?

ReΕ‘enje:

Ako je kondenzator bio priključen na napon 𝑉, na njegovim oblogama biΔ‡e početno naelektrisanje

𝑄0 = 𝐢 βˆ™ 𝑉, koje Δ‡e se u toku spontanog praΕΎnjenja smanjivati po eksponencijalnom zakonu sa vremenskom

konstantom 𝜏.

𝑄(𝑑) = 𝑄0 βˆ™ π‘’βˆ’π‘‘πœ = 𝐢 βˆ™ 𝑉 βˆ™ π‘’βˆ’

π‘‘πœ = 𝐢 βˆ™ 𝑉 βˆ™ π‘’βˆ’

π‘‘π‘…βˆ™πΆ

Za izračunavanje traženog vremena, potrebno je odrediti vrednosti ekvivalentne kapacitivnosti 𝐢 i

ekvivalentne otpornosti 𝑅.

Poznato je da se motaju dve metalne folije (dve elektrode kondenzatora) i dve dielektrične folije,

kao őto je prikazano na slici. Pri tome, usled namotavanja folija prečnik cilindra d naraste na vrednost D.

19

Ekvivalentna Ε‘ema ovog kondenzatora moΕΎe se predstaviti kao na slici:

Ekvivalentna kapacitivnost i otpornost ovog kondenzatora se dobijaju kao:

𝐢1 = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ1 βˆ™π‘ βˆ™ 𝐿

𝑑1, 𝐢2 = νœ€0 βˆ™ νœ€π‘Ÿ2 βˆ™

𝑏 βˆ™ 𝐿

𝑑2, 𝐢 = νœ€0 βˆ™ 𝑏 βˆ™ 𝐿 βˆ™ (

νœ€π‘Ÿ1𝑑1+νœ€π‘Ÿ2𝑑2)

𝑅1 = 𝜌1 βˆ™π‘‘1𝑏 βˆ™ 𝐿

, 𝑅2 = 𝜌2 βˆ™π‘‘2𝑏 βˆ™ 𝐿

, 𝑅 =𝜌1 βˆ™ 𝑑1 βˆ™ 𝜌2 βˆ™ 𝑑2

𝑏 βˆ™ 𝐿 βˆ™ (𝜌1 βˆ™ 𝑑1 + 𝜌2 βˆ™ 𝑑2)

Neophodno je naΔ‡i parametar 𝐿, a to se postiΕΎe izjednačavanjem zapremina folija i umotanog kondenzatora

sa prve slike.

𝐿 βˆ™ 𝑏 βˆ™ (𝛿 + 𝑑1 + 𝛿 + 𝑑2) = ((𝐷

2)2

βˆ™ πœ‹ βˆ’ (𝑑

2)2

βˆ™ πœ‹)𝑏

𝐿 =(𝐷2 βˆ’ 𝑑2) βˆ™ πœ‹

4 βˆ™ (2 βˆ™ 𝛿 + 𝑑1 + 𝑑2)= 298.5 cm

Pa se za kapacitivnost i otpornost dobija:

𝐢 = 241.12 nF

𝑅 = 16.086 MΞ©

Sada se zamenom u prvu formulu može odrediti vreme potrebno da količina naelektrisanja na oblogama

bude 1 ΞΌC :

𝑄(𝑑) = 𝐢 βˆ™ 𝑉 βˆ™ π‘’βˆ’π‘‘π‘…βˆ™πΆ β†’ 𝑑 = βˆ’π‘… βˆ™ 𝐢 βˆ™ ln

𝑄(𝑑)

𝐢 βˆ™ 𝑉= 1432 s β‰ˆ 24 min

Zadatak 11. Odrediti reaktanse keramičkog kondenzatora kapacitivnosti 𝐢 = 47 nF na učestanostima 𝑓1 =125 Hz i 𝑓1 = 3.4 MHz.

ReΕ‘enje:

𝑋𝐢1 =1

2 βˆ™ Ο€ βˆ™ 𝑓1 βˆ™ 𝐢=

1

2 βˆ™ 3.14 βˆ™ 125 βˆ™ 47 βˆ™ 10βˆ’9= 27.1 kΞ©

𝑋𝐢2 =1

2 βˆ™ Ο€ βˆ™ 𝑓2 βˆ™ 𝐢=

1

2 βˆ™ 3.14 βˆ™ 3.4 βˆ™ 106 βˆ™ 47 βˆ™ 10βˆ’9= 1 Ξ©

Zadatak 12. Kolika je kapacitivnost potrebna da bi reaktansa kondenzatora bila 500 Ξ© na frekvenciji

100 MHz?

ReΕ‘enje:

𝑋𝐢 =1

2 βˆ™ Ο€ βˆ™ 𝑓1 βˆ™ 𝐢 β†’ 𝐢 =

1

2 βˆ™ Ο€ βˆ™ 𝑓1 βˆ™ 𝑋𝐢=

1

2 βˆ™ 3.14 βˆ™ 100 βˆ™ 106 βˆ™ 500= 31.83 pF

20

Zadatak 13. Tangens ugla gubitaka kondenzatora definisan je kao tan 𝛿 =𝑅𝑆

𝑋𝐢. Izračunati tan 𝛿 ako se na

kondenzator kapacitivnosti 𝐢 = 220 ΞΌF dovodi naizmenični signal učestanosti 𝑓 = 120 Hz. Ekvivalentna

serijska otpornost kondenzatora je 1.69 Ξ©.

ReΕ‘enje:

tan 𝛿 =𝑅𝑆𝑋𝐢=

𝑅𝑆1

2 βˆ™ Ο€ βˆ™ 𝑓 βˆ™ 𝐢

= 𝑅𝑆 βˆ™ 2 βˆ™ Ο€ βˆ™ 𝑓 βˆ™ 𝐢 = 1.69 βˆ™ 2 βˆ™ 3.14 βˆ™ 120 βˆ™ 220 βˆ™ 10βˆ’6 = 0.28

Zadatak 14. Dat je realni kondenzator:

a) Nacrtati ekvivalentnu Ε‘emu, fazorski dijagram napona i struja i izvesti izraz za tgΞ΄,

b) Ako su donja i gornja granična frekvencija kondenzatora 𝑓1𝑔 = 10 Hz i 𝑓2𝑔 = 10 MHz, odrediti

koliko iznosi frekvencija na kojoj tan 𝛿 ima minimalnu vrednost i odrediti kolika je ta vrednost.

ReΕ‘enje:

Realni kondenzator ima dielektrik koji i pored velike otpornosti ipak neznatno provodi struju, tako da dolazi

do oticanja naelektrisanja sa obloga kondenzatora kroz ovaj dielektrik. U ekvivalentnoj Ε‘emi neidealnost

dielektrika se predstavlja velikim paralelnim otpornikom 𝑅 (reda MΞ© ili viΕ‘e). Pored toga, na vrlo visokim

učestanostima impedansa kondenzatora nije jednaka nuli zbog redne otpornosti kontakata i izvoda, őto se u

ekvivalentnoj Ε‘emi predstavlja malim rednim otpornikom π‘Ÿ (reda Ξ© ili manje). Ova se otpornost često

naziva ESR (Equivalent Serial Resistance). Dakle, idealno je π‘Ÿ = 0, 𝑅 β†’ ∞, a realno je π‘Ÿ > 0, 𝑅 < ∞. U

zavisnosti od toga kako se otpornik π‘Ÿ vezuje, razlikujemo dve ekvivalentne Ε‘eme. Razmotrimo sledeΔ‡u

Ε‘emu:

Nakon nalaΕΎenja ekvivalente impedanse, tangens ugla gubitaka se moΕΎe naΔ‡i kao tan 𝛿 =𝑅𝑒𝑍

βˆ’πΌπ‘šπ‘, a u ovom

konkretnom slučaju to postaje:

tan 𝛿 =π‘Ÿ

πœ” βˆ™ 𝑅2 βˆ™ 𝐢+ πœ” βˆ™ π‘Ÿ βˆ™ 𝐢 +

1

πœ” βˆ™ 𝑅 βˆ™ 𝐢

Kako je redna otpornost π‘Ÿ obično mala, a paralelna otpornost 𝑅 velika, to se prvi član moΕΎe zanemariti, pa

se za tan 𝛿 dobija pribliΕΎan izraz:

tan 𝛿 = πœ” βˆ™ π‘Ÿ βˆ™ 𝐢 +1

πœ” βˆ™ 𝑅 βˆ™ 𝐢

21

Na niskim učestanostima je impedansa kondenzatora velika, te se mali otpornik π‘Ÿ β€žne vidiβ€œ i moΕΎe se

zanemariti, pa je tada:

tan 𝛿 β‰ˆ1

πœ” βˆ™ 𝑅 βˆ™ 𝐢

S druge strane, na vrlo visokim učestanostima mala impedansa kondenzatora β€žpremoΕ‘Δ‡avaβ€œ otpornik 𝑅, te

se on β€žizbacujeβ€œ iz Ε‘eme i tada je:

tan 𝛿 β‰ˆ πœ” βˆ™ π‘Ÿ βˆ™ 𝐢

Zavisnost tan 𝛿 od učestanosti prikazana je na sledeΔ‡oj slici:

Granične učestanosti se dobijaju za slučaj kada je tan 𝛿 = 1. Za vrednosti tan 𝛿 veΔ‡e od 1 impedansa sve

manje ima kapacitivni, a sve viőe otporni karakter. Dakle, za granične učestanosti dobija se:

1

πœ”1𝑔 βˆ™ 𝑅 βˆ™ 𝐢= 1 β†’ πœ”1𝑔 =

1

𝑅 βˆ™ 𝐢, 𝑓1𝑔 =

1

2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑅 βˆ™ 𝐢

πœ”2𝑔 βˆ™ π‘Ÿ βˆ™ 𝐢 = 1 β†’ πœ”2𝑔 =1

π‘Ÿ βˆ™ 𝐢, 𝑓2𝑔 =

1

2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ π‘Ÿ βˆ™ 𝐢

Diferenciranjem izraza za tan 𝛿 po učestanosti, i izjednačavanjem sa nulom, dobija se učestanost na kojoj

tan 𝛿 ima minimum vrednosti:

𝑑 tan 𝛿

π‘‘πœ”= π‘Ÿ βˆ™ 𝐢 βˆ’

1

πœ”2 βˆ™ 𝑅 βˆ™ 𝐢= 0 β†’ πœ”βˆ— =

1

πΆβˆšπ‘Ÿ βˆ™ 𝑅

i ubacivanjem ove vrednosti u izraz za tan 𝛿 moΕΎe se odrediti minimalna vrednost :

tan π›Ώπ‘šπ‘–π‘› = πœ”βˆ— βˆ™ π‘Ÿ βˆ™ 𝐢 +

1

πœ”βˆ— βˆ™ 𝑅 βˆ™ 𝐢= 2 βˆ™ √

π‘Ÿ

𝑅

Na osnovu svih izraza može se doći do sledećih formula:

πœ”βˆ— = βˆšπœ”1𝑔 βˆ™ πœ”2𝑔 β†’ π‘“βˆ— = βˆšπ‘“1𝑔 βˆ™ 𝑓2𝑔

tan π›Ώπ‘šπ‘–π‘› = 2 βˆ™ βˆšπœ”1𝑔

πœ”2𝑔= 2 βˆ™ √

𝑓1𝑔

𝑓2𝑔

22

U konkretnom slučaju na osnovu graničnih frekvencija dobija se:

π‘“βˆ— = βˆšπ‘“1𝑔 βˆ™ 𝑓2𝑔 = √10 βˆ™ 10 βˆ™ 106 = 10 kHz

tan π›Ώπ‘šπ‘–π‘› = 2 βˆ™ √10

10 βˆ™ 106= 2 βˆ™ 10βˆ’3

KALEMOVI

Zadatak 1. Kalem je namotan na tanko torusno jezgro koje zatvara linije magnetnog polja, tako da nema

gubitaka magnetnog fluksa. PovrΕ‘ina preseka jezgra je 𝑆 = 1 cm2, srednja duΕΎina linija magnetnog polja

𝑙 = 30 cm, a relativna magnetna propustljivost jezgra πœ‡π‘Ÿ = 400. Magnetna propustljivost vakuuma je

πœ‡0 = 4 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 10βˆ’7

H

m. Odrediti:

a) Induktivnost kalema ako je na jezgru namotano: 100, 200 i 300 namotaja,

b) Faktor induktivnosti 𝐴𝐿 torusnog jezgra ,

c) Koeficijent meΔ‘usobne induktivnosti izmeΔ‘u kalema 𝐿1 (namotanog sa 100 navojaka) i kalema

𝐿2 (namotanog sa 200 navojaka), ako se oni nalaze na istom jezgru.

ReΕ‘enje:

a)

𝐿1 = πœ‡0 βˆ™ πœ‡π‘Ÿ βˆ™π‘† βˆ™ 𝑁1

2

𝑙= 4 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 10βˆ’7 βˆ™

1 βˆ™ 10βˆ’4 βˆ™ 1002

30 βˆ™ 10βˆ’2= 1.6755 mH

𝐿2 = πœ‡0 βˆ™ πœ‡π‘Ÿ βˆ™π‘† βˆ™ 𝑁2

2

𝑙= 4 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 10βˆ’7 βˆ™

1 βˆ™ 10βˆ’4 βˆ™ 2002

30 βˆ™ 10βˆ’2= 6.702 mH

𝐿3 = πœ‡0 βˆ™ πœ‡π‘Ÿ βˆ™π‘† βˆ™ 𝑁3

2

𝑙= 4 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 10βˆ’7 βˆ™

1 βˆ™ 10βˆ’4 βˆ™ 3002

30 βˆ™ 10βˆ’2= 15.079 mH

Odavde se mogu izvesti dva vrlo važna zaključka:

1) Induktivnosti rastu sa kvadratom broja navojaka 𝐿~𝑁2.

2) Rednim vezivanjem dva kalema (𝑁3 = 𝑁2 + 𝑁1) dobija se induktivnost koja je veΔ‡a od zbira

induktivnosti 𝐿1 + 𝐿2. Ovo se deΕ‘ava kada su kalemovi spregnuti preko fluksa i tada izmeΔ‘u njih postoji i

meΔ‘usobna induktivnost njihove sprege M. Kalemovi bez jezgra osim Ε‘to imaju manju induktivnost, imaju

veće rasipanje magnetnog fluksa i osetljiviji su na spoljaőnje uticaje (metalni predmeti u njihovoj blizini).

b)

𝐴𝐿 = πœ‡0 βˆ™ πœ‡π‘Ÿ βˆ™π‘†

𝑙= 167.55 nH

𝐴𝐿 - kada je dat kao parametar, uvek u nH!!!!

23

c)

πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 𝐿1 +𝑀 + 𝐿2 +𝑀

𝑀 =πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ βˆ’ 𝐿1 βˆ’ 𝐿2

2= 3.35075 mH

𝑀 = π‘˜ βˆ™ √𝐿1 βˆ™ 𝐿2 β†’ π‘˜ =𝑀

√𝐿1 βˆ™ 𝐿2= 1

π‘˜ = 1 - nema gubitaka magnetnog fluksa (idealni kalem)

π‘˜ < 1 - kod realnih kalemova

Zadatak 2. Dva kalema induktivnosti 𝐿1 = 100 mH i 𝐿2 = 150 mH imaju koeficijent sprege π‘˜ = 0.35.

Odrediti meΔ‘usobnu induktivnost. Izračunati ukupnu induktivnost redne veze ova dva kalema motanih u

istom smeru, i motanih u suprotnim smerovima.

ReΕ‘enje:

𝑀 = π‘˜ βˆ™ √𝐿1 βˆ™ 𝐿2 = 42.86 mH

Kada su motani u istm smeru:

πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 𝐿1 +𝑀 + 𝐿2 +𝑀 = 335.75 mH Kada su motani u suprotnom smeru:

πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 𝐿1 βˆ’π‘€ + 𝐿2 βˆ’π‘€ = 164.27 mH

Zadatak 3. Dva kalema vezana su redno, tačke na simbolima označavaju smer struje. NaΔ‡i ekvivalentnu

induktivnost. Poznato je: 𝐿1 = 6 mH, 𝐿2 = 8 mH, 𝑀 = 4 mH.

ReΕ‘enje:

πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 𝐿1 βˆ’π‘€ + 𝐿2 βˆ’π‘€ = 6 mH

Zadatak 4. Na cilindrično kalemsko telo od nemagnetnog materijala prečnika 𝐷 = 4 cm namotan je tankom

ΕΎicom debljine 0.1 mm sloj namotaja ukupne duΕΎine 𝑙 = 2 cm, pri čemu je tačno na sredini izmeΔ‘u krajeva

namotaja izvučen srednji izvod. Primenom empirijskog izraza za induktivnost kratkih cilindričnih

jednoslojnih kalemova odrediti koeficijent sprege izmeΔ‘u ove dve polovine kalema. Parametri 𝑑0, 𝑙 su u

cm, pa se induktivnost dobija u ΞΌH.

𝐿 = 2.26 βˆ™ 10βˆ’2𝑑0 βˆ™ 𝑁

2

1 + 2.25 βˆ™π‘™π‘‘0

[ΞΌH]

24

ReΕ‘enje:

𝐿13 = 𝐿12 +𝑀 + 𝐿23 +𝑀 β†’ 𝑀 =𝐿13 βˆ’ 𝐿12 βˆ’ 𝐿23

2

𝑑0 = 𝐷 + 2 βˆ™π‘‘ΕΎ2β‰ˆ 𝐷

𝑁13 =𝑙

𝑑ž= 200 β†’ 𝑁12 = 𝑁23 =

𝑁132= 100

𝐿12 = 2.26 βˆ™ 10βˆ’2

𝑑0 βˆ™ 𝑁122

1 + 2.25 βˆ™

𝑙2𝑑0

= 579 ΞΌH

𝐿23 = 𝐿12 = 579 μH

𝐿13 = 2.26 βˆ™ 10βˆ’2

𝑑0 βˆ™ 𝑁132

1 + 2.25 βˆ™π‘™π‘‘0

= 1702 ΞΌH

𝑀 =𝐿13 βˆ’ 𝐿12 βˆ’ 𝐿23

2= 272 ΞΌH

π‘˜ =𝑀

√𝐿12 βˆ™ 𝐿23= 0.47

Zadatak 5. KoriΕ‘Δ‡enjem empirijskog izraza za induktivnost kratkih cilindričnih jednoslojnih kalemova gde

su srednji prečnik 𝑑0 i duΕΎina kalema 𝑙 u cm, odrediti induktivnost kalema namotanog tankom ΕΎicom

debljine 𝑑ž = 0.1 mm na kalemsko telo od nemagnetnog materijala prečnika 𝐷 = 3 cm, ako sloj namotaja

čini 40 zavojaka motanih u jednom smeru, a zatim 60 zavojaka motanih u suprotnom smeru.

ReΕ‘enje:

Empirijski izraz isključivo važi za slučaj kada je kalem motan u istom smeru. Iz tog razloga se do

međusobne induktivnosti mora doći kao da su kalemovi motani u istom smeru, a zatim iskoristiti tu vrednost

za slučaj kada su motani u suprotnom.

πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 𝐿12 βˆ’π‘€ + 𝐿23 βˆ’π‘€

𝐿13 = πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 𝐿12 +𝑀 + 𝐿23 +𝑀

25

𝐿12 = 2.26 βˆ™ 10βˆ’2

3 βˆ™ 402

1 + 2.25 βˆ™0.43

= 83.45 ΞΌH

𝑑0 = 𝐷 + 2 βˆ™π‘‘ΕΎ2β‰ˆ 𝐷 β‰ˆ 3 cm

𝑙1 = 𝑁1 βˆ™ 𝑑ž = 0.4 π‘π‘š

𝐿23 = 2.26 βˆ™ 10βˆ’2

3 βˆ™ 602

1 + 2.25 βˆ™0.63

= 168.33 ΞΌH

𝑑0 = 𝐷 + 2 βˆ™π‘‘ΕΎ2β‰ˆ 𝐷 β‰ˆ 3 cm

𝑙2 = 𝑁2 βˆ™ 𝑑ž = 0.6 π‘π‘š

𝐿13 = 2.26 βˆ™ 10βˆ’2

3 βˆ™ 1002

1 + 2.25 βˆ™13

= 387.43 ΞΌH

𝑁 = 𝑁1 +𝑁2 = 100

𝐿13 = 𝐿12 +𝑀 + 𝐿23 +𝑀

2𝑀 = 𝐿13 βˆ’ 𝐿12 βˆ’ 𝐿23 = 135.65 ΞΌH

πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 𝐿12 βˆ’π‘€ + 𝐿23 βˆ’π‘€ = 𝐿12 + 𝐿23 βˆ’ 2𝑀

πΏπ‘‘π‘œπ‘‘ = 116.13 ΞΌH

Zadatak 6. Ako je induktivnost kalema sa 𝑁 = 100 navojaka bez jezgra 𝐿 = 33 ΞΌH, odrediti koliko puta

se promeni induktivnost kalema ako se on ubaci u torusno jezgro faktora induktivnosti 𝐴𝐿 = 330.

ReΕ‘enje:

𝑁 = 100 𝐿 = 33 ΞΌH

𝐴𝐿 = 330

𝐿𝑗 = 𝐴𝐿 βˆ™ 𝑁2 = 330 βˆ™ 10βˆ’9 βˆ™ 1002 = 3300 ΞΌH

𝐿𝑗

𝐿= 100 puta

Zadatak 7. Ako je induktivnost kalema sa jezgrom 𝐿 = 10 mH, a faktor induktivnosti jezgra

𝐴𝐿 = 250 nH, izračunati broj navojaka kalema N.

ReΕ‘enje:

𝐿 = 𝐴𝐿 βˆ™ 𝑁2 β†’ 𝑁 = √

𝐿

𝐴𝐿= √

10 βˆ™ 10βˆ’3

250 βˆ™ 10βˆ’9= 200

26

Zadatak 8. Odrediti promenu vremenske konstante kola redne veze kalema induktivnosti 𝐿 = 3.3 mH i

otpornika otpornosti 1 kΞ©, ako je tolerancija otpornika Β±5%.

ReΕ‘enje:

πœπ‘šπ‘–π‘› =𝐿

π‘…π‘šπ‘Žπ‘₯=

3.3 βˆ™ 10βˆ’3

(1 + 0.05) βˆ™ 103= 3.14 ΞΌs

πœπ‘šπ‘Žπ‘₯ =𝐿

π‘…π‘šπ‘–π‘›=

3.3 βˆ™ 10βˆ’3

(1 βˆ’ 0.05) βˆ™ 103= 3.47 ΞΌs

Zadatak 9. Odrediti reaktansu kalema induktivnosti 𝐿 = 82 ΞΌH na frekvenciji 𝑓1 = 50 Hz i 𝑓2 = 200 kHz.

ReΕ‘enje:

𝑋𝐿1 = 2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓1 βˆ™ 𝐿 = 25.75 mΞ©

𝑋𝐿2 = 2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓2 βˆ™ 𝐿 = 103 Ξ©

Zadatak 10. Na kojoj frekvenciji Δ‡e kalem induktivnost 1 mH imati reaktansu 1 kΞ©?

ReΕ‘enje:

𝑋𝐿 = 2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓 βˆ™ 𝐿 β†’ 𝑓 =𝑋𝐿

2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝐿 = 0.16 MHz

Zadatak 11. Na ulaz kola koje je aproksimirano ulaznom otpornoΕ‘Δ‡u 𝑅𝐼𝑁 = 100 Ξ© dovodi se ΕΎeljeni

pobudni signal 𝑣𝑖𝑛 učestanosti 𝑓𝑖𝑛 = 50 Hz. Na ΕΎeljeni pobudni signal superponira se neΕΎeljeni signal (Ε‘um)

𝑣𝑛 učestanosti 𝑓𝑛 = 200 kHz i amplitude koja moΕΎe biti pribliΕΎno jednaka amplitudi pobudnog signala 𝑣𝑖𝑛.

Potrebno je minimizovati uticaj Ε‘uma na 𝑅𝐼𝑁. U tu svrhu se moΕΎe upotrebiti kalem 𝐿1, koji se u ovom

kontekstu naziva priguΕ‘nica (choke). U prvoj aproksimaciji se moΕΎe uzeti da amplitudu Ε‘uma treba oslabiti

za red veličine (10 puta) u odnosu na amplitudu pobudnog signala.

ReΕ‘enje:

Reaktansa na 200 kHz treba da bude 10 puta veΔ‡a od 𝑅𝐼𝑁, tj. 𝑋𝐿 = 1 kΞ©.

𝑋𝐿 = πœ” βˆ™ 𝐿1 β†’ 𝐿1 =𝑋𝐿

2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓𝑛=

1 βˆ™ 103

2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 200 βˆ™ 103β‰ˆ 800 ΞΌH

Na pobudni signal reaktansa Δ‡e biti:

𝑋𝐿 = πœ” βˆ™ 𝐿1 = 2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓𝑖𝑛 βˆ™ 𝐿1 = 2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 50 βˆ™ 800 βˆ™ 10βˆ’6 = 0.25 Ξ©

Zadatak 12. Kalem induktivnosti 200 μH ima Q-faktor 40 na frekvenciji 0.5 MHz, naći efektivnu otpornost

kalema.

ReΕ‘enje:

𝑄 =πœ” βˆ™ 𝐿

𝑅 β†’ 𝑅 =

πœ” βˆ™ 𝐿

𝑄=2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓 βˆ™ 𝐿

𝑄= 15.7 Ξ©

27

Zadatak 13. Namotaj jednoslojnog cilindričnog kalema čine 120 zavojaka tanke bakarne žice (debljine

0.1 mm, specifične otpornosti 𝜌 = 0.017 Ξ©mm2/m) tako da je srednji prečnik zavojaka 𝑑0 = 2 cm.

KoriΕ‘Δ‡enjem empirijskog izraza za induktivnost ovakvih kalemova gde su 𝑑0 i 𝑙 u cm, odrediti Q-faktor

ovog kalema na učestanosti 𝑓 = 10 kHz. Kada se ovaj kalem ubaci u lončasto jezgro čija je 𝐴𝐿 vrednost

320, izmerena vrednost Q-faktora takvog kalema na učestanosti 𝑓 = 10 kHz iznosi 𝑄𝑗 = 4.8. Odrediti

ekvivalentnu otpornost gubitaka u materijalu jezgra.

ReΕ‘enje:

𝑑ž = 0.1 mm

𝜌 = 0.017 Ωmm2/m

𝑑0 = 2 cm

𝑁 = 120

Bez jezgra:

𝑄 =πœ” βˆ™ 𝐿1𝑅0

, 𝑅0 βˆ’ omska otpornost ΕΎice

𝐿1 = 2.26 βˆ™ 10βˆ’2

𝑑0 βˆ™ 𝑁2

1 + 2.25 βˆ™π‘™π‘‘0

𝑙 = 𝑁 βˆ™ 𝑑ž = 1.2 cm

𝐿1 = 277 μH

𝑅0 = 𝜌 βˆ™π‘™ΕΎπ‘–π‘π‘’π‘†ΕΎπ‘–π‘π‘’

𝑙ž𝑖𝑐𝑒 = 𝑁 βˆ™ 2 βˆ™ (𝑑02) βˆ™ πœ‹ = 𝑁 βˆ™ 𝑑0 βˆ™ πœ‹

𝑆ž𝑖𝑐𝑒 = (𝑑ž2)2

βˆ™ πœ‹

𝑅0 = 𝜌 βˆ™4 βˆ™ 𝑁 βˆ™ 𝑑0 βˆ™ πœ‹

𝑑ž2 βˆ™ πœ‹

= 16.32 Ξ©

𝑄 =πœ” βˆ™ 𝐿1𝑅0

=2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓 βˆ™ 𝐿1

𝑅0= 1.066

Sa jezgrom:

𝑄𝑗 =πœ” βˆ™ 𝐿2𝑅0 + 𝑅𝑗

, 𝑅𝑗 βˆ’ otpornost gubitaka u jezgru

𝑅0 + 𝑅𝑗 =2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓 βˆ™ 𝐿2

𝑄𝑗 β†’ 𝑅𝑗 =

2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓 βˆ™ 𝐿2𝑄𝑗

βˆ’ 𝑅0

𝐿2 = 𝐴𝐿 βˆ™ 𝑁2 = 4608 ΞΌH

𝑅𝑗 = 44 Ξ©

28

Zadatak 14. U jednom oscilatornom kolu, koje radi na učestanosti 𝑓 = 100 kHz, upotrebljen je

kondenzator kapacitivnosti 100 nF i temperaturnog koeficijenta 𝛼𝐢 = βˆ’2 Β· 10βˆ’4 Kβˆ’1. Odrediti

induktivnost kalema u ovom kolu i njegov temperaturni koeficijent, ako se zna da je učestanost ovog

oscilatornog kola temperaturno stabilna.

ReΕ‘enje:

Iz izraza za učestanost oscilatornog kola odrediti vrednost induktivnosti:

𝑓 =1

2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ √𝐿 βˆ™ 𝐢 β†’ 𝐿 =

1

(2 βˆ™ πœ‹ βˆ™ 𝑓)2 βˆ™ 𝐢= 25.33 ΞΌH

Uslov temperaturne stabilizacije najlakΕ‘e se izvodi polazeΔ‡i od logaritma kruΕΎne učestanosti:

πœ” =1

√𝐿 βˆ™ 𝐢= (𝐿 βˆ™ 𝐢)βˆ’

12

lnπœ” = βˆ’1

2(ln 𝐿 + ln𝐢)

Diferenciranjem leve i desne strane po temperaturi dobija se:

1

πœ”βˆ™π‘‘πœ”

𝑑𝑇= βˆ’

1

2(1

πΏβˆ™π‘‘πΏ

𝑑𝑇+1

πΆβˆ™π‘‘πΆ

𝑑𝑇)

π›Όπœ” = βˆ’1

2(𝛼𝐿 + 𝛼𝐢)

Učestanost je temperaturno stabilna kada je π›Όπœ” = 0, a to je ispunjeno kada je:

𝛼𝐿 = βˆ’π›ΌπΆ = 2 βˆ™ 10βˆ’4 Kβˆ’1

TRANSFORMATORI

Zadatak 1. Na ulaz transformatora odnosa transformacije 𝑛 = 0.2 dovodi se sinusni signal efektivne

vrednosti π‘‰π‘π‘Ÿπ‘– = 230 V. Odrediti vrednost izlaznog napona i odnos broja navojaka na primaru i sekundaru.

ReΕ‘enje:

𝑛 =π‘‰π‘ π‘’π‘π‘‰π‘π‘Ÿπ‘–

=π‘π‘ π‘’π‘π‘π‘π‘Ÿπ‘–

𝑉𝑠𝑒𝑐 = 𝑛 βˆ™ π‘‰π‘π‘Ÿπ‘– = 46 V

π‘π‘π‘Ÿπ‘–π‘π‘ π‘’π‘

=1

𝑛= 5

Zadatak 2. Napon na ulazu transformatora je 120 V. Sekundar ima dva puta viΕ‘e navojaka od primara.

Odrediti izlazni napon.

29

ReΕ‘enje:

𝑛 =𝑉2𝑉1=𝑁2𝑁1

𝑁2 = 2 βˆ™ 𝑁1

𝑉2 = 𝑉1 βˆ™π‘2𝑁1= 𝑉1 βˆ™

2 βˆ™ 𝑁1𝑁1

= 240 V

Zadatak 3. Transformator ima odnos transformacije 𝑛 = 0.25. Otpornost optereΔ‡enja je 𝑅𝐿 = 100 Ξ©.

Odrediti reflektovano opterećenje.

ReΕ‘enje:

𝑅1 = 𝑅𝐿 βˆ™1

𝑛2= 1600 Ξ©

Zadatak 4. Odrediti odnos transformacije transformatora za prilagoΔ‘enje impedanse, ako je:

a) otpornost izvora 75 Ω (TV koaksijalni kabl), a potroőača 1.2 kΩ (TV prijemnik),

b) otpornost izvora 1.6 kΩ (pojačavač), a potroőača 4 Ω (zvučnik).

ReΕ‘enje:

a)

𝑅1 = 𝑅𝐿 βˆ™1

𝑛2 β†’ 𝑛 = √

𝑅𝐿𝑅1= 4

b)

𝑅1 = 𝑅𝐿 βˆ™1

𝑛2 β†’ 𝑛 = √

𝑅𝐿𝑅1=1

20

Zadatak 5. Transformator je deklarisan za π‘‰π‘π‘Ÿπ‘– = 230 V, 𝑓 = 50 Hz, 𝑉𝑠𝑒𝑐 = 36 V i prividnu snagu

π‘ƒπ‘Žπ‘π‘ = 8 VA. Odrediti struju kroz optereΔ‡enje, struju kroz primar i odnos transformacije.

ReΕ‘enje:

𝑛 =π‘‰π‘ π‘’π‘π‘‰π‘π‘Ÿπ‘–

=π‘π‘ π‘’π‘π‘π‘π‘Ÿπ‘–

30

𝑛 =π‘‰π‘ π‘’π‘π‘‰π‘π‘Ÿπ‘–

=36

230= 0.156

πΌπ‘π‘Ÿπ‘– =π‘ƒπ‘Žπ‘π‘π‘‰π‘π‘Ÿπ‘–

= 35 mA

𝐼𝑠𝑒𝑐 =π‘ƒπ‘Žπ‘π‘π‘‰π‘ π‘’π‘

= 222 mA

Zadatak 6. MreΕΎni transformator ima na primaru 𝑁1 = 800 zavojaka, a na sekundaru 𝑁2 = 60 zavojaka.

Ako je izlazna struja transformatora 𝐼2 = 2 A, odrediti ulaznu struju i snagu ovog transformatora

pretpostavljajući da je on idealan.

ReΕ‘enje:

𝑛 =𝑉2𝑉1=𝑁2𝑁1=𝐼1𝐼2

𝐼1 = 𝐼2 βˆ™π‘2𝑁1= 150 mA

𝑃1 = 𝑉1 βˆ™ 𝐼1 = 33 VA

Zadatak 7. PiΕ‘toljska lemilica snage 75 W napaja se iz mreΕΎe. Sekundar transformatora lemilice ima samo

dva zavojka od profilisanog debelog bakarnog provodnika koji su kratkospojeni preko tankog provodnika

na vrhu lemilice. Ako u primarnom namotaju ima 𝑁1 = 1100 zavojaka, odrediti izlaznu struju koja zagreva

vrh lemilice. Gubitke zanemariti.

ReΕ‘enje:

𝑛 =𝑉2𝑉1=𝑁2𝑁1

𝑉2 = 𝑉1 βˆ™π‘2𝑁1= 0.4 V

𝐼2 =𝑃

𝑉2= 187 A

REALNI TRANSFORMATOR, GUBICI I EFIKASNOST TRANSFORMATORA

Zadatak 8. Izlazna snaga transformatora opterećenog otpornikom je 100 W. Snaga gubitaka u

transformatoru je π‘ƒπ‘™π‘œπ‘ π‘  = 4.5 W. Odrediti koeficijent korisnog dejstva.

31

ReΕ‘enje:

𝑃2 = 100 W

𝑃1 = π‘ƒπ‘™π‘œπ‘ π‘  + 𝑃2 = 104.5 W

πœ‚ =𝑃2𝑃1βˆ™ 100 % = 95.7 %

Zadatak 9. MreΕΎni transformator (𝑉1 = 220 V) čiji je odnos transformacije napona 𝑛 = 0.1 ima stepen

korisnog dejstva 88 %. Izmerena otpornost ΕΎice primara je 8 Ξ©, a sekundara 0.5 Ξ©. Debljina ΕΎice sekundara

je takva da je maksimalna struja kroz zavojke sekundara 3 A. Odrediti koliko iznose gubici usled vihornih

struja i histerezisa u jezgru ovog transformatora.

ReΕ‘enje:

𝑛 =𝑉2𝑉1=𝑁2𝑁1

𝑉2 = 𝑛 βˆ™ 𝑉1 = 22 V

πœ‚ =𝑃2𝑃1βˆ™ 100 % β†’ 𝑃1 =

𝑃2πœ‚βˆ™ 100 % = 75 W

𝑃1 = π‘ƒπ‘™π‘œπ‘ π‘  + 𝑃2 β†’ π‘ƒπ‘™π‘œπ‘ π‘  = 𝑃1 βˆ’ 𝑃2 = 9 W

π‘ƒπ‘™π‘œπ‘ π‘  = 𝑃𝐢𝑒 + 𝑃𝐹𝑒

𝑃𝐢𝑒 = 𝑅1 βˆ™ 𝐼12 + 𝑅2 βˆ™ 𝐼2

2

𝐼1 =𝑃1𝑉1= 341 mA, 𝐼2 = 3 A

𝑃𝐢𝑒 = 5.43 W

𝑃𝐹𝑒 = π‘ƒπ‘™π‘œπ‘ π‘  βˆ’ 𝑃𝐢𝑒 = 9 W βˆ’ 5.43 W = 3.57 W

DIODE

SILICIJUMSKE (ISPRAVLJAČKE) DIODE

Zadatak 1. Odrediti temperaturu (u Celzijusovim stepenima) silicijumske diode ako pri naponu na njoj

𝑉𝐷 = 0.6 V struja kroz diodu iznosi 𝐼𝐷 = 1 mA. Inverzna struja zasiΔ‡enja diode na toj temperaturi je

𝐼𝑆 = 10βˆ’11 A. Bolcmanova konstanta: 8.62 βˆ™ 10βˆ’5 eV/K.

ReΕ‘enje:

𝐼𝐷 = 𝐼𝑆 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇

𝐼𝐷𝐼𝑆= 𝑒

𝑉𝐷𝑉𝑇 βˆ• 𝑙𝑛

ln𝐼𝐷𝐼𝑆=𝑉𝐷𝑉𝑇 β†’ 𝑉𝑇 =

𝑉𝐷

ln𝐼𝐷𝐼𝑆

32

π‘˜ βˆ™ 𝑇

π‘ž=𝑉𝐷

ln𝐼𝐷𝐼𝑆

β†’ 𝑇 =π‘ž

π‘˜βˆ™π‘‰π·

ln𝐼𝐷𝐼𝑆

= 377.86 K = 104.86

Zadatak 2. Na slici 1a je prikazano osnovno ispravljačko kolo, a na slici 1b njegova strujno naponska

karakteristika. Ako je 𝑉𝐼𝑁 = 1𝑉 a inverzna struja zasiΔ‡enja silicijumske diode 𝐼𝑆 = 10βˆ’14 A, odrediti π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡

ako je: a) 𝑅 = 𝑅1 = 0.5 kΞ© i b) 𝑅 = 𝑅2 = 200 Ξ©.

0.0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1.0 1.1 1.2

1

2

3

4

5

I D(m

A)

VD(V)

ID=f(V

D)

Slika 1a. Slika 1b.

ReΕ‘enje:

𝑉𝐼𝑁 = 𝑉𝐷 + 𝑅 βˆ™ 𝐼𝐷

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐼𝑁 βˆ’ 𝑉𝐷

a)

Za 𝐼𝐷1 = 0 A, 𝑉𝐷1 = 𝑉𝐼𝑁 = 1 V (1 V, 0 A )

Za 𝑉𝐷1 = 0 V, 𝐼𝐷1 =𝑉𝐼𝑁

𝑅1= 2 mA (0 V, 2 mA )

Na karakteristici ucrtati radnu pravu i očitati radnu tačku. 𝑉𝐷1 = 0.65 V i 𝐼𝐷1 = 0.75 mA

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡1 = 1 βˆ’ 0.65 = 0.35 V b)

Za 𝐼𝐷2 = 0 A, 𝑉𝐷2 = 𝑉𝐼𝑁 = 1 V (1 V, 0 A )

Za 𝑉𝐷2 = 0 V, 𝐼𝐷2 =𝑉𝐼𝑁

𝑅2= 5 mA (0 V, 5 mA )

Na karakteristici ucrtati radnu pravu i očitati radnu tačku. 𝑉𝐷2 = 0.673 V

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡2 = 1 βˆ’ 0.673 = 0.327 V

Zadatak 3. Kroz kolo na slici 2 protiče struja 𝐼 = 10 mA. Ako je otpornost otpornika 𝑅 = 230 Ξ© i napon

napajanja 𝑉 = 3 V, izračunati inverznu struju zasiΔ‡enja 𝐼𝑆 silicijumske diode na sobnoj temperaturi.

Poznato je 𝑉𝑇 = 0.026 V.

33

Slika 2.

ReΕ‘enje:

𝐼𝐷 = 𝐼𝑆 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇 β†’ 𝐼𝑆 =

𝐼𝐷

𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇

𝑉 = 𝑅 βˆ™ 𝐼 + 𝑉𝐷 β†’ 𝑉𝐷 = 𝑉 βˆ’ 𝑅 βˆ™ 𝐼 = 0.7 V

𝐼𝑆 = 2 βˆ™ 10βˆ’14 A

Zadatak 4. Dato je kolo na slici 3, pri čemu su upotrebljene identične silicijumske diode (imaju jednako

𝐼𝑆). Izmerena struja kroz diodu 𝐷1 iznosi 𝐼1 = 10 mA, a izmereni napon na diodi 𝐷2 je

𝑉2 = 0.68 V. Izračunati vrednost otpornosti otpornika 𝑅1. Dato je: 𝑅2 = 1 kΞ©, 𝑉 = 3 V i 𝑉𝑇 = 0.026 V.

Slika 3.

ReΕ‘enje:

𝑉 = 𝑅1 βˆ™ 𝐼1 + 𝑉𝐷1

𝑉 = 𝑅2 βˆ™ 𝐼2 + 𝑉𝐷2 β†’ 𝐼2 =𝑉 βˆ’ 𝑉𝐷2𝑅2

= 2.32 mA

𝐼𝑆 =𝐼2

𝑒𝑉𝐷2𝑉𝑇

= 1.016 βˆ™ 10βˆ’14 A

𝐼1 = 𝐼𝑆 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷1𝑉𝑇 β†’

𝐼1𝐼𝑆= 𝑒

𝑉𝐷1𝑉𝑇 β†’ ln

𝐼1𝐼𝑆=𝑉𝐷1𝑉𝑇 β†’ 𝑉𝐷1 = 𝑉𝑇 βˆ™ ln

𝐼1𝐼𝑆= 0.718 V

𝑅1 =𝑉 βˆ’ 𝑉𝐷1𝐼1

= 228 Ξ©

34

Zadatak 5. Dve različite silicijumske diode vezane su paralelno kao na slici 4. Izmerena ukupna struja

iznosi 𝐼 = 100 mA. Ako su inverzne struje zasiΔ‡enja prve i druge diode 𝐼𝑆1 = 1 pA i 𝐼𝑆2 = 4 pA,

respektivno, izračunati:

a) Napon na diodama,

b) Struje koje protiču kroz svaku diodu na sobnoj temperaturi.

Poznato je 𝑉𝑇 = 0.026 V.

Slika 4.

ReΕ‘enje:

Diode su paralelno vezane i vaΕΎi: 𝑉𝐷1 = 𝑉𝐷2 = 𝑉𝐷

𝐼1 = 𝐼𝑆1 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇

𝐼2 = 𝐼𝑆2 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇

𝐼 = 𝐼1 + 𝐼2 = 𝐼𝑆1 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇 + 𝐼𝑆2 βˆ™ 𝑒

𝑉𝐷𝑉𝑇 = 𝑒

𝑉𝐷𝑉𝑇 βˆ™ (𝐼𝑆1 + 𝐼𝑆2) β†’

𝐼

𝐼𝑆1 + 𝐼𝑆2= 𝑒

𝑉𝐷𝑉𝑇 β†’ ln

𝐼

𝐼𝑆1 + 𝐼𝑆2=𝑉𝐷𝑉𝑇 β†’ 𝑉𝐷 = 𝑉𝑇 βˆ™ ln

𝐼

𝐼𝑆1 + 𝐼𝑆2= 0.62 V

𝐼1 = 𝐼𝑆1 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇 = 20 mA

𝐼2 = 𝐼𝑆2 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇 = 80 mA

Zadatak 6. Kroz kolo na slici 5 protiče struja 𝐼 = 10 mA. Ako su silicijumske diode identičnih

karakteristika, otpornost otpornika 𝑅 = 470 Ξ© i napon napajanja 𝑉 = 6 V, izračunati inverznu struju

zasiΔ‡enja dioda 𝐼𝑆 na sobnoj temperaturi. Poznato je 𝑉𝑇 = 0.026 V.

Slika 5.

35

ReΕ‘enje:

Diode su identičnih karakteristika, i joΕ‘ redno vezane pa vaΕΎi: 𝐼1 = 𝐼2 = 𝐼 i 𝑉𝐷1 = 𝑉𝐷2 = 𝑉𝐷.

𝐼 = 𝐼𝑆 βˆ™ 𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇 β†’ 𝐼𝑆 =

𝐼

𝑒𝑉𝐷𝑉𝑇

𝑉 = 𝑅 βˆ™ 𝐼 + 𝑉𝐷 + 𝑉𝐷 β†’ 𝑉𝐷 =𝑉 βˆ’ 𝑅 βˆ™ 𝐼

2= 0.65 V

𝐼𝑆 = 1.39 βˆ™ 10βˆ’13 A

Zadatak 7. Za dati ulazni napon, nacrtati oblik napona na izlazu kola sa slike 6.

Slika 6.

ReΕ‘enje:

Ovo kolo se naziva polutalasni ispravljač.

Za pozitivne vrednosti ulaznog napona većih od napona vođenja, dioda je direktno polarisana i vodi, pa se

na njoj javlja pad napona 𝑉𝐷. Napon na izlazu prati promenu ulaznog signala i njegova maksimalna vrednost

je

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐼𝑁 βˆ’ 𝑉𝐷 = 5 βˆ’ 0.7 = 4.3 V.

Za negativne vrednosti ulaznog napona, dioda je inverzno polarisana pa ne vodi, i napon na izlazu je preko

otpornika 𝑅𝐿 povezan na masu, π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 0 V.

ZENER DIODE

Zadatak 8. U kolu prikazanom na slici 7 Zener dioda upotrebljena je za regulaciju napona. Ako je pri

optereΔ‡enju 𝑅𝐿 = 1 kΞ© izmereno 𝑉𝑍 = 9.1 V i 𝐼𝑍 = 1 mA odrediti vrednost otpornosti otpornika 𝑅𝑆. Poznato je: 𝑉𝑍 = 12 V.

36

Slika 7.

ReΕ‘enje:

𝑉 = 𝑅𝑆 βˆ™ 𝐼 + 𝑉𝑍 = 𝑅𝑆 βˆ™ (𝐼𝑍 + 𝐼𝑅𝐿) + 𝑉𝑍

Opterećenje i Zener diode su vezani paralelno, pa je na njima isti napon (Zenerov) i onda je struja kroz

𝑅𝐿:

𝐼𝑅𝐿 =𝑉𝑍𝑅𝐿= 9.1 mA

𝑉 = 𝑅𝑆 βˆ™ (𝐼𝑍 + 𝐼𝑅𝐿) + 𝑉𝑍 β†’ 𝑅𝑆 =𝑉 βˆ’ 𝑉𝑍𝐼𝑍 + 𝐼𝑅𝐿

= 287 Ξ©

Zadatak 9. U kolu na slici 8 𝐷1 je standardna silicijumska dioda.

a) Kolika struja teče kroz potroΕ‘ac 𝑅𝐿 kada je prekidač 𝑃 zatvoren, a kolika kada je otvoren?

b) Koji tip diode je dioda 𝐷2?

Poznato je: 𝑉𝑆 = 5 V, 𝑉𝐡𝐴𝑇 = 3.3 V, 𝑅𝐿 = 4.3 kΞ©, 𝑉𝐷2 = 0.3 V.

Slika 8.

ReΕ‘enje:

a) Kada je prekidač 𝑃 otvoren:

𝐼𝐿 =𝑉𝐡𝐴𝑇 βˆ’ 𝑉𝐷2

𝑅𝐿= 697 ΞΌA

Kada je prekidač 𝑃 zatvoren, gleda se cela Ε‘ema:

Napon 𝑉𝐿 = 𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝐷1 = 5 βˆ’ 0.7 = 4.3 V i to je napon na katodi diode 𝐷2. Napon na anodi diode 𝐷2 je

𝑉𝐡𝐴𝑇 = 3.3 V, Ε‘to znači da je dioda 𝐷2 inverzno polarisana, i da neΔ‡e provesti. Onda se za struju dobija:

𝐼𝐿 =𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝐷1𝑅𝐿

= 1 mA

b)

Dioda 𝐷2 je Ε otkijeva dioda Ε‘to se moΕΎe zaključiti na osnovu električnog simbola ili njenog napona voΔ‘enja.

37

Zadatak 10. U kolu na slici 9 upotrebljena je plava LED dioda sa naponom direktne polarizacije

𝑉𝐷 = 3.5 V. Ukupna otpornost linearnog potenciometra, izmeΔ‘u pozicija 0 i 1, je 𝑅𝑃 = 500 Ξ©.

a) Kolika je maksimalna struja πΌπ·π‘šπ‘Žπ‘₯ koja u ovom kolu moΕΎe da proΔ‘e kroz LED diodu?

b) Odrediti poziciju klizača potenciometra 𝑃𝐾 tako da struja kroz LED diodu bude 𝐼𝐷 = 15.5 mA.

Poznato je: 𝑉𝑆 = 12 V, 𝑅1 = 300 Ξ©. Smatrati da je unutraΕ‘nja otpornost LED diode pri direktnoj

polarizaciji zanemarljiva.

Slika 9.

ReΕ‘enje:

a)

Struja je maksimalna kada je otpornost minimalna tj. kada je 𝑅𝑃 kratkospojeno (𝑅𝑃 = 0 Ξ©) i iznosi:

πΌπ·π‘šπ‘Žπ‘₯ =𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝐷𝑅1 + 𝑅𝑃

= 28.33 mA

b)

𝐼𝐷 =𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝐷𝑅1 + 𝑅𝑃

β†’ 𝑅1 + 𝑅𝑃 =𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝐷𝐼𝐷

β†’ 𝑅𝑃 =𝑉𝑆 βˆ’ 𝑉𝐷𝐼𝐷

βˆ’ 𝑅1 = 248 Ξ©

Da bi vrednost potenciometra 𝑅𝑃 bila 248 Ξ©, potrebno je kratkospojiti 500 βˆ’ 248 = 252 Ξ©

𝑃𝐾: 1 = 252: 500 β†’ 𝑃𝐾 =252

500= 0.504

BIPOLARNI TRANZISTORI – Bipolar Junction Transistor

Zadatak 1. Na slici 1a su prikazane izlazne karakteristike bipolarnog tranzistora u kolu pojačavača sa

zajedničkim emitorom (kolo prikazano na slici 1b) za slučajeve različitih baznih struja. Odrediti radnu tačku

i režim rada tranzistora za date različite struje baze ako je vrednost otpornika koji se vezuje u kolo kolektora:

a) 𝑅𝐢1 = 2 kΞ©, b) 𝑅𝐢1 = 5 kΞ©. Poznato je 𝑉𝐢𝐢 = 3 V.

Slika 1. a) Slika 1. b)

38

ReΕ‘enje:

a) Za 𝑅𝐢1 = 2 kΞ© 𝑉𝐢𝐢 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢1 βˆ™ 𝐼𝐢

Za 𝐼𝐢 = 0 dobija se 𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 = 3 V dobija se tačka 𝑇1(3 V, 0 A)

Za 𝑉𝐢𝐸 = 0 V dobija se 𝐼𝐢 =𝑉𝐢𝐢

𝑅𝐢1= 1.5 mA dobija se tačka 𝑇2(0 V, 1.5 mA)

Povezivanjem datih tačaka dobija se radna prava, a u preseku nje i izlaznih karakteristika, dobijaju se radne

tačke, prikazane na slici 1c (prava 𝑅𝐢1).

b) Za 𝑅𝐢2 = 5 kΞ© 𝑉𝐢𝐢 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢2 βˆ™ 𝐼𝐢

Za 𝐼𝐢 = 0 dobija se 𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 = 3 V dobija se tačka 𝑇1(3 V, 0 A)

Za 𝑉𝐢𝐸 = 0 V dobija se 𝐼𝐢 =𝑉𝐢𝐢

𝑅𝐢2= 0.6 mA dobija se tačka 𝑇2(0 V, 0.6 mA)

Povezivanjem datih tačaka dobija se radna prava, a u preseku nje i izlaznih karakteristika, dobijaju se radne

tačke, prikazane na slici 1c (prava 𝑅𝐢2).

Slika 1. c)

a) 𝐼𝐡 = 2.5 μA 𝐼𝐡 = 7.5 μA 𝐼𝐡 = 12.5 μA 𝐼𝐡 = 17.5 μA

𝑉𝐢𝐸 = 2.48 V 𝐼𝐢 = 0.26 mA

𝑉𝐢𝐸 = 1.47 V 𝐼𝐢 = 0.76 mA

𝑉𝐢𝐸 = 0.46 V 𝐼𝐢 = 1.26 mA

𝑉𝐢𝐸 = 0.04 V 𝐼𝐢 = 1.47 mA

aktivni režim rada zasićenje

b) 𝐼𝐡 = 2.5 μA 𝐼𝐡 = 7.5 μA 𝐼𝐡 = 12.5 μA 𝐼𝐡 = 17.5 μA

𝑉𝐢𝐸 = 1.73 V 𝐼𝐢 = 0.26 mA

𝑉𝐢𝐸 = 0.04 V 𝐼𝐢 = 0.59 mA

𝑉𝐢𝐸 = 0.01 V 𝐼𝐢 = 0.59 mA

𝑉𝐢𝐸 = 0.01 V 𝐼𝐢 = 0.59 mA

aktivni režim rada zasićenje

Zadatak 2. Odrediti radnu tačku (𝑉𝐢𝐸, 𝐼𝐢) za tranzistorsko kolo prikazano na slici 2. Poznato je:

𝑉𝐢𝐢 = 12 V, 𝑅𝐢 = 560 Ξ©, 𝑅𝐡 = 330 kΞ©, 𝑉𝐡𝐸 = 0.7 V, 𝛽 = 100.

Slika 2.

39

ReΕ‘enje:

𝑉𝐢𝐢 = 𝑅𝐡 βˆ™ 𝐼𝐡 + 𝑉𝐡𝐸 β†’ 𝐼𝐡 =𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑉𝐡𝐸𝑅𝐡

= 34.2 ΞΌA

𝐼𝐢 = 𝛽 βˆ™ 𝐼𝐡 = 3.42 mA

𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐢 = 10.1 V

Radna tačka je (𝑉𝐢𝐸 , 𝐼𝐢) = (10.1 V, 3.42 mA).

Zadatak 3. Odrediti radnu tačku (𝑉𝐢𝐸, 𝐼𝐢) za tranzistorsko kolo prikazano na slici 3. Poznato je:

𝑉𝐢𝐢 = 12 V, 𝑅𝐢 = 560 Ξ©, 𝑅𝐡 = 330 kΞ©, 𝑅𝐸 = 1 kΞ©, 𝑉𝐡𝐸 = 0.7 V, 𝛽 = 100.

Slika 3.

ReΕ‘enje:

𝑉𝐢𝐢 = 𝑅𝐡 βˆ™ 𝐼𝐡 + 𝑉𝐡𝐸 + 𝑅𝐸 βˆ™ 𝐼𝐸

𝐼𝐸 = (𝛽 + 1) βˆ™ 𝐼𝐡

𝑉𝐢𝐢 = 𝑅𝐡 βˆ™ 𝐼𝐡 + 𝑉𝐡𝐸 + 𝑅𝐸 βˆ™ (𝛽 + 1) βˆ™ 𝐼𝐡 β†’ 𝐼𝐡 =𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑉𝐡𝐸

𝑅𝐡 + 𝑅𝐸 βˆ™ (𝛽 + 1)= 26.2 ΞΌA

𝐼𝐢 = 𝛽 βˆ™ 𝐼𝐡 = 2.62 mA

𝐼𝐸 = (𝛽 + 1) βˆ™ 𝐼𝐡 = 2.65 mA

𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐢 βˆ’ 𝑅𝐸 βˆ™ 𝐼𝐸 = 7.88 V

Radna tačka je (𝑉𝐢𝐸 , 𝐼𝐢) = (7.88 V, 2.62 mA).

Zadatak 4. Odrediti radnu tačku (𝑉𝐢𝐸, 𝐼𝐢) za tranzistorsko kolo prikazano na slici 4. Poznato je:

𝑉𝐢𝐢 = 10 V, 𝑅𝐢 = 10 kΞ©, 𝑅𝐡 = 180 kΞ©, 𝑉𝐡𝐸 = 0.7 V, 𝛽 = 100.

Slika 4.

40

ReΕ‘enje:

𝑉𝐢𝐢 = 𝑅𝐢 βˆ™ (𝐼𝐢 + 𝐼𝐡) + 𝑅𝐡 βˆ™ 𝐼𝐡 + 𝑉𝐡𝐸

𝐼𝐢 = 𝛽 βˆ™ 𝐼𝐡

𝑉𝐢𝐢 = (𝛽 + 1) βˆ™ 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐡 + 𝑅𝐡 βˆ™ 𝐼𝐡 + 𝑉𝐡𝐸 β†’ 𝐼𝐡 =𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑉𝐡𝐸

𝑅𝐡 + 𝑅𝐢 βˆ™ (𝛽 + 1)= 7.82 ΞΌA

𝐼𝐢 = 𝛽 βˆ™ 𝐼𝐡 = 782 ΞΌA

𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢 βˆ™ (𝐼𝐢 + 𝐼𝐡) = 2.1 V

Radna tačka je (𝑉𝐢𝐸 , 𝐼𝐢) = (2.1 V, 782 ΞΌA).

Zadatak 5. Odrediti radnu tačku (𝑉𝐢𝐸, 𝐼𝐢) za tranzistorsko kolo napajano preko naponskog razdelnika

prikazano na slici 5. Poznato je: 𝑉𝐢𝐢 = 10 V, 𝑅𝐸 = 560 Ξ©, 𝑅𝐢 = 1 kΞ©, 𝑅1 = 10 kΞ©, 𝑅2 = 5.6 kΞ©,

𝑉𝐡𝐸 = 0.7 V, 𝛽 = 100.

Slika 5.

ReΕ‘enje:

Kola napajana preko naponskog razdelnika se realizuju tako da je struja baze mnogo manja od struje koja

protiče kroz otpornik 𝑅2 (𝐼𝐡 β‰ͺ 𝐼2).

𝑉𝐡 =𝑅2

𝑅2 + 𝑅1βˆ™ 𝑉𝐢𝐢 = 3.59 V

𝑉𝐸 = 𝑉𝐡 βˆ’ 𝑉𝐡𝐸 = 2.89 V

𝐼𝐸 =𝑉𝐸𝑅𝐸= 5.16 mA

𝐼𝐢 = 𝐼𝐸 βˆ’ 𝐼𝐡 =𝛽

𝛽 + 1βˆ™ 𝐼𝐸 = 5.11 mA

𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐢 βˆ’ 𝑉𝐸 = 2 V

Radna tačka je (𝑉𝐢𝐸 , 𝐼𝐢) = (2 V, 5.11 mA).

Zadatak 6. Za kolo na slici 6 u kome tranzistor radi kao prekidač odrediti:

a) Napon π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ kada je 𝑉𝐼𝑁 = 0 V,

b) Najmanju vrednost struje baze za koju Δ‡e tranzistor uΔ‡i u zasiΔ‡enje, ako je 𝛽 = 125 i

𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘) = 0.2 V,

c) Maksimalnu vrednost 𝑅𝐡 za koju je obezbeΔ‘en uslov zasiΔ‡enja ako je 𝑉𝐼𝑁 = 5 V.

Poznato je: 𝑉𝐢𝐢 = 10 V, 𝑅𝐢 = 1 kΞ©, 𝑉𝐡𝐸 = 0.7 V.

41

Slika 6.

ReΕ‘enje:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐢 a)

Kada je 𝑉𝐼𝑁 = 0 V, tranzistor je zakočen, pa je 𝐼𝐡 = 0 A, a i 𝐼𝐢 = 0 A, pa sledi da je:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐢𝐢 = 10 V b)

Kada je tranzistor u zasiΔ‡enju vaΕΎi da je 𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘), pa sledi:

𝑉𝐢𝐢 = 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘) + 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐢 β†’ 𝐼𝐢 =𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘)

𝑅𝐢= 9.8 mA

Strujni uslov zasiΔ‡enja je 𝐼𝐢 < 𝛽𝐼𝐡, odnosno 𝐼𝐡 >𝐼𝐢

𝛽, pa se za baznu struju dobija:

𝐼𝐡(min) =𝐼𝐢𝛽= 78.4 ΞΌA

c)

𝑉𝐼𝑁 = 𝑉𝐡𝐸 + 𝑅𝐡 βˆ™ 𝐼𝐡

Maksimalna dozvoljena vrednost 𝑅𝐡 se dobija pri minimalnoj vrednosti struje baze odakle sledi:

𝑅𝐡(π‘šπ‘Žπ‘₯) =𝑉𝐼𝑁 βˆ’ 𝑉𝐡𝐸𝐼𝐡(min)

= 54.85 kΞ©

Zadatak 7. U kolu sa slike 7 poznato je: 𝑉𝐸𝐸 = 12 V, 𝑉𝑍 = 6.2 V, 𝑉𝐡𝐸 = βˆ’0.7 V, 𝑅𝐸 = 270 Ξ©, 𝛽 = 200,

𝑅1 = 1 kΞ©. Odrediti struje kroz LED i Zener diodu.

Slika 7.

42

ReΕ‘enje:

𝑉𝐡 = 𝑉𝐸𝐸 βˆ’ 𝑉𝑍 = 12 βˆ’ 6.2 = 5.8 V

𝑉𝐸 = 𝑉𝐡 βˆ’ 𝑉𝐡𝐸 = 5.8 βˆ’ (βˆ’0.7) = 6.5 V

𝐼𝐸 =𝑉𝐸𝐸 βˆ’ 𝑉𝐸𝑅𝐸

= 20.37 mA

𝐼𝐡 =𝐼𝐸1 + 𝛽

= 0.1 mA

Struja kolektora, tj. struja kroz LED diodu iznosi:

𝐼𝐢 = 𝛽𝐼𝐡 = 20 mA

Struja kroz otpornik 𝑅1 je:

𝐼1 =𝑉𝐡𝑅1= 5.8 mA

I struja kroz Zener diodu:

𝐼𝑍 = 𝐼1 βˆ’ 𝐼𝐡 = 5.7 mA

Zadatak 8. U kolu sa slike 8 bipolarni tranzistor (u ulozi prekidača) u sprezi sa LED-om radi kao indikator

stanja. Za 𝑉𝐼𝑁 = 𝑉𝑂𝐹𝐹 = 0 V LED ne svetli, dok za 𝑉𝐼𝑁 = 𝑉𝑂𝑁 LED daje intenzivnu svetlost. Odrediti

vrednosti otpornika 𝑅𝐢 i 𝑅𝐡 za koje je obezbeΔ‘eno funkcionisanje indikatora, ako je struja neophodna da

LED daje intenzivnu svetlost 30 mA, pri čemu je napon na njemu 𝑉𝐿𝐸𝐷 = 1.6 V. Poznato je: 𝑉𝐢𝐢 = 9 V,

𝑉𝐡𝐸 = 0.7 V, 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘) = 0.2 V, 𝛽 = 50, 𝑉𝑂𝑁 = 5 V.

Slika 8.

ReΕ‘enje:

S obzirom da se koristi kao indikator stanja, znači da radi u zakočenju i u zasiΔ‡enju, pa vaΕΎe odgovarajuΔ‡i

naponski i strujni zakoni.

𝑉𝐼𝑁 = 𝑉𝑂𝐹𝐹 = 0 V β†’ 𝐼𝐡 = 0 A, 𝐼𝐢 = 0 A = 𝐼𝐿𝐸𝐷 β†’ LED ne svetli 𝑉𝐼𝑁 = 𝑉𝑂𝑁 = 5 V β†’ LED svetli

𝑉𝐼𝑁 = 𝑅𝐡 βˆ™ 𝐼𝐡 + 𝑉𝐡𝐸

𝑉𝐢𝐢 = 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐢 + 𝑉𝐿𝐸𝐷 + 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘)

𝐼𝐢 < 𝛽𝐼𝐡

𝑅𝐢 =𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑉𝐿𝐸𝐷 βˆ’ 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘)

𝐼𝐢= 240 Ω

43

𝐼𝐡(min) =𝐼𝐢𝛽= 600 ΞΌA

𝑅𝐡(π‘šπ‘Žπ‘₯) =𝑉𝐼𝑁 βˆ’ 𝑉𝐡𝐸𝐼𝐡(min)

= 7.2 kΞ©

OPTOKAPLER

Zadatak 9. Kolo optokaplera sa slike 9 sadrΕΎi LED i fototranzistor. Ako je koeficijent sprege (odnos struje

kolektora fototranzistora i struje direktno polarisanog LED-a) 𝐢𝑇𝑅 = 8 %, odrediti vrednost napona

polarizacije 𝑉1 za koju Δ‡e na izlazu kola biti naponski nivo logičke nule. Poznato je: 𝑉𝐢𝐢 = 5 V,

𝑅𝐢 = 50 kΞ©, 𝑅1 = 5 kΞ©, 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘) = 0.2 V, 𝑉𝐿𝐸𝐷 = 1 V.

Slika 9.

ReΕ‘enje:

Napon na izlazu kola je:

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐢𝐸 = 𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑅𝐢 βˆ™ 𝐼𝐢

Kada LED dioda ne vodi, struja 𝐼𝐢 = 0 A, na je na izlazu napon logičke jedinice tj. π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐢𝐢.

Kada LED diode vodi, na bazno-kolektorski spoj fototranzistora dolazi svetlosni signal, pa se

generiΕ‘e odreΔ‘ena struja kolektora 𝐼𝐢 proporcionalna osvetljaju, tj. struji kroz LED. Da bi na izlazu

kola bio naponski nivo logičke nule, fototranzistor treba da bude u zasiΔ‡enju π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐢𝐸(π‘ π‘Žπ‘‘) i

njegova struja kolektora tada iznosi:

𝐼𝐢 =𝑉𝐢𝐢 βˆ’ 𝑉𝐢𝐸𝑅𝐢

= 96 ΞΌA

𝐢𝑇𝑅 =𝐼𝐢𝐼1βˆ™ 100 % β†’ 𝐼1 =

𝐼𝐢𝐢𝑇𝑅

βˆ™ 100 % = 1.2 mA

Za ulazno kolo vaΕΎi:

𝑉1 = 𝑅1 βˆ™ 𝐼1 + 𝑉𝐿𝐸𝐷 = 7 V

44

MOS TRANZISTORI (Metal Oxide Semiconductor)

MOSFET – MOS Field Effect Transistor

Zadatak 1. Odrediti radnu tačku (𝑉𝐷𝑆, 𝐼𝐷) za tranzistorsko kolo prikazano na slici 1. Napon praga ovog

tranzistora je 𝑉𝑇 = 3 V. Merenjem je utvrΔ‘eno da je napon 𝑉𝐺𝑆 = 8.5 V Poznato je: 𝑉𝐷𝐷 = 15 V,

𝑅1 = 10 MΞ©, 𝑅𝐷 = 4.7 kΞ©.

Slika 1.

ReΕ‘enje:

𝑉𝐺𝑆 > 𝑉𝑇 β†’ kanal je formiran

𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) = 𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇 = 5.5 V

𝑉𝐷𝑆 = 𝑉𝐺𝑆 = 8.5 V

𝑉𝐷𝑆 > 𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) β†’ tranzistor u zasiΔ‡enju

𝑉𝐷𝐷 = 𝑅𝐷 βˆ™ 𝐼𝐷 + 𝑉𝐷𝑆 β†’ 𝐼𝐷 =𝑉𝐷𝐷 βˆ’ 𝑉𝐷𝑆𝑅𝐷

= 1.383 mA

Radna tačka je (𝑉𝐷𝑆, 𝐼𝐷) = (8.5 V, 1.383 mA).

Zadatak 2. Odrediti radnu tačku (𝑉𝐷𝑆, 𝐼𝐷) za tranzistorsko kolo prikazano na slici 2. Napon praga ovog

tranzistora je 𝑉𝑇 = 5 V, a π‘˜ = 2 βˆ™ 10βˆ’4 A

V2. Poznato je: 𝑉𝐷𝐷 = 10 V, 𝑅1 = 4.7 MΞ©, 𝑅2 = 10 MΞ© i

𝑅𝐷 = 10 kΞ©.

Slika 2.

45

ReΕ‘enje:

𝑉𝐺𝑆 =𝑅2

𝑅2 + 𝑅1βˆ™ 𝑉𝐷𝐷 = 6.803 V

𝑉𝐺𝑆 > 𝑉𝑇 β†’ kanal je formiran

𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) = 𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇 = 1.803 V

Raditi zadatak pod pretpostavkom da tranzistor jeste u zasiΔ‡enju, a zatim proveriti tačnost pretpostavke.

𝐼𝐷 = π‘˜ βˆ™ (𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇)2 = 0.65 mA

𝑉𝐷𝐷 = 𝑅𝐷 βˆ™ 𝐼𝐷 + 𝑉𝐷𝑆 β†’ 𝑉𝐷𝑆 = 𝑉𝐷𝐷 βˆ’ 𝑅𝐷 βˆ™ 𝐼𝐷 = 3.5 V

𝑉𝐷𝑆 = 3.5 V > 𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) = 1.803 V β†’ pretpostavka tačna, tranzistor u zasiΔ‡enju

Radna tačka je (𝑉𝐷𝑆, 𝐼𝐷) = (3.5 V, 0.65 mA).

Zadatak 3. Odrediti radnu tačku (𝑉𝐷𝑆, 𝐼𝐷) za tranzistorsko kolo prikazano na slici 2. Napon praga ovog

tranzistora je 𝑉𝑇 = 2 V, dok pri naponu na gejtu 𝑉𝐺𝑆 = 4 V struja drejna u zasiΔ‡enju iznosi

𝐼𝐷(π‘ π‘Žπ‘‘) = 200 mA. Poznato je: 𝑉𝐷𝐷 = 24 V, 𝑅1 = 100 kΞ©, 𝑅2 = 15 kΞ© i 𝑅𝐷 = 200 Ξ©.

ReΕ‘enje:

𝐼𝐷(π‘ π‘Žπ‘‘) = π‘˜ βˆ™ (𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇)2 β†’ π‘˜ =

𝐼𝐷(π‘ π‘Žπ‘‘)(𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇)

2= 5 βˆ™ 10βˆ’2

A

V2

𝑉𝐺𝑆 =𝑅2

𝑅2 + 𝑅1βˆ™ 𝑉𝐷𝐷 = 3.13 V

𝑉𝐺𝑆 > 𝑉𝑇 β†’ kanal je formiran

𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) = 𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇 = 1.13 V

Raditi zadatak pod pretpostavkom da tranzistor jeste u zasiΔ‡enju, a zatim proveriti tačnost pretpostavke.

𝐼𝐷 = π‘˜ βˆ™ (𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇)2 = 63.845 mA

𝑉𝐷𝐷 = 𝑅𝐷 βˆ™ 𝐼𝐷 + 𝑉𝐷𝑆 β†’ 𝑉𝐷𝑆 = 𝑉𝐷𝐷 βˆ’ 𝑅𝐷 βˆ™ 𝐼𝐷 = 11.231 V

𝑉𝐷𝑆 = 11.231 V > 𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) = 1.13 V β†’ pretpostavka tačna, tranzistor u zasiΔ‡enju

Radna tačka je (𝑉𝐷𝑆, 𝐼𝐷) = (11.231 V, 63.845 mA).

Zadatak 4. NMOS tranzistor u kolu na slici 3 ima napon praga 𝑉𝑇 = 1.5 V i π‘˜ = 0.4 mA

V2. Ako je napon koji

se dovodi na gejt 𝑉𝐼𝑁 = 5 V, odrediti izlazni napon π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡. Poznato je: 𝑉𝐷𝐷 = 10 V i 𝑅𝐷 = 470 Ξ©.

46

Slika 3.

ReΕ‘enje:

𝑉𝐼𝑁 = 5 V = 𝑉𝐺𝑆 > 𝑉𝑇 β†’ kanal je formiran

𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) = 𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇 = 3.5 V

Raditi zadatak pod pretpostavkom da tranzistor jeste u zasiΔ‡enju, a zatim proveriti tačnost pretpostavke.

𝐼𝐷 = π‘˜ βˆ™ (𝑉𝐺𝑆 βˆ’ 𝑉𝑇)2 = 4.9 mA

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐷𝑆 𝑉𝐷𝐷 = 𝑅𝐷 βˆ™ 𝐼𝐷 + π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ β†’ π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 𝑉𝐷𝐷 βˆ’ 𝑅𝐷 βˆ™ 𝐼𝐷 = 7.697 V

π‘‰π‘‚π‘ˆπ‘‡ = 7.697 V > 𝑉𝐷𝑆(π‘ π‘Žπ‘‘) = 3.5 V β†’ pretpostavka tačna, tranzistor u zasiΔ‡enju