KVARTAL IV - 2 - 20072

Æeljka »orak ISKUSTVO AVANGARDE

©to je to avangarda? Ima li taj termin nekoapsolutno znaËenje, ponavlja li se iz usporedi-vih situacija, ili je podloæan relativizmu kontek-sta? PreskaËuÊi opseænu potragu za odgovo-rom, suæavamo pitanje: πto je to avangarda u20. stoljeÊu? Prepoznaje li se ona po formal-nim svojstvima (po svemu πto proizlazi iz bri-sanja tradicionalnih komunikacijskih fondova,odnosno iz usklaenja s proizvodnim impera-tivima pojednostavljenja - odatle “zloËin orna-menta”, stihovi Internacionale, “manje je viπe”,itd. - dakle po afirmaciji geometrije, minimaliz-ma, otpisu naracije)? Ili po doslovnom prijeno-su, simbolizaciji, mimetizaciji civilizacijsko-teh-noloπkog dinamizma? Po pokuπajima brisanjagranica izmeu stvaralaËkih æanrova i izmeuumjetnosti i æivota? Odnosi li se taj pojam nazahtjeve za mijenjanjem svijeta (razliËiti tipovisocijalnih angaæmana), ili na zahtjeve za mije-njanjem svijesti (putevi slobode vrste nadrealiz-ma, kontekstualnih transfera u smjeru sakrali-zacija ili desakralizacija…)? Svemu se tomemogu dodati i neka drugaËija, potencijalno avan-gardna svojstva (postnarativno evociranje pre-poznatljivosti, putovanje kroz mjerila kao evoka-tivna metoda…). JasnoÊa definicije sigurnobi se poveÊavala uz prisutnost svih ili veÊinenavedenih (i drugih nenavedenih) obiljeæja u

nekom pojedinom sluËaju. Postotak se uglav-nom mijenja od razine koncepta do razine os-tvarenja. Takoer, kombinatorika navedenihsvojstava zanimljiva je i znaËajna po ishod. Nogotovo u svemu moæe se primijetiti stanovitadoza (samoobrambene) demonstrativnosti, pai nasilnosti. Posebno u manifestima koji Ëestosami ostaju (ili se naknadno ukazuju kao) bit-ne konceptualne (transmedijalne) kreacije.

BuduÊi da se cijelom povijeπÊu izmjenjuju ar-ze i teze æelje za pamÊenjem i æelje za zabo-ravom, u izboru minimalizma, geometrije, ap-strakcije, odustajanju od repertoara ugovore-nih znakova komunikacije oËito prevladava æe-lja za zaboravom. Kad Krleæa u glasovitom tekstuSluËaj arhitekta Iblera misli da dræi kljuËevenovog, on se zapravo bavi brisanjem starog, ugrËevitom naporu ekspresionizma da savije,slomi, opsuje, iskrivi, obezmjeri, uËini nepre-poznatljivim naslijeeno, a besmislenim nas-ljeivanje. Niti pola stoljeÊa kasnije nije htioprepoznati i priznati stilski pretinac u kojemuse nalazio i u skladu s kojim je birao svoje rijeËii oblikovao svoje reËenice. “Krilati Merkuri”,“erkeri poput liftova zapelih izmeu dva ka-ta”, “majmuni” i sve Ëemu se rugao na pro-Ëeljima zagrebaËkih zdanja nisu bili suviπni

AKTUALNO

samo zato πto su bili neekonomiËni u proizvod-nji - suviπak troπka i napora: nego i zato πto je“proπlost svu” trebalo “zbrisati za svagda” kaoneπto zahtjevno i optereÊujuÊe, neπto razlikovno- ima ih koji znaju πto je krilati Merkur i zaπtoje krilat, s tim u vezi i zaπto je postavljen na nekomjesto: ima ih i koji ne znaju. A elitizam nije,barem u teoriji, bio vien kao neπto progresivno,k tome je uvijek smetao i proizvodnji gama-ljudi.Izgon, dakle, tradicionalnog repertoara mitova isimbola izgon je i komunikacijske baze, kodo-va prepoznavanja, amalgama stanovitih zajed-nica i zajedniπtava. Zajedno s tim repertoaromsuviπnih znakova izgnano je i vrijeme usputnogËitanja. DjelomiËni i postupni doæivljaji sve se

viπe svode na zbirne i istoËasne. Erkeri se bri-πu i zato da slikovitost postane slika. Zapravose pogled polagano svrÊe od visine prema do-lje, visina postaje ravnoduπna, poveÊava se pot-rebna udaljenost sagledavanja, a kontaktna zo-na maksimalnog intenziteta zona je izloga, on-dje gdje postoji. Koncentracija na zavoenje,rekli bi suvremeni filozofi. Olabavljene su obvezeprivatnog prema javnom, odnosno, toËnije reËe-no, arhitekture prema urbanizmu. Kad StjepanPlaniÊ u Jurjevskoj ulici okreÊe nusprostorijejavnoj prometnici, a stambene prostore straæ-njem vrtu, on afirmira logiku zdravog stanovanja,ali zadovoljavajuÊi stanara odustaje od prolaz-nika. Doduπe, tko je ikada bio u Pienzi i u cjeli-

KVARTAL IV - 2 - 20073AKTUALNO

And

rija

Mut

njak

ovi

Ê, K

inet

ikd

om(p

roje

kt z

a cr

kvu

Sv.

Pet

ra u

Sp

litu)

, 197

0.

AKTUALNOKVARTAL IV - 2 - 20074

ni vidio njezin stvarni prostor, znat Êe da je Stje-pan PlaniÊ samo ponovio gestu Eneje Silvija Pic-colominija, pape Pija II., koji je, s humanistiËkihpozicija i u cvatno humanistiËko doba, na jed-nak naËin svojom palaËom postupio prema glav-nom trgu svojega grada. No, brisanje narativ-nih detalja, tradicionalnih πifri, vaænosti katego-rije usputnog - vremena i prostora - ne dokidaonaj dubinski elitizam koji se temelji na sklad-noj proporciji - na plohi i u dubini. Nije dovoljnoosloboditi se aplikacije da se afirmira struktu-ra. Vrednovanje slike svijeta na temelju propor-cije, ritma, plemenitosti grae… zahtijeva viso-ku kultiviranost - kojoj nisu ostavljene utjeπnenagrade. I koja razlikuje pojedinaËnost djelaod teorijskih πablona. Dakako, koja onda znadei da je Villa Savoye jedna od reinkarnacija vileRotonde - nov oblik paladijanske arhitekture.

Pitanje “πto je avangarda?” na podruËju obli-kovanja prostora zapravo se razdvaja na arhi-tekturu i urbanizam. Ponekad se gesta “avan-

gardna” (stvaralaËka) u jednom - pokazuje dru-gaËija (razorna) u drugom. Osim ako se razor-nost ne uzme a priori kao avangardna. Karak-teristiËan je primjer Iblerove kuÊe Wellisch, Mar-tiÊeve 13, ikone naπega pomijeπanog avangar-dizma i modernizma. Ta lijepo proporcioniranaarhitektura, skladnog proËelja, plastiËki i kolo-ristiËki zanimljivog, sa svoja dva profiterski iz-borena dodatna kata razorila je cjelovitu perspek-tivu ulice. »etvrt stoljeÊa kasnije Iblerov “drve-ni neboder” nadmaπio je vlastiti presedan posta-vivπi se bezobzirno i prema tom presedanu iprema Burzi Viktora KovaËiÊa, a da se o MartiÊe-voj ulici ne govori. Te su dvije paradigme - fun-kcionalistiËka i informelna, obje smatrane avan-gardnima - doæivjele i treÊu. Bilo bi toËnije reÊida su proizvele treÊu. To je zgrada Importannekoja je napokon razorila Iblerov trg.

Ako danas, potaknuti natuknicom “trg”, raz-mislimo πto nam je razdoblje avangarde osta-vilo u povijesti urbanizma, moramo ustanoviti,barem na tekstu Zagreba gdje se dogaao naj-veÊi dio povijesti naπe avangarde, da je avan-gardna arhitektura legla uglavnom na secesij-ski urbanizam. To jednako vrijedi za Zvonimi-rovu ulicu i njezine pritoke, koliËinom najveÊidio teksta vremena, kao i za sublimni potez No-vakove. Krivulja Zvonimirove djelo je MilanaLenucija, jednako tako i cijeli urbanizam ©ala-te, sa svojim ulicama koje osim smjera kreta-nja od starta prema cilju imaju nerijetko i po-vratak na start, dakle inherentnu dvosmislenost:a toj dvosmislenosti Ëesto pridonosi i spoj dvajutokova krivulje stepenicama, ili naglaπen “sli-jepi” zavrπetak. Moglo bi se reÊi da je od urba-nizma malo toga ostvareno kad bi i papirnatihvizija bilo viπe i drugaËijih. Primjer u malommjerilu jest treπnjevaËko naselje “Prve hrvatskeπtedionice” u kojega se arhitektonskom autor-stvu ËeπÊe spominje Zdenko StriæiÊ, a rjee, noB

ori

s B

uÊan

, Gra

d s

vla

stito

m s

jeno

m, 1

971.

AKTUALNOKVARTAL IV - 2 - 20075

prema respektabilnim istraæivanjima SandreKriæiÊ Roban uvjerljivo, Franjo GabriÊ. Istina jeda u srediπtu toga naselja postoji slobodan javniprostor koji bi se imao nazvati trg. No s njim os-kudno komuniciraju okolne ulice, obod ga jedvagleda, a sadræaj mu nije okupljanje nego goto-vo higijena: igraliπte, bazen… Ni taj higijenskisocijalni aspekt, uostalom izvanredan, nije sedo danas odræao gotovo ni u Ëemu, pokazujuÊidaljnji pad misli o javnom i javne odgovornostiu svakom smislu. Ono πto je od avangardne misliu vezi s gradom nastalo jest kvantifikacija kojase moæe obuhvatiti jedino bumerang-parolom“viπe je manje”: na principu elitnih stambenihobjekata nastaju “urbane vile” s premalim me-urazmacima, ili manje elitna zdanja kolektivnogstanovanja na aditivnom principu bez ikakvesintezne misli; gigantizirane zgrade banaka gu-taju vizure i cvjetna naselja; nedostatak kon-taktnih zona arhitekture i urbanizma, obvezaarhitekture prema urbanizmu, obiljeæava velikajavna zdanja (“Lisinski”, “PalaËa pravde”…).Prizemni pusti propuh Unité d’Habitation nijeimao prilike uhvatiti suviπe maha u nas, ali ikao stilski spomen jedva se oËuvao. Pozitivnaparadigma grada, u svim gradacijama od poje-dinaËnog do kolektivnog prostora, nastala je,istina, u Raπi - djelo talijanskog arhitekta Puli-tzera Finalija, ali ta urbana “nosivost” proizlaziiz afirmiranja tradicionalne urbane matrice mo-dernim arhitektonskim oblicima. Ona se potru-dila naslijediti grad, a ne misliti ga u apstrakt-nim kasetama.

Ako se kontinuitet avangardne misli (koja meuostalim ukljuËuje odbacivanje suviπnog) pratibez gornje granice, onda Richterov sinturbani-zam predstavlja jedan od njezinih vrhunaca. Ne-ma viπe suviπnog prostora a pogotovu ne vre-mena. Zajedno sa saæimanjem prostora saæetisu i stanovnici. Fleksibilnost strukture moguÊ-

nost je da se statiËne faze preoblikuju u drugestatiËne faze. DemokratiËnost pristupa oËitujese i u Ëinjenici da je svima podjednako teπkoizaÊi iz nastambe zadane od kolijevke pa do gro-ba. Nakon te sinteze otvoren je nov put u poje-dinosti.

Ne bi bilo pravedno postavke i baπtinu avangar-de na ovom polju oËitavati samo u πablonizira-nom repertoaru. Ako se dinamizam kao postu-lat civilizacije stroja uistinu negdje ostvario, biloje to u Richteru paralelnom opusu Andrije Mut-njakoviÊa: precizno reËeno, u projektu za crkvuSv. Petra u Splitu, za fleksibilnu arhitekturu kojazaista mijenja svoj oblik, svoj odnos unutraπ-njosti i vanjπtine, svoj omjer svjetlosti i tame,svoj nepredvidiv dojam koji ovisi o interakcijiarhitekture i, slobodno recimo, svemira. Jedin-stvo konstrukcije, forme, funkcije u ovom slu-Ëaju dovodi do posvemaπnje aleatoriËnosti ko-riπtenja (pri Ëemu je u “koriπtenje” i “funkciju”ubrojena i psiholoπka participacija: ne psihohi-gijena, nego dapaËe psihouznemiravanje i sudje-lovanje u poetskom performansu). Jednako tako,ako je neπto baπtina avangarde (ili onoga πto seu to ubraja) u smislu demokratiËnosti, pravagraanina-stanovnika i prolaznika, ostvarenjasukreacije autora i korisnika - onda je to Mut-njakoviÊev projekt za stambeno naselje Senjaku Osijeku, iz istog razdoblja. Pojedine stambe-ne jedinice moæda u unutraπnjosti zgrade obuh-vaÊaju isti prostorni raspored i kvadraturu, aline i iste stanovnike. Umjesto da se diktaturamonotonije (u smislu dogmatiËnog i mehaniË-kog oËitovanja unutraπnjosti na vanjπtini) pre-nese s arhitekture na urbanizam, svaki stanov-nik stjeËe pravo da lice svoga prostora obliku-je na vlastit naËin, bez ikakvih ograniËenja. Kaozid sa æeljenim otvorima, kao lou, kao balkon,kao zid bez otvora, kao povrπinu u raznim mate-rijalima i bojama… kao nepretpostavljivu i je-

6AKTUALNO

KVARTAL IV - 2 - 2007

dinstvenu sliku koja se Ëita onako kako su senekad, s potrebnim kontinuitetom usputnog vre-mena, Ëitali krilati Merkuri, majmuni i erkeri.NeobiËni su putovi kojima se spajaju i razdva-jaju postavke i rezultati, postulati i forme, za-pamÊeno i zaboravljeno.

Tema “demokratizacije umjetnosti”, kao jednogaod avangardnih toposa, spomenuta je u pret-hodnim arhitektonsko-urbanistiËkim primjerima.NemoguÊe je ne sjetiti se povlaπtenog motiva“umnoæivosti” (“multipli” spadaju u tu avangar-dnu ponudu). Kako su u suvremenom svijetuzavrπili multipli i njihova idejna baza? Tako dadizajn, koji je zaista izvrπna sfera avangardnihteænji, nije dokinuo traæenje zlatnog praha autor-skog potpisa na materijalnom umnoπku, da seputem kroz bespuÊa povijesne umnoæivosti bez-vrijedni predmet (kako se svjetlucaju kristaliSwarovski!) vratio kao vrijednosni model, da jeoptativom ukidanja jedinstvenosti “proizvoda”,“ostvarenja” (moæda umjetnine), dokinuta je-dinstvenost potroπaËa: kloniranjem proizvodakloniran je konzument.

U problematiku demokratizacije umjetnosti spa-dala je dezanonimizacija anonimnog. Prvi “Pri-jedlog” ZagrebaËkog salona, 1971. (ne sluËajno- a time se obnavlja tema avangarde i politike),u kontinuitetu avangardnih teænji krenuo je uposezanje za gradom, u osvajanje i prisvajanjegrada. Uz mnoge autorske pothvate u ovom smis-lu zanimljivo je spomenuti prvo postavljanjeKoæariÊeva “Prizemljenog sunca”. KoæariÊevazlatna kugla, iznenaujuÊi, zaËudan, sveËanoblik, nije bila samo zagonetna forma, “spome-nik” neËitljiv otprve, nego je izazivala svojomneobiËnom postavom. Nije ona bila “antispo-menik”, nego je izabrala “antilokaciju”: “otok”usred prometa i prometnica jednog velikogtrga. Kao takva bila je spomenik Ëudu.

Postavljena sada u pjeπaËku zonu u srediπtugrada, postala je dekorativni element. Oduzetajoj je svaka dimenzija oËuavanja, a kad konaË-no ukrasi, kao πto je navijeπteno, trg s kojegaje krenula, ali na doliËnom, akademskom, gra-anskom mjestu - bit Êe neutralizirana u punojmjeri.

Na istom ZagrebaËkom salonu Braco Dimitri-jeviÊ povjeπao je po gradu, po proËeljima zgra-da, gigantizirane fotoportrete neznanih ljudi. Bilaje to s jedne strane parodija na metode politiË-kih kultova, a s druge osvajanje prava anonim-nog na javno, svagdanjeg æivota na razinu dra-me, neprimjetnog na paænju. I ta se avangard-na postavka razvijala do dana danaπnjeg. S jed-ne strane tu su features, radio i televizijske dra-me “rezane” iz stvarnosti, raene na principuready-madea. S druge strane i tu je proces gi-gantizacije doveo do apsolutnog gubitka dos-tojanstva privatnosti. Zavrπilo je s Big Brotherom.

SjeÊamo se, iz neπto kasnijih godina, πetnje go-loga Toma Gotovca Ilicom, njegova tijela natramvajskim traËnicama. Avangardnost njego-va Ëina sastojala se u posvajanju i predstavlja-nju (vlastitoga) ljudskoga tijela kao jedinstve-nog, ranjivog, dragocjenog artefakta, Ëije (bio-tehnoloπko) savrπenstvo joπ izaziva graanskiporedak. PoveÊanje doze, uveÊanje mjerila, uopÊeput kvantifikacije (kao i u svemu), dovelo je doone razine body-arta gdje se koreografira neuvijek bezazlen odnos pojedinaËnog i masovnog,simboliËnog i stvarnog nasilja. Svakako je uavangardnom duhu zaklan ©opov pijetao. Sud-bina dragocjenosti ljudskog tijela oËituje se utuposti na ranjivost i savrπenstvo, bila rijeË opornografiji ili o degradaciji javnog zdravstva.Ako je Turinin stadion izveden iz pretpostavkiavangarde, danaπnji je stadion pornografija.

AKTUALNOKVARTAL IV - 2 - 20077

Zanimljivo je primijetiti da se jedno od nastoja-nja avangarde, ono o brisanju granica meu me-dijima i o asimiliranju tehnologije, pozitivno is-punilo u drugoj stvarnosti: u kazaliπtu. Nije napo-kon viπe rijeË o morfologiji scenografije, negoo uporabi iluzionistiËke i sugestivne svemoÊiprojekcija u oblikovanju scene. Na ovoj toËkiotvara se pitanje tvarnog i virtualnog u baπtiniavangarde, ili o perspektivi Ëuvanja propadlji-voga joπ propadljivijim, ili o snazi jedne gestepred cijelim zaboravom.

Ima li mala Florschützova tvornica u blizini Ru-dolfovih vojarni mjesta u povijesti naπe avan-garde? Nema, jer je “formalno zaostala”, bezobzira πto Ëasti funkciju rada i obvezu arhitek-ture prema prostornom kontekstu. Spada li opusdruπtvenih domova Aleksandra Freudenreicha upovijest naπe avangarde, kao jedno od socijal-

no najzrelijih poglavlja naπega graditeljstva?Ne spada, jer nije morfoloπki radikalan u smis-lu predloæaka svoga vremena. Da li Ëinjenicada Josip Vaniπta danas slika lirske vedute go-vori o prolaznosti ciljeva ili metoda?

PoËetno pitanje: s kojih je pozicija avangardavrijednosno odreenje? I prestaje li avangarda,kad se pribadaËama priËvrsti o zidove, biti neπtodrugo osim, kako se to obiËno na kraju poka-æe, stilski (ob)razloæiv fenomen? Kaæe NicolasGomez Davila: “Tko se proglaπava avangard-nim umjetnikom obiËno pripada juËeraπnjojavangardi…” - πto dakako vrijedi i za kritiku.No taj nas citat dovodi do zavrπnog pitanja: πtoje avangarda danas? Kakve su njezine relacijes “juËeraπnjom avangardom”? I postoji li onauopÊe?

Ivan

Ko

æari

Ê, P

rizem

ljeno

sun

ce, 1

971.