Post on 11-Aug-2015
description
Gradjevinsko-arhitektonski fakultet NišKatedra za urbanizam i prostorno planiranje
III semestar, ak. 2006/2007
URBANIZAM 2
II PREDAVANJE
Karakteristike procesa urbanizacije
Urbanizacija
Osnovne karakteristike
Elementi TokoviDinamika
urbanizācija
urbanisering
urbanisation
urbanización
urbanisation
Verstädterung
kaupungistuminen
urbanisering
αστυφιλία
urbanizzazione
urbanisatie
urbanização
urbanizace
urbanizáció
urbanizacja
urbanisation
urbanizácia
urbanizare
Fenomenom urbanizacije se bave
Mnoge naučne disciplineurbanizam, urbana sociologija, urbana geografija, prostorna ekonomija, urbana ekologija...
Mnogi mehanizmi regulisanja razvojaurbanističko planiranje i projektovanje, prostorno planiranje, regionalno planiranje, zaštita životne sredine...
Koncepcije urbanizacije
Bihejvioralna Strukturalna/funkcionalna Demografska Prostorna
Bihejvioralna koncepcija
Urbanizacija je proces koji tokom vremena utiče na ponašanje pojedinca, na stvaranje odredjenih obrazaca ponašanja ili mišljenja koji se smatraju urbanim
’’urbanizacija bi se mogla definisati i kao širenje gradskog načina života u ruralne predele’’
a
Medju mnogobrojnim definicijama urbanizacije koje su ponudili sociolozi...razlikuju se dva različita značenja tog procesa: prostorna koncentracija stanovništva difuzija sistema vrednosti, stavova i ponašanja
nazvanih urbana kultura ili urbanizam kao stil života
( M. Kastels i L. Virt)
...učešće gradjana u velikom broju dobrovoljnih udruženja organizovanih radi zadovoljenja različitih potreba; slabljenje rodbinskih veza i društvenog značaja porodice; anonomnost pojedinca; slabljenje institucije susedstva; površni, segmentirani i bezlični karakter društvenih odnosa; podrivanje tradicionalne osnove društvene solidarnosti; racionalizam u mišljenju...
Ipak...
Poimanjem urbanog odredjenim sistemom društvenih vrednosti i načinom ponašanja pojedinaca i grupa, u izvesnoj meri se gubi prostorna odredjenost urbaniteta i njegova isključiva vezanost za grad – tako se i u selu mogu naći obrasci urbanog ponašanja, kao što se crte ruralnosti mogu naći i usred najvećeg grada
Zbog toga...
Istraživanje urbanizacije kao sociološkog problema može imati specifičan karakter tek kada se veže za odredjene prostorne jedinice – grad, region, kvart, predgradje..., odnosno ukoliko se vodi računa o prostornoj dimenziji društvene stvarnosti
Strukturalna koncepcija Zanemaruje šematizovano ponašanje
pojedinca i primat daje vrsti delatnosti stanovništva, odnosno prelasku ljudi iz poljoprivrednih u nepoljoprivredne aktivnosti
Poseban značaj se pridaje rasporedu delatnosti (poljoprivreda, industrija, tercijarne delatnosti itd.) unutar datog prostora, uz zanemarivanje prostorne komponente razvoja
Veoma raširen pristup, osnov skoro svih ekonomskih modela razvoja
b
Medju mnogobrojnim definicijama urbanizacije koje su ponudili ekonomisti...
Urbanizacija je proces ’’u kome se menja ekonomsko-socijalna i aglomeracijska struktura stanovništva. On označava porast stanovništva koje se bavi nepoljoprivrednim delatnostima i porast naselja u kojima preovladava nepoljoprivredna delatnost’’
(Lj. Pjanić)
Ipak...
mnoga industrijska, rudarska naselja ili npr. banje imaju u svojoj populacionoj strukturi dominantno učešće stanovništva koje se bavi nepoljoprivrednim delatnostima, odnosno dominantno učešće nepoljoprivrednih delatnosti u svojoj proizvodnoj strukturi, pa ipak nemaju sve atribute grada
Zbog toga...
Istraživanje urbanizacije kao društveno-ekonomskog problema može imati specifičan karakter tek kada se veže za odredjene prostorne jedinice – grad, region, okrug..., odnosno ukoliko se vodi računa o prostornoj dimenziji društveno- ekonomske stvarnosti
Demografska koncepcija
Polazi od urbanizacije kao procesa koncentracije stanovništva i bavi se dvema promenljivima: stanovništvom (populacionom veličinom) prostorom (gustinom naseljenosti)
a zanemaruje ponašanje pojedinaca i grupa i strukturu delatnosti
c
Prostorna koncepcija
Polazi od urbanizacije kao procesa koncentracije stanovništva i aktivnosti i promena u prostorno - fizičkoj strukturi grada
Bavi se: Mrežom naselja (odnosima izmedju
gradova na višim prostornim nivoima – regionalnom, nacionalnom, globalnom...)
Unutrašnjom strukturom grada
d
Proces urbanizacije se u okviru ove koncepcije sagledava kao:
Disperzija gradskih aglomeracija u nacionalnom prostoru
Umnožavanje predgradja/suburbija i peri-urbanih područja
Stvaranje novih gradova Stvaranje konurbacija ili spajanje gradova
u metropolitenska područja i regione Rekonstrukcija postojećih gradova Urbanizacija sela i ruralnih područja
(rurbanizacija)
Činioci urbanizacije Obrazac urbanizacije se zasniva na četiri
promenljive vrednosti (po E. Lampardu): stanovništvo tehnologija društvena organizacija sredina/prostor
Odnosno tri tipa činioca (po Ž. Remijeu): tehnološki razvoj, kao pretpostavka mogućih promena
u prostoru kulturni model, povezan sa kapitalističkim društvom i
usmerenim ka socijalizaciji individue društvena podela rada, koja dovodi do izdvajanja
upravljačkih funkcija i prevlasti ekonomskog uticaja
Tipovi urbanizacije
Dva osnovna tipa: normalna urbanizacija,
kada su demografski tokovi urbanizacije u relativnom skladu sa funkcionalnim i prostornim karakteristikama odredjenog područja
hiperurbanizacija ili ’’urbanizacija bede’’, kada postoji nesklad izmedju demografske strukture i druge dve komponente razvoja
U užem smislu pojam urbanizacije podrazumeva razvoj gradova izražen u:
promeni broja i obeležja njegovih stanovnika
razvitku njegovih privrednih, socijalnih i političkih funkcija
izgradnji i uredjenju njegovih prostorno- fizičkih struktura
(po D. Stefanoviću)
U širem smislu pojam urbanizacije obuhvata:
Razvoj gradova u prethodno istaknutom značenju
Kvantitativne i kvalitativne promene stanovništva, ekonomsko-društvenih aktivnosti i prostorno-fizičkih komponenata u ruralnim naseljima i područjima, pre svega one promene koje vode prevazilaženju razlika izmedju gradova i sela i njihovoj integraciji
Faze urbanizacije danas se uglavnom izdvajaju tri faze:
PRIMARNA ili predindustrijska Kod ove faze stepen urbanizacije je jako nizak, do 20%. U strukturi aktivnog stanovništva preovladava primarni sektor delatnosti. U ovoj fazi urbanizacije se još uvek nalaze neke zemlje u razvoju
SEKUNDARNA ili industrijska Kod ove faze glavni impuls urbanom razvoju daje razvoj sekundarnih delatnosti. Razvoj industrije zahteva mnogo radne snage što uzrokuje jaku koncentraciju stanovništva u centre rada i stvaranje velikih aglomeracija sa jedne strane, a sa druge pospešuje ruralni egzodus. Udeo gradskog stanovništva sve više raste i čini 2/3 od ukupnog. U strukturi aktivnog stanovništva preovladavaju sekundarne delatnosti
TERCIJARNA ili metropolitenska Do sada najviša faza urbanizacije i karakteristična je za najrazvijenije zemlje.U ovoj fazi urbanizacije više od 2/3 stanovništva živi u gradu a većina aktivnog stanovništva radi u tercijarnim delatnostima. One imaju svoje zakonitosti lokacije, a u uslovima visokog standarda i mobilnosti stanovništva dolazi do procesa demetropolitanizacije, pa centralni gradovi postepeno gube stanovništvo a pogotovo njihovi središnji delovi. Nasuprot tome rubne i prigradske zone se naseljavaju i urbaniziraju, a kao rezultat toga nastaju metropolitenska područja tj.urbane regije
KVARTARNA ( četvrta faza, po D. Stefanoviću)
Karakteristike savremene urbane problematike
Ubrzanje ritma urbanizacije u celom svetu Koncentracija urbanog rasta u
nerazvijenim zemljama i regionima bez korespondencije sa ekonomskim rastom koji je pratio prvu urbanizaciju u kapitalističkim industrijalizovanim zemljama
Pojava novih urbanih oblika, posebno velikih metropola- megalopolisa i velikih urbanih aglomeracija
Ubrzanje ritma urbanizacije u celom svetu
Svet Ukupna, urbana i ruralna populacija
Koncentracija urbanog rasta u nerazvijenim zemljama i regionima
Razvijeni regioni Nerazvijeni regioni
Pojava novih urbanih oblika - megalopolisa i velikih urbanih aglomeracija
Eksplozivan rast gradskog stanovništva doveo je do pojave megagradova - velikih gradskih aglomeracija sa više od osam milioua stanovnika i gustinom naseljenosti većom od 2000 st/km2
Pedesetih godina 20. veka samo su 2 grada u svetu imala više od osam miliona stanovnika (New York i London)
Dvadeset godina kasnije (1970.) u svetu je bilo 11 megagradova, a 2000. dvostruko više - 22. Važno je istaknuti da je 16 od 22 megagrada bilo u slabije razvijenim zemljama
Nastavi li se ovakav trend porasta gradskoga stanovništva, 2015. godine u svetu će biti 33 megagrada od čega 27 u slabije razvijenim zemljama
Mega gradovi 2015.g.
Mega gradovi 2000.g.
Sao Paolo, Brazil
Teorije urbanizacije u slabije razvijenim zemljama U dosadašnjim istraživanjima urbanizacije
i gradova slabije razvijenih zemalja sveta, od 1950-ih godina, izdvojila su se tri teorijska pristupa, kojima se nastojao objasniti ovaj proces:
Teorija modernizacije Teorija zavisnosti Teorija svetskih sistema
Teorija modernizacije
Smatra se da je ukupni društveno-ekonomski razvoj, a time i urbanizacija, posledica širenja inovacija (ekonomskih, tehnoloških, kulturnih, političkih) iz razvijenih (nekadašnje evropske kolonijalne sile i SAD) u slabije razvijene zemlje
Prihvaćanje inovacija uzrokuje društveno-ekonomski razvoj sličan onome u razvijenom delu sveta
Ključnu ulogu imaju gradovi u kojima se inovacije apsorbiraju te se dalje iz njih šire u prostor i društvo.
Teorija zavisnosti Krajem 1960-ih postaje jasno da inovacije sa Zapada
ne pridonose opšte društvenom boljitku slabije u razvijenih zemalja
Ovom teorijom nastoji se objasniti zašto se nastavlja dalja eksploatacija svetske periferije. Osnovna premisa je da su razvijenost i nerazvijenost različite posledice istoga procesa, a to je svetski kapitalistički sistem.
U tom kontekstu gradovi slabije razvijenih zemalja imaju ključnu ulogu, postaju sprega u trgovini sirovinama i robom s razvijenim zemaljama sveta i (p)ostaju ulazna vrata za nastavak širenja uticaja (eksploatacije) Zapada i multinacionalnih kompanija.
Teorija svetskih sistema
Model svetskih sistema (Pacione 2001)
proširena teorija zavisnosti - svet se obzirom na društveno-ekonomska obeležja deli na:
jezgro (Severna Amerika i Zapadna Evropa),
poluperiferiju (bogatije zemlje na Bliskom Istoku, u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, te pojedine zemlje u Latinskoj Americi) i
periferiju (najsiromašnije zemlje sveta)
Društveno-ekonomski razvoj i urbanizacija su u uzročno-posledičnoj vezi - što je zemlja siromašnija biće zavisnija o jezgru, a društveno-ekonomski razvoj zaostajaće za dinamikom urbanizacije, koja poprima obeležja stihijskog procesa s eksplozivnim rastom gradskog stanovništva i neplanskim (divljim) širenjem u prostor
Zajedničko navedenim pristupima
društveno-ekonomski razvoj i urbanizacija u slabije razvijenim zemljama su posledica delovanja spoljnih činioca, prvenstveno ekonomskih, tehničkih i kulturnih inovacija koje dolaze iz razvijenih zemalja sveta
urbanizacija i društveno-ekonomski razvoj nisu uskladjeni procesi, što se u prostoru manifestuje u naglom širenju gradova i eksplozivnom porastu gradskog stanovništva. Spontana, a u pojedinim zemljama i stihijska urbanizacija dodatno usporava razvoj
gotovo nezaustavljiva urbanizacija uzrokuje socijalne, političke i ekološke probleme sa kojima se većina megagradova u danas slabije razvijenim zemljama ne može nositi
Osnovne odrednice grada
Nastanak gradova...
izazvao je novus ordo seculorum, novi vekovni red koji je iz osnova promenio sve oblasti života
tokom istorije grad je menjao svoje oblike i doživljavao velike promene, veoma je složene strukture i unutrašnjih odnosa, analizira se sa pozicija različitih disciplinarnih pristupa, tako da je
nemoguće dati jedinstvenu definiciju grada
Grad je... ’’relativno velika, gusta i stalna naseobina socijalno
heterogenih individua’’ (L. Virt) ’’naseljeno mesto, naselje sa kućama koje su tesno
zbijene i predstavljaju tako obimno povezanu naseobinu da se stanovnici medjusobno lično ne poznaju, kao što je to karakteristično za organizovanu grupu suseda’’ (M. Veber)
’’nešto više od mešavine ljudi i kolektivnih oprema – ulica, zgrada, električnog osvetljenja, telefona itd...Grad je takodje nešto više od običnog skupa ustanova i administrativnih tela: sudovi, bolnice, škola, policije i raznih društvenih službi. Grad je pre stanje duha, zbir običaja i tradicija i utvrdjenih stavova...Drugim rečima, grad nije samo fizički mehanizam i neka veštačka konstrukcija...on je proizvod prirode i to ljudske prirode’’ (J. Park)
Generalno...
Obuhvata kako prostorno-fizičku osnovu, ekonomsku osnovu i društvene odnose, tako i kulturu, institucije, etiku, vrednosti, odnosno nadgradnju
Prostorna i vremenska dimenzija razvoja ’’ grad je prostor – vreme, a ne samo jedna projekcija globalnog društva u usamljenom prostoru’’
GRAD PROJEKTUJE U PROSTORU ČITAVO DRUŠTVO
Kriterijumi za odredjivanje
Demografski / populacioni Funkcionalni Prostorni
Statusa grada
Veličine grada
Klasifikacija gradova
StatističkaVeličinskaFunkcionalna...
U praksi je...
Statističko definisanje jednog naselja gradom
Stvar koncenzusa / društvenog dogovora
Statistička definicija grada zavisi prvenstveno od određenog broja stanovnika koji žive u njemu,
i varira u internacionalnom kontekstu
U Srbiji se pod gradskim naseljem podrazumeva
Naselje sa preko 2000 stanovnika i sa više od 90% stanovništva koje se bavi nepoljoprivrednim delatnostima
Moguća veličinska podela gradova za naše uslove
do 5.000 st. - naseljena mjesta, manji gradovi, varošice
od 5.000 do 20.000 st. - mali gradovi od 20.000 do 50.000 st. - srednje veliki
gradovi od 50.000 do 100.000 st. - veći gradovi od 100.000 st. - veliki gradovi
Funkcionalna klasifikacija gradova - na više načina
Klasifikacija sa obzirom na značenje pojedinih delatnosti u gradu
Klasifikacija sa obzirom na stepen funkcionalne diverzifikacije(specijalizacije) gradova
Klasifikacija sa obzirom na funkciju rada i stanovanja
Brojna istraživanja najveću pažnju poklanjaju prvoj klasifikaciji koja se sastoji u tome da se gradovi klasificikuju sa obzirom na dominantno značenje jedne delatnosti ili više njih…
Metode koje se primjenjuju u funkcionalnim klasifikacijama gradova
Kvalitativne metode - funkcionalni tipovi se izdavajaju na bazi opštih zapažanja dominantnog značenja jedne ili grupe delatnosti u gradu više su se primjenjivale pri prvim pokušajima klasificikacije, kao
sto je npr. Aurousseau-ova klasifikacija americkih gradova (1921) u okviru koje je izdvojeno 6 tipova gradova -administrativni, odbrambeni, kulturni, produkcijski,komunikacijski i rekreacijski gradovi
Kvantitativne metode - funkcionalni tipovi se izdvajaju na bazi kvantitativnih pokazatelja funkcionalne usmerenosti; ove metode imaju širu primenu. Kvantitativni pokazateli koji se najčešće primjenjuje je zaposleno stanovništvo u pojedinim delatnostima grada. primena kvantitativnih metoda – intuitivno (u prvim pokušajima
klasifikacija), primenom statističkih metoda i primenom faktorske analize većeg broja varijabila (od 1960-ih)
Primenom faktorske analize u okviru koje je uzeto u obzir 60 varijabili , Moser i Scott su predložili funkcionalnu klasifikaciju britanskih gradova. Oni izdvojili 3 grupe karakterističnih tipova gradova podeljenjih opet u par podtipova.Oni izdvajaju: a) Pretežno industrijske gradove sa 5 podtipova, b) gradove trgovine,administracije i rekreacije sa 3 podtipa, c) suburbije sa 6 podtipova.
Klasifikacija gradova sa obzirom na odnos funkcije rada i stanovanja
funkcija rada meri se brojem radnih mesta, a funkcija stanovanja brojem stalno
nastanjenih u gradu
Razvoj grada, njegovu funkciju i ulogu možemo posmatrati...
Na nivou grada - u okviru njegove prostorno-fizičke i društveno-ekonomske strukture (grad kao totalitet)
Na različitim prostornim nivoima (lokalnom,opštinskom, subregionalnom, regionalnom, nacionalnom, planetarnom...) – kao urbani sistem
URBANI SISTEM možemo definisati kao...
Značaj i uloga grada u urbanom sistemu: Centri medjunarodnog značaja Makroregionalni centri Regionalni centri Subregionalni centri Opštinski centri
mreža gradova / sistem naselja
Skup gradova koji su medjusobno povezani interakcijama
Hijerarhija centara u mreži naselja
Prema tom pravilu očekuje se da će jedan grad u nizu gradova neke
zemlje, poredjanih po veličini, imati onoliko stanovnika koliko ima najveći
grad, podeljen s rednim brojem tog grada u nizu gradova
Pravilo reda veličine gradova
(rank size rule)
Primer Nemačke Nemačka ima gotovo
idealan red veličine gradova
Tako Hamburg, drugi grad po veličini, ima dvostruko manje stanovnika od Berlina, a München, treći nemački grad, ima približno 1/3 stanovnika glavnog grada itd.
urbani sistem Nemačke