Vladimir Poljak - Didaktika

Zajednički predmet – Didaktika

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected] 1

Vladimir Poljak- Didaktika 1. O PREDMETU I ZADACIMA DIDAKTIKE - grč. poučavanje (δδδδιιιιδδδδαααασσσσκκκκωωωω,-εεεειιιινννν)- taj naziv u pedag. terminologiju uvode Ratke i Komensky

u 17.st, makar se ona kao ped. kategorija i funkcija pojavljuje s pojavom čovjeka (prvo direktno podučavanje usmenom predajom, a kad prirodno-radno iskustvo postane preveliko onda nastaju škole)

- škola- prvo se bave sadržajem poučavanja, a ne i metodikom rada - razvoj proizvodnje iziskuje sve masovnije školovanje pa ono mora biti brže i ekonomičnije-

zato se nameće pitanje načina tj. vještine poučavanja i učenja (to se postavlja nastankom grañ. klase i grañ. društva)

- zato Ratke 1613. predlaže “vještinu poučavanja” (kasnije to preuzima Komensky u “Velikoj didaktici” )- zato je 17. st stoljeće didaktike što označava reformu škole u smislu didaktike kao vještine poučavanja

- Komensky: def. didaktike: “opća vještina o tome kako valja poučavati svakoga u svemu” (preširoko: obuhvatio i odgoj i obrazovanje što je područje pedagogije)

- u knjizi je prvi razradio sistem i sadržajno odredio pojam didaktike - prvenstveno govori o školskom radu tj. nastavi jer se tu poučava organizirano - on je aktualan do 19. st- tada su shvatili da je didaktika različita od pedagogije - krajem 19. st i poč. 20. st didaktika ograničava predmet na područje obrazovanja

(pedagogija je podjeljena na teoriju odgoja i na teoriju obrazovanja tj. didaktiku) - u prvim desetljećima 20. st didaktika više ne obuhvaća samo organizirano obrazovanje

(unutar škole) već se proširuje i izvan okvira redovite nastave “dopunsko obrazovanje” (obrazovanje ne završava krajem školovanja) kao npr. seminari, mediji,…-suvremena didaktika stoga uzima u obzir i samoobrazovanje

- i u dop. obrazovanju javlja se sličan program “nastave” (neko preuzima ulogu učenika neko učitelja) zato poučavanje treba tumačiti kao raznovrsnu in/direktnu pomoć učenicima u učenju-JEDINSTVENE SU ZAKONITOSTI PROCESA OBRAZOVANJA OSOB E (postoje razlike u sadržaju i načinu izvoñenja, dobi učenika, psihfiz sposobnosti, vremenskom trajanju,…)

- R&K (tad heretici) didaktika je prihvaćena na slaven. i german. području, dok u SAD-u i anglosaksoncima ne ( koriste naziv education koji znači i odgoj i obrazovanje, ko zamjena didaktici je ped. termin curriculum )

- pitanje didaktike europ. autori rješavaju njenom diferencijacijom: 1. s obzirom na dob (predškolska, osnovno/srednjo/visokoškolska, andragoška,…), 2. s obzirom na integraciju s drugim znanostima (filoz., psih., kibernet., komunik., medijalna, algoritamska, teledidaktika, ergodidaktika,…)

- grafički prikaz didaktičke djelatnosti unutar pedagoške djelatnosti:



- definicija (koja obuhvaća obrazovanje u cjelini bez obzira na brojne specifičnosti u njenoj diferencijaciji na brojne grane: “grana pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja”-opće zakonitosti: stalne uzročno-posljedične veze i odnosi u procesu stjecanja obrazovanja)

- kritika : 1. da didaktika ne može proučavati samo obrazovanje kad je nastava sama po sebi nedjeljivi obrazovno-odgojni proces

2. da je obrazovanje puno širi pojam od sistematskog obrazovanja u školi na koje se centrira didaktika - pedagozi s druge strane u odnosu odgoja i obrazovanja govore o njima kao ordiniranim

varijablama, a one su u stvari komplementarne i meñusobno korelativne (jednako važne) - u redovnoj se nastavi za vrijeme redovnog školovanja provodi najorganiziranije,

najsistematskije i najintenzivnije obrazovanje, pa se ono prenosi i na dopunsko obrazovanje- osnovno područje didaktike jest proučavanje i otkrivanje zakonitosti obrazovanja ličnosti, bez obzira na to gdje se to obrazovanje vrši, jer su zakonitosti obrazovanje jedinstvene

- didaktika je samostalna nauka iako korespondira s drugim znanostima (filoz, psih, logika, soc, antrop,…) čijim se rezultatima koristi , a od nekih preuzima sadržaje obrazovanja (školski predmeti)

2. POJAM OBRAZOVANJA - obrazovanje kao jedna od osnovnih pedagoških kategorija i funkcija obuhvaća u sebi znanje i

sposobnosti (prema dimenzijama znanja i stupnju sposobnosti razlikuju se stupnjevi obrazovanosti ljudi)

- a) ZNANJE : - def: sistem ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti

1. ČINJENICE su konkretnosti, pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje čovjek upoznaje percepcijom 2. GENERALIZACIJE (ili apstrakcija) su pojmovi, pravila, principi, metode, zakoni,

definicije, zaključci, dokazi, kategorije, hipoteze,…-ne spoznaju se percepcijom - s obzirom na kvalitetu razlikujemo više stupnjeva znanja:

a) znanje prisjećanja- najniža kvaliteta, čovjek se samo sjeća nekih sadržaja o objektivnoj stvarnosti (nešto su učili ali se ne sječaju što)

b) znanje prepoznavanja- identificira se pripadnost nekog sadržaja ali ih se ne zna objasniti c) znanje reprodukcije- reprodukcija nekog sadržaja ali ga se ne shvaća d) znanje operativnosti/ operativno znanje- sadržaj se zna i primjenjuje e) kreativno/stvaralačko znanje- na temelju stečenog znanja čovjek stvara nova

- stjecanje znanja u didaktici se još zove materijalna strana obrazovanja - b) SPOSOBNOSTI: - def: kvaliteta ličnosti koja je tako formirana da uspješno obavlja neku djelatnost (rad,

aktivnost, funkciju) - u ovom pojmu obuhvaćene su 3 karakteristike: 1. sposobnost je kvaliteta ličnosti (pripada samo čovjeku, ne niti mrtvoj materiji ni nekim

drugim bićima) 2. sposobnost se pokazuje u djelatnosti čovjeka



3. sposobnost se odnosi na uspješnu ljudsku djelatnost - s obzirom na različita područja ljudske aktivnosti razlikujemo različita područja ljudske

sposobnosti: a) senzorne/perceptivne sposobnosti- sposobnost osjetilnog doživljaja b) manualne/ prektične sposobnosti- aktivni odnos čovjeka prema konkretnoj materiji i

njenoj transformaciji c) sposobnost izražavanja- geste, mimika, govor, pjevanje, slikanje, crtanje, pisanje, čitanje,…

d) intelektualne/mentalne sposobnosti- drugi je naziv inteligencija - sposobnosti dijelimo s obzirom na organ: 1. fizičke (putem vanjskih mišića) 2. mentalne (putem unutarnjeg mišića-mozak) - uzimaju se u obzir i drugi organi, kako npr. govorni organ za razvijanje sposobnosti

izražavanja (kombinacije čine cjelovitu ljudsku sposobnost) - sposobnosti nisu unaprijed dobivene roñenjem-one se razvijaju-iako razvoj sposobnosti

ovisi o dispozicijama tj. nasljeñenoj anatomsko-fiziološkoj strukturi čovjeka (unutrašnji faktor ) i o vanjskoj sredini u kojoj čovjek živi i radi (vanjski faktor )

- zadatak nastave je da posredstvom brojnih i raznovrsnih aktivnosti u mladoj generaciji potpomaže i unaprijeñuje razvoj sposobnosti

- razvijanje sposobnosti se u didaktici naziva funkcionalna strana obrazovanja - ljudsko obrazovanje se uvijek pokazuje u jedinstvu znanja i sposobnosti (znanje je baza

za nadgradnju sposobnosti - s obzirom na sadržaj znanja i sposobnosti imamo različite vrste obrazovanja: opće,

usmjereno, specijalističko, klasično, humanističko, ekonomsko, političko, prirodoznanstveno, tehničko,…

3. OBRAZOVANJE I NASTAVA

- 1. FAKTORI NASTAVE: - 3 glavna čimbenika: a) nastavnik- kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan procs obrazovanja, pa i nastave u cjelini b) učenik- stjecatelj obrazovanja samostalnim učenjem ili preko profesora c) nastavni sadržaj- sadrži program obrazovanja

- ova 3 čimbenika čine didakti čki trokut - ako fali koji, to nije nastava - odnosi meñu njima čine različite sisteme nastave

- 2. ZADACI NASTAVE: - nastava je proces, kretanje usmjereno na ostvarivanje odreñenih zadataka- rezultat je novo

stanje, ostvarenje neke nove kvalitete - nastavni zadaci kao rezultati nastavnog procesa su trojaki:

a) materijalni zadatak nastave- odnosi se na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta -didakti čki materijalizam : karakteristian za staru školu do kraja 19. st kad se smatralo da je što više znanja dobro dapače poželjno (tjeralo se djecu da što više memoriraju bespotrebne stvari- nastava je tada patila od tzv. lekcionizma tj. zadavanja lekcije u školi,



memoriranje lekcije doma i provjeravanja te iste lekcije u školi- to je uvjetovalo tzv. formalisti čko znanje (mehaničko memoriranje) tj. formalizam u znanju)- učenici se takvim znanjem nisu mogli okoristiti u životu, imaju znanje na stupnju reprodukcije, i to ih čini nesposobnima za život, fali im primjena znanja tj. operativno znanja

b) funkcionalni zadatak nastave (formalni zadatak)- odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti-senzornih, praktičnih, izražajnih, intelektualnih (njime se postiže razvijanje psihofizičkih funkcija) - postizanje ovog je puno teže od a), bitan za ostvarivanje operativnog znanja -za to se zalažu predstavnici nove škole sa prijelaza 19. na 20. st-žele što veće razvijanje psiho-fiz. funkcija (time se stvara didakti čki funkcionalizam/didakti čki formalizam ) - problem je u tome da da bi učenici razvijali te funkcije moraju imati neku predhodno bazno znanje (!!! iz toga se zaključuje da d.m. pojam obrazovanja svodi na znanje, a d.f. na sposobnost-ova bi dva pravca trebala biti komplementarna kao što su neodvojivi znanje i sposobnost)

c) odgojni zadatak nastave- nastava mora davati i odreñene odgojne vrijednosti (moralne, estretske, fizičke, radne) pa je po tome nastava odgojno-obrazovni proces - ovo inače ne spada u didaktiku, ali daje potpuniji izgled

- 3. VRSTA NASTAVE I NJIHOVA BITNA OBILJEŽJA - kriteriji za vrste nastave (isprepliću se ti kriteriji, nastava je dijalektična):

a) stupanj školovanja-osnovno/srednjo/visokoškolska nastava b) stupanj obaveznosti tj. dobrovoljnosti-obavezna, izborna, fakultativna

-izborna nastava-uvodi se radi prikladnije diferencijacije u sadržaju obrazovanja s obzirom na interese učenika, u predlaganju izbornih predmeta mogu sudjelovati i učenici, ova nastava ima isti status ko redovna - fakultativna nastava- nastava po principu dobrovoljnosti, nije obavezna (razlika naspram izborne n.)

c) programska namjena i sistem izvoñenja-redovna, dopunska, dodatna, produžna, izvanredna - redovna ili obavezna nastava-najčešća, redovno školovanje u pojedinom stupnju školovanja, podjednako obavezna za sve polaznike, propisan program i vrijeme trajanja (to propisuje prosvjeta)

- dopunska nastava- ide uz redovnu, za one učenike kojima ide teže, takvu nastavu propisuje nastavničko vijeće, izvodi se izvan redovne nastave u školi - produžna nastava- varijanta dopunske, organizira se na kraju godine nakon redovnog školskog rada, organizira ju nastavničko vijeće za one koji su pali iz nekih predmeta, izvode ju isti nastavnici kod kojih su učenici pali, organizira se u osnovnoj školi jer je ona obavezna - dodatna nastava- za učenike koji imaju potrebu i interese za proširivanjem znanja, zna

biti dosta raznovrsna prema programu i načinu rada, organizira se sa manjim ili većim grupama bez obzira na razrednu pripadnost, liberalan oblik nastave od redovne, grupe dobijaju nazive “mladi prirodnjaci, klub prijatelja antike,…”-interesne grupe, organizira ju nastavničko vijeće, a vode ju nastavnici ili specijalizirani stručnjaci

d) dimenzije nastavnog programa-standardna, skraćena, proširena e) vremenska koncepcija obrade programa-kontinuirana, tečajna, seminarska



f) tradicionalni ili suvremeni sistem rada-tradicionalna, konzervativna, petrificirana, suvremena, moderna

g) nastavna oprema-kompjuterska, RTV, satelitska, kibernetička, tehnološka h) sistem rada nastavnika-razredna, predmetna, timska i) broj čane formacije učenika-zajednička, frontalna, individualna, grupna, u parovima j) dominacija nastavnih metoda- verbalna, demonstracijska, prektična, instrukcijska k) karakter nastavnog rada-teorijska, praktična, proizvodna l) mjesto izvoñenja-školska, terenska, u udruženom radu m) način komuniciranja nastavnika i učenika-direktna, indirektna, na daljinu (dopisna) n) didakti čki sistem rada- heuristička, razvojna, programirana, egzemplarna, problemska,

mentorska, predavačka, katehnička, majeutička o) unutrašnja individualizacija rada -individualizirana, primjerena, elastična p) razni spoznajni i psihološki činioci- zavičajna. doživljajna, prigodna, dinamična

- postoji i nastava izvan škole (za njhu isto vrijedi didak. trokut):

a) tečajevi/seminari- može se održavati paralelno s redovitom nastavom, ali dakako izvan nje (tečaj C. križa, prve pomoći, seminar za mlade zadrugare!!!), no najčešće se dogaña nakon završene redovne n. kao svojevrsno usavršavanje ili do/prekvalifikacija, organizatori nastave su radna poduzeća, škole, stručna društva,…imaju obavezne završne ispite

b) dopisna nastava- organizira se radi školovanja posredstvom dopisivanja, učenici se pismenim putem upoznaju s programom obrazovanja, i obaveze prema školi obavljaju pismenim putem, školovanje je ili općeobrazovno ili stručno, uspjeh ovisi o samodisciplini učenika, profesori drže konzultacije (jedini način uspostave odnosa profesora i učenika), ova nastava je dosta ekonomična, može obuhvatiti mnogo učenika iz različitih mjesta koliko udaljeni bili

c) televizijska ili radio škola- nastava s posredstvom radiotelevizijskih obrazovnih emisija

4. SADRŽAJ OBRAZOVANJA - propisuje se školskim programom i planom - budući da postoji razgranat sistem školovanja postoje i razne vrste nastavnih planova i

programa s obzirom na: vrstu škole (osnovna, srednje različitih smjerova, više, fakulteti), školske organe (savezni, općinski, republički n. planovi), trajanje školovanja (normalni i skraćeni n. planovi), potrebe školovanja fizički i psihički retardirana djece, opseg obuhvaćenih sadržaja (minimalni i maximalni n. planovi), nacionalni sastav, specijalne zadatke koje obavlja škola u istraživanju (eksperimentalne škole)

- A) NASTAVNI PLAN

- školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju: 1. odgojno-obrazovna područja (društveno, jezično-umjetničko, prirodno-matematičko,

redno-tehničko, tjelesno-znanstveno, obrana-samozaštita), tj. predmeti koji će se obučavati u odreñenoj školi

2. redoslijed obučavanja tih područja tj. predmeta po razredima ili semestrima 3. tjedni broj sati za odreñeno područje tj. nastavni predmet



1. IZBOR ODGOJNO-OBRAZOVNIH PODRU ČJA, TJ. NASTAVNIH PREDMETA - jedan je od temeljnih problema u odreñivanju sadržaja obrazovanja uopće - mijenja se tokom povijesti (mijenja se mišljenje što seve mladi naraštaj treba učiti) - izbor predmeta paralelan je sa razvojem znanosti (predmeti sadržavaju osnovna znanja aktualnih

znanosti) - brzi razvitak znanosti (dinamičnost) predstavlja problem jer se naučni sistemi moraju

stalno mijenjati+ znanosti se diferenciraju na grane (nekad je bila samo biologija a danas iz nje nastaju anatomija, fiziologija,..)

- znanost se u nastavni predmet transformira s obzirom na psihofizičke snage učenika (osnovna škola ima niži stupanj diferencijacie znanosti npr. priroda i društvo)

- u izboru treba rukovoditi i nekim drugim pedagoškim kriterijima s obzirom na ostvarenje zadatka obrazovanja, općeobrazovnog ili usmjerenog- predmeti imaju različiti status pa po tome dobivaju i nazive: glavni, sporedni, opći, obavezni, fakultativni, izborni, općeobrazovni, stručni, …-ovakva se podjela provodi nakon osnovne škole!!!

- nastavni predmeti imaju dvojaki naziv: 1. s obzirom na naučno područje kojem pripadaju ili grani (kemija, analitička kemija) i 2. status

- kada se pristupa analizi konkretnog nastavnog plana treba se ustanoviti: a) kojem znans. području ili užoj grani pripada predmet b) kojem stupnju diferencijacije odgovara c) koji ima status

- teškoće u izboru imamo i radi stručnog egoizma (svi misle da je njihova znanost bitnija- preopterećenje učenika)- rješeno ovim postupkom: prvo provedena globalna podjela sadržaja obrazovanja, dobija se obrazovna jezgra (odnosi se na redovnu nastavu), a zatim se dodaju izborni (od VII. razreda-bira se jedan), fakultativni (ne obavezni, bilo bi dobro da ih se pohaña) predmeti, tečajevi i izvannastavne slobodne aktivnosti (svi učenici, moraju imati najmanje jednu)+ uz ovu podjelu provedena je ravnoteža izmeñu integracije i diferencijacije nastavnih sadržaja (u mlañim razredima osnovne škole postoje 6 osnovna predmeta, a kasnije se oni u višim razredima diferenciraju- iz prirode i društva nastaju npr. zemljopis i biologija)

2. RASPORED PREDMETA U NASTAVNOM PLANU - predmeti su u nastavnom planu rasporeñeni po razredima - poredak može biti:

a) sukcesivni-znači da se prvo u potpunosti prouči jedan predmet, zatim drugi, itd.; - takav raspored dominira do 18. st - prema broju proučenih predmeta se utvrñivao stupanj školovanja (npr. srednjevjekovnih “sedam slobodnih vještina”-gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrije, astronomija, glazba-tim ih se redom i učilo), takav raspored korist i Komensky - prednosti: što se učenici koncentriraju u jednom razdoblju samo na jedno područje

- nedostaci: 1. učenici uče široko područje toga predmeta u odreñenom stupnju školovanja što bi moglo biti preteško za njihovu dob 2. svaka znanost je vezana za druge znanost upravo preko objektivne stvarnosti u kojima one zajedno egzistiraju, pa zato ne možemo jednu znanost isključiti i prou čiti je u potpunosti a da se ne dotičemo drugih (npr. učiti fiziku bez znanja matematike) 3. ujedno učenje jedne stvari u dugom vremenskom intervalu uzrokuje monotoniju



b) simultani- istodobno proučavanje više predmeta -nedostaci: učenici ne mogu svojim mentalnim snagama u svojoj svijesti istodobno obuhvatiti mnogo predmeta i podjednako se koncentrirati na njih

c) kombinacija dvaju predhodnih- najbolje rješenje - kombinacija ima linijsko-spiralni raspored

3. BROJ TJEDNIH SATI - broj sati tjedno nekog predmeta odreñuje se prema njegovoj obrazovnoj i odgojnoj važnosti, složenosti i težini predmeta kao i ukupnom vremenskom opterećenju učenika - B) NASTAVNI PROGRAM - je školsko dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja (to

su 3 osnovne didaktičke dimenzije obrazovanja) - nastavnim programom propisuju se konkretni sadržaji pojedinog nastavnog predmeta, pa je

nastavni program konkretizacija nastavnog plana - nastvni je program opširniji od plana (nije u tablici ko ovaj već se nalazi na desecima strana) 1. OPSEG ILI EKSTENZITET NASTAVNOG PROGRAMA - širina znanja i sposobnosti koje učenici moraju steći u nastavi pojedinog

predmeta - odnosi se na kvalitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje učenici moraju steći (u tom se

pogledu opseg usklañuje s prostornim [odnose se na predmete u kojima dominira proučavanje prostornih odnosa], vremenskim [odnose se na predmete u kojima dominira proučavanje vremenskog raspona u povijesti], broj čanim [odnose se na predmete u kojima dominira proučavanje brojevnog niza u matematici], vokabularnim [odnose se na predmete u kojima dominira proučavanje vokabular u stranom i materinskom jeziku] i dr. koncentrima ili radijusima za postojeći razred

- razlika nauke i predmeta leži u kvantiteti činjenica i generalizacija (niži stupanj školovanja-manja kvantiteta, viši stupanj- veća kvantiteta, nauka znači najveću kvantitetu, a u predmetima se ta kvantiteta regulira s obzirom na razred,dob učenika i status predmeta)

2. DUBINA ILI INTENZITET NASTAVNOG PROGRAMA - odreñuje dubinu znanja i stupanj tj. kvalitetu sposobnosti - razlikujemo duboka i površna ljudska znanja (reguliraju se dubinom rasčlanjivanja

sadržaja tj analizom koja je ili općenita tj. makroanaliza ili duboka ili precizna tj. mikroanaliza)

- mikroanaliza nema dna jer se znanost stalno širi- ali nastavni program to mora donekle regulirati (tu se pazi na intenzitet ili stupanj sposobnosti koje učenici mogu steći)

- intenzitet, kao i ekstenzitet odreñuju nastavnici koji moraju biti stručnjaci u svom području, a ujedno i sposobni



- na temelju formulacije teksta nastavnog programa treba najprije ustvrditi kojem užem znanstvenom krugu pripada taj n. sadržaj (ako tekst govori o grañi cvijeta znači da se radi o anatomiji bilja)

- ponekad dolazi do premalog (nastava se čini lagana- to kasnije predstavlja problem učenicima, ne mogu pratiti kasnije nastavu koja se nadovezuje, karakteristično za prelaz sa osnovne na srednju i srednje na fax) ili prevelikog (nastava se teška) intenziteta- najidealnije rješenje je proporcionalno širenje ekstenziteta s intenzitetom!!!

3. REDOSLIJED ILI STRUKTURA NASTAVNOG PROGRAMA - njime se odreñuje kojim će se redom obrañivati nastavni sadržaji pojedinog predmeta u

jednom razredu, pa i redoslijed tog predmeta u nekoliko razreda - 3 načina rasporeda nastavnih sadržaja:

a) linijski ili sukcesivni- tematika predmeta jednog razreda sukcesivno se niže jedna za drugom (1. tema→→→→ 2. tema →→→→ 3. tema →→→→ itd.) - primjer: (za povijest)-prve zajednice, antičko ropstvo, feudalizam, burž. revolucije, monopolistički kapitalizam, imperijalizam…) - teme se ne ponavljaju-loše!! za učenike radi stalnog novog gomilanja gradiva, ali najekonomičnija tehnika - karakt. za srednje škole pa na više- u osnovnima to ne može biti jer stvara klincima probleme oko shvaćanja (problem proizlazi iz suprotnosti strukture znanosti i psihičke zrelosti učenika!!!-zato se vrši strukturiranje nastavnih sadržaja u sukcesivnom nizu kroz: 1. etapu uvoñenja od psihološke jednostavnosti do znanstvene jednostavnosti i 2. etapu prelaženja od znanstvene jednostavnosti do znanstvene složenosti; sukcesivni raspored može biti: 1. silazni [karakterističan kod nižih razreda, polazi se od onoga što je učenicima psihički prisutupačnije silazno prema znanstvenoj jednostavnosti, npr. kad u prirodi i društvu se prvo uči o većim životinj. bićima, a zatim se prelazi na jednostanične organizme- !!! po ovome se najbolje vidi razlika predmeta od znanosti, znanost ide u suprotnom smjeru] i 2. uzlazni [ od znan. jednostavnosti na složenost; npr. od jednostanič. organizma prema sisavcima, ali u složenijoj verziji; !!! dijalekti čki zakon razvojnosti kakvog imaju i znanosti]) - teško je za odrediti granicu silaznog na uzlazni raspored - nedostaci: jednosmjenost uzrokuje zaboravljanje gradiva jer se ono ne ponavlja

b) koncentrični - nastavni se sadržaji iz razreda u razred rasporeñuju u koncentričnim krugovima - širi krugovi predstavljaju više razrede koji obuhvaćaju tj. ponavljaju gradivo iste tematike samo manjeg obujma nižih razreda (manji krugovi)- time je rješio nedostatke linijskog rasporeda - radijus kruga znači proširivanje i produbljivanje nastavnih sadržaja slika!!! ponavlja se iz predhodnog razreda proširuje se i produbljuje za tekući razred

- prednosti: ponavljanjem se obnavlja i bolje utvrñuje znanje - nedostaci: gubi se vrijeme-neekonomičan smanjuje se intenzitet sadržaja (ako se u srednjoj školi mora ponavljati gradivo osnovne, ili srednje na faxu)- neke zemlje to



prevladavaju na način da izostavljaju s vremenom uže krugove

c) kombinirani

- je kombinacija sukcesivnog i koncentričnog rasporeñivanja - takav imamo i mi - krug se dijeli na kružne odsječke (nastavni sadržaji tokom godine), oni se zatim postavljaju u linijski slijed

slika!!! 4. NAZIVI POJEDINIH DIJELOVA NASTAVNOG PROGRAMA - didaktička terminologija (nazivi koji se upotrebljavaju u programu i njegovi su dijelovi):

a) predmetno područje- relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog predmeta ( npr. u matematici predmetna su područja geometrija, aritmrtika,…) - ona se mogu obrañivati simultano, sukcesivno ili naizmjence

b) nastavna cjelina- kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira odreñena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejom

c) nastavna tema- pojam koji je po sadržajnom odreñenju veoma nalik na nastavne, predmetne cjeline - razlike su s obzirom na opseg sadržaja (cjelina je šira od teme, odnosno cjelina obuhvaća kompleksniju tematiku) - nije bitno odreñivat granice izmeñu cjeline i teme

d) nastavna jedinica- opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili dvostruki sat (blok-sat)- sat traje 45 min

5. PROMJENE NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA - budući da se s vremenom znanost usavršava, pojedini dijelovi programa zastarjevaju pa ih sr

treba usavršiti, prerañivati, aktualizirati - povremeno veće ili manje promjene u nastavnom planu i programu nužne su i normalne, jer

znače neprestano gibanje naprijed - prerañivanje mora biti: 1. studijsko (treba se odrediti što je zastarjelo-poticaj daju

(proces prerade) nastavnici, službeno-pedagoška služba,..) 2. zatim se treba okupiti stručnjake (nastavnici, pedagozi,…) da stvore reviziju 3. oni sakupljaju potrebnu dokumentaciju (primjedbe dobivene anketama, intervjuima,…) 4. primjedbe se studijski proučava 5. definira se koncepcija novoga nastavnog plana i programa što je temelj za izradu njegova nacrta 6. eksperimentalno se provjerava u eksper. školama- ustanovljava se adekvatnost i neadekvatnost, to zna trajati nekoliko godina (najadekvatnije da traje toliko kliko treba jednoj generaciji da završi školovanje) 7. odreñuje se definitivni plan i program



8. službeno se propisuje i dobija značenje službenog školskog dokumenta - usporedno s ovim procesom nastavnike treba upoznati s promjenama u protivnom i najbolji program može biti promašen 5. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA - nastava je proces koji ima svoj tok, kretanje, trajanje, uzročno-posljedičnu povezanost tj.

zakonitost, itd., ali je taj proces na obrazovanju ličnosti veoma složen (ima svoju strukturu) - krajnji cilj nastave: ostvariti materijalne, funkcionalne i odgojne zadatke predhodi mu nastavni rad koji ima etape - koje su to etape rada? (različiti autori govore svako svoje)

npr. Herbart: jasnoća, asocijacija, sistem, metoda Weber: vanjski podražaj, primanje, izražaj Frick: predavanje, prerañivanje, primjena,...

- za nijednu predloženu etapu se ne može reći da je kriva ili isključiva, a i teško je reći koja je od predloženih struktura najprihvatljivija- nijedna se ne može uzeti kao univerzalna !!!

- sreñivanjem predloženih etapa struktura može ih se kategorizirati: a) jedne se odnose na specifične organizacijske ili didaktičke komponente nastavnog

procesa ( priprema, priprava, uvoñenje, postavljanje problema, prikupljanje materijala, obrañivanje, izvoñenje rada, uvježbavanje, ponavljanje, učvršćivnje, provjeravanje, ocjenjivanje)

b) druge na spoznajne (promatranje, mišljenje, razmišljanje, analiza, definiranje, generaliziranje, pronalaženje, produbljivanje, pretpostavljenje, planiranje, , sistem, sinteza, spoznavanje, sistematiziranje, usporeñivanje, zaključivanje)

c) treće na psihološke ( asocijacija, doživljaj, izražaj, jasnoća, osmišljanje, predočavanje, primanje, uživljavanje, razumijevanje, primanje, ponuda)

d) a četvrte na metodičke elemente ( izrada, izlaganje, korigiranje, raspravljanje, objašnjavanje, predavanje, prikazivanje, raspravljanje, razvijanje)

- spoznajni, psihološki i metodički elementi su mikroelementi u mikrostrukturi pojedine

etape nastavnog procesa, pa se zbog toga ne mogu smatrati samostalnim etapama - razlikujemo 2 vrste elemenata: 1. globalne ili makroelemente ( njima se odreñuju osnovne etape ili komponente nastavnog procesa) 2. mikrolementi (sastavni dijelovi makrostrukture pojedine etape) - grafiči prikaz strukture (ona je dvodimenzionalna tj. razgranata- jer neki se dijelovi nižu u

sukcesiji jedan nakon drugog, dok su drugi simultani= po tom se vidi da je nastava dinamičan, a ne statičan proces, zato i ne može postojati jedna standardna struktura)

- ovaj prikaz pokazuje dijelove koji se nižu u sukcesiji (još se zovu osnovnim etapama nastavnog reda ili osnovnim komponentama nastavnog pocesa ( to su: pripremanje učenika za nastavu, obrada novih nastavnih sadržaja, vježbanje, ponavljanje i provjeravanje- znaju u nastavi imati i zbrčakan redosljed, ali se po logici ipak kreću ovim redom)



6. MATERIJALNO- TEHNI ČKA OSNOVA NASTAVE - ova se osnova odnosi na upotrebu materijala-konkretnog i duhovnog- na kojemu se osniva

proces obrazovanja - nastava se ne može izvoditi u praznom- zato mora od početka imati svoju matrerijalnu

opremu - vrste materijalne opreme:

a) izvorna stvarnost- objektivna stvarnost kao izvor za stjecanje znanja i razvijanje sposobnosti - kada učenici izlaze u prirodu (obj. stvarnost) učiti, ili dio te prirode unose u učionicu

- ona je najširi i najegzaktniji izvor znanja - odnos učenika prema stvarnosti može biti promatrački , ali bolje je kad je aktivan (neki

praktični radovi u prirodi) - stvarnost škole mogu učenicima približiti izgradnjom akvarija, zookutića, terarija, insektarija,

rasadnika, školskog vrta, pčelinjaka, prometnog poligona, meteorološke stanice,... - važna radi usvajanja činjenica, pa je zato adekvatni ili primarni izvor za spoznavanje činjenica b) nastavna sredstva- kao zamjena kada je izvorna stvarnost nedostupna za neposredno

proučavanje - ona su didakti čki oblikovana izvorna stvarnost - one su takoñer važan izvor znanja i baza za razvijanje radne sposobnosti - njihova se vrijednost postiže didakti čkim oblikovanjem - vrste nastavnih sredstava:

a) vizualna- osnivaju se na video-komponenti; s obziriom na dimenzije mogu biti trodimenzionalna (prikazuje stvarnost u 3 dimenzije) ili dvodimenzionalna (prikazuje stvarnost u 2 dimenzije), a na didakti čku funkciju, stati čna (ona koja su u svojim dijelovima nepokretljiva) i dinamična (ona koja su u svojim dijelovima pokretljiva)

DVODIMENZIONALNA TRODIMENZIONALNA STATIČNA - crteži

- slike - fotografije - dijagrami - grafikoni - karte (zemljopisne i dr.) - kartogrami - plakati - tablice (kronološke, i dr.) - dijapozitivi - dijafilmovi - itd.

- kolekcije (veoma brojne i raznovrsne)

- preparati (suhi i mokri) - modeli (statički) - reljefi - makete - itd.

DINAMI ČNA - aplikacije - dinamične slike (performirane slike

sa spiralom kao podlogom za postizanje dinamičnosti)

- film (element film) - televizijske emisije

- dinamički modeli - instrumenti - aparati - strojevi - računaljke - slagalice - globus - planetarij - itd.



b) auditivna- osnivaju se na audio-komponenti, služe kao slušni izvor znanja, to su zvučne snimke ljudskog izražavanja (verbalnog ili glazbenog-vokalnog ili instrumentalnog), snimke glasanja životinja i raznih drugih prirodnih tonova snimljene na magnetofon, audio-vrpce ili cd-e, ovamo ubrajamo i radio-emisije

c) audio-vizualna- imaju i audio i video komponentu istovremeno, to su zvučni filmovi i televizijske-emisije

d) tekstualna- tekstovni materijal, kao udžbenici, slikovnice, članci, zbornici, pravopisi, rječnici, leksikoni, enciklopedije, književna djela, itd.

c) tehnička pomagala- to su oruña za rad (šestar, kutomjer, trokut, stalci, mikroskop,

plamenik, dijaprojektor, televizor, vješalice,…) - treba razlikovati nastavna sredstva od pomagala- prva su sredstva kao izvori znanja, a druga oruña za rad - isti predmet može jednom biti sredstvo, a drugi put pomagalo (u fizici je poluga sredstvo jer je predmet proučavanja, a u tehničkom je ona oruñe) - pomagala pridonose razvijanju radnih sposobnosti učenika

d) tehnički ureñaji - ureñaji koji olakšavaju nastavu, a nisu ni sredstva, ni pomagala (npr. ureñaj za vodu, plin, struju, zamračivanje prostorije, podizanje i spuštanje ploče,…)- pridonose ekonomičnost nastave jer brzo stavljaju u funkciju pojedina nastavna sredstva ili pomagala

e) nastavna tehnologija- multimedijski mediji (npr. spajanje audio- i video- komponente u

audio-video komponentu, ili dodavanje cd-a uñžbeniku [multimedijski udžbenik])- spoj tehnologije i obrazovanja - konstruiranjem strojeva koji zamjenjuju čovjeka pri izvoñenju neke intelektualne aktivnosti (npr. kompjutora) proširila se misao o tehnologiji i na područje nastave- zamisao da se klasični didaktički trokut zamijeni didakti čkim četverokutom (nastavnik-učenik-sadržaj-tehnika) - tehnika preuzima dio funkcije nastavnika, on preuzima funkciju organizatora nastavne tehnologije - zaključak: idemo prema industrijalizaciji obrazovanja- vode se debate o tome

7. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE - materijalno-tehnička strana nastave je osnova za nadograñivanje procesa spoznavanja - nastava je proces spoznavaja jer u nastavi učenici stječu nove znanstvene spoznaje, novo

znanje - nastava je specifičan proces spoznavanja zbog čega se razlikuje od znanstvenog procesa

spoznavanja u metodološkom smislu-razlike: 1. znanstvenik znanst. metodologijom dolazi do spoznaja, a nastavnik nastavnim

metodama vodi učenika do već gotovih istina; 2. znanstvenik ide nesigurnim putem dok nastavnik sigurnim; 3. znanstvenikov rad je dugotrajan, pun oscilacija i zastranjivanja, dok je nastavnikov

puno kraći 4. znanstvena problematika je puno ekstenzivnija i intenzivnija, a nastavni sadržaji su

didakt. dimenzionirani



-sličnosti: 1. !!!! zajedni čki im je fenomen spoznavanja

- didaktika preuzima spoznajne elemente iz gnoseologije (spoznajne teorije) - gnoseologija se grana na 3 pravca:

a) senzualizam- stvarnost se može spoznati osjetilima b) racionalizam- stvarnost spoznaje samo ljudski razum c) pragmatizam- praksa tj. rad je osnova cjelokupnog ljudskog spoznavanja

- sva tri pravca utječu na didaktiku- koji je najbolji način spoznaje? najbolje je kombinirati sva tri pa kada govorimo o spoznajnoj strani nastave imamo na umu primjenu spoznajnih funkcija- promatranja, mišljenja i prakse

1. PROMATRANJE - def: je plansko, organizirano i rukovoñeno percipiranje (ono je viši stupanj percipiranja) - svako promatranje je percipiranje, ali ne i obratno (nastavnik može pokazivati predmet da

ga učenici percipiraju, ali ako tokom demonstracije rukovodi u spoznavanju osjetnih svojstava to znači da učenici promatraju taj predmet)

- učenici promatranjem zahvaćaju osjetnim organima mnoge osjetne kvalitet predmeta i pojava - osjetna područja ili osjetni modaliteti su: vid, sluh,okus, njuh, toplina, dodir, hladnoća, bol,

položaj, kretanje, napor, te različiti organski osjeti (njime se spoznaju različite osjetne kvalitete-boje, oblici, prostorne relacije i položaje, dimenzije, kretanje, itd.)

- u procesu nastave osobito je značajno vizualno i slušno osjetno područje - prilikom promatranja moramo i verbalno izraziti osjetne kvalitete njihovim imenovanjem i

tako razviti u učenika adekvatan vokabular - što je bogatiji “fond” osjetnih podataka u učenika to je sigurnija baza za misaoni rad - osjeti su nam ograničeni pa se čovjek koristi različitim instrumentima- tu se radi o tzv.

posrednom promatranju - instrumenti mogu biti: a) dubinski-za upoznavanje mikrokozmosa (mikroskop) b) mjerni- kojima se pomoću mjerila preti manifestacija neke pojave (barometar) c)regulacioni- pomoću koje se regulira neka pojava, a zatim mjeri učinak ljudske intervencije - promatranje može biti: 1. a) direktno b) indirektno 2. s obzirom na trajanje :

a) kratkotrajno b) dugotrajno

3. s obzirom na in/direktno voñenje: a) voñeno b) samostalno

4. s obzirom na ekstenzitet obuhvaćenih podataka: a) djelomično b) potpuno

5. s obzirom na sociološku formaciju učenika: a) pojedinačno



b) grupno c) kolektivno

6. s obzirom na mjesto promatranja: a) u učionici b) izvan učionice

- razvijanje sposobnosti promatranja se razvija samim promatranjem (treba učenicima što više omogućavati da promatraju)

- promatranje je permanentan proces u nastavi- treba se neprestano primjenjivati u svim etapama nastavnog procesa kao svojevrsni mikroelement

2. MIŠLJENJE

- mišljenjem se spoznaju generalizacije, općenitosti, apstrakcije (dok s promatranjem

spoznaju činjenice)- osjetnu spoznaju treba povezivati sa misaonom (jedinstvo) - razlika osjetne i misaone s.: druga spoznaje ono što prelazi granice osjetne datosti - mišljenje se ne izvodi iz samoga sebe nego iz osjetne spoznaje - def: je psihički proces uspostavljanja veza i odnosa meñu sadržajima objektivne stvarnosti-

mišljenje je stoga intelektualna aktivnost - organ intelektualne djelatnosti- mozak - elementi intel. aktivnosti su misaone operacije (mišljenje je njihov zbroj -mišljenje i m.o su

u dijalektičkom odnosu cjeline i dijela) - m. o. su: analiziranje, klasificiranje, generaliziranje, planiranje, sistematiziranje,

sintetiziranje,suprotstavljanje, usporeñivanje, zaključivanje, itd. - misliti znači misaono operirati - rezultat mišljenja je shvaćanje (razumijevanje, poimanje) različitih veza i odnosa

proučavanih sadržaja i njihovih generalizacija - m.o. se dijele na: a) operacije upoznavanja (npr. analiziranje) b) operacije stvaranja (npr. sintetiziranje) - s obzirom na kvalitetu mišljenje može biti:

a) šablonsko- uspostavljaju se veze i odnosi po standardnoj šabloni b) reproduktivno - reproduciraju se tuñe misli c) produktivno d) genijalno-stvaralačko

- čovjek je danas konstruirao strojeve koji obavljaju misaone operacije brže i bolje od njega-time se ubrzava ljudski intelektualni rad

3. PRAKSA

- def: je aktivan odnos čovjeka prema prirodi i društvu - odnosi se na cjelokupnu ljudsku djelatnost (proizvodnu, pravnu, ekonomsku, umjetničku,

političku, pedagošku, itd.) - povezana je s ostalim spoznajnim funkcijama - praksa kao spoznajna funkcija obuhvaća sve spoznajne karakteristike - i za društvenu praksu čovjeku je sagradio strojeve koji ga zamjenjuje u radu- nadoknañuje

svoju ograničenost



UKRATKO: Promatranjem se zahvaća vajska pojavnost spoznajnog trokuta. Mišljenjem se zahvaćaju odnosi meñu pojedinostima radi upoznavanja biti objekta. Praksom ili aktivnim odnosom prema objektu transformira se objekt radi upoznavanja njegove strukture i mijenjanja. Promatranjem se spoznaje njegova vanjska pojavnost, mišljenjem-bit samog problema, praksom- njegova konkretna unutarnja struktura radi mijenjanja. - skica spoznajnog trokuta: 8. PSIHOLOŠKA STRANA NASTAVE - rad u nastavi učenici i nastavnici doživljavaju subjektivno, tj. psihološki-intelektualno i

emocionalno - intelektualni doživljaji ID:

- kod učenika se odnose na angažman njihovih intelekt. funkcija (percipiranje, predočivanje, mašta, pamćenje, mišljenje)

- emocionalni doživljaji ED: -njima se regulira odnos učenika prema nastavi i njihov stupanj aktivnosti ( da li im je nastav dosadna, zanimljiva, da li ih privlači ili odbija itd.) - stvara se psihološka atmosfera za rad , povoljna radna situacija kao preduvjet za efikasan nastavni rad -odnos učenika prema nastavi je trojak: a) negativan- nastava odbojno djeluje na učenike, kao posljedicu ima slabu aktivnost

učenika i slab radni učinak u nastavi b) indiferentan- nema intenzivijed ED i ID pa je i to nepovoljna situacija za rad u nastavi c) pozitivan-aktivan odnos učenika prema nastavi, dobar radni učinak

- težina u stvaranju povoljne psihološke atmosfere u nastavu s obzirom na razvijanje poz. emocionalnih doživljaja jest u tome što je zakonitost pojave ED drugačija i složenija od zakonitosti pojave ID ( za ID potrebno je samo prezentirati objekt, dok kod ED nije moguće natjerati učenike da budu oduševljeni tim objektom- emocijama se ne može upravljati)

- emocije odreñenih kvaliteta su uvijek posljedica situacije u kojoj se ličnosti nalaze (konkretna situacija izaziva u ličnosti odreñene ED o kojima tada ovisi subjektivni odnos ličnosti prema toj situaciji )- svaka situacija izaziva odreñene emocije (S→E), situacija je uzrok, a emocija posljedica (uzroč-poslj. odnos tj. zakonitost)

- dva predznaka situacije (+ i -) uzrokuju + i – emocije + S→→→→ +E (emocije kasnije djeluju dinamogeno)-ovi su poželjni kad je u pitanju uspješna nastave, nastavnik predaje nastavne sadržaje kvalieteno, ne suhoparno i monotono, dodaje i svoj emotivni ton da tema ne bi bila preapstraktna

- - S→→→→ -E (emocije kasnije djeluju inhibitorno )- posljedice su monotonija ili dosada ( def: odreñeni ED koji se kao specifična psihološka pojava uvjetuje jednoličnim načinom rada; aktiviraju se stalno jedni te isti centri u mozgu što uzrokuje zasičenost, nakon čega dolazi do kočenja tih centara i učenik ne “prati k….”)

- da bi nastava bila zanimljiva u njenoj svakoj etapi treba postojati psihološko doživljavanje

(nastavnici trebaju motivirati učenika, potaknuti njegov I i E motor- faktori za motivaciju mogu biti 1. vanjski ili ekstrinzički i 2. unutrašnji ili intrinzi čki



- osim o načinu rada nastavnika, psihološka strana nastave ovisi i o brojnim drugim čimbenicima, kao što su materijalno- tehnička oprema, zdravstveno-higijenski uvjeti rada, zdravstveno i psihičko stanje učenika, itd.

- za ostvarivanje psihološke strane nastave potrebno je poznavati psihologiju 9. NASTAVNE METODE - povezane su sa svim ostalim didaktičkim područjima, pogotovo s mater.-teh., spoznajnom i

psihološkom stranom nastave, ali i one imaju svoje specifično sadržajno odreñenje - def: su načini rada u nastavi - svaka metoda ima dvostrano značenje tj. 1. ono koje se odnosi na nastavnika i 2. ono koje

se odnosi na učenika - one su sastavni dio nastavnog rada u svim dijelovima nastavnog procesa ( nastavnici ih uvode

u svim etapama podučavanja od uvoñenja do provjeravanja, a učenici ih cijelo to vrijeme koriste za stjecanje znanja)

- vrste metoda (redoslijed je po težini):

1. METODA DEMONSTRACIJE - def: pokazivanje u nastavi svega onoga što je moguće perceptivno doživjeti - najuže povezana s mat-teh. stranom nastave, primjenom nastavnih sredstava i pomagala - ovom se metodom perceptivno zahvaćaju dijelovi objektivene stvarnosti, pa se tim načinom usvajaju činjenice

- što se sve može demonstrirati:

a) demonstriranje statičkih predmeta - 1. demonstriranje djelića izvorne materije u plinovitom, krutom i tekućem stanju (za demonstraciju koristimo pomagala) - 2. demonstriranje finalnih proizvoda ljudskog rada (razni predmeti od igle do

nebodera) - često je neke predmete nemoguće demonstrirati radi veličine ili udaljenosti, pa se zato koristimo modelima (didaktički prerañen izvorni predmet u 3 dimenzije) tih predmeta ( dobro je kada ga je moguće rastavljati i sastavljati- djeca uče strukturu predmeta), njihovim slikama (dvodimenzionalni prikaz predmeta) ili shematskim crtežima (pokazuju strukturu) - dobro je kombinirati sve tri metode da bi učenici dobili što realističniju sliku - prilikom upoznavanja vanjske strane predmeta potrebno je opisivanje, a za proučavanje strukture primjenjuje se objašnjavanje i obrazloženje- time je metoda demonstracije povezana sa metodom usmenog izlaganja - treba paziti da se na pretjera- ne treba se stvarati izložba predmeta na satu



b) demonstriranje dinamičnih prirodnih pojava - def: d. koje se primjenjuje kada se proučavaju prirodni procesi koji u sebi obuhvaćaju

dinamičnu strukturu - kompliciranije od demonstriranja statičkih fenomena - izvorna stvarnost, u kojima se zbivaju dinamični procesi ujedno je i pogodan izvor za njihovo

proučavanje (zato se organiziraju nastavne ekskurzije) - pojave u prirodi su ponekad nedostupne, npr. prostorno ili vremenski udaljene, itd- nedostaci

se nadoknañuju eksperimentom (umjetno stvaranje pojave radi proučavanja), kod eksperimenta ne treba se nastavu tajmirati prema vremenu i mjestu pojavljivanja pojave, već je vrijeme regulirano, eksperiment se može ponoviti više puta da bi se odredili faktori koji utječu na pojavu; često nema dinamičnih nastavnih sredstava (imaju mehanizme, mogu biti dvo/trodimenzionalna) za izvedbu eksperimenta; kad ima nastavnog sredstva nastavnik se mora znati služiti njime c) demonstriranje aktivnosti - def: njome učenici upoznaju dinamičnu strukturu odreñenog rada - učenici uče kako da nakon demonstracije sami izvrše tu radnju- tzv. instruktiranje - vrste ljudske aktivnosti: 1. prakti čne- nastavnik demonstriranjem p.a. upoznaje učenike sa konkretnom praktičnom

radnjom i njenom strukturom (nastavnik prvo laganim tempom obrazlaže materijal nakojemradi i oruñe koje koristi, a zatim nakon što su shvatili to brže ponavlja)

2. izražajne- nastavnik pušta ploče, pokazuje slike, vodi na izložbe, sam pokazuje neke tehnike npr. slikanja, sviranja,…

3. senzorne- nastavnik pri demonstraciji izražajnih aktivnosti upozorava na uočavanje specifične osjetne kvalitete

4. intelektualne- nastavnik pokazuje način izvoñenja pojedinih intelektualnih operacija i radnje u cjelini; najteža demonstracija aktivnosti

- didakti čke napomene o primjeni metode demonstracije - nastavnik mora odabrati adekvatne izvore na kojima će učenici uočavati činjenice - ova vrsta demonstriranja se povezuje s ostalim metodama (ispod navedene) - nastavnik postaje uzor za analogan samostalan rad učenika

2. METODA PRAKTI ČNIH RADOVA

- još je zovu metoda laboratorijskih radova (lošiji naziv jer praksa ne mora biti samo u labosu)

- def: praktični je rad aktivan odnos čovjeka prema materiji i prirodi uopće radi njena mijenjanja ( način rada nastavnika i učenika na konkretnoj materiji)

- uvjeti za prakti čni rad:

- 1. materija - najlakše je raditi sa materijom u krutom stanju 2. energija ( mehanička [ čovjek, životinj, prirodne sile] ili pogonska [stroj])

3. organ rada- ruka 4. oruñe za rad- zamjenjuje ruku jer je ona u nekim pogledima nesposobna, s njima se stupa u složenije aktivne odnose



- struktura prakti čnog rada: - sastoji se od broja praktičnih operacija (npr. brušenje, cjepanje, čupanje,…) - da bi se u nastavi moglo pristupiti praktičnom radu potrebno je upoznati strukturu radnje, tj,

radnu u cjelini i njene dijelove tj. operacije - pravilnost izvedbe operacije ovisi o pravilnosti zahvata i pokreta rukom - didakti čke napomene o primjeni metode praktičnih radova - uvjeti za uspješno izvršenu metodu (npr. od papira na satu geometrije izraditi trokut):

1. poznavati svojstva materije 2. odabrati potrebna oruña i upoznati njihovu funkciju 3. upoznati strukturu prakti čne radnje s obzirom na red i broj prakt. operacija

- u nastavnom programu ova je metoda ili direktno (program tehničkog) ili indirektno (na biologiji se npr. pri opisu cvijeta može komotno samostalno inicirati npr. brojanje prašnika pincetom) naznačena

- ove metode ima manje u društvenim predmetima, no u tehničkim i prirodnim, ali nema ni jednog predmeta gdje je ona u potpunosti isključena

- i ova je metoda povezana sa svim ostalim nastavnim metodama, izravno je vezana za m-t.stranu nastave

3. METODA CRTANJA/ ILUSTRIRANIH RADOVA - def: je način rada nastavnika i učenika pri čemu se pojedini dijelovi nastavnih sadržaja

izražavaju crtežom - često se ova metoda sjedinjuje s metodom pismenih radova (zajedno se zovu metoda

grafičkih radova) - crtanje kako način izražavanja: - crtanjem kao načinom rada se dobiva crtež koji je grañen od crta ili linija (elementi crteža)

- s obzirom na kombinaciju crta imamo razne vrste crteža s obzirom na: a) opseg obuhvaćenih sadržajnih elemenata- detaljan, shematski, skica b) veličinu u odnosu prema stvarnom objektu- umanjeni, povećani, isti c) stupanj izražavanja- kopiranje, precrtavanje, crtanje promatranjem,… d) namjenu- radi saopćavanja, dekoriranja, razonode e) dominaciju psihičke funkcije- 3 vrste: crtanje na temelju mašte, pamćenja i promatranja

- koriste se materijali za crtanje (tinta, papir, šk. ploča..)- može se crtati i u boji (vjernije preslikana stvarnost)

- psihofiziološka strana crtanja u nastavi: a) pravilno promatranje objekta crtanja u svim njegovim pojedinostima i cjelini b) zadržavanje slike u svijesti (vizualno pamćenje) c) prijenos slike na podlogu

- organ za crtanje-ruka (vrši zahvate i pokrete- učenike treba upozoriti na različite zahvate rukom prilikom pisanja u bilježnici i na ploči)

- crtanje se usavršava na likovnoj nastavi



- sadržaj crtanja u nastavi - crtanjem se izražavaju različiti nastavni sadržaji:

a) crtanje grafi čkih znakova- jednoznačni, ugovoreni znakovi (npr. u zemljopisu znak pruge ili fizivi za voltmetar)

b) crtanje grafi čkih simbola- dok se a) odnosi na stvarni predmet i znak mu sliči, b) je znak za apstraktno i vizualno se ne vidi sličnost, mnogoznačni (ovisno o društvu)

c) geometrijski crtež- točno mat. odreñen d) grafičko prikazivanje kvantitativnih odnosa- crtanje grafikona i dijagrama e) shematsko crtanje predmeta- za upoznavanje psnovne strukture predmeta f) shematsko crtanje procesa- npr. skica obrade informacije u kompjutoru g) ilustracija fabule- vlastiti doživljaj teksta h) crtanje na temelju promatranje i predodžbe prirodnih predmeta i) konkretizacija apstrakcije

- didakti čke napomene o primjeni metode crtanja - može se upotrijebiti u svakom šk. predmetu - uvjet je stjecanje vještine crtanja nastavnika i učenika - nastavnik se koristi ili gotovim crtežima ili svoje komponira - nevješti nastavnici precrtavaju crteže - korištenje projektora (crteži se percrtavaju na foliju) - crtanje po ploči olakšavaju trokuti, ravnala,… - nastavnik može i slobodno crtati (za onog koji nije na nastavi ti crteži će biti bezvezarije), ali

samo ako crtež dobro verbalno objasni 4. METODA PISMENIH RADOVA - def. pisma: jest skup odreñenih grafičkih znakova ili slovima kojima se označuju pojedini

glasovni elementi ljudskog govora - osnovni uvjet je savladavanje tehnike pisanja u prvom razredu OŠ - metoda je dvostrana:

a) stajalište nastavnika - piše prije svega po ploči ( glavna i pomoćne na pokrajnim zidovima ) - sadržajni dijelovi koje zapisuje na ploču: naslov n. jedinice,važni podaci (nazivi, imena ljudi, nepoznate riječi), bitni sadržajni elementi (podnaslovi, natuknice, teze) - pisanje po ploči je ili sažeto ili opširno (rjeñe, ako se analizira gramatilka npr. pišu se cijele rečenice)- bitno je da je pregledno - nastavnik piše i izvan nastave- pripremni listići npr.

b) stajalište učenika - vrste radova (po stupnju samostalnosti): a) vezani/reproduktivni pismeni radovi

- odnose se na prepisivanje, učenici su vezani za tekst koji prepisuju



b) poluvezani/poluslobodni pismeni radovi - primjenjuju se kad je učenicima unaprijed dan neki odreñeni sadržaj u nekom izvoru znanja (tekstu, usmenom izlaganju, promatranju demonstriranog i dr.), ali im je dana soboda u pismenom izražavanju o tim sadržajima - vrste: 1. diktat – ne odnosi se samo na učenje jezika 2. dopunjavanje i proširivanje teksta- u radnim bilježnicama 3. pismeni odgovori na pitanja 4. bilješke za vriejme predavanja-dominantno na višim stupnjevima školovanja,

upotreba kratica, selekcionira se sadržaj koi se bilježi 5. konceptiranje

- vrste: a) doslovno konceptiranje- doslovno ispisivanje dijelova teksta (citati), dobra strana

jer je to doslovan izvor, ali loša je što oduzima puno vremena, iz teksta se treba selekcionirati razuman broj citata

b) doslovno konceptiranje s komentarom- citat + vlastiti komentar (znak aktivnog odnosa prema tekstu)

c) konceptiranje parafraziranjem ili slobodno konceptiranje- slobodnije prepričavanje izvornog teksta, traži veći umni napor (treba se shvatiti misao i onda je prepričati vlastitim riječima i napisati, treba se paziti da se ne deformira izvorna misao)

d) sažeto konceptiranje- pisanje u obliku teza, natuknica, napomena, podnaslova, grafičkih znakova; brzo i ekonomično, s time da je u glavi većina sadržaja i da ga se razumije

e) marginalije- primjedbe na rubovima knjiga ili marginama, tu se ubrajaju i pocrtani dijelovi teksta, olakšavaju orijentaciju u knjizi, dopušteno samo u vlastitoj knjizi

c) samostalni pisani radovi

- učenici slobodno biraju sadržaj tj. tematiku i slobodno se pismeno izražavaju - ipak trebaju paziti na:

a) sadržajnu stranu- dobar izbor teme b) leksičko-semantičku stranu- dobar izbor riječi c) ortografsku stranu- pravopis d) izražajno-stilističku stranu- stilski način pisanja e) kompozicijsku stranu- logično izlaganje sadržaja f) grafičku stranu- čitljivost

- po praktičnoj namjeni mogu biti dimenzionirani: a) skice, planovi, nacrti, teze, zadaci b) oglasi, priznanice, molbe, pisma, dnevnici, izvještaji c) reportaže, prikazi, ocjene d) referati, rasprave, elaborati e) književni radovi f) studije i znanstveni radovi

- s obzirom na način pismenog izražavanja razlikujemo: a) pripovijedanje b) opisivanje



c) parafraziranje d) izvještavanje e) interpretacija f) raspravljanje g) i dr.

5 . METODA ČITANJA I RADA NA TEKSTU - bitno je da i nastavnici i učenici imaju tekstovni materijal - preduvjet je savladavanje vještine čitanja - prednosti: pouzdan i stalan izvor znanja - nedostaci: nastava je loša ako nastavnik ne predaje nego većinom čita ( npr. Galić !!) - vrste čitanja

a) fragmentarno- najčešće na satu b) opširno- domaći zadaci, čitanje lektire npr. c) glasno i tiho- a) je obično glasno, a b) je tiho d) polagano i brzo- ovisi o vrsti teksta, stupnju predznanja, smislu čitanja, vrsti

školovanja - rad na tekstu - sastoji se od nekoliko stupnjeva:

a) čitanje (Č)- samo čitanje b) čitanje + misaona aktivnost (Č + MA)- o sadržaju se i razmišlja ( tekst se analizira,

izdvajaju se važni dijelovi, nabrajaju se elementi, dijelovi sadržaja se usporeñuju, generalizacije se konkretiziraju na primjerima, sadržaj se povezuje sa nekim srodnim temama, na temelju izdvojenih podataka se zaključuje i dokazuje, sadržaj se logički strukturira u jasan pregled, vrši se sintetiziranje s ocjenjivanjem vrijednosti= potpuno razumijevanje teksta)

c) čitanje + mišljenje + izražavanje (Č + MA + AI)- učenici se nadopunjuju verbalnim, pismenim izražavanjem, crtežom, gestama, pokretima,…( aktivno izražavanje)

d) čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje ( Č + MA + AI + SA)- dodana senzorna aktivnost (učenik uočava vrstu tiska,…)

e) čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje + praktični rad ( Č + MA + AI + SA + PA)

- rad na tekstu je olakšan time što je tekst stalno prisutan, on je statičan - didakti čko oblikovanje udžbenika

-def. udžbenika: osnovna školska knjiga za pojedini predmet, pisana na temelju nastavnog plana i programa, posebno didaktički oblikovana - dijelovi: 1. pripremanje za novu temu 2. didakti čko oblikovanje i izlaganje novog sadržaja (pravi omjer

činjenica i apstrakcija + slike) 3. tekst za vježbanje

4. ponavlajnje sadržaja 5. provjeravanje



6. METODA RAZGOVORA - def: je način rada u nastavi u obliku dijaloga izmeñu nastavnika i učenika (dijaloška ili

erotematska metoda) - struktura razgovora - sastoji se od 2 dijela ( ako nema jedan onda se radi o monologu):

1. pitanje - def: onaj dio verbalne formulacije kojim s čovjek obraća drugoj osobi sa željom da u odgovoru dobije traženu informaciju - provjeravanje se u nastavi temelji na njima (tzv. ispitna pitanja)- u nastavi se trebaju izbjegavati fiktivna ili prividna pitanja - vrste: a) aperceptivno- traži se od sugovornika da iznese neke sadržaje koji se povezani sa

sadržajima naše svijesti b) alternativna ili disjunktivna- gdje je samo jedan odgovor točan c) indirektna - proizlaze iz izlaganja sugovornika d) jednoznačna- jasna (koliko je visok Velebit?) e) višeznačna- sadržajno neprecizna f) kaverznau njima je obuhvaćena sadržajna pogreška ( Zašto se zemljopisni posvojni

pridjevi pišu velikim slovom?), u IQ testovima g) koncentraciona- za produbljivanje nastavnih sadržaja h) kategorička- počinju sa kako? kada? gdje? Tko? Što? Analiziraj? Dokaži? i) pomoćna/dopunska- ako nije dovoljno shvatio predhodni odgovor j) razvojna – za lakše logičko zaključivanje k) retori čka l) skraćena- traži se brz i kratak odgovor m) sugestivna – u pitanju se sugerira odgovor n) višestruka – sjedinjuje više pitanja 2. odgovor - prema vrsti pitanja odreñuje se i odgovor - def: je saopćavanje, izlaganje, informiranje o odreñenom sadržaju

- oblici metode razgovora - vrste (po složenosti)

a) katehetički oblik razgovora - nastao u sr. vijekovnim školama, pitanje i točno nabubani odgovo

b) sokratovska metoda razgovora – Sokrat osnovao majeutiku, alternativno pitanje koje traži jedno rješenje (nastavnik to koristi pri uvoñenju učenika u neku temu)

c) heuristički oblik razgovora – od Arhemidove heureke, kada učenici shvaćaju generalizacije i vode diskusije, ovo dominira na etapi obrañivanja novih nastavnih sadržaja i prilikom ponavljanja, konačni izvod generalizacije je spoznajna heureka, ovaj oblik razgovora je tipičan način za induktivni put u nastavi

d) slobodan oblik razgovora – u svakodnevnom životu e) diskusija - provedba demokratizacije sistema života i rada u školi, često u seminarskom

fakultetskom kolegiju uvjeti: a) poznavanje domene o kojoj se govori



b) poseban interes za to područje c) intelektualna sposobnost d) sposobnost verbalnog izlaganja e) pozitivne karakterne osobine diskutanata (strpljivost)

- didakti čke napomene o primjeni metode razgovora - pri razgovoru mora biti atmosfera prisne susretljivosti ( da nastavnik ne zjaka okolo, vrijeña

učenika, kopa nos,…) - nastavnik nesmije natucati odgovor učeniku (Za…za …zagreb) ili neprestano ponavlajti

odgovor (zvuči ko smiješna jeka) - treba se učenike ohrabriti da postavljaju pitanja - prednosti: nastavnik ima dobru orijentaciju koliko učenici prate - nedostatak: 1. u razgovoru sudjeluju samo dvoje dok ostali samo prate ( ne kužim??? kaj

bi svi trebali pričat od jednom??), 2. metoda manje ekonomična 7. METODA USMENOG IZLAGANJA - def: je način rad u nastavi kad nastavnik ili učenici verbalno izlažu neke dijelove nastavnog

sadržaja - još se zove monološka metoda - upotrebljavala se usvim vremenima i svim sistemima nastave - oblici metode usmenog izlaganja - s obzirom na karakter nastavnih sadržaja razlikujemo:

a) pripovijedanje - def: je usmeno izlaganje o objektivnim dogañajima i subjektivnim doživljajima (je izlaganje neke fabule koja može biti: 1. istinita, 2. izmišljene na temelju mašte, i 3. reproducirane iz drugih izvora kao npr. bajke, basne, anegdote, itd.) - može biti: a) opširno i detaljno – epsko pripovijedanje

b) s emocionalnim doživljajima – lirsko pripovijedanje c) s zapletima, intrigama, raspletima . dramsko pripovijedanje d) kombinacija a), b) i c)

b) opisivanje – def: o. ili deskripcija kao oblik usmenog izlaganja primjenjuje se kad se žele verbalno izraziti različita vanjska svojstva objekata i pojava ( verbalno slikanje ili fotografiranje ) - razlikujemo: a) umjetničko – koristi stilske figure, subjektivno, eksplikativno, emocionalno, opisivač mora poznavati stilska sredstva izražavanja b) znanstveno – objektivno, točno, detaljno, opisivač mora

znanstveno poznavati predmet koji opisuje - razlikujemo opisivanje s obzirom na: a) dominaciju osjetnih podataka iz pojedinog osjetnog područja (vizualnih,

akustičnih, itd.) b) statično ili dinamično stanje objekta opisivanja- statično i dinamično o. c) s obzirom na direktno promatranje ili na temelju predodžbe - direktno i

indirektno o.



d) književne smjerove - realistički, naturalistički, romanistički o. e) itd.

c) obrazloženje – def: oblik metode u.i. pomoću kojeg se detaljnije upoznaju odreñene konstatacije o brojnim pojavama u objektivnoj stvarnosti, prirodnoj i društvenoj (kad god se postavlja pitanje sa zašto?) d) objašnjenje – def: najviši i najteži oblik metode usmenog izlaganja kojim se koristimo za izlaganje apstrakcija i nepoznanica - rezultat objašnjavanja je shvaćanje (def: intelektualni fenomen vezan za rad ljudskog mozga) - nastavnik prilikom verbalnog objašnjavanja apstrakcije mora primijeniti misaone operacije (analiziranje, izdvajanje, usporeñivanje, itd.) i da posredstvom verbalnog izražavanja sadržaja i primjene svojih vlastitih misaonih operacija izaziva misaone operacije u mozgovima učenika)-ako se prilikom objašnjavanja ne primjeni dovoljno misaonih operacija posljedica će biti nerazumijevanje (učenici čuju nastavnika da govori, ali ne znaju o čemu) - postoji uzročno-posljedična veza izmeñu nastavnikova objašnjavanja i učenikova shvaćanja - uspjehu objašnjavanja pridonose brojni izvori znanja i primjena ostalih nastavnih metoda e) rasuñivanje – još se naziva meditiranje - def: je glasno operiranje, a primjenjuje se kad je čovjek stavljen u situaciju da rješava težak problem koi još nije dovoljno izražen i proučen i za kojeg još nema rješenja - na višem stupnju školovanja, kada u skupu ljudi homogenih po znanju i intelekt. sposobnosti se glasno rasuñuje tj. analizira problem (iznose se hipoteze za rješavanje, projektira se put rješavanja, sreñuju se postojeća iskustva u rješavanju) - s obzirom na namjenu nastavnih sadržaja razlikujemo:

a) kraće usmene izjave – obavijest, poruka, poziv, proglas,… b) izvještavanje/saopćenje c) ocjenjivanje d) govor – prigodni, oproštajni, pozdravni e) usmeno referiranje f) predavanje – popularno, znanstveno- popularno, znanstveno

- didakti čke napomene o primjeni metode usmenog izlaganja - isto ima dvostrano značenje: s obzirom na nastavnika i s obzirom na učenika - već za vrijeme školovanja nastavnik se mora osposobiti za sadržajno točno i jezično pravilno

usmeno izražavanje (govorne kvalitete su važan čimbenik u nastavničkom zvanju) - ako je usmeno izlaganje vremenski dulje, trebaju se raditi pauze da bi učenici (njihovo

usvajanje vremenski nešto zaostaje) mogli pratiti izlaganje - usmena izlaganja drugih osoba nastavni može pustiti na gramofon, kazetu, cd,… - i učenici u. izlažu, ali slabije kvalitete, i zato ih treba poticati:

a) verbalnim impulsima (odobravanjem- Bravo!, Dobro!, osporavanjem- Nije tako!, izražavanjem sumlje- Ne bih se mogao složiti!, upozorenjem-Pazi!, imperativom- Opiši! Dokaži, izdvajanjem i naglašavanjem pojedine riječi izrazom čuñenja, umetanjem raznih veznika kao poticaj da se nastavi izlaganje,…)



b) impulsima pokretima- npr. odobravanje glavom c) izrazom lica - poticaji ne smiju biti pretjerani jer učenicima postaju smiješni, a ako ih uopće nema učenik postaje destimuliran i sputavan u govoru radi nastavnikove nezainteresiranosti - učenik za dulji usmeni referat mora pripremiti skraćenu pismenu skicu izlaganja

- nastavnikovo izlaganje je najbolji uzor za slobodno izlaganje učenika - MEðUSOBNI ODNOS NASTAVNIH METODA - nastavni proces je složen, cjelovit i dinamičan, što se i odnosi i na nastavne metode: a) složenost-radi velikog broja metoda postoji još veći broj kombinacija što stvara složenost

strukture b) cjelovitost- metode se meñusobno povezuju za vrijeme nastave i čine cjelinu- povezivanje

metoda može biti: 1. simultano 2. sukcesivno c) dinamičnost- metode se neprestano izmjenjuju tokom nastave, to smjenjivanje mora biti

smisleno i svrsihodno (treba odabrati najekonomičniju i efikasniju metodu za taj tip nastave) 10. IZVOðENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA

- struktura nastavnog procesa: 1. PRIPREMANJE ILI UVO ðENJE UČENIKA U NASTAVNI RAD - zadatak pripreme je obaviti sve potrebne predradnje materijalno-tehničkog, spoznajnog,

psihološkog, organizacijskog i metodičkog karaktera koje će pridonijeti uspješnom izvoñenju glavnog dijela nastavnog rada (tj. trebaju se stvorit iobjektivni ili vanjski uvjeti u učionici i subjektivni ili nutarnji uvjeti u učenicima)

- pripremanje ovisi o onome što iza toga slijedi ( da ne, nastavni bi uvod bio shematiziran, stalno jednak i ne bi imao poantu)

- a) materijalno-tehnička strana pripremanja- pripremiti pomagala i nastavna sredstva, raspodijeliti učenike ako se radi samostalni rad, provjeriti funkcioniranje ureñaja i mehanizama u učionici

b) spoznajna strana pripremanja- dati učenicima osnovne podatke o tome što će raditi, učiti

c) psihološka strana pripremanja- motivirati učenike (uključiti njihov psihički mehaniza (intelektualni i emocionalni) u funkciju)

- pripremanjem se treba prevladati indiferentan i negativan odnos učenika prema nastavi - sadržaj pripremanja je različit: ovisi o glavnom dijelu rada koji slijedi (da li slijedi obrada

sadržaja, vježbanje, ponavljanje ili provjeravanje), pronicljivosti nastavnika (npr. da ispriča anegdotu o toj temi, nešto iz povijesti, pusti audio vrpca, demonstrira eksperiment, korektira se domaća zadaća koja je ključna za glavni dio nastave, alternativna pitanja…) i vremenu koje stoji na raspolaganju

- moguće pogreške: a) neadekatno i nefunkcionalno pripremanje- ako je tom što je nastavnik najavio nejasno

po sadržaju b) neadekvatan način rada – ako nastavnik umori učenike već u samom uvodu da ih

ispituje nejasna pitanja i da taj razgovor dugo traje



c) ako se uvoñenje nastoji normirati na standardno vrijeme- ( 5 do 10 min), ako nastavnik skrati ili oduži uvod a da je to nepotrebno

- !!! bitno je da pripremanje bude vremenski što kraće, ali zato što efikasnije i efektnije 2. OBRADA NOVIH NASTAVNIH SADRŽAJA - temeljna strukturna komponenta nastavnog procesa - zauzima 35% nastavnog vremena odreñenog nastavnim planom - elementi sadržaja koji se odnose na:

a) spoznajnu stranu nastave: promatranje, mišljenje, analiza, sinteza, shvaćanje, produbljivanje, razumijevanje, prerañivanje, zaključivanje, itd.

b) psihološku stranu nastave: asocijacija, doživljavanje, percipiranje, predočivanje, uživljavanje, zornost, itd.

c) metodičku stranu nastave: izražavanje, izlaganje, izvještavanje, izrada, korigiraje, objašnjavanje, predavanje, prikazivanje, itd.

d) organizacijsku stranu nastave: podjela rada, podjela radnih grupa, itd - brojnost elemenata pokazuje složenost ovoga dijela strukture - elementi se stalno dodavaju popisu (didaktička analiza koja proučava ovu mikroanalizu traje i danas)

- proces usvajanje znanja - osnovni je zadatak ovog dijela strukture - def: usvajanje odreñene količine novih činjenica i apstrakcija - važno je da učenici u nastavi stječu činjenice na adekvatnim ili primarnim izvorima

znanja (izvori iz prve ruke) jer su činjenice učenicim onda evidentne, nesumljive, prezentne- !!! verbalno izlaganje činjenica je sekundaran izvor

- spoznavanje činjenica na primarnim ili adekvatnim izvorima učenici intenzivno doživljavaju (intel. i emoc)- takve su činjenice očite pa ih učenici lakše usvajaju i lako se o njima izražavaju

- usvajanje apstrakcija je drugačije- potrebni su didaktički postupci, apstrakcije treba shvatiti posredstvom mišljenja tj. misaonih operacija + moramo uzeti u obzir povezanost činjenica i apstrakcija

- pri proučavanju novih n. sadržaja sa svrhom stjecanja znanja nastaju pogreške: a) ako se učenicima prezentiraju na temelju promatranja samo činjenice, a ne prelazi

se na generalizacije b) ako se izloži premalo činjenica c) ako se činjenice prezentiraju samo na sekundarnim izvorima- uzrokiuje verbalizam u

nastavi, formalizam u znanju učenika, tzv. usvajanje “mrtvih činjenica”, “ suhih činjenica”, “knjiškog znanja”

d) ako odvajamo generalizacije od činjenica



- dimenzioniranje znanja - odreñivanje dimenzija znanja (isto kao i kod dimenzija sadržaja anstave jer nastava stvara

znanje) - vrste:

a) ekstenzitet znanja- precizira kvantitetu činjenica i generalizacija koje učenici moraju usvojiti na toj etapi - znanje postaje usko, široko, siromašno, bogato - odreñivanje omjera je složeno- omjer g. i č. nije 1:1 nego “nekoliko činjenica za jednu generalizaciju” (npr. širenje materijala zagrijavanjem ima više primjera koji se daju pokazati eksperimentom- ne treba pokazati SVE činjenice- neekonomično!- koliki je minimum činjenica potreban ovisi o vrsti generalizacije, njenoj težini, kvaliteti činjenica, izboru prim i sek izvora, dobi učenika, njihovom iskustvu, predznanju i ment. sposobnostima i dr.)

b) intenzitet znanja – postiže se analizom tj rasčlanjivanjem n. sadržaja (mikro i makroanaliza)- povećanjem stupnja analize povećava se i broj sadržajnih elemenata - intenzitet se odreñuje prema stupnju školovanja, ali se povećava i unutar istog stupnja školovanja iz razreda u razred - osnovna pretpostavka je stručna kvalifikacija nastavnika (mora znati regulirati intenzitet, ne davati prevelike analize u nižim razredima npr.) - intenzitet i ekstenzitet su proporcionalni

c) sistem tj. struktura znanja- postiže se logičkim sreñivanjem g. i č. pri obrañivanju sadržaja- č. i g. se ne mogu izložiti simultano, nego u sukcesivnom redu koji je ujedno logički i proteže s u odreñenom vremenu koje je predviñeno n. planom

- graduiranje etape obrade novih nastavnih sadržaja - tokom p. n. n. s 3 dimenzije znanja se stalno integriraju i sinhroniziraju , a time se stvara i

graduliranje (def: postupno proširivanje znanja izlaganjem i usvajanjem novih č. i g. i istodobno njegovo postupno produbljivanje uz isto tako postupno stvaranje logičkog pregleda tj. strukture)

- prikaz spoznajnih krugova: - prva slika pokazuje da učenik nije puno naučio, dok su druga i treća bolje - stepeničasti prikaz proširivanja i produbljivanja znanja : - prvi primjer pokazuje idealno graduiranje, drugi je preblagi (npr. kad nastavnik previše ponavlja pa rad pati od

tzv. praznog hoda, a treći je prevelik radi prebrzog tempa rada i prevelikih skokova)

Vladimir Poljak - Didaktika

Documents

Transcript of Vladimir Poljak - Didaktika