br. 98 sijeËanj / veljaËa 2007. πvat / adar 5767. - zoz.hr 98_1.pdf · Knjiga o internaciji...

br. 98 sijeËanj / veljaËa 2007.πvat / adar 5767.

Tu bi©vatu ÆOZ s gostima iz Budimpeπte

SSAADDRRÆÆAAJJ

IIMMPPRREESSSSUUMMHHaa--kkooll 9988..

ssiijjeeËËaannjj -- vveelljjaaËËaa 22000077..ππvvaatt -- aaddaarr 55776677..

Glavna i odgovorna urednicaNNaattaaππaa BBaarraacc

UredniËki savjetZZoorraa DDiirrnnbbaacchh,, ÆÆiivvkkoo GGrruuddeenn,,

TTaammaarraa IInnddiikk--MMaallii,, DDaammiirr LLaajjooππ

TehniËka urednicaNNaattaaππaa PPooppoovviiÊÊ

Priprema i oblikovanje za tisakMMaaggeenn dd..oo..oo.. ZZaaggrreebb

HHaa--kkoollggllaassiilloo ææiiddoovvsskkee zzaajjeeddnniiccee uu HHrrvvaattsskkoojj

LektoricaIIvvaannaa KKuurrttoovviicc BBuuddjjaa

IzdavaËÆÆiiddoovvsskkaa ooppÊÊiinnaa ZZaaggrreebb,,

PalmotiÊeva 16, 10000 Zagreb,p.p. 986.

Tel: 385 1 49 22 692fax: 49 22 694

e-mail: [email protected]πtvo: [email protected]

Za izdavaËaddrr.. OOggnnjjeenn KKrraauuss

ISSN 1332-5892

Izlaæenje Ha-kola financijski potpomaæeSSaavvjjeett zzaa nnaacciioonnaallnnee mmaannjjiinnee

RReeppuubblliikkee HHrrvvaattsskkee

Pretplata100 kuna godiπnje,

za inozemstvo 200 kuna.Æiro raËun kod ZagrebaËke banke broj:

2360000-1101504155Æidovska opÊina Zagreb.

Devizni raËun: 30101-620-16/2424116441

TisakNNPPGGTTOO OOFFFFSSEETT ZZAAGGRREEBB

Na naslovnici:SSiinnaaggooggaa uu RRiijjeeccii

UU rreeaalliizziicciijjii oovvoogg bbrroojjaa ssuuddjjeelloovvaallii ssuu::

Jurica MiletiÊ, Andrej Pal, Gertruda Preis Hur, Nada Preis »avloviÊ, Oto Konstein,

Filip Kohn, Melita ©vob, Lea Fuerth Kriesbacher, Raka Levi, Kristina Mah, Laila

©prajc, Dean Friedrich, Æeljko Heimer, Vesna Domany Hardy, Nada Rajner, Ljerka

MagdiÊ, Nataπa PopoviÊ, Danijela StanojeviÊ MajeriÊ, Dragan DamjanoviÊ, Regina

Kamhi, Mira Altara Hadji-RistiÊ

SSvviimm ssuurraaddnniicciimmaa nnaajjttoopplliijjee zzaahhvvaalljjuujjeemmoo!!

Reakcija Koordinacije na nacrt ugovora o zajedniËkim pitanjima .........4

Hanuka u ÆOZ-u ..............................................................................5

Kako poduËavati o holokaustu ..........................................................6

Æidovski narod nikada neÊe zaboraviti Pravednike .............................7

Izloæba Æidovi u Meimurju ..............................................................10

Proslava 225. godina ÆO Rijeka ......................................................14

Æidovska zajednica u Rijeci od 1441. do danas................................15

Druæenje u Opatiji ............................................................................19

Tko sve sudjeluje u projektima koje financiraju ministarstva? .............23

Osamdeset godina aπkenaske sinagoge u Beogradu ......................24

Promocija knjige Branka PoliÊa «Imao sam sreÊefl ...........................28

Knjiga o internaciji civila u faπistiËkoj Italiji .........................................29

Intervju s Rambom Amadeusom......................................................30

70. godiπnjica Izraelskog filharmonijskog orkestra ............................32

VinkovaËka sinagoga ......................................................................33

Zastave Izraela ...............................................................................36

Pismo iz Londona ..........................................................................40

Republika rabljanina Marina ............................................................44

Judaica .........................................................................................48

Intervju: Naπ primjer je bez primjera .................................................51

Afera Dreyfus: od poniæenja do pomirenja .......................................52

Jacob Kaplan ................................................................................ 54

Kako se rodilo jedno prijateljstvo .....................................................55

Odlazak Teddyja Kolleka ................................................................56

Donacija najbogatijeg Æidova na svijetu Yad Vashemu .....................57

Novi æivot Æidova na Kubi ...............................................................58

NaÊi Êemo se na uglu... .................................................................60

In memoriam Regina Altarac i Berta Postruænik ................................62

KKOOOORRDDIINNAACCIIJJAA ÆÆIIDDOOVVSSKKIIHH OOPP∆∆IINNAA UU RRHHPOB 98610001 ZAGREBmb: 1991086æiro raËun: 236000-1101866131

ÆÆOO »»aakkoovveecc,, ÆÆOO DDaarruuvvaarr,, ÆÆOO DDuubbrroovvnniikk,, ÆÆOO KKoopprriivvnniiccaa,, ÆÆOO OOssiijjeekk,, ÆÆOO RRiijjeekkaa,,ÆÆOO SSllaavvoonnsskkii BBrroodd,, ÆÆOO SSpplliitt,, ÆÆOO VViirroovviittiiccaa,, ÆÆOO ZZaaggrreebb

4

REAGIRANJA :: ÆO ZAGREB ::

9988

Poπtovani,

Vezano za nacrt Ugovora o zajedniËkim pita-njima izmeu Koordinacije æidovskih opÊinau RH i Republike Hrvatske od 19. prosinca2006. dostavljamo Vam sljedeÊe primjedbedeset æidovskih opÊina u RH udruæenih uKoordinaciju æidovskih opÊina u RH:

1. IzriËito zahtijevamo da Koordinacija æidov-skih opÊina u RH samostalno rjeπava ugo-vorne odnose s RH odnosno traæimo izu-zeÊe organizacije pod imenom Bet Israel.

2. Koordinacija smatra potpuno neprihvatlji-vim potpisivanje zajedniËkog ugovora zbogËinjenice da se pri Upravnom sudu vodipostupak za ukidanjem rjeπenja o regis-traciji Bet Israela te stoga traæimo da Vla-da RH o potpisu Ugovora s navedenomorganizacijom odluËuje po donoπenju pra-vomoÊnog rjeπenja nadleæne instance.

3. Koordinacija smatra potpuno neprihvatlji-vom podjelu sredstava koja su nacrtomdodijeljena Koordinaciji u odnosu na Bet Is-rael. Predloæeni iznos novca iz dræavnog pr-oraËuna u Ëlanku 24, stavak 1 posebno je inedopustivo proizvoljan i neopravdano pov-laπÊuje Bet Israel u odnosu na sve ostaleÆidove u RH, deset æidovskih opÊina i Koor-dinaciju, kao njihovu zajednicu u organiza-cijskom smislu. Diskriminatorski odnos na-roËito se oËituje u tome πto iz Nacrta uopÊenije vidljivo po kojim kriterijima je utvrenraspored sredstava za Koordinaciju i BetIsrael, naveden u Ëlanku 24. stavku 1. Nac-rta, s obzirom na to da Bet Israel ima sve-ga 163 Ëlana, a da Koordinacija æidovskihopÊina ima 1870 Ëlanova. Nije nevaæno na-

pomenuti da od 163 deklarirana Ëlana BetIsraela svega dvadesetak otpada na Æido-ve, a πto predstavlja neobiËan presedan usmislu Ëlanstva æidovske zajednice.

4. Potpuno su neprihvatljivi: Prambula ugovo-ra, Ëlanak 5. Ëlanak 6, Ëlanak 11, stavak 7,Ëlanak 12, stavak 3, Ëlanak 13, stavak 1,Ëlanak 17, stavak 2.

5. Traæimo da odredbe Ugovora s Koordinaci-jom budu identiËne onima usuglaπenim ustudenom 2005. godine.

6. Detaljnije primjedbe dostavljamo u privitku.

OpÊenito Nacrt smatramo nedopustivim otklo-nom od teksta koji usuglaπavamo veÊ nekoli-ko godina. Neke od odredbi Nacrta, a posebi-ce one koje definiraju odreivanje unutarnjegustrojstva i imenovanja vjerskih sluæbenikaunutar vjerske zajednice su protuustavne. Us-tavu RH suprotan je i prijedlog rasporeda pro-raËunskih sredstava.

Napominjemo da je i Ministarstvo pravosuaRH ukazalo na nelogiËnosti odredbi nacrtaUgovora.

S poπtovanjem,dr. Ognjen Kraus

Predsjednik

Prema odredbama Nacrta ugovora koji stedostavili, Koordinaciji æidovskih opÊina u RH iopÊinama koje Ëine Koordinaciju, faktiËno seoduzima status vjerske zajednice.

To proizlazi iz slijedeÊeg :

Prema Ëlanku 5. Nacrta Ugovora u iskljuËivojje nadleænosti Bet Israela imenovanje glavnograbina i rabina uopÊe, πto znaËi da je Koordi-nacija, odnosno da su opÊine, vjerske zajedni-

ce koje ne mogu imati svog rabina, a niti imen-ovati glavnog rabina RH. To je u suprotnosti saZakonom o pravnom poloæaju vjerskih zajedni-ca prema kojem u Ëlanku 1. vjerske zajedniceimaju pravo obavljanja vjerskih obreda, pre-ma Ëlanku 2. imaju pravo na samostalno islobodno odreivanje sadræaja i naËina oËi-tovanja vjere, Ëlankom 10. jamËi se vjerskimzajednicama slobodno obavljanje vjerskihobreda, prema Ëlanku 17. stavku 1. alineji 4.vjerska zajednica stjeËe sredstva pruæanjemvjerskih usluga, a Ëlanak 18. regulira statussveÊenika i vjerskih sluæbenika. Sva pravavjerskih zajednica navedena u citiranim Ëlan-cima ne mogu se ostvarivati bez osnovnogprava vjerske æidovske zajednice, a to je pra-vo na rabina, koje pravo prema ovom Nacrtuima jedino Bet Israel, a ne i Koordinacija.

Nadalje, to je u suprotnosti sa Statutom Ko-ordinacije prema kojem je u nadleænosti Ko-ordinacije imenovanje glavnog rabina Hrvat-ske. Naime, Statut Koordinacije je osnovnipravni akt æidovske zajednice u Hrvatskoj ko-ji regulira prava i obveze Koordinacije i opÊi-na, a ujedno ureuje unutraπnju organizacijui strukturu cijele zajednice, pa se prema tomenjegove odredbe prilikom sastavljanja ovogUgovora ne smiju zanemariti.

Okolnost πto Nacrt predvia stavljanje u nad-leænost i Koordinaciji, kao i Bet Israelu, nekeposlove iz domene vjerskih poslova, kao πtoje, na primjer, izdavanje isprava za vjerouËite-lja (Ëlanak 13. stavak 1. Nacrta), ne umanjujeËinjenicu da je Koordinacija prema ovom Nacr-tu stavljena u neravnopravan poloæaj u odno-su na Bet Israel.

IIaakkoo ssuu ggoottoovvoo ssvvee vvjjeerrsskkee zzaajjeeddnniiccee uu HHrrvvaattsskkoojj ppoottppiissaallee uuggoovvoorreess ddrrææaavvoomm jjooππ pprriijjee ttrrii ggooddiinnee,, ææiiddoovvsskkaa zzaajjeeddnniiccaa,, ooddnnoossnnoo KKoooorrddii--nnaacciijjaa ææiiddoovvsskkiihh ooppÊÊiinnaa uu RRHH kkaaoo oorrggaanniizzaacciijjsskkii oobblliikk ddeesseett ææiiddoovvss--kkiihh ooppÊÊiinnaa kkoojjee ddjjeelluujjuu nnaa ppooddrruuËËjjuu RRHH oossttaajjee jjeeddnnaa oodd rriijjeettkkiihh kkoojjaaiissttii nnee mmooææee ppoottppiissaattii.. ZZaahhttiijjeevvaajjuuÊÊii ddaa ssee uu UUggoovvoorr uukklljjuuËËee ooddrreeddbbeeoo ppoovvrraattuu iimmoovviinnee,, kkaaoo ππttoo jjee uuËËiinnjjeennoo uu uuggoovvoorruu ss kkaattoolliiËËkkoomm ccrrkk--vvoomm,, pprreeggoovvoorrii ss VVllaaddoomm oodduulljjiillii ssuu ssee ddoo ppooËËeettkkaa 22000055.. ggooddiinnee..VVllaaddaa oobbeeÊÊaajjee ddaa ÊÊee pprroobblleemm ppoovvrraattaa rriijjeeππiittii nnaa ddrruuggii nnaaËËiinn,, aa ooddrreedd--bbee oo ppoovvrraattuu ooddbbiijjaa uuvvrrssttiittii uu uuggoovvoorr,, jjeerr kkaakkoo kkaaææee,, kkaattoolliiËËkkaa ccrrkkvvaaiimmaa mmeeuunnaarrooddnnii uuggoovvoorr,, ttee nnuuddii ssttaannddaarrddnnii tteekksstt kkaakkaavv jjee ppoottppiissaallaavveeÊÊiinnaa vvjjeerrsskkiihh zzaajjeeddnniiccaa.. KKoooorrddiinnaacciijjaa pprriissttaajjee nnaa oovvaakkvvoo rrjjeeππeennjjee ttee

uussuuggllaaππaavvaa tteekksstt uu ssttuuddeennoomm 22000055.. MMeeuuttiimm,, oodd ttaaddaa ppaa ddoo pprrooss--iinnccaa 22000066.. nnee pprriimmaa ppoonnuudduu zzaa ppoottppiiss uuggoovvoorraa.. 1199.. pprroossiinnccaa 22000066..KKoommiissiijjaa zzaa ooddnnoossee ss vvjjeerrsskkiimm zzaajjeeddnniiccaammaa RRHH ddoossttaavvlljjaa nnaaccrrtt uuggoo--vvoorraa nnaa ooppÊÊee iizznneennaaeennjjee ssvviihh ËËllaanniiccaa KKoooorrddiinnaacciijjee.. TTaajj uuggoovvoorr nnuuddiiii ttrreeÊÊeegg ppoottppiissnniikkaa,, pprroottiivvnnoo zzaakkoonnuu oossnnoovvaannuu zzaajjeeddnniiccuu BBeett IIssrraaeell,,kkoojjoojj uussppuutt nnuuddii ii ppoosseebbnnee bbeenneeffiicciijjee;; mmoogguuÊÊnnoosstt iizzbboorraa ggllaavvnnooggrraabbiinnaa ttee vviissiinnuu ssrreeddssttaavvaa kkoojjaa pprreemmaaππuujjee 6600%% ssvviihh ssrreeddssttaavvaannaammiijjeennjjeenniihh zzaa ssvvee pprreeoossttaallee ææiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee uu HHrrvvaattsskkoojj.. KKoooorr--ddiinnaacciijjaa ooddbbiijjaa mmoogguuÊÊnnoosstt ppoottppiissiivvaannjjaa ttaakkvvoogg uuggoovvoorraa ttee oo ttoommeeiizzvvjjeeππttaavvaa KKoommiissiijjuu zzaa ooddnnoossee ss vvjjeerrsskkiimm zzaajjeeddnniiccaammaa sslljjeeddeeÊÊiimmddooppiissoomm::

Zagreb, 14. veljaËe 2007.Broj: 16/07

PPrreeddmmeett:: NNaaccrrtt UUggoovvoorraa oo zzaajjeeddnniiËËkkiimm ppiittaannjjiimmaa iizzmmeeuu VVllaaddee RRHH ii KKoooorrddiinnaacciijjee ææiiddoovvsskkiihh ooppÊÊiinnaa uu RRHH

VVllaaddaa RRHHKKoommiissiijjaa zzaa ooddnnoossee ss vvjjeerrsskkiimm zzaajjeeddnniiccaammaaSavska 4110000 Zagreb

59988

BLAGDANI:: ÆO ZAGREB ::

Posljednji blagdan koji smo proslavili u proπloj godini bila jeHanuka, kada je na prvi dan toga praznika odræan odliËanparty za mnogobrojne Ëlanove OpÊine i njihove prijatelje.

NajveÊe i najugodnije iznenaenje veËeri priredili su namnaπi najmlai poklonivπi svojoj OpÊini, povodom 200-te ob-ljetnice postojanja, unikatan parohet koji su sami izraivali.Naπoj Miri Wolf i gospoi Malini Zuccon MartiÊ iz MUO veli-ka velika hvala na njihovoj nesebiËnoj pomoÊi u izradi paro-heta.

Uistinu je impresivan! Svaka Ëast vrtiÊancima, koji su poredparoheta uspjeli snimiti joπ jedan film i pripremiti posebnupriredbu samo za svoje obitelji.

Ovogodiπnja proslava bila je sva u znaku djece, onih koji Êenastaviti s naπom tradicijom. »ak je i u potrazi za skrivenomuljanicom pobjedila ekipa u kojoj su bila samo djeca. Gosti suse zabavljali uz nagradne igre, bogatu trpezu i dobru glazbu.A u sitne sate pridruæili smo se plesnoj grupi Or ha©emeπ.

Kako je prvi blagdan u ovoj godini Tu bi©vat, a koji upravoslavimo ovih dana, naπi vrtiÊanci su i za Vas pripremili kratakkviz (podsjetnik) o Prazniku drveÊa.

NNAAUU»»IIMMOO VVII©©EE IILLII

SSAAMMOO PPOONNOOVVIIMMOO ©©TTOO VVEE∆∆ ZZNNAAMMOO!!!!!!1. KAKO SE ZVAO PRVI VRT NA PLANETI ZEMLJI?

2. KAKO SU SE ZVALI PRVI „VRTLARI“ TOGA VRTA?

3. JESU LI „VRTLARI“ IZ PRETHODNOG PITANJASVOJOM VOLJOM OTI©LI IZ VRTA, OTI©LI U MIRO-VINU ILI SU DOBILI OTKAZ?

4. KOJI JE OD DVOJICE BRA∆E BIO FARMER - KAINILI ABEL?

5. ZA KOJI ÆIDOVSKI PRAZNIK NE JEDEMO VO∆E?

6. KOLIKO VREMENA TREBA PRO∆I OD TU BI©VATADO PURIMA?

7. ©TO JE NOA PRVO POSADIO NAKON POPLAVE?

8. GRAN»ICU KOJEG DRVETA JE GOLUBICADONIJELA NOI U ARKU?

9. KOJE ZNA»ENJE IMA RIJE» TU U IMENU PRAZNI-KA TU BI©VAT?

Za toËne odgovore moæete se obratiti vrtiÊu na [email protected]

BBllaaggddaannii uu ÆÆOOZZ--uu

Na filatelistiËkom πalteru glavne zagrebaËke poπte u JuriπiÊe-voj 13 u razmaku od samo osam dana u uporabi su bila dvaprigodna æiga.

Prvim se u petak 15. prosinca, na dan EErreevv HHaannuukkaa obiljeæa-vao poËetak blagdana svjetlosti - Hanuke. Sukladno prigodi,æig u svojem gornjem dijelu donosi osmerokraki svijeÊnjak ha-nukiju, a ispod njega se Ëita HHAANNUUKKAA 1100110011 ZZAAGGRREEBB 1155.. 1122..22000066. Ispod hanukije u sredini æiga je i prigodni tekst na he-brejskom jeziku i pismu koji glasi HAG HANUKA SAMEAHodnosno SSrreettnnaa HHaannuukkaa.

Bio je to prvi prigodni æig u spomen Hanuke u naπoj zemlji i po-budio je ne samo filatelistiËko zanimanje. Spomena je vrije-dno i da je to drugi put da jedan prigodni æig u nas ima teksti na hebrejskom jeziku. Prvi takav æig u uporabi je bio 31.svibnja 2006. godine kada su obiljeæavani Dan grada Zagrebai 200. obljetnica Æidovske opÊine Zagreb, a sve je bilo popra-Êeno i koncertom Izraelske filharmonije pod ravnanjem maes-tra Zubina Mehte.

Drugi je æig u uporabi bio u subotu 23. prosinca i zajedno somotnicom koje je naklada samo pedeset komada, u filate-listiËkom je smislu zavrπni dogaaj proslave 200. obljetniceÆidovske opÊine Zagreb. U æigu se javljaju nekadaπnja zag-rebaËka sinagoga, prigodni natpis i naziv Æidovske opÊineZagreb na hebrejskom jeziku.

Tim æigom i prigodnom omotnicom broj filatelistiËkih obiljeæa-vanja u redakciji Æidovske opÊine Zagreb popeo se na Ëetiri:prije ta dva izdanja, dotiskom na dopisnici bio je obiljeæen Me-unarodni dan sjeÊanja na ærtve holokausta (27. sijeËnja), aprigodnim æigom i dotiskom na dopisnici 31. svibnja obiljeæenisu bili Dan grada Zagreba i 200. obljetnica Æidovske opÊine.Zbog kratkoÊe vremena, nije bilo moguÊe prigodnim æigompopratiti i Meunarodni dan sjeÊanja na ærtve holokausta.

Jurica MiletiÊ

PPooππttaannsskkii ææiiggoovvii ii ccjjeelliinnee

HHAANNUUKKAA II OOBBLLJJEETTNNIICCAA

6

SEMINAR :: ZAGREB ::

9988

KKOOMMEEMMOORRAACCIIJJAA UU AAUUSSCCHHWWIITTZZ--BBIIRRKKEENNAAUUPreæivjeli zatoËenici zloglasnog nacistiËkog koncentracijs-kog logora Auschwitz-Birkenau i stanovnici obliænjeg polj-skoga grada Oswiecima okupili su se 27. sijeËnja na mjes-tu na kojem se tijekom Drugoga svjetskog rata nalazio tajnacistiËki logor smrti, u povodu 62. godiπnjice osloboenjalogoraπa i odavanja poËasti svim ærtvama holokausta.

“Cijele obitelji i zajednice nestale su u plinskim komorama.Svi Æidovi srediπnje i istoËne Europe, prema zamisli nacis-ta, trebali su biti ubijeni i zaboravljeni”, rekla je izaslanicapoljskog predsjednika Lecha Kaczynskog, Ewa Junczyk-Ziomecka, dodajuÊi kako svijet ne smije zaboraviti da suna tom mjestu stradali i Romi, Poljaci, sovjetski ratni zarob-ljenici i drugi logoraπi raznih nacionalnosti.

Od 1940. do 1945. oko 1,1 milijun muπkaraca, æena i djece,pogubljeno je u Auschwitzu koji je postao simbolom patnjii uæasa holokausta.

Trodnevni seminar, koji bi hrvatskim profesorima povijesti tre-bao olakπati uËenje o holokaustu, odræava se u povodu 27.sijeËnja, Meunarodnog dana sjeÊanja na ærtve holokausta,koji se obiljeæava na dan kada je 1945. godine osloboen zlo-glasni koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau.

U radu seminara sudjelovali su hrvatski i svjetski struËnjaciiz tog podruËja te profesori povijesti u osnovnim i srednjimπkolama, a po prvi su puta svoja iskustva o poduËavanju oholokaustu hrvatski profesori podijelili i s 15 svojih kolega izeuropskih zemalja.

Na seminaru su prikazani projekti koje Ministarstvo znanosti,obrazovanja i πporta provodi sa stranim partnerima, a profe-sori su mogli vidjeti kako u nastavi o holokaustu mogu koris-titi videosvjedoËanstva preæivjelih ili priËe o Pravednicimameu narodima.

Seminar je otvorio hrvatski ministar kulture Boæo BiπkupiÊ kojije tom prigodom istaknuo vaænost uËenja novih generacija oholokaustu, posebice u nastavi povijesti, kako bi se uklonilepredrasude i naglasili meusobni pozitivni utjecaji razliËitihzemalja, religija i ideja u povijesti Europe.

U radu seminara sudjelovali su hrvatski i svjetskistručnjaci iz tog područja te profesori povijesti uosnovnim i srednjim školama, a po prvi su put svo-ja iskustva o poučavanju o holokaustu hrvatskiprofesori podijelili i s 15 svojih kolega iz europskihzemalja. U radu seminara sudjelovali su hrvatski i svjetski st-

ručnjaci iz tog područja te profesori povijesti u osno-vnim i srednjim školama, a po prvi su put svoja isku-stva o poučavanju o holokaustu hrvatski profesoripodijelili i s 15 svojih kolega iz europskih zemalja.

RREEZZOOLLUUCCIIJJAA UUNN--aa PPRROOTTIIVVNNEEGGIIRRAANNJJAA HHOOLLOOKKAAUUSSTTAAOpÊa skupπtina Ujedinjenih naroda usvojila je krajem sijeËnjarezoluciju kojom se osuuje negiranje holokausta, a tu je re-zolucije odbio samo Iran tvrdeÊi da se radi o pokuπaju SAD-a i Izraela da uæase iskoriste za svoje politiËke interese.

Rezolucija je usvojena konsenzusom i nije bilo glasovanja.

Novi glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon kazao je da je holoka-ust „jedinstvena tragedija koja se ne moæe negirati“.

Prvi Ëovjek te svjetske organizacije takoer je istaknuo da jesjeÊanje na holokaust „osnovni odgovor ljudima koji tvrde dase holokaust nije dogodio ili da su priËe iz tog vremena pret-jerane“.

Spomen-podruËje Jasenovac, podsjetio je BiπkupiÊ, mjesto jesjeÊanja na konkretne patnje ljudi stradalih u tom logoru, a teærtve ponajprije imaju pravo na istinu.

Tijekom seminara sudionici su posjetili i Spomen-podruËjeJasenovac, gdje ih je ravnateljica Spomen-podruËja Nataπa

KKAAKKOO PPOODDUU»»AAVVAATTII OO HHOOLLOOKKAAUUSSTTUUMMiinniissttaarrssttvvoo zznnaannoossttii,, oobbrraazzoovvaannjjaa ii ππppoorrttaa ii AAggeenncciijjaa zzaa ooddggoojj ii oobbrraazzoo--vvaannjjee uu ssuurraaddnnjjii ss VViijjeeÊÊeemm EEuurrooppee,, YYaadd VVaasshheemmoomm,, KKuuÊÊoomm AAnnnnee FFrraannkkiizz AAmmsstteerrddaammaa,, SSppoommeenn--ppooddrruuËËjjeemm JJaasseennoovvaacc ii ÆÆiiddoovvsskkoomm zzaakkllaaddoommzzaa PPrraavveeddnniikkee mmeeuu nnaarrooddiimmaa oorrggaanniizziirraallii ssuu oodd 2255.. ddoo 2277.. ssiijjeeËËnnjjaa uu ZZaagg--rreebbuu vveeÊÊ ttrraaddiicciioonnaallaann nnaacciioonnaallnnii sseemmiinnaarr zzaa ppoouuËËaavvaannjjee oo hhoollookkaauussttuu..

JoviËiÊ upoznala s koncepcijom novog stalnog postava Me-morijalnog muzeja i Obrazovnog centra Spomen-podruËjaJasenovac, otvorenih koncem studenoga 2006.

Sudionici seminara u svojim su zakljuËcima istaknuli da Êe idalje nastaviti prouËavanje grae o holokaustu, borbi protivantisemitizma i ostalih oblika diskriminacije.

Na skupu je takoer reËeno da je Hrvatska, kao Ëlanica Rad-ne grupe za meunarodnu suradnju u podruËju obrazovanja,sjeÊanja i istraæivanja o holokaustu, dala znatan doprinos uprouËavanju holokausta.

7

PRAVEDNICI:: INTERVJU ::

9988

-- KKoojjaa jjee ggllaavvnnaa zzaaddaaÊÊaa VVaaππee zzaakkllaaddee??

Æidovska zaklada za Pravednike trenutaËno financijski potpo-maæe 1.333 muπkaraca i æena, Pravednika meu narodima,od toga njih 11 u Hrvatskoj. Pravednika je bilo mnogo viπe, alioni su na æalost sve stariji i odlaze, kao πto je to sluËaj i s pre-æivjelim ærtvama holokausta. Muπkarci i æene kojima pomaæe-mo stari su sedamdesetak, osamdesetak ili devedesetak go-dina, a neki imaju viπe od 100 godina“.

-- ZZaa kkoolliikkoo hhrrvvaattsskkiihh PPrraavveeddnniikkaa mmeeuu nnaarrooddiimmaa ssee bbrriinneettee??

U Hrvatskoj ima 11, a u Zagrebu 7 Pravednika meu narodi-ma, a ja ih sve namjeravam tijekom boravka u Zagrebu i pos-jetiti. Oni su uËinili to πto jesu - spasili Æidove - i ne misle dasu uËinili niπta posebno. U tom teπkom razdoblju bilo je onihkoji su suraivali sa zloËincima i onih koji su stajali sa stranei promatrali. Pravednici meu narodima nisu promatrali, onisu djelovali.

-- NNaa kkoojjii nnaaËËiinn ppoommaaææeettee PPrraavveeddnniicciimmaa mmeeuu nnaarrooddiimmaa??

Naπ je cilj pomagati Pravednicima, tim divnim muπkarcima iæenama, sve do njihove smrti. Pokuπavamo im pomoÊi daposljednje godine æivota provedu dostojanstveno. Pomaæe-mo im u kupnji hrane i lijekova, plaÊanju grijanja i sliËno. Akada preminu, pomaæemo u plaÊanju troπkova pogreba.

-- »»iimmee ssee jjooππ bbaavvii ZZaakkllaaddaa??

SjeÊanje na Pravednike Ëuvamo i zahvaljujuÊi naπem pro-gramu za uËenje o holokaustu. Program se odræava svakegodine na sveuËiliπtu Columbia, vrlo prestiænom sveuËiliπtu,a u njemu sudjeluju profesori povijesti, njih 32 iz SAD-a i peteroiz Europe. Program traje tjedan dana, predavanje dræe najboljiprofesori iz Ëitavog svijeta i stoji 24 tisuÊe dolara. JFR plaÊa tajprogram profesorima iz srediπnje i istoËne Europe. Uvijek imaprofesora iz Poljske, a u dva navrata u tom su programu sud-jelovali i hrvatski profesori. Hrvatsko Ministarstvo znanosti,obrazovanja i πporta i ameriËko veleposlanstvo iz Zagrebabiraju profesore, a jedan od uvjeta je i njihovo teËno znanje

IIzzvvrrππnnaa ddoopprreeddssjjeeddnniiccaa ÆÆiiddoovvsskkee zzaakkllaaddee zzaaPPrraavveeddnniikkee,, ggoossppooaa SSttaannlleeee JJ.. SSttaahhll ssuuddjjeelloo--vvaallaa jjee uu rraadduu sseemmiinnaarraa oo hhoollookkaauussttaa ttee jjee ttoommpprriiggooddoomm uu iinntteerrvvjjuuuu zzaa HHaa--kkooll oobbjjaassnniillaa ggllaavvnneezzaaddaaÊÊee ZZaakkllaaddee..

ÆÆIIDDOOVVSSKKII NNAARROODD NNIIKKAADDAA NNEE∆∆EE ZZAABBOORRAAVVIITTII PPRRAAVVEEDDNNIIKKEE

8

PRAVEDNICI :: INTERVJU ::

9988

ÆÆIIDDOOVVSSKKAA ZZAAKKLLAADDAA ZZAA PPRRAAVVEEDDNNIIKKEEŽidovska zaklada za pravednike (JFR) je jedinstvena ne-profitna organizacija čiji je primarni cilj pružanje pomoćinežidovima - poznatim kao Pravednici među narodima -koji su pod cijenu vlastitog života spašavali Židove od smr-ti tijekom Drugog svjetskog rata. Drugi cilj te organizacijejest educiranje budućih generacija o povijesti holokausta inasljeđu Pravednika među narodima.

Organizaciju je 1986. godine osnovao rabin Harold Schul-weis kako bi ispunio židovsku tradiciju - hakarat hatov -priznavanje dobroga.

Većina Pravednika među narodima danas je u kasnim godi-nama života i uglavnom žive u siromaštvu. Zahvaljujućisvom programu za pružanje pomoći JFR pruža mjesečnu fi-nancijsku pomoć za gotovo 1.300 Pravednika među narodi-ma iz 27 zemalja. Da bi primio pomoć JFR-a, Pravednikmora biti priznat kao takav od strane Yad Vashema te moradati podatke o svom imovinskom stanju.

Program za učenje o holokaustu JFR-a namijenjen je profe-sorima povijest osnovnih i srednjih škola i daje im povijes-no znanje, pedagoške okvire i materijal za učenje o holo-kaustu.

Godišnji proračun JFR-a iznosi oko 2,2 milijuna američkihdolara. Polovina tog iznosa dolazi od dobrovoljnih prilogapojedinaca, a ostatak od drugih židovskih organizacija i fi-lantropskih zaklada.

engleskog jezika. AmeriËko veleposlanstvo snosi troπkoveputa, a JFR plaÊa stipendiju za program.

-- KKaaddaa bbii ttrreebbaalloo ppooËËeettii ss uuËËeennjjeemm oo hhoollookkaauussttuu??

Mislimo da djecu ne bi trebalo uËiti o holokaustu prije negoπto napune 12-13 godina, moje je osobno miπljenje da su pri-je toga djeca premala da shvate. U SAD-u se uËi o Drugomsvjetskom ratu, ali u udæbenicima povijesti se o holokaustunalazi samo jedna reËenica: ‘Bilo je koncentracijskih logora ukojima su ljudi ubijeni, veÊinom Æidovi’. U SAD-u veÊina uËeni-ka o holokaustu uËe tako da proËitaju jednu jedinu knjigu -‘Dnevnik Ane Frank’. A to nije istina o holokaustu. VeÊina Æi-dova nije imala tvornice, nije mogla izgraditi skloniπta i opre-miti ih, opskrbiti se hranom i nisu imali krπÊane-prijatelje koji subili zbog njih spremni riskirati svoje æivote.

A Amerikanci iz te knjige stjeËu znanje o holokaustu. I zato mii u SAD-u imamo mnogo posla. Pitanje je naravno πto Êe pro-fesori nakon zavrπenog programa napraviti sa steËenim zna-njem. Mi ih pratimo, ostajemo u kontaktu, πaljemo im materi-jale, a oni nama πalju svoje radove.

-- KKoojjii jjee pprraavvii nnaaËËiinn uuËËeennjjaa oo hhoollookkaauussttuu??

Neki profesori pokuπavaju djecu uËiti o holokaustu kroz dru-ge predmete, a ne samo povijest. Njihova je namjera dobra,ali mi smatramo da to nije pravi naËin. Mi se koncentriramona povijest holokausta - poËinjemo s razlikom izmeu antiju-daizma i antisemitizma, s razdobljem 18. i 19. stoljeÊa, zatimprelazimo na razdoblje izmeu dva svjetska rata, pa nauspon nacionalsocijalistiËke stranke i posljedice toga, zatimpokuπavamo naÊi odgovor na pitanje zaπto su vrata SAD-a iEurope bila zatvorena za Æidove koji su bjeæali od nacista.Tu je i pitanje s kojima se nitko do sada nije bavio - kakav je

Gospođa Stanlee J. Stahl izvršna je dopredsjednicaŽidovske zaklade za Pravednike. Dvadeset godinaradila je za Ministarstvo zdravstva SAD-a, a osno-vala je i udrugu Extra Helping koja je bila prvi pro-gram za prehranu siromašnih u New Jerseyu. ExtraHelping je bio organiziran tako da se hrana koja je os-tala od cateringa, proslava velikih tvrtki, škola isličnih institucija skupljala i raznosila siromašnima.Kao dio Extra Helpinga, Stanlee Stahl je osnovala ikošer odjel. U jednom dijelu svog života živjela je uIzraelu gdje je radila za izraelsku inačicu Crvenogkriža - Magen David Adom.

SSTTAANNLLEEEE JJ.. SSTTAAHHLL -- IIZZVVRR©©NNAA DDOOPPRREEDDSSJJEEDDNNIICCAA JJFFRR--AAPPoommooÊÊ ppoo zzeemmlljjaammaa

((ppoosslljjeeddnnjjii ddaattuumm pprroommjjeennee:: pprroossiinnaacc 22000066..))Zemlja Pravednici Zemlja PravedniciAlbanija 10 Mađarska 67Argentina 1 Italija 1Armenija 2 Latvija 7Australija 3 Litva 72Bjelorusija 70 Moldavija 7Belgija 1 Poljska 673BiH 1 Rumunjska 7Kanada 3 Rusija 24Hrvatska 12 Srbija 13Češka 4 Slovačka 26Danska 1 Švedska 3Francuska 3 Ukrajina 324Njemačka 4 SAD 24Grčka 3

9

PRAVEDNICI:: INTERVJU ::

9988

bio æivot neæidova u okupiranoj Europi, u Danskoj, Francuskoji Poljskoj. Tek tako moæemo shvatiti koliko je teπko neæidovubilo preuzeti odgovornost za Æidova. Zatim slijedi uËenje o spa-siteljima odnosno pravednicima, a posljednje poglavlje je dobanakon holokausta.

-- KKaakkoo ÊÊee ssuuddiioonniiccii pprrooggrraammaa nnaassttaavviittii ss uuËËeennjjeemm??

Sudionici tog programa mogu se prijaviti i za europski programZaklade, koji se provodi u NjemaËkoj i Poljskoj. Radi se o inte-nzivnom dvotjednom putovanju po NjemaËkoj i Poljskoj, a uk-ljuËuje posjete koncentracijskim logorima, nekadaπnjim getima,æidovskim zajednicama te razgovorima s povjesniËarima, pre-æivjelim ærtvama holokausta, Pravednicima meu narodima itd.Program zavrπava Ëetverodnevnim boravkom u nekadaπnjemkoncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau.

-- KKoolliikkoo ssee PPrraavveeddnniikkaa mmeeuu nnaarrooddiimmaa nnaallaazzii nnaa ppooppiissuu YYaaddVVaasshheemmaa??

Yad Vashem je do sada priznao 22 tisuÊe Pravednika meunarodima, Hrvata je meu njima 105. Poruka koju ja uvijek

istiËem Pravednicima jest ta da Êe se æidovski narod uvijeksjeÊati onih koji su mu pomogli, to sam rekla i ovdje u Zagre-bu: Æidovska zajednica u Hrvatskoj uvijek Êe vas se sjeÊati,zauvijek Êete biti u njihovim molitvama. I onda oni plaËu i ja pla-Ëem s njima. Ja sam blagoslovljena jer susreÊem prekrasne inajbolje muπkarce i æene, Pravednike meu narodima. Mislimda bi æidovska zajednica u Zagrebu i Hrvatskoj trebala biti po-nosna na svoje Pravednike meu narodima.

-- ©©ttoo jjee pprreemmaa VVaaππeemm mmiiππlljjeennjjuu nnaajjvvaaæænniijjaa ppoorruukkaa zzaa bbuudduuÊÊeeggeenneerraacciijjee??

Vaæno je da buduÊe generacije shvate da Pravednika nije bilomnogo i kako je malo ljudi izabralo da ne stoji postrani. I zatoje vaæno da nauËimo naπu djecu da moæe doÊi trenutak kadamoraju donijeti odluku o tome hoÊe li biti promatraËi ili Êe djelo-vati, a za to treba imati hrabrosti za suÊut prema drugima i hra-brosti za djelovanje.

Nataπa Barac

MMEE––UUNNAARROODDNNII DDAANNSSJJEE∆∆AANNJJAA NNAA

ÆÆRRTTVVEE HHOOLLOOKKAAUUSSTTAANa svojem zasjedanju odræa-nom 1. studenog 2005. godine,OpÊa skupπtina Ujedinjenihnaroda odluËila je da datum 27.sijeËnja, dan osloboenja zlo-glasnog koncentracijskog logo-ra Auschwitz-Birkenau, budeoznaËen kao Meunarodni dansjeÊanja na ærtve holokausta.Æidovska opÊina Zagreb proπle

je godine taj dan obiljeæila dotiskom na dopisnici, na kojojje marka bila poniπtena æigom PREMIER JOUR na glav-noj zagrebaËkoj poπti u JuriπiÊevoj ulici. Tiskana u iznim-no maloj nakladi od samo 50 primjeraka, naiπla je na veli-ko zanimanje svekolike filatelistiËke i ine javnosti. Bilo jeto prvo izdanje koje je tekst imalo i na hebrejskom jeziku.

Ove godine, u suradnji s filatelistiËkim publicistom JuricomMiletiÊem, istim je povodom pripremljen prigodni æig koji jeu uporabi na filatelistiËkom πalteru spomenute poπte u Za-grebu bio samo 27. sijeËnja. To je prvi prigodni æig posve-Êen Danu sjeÊanjana ærtve holokausta u povijesti hrvatskefilatelije. Kruæni natpis u æigu glasi ME–UNARODNI DANSJE∆ANJA NA ÆRTVE HOLOKAUSTA, a unutar æiga iz-meu teksta 10101 ZAGREB i datuma 27. 01. 2007. jesuamblem i naziv Yad Vashem na hrvatskom i hebrejskomjeziku.

Jurica MiletiÊ

Židovska općina Zagreb

zahvaljuje na pomoći pri

realizaciji projekta

Croatian Jewish Network.

10

IZLOÆBA :: ÆO »AKOVEC ::

9988

Kada im je omoguÊeno, uz odreeneuvjete tadaπnje vlasti, veÊina ih se odse-lila u Izrael. Oni malobrojni preæivjeli,smogavπi snage, doπli su na ruπevinesvojih domova sa æeljom da ponovo oæi-ve nekada snaænu zajednicu.

IIzzllooææbbuu pprraattii ii vveelliikkii kkaattaallooggNa izloæbi su predstavljeni originalni do-kumenti, izvodi iz matiËnih knjiga te dije-lom oËuvana trodimnenzionalna graa.VeÊi dio izloæbe sastoji se od foto-doku-mentacije uz prikaz znaËajnijih predstav-

UU »»aakkoovvccuu jjee 1177.. pprroossiinnccaa 22000066..ggooddiinnee uu IIzzllooææbbeennoomm ssaalloonnuu MMuuzzeejjaaMMeeiimmuurrjjaa oottvvoorreennaa iizzllooææbbaa „„ÆÆiiddoovvii uuMMeeiimmuurrjjuu““.. PPrreedd pprreeppuunnoomm ddvvoo--rraannoomm ii uuzz nnaazzooËËnnoosstt,, iizzmmeeuu oossttaa--lliihh,, ææuuppaannaa MMeeiimmuurrsskkee ææuuppaanniijjee JJoo--ssiippaa PPoossaavvccaa,, ggrraaddoonnaaËËeellnniikkaa ggrraaddaa»»aakkoovvccaa BBrraannkkaa ©©aallaammoonnaa ttee pprreedd--ssttaavvnniikkee llookkaallnniihh vvllaassttii,, iizzllooææbbuu ssuu oott--vvoorriillii aauuttoorr iizzllooææbbee,, rraavvnnaatteelljj MMuuzzeejjaa,,VVllaaddiimmiirr KKaallππaann,, pprreeddssjjeeddnniikk ÆÆOO »»aa--kkoovveecc AAnnddrreejj PPaall,, ppoottpprreeddssjjeeddnniiccaaÆÆOO ZZaaggrreebbaa SSaannjjaa ZZoorriiËËiiÊÊ--TTaabbaakkoo--vviiÊÊ ttee ææuuppaann MMeeiimmuurrsskkee ææuuppaanniijjee..OOttvvoorreennjjuu iizzllooææbbee nnaazzooËËaann jjee bbiioo iizzaaggrreebbaaËËkkii nnaaddrraabbiinn ZZvvii EElliieezzeerr AAlloo--nniiee..

IIZZLLOOÆÆBBAA

„„ÆÆIIDDOOVVII UU MMEE––IIMMUURRJJUU““Izloæba obuhvaÊa povijest æidovske za-jednice od prvih pisanih zapisa o dose-ljavanju i formiranju æidovske zajednicena podruËju Meimurja.

Kako se poveÊavao broj Ëlanova zajed-nice, tako je neprestano rastao i njihovugled, znaËaj te doprinos druπtvu. »la-novi æidovske zajednice svojim su ra-dom i vizionarstvom uvelike potpomoglirazvoju i napretku meimurskog gospo-darstva. Svoj su æivot ugradili u bogatupovijest Meimurja, utkavπi znanje, vjeπ-tinu, spretnost i marljivost u svaku porunaπega druπtva, ostavljajuÊi iza sebe ne-izbrisiv trag postojanja. Kao vlasnici tvor-nica, poznati bankari, odvjetnici, lijeËnici,obrtnici, osnivaËi i aktivni Ëlanovi sport-skih druπtava, ostavili su trajan i neizbrisivpeËat doprinosa u ovoj regiji.

Na æalost, tragiËna dogaanja tijekomDrugog svjetskog rata, zauvijek su prek-inula njihovo djelovanje i njihov æivot. ZanajveÊi je broj ËakoveËkih Æidova zadnjastanica æivota bio koncentracijski logorAuschwitz. Æeljeli su æivjeti, ali tek malob-rojni, njih oko desetak posto, uspjelo jepreæivjeti te ratne neljudske strahote.

umrlih i vjenËanih Æidovske vjeroispovje-dne opÊine »akovec, koje Ëuvaju Dræa-vni arhiv u Varaædinu i MatiËni ured u»akovcu te Knjiga stanovnika i Knjigasjedala ËakoveËke sinagoge uz brojne idruge dokumente.

Na samoj izloæbi uvidjelo se da postojeneki manjkavi i nepotpuni podaci o zna-Ëajnim Ëlanovima, πto Êe se pokuπati na-knadno ispraviti.

Prilikom izloæbe prikazan je dokumen-tarni film o Auschwitzu kao i power-po-int prezentacija slika Ëlanova zajednice

Slijeva nadesno Æupan meimurske æupanije Josip Posavec,autor izloæbe i ravnatelj Muzeja Meimurja Vladimir Kalπan,

podpredsjednica ÆO Zagreb Sanja ZoriËiÊ TabakoviÊ,glasnogovornik Muzeja Meimurja Zlatko Bacinger, voditelj promidæbe i marketinga

Nastup Kletzmer sastava ÆO Zagreb “Jewsers”

nika i obitelji zajed-nice.

Na izloæbi je preze-ntiran i veliki kata-log od 150 stranicakoji sadræi popis ve-Êine Æidova u Me-imurju te njihovomjesto kako u æi-dovskoj zajednici iopÊenito u druπtvu.Za stvaranje popisaæidovskih obitelji iosoba koriπtene sui knjige roenih,

11

IZLOÆBA:: ÆO »AKOVEC ::

9988

Izložbu o Židovima u Međimurju iscrpno su popratili i mediji.Međimurske novine tako 20. prosinca pišu: „U Čakovcu je prije226 godina osnovana židovska općina koja je djelovala sve dopočetka Drugoga svjetskog rata, a Židovi su od početka bili istak-nuti javni, društveni, kulturni i sportski djelatnici te jedni od nosi-telja gospodarskog razvitka našeg kraja. Usprkos činjenici što suostavili dubok trag, te zajednice danas više gotovo da nema, ona jenestala u holokaustu tijekom Drugoga svjetskog rata. Danas uČakovcu djeluje Židovska općina koja ima 18 članova, a na nje-nom je čelu Andrej Pal.”

“Međimurje” 27. prosinca u svom tekstu ističe kako “nitko ne mo-že znati bi li gospodarska, kulturna i javna slika Međimurja danasizgledala upravo ovako, da nije bilo kobnog travnja 1944. godinekada su s lica zemlje jednostavno izbrisani svi Židovi koji su tadaživjeli na području Međimurja. Od sedam stotina Židova koliko ihje živjelo ovdje uoči 2. svjetskog rata, devedesetak posto je odvede-no sa strahotnom bujicom nacističke politike koja je tradiciju jed-nog naroda pokušala ugušiti u koncentracijskim logorima. Najvećibroj međimurskih Židova ubijen je u Auschwitzu, jedan dio uDachau, a nekolicina njih u Jasenovcu”.

Veliki tekst o izložbi objavio je i “Večernji list”, koji donosi i pričuo stradavanju međimurskih Židova tijekom Drugog svjetskog rata.“Rano ujutro 26. travnja 1944. osvanuli su po Čakovcu i cijelomMeđimurju plakati mađarskih okupacijskih vlasti, kojima se Žido-vima zabranjuje napuštanje stanova i svaki dodir s arijevcima. Bioje to prvi korak u provedbi masovne deportacije, koja je bila uver-tira uništenja cijele dotad brojne židovske zajednice u Međimurju.Toga i idućega dana mađarski su žandari danju i noću dovodiliŽidove u sinagogu i pučku školu te popisivali njihovu imovinu,krali vrijedne predmete, umjetnička djela, nakit i novac iz njihovihkuća. Otprilike 450 Židova, nakon zatočenja, bez hrane i vode, 28.travnja odvedeno je u logor u Nagykanizsi. Sve su ih tamo strpali uteretne vagone i poslali u najzloglasniji koncentracijski logor Aus-chwitz. Većina međimurskih Židova odvedena je izravno u plinskekomore, a ostali su poubijani idućih dana. Bio je to u povijesti ne-zapamćen holokaust, kad je u samo nekoliko dana zbrisana židov-ska zajednica jedne regije. Da im se zametne svaki trag, u Čakovcuje sa zemljom sravnjena njihova sinagoga”, napisao je novinar “Večernjeg lista”, koji također podsjeća na velik doprinos međimurs-kih Židova zajednicama u kojima su živjeli te podsjeća da su me-đimurski Židovi “bili osnivači brojnih međimurskih štedionica iusmjeravali novac u osnivanje industrijskih pogona. Većina je po-duzeća u Čakovcu i drugim mjestima Međimurja bila njihova, me-đu kojima i današnji Čateks, MTČ i Vajda.”

te snimke znaËajnijih privrednih objekata izgrada.

Postoji æelja da se u Muzeju Meimurja, a uzfinancijsku potporu lokalnih i æupanijskih vlas-ti, postavi trajni postav o kulturnom nasljeuÆidova - Judaica, kao vjeËni spomen i sjeÊa-nje na snaænu i znaËajnu, a u Drugome svjet-skome ratu gotovo do potpunosti istrijebljenuæidovsku zajednicu.

Sama izloæba postigla je velik uspjeh u javno-sti, πto je popraÊeno u medijima, a to se pot-vrdilo i velikim brojem prisutnih gostiju naotvorenju.

Izloæba je otvorena do 18. veljaËe 2007. godi-ne, a postoji ideja da se prikaæe i u drugimsredinama.

Andrej Pal, dr. med.Predsjednik ÆO »akovec

Predsjednik ÆO »akovec Andrej Pal, u razgovorusa Æupanom meimurske æupanije

Josipom Posavec, autorom izloæbe i ravnateljemMuzeja Meimurja Vladimir Kalπan

Gospoa Eva Schwartz iz Budimpeπte, kÊerka posljednjeg predratnog predsjednika ÆO

»akovec te unuka rabina Schwartza; Gospodin Rikard Steiner

12

IZLOÆBA :: ÆO »AKOVEC ::

9988

OO IIZZLLOOÆÆBBII „„ÆÆIIDDOOVVII UU MMEE––IIMMUURRJJUU““UU »»aakkoovvccuu jjee 1177.. pprroossiinnccaa 22000066.. oottvvoorreennaa iizzllooææbbaa „„ÆÆiiddoovvii uu MMeeiimmuurrjjuu““kkoojjuu ssmmoo mmii,, MMeeiimmuurrkkee,, ooËËeekkiivvaallee ss vveelliikkiimm nneessttrrpplljjeennjjeemm.. NNiissmmoo ppoovv--jjeessnniiËËaarrkkee ii nnee mmooææeemmoo ssuuddiittii oo ppoovviijjeessnnoomm pprriikkaazzuu ppoossttoojjaannjjaa ÆÆiiddoovvaa uuMMeeiimmuurrjjuu,, nnoo pprriimmiijjeettiillee ssmmoo ddaa,, iinnaaËËee lliijjeeppoo iizzrraaeenn kkaattaalloogg ii iizzllooææbbeenniippaannooii,, oobbiilluujjuu nneettooËËnniimm ppooddaacciimmaa ((iizzoossttaavvlljjeennaa iillii kkrriivvoo ppiissaannaa iimmeennaa,, ppoo--mmiijjeeππaannee oobbiitteelljjsskkee vveezzee,, pprreeææiivvjjeellee æærrttvvee hhoollookkaauussttaa,, ppooppiissii oobbrrttnniikkaa,, lliijjeeËË--nniikkaa ii ssll..))..

Meu izostavljenima je i naπ otac, dr.med. Andrija Preis, Ëov-jek koji je Ëitav svoj æivot i radni vijek proveo u Meimurju.Naπeg se oca sjeÊamo, a nadamo se i mnogi Meimurci, kaoËovjeka koji je s ljubavlju i predano obavljao plemeniti lijeËni-Ëki poziv u katkada vrlo teπkim okolnostima i Ëiji je æivot u pot-punosti bio posveÊen praktiËnoj medicini i onima koji je tre-baju. U svakom trenutku rada i æivota vodila su ga naËelahumanosti, skromnosti, poπtenja i pravednosti. Dræimo damu je izostavljanjem imena na panou izloæbe „LijeËnici u »a-kovcu“ uËinjena nepravda koju treba ispraviti.

Dana 10. lipnja 1946. napisana je u Prelogu, Meimurje, ka-rakteristika o naπem ocu (izvornik posjedujemo), koju citira-mo:

„Kao lijeËnik dosta dobar. Jevrej i kao takav nije se stopio sNOP. Dræanje mu je kao da neπto oËekuje, a i druπtvo takvovoli. Smrt faπizmu - sloboda narodu“

Na nepravdu 1946. nismo mogle utjecati, ali danas u vezi iz-loæbe moæda moæemo. To je i razlog πto ovo piπemo.

DDrr.. mmeedd.. AANNDDRRIIJJAA PPRREEIISS((0088.. ssrrppnnjjaa 11991100.. -- 1166.. lliippnnjjaa 11999911..))Andrija Preis roen je u Budimpeπti 08. srpnja 1910., kao Ëet-vrto dijete u ËinovniËkoj obitelji, od oca Samuela i majke Je-lene. Obitelj se oko 1914. preselila u Kotoribu, Donje Mei-murje, tada Austrougarsku Monarhiju.

Osnovnu je πkolu zavrπio u Kotoribi, gimnaziju u Varaædinu,a studij medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1935.godine.

Od 1936. do 1938. radio je u Gradskoj bolnici u Varaædinu, aod 1939. do 1941. kao lijeËnik Socijalnog osiguranja „Mer-kur“, Varaædin. Istovremeno i unatoË veÊ oËitim naznakamadolaska teπkih vremena, radio je vrlo uspjeπno i kao privatnilijeËnik.

Odmah nakon uspostave tzv. NDH i uvoenja rasnih zakonabio je uhapπen kao Æidov i odveden u Lepoglavu, no ustaπesu ga zajedno sa suprugom, zahvaljujuÊi maarskom dræav-ljanstvu (po roenju), protjerale u Meimurje. Tu je radio uKotoribi od 1941. do 1942., a potom od 1942. do 1944. u Sv.

Mariji. No, on i supruga viπe nisu bili slobodni. Redovito su semorali javljati njilaπima (maarskim faπistima), kretali su sesamo uz posebnu dozvolu njilaπkih vlasti.

U velikom valu deportacija maarskih Æidova, njilaπi su ih uproljeÊe 1944. odveli u Zalaegerszeg i predali Nijemcima. Odtamo put je vodio samo u koncentracijske logore smrti, Aus-chwitz i Mauthausen. »udom sudbine preæivjeli su logore ipoËetkom ljeta 1945. vratili su se u Meimurje.

Od 1945. do 1949. postavljen je po nalogu tadaπnjih vlasti zalijeËnika u zdravstvenoj stanici D. Dubrava. Od 1949. do1956. radio je kao jedini lijeËnik u Kotaru Prelog. Radio je 24sata dnevno, ponovo organizirao razorenu zdravstvenu sluæ-bu, organizirao teËajeve za medicinsko osoblje, poduËavaostanovniπtvo temeljnim higijenskim navikama. Borio se s tra-homom i guπavoπÊu stanovniπtva. U kuÊne je posjete Ëestoodlazio zapreænim kolima, hodajuÊi zimi uz njih kako bi seugrijao. Mnogim Meimurcima je bio obiteljski lijeËnik i oso-ba od povjerenja.

Od 1956. do 1960. radio je u Domu zdravlja »akovec, a od1961. do 1976. kao πef OpÊe medicine u Medicinskom cent-ru »akovec.

Zaslugom dr. Preisa, OpÊa medicina u »akovcu dobila jeprve specijaliste iz podruËja opÊe medicine,a bolniËarke jeupuÊivao na doπkolovanje za medicinske sestre.

Otvorio je podruËne ambulante u Belici, M. Subotici, Oreho-vici, Lopatincu, Macincu i G. Mihaljevcu. Umirovljen je 1976.godine s 40 godina i 6 mjeseci radnog staæa, no nastavio jeraditi kao privatni lijeËnik.

Nakon teπke prometne nesreÊe u Maarskoj, nikada se viπenije oporavio da bi shrvan dugom i teπkom boleπÊu umro 16.lipnja 1991. u 81. godini æivota. Sahranjen je na ËakoveËkomæidovskom groblju.

KÊerke, dipl. prof. Gertuda Preis Hur i dipl. ing. med.biokemije Nada Preis »avloviÊ, spec. med. biokemije

13

IZLOÆBA:: ÆO »AKOVEC ::

9988

Treba odati priznanje Æidovskoj opÊini »akovec, na Ëelu spredsjednikom dr.Andrejem Palom, koji je u suradnji sastruËnjacima Muzeja Meimurja organizirala izloæbu natemu «ZnaËaj Æidova na podruËju Meimurjafl.

Izloæba za koju su marljivi organizatori, posebno dr. Pal,prikupili fotografije, dokumente, osobne stvari, plakate,oglase i dr. o ljudima i dogaajima do Drugog svjetskograta predstavlja presjek æivota i rada æidovskih obiteljipoËam od 1784. godine.

Na podruËju Meimurja uoËi Drugog svjetskog rata æivjeloje oko 800 Æidova, od tog broja navodno je preæivjelo svega

»»EESSTTIITTKKEE

ÆÆIIDDOOVVSSKKOOJJ OOPP∆∆IINNII »»AAKKOOVVEECC

Na području Međimurja uočiDrugog svjetskog rata živjeloje oko 800 Židova, od togbroja navodno je preživjelosvega sedamdesetak Židova.Ostali su pretežno stradali ukoncentracijskom logoruAuschwitz, jedan dio uDachau, a nekolicina uJasenovcu.

sedamdesetak Æidova. Ostali supreteæno stradali u koncentracijskomlogoru Auschwitz, jedan dio u Dachau,a nekolicina u Jasenovcu.

Danas Æidovska opÊina u »akovcu bro-ji 18 Ëlanova, od kojih nijedan nije izvremena prije holokausta. MuzejMeimurja ovom izloæbom æeli odatiduæno poπtovanje jednoj zajednici kojaje uveliko obiljeæila povijest Meimurja,a tom prigodom izdan je i rijetko lijepi isadræajno bogati katalog, Ëiji je autorgosp. Vladimir Kalπan, ravnatelj muzeja.

Poπto izloæba nakon »akovca seli uZagreb, Ëlanovi naπe zagrebaËkeæidovske opÊine imat Êe prilike vidjeti i sami se uvjeriti onjenoj vaænosti i vrijednosti.

Spomenuti Êu samo kratku povijest Æidova u Meimurju.Æidovi su se u veÊem broju poËeli doseljavati tek u drugojpolovini 18. stoljeÊa, a Æidovska vjeroispovjedna opÊinautemeljena je veÊ 1780. godine. Gradnja kompleksaÆidovske opÊine zapoËela je 1834. godine, a dovrπena je1876. godine.

Æidovi su bili cijenjeni graani, lijeËnici i odvjetnici, Ëinovnici,obrtnici i radnici, poticali su osnivanje industrijskih pogona,veletrgovina i eksploatacije prirodnih bogatstava. Bilo je bo-gatih i siromaπnih, obrazovanih i neobrazovanih, a i vrsnihsportaπa.

Zanimljiv je dokument od 30. rujna 1787. godine, koji govorio promjeni prezimena æidovskih obitelji od starih hebrejskih

rabina dr. Ilije Gruenwalda i to: Nikola koji je bio samnom uAuschwitzu, a danas æivi u Izraelu. Stariji sin Teodor (Dori)bio na prisilnom radu. Æivio je i umro u Izraelu, kao i najs-tariji sin Tibor, koji je prije Drugog svjetskog rata iselio uIzrael.

Holokaust je preæivio i sin kantora Leopolda Katza,agronom –uro Katz, koji je nakon rata æivio u Izraelu gdjeje i preminuo. Holokaust je preæivjela i Eva Schwarz, unukanekadaπnjeg nadrabina Jakoba Schwarza, odnosno kÊerkaposljednjeg Æidovske opÊine, dr. Ljudevita Schwarza. Æivi uBudimpeπti. Tu je joπ Georg, sin Marka Leitnerapotpredsjednika Æidovske opÊine. Georg je bio samnom ukoncentracijskom logoru «Dorafl - Buchenwald, a danasæivi u Izraelu.

Oto Konstein

πahtera. Sav taj kompleks nestao je,odnosno uniπten je 1944. godine. Natom je prostoru 25. svibnja 1997.odræana komemoracija meimurskimæidovskim ærtvama faπizma i otkrivenospomen-obiljeæje.

Najstarije, najveÊe i najbolje ureenobilo je æidovsko groblje i mrtvaËnica u»akovcu. Ono je posveÊeno 1794. go-dine.

Ima jedan nevjerojatan kuriozitet, sret-na okolnost vezana za one rijetkepreæivjele.

Meu sedamdesetak preæivjelih nalazilisu se i tri sina posljednjeg ËakoveËkog

u nova germanska (npr. Magdalena Israel u MagdalenaFischer, Salamon Isac u Salamon Chakaturner itd.)

Broj Æidova je naglo rasao. Tako je 1831. godine u»akovcu bilo 187 Æidova. Godine 1857. veÊ ih je bilo 536 uMeimurju, od Ëega 357 samo u »akovcu.

Meimurje je 1930. godine imalo 92773 stanovnika. Sam»akovec imao je tada 6192, od toga 533 Æidova. Jedinasinagoga u Meimurju bila je podignuta u »akovcu 1836.godine, a obnovljena i proπirena 1876. godine. Uz sinagoguizgraen je Ëitav kompleks, koji su Ëinile i zgrade ÆidovskeopÊine, æidovska πkola, te stanovi za rabina, kantora i

14

OBLJETNICE :: ÆO RIJEKA ::

9988

Kada smo zapoËeli s projektom “Sinagoga”, Ëistili smo i pregle-davali postojeÊu dokumentaciju u vlastitom arhivu ili bolje reÊionom πto je od njega ostalo i tako naiπli na kopiju moæda i naj-vaænijeg dokumenta koji govori o povijesti æidovske zajednice uRijeci. Taj povijesni spis imenom “PROTOCOLUM” govori osluæbenom osnutku Æidovske opÊine Rijeka godine 1781.

Ove jubilarne 2006. godine odluËili smo proslaviti taj dijaman-tni jubilej. Irena se mjesecima trudila da dobijemo financijskupomoÊ od grada Rijeke i Primorsko-Goranske æupanije da sedostojno obiljeæi 225. godiπnjica æidovske zajednice u Rijeci.SreÊom sredstva su dobivena i krenulo se u realizaciju.

Obiljeæavanje roendana otvara za tre-nutak ogromni i davni pogled na naπupovijest.

PriËa o Æidovima poËinje s dvije rijeËi up-uÊene Abrahamu.

“Lech, L’cha” - idi naprijed.

I zauvijek od tog vremena ustrajali smou kretanju :Od mjesta do mjesta,Od stanice do stanice,Razilazimo se,MijenjajuÊi pristup I shvaÊanja,Uvijek u pokretu.

Sukladno naπoj tradiciji reËeno je da nasje Bog, HaKadosh Baruch Hu, πtoviπehotimice stvorio u duhu razliËitosti.

RazliËita lica, razliËiti glasovi i prividnobeskonaËni prostor razliËitih miπljenja.

©to je tada usred dinamiËnosti promjena,raznolikosti, napetosti i rasprπenostisaËuvalo æidovski narod od propadanja?

Isto se tako moæemo zapitati “©to preds-tavlja granice podivljalog mora?”

Ponovo su dvije rijeËi kljuËne :

“L’shem shamayim” - “Za Boæju volju.”

Iza svakog djela, namjera nam mora bitzadovoljiti volju Boga.

Na taj se naËin naπa djela, koliko god bilarazliËita pa i kontradiktorna, ujedinjuju uizraæavanju jedinstvenog cilja.

Ta dva pola “Lech, l’cha” - idi naprijed iLShem shamayim - za Boæju volju, ne-prekidno koegzistiraju u æidovskom æi-votu. Stajali su i pred vaπim precima uovom gradu prije 225 godina.

Neka vas oni vode i dalje na putu premanaprijed.

PPRROOSSLLAAVVAA

222255.. GGOODDIINNAA

ÆÆIIDDOOVVSSKKEE

OOPP∆∆IINNEE RRIIJJEEKKAA

RReeggiioonnaallnnii ddiirreekkttoorr zzaa HHrrvvaattsskkuu AAmmeerriiccaann JJeewwiisshh DDiissttrriibbuuttiioonn CCoommiitteeeeaa,, YYeecchhiieell BBaarr--CChhaaiimm,, uuppuuttiioo jjee2299.. ssttuuddeennoogg 22000066.. ggooddiinnee ËËllaannoovviimmaa ÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee RRiijjeekkaa ËËeessttiittkkuu kkoojjuu pprreennoossiimmoo uu cciijjeelloossttii::

OOVVIIHH DDAANNAA UU OOVVOO VVRRIIJJEEMMEE

PPrriijjeevvoodd ““PPrroottooccoolluummaa””Jedna od vaænijih dionica bila je prevoenje dokumenta “Pro-tocolum” s latinskog na hrvatski jezik. Dokument je tom prili-kom proπao dalek put: iz Rijeke u Pariz iz Pariza u BeË te izBeËa, napokon, ponovo u Rijeku. Prijevod se djelimiËno razli-kuje od prijevoda u originalnoj knjizi Teodora Morganija “GliEbbrei di Fiume e Abbazia” koja je za tu priliku prevedena nahrvatski. Za proslavu obljetnice planirano je i tiskanje prijevodaMorganijeve knjige, a u knjigu smo dodali desetak slika kakobi ona bila atraktivnija.

Omladina æidovske opÊine Rijeka odluËila je dati svoj dopri-nos obiljeæavanju te dijamantne obljetnice. Nakon duge dis-

15

OBLJETNICE:: ÆO RIJEKA ::

9988

Zahvalio bih Jolandi Todorović, Državnom arhivuu Rijeci, Irvinu Lukežiću, Sanji Dukić i svima os-talima koji su pomogli da se sastavi ova saga o ri-ječkim Židovima.Ovaj članak napisan je prigodno, povodom 225.godišnjice službenog osnutka Židovske zajednice u Rijeci.

kusije, koja je ponekad bila vrlo burna, odluËeno je da omla-dina za proslavu radi kolaËe. Od kolaËa izabrali smo kolaËimenom “Hamanove uπi”. Nekoliko dana prije proslave, naspetoro je u Nataπinom stanu sa svim potrebnim sastojcimapo prvi put u æivotu pokuπalo ispeÊi kolaËe, koji su na pro-slavi dobili same pohvale.

KonaËno je doπao i zakazani dan - 30. studenoga 2006. i uzbu-enje je raslo. Par sati prije poËetka slavlja otiπao sam autompo svjeæe tiskane knjige “Æidovi Rijeke i Opatije” na auto-busnu stanicu, dovezao ih pred vrata Æidovske opÊine.

Odnijeli smo tridesetak knjiga u sinagogu za promociju i vid-jeli da su se ljudi veÊ poËeli okupljati. Uskoro su doπla dvarabina, koji su bili pozvani kao gosti.

PPrreeddssttaavvlljjeennaa jjee ii kknnjjiiggaa

„„ÆÆiiddoovvii RRiijjeekkee ii OOppaattiijjee““Kad se publika smjestila, predsjednik rijeËke opÊine obratiose nazoËnima i najavio Saπu Kabilja, koji je bio zaduæen zaglazbeni dio proslave. Prekrasni zvukovi gitare ispunili suprostor u vrlo akustiËnoj sinagogi.

Odsvirao je nekoliko sefardskih pjesama od kojih je najboljai najbliæa nama bila “Kad ja pooh na Bembaπu“. Najviπe nasje dirnulo stara sefardska romanca “Adio kerida”.

U pauzi je predstavljena knjiga “Æidovi Rijeke i Opatije” kojagovori o povijesti i aktivnostima rijeËke æidovske opÊine.

Recitalom teksta Janka PoliÊa Kamova, kojem je baka bilaÆidovka, u izvedbi petero srednjoπkolaca, zavrπio je sluæbenidio proslave i poËeo je domjenak, s kojeg su svi nazoËni otiπ-li zadovoljni.

Filip Kohn

Grad Rijeka bio je tijekom povijesti vrlo tolerantan grad, atakav je ostao i do danaπnjih dana. Smjestio se na raskriæjukopnenih putova izmeu istoka i zapada te morskog puta najugu i putova prema sjeveru. ZahvaljujuÊi svemu tomu, u Rijecise veÊ u 15. stoljeÊu nastanilo mnoπtvo razliËitih naroda, pa irazliËitih vjera. U to doba na podruËju Rijeke nastanili su se iprvi Æidovi. Najstariji pronaeni dokumenti iz 1441. godinedokazuje prisustvo prvih Æidova koji su se naselili u graduRijeci zbog njezine gospodarske i trgovaËke razvijenosti temoguÊnosti razliËitih djelatnosti i nesmetanoga vjerskog æivota.

Piπe: FFiilliipp KKoohhnn

ÆÆiiddoovvsskkaa zzaajjeeddnniiccaa

uu RRiijjeeccii

oodd 11444411.. ddoo ddaannaass

Najstariji poznati podaci o prisustvu Æidova u Rijeci su zaduæ-nice kojima Abraham Angoleti i njegov sin Marko posuuju 30dukata od Sladojeva iz Vrbasa. Obveznice su pronaene u spi-sima notara Rena iz razdoblja 1431. - 1446. godine.

»ini se da su Æidovi za vrijeme svojih povremenih boravaka uRijeci stanovali u prostoru grada zvanom Zuecha ili Zudecca,

16


9988

πto bi odgovaralo poznatom venecijanskom izrazu Giudecca.Prema Koblerovu miπljenju, naziv oznaËava gradski trg ili nekuzgradu, a spominje se u prvoj polovini 16. stoljeÊa. Dokaz zaprisustvo Æidova u Rijeci je i knjiga Isaka Adarbija iz 1531. go-dine, koja nosi naslov “Libre Shalom“ (Knjiga molitava i psala-ma).

Æidovi su u Rijeku dolazili sa svih strana, najveÊim dijelom izItalije i Dalmacije, a zahvaljujuÊi rijeËkoj tolerantnosti, mogli suu gradu nesmetano odræavati svoje vjerske obrede.

U Rijeci je 1930. godine postojala još jedna, man-ja, ortodoksna židovska zajednica (Unione degliIsraeliti Ortodossi di Fiume) s 220 pripadnika,koja je također željela imati svoju sinagogu.

Tijekom 16. i 17. stoljeÊa nemamo nikakvih podataka o dola-scima æidovskih poslovnih ljudi u Rijeku, niti se æidovska prez-imena pojavljuju prilikom sklapanja bilo kakvih ugovora. To,meutim, joπ uvijek ne znaËi da Æidovi ipak nisu povremenodolazili i zadræavali se neko vrijeme u gradu.

RRiijjeekkaa -- sslloobbooddnnaa lluukkaa ss ccaarrsskkiimm ppoovvllaassttiiccaammaa

Na temelju carskog patenta Karla VI. iz 1719., Trst i Rijekaproglaπeni su slobodnim lukama, s carskim povlasticama i po-voljnim kreditima za privatnu inicijativu u meunarodnoj trgo-vini. Na taj su naËin stvoreni ne samo temelji buduÊeg na-pretka i otvorena vrata prema ostalome svijetu, veÊ su i javnoproklamirana sloboda trgovanja pripadnicima svih nacija, sta-leæa i vjeroispovijesti te je proπirena moguÊnost stvaranja kon-cesija za razliËite trgovaËke kolonije stranaca koji prebivaju ugradu.

U Rijeci je sve do 18. stoljeÊa æivio mali broj Æidova, ali se nji-hov broj postupno poveÊavao nakon proglaπenja grada slo-bodnom austrijskom carskom lukom.

Izvjesno je da samostalna æidovska opÊina u Rijeci nije pos-tojala do poËetka osamdesetih godina 18. stoljeÊa kada su istvoreni svi potrebni preduvjeti za osnivanje jedne takve kon-fesionalne i etniËke zajednice, izdvojene iz opÊevaæeÊih prav-nih i druπtvenih normi te podvrgnute posebnim propisima. Ta-da je, naime, ustanovljena stalna trgovaËka kolonija odnosnokoncem sedamdesetih godina 18. stoljeÊa u Rijeci se trajnonastanjuje nekoliko æidovskih obitelji koje su se mahom dose-lile iz Splita. Jedan od osnovnih razloga njihova preseljenjasvakako je izuzetno teæak poloæaj ondaπnjih Æidova na podru-Ëju Dalmacije, koja je tada bila pod vlaπÊu MletaËke Republike.

PPrrvvaa ssiinnaaggooggaa uu nnaammjjeennsskkoojj zzggrraaddiiKoncem rujna 1779. godine Isak Mihael Penso zajedno s bra-Êom Josipom i Leonom Venturom (Ebrei Spalatini) u svojstvu

zastupnika svoje male zajednice, upuÊuju gradskim oblasti-ma sluæbeni zahtjev u kojem traæe dozvolu za podizanjegroblja nedaleko od gradskih zidina i osnivanje vlastite sina-goge (scola). Kad bi se udovoljilo spomenutim zahtjevima,tvrde molitelji, u Rijeku bi se zasigurno doselile joπ mnoge æi-dovske obitelji iz Splita i nekih talijanskih gradova.

»ini se da su gradske vlasti tu obavezu zaπtite æidovske za-jednice od poËetka shvatile ozbiljno, poduzimajuÊi rigoroznemjere protiv svakoga izgrednika.

Dekretom od 27. rujna 1779. godine gubernij je dozvolio Æido-vima da ustanove vlastitu bogomolju, kehilu, pa je odluËeno dase ona privremeno uredi i otvori u privatnoj kuÊi obitelji Penso.Obitelj Ventura tomu se protivila. Stoga je odluËeno da sina-goga ne bude viπe smjeπtena u privatnoj kuÊi, veÊ u namjen-skoj zgradi koju je trebalo uzeti u godiπnji najam. ZajedniËketroπkove za to ravnopravno su dijelili braÊa Ventura, IsakMihael Pensa i Isak Levi.

Za podizanje sinagoge osnovan je poseban odboržidovske vjerske zajednice, koji je 1890. godine ras-pisao dobrovoljan doprinos za izgradnju. Akcija seodužila - trajala je deset godina.

Postoji podatak da su 1783. godine u Rijeci æivjele 4 æidovs-ke obitelji, (Ventura, Pensa, Levi i Piazza) sve porijeklom izSplita, a bavile su se trgovinom, prodajom duhana, koæe, tkani-na te æitarica, rakije, meda i drugih poljoprivrednih proizvoda.TrgovaËka vaænost Rijeke s vremenom je rasla, a to je prido-nijelo i doseljavanju Æidova, a tomu je pridonijelo i jozefinskozakonodavstvo koje je nastojalo emancipirati æidovsko sta-novniπtvo i uklopiti ga u graansko druπtvo.

PPrroottooccoolllluummProtocollum je, ustvari, opÊi pravilnik Ëiji je cilj bio stvaranja sa-mostalne æidovske zajednice, a rijeËkim je Æidovima omoguÊioostvarivanje njihovih temeljnih graanskih prava zajamËenihtadaπnjim austrijskim dræavnim zakonima. Stupio je na snagu26. studenoga 1781. godine, a bio je pisan po uzoru na trπÊan-ski Regulamentum Judaeorum iz 1771. godine, koji su dobilitamoπnji Æidovi «pod zaπtitom zasebne milosti i blagostifl ca-rice Marije Terezije.

Protocollum utvruje postupak izbora poglavara æidovskezajednice, koji se trebao obavljati jednom godiπnje, prvenedjelje mjeseca rujna, tajnim glasanjem izmeu viπe pred-loæenih kandidata, u prisutnosti izaslanika Kraljevskog gu-bernija u Rijeci. Protocollum je pored toga opisao djelokrugsvih poglavarovih zaduæenja i stupanj odgovornosti. Takoerje sadræavao i odredbe o arbitrarnome rjeπavanju sporovameu Ëlanovima zajednice.

Za prvog poglavara i upravitelja rijeËke æidovske zajednice bioje izabran Isak Levi, sin Kalimanov, trgovac nastanjen u Trstu.

17

OBLJETNICE:: ÆO RIJEKA ::

9988

Na dijelu starog groblja, uz ogradni zid prema cesti kojom seiz Rijeke prilazilo glavnom ulazu u groblje Kozala, graditeljFrancesco PlaËek je zamislio malu mrtvaËnicu s ulazom nagroblje. U lipnju 1893. PlaËek predlaæe novi nacrt mrtvaËni-ce, neπto veÊih dimenzija. S prvog æidovskog groblja prem-jeπtene su 22 nadgrobne ploËe i zazidane u juæni ogradni zid.

Na polju A rijeËkog æidovskog groblja nalaze se grobovi veÊi-nom iz 19. stoljeÊa sve do prije Drugoga svjetskog rata, a napolju B joπ se i danas vrπe ukopi.

ÆÆiiddoovvsskkaa ddrruuππttvvaa uu RRiijjeecciiDruπtvo Chevra Kadisha osnovano je na Suπaku 12. studeno-ga 1933. godine, πto je neposredno povezano s osnivanjem æi-dovskoga groblja na Trsatu (odjeljak) i na taj naËin omoguÊenopokapanje suπaËkih Æidova.

ÆÆiiddoovvsskkoo ggoossppoojjiinnsskkoo ddrruuππttvvooÆenska æidovska organizacija koja je imala izrazito filantrops-ki karakter, u Rijeci je utemeljena 1903. godine, odmah poureenju novog æidovskog hrama, pod imenom Societa di be-neficenza delle Signore israelite in Fiume. Prva predsjednicadruπtva bila je Sari Neuberger de Hlinik ro. Kohn, suprugarijeËkog veleindustrijalca i trgovca. Sjediπte druπtva bilo je unjihovoj obiteljskoj kuÊi u Via Pomerio 30.

CCiioonniissttiiËËkkoo uuddrruuææeennjjee HHeerruutthhPojava cionistiËkog pokreta, koji je obnovio æidovski identitet,na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe predstavljala je za Æidove di-ljem svijeta neku vrstu «treÊeg putafl.

U meunacionalnim sukobima viπe se nisu trebali svrstavati nina Ëiju stranu ili pak ostajati neutralni, veÊ je sada postojalamoguÊnost da budu priklonjeni vlastitome tradicijskom krugu.

CionistiËko druπtvo Heruth (hebr. sloboda) u Rijeci osnovanoje 2. travnja 1911. godine.

ÆÆiiddoovvsskkii oommllaaddiinnsskkii kklluubbPoËetkom 20-tih godina 20. stoljeÊa u Rijeci je osnovan Æido-vski omladinski klub - Circolo Giovanile Ebraico koji razvijamnogostranu kulturno-prosvjetnu, sportsku i rekreativnu dje-latnost, postavπi srediπnjom kulturnom ustanovom ne samo æi-dovske mlade veÊ i srednje generacije tijekom Ëitavoga meu-ratnog razdoblja.

VVeelliikkaa ssiinnaaggooggaaZa podizanje sinagoge osnovan je poseban odbor æidovskevjerske zajednice, koji je 1890. godine raspisao dobrovoljan do-prinos za izgradnju. Akcija se oduæila - trajala je deset godina.Nakon πto je rijeËka opÊina izdala graevnu dozvolu, zapoËelisu radovi za izgradnju sinagoge na Pomeriu.

U cjelokupnom nastojanju i organizaciji skupljanja doprinosaza izgradnju te luksuzne graevine isticao se rijeËki odvjetnik

Dokumenti iz 19. stoljeća stradali su u velikompožaru kuće predsjednika riječke židovske zajedniceNatana Kohena. Od svih dokumenata spasila su sesamo tri sveska matičnih knjiga koji su bili pohran-jeni kod službenoga državnog rabina RaffaelaMondolfa Halevija.

1199.. ssttoolljjeeÊÊeeDokumenti iz 19. stoljeÊa stradali su u velikom poæaru kuÊepredsjednika rijeËke æidovske zajednice Natana Kohena. Odsvih dokumenata spasila su se samo tri sveska matiËnih knji-ga koji su bili pohranjeni kod sluæbenog dræavnog rabina Raf-faela Mondolfa Halevija.

U tim matiËnim knjigama podaci o roenju, sklapanju brakovai smrti poËinju s 25. srpnjem 1824. (prvo upisano ime je Saba-to Elia Piazza). Te sluæbene biljeπke dokazuju da su obiteljiPiazza, Valenzin, Kohen, Pardo, Jesurum, Jachia, Bemporath,Penso, Ventura, Mandolfo itd. talijanskog i istoËnog porijekla, astalno nastanjene u Rijeci poËetkom 19. stoljeÊa.

Postojanje organizirane æidovske opÊine tijekom 19. stoljeÊa uRijeci s posebnim hramom i grobljem za sahranjivanje pokoj-nika po vlastitim ritualnim propisima otvaralo je moguÊnost raz-vijanja drugih institucija prema tradicijama judaizma - tradi-

cionalnih filantropskih humanitarnih organizacija, dobrotvornih,vjerskih i kulturno-prosvjetnih udruæenja.

Godine 1885. Adolfo Gerloszi, rabin rijeËke æidovske zajedni-ce, zajedno s Antoniom Matersdorferom i Giuseppeom Treus-chem osnovao je karitativnu udrugu Chevra Kadisha (hebr.Sveto druπtvo, Sveto bratstvo). To je najstarije rijeËko dobrotv-orno druπtvo koje je brinulo o sahranama i uzdræavanju opÊins-kog groblja. Isprva je Chevra Kadisha bila druπtvo koje je svo-jim Ëlanovima pruæalo pomoÊ i usluge u svakodnevnomdruπtvenom i vjerskom æivotu i materijalnim potrebama. »lano-vi su bili uglavnom svi Ëlanovi zajednice i zato se plaÊao redo-viti doprinos prema imovinskim moguÊnostima. Prikupljeni jenovac bio koriπten za materijalnu pomoÊ siromaπnim i obolje-lima, za vjersku izobrazbu i opÊenito unapreenje vjerskesluæbe te za sahranu siromaπnih po vjerskim propisima.

ÆÆiiddoovvsskkaa ggrroobblljjaa uu RRiijjeecciiPrvo æidovsko groblje izvan gradskih zidina bilo je na predjeluZagrada (sjeverni dio terena ZenikoviÊ uz danaπnju TrinajstiÊe-vu ulicu). Na njemu su Æidovi pokapali mrtve do 1875. godine.

U meuvremenu je Societa Chevra Cadischa di Fiume dokupi-la dio zemljiπta za ukop radi proπirenja æidovskog groblja. IzPlana poveÊanja izraelitskog groblja s kraja 1889., koji jeTehniËki ured dobio tek 1893., vidljivo je da se proπirenje od-nosi na susjednu parcelu koja je bila „fondo comunale”.

Prema dozvoli grada danoj Zajednici 1875. godine bio je doz-voljen ukop na novom, opÊem groblju Kozala.

18


9988

Najstariji pronađeni dokumenti iz 1441. godinedokazuje prisustvo prvih Židova koji su se naselili ugradu Rijeci zbog njezine gospodarske i trgovačkerazvijenosti te mogućnosti različitih djelatnosti inesmetanog vjerskog života.

dr. Enrico Sachs koji je zastupao pred rijeËkom opÊinom æi-dovsku vjersku zajednicu i vodio korespondenciju. Iz molbemagistratu za dozvolu gradnje hrama saznajemo da je u“rijeËkoj æidovskoj vjerskoj zajednici 1901. godine bilo 2.500duπa pa je za potrebe tolikog broja vjernika nedvojbeno trebaodoliËan hram...”

Graevina je veoma brzo napredovala tako da je Zajednica18. rujna 1903. godine obavijestila rijeËku opÊinu da je izgra-en novi hram pa se moli dozvola koriπtenja pred velike æi-dovske praznike.

Taj hram, glavno nacionalno, vjersko i druπtveno srediπte Æi-dova u Rijeci, otvoren je 22. listopada 1903. godine.

U pogledu vanjπtine valja naglasiti da je arhitekt Lipot Baum-horn bio tipiËan eklektiËar, vrlo uspjeπno je kombinirao arhitek-turne elemente romanike, gotike s maurskom dekoracijom, ko-mbinirao je po uzoru na panonsku arhitekturu, kamen, opeku i

æbuku na sva Ëetiri proËelja. Na glavnom proËelju okrenutomulici Zagrad koncentrirao je dekor, iznad centralnog korpusahrama postavljena je kupola, a na uglovima su bili dekorativnitornjiÊi. Na vrhu krova kupole je magen David (Davidov πtit),πesterostruka zvijezda. U svojoj knjizi „Æidovi Rijeke i Opatije“Morgani iznosi svoje sjeÊanje na prostrani i lijepi hram s Ëetirisrediπnja luka, na okrugle, veoma velike mjedene lustere, naruæiËaste mramorne, proπarane stupove koji su zavrπavali po-zlaÊenim kapitelima, a koji su pridræavali balkon rezerviran zaæene. Jednaki stupovi pridræavali su Ëetiri srediπnja luka ukraπ-ena zlatnim uloπcima, a iznad Ëetverokuta se nadvijala kalotakupole obojene u plavo, ukraπena brojnim zvijezdama.

Kultno mjesto je bilo poviπeno s tri stepenice, sa strane su napodloπcima od tamnog mramora bile dvije menore, a izmeunjih reπetka od kovanog æeljeza, koja je okruæivala tevu.

Sinagogu je opustoπio i sruπio njemaËki okupator 25. sijeËnja1944. godine; ostaci su razneseni i poslije sloma TreÊeg Rei-cha (1945. godine) kada je na tom mjestu podignuta stam-beno-uredska zgrada koja postoji i danas.

OOrrttooddookkssnnaa ssiinnaaggooggaaU Rijeci je 1930. godine postojala joπ jedna, manja, ortodoks-na æidovska zajednica (Unione degli Israeliti Ortodossi diFiume) s 220 pripadnika, koja je takoer æeljela imati svojusinagogu. Nakon πto je kupila zemljiπte od OpÊine Rijeka, kra-jem dvadesetih godina 20. stoljeÊa pristupilo se izgradnji utadaπnjoj ulici Galvani. Sinagoga ortodoksnog usmjerenja iz-graena je 1928. godine kao æidovski hram skromnih dimenzi-ja te bez veÊe dekoracije i raskoπi.

„Izvedena varijanta zapravo je treÊe rjeπenje inæenjera Angya-la i Fabbra, koja je usprkos manjim izmjenama, zadræala ide-jni duh projekta. Unutraπnjost hrama podijeljena je na pred-prostor i dio namijenjen obredima. Ritam triju prozora boËnefasade ponavlja se i u unutraπnjosti u trima proporcionalnimjedinicama prostora. Dva saËinjavaju obredni prostor zajednos balkonom iznad treÊeg, odvojenog ulaznog dijela. Taj je bal-kon (esrat naschim) namijenjen æenama koje su morale bitiodvojene od muπkaraca, pa ih je na balkonu skrivala reπetka-sta ograda. Za vrijeme obreda vjernici su okrenuti premaaaron-ha-kodeshu, mjestu na kojem se Ëuva tora. U istom sm-jeru, prema istoku, okrenut je i rabin sa svoja dva pomoÊnika,kantorom i hazanom. Njihovo je mjesto na istaknutom povi-πenju - bima. Jedini ukras unutraπnjosti je oslikani vijenac is-pod samog kroviπta i stilizirani vegetativni reljef ispod razineprozora.“ (Jolanda TodoroviÊ, Moderna arhitektura Rijeke,Moderna galerija, 1996.)

Protocollum je, ustvari, opći pravilnik čiji je cilj biostvaranja samostalne židovske zajednice, a riječkimje Židovima omogućio ostvarivanje njihovihtemeljnih građanskih prava zajamčenih tadašnjimaustrijskim državnim zakonima. Stupio je na snagu26. studenoga 1781. godine, a bio je pisan po uzoruna tršćanski Regulamentum Judaeorum iz 1771.godine koji su dobili tamošnji Židovi «pod zaštitomzasebne milosti i blagosti» carice Marije Terezije.

Unutraπnjost sinagoge obnovljena je tijekom 2005. godineprema projektu arhitektonskog biroa A. G.A. d.o.o.

SSttrraaddaavvaannjjee rriijjeeËËkkiihh ÆÆiiddoovvaaDio rijeËkih Æidova odveden je u talijanske faπistiËke logorekoji su formirani u rijeËkom susjedstvu i, dalje, na ostaloj hrvat-skoj jadranskoj obali, u razdoblju od 1941. do 1943. godine.Tragedija se nastavila u rujnu 1943. dalje, nakon kapitulacijeItalije, kada Rijeku okupira TreÊi Reich.

Prema podacima Tita KreπiÊa 275 rijeËkih Æidova stradalo je unjemaËkim logorima, 14 ih je strijeljano, πestero poginulo upartizanima, a Ëetvero u savezniËkim vojnim formacijama.

Ti podaci ne ukljuËuje izbjeglice. Kroz Rijeku je proπlo oko 450zarobljenika (s Raba i Like) koji su odvedeni najprije u Trst, azatim vlakovima u logore smrti.

Pretpostavlja se da je iz Rijeke odvedeno u njemaËke logoreoko 500-550 Æidova.

Nakon Drugoga svjetskog rata u Rijeku se vratilo samo 36Ëlanova zajednice. Nakon nadopuna novim podacima, popisærtava, koji joπ uvijek nije konaËan, sadræi 381 ime.

19

IZLET:: PREÆIVJELI HOLOKAUSTA ::

9988

Udruga osoba koje su preæivjele holokaust bila je na zimo-vanju u hotelu Kristal u Opatiji od 13. do 20. sijeËnja. Iskoristilismo zimski popust za penzionere i uæivali u suncu i prvomtakvom druæenju. ObiËno se kaæe da se «prvi maËiÊi bacaju uvodufl, ali ovaj put svi su «maËiÊifl ostali æivi i zadovoljni.

Trebalo mi je gotovo dvije godine da za naπu Udrugu dobijemod specijalnog fonda Claimsa, koji se zove «Caffe Europafl,sredstva za organiziranje druπtvenih aktivnosti, ovaj put zi-movanja u Opatiji.

No - kako je rastao broj zainteresiranih i uobliËavao se pro-gram - nas je poËela hvatati panika, jer su dobivena sredstvapokrivala boravak za samo dvadesetak osoba, a mi smo imalimnogo viπe kandidata.

Na druæenje smo okupili i Ëlanove iz opÊina Osijeka, ©ibenika,Rijeke i Splita.

mogli dobiti sredstva namijenjena za preæivjele ærtve holoka-usta.

Æidovska opÊina u Zagrebu je donirala shabat veËeru kojusmo u Opatiji proslavili s rabinom Zvijem Elieserom Alonijemi koπer hranom.

DDrruuææeennjjee uu OOppaattiijjii

Naš organizacijski odbor, u sastavu Melita Švob,Bjanka Auslender, Jelica Polak-Babić, KyraKardun, Lea Pintarić, Bojana Hodalić i JakobAtijas, skupio je glave - većinom već sijede - i za-ključio da trebamo vlastitim snagama započeti ak-ciju «šnuranja».

Od JOINT-a (Yechiel Bar Chaim) smo uspjeli dobiti troπkoveza 4 domara naπeg doma. Senior klub je dao sredstva za au-tobus za izlet u Trst (koji je ionako bio planiran). IstraæivaËki idokumentacijski centar je osigurao korespondenciju i obav-jeπtavanja te boravak «animatorafl i ambasadora, jer oni nisu

Kada je Zoran, iz naše Općine, dovezao u Opatiju«kazan» s košer gulašom i maces knedlama(specijaliteti naših Marija i Bibe), pakete s hala-ma, «tepsije» s kolačima, košer suđe, opremu zakabalat šabat, toru, molitvenike, svijećnjake, rabi-na s njegovim karakterističnim šeširom, njegovusuprugu sa slatkom kćerkicom i na kraju dječjakolica, osoblje hotela je skoro palo u nesvijest.

Svi smo se pomalo ukljuËili u akciju, a ja sam sretna ako samposluæila kao «ambasador dobre voljefl. Kako je zajedniËkirad u OpÊini postao rijetkost i relikt iz dobrih starih vremena,vrijedno ga je ovdje opisati.

Tako je Bjanka Auslender pregovarala s Adriatours agenci-jom, Kyra Kardun «obraivalafl Ministarstvo financija za oslo-baanje od PDV-a, Sonja Makek prevodila korespondenciju sTrstom s kojim je «vezufl imala Jelica Polak-BabiÊ, LeaKriesbacher je sakupljala viceve, Mira Wolf dala film o naπemvrtiÊu, a Melita ©vob film «Æidovi u Hrvatskoj « od Sedlara.Dom je dao doprinos, dr. Teodor Gruener je pripremio preda-vanje, a Mira Kern je volonterski organizirala vjeæbanje u

20

IZLET :: PREÆIVJELI HOLOKAUSTA ::

9988

Opatiji. »lanice zbora na Ëelu sa Sarom Danon su sepripremale, no imale su konkurenciju, jer nas je Saπa Kabiljosa svojim velikim repertoarom, pa i vlastitih skladbi, toliko an-imirao da smo svaku veËer pjevali, pa i oni, koji kao ja, pjevatine znaju. Siniπa Jurica se opremio za snimanja i produkcijekao kakav ratni reporter na bojiπtu. OpÊina je dala tone mace-sa, koπer vino, knjige i publikacije za opÊine u Rijeci i Trstu, aNeda Wiezler je pripremila kostime za «maπkeradufl.

Čitateljima Ha-kola iz Opatije šaljemo„pjesmuljak“ pročitan prilikom šaljivog programau hotelu „Kristal“.

POZDRAV PRI DOLASKUTek smo na početku u Opatiji bajnojali je užitak biti u našem društvu sjajnom!Još nam slijede izleti i mnoga veselja,šoping - kultura - ispunjenje želja.Dobro nam došli naši dragi iz Osijeka, Rijeke,Splita,radost je biti s Vama, ako Vas tko što pita.Mi smo velika obitelj svih Općina našihprijatelji, braća i sve što to znači!Sestre i brat nam iz Doma dragi nam i mili,veseli i sretni, te zdravi nam bili!A sada k’o uvijek šećer na kraju -organizatorke zimovanja - neka svi to znaju,zahvalu zaslužuju s Melitom na čelu -za cijeli program - smještaj i situaciju cijelu.Naročito dirnuta sam pažnjom prema namaHokej klubu sa štakama i štapom!Kako rekoh - hvala Vam svima za sve!Jesmo li mi obitelj? - Da ili ne?A sad što kažete na ovaj moj fol?Hoćemo li ovo poslati u „Ha-kol“?(sa svih se strana čulo glasno - DAAA! - To je bilojasno!)

Lea Fuerth Kriesbacher

Maškerada je bila posebno iznenađenje u progra-mu, ali su kostime mladih plesačica jedva navuklinaši pozamašni «glumci» pa su dobro došli raznišeširi, cvijeće, perike, naočale i šalovi. NašemJošui iz Splita sam nalijepila na naočale okrugleflastere za «kurje oči», kako ga se ne bi prepozna-lo, a on je jadan vikao «ništa ne vidim», alisrećom našla se dobra «vila», Klara iz Osijeka,koja se pobrinula za njega.

Kada smo sve donacije sabrali, pa i participacije, nismo imalidovoljno sredstava i morali smo odbiti novo zainteresirane.Neki su se i naljutili na nas, a neki uvrijeeno odbili kasnijuponudu.

Tada je poËela prepiska s Bar Chaimom koji je nadzirao cijeluakciju. Toliko smo danima «emajliralifl na relaciji Zagreb-Pariz, dok nismo naπli rjeπenje. On je mogao dodati samo2.500 dolara, ali samo ako ja dodam isto toliko sredstava.Uvjet je bio i da dobije film snimljen o druæenju u Opatiji. Jasam ponudila donaciju Æenske sekcije i u Opatiju povelaSiniπu koji je snimao i πkljocao od jutra do mraka.

Predsjedništvo Unije židovskih žena Hrvatske(Ženska sekcija) je dalo sredstva koja je planiraloza svoj sastanak. Odlučeno je da se sastanak održiu Rijeci, umjesto u Zagrebu, i da se tako pred-stavnicama (koje su preživjele holokaust) iz općinaZagreba, Splita, Osijeka i Rijeke, a pozvali smo iDubrovnik, omogući dolazak u Opatiju. Vjerovaliili ne, taj je sastanak i održan.

Program u Opatiji bio je tako sloæen da je ujutro bila gimnasti-ka u bazenu i dvorani pod vodstvom Mire Kern, prije podneslobodno za πetnje, poslije podne za filmove ili predavanja, aveËeri za druæenje i koncerte Saπe Kabilja zaËinjene vicevimaLee Kriesbacher.PPrrooggrraamm::UU nneeddeelljjuu ffiillmmoovvii ii kkoonncceerrtt..

UU ppoonneeddjjeelljjaakk jjee ddrr.. GGrruueenneerr ooddrrææaaoo iizzvvaannrreeddnnoo pprreeddaavvaannjjee oonnaaππoojj ppoovviijjeessttii..

21

IZLET:: PREÆIVJELI HOLOKAUSTA ::

9988

UU uuttoorraakk ssmmoo bbiillii uu ppoossjjeettuu ÆÆiiddoovvsskkoojj ooppÊÊiinnii uu RRiijjeeccii..

UU ssrriijjeedduu ssmmoo iimmaallii pprreeddaavvaannjjee ggoossppooee IIrreennee DDeeææee oo oobbnnoovviissiinnaaggooggee uu RRiijjeeccii..

UU ËËeettvvrrttaakk ssmmoo bbiillii uu ppoossjjeettuu ÆÆiiddoovvsskkoojj ooppÊÊiinnii uu TTrrssttuu..

UU ppeettaakk jjee bbiioo kkaabbaallaatt ππaabbaatt kkoojjeemmuu ssuu pprriissuussttvvoovvaallii ssvvii ssuu--ddiioonniiccii,, aa nnaavveeËËeerr ssvveeËËaannaa vveeËËeerraa..

UU ssuubboottuu ssmmoo,, pprriijjee ooddllaasskkaa,, iimmaallii TTVV ssnniimmaannjjee zzaa eemmiissiijjuu««PPrriizzmmaaflfl..

Još dok smo se istovarivali iz autobusa na im-proviziranom parkingu i izbjegavali jureće auto-mobile, ja sam otišla na razgovor sa šeficom recep-cije Ana Marijom Jelisej, čija energija zaistavrijedi i za Anu i za Mariju.

Ona me uzela za ruku i ja sam još klecavih koljenaod sjedenja u autobusu trčala za njom i cijelim os-obljem hotela. Tako smo dobili posebnu sobu zastvari, posebnu dvoranu za druženja, posebni diorestorana, skoro sam pala u bazen jer sam i njegamorala vidjeti da bi ujutro mogli vježbati. JadanSiniša natovaren opremom morao je dotrčati da biugovorio sa šefom tehnike (sami šefovi) što mu tre-ba. Tako su od negdje «posudili» odgovarajućitelevizor, naslagali stolove jedan na drugi,načičkali kablove i predstava je mogla početi. Kadaje netko želio posebnu sobu ili mu je bilo hladno usobi, sve se rješavalo bez problema - kao da smo unekoj drugoj priči ili zemlji.

Hotel Kristal je nedavno moderniziran, udoban i «topaofl, unjemu odsjedaju redovito i naπi Ëlanovi penzioneri, a u dobaAustrougarske tamo je bila i sinagoga. Osoblje je ljubazno, aimali smo i privilegije, posebnu sobu za stvari itd. Evo kakosmo to uspjeli:

Izleti su bili posjeti æidovskim opÊinama, sinagogama, æi-dovskim grobljima, æidovskim muzejima i mjestima logora, jermi smo organizacija koja Ëuva tradiciju i uspomenu na holo-kaust.

Gospoa Biserka Kon nam je osigurala udobne autobuse sveoma kvalificiranim vodiËima.

U Rijeci smo vidjeli Trsat, posjetili sinagogu gdje nam je mla-di Filip Kon, pomalo zbunjen tolikim gostima, govorio o zajed-nici i sinagogi, a doajen Tito KreπiÊ dopunio podacima ostradanju rijeËke opÊine. Posjetilo se poznato i dobro ureenogroblje na Kozali, a gostoljubivi domaÊini su nas ponudiliËajem i kolaËima u svom skuËenom prostoru stare ortodoksnesinagoge koja Ëudom nije sruπena. Dobili smo i nedavno ob-javljenu knjigu Teodora Morganija «Æidovi Rijeke i Opatije(1941-1945)fl Otiπli smo na odliËan ruËak u poznati restoran«Ronjgifl.

U Trstu nam je mnogo pomogao Filip Fisher, koji se kao di-jete spasio bijegom u Italiju, a otac mu je iz Splita odveden ulogor u kojemu je stradao. U ime TrπÊanske æidovske opÊinenas je doËekao predsjednik Andrea Mariani, koji nam je iodræao govor u tzv. «malom templufl, sinagogi unutar gran-diozne trπÊanske sinagoge. Mnogo smo nauËili od profesoriceSanje DukiÊ (iz Opatije) koja nam je bila vodiË i koja je is-

Tršćanska židovska općina danas ima oko 600 čla-nova. Ortodoksna je općina. Ima veliku sinagogu(izgrađenu 1912., ponovo otvorenu 1945.), židovs-ku školu i vrtić, starački dom, žensku i omladinskuorganizaciju i muzej «Carlo i Vera Wagner», kojismo i mi posjetili. Direktor muzeja je rabi ArielHaddad koji je i glavni rabin Slovenije (ali tamosamo putuje). U Opicini pokraj Trsta imaju velikuzgradu i teren za seminare i ljetovanja. Trst je bioza Drugog svjetskog rata u sklopu njemačkogReicha (Adriatisches Kuestenland), tako da jemnogo Židova stradalo, a poslije su se i odselili. UTrstu živi mnogo Židova porijeklom iz Hrvatske, aosobito Slovenije, neki su nas i dočekali.

traæivala i objavila rad o Æidovskoj zajednici u Opatiji, u knjiziL’Edukazione Spezzata-scouole ebraiche a Trieste e Fiumedurante le leggi razziali (1938-1943), koju smo dobili u Trstu.

22

IZLET :: PREÆIVJELI HOLOKAUSTA ::

9988

Posjet nekadaπnjem logoru Risiera di San Sabba (u kojem jesmjeπten i muzej) bila je posebno dojmljiva. VodiË nam je bioLjubomir SuπiÊ iz Trsta, koji je taj logor preæivio i predsjednikje Meunarodnog komiteta Risiera di Trieste. U tom sustraπnom logoru stradali i Æidovi iz Rijeke i okolice.

Na veliku æalost onih koji su æeljeli barem vidjeti cipeleRossinija, duÊani su bili u Trstu zatvoreni do 16 sati, a ondasmo se veÊ vraÊali u Opatiju. Ipak smo u trgovaËkom centru«Torri d’ Europafl, viπe razgledavali nego kupovali, a ruËalismo tamo neku vrstu «paπta-πutefl koja je u eurima koπtalaviπe nego πto vrijedi.

PPrriilloozzii zzaa DDoomm pprroossiinnaacc -- ssiijjeeËËaannjj

OObbiitteelljj AAnnttuunnaacc .............................................2.000,00 KNOObbiitteelljj ©©vvaarrcc -- VVeebbeerr .......................................200,00 KN OObbiitteelljj LLuussttiigg povodom Hanuke.......................500,00 KNOObbiitteelljj AAuusslleennddeerr povodom Hanuke ................200,00 KN N.N. povodom Hanuke ....................................300,00 KNVVeessnnaa DDoommaannyy -- HHaarrddyy ...................................500,00 KNOObbiitteelljj RRaaddmmaann u znak sjeÊanja na strica i brata JosipaRadmana i povodom njegovog roendana, te u znak sje-Êanja na tetu i sestru Slavicu JuriÊ-Radman .....560,00 KNMMiirrjjaannaa RRaaddmmaann u sjeÊanje na voljenog supruga povo-dom druge godiπnjice smrti i roendana .........200,00 KN

PPrriilloozzii ÆÆOOZZ

ZZAA SSOOCCIIJJAALLNNEE PPOOTTRREEBBEE ÆÆOOZZ--aa

RRAAHHEELLAA WWEEIINNBBEERRGGEERR . . . . . . . . . . . . . . .500.00 KN(ispriËavamo se zbog propusta za prijaπnji broj)PPOOTTEEÆÆIICCAA NNAARRCCIISSAA . . . . . . . . . . . . . . . . .300.00 KN(U spomen na pokojnu majku Lewy Violetu)

PPrriilloozzii zzaa DDVV ““MMiirriiaamm WWeeiilleerr””

JJeelleennaa PPoollaakk -- BBaabbiiÊÊ ............................................500 KNJJeelleennaa ©©aaoobbeerr,, PPuullaa..........................................1.000 KNNNeevveenn TTaabbaakkoovviiÊÊ ..............................................3.000 KN

Došli su: ambasador Izraela, g. Shmuel Meiromsa suprugom, gradonačelnik Opatije s pratnjom,predstavnik Nadbiskupskog ordinarijata iz Rijeke,predsjednik Židovske općine u Rijeci Vlado Kohns obitelji, predsjednik Koordinacije židovskihopćina dr. Ognjen Kraus, Agica Bezinović, pred-sjednica Ženske sekcije u Rijeci, koja je angaži-rala cijelu obitelj, Irena Deže s obitelji, Židovi kojistalno žive u Opatiji, gosti (naši) iz drugih hotela,predavači, učitelji, istraživači, studenti itd., apridružio nam se i direktor hotela. Pozvali smo inašu Žužiku Jelinek (koju je posjetila naša dele-gacija), ali se ona zbog zdravlja vratila u Zagreb.

Šabat večeru je vodio naš rabin Aloni, a nakonnjegova odlaska iz sale - pjesma i druženje skorodo zore.

No zato je πabat veËera u petak bila specijalna i veliËanstve-na. OËekivali smo najviπe πezdesetak gostiju, a doπlo ih je oko80, tako da smo trËali po dodatne stolce i tanjure, konobaricesu padale s nogu, dobri πef sale Zvonko KrπÊanski (ime muodgovara) skoro si je Ëupao kosu, a glavna je kuharica oËaja-vala kako Êe nas nahraniti.

Spasio nas je Ëarobni «kazanfl pun mirisnog koπer gulaπa smaces knedlima, koji su svi æeljeli probati, a koji smo BiankaAuslender i ja, virtuozno (kao iskusne domaÊice), raznosile posali.

Gotovo je nevjerojatno da naπi sedamdeset, osamdeset pa idevedesetogodiπnjaci nisu imali veÊih zdravstvenih problema,a manje su uspjeπno rjeπavali naπi doktori - pedijatri. Nije serazgovaralo o bolestima i problemima, naπli su se stari prijate-lji, koji se nisu vidjeli od vremena logora ili ljetovanja, sklopilasu se nova prijateljstva i svi su na kraju govorili: «Do vienjana sljedeÊem druæenju!fl

Melita ©vob

Projekt JE4F(Jewish Education for Future)

Supported by the L.A. Pincus Fundfor Jewish Education in theDiaspora, Israel.

Potpomognut je sredstvima L.A.Pincus fund for Jewish Educationin the Diaspora, Israel.

23

POLITIKA:: POTPORA PROJEKTIMA ::

9988

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πpo-rta (MZO©) ove Êe godine dodijeliti45.000 kuna znanstvenom projektu nakojem se jedan od suradnika, meu os-talim, zauzima za uvoenje izvanrednogstanja u zemlji, ukidanje Sabora i poli-tiËkih stranaka te uspostavljanje radnihlogora, pisala je u sijeËnju novinarka Ju-tarnjeg lista Tanja Rudeæ.

“RijeË je o projektu “Sinergija ljudskog,fiziËkog i financijskog kapitala za autopoi-etiËni razvitak Hrvatske” voditelja AnteLauca s Ekonomskog fakulteta u Osijekuo kome se raspravlja na znanstvenomportalu Connect. Projekt prof. Lauca ran-giran je na 10. mjesto od 102 prihvaÊenaprojekta u ekonomiji. Detalji projekta nisupoznati, no to je nastavak njegova pri-jaπnjeg projekta “Razvitak Hrvatske iz-meu autopoiesisa i alopiesisa””, nastav-lja u svom tekstu novinarka, dodajuÊi daje pozornost znanstvenika, meutim, pri-vukla Ëinjenica da je u pregledu rezultatatoga projekta u hrvatskoj znanstvenoj bi-bliografiji pod kategorijom ostale vrsteradova naveden rad “Program nacional-nog opstanka” Marka FranciskoviÊa.

IIzzvvaattccii iizz FFrraanncciisskkoovviiÊÊeevvaa ““pprrooggrraammaa””

Na internetskom portalu Connect (http://portal.connect.znanost.org/) nave-deni su neki izvatci iz FranciskoviÊeva“Programa nacionalnog opstanka”, kojeprenosimo (prema portalu Connect):

Samo nekoliko odabranih paragrafa:

Str. 1: Program nacionalnog opstan-ka odnosi se na razdoblje na-kon preuzimanja vlasti, a naËini oblik djelovanja do svrgava-nja izdajniËke judeo-masonskei lopovske klike ostaje otvorenprilagodbama okolnostima udræavi i u okruæenju.

Str. 61: KrπÊanstvo i Crkva je jedini pr-avi neprijatelj judeo-masonskeorganizacije i prepreka novom

svjetskom poretku. Stoga jekrπÊanska vjera i Crkva prirod-ni neprijatelj kapitalu kao mag-ijskom sredstvu judeo-maso-nerije i kapital se zato po svojojnaravi okomljuje na konaËnuzapreku.

Str. 3: Za uspostavu jake i stabilnenacionalne dræave u kojoj jeuspostavljen red, rad i discipli-na u korist cijelog puka potreb-no je dræavnoj vlasti dati mo-guÊnost da to i ostvari. Zatodræavna vlast koja preuzimavodstvo nad nacijom mora bititotalitarna s centralnom ulogomapsolutistiËkog vladara kojemsu dane sve ovlasti na raspola-ganje. Sve ostale varijante ukojima se vladaru na Ëelu dr-æave uskraÊuju bilo kakvi obliciapsolutistiËke vlasti dovode dorazvodnjavanja djelotvornostiprograma i samim time do ne-uspjeha u uspjeπnom provoe-nju istoga.

Str. 14: Vlada nacionalnog opstanka ivladar moraju biti spremni nasve oblike kojim Êe se pokuπatidestabilizirati nova vlast, nomora raditi po svojemu planu iprema konaËnom cilju.

Kao prva odredba ima se bez obzira nasve okolnosti objaviti i poËeti trenutno sp-rovoditi sljedeÊa uredba o provoenjusljedeÊih mjera:

- uvoenje izvanrednog stanja u zemlji

- uvoenje radne obveze za cijelo pu-Ëanstvo

- raspuπtanje Sabora, svih skupπtinskihtijela i imenovanje povjerenika

- zabrana rada politiËkih stranaka, ma-sonskih loæa i svih pripadajuÊih orga-nizacija (Rotary, Lions i sl.), tajnihdruπtava i sekti

- zatvaranje granice da bi se onemogu-Êio bijeg odgovornih za izdaju nacije ipljaËkanje nacionalnog bogatstva

- uspostava radnih logora u kojima Êeosueni izdajnici, pljaËkaπi i svi ostaliprijestupnici odraditi svoj dug naciji

- nacionalizacija bankarskog, mirovins-kog i osiguravajuÊeg sektora; zatvara-nje i raspuπtanje burze

- poniπtenje pretvorbe, nacionalizacijazateËenog i praviËna preraspodjela uskladu s nacionalnim interesima

- otkazivanje suradnje sa Haaπkim su-dom i poniπtavanje svih πtetnih ugovo-ra koje su prihvatile prijaπnje vlasti

- protjerivanje svih inozemnih nadzor-nih elemenata i agentura

- uvoenje sustava opÊe solidarnosti ipotrebnih socijalnih mjera ugroæenompuËanstvu

- zabrana pobaËaja

- iskazivanje dobre volje za njegova-njem dobrih odnosa sa svim suvere-nim dræavama na temelju ravnoprav-nosti, poπtivanja suverenosti i nemijeπanja u unutarnje poslove drugihzemalja.

Dræavni tajnik za znanost Ministarstvaznanosti, obrazovanja i πporta dr. Dra-æen VikiÊ TopiÊ za „Jutarnji list“ je kome-ntirao dodjelu novËanih sredstava tomprojektu.

- “Recenzenti su prosudbenim skupina-ma dali svoje ocjene. No, konaËnu suodluku donosile prosudbene skupinekoje su ocjenjivanje radile nezavisnood MZO©-a “- rekao je za “Jutarnji list”VikiÊ TopiÊ te dodao da Êe MZO© ovegodine financirati projekt Ante Laucaiznosom od 45.000 kuna.

LLaauucc ttvvrrddii ddaa nnee ppooddrrææaavvaa ttee iiddeejjee

Bivπi redovni profesor Ekonomskog fakul-teta, prof. dr. Ante Lauc, nositelj projekta,

TTkkoo ssvvee ssuuddjjeelluujjee uu pprroojjeekkttiimmaa kkoojjee ffiinnaanncciirraajjuu mmiinniissttaarrssttvvaa??

24

ARHITEKTURA :: BEOGRADSKA SINAGOGA ::

9988

za “Jutarnji list” je rekao da niti jedan se-gment njegova projekta “Sinergija ljuds-kog, fiziËkog i financijskog kapitala zaautopoetiËni razvitak Hrvatske”, za kojije dobio 45.000 kuna potpore Ministars-tva, ne podræava ideje uvoenja radnihlogora, radne obveze i izvanrednogstanja u dræavi.

”Moj projekt predmet je rasprave prijesvega zbog mojih suradnika, poputMarka FranciskoviÊa, koji nije sluæbenoprijavljen na projektu, ali Êe i dalje bitimoj suradnik. On razvija kristocentriËnuekonomiju koja se ne zasniva na novcukao primarnom kapitalu, nego na Bo-gu”, rekao je Lauc.

- Navedene ideje kose se s osnovnomodrednicom koju zastupam u svomradu, ne samo u ovom projektu, a toje - sloboda. Te mjere su iznesene usamo jednom nesluæbenom radu,‘Program nacionalnog opstanka’,mog suradnika Marka FranciskoviÊa.Njega iznimno cijenim kao velikogradnika, ali s tim tezama se, naravno,ne slaæem. One nisu ni iznesene umom projektu - istaknuo je Lauc za“Jutarnji list”, koji je aferu o pojavi Fra-nciskoviÊeva rada u kontekstu njego-va projekta pokuπao objasniti kao Ëistinesporazum.

“Sporni rad je interni radni materijal, kojise nalazi samo na mom portalu gau.psp.efos.hr. Taj rad nije nigdje sluæbenoobjavljen. DapaËe, FranciskoviÊ je natemelju toga materijala, koji ima 140 st-ranica, objavio knjigu od 800 stranica ukojoj tih ideja nema. On je dobar istraæi-vaË, no mlad je i ponekad izleti s maloradikalnijim zakljuËcima. I sam je to sh-vatio pa ga se neÊu odreÊi kao suradni-ka “, prenosi Lauceve rijeËi “Jutarnji list”.

I na kraju opaska: Zora Dirnbach pisalaje u vezi ovog sluËaja ministru znanosti,obrazovanja i πporta Draganu Primorcui Æeljki AntunoviÊ. Za sada nije dobilaodgovore....

Neverovatno toplo i prijatno vreme u Be-ogradu, 05. decembra 2006. VeËe je veÊpalo, praÊeno paljenjem uliËnih svetiljki iiskrama tek poneke zvezde. U dvoriπtusinagoge u Beogradu okuplja se masaljudi. Ima ih od svake fele: starih, mladih,Jevreja i onih koji to nisu, radnih ljudi ipenzionera, onih Ëija je struka na nekinaËin povezana sa arhitekturom, pa subili profesionalno zainteresovani za te-mu predavanja, kao i onih koji su prostodoπli da obogate svoja znanja jednomnovom i interesantnom priËom. PriËomo nastanku, istoriji i arhitekturi zgrade ukojoj su se nalazili i tako radosno uvekokupljali, zgradi koja je znameniti grae-ni svedok postojanja Jevreja u Beogra-du i Srbiji.

U Hramu nas, sa πirokim osmehom nalicu, doËekuje elegantno odeveni rabin,g. Isak Asijel. Poziva nas da se udobnosmestimo. Iz pozadine dopiru prijatni zv-uci JJiiddiiππ muzike. »itava atmosfera odiπeposebnim sveËanim mirom.

vila sedenja. SreÊu se draga, poznatalica sa kojima uvek æelimo da razme-nimo poneku reË, i upoznaju se sasvimnova. Koliko god meusobno razliËiti,sve nas je te veËeri povezivala jednaista ideja: radoznalost. Ona iskrena, de-tinja. Æelja da se nauËi neπto novo o se-bi i svojim neposredim susedima, Ëijaπiroj javnosti nedovoljno poznata kulturatoliko obogaÊuje naπ zajedniËki, multi-kulturalni Beograd. BuduÊi arhitekta postruci, roena Beograanka, prvi put uHramu jevrejske veroisposti, poæelelasam da, kroz prikaz ovog predavanja,saopπtim πta sam sve novo saznalaove, po svemu fascinantne veËeri.

Uvodnu reË dræi rabin Isak. Toplo poz-dravlja sve prisutne, upuÊujuÊi nam„„ππaalloomm““, i ne krijuÊi oduπevljenje πtonas vidi okupljene u tolikom broju.Predstavlja predavaËa, mladog ali veÊiskusnog istoriËara arhitekture, IvanaMarkoviÊa. Svetla se gase i predstavapoËinje...

8800 GGOODDIINNAA AA©©KKEENNAASSKKEE SSIINNAAGGOOGGEE

UU BBEEOOGGRRAADDUUMMllaaddii iissttoorriiËËaarr uummeettnnoossttii,, IIvvaann MMaarrkkoovviiÊÊ,, ooddrrææaaoo jjee ppooËËeettkkoomm pprroossiinn--ccaa pprreeddaavvaannjjee uu BBeeooggrraaddsskkoojj ssiinnaaggooggii nnaa tteemmuu „„AArrhhiitteekkttuurraa AAππkkee--nnaasskkee ssiinnaaggooggee uu BBeeooggrraadduu““

Okupljeni slobodno biraju mesto sa „naj-boljim pogledom“, u uzbuenom æamo-ru, ovoga puta ne poπtujuÊi stroga pra-

Ivan nas, s obzirom na meπovit sa-stav publike, najpre upoznaje sadugom i bogatom istorijom jevre-jskog naroda uopπte, kao i istori-jom Jevreja na prostoru Balkana.Mnogi u publici nisu znali da prvoprisustvo Jevreja na Balkanu is-toriËari beleæe joπ u prvoj poloviniIX veka. Prva veÊa naseljavanjase odigravaju u XVI v, kada je ta-daπnji turski sultan Bajazit pozvaoJevreje proterane ukazom πpan-skog kralja Ferdinanda II i kraljiceIzabele da se nasele na podruËju

Balkana, u tadaπnjoj Turskoj. Razlozisu bili ekonomske prirode - Turska je bi-la veliko træiπte, Jevreji pa veπti trgovci,

25

ARHITEKTURA:: BEOGRADSKA SINAGOGA ::

9988

postojala je uzajamna korist, i Turskuuskoro preplavljuju Jevreji i iz svih dru-gih delova Evrope. Prvopristigli su biliπpanski Jevreji sefardske kulture, kojisu u Beogradu formirali svoju mahaluna podruËju DorÊola, i sagradili dve si-nagoge -- prvo ““EEll kkaall vvjjeeææoo““ (na Ladinojeziku - stara sinagoga) i kasnije „„EEll kkaallnnuueevvoo““ (nova sinagoga). Ali, sa austrij-skim osvajanjem Beograda, 1717. god,Beograd je podeljen Evgenijevom lini-jom na Dunavski - austrijski, i Savski -srpski Beograd, kome su pripali i Sefar-di koji se sada iseljavaju pod pritiskomAustrijanaca u Moravsku. Srbi sadapozivaju Aπkenaze, Jevreje sa nemaË-kog govornog podruËja, da se dosele, iovi poziv prihvataju. Broj doseljenikaJevreja koji su govorili Yiddisch (Jidiπ)se poveÊao kada su Austrijanci napus-tili Beograd 1739. god. Ukazom knezaMiloπa i Mihaila ObrenoviÊa regulisanoje jevrejsko pitanje, pa su 30-tih godinaXVIII veka osnovane sefardska i aπke-naska zajednica, meusobno konfronti-rane. Kulminacija njihovih sukobljavanjase dogodila 01. oktobra 1869. god. kadasu Aπkenazi zvaniËno osnovali svojuopπtinu i sinagogu. Versku autonomijudobijaju 10. decembra iste godine. No-vi talas naseljavanja Aπkenaza se odi-grao 1870. god. U kasnijem periodu uBeogradu je sagraeno joπ sinagoga, iaπkenaskih (tteemmppll) i sefardskih (kkaall, sk-raÊeno od kkaahhaall), tako da ih je bilo ukup-no πest, a najstarija je podignuta 1690.god. U kasnijoj istoriji, neke od njih susruπene ili su promenile namenu; jedinakoja joπ postoji i u funkciji je, sa redov-nim odræavanjem liturgija, jeste ova si-nagoga u Ulici Marπala Birjuzova 19 (uvreme graenja zvala se Kosmajska), ito je danaπnja sinagoga SSuukkaatt ©©aalloommaπkenaske veroispovedne zajednice.Danas se u njoj doduπe odræava sefard-ska liturgija, s obzirom na jako mali brojpreostalih Aπkenaza.

Joπ 1869. god, sa osnivanjem svoje op-πtine, Aπkenazi su traæili pogodnu loka-ciju kako bi sagradili sinagogu, ali poπtoje nisu dobili, najpre su zakupili zgraduu Kosmajskoj ulici za verske, upravne,kulturne i druge sliËne potrebe. PonovoupuÊuju poziv gradskim vlastima pred Isvetski rat, ali u sveopπtem kolapsu ze-mlje u ratu i siromaπtvu koje je usledilo,

on ostaje bez odziva. Sredstva poËinjuda se prikupljaju poËetkom 20-tih godi-na, kada se odaziva veliki broj donato-ra, πto organizacija, poput udruæenjaHevra kadiπa i Æenskog druπtva „Dobro-tvor“, πto ljudi dobre volje i πirokog srca,poput Hane i Hermana Flajπera. KonaË-no, grad Beograd je 15. maja 1924. odo-brio izgradnju, poklonivπi parcelu na koj-oj se objekat i danas nalazi. Ukupnavrednost investicije bila je tri miliona ta-daπnjih dinara. Spuπtanje kamena te-meljca odigralo se 15. juna 1924. god. Utemelje je pritom poloæena i dvojeziËnasrpsko - hebrejska povelja, potpisana odkralja Aleksandra KaraoreviÊa i kralji-ce Marije na Bledu. U leto 1926. god.zavrπena je izgradnja, i sinagoga je uve-dena u funkciju, kao sediπte aπkenaskezajednice u Beogradu. Predstavljala jeprostor za raznovrsne aktivnosti: vers-

Prvi Hram je bio longitudinalne osno-ve, pravilnog pravougaonog oblika, du-æine 30 m i πirine 9 m. Poduæna osa jebila orijentisana pravcem istok - zapad.Ulaz je bio smeπten na istoËnoj strani,pa je i pristupno stepeniπte dobilo istuorijentaciju. Vaæna odlika objekta bilaje izdignutost od nivoa tla - Hram je biosagraen na velikom postamentu visi-ne 3 m, πto u simboliËkom smislu pred-stavlja uzdizanje duha sa prizemnognivoa svakodnevnog æivota na viπi, nakom smo dostojni da se u Hramu sret-nemo sa Bogom. Uz sam ulaz u Hram,sa obe strane, nalazila su se dva mo-nolitna stuba, visoka po 12 m, izlivenaod pune bronze, sa ogromnim bronza-nim kapitelima preËnika 2 m. Stub sadesne strane zvao se JJaahhiinn, a sa levestrane BBooaazz. Njihova funkcija bila jeËisto estetska i simboliËka, buduÊi da

ke, kulturne, upravne, klubza druæenje, Ëak stambe-ne... A tada dolazi II svets-ki rat, i Nemci pretvarajusinagogu u javnu kuÊu,gde je u glavnoj sali bilaorganizovana kafana, a nagaleriji sobe sa prostitut-kama. Posle rata sinagogase privodi svojoj prvobitnojnameni. U istoj funkciji je ido danas.

Arhitektura svake sinago-ge u svom arhitektonskomkonceptu evocira uspome-nu na Prvi Hram, Hramkralja Solomona. Po pre-danju, gradnja Hrama za-poËeta je tokom Ëetvrtegodine Solomonove vladavine, i trajalaje oko sedam godina, pa se raËuna daje Hram sigurno zavrπen do 961. god.pne. Gradio ga je arhitekta Hiram Abifiz feniËanskog grada Tira, odakle subile i sve zanatlije koje su uËestvovale uizgradnji. Hram se nalazio u Jerusali-mu, na Brdu Hrama, svetom mestu zakoje se verovalo da se nalazi u samomcentru Zemlje. Stoga je bilo jedino mo-guÊe ovde sagraditi Hram kao kuÊu Bo-æju. (Danas se na tom mestu nalazi mu-slimanska bogomolja, dæamija El Aksasa zlatnom kupolom).

ovi stubovi nisu nosili nikakvo dodatno

optereÊenje. Jedan od stubova simboli-

zuje Dræavu, a drugi Religiju - zajedniË-

ki, Ëine dræavotvorno jedinstvo pod Boæ-

jim blagoslovom i zaπtitom, koje bi

trebalo da ugasi plemenski separatizam.

Ulazna zona je bila ogromna, sa vratima

visokim 10 m, i πirokim 4 m, obloæenim u

celini zlatom. Organizacija unutraπnjeg

prostora je bila tripartitna, sa jasno ode-

ljenim popreËno postavljenim zonama:

uullaamm, hheehhaall((aa)) i ddeevviirr.

26

ARHITEKTURA :: BEOGRADSKA SINAGOGA ::

9988

UUllaamm je bio pristupni hol, u kojem seËovek polako pripremao za ulaz u he-halu, srce Hrama, prostor za bogoslu-æenje. HHeehhaallaa je bila duga 18 m, πiroka9 m, i visoka 13.5 m, sa proporcijamastrana 4:2:3, odnosno u osnovi 2:1. ToznaËi da se sastojala iz dva istovetnakvadrata, πto je geometrija i proporcijamnogih „prostora sa svetom namenom“.NoseÊa konstrukcija ploËe na tlu je bilaod kamena, a pod u enterijeru obloæenskupocenim kedrovim drvetom, po ne-kim autorima sa inkrustacijom u oblikuDavidovog πtita. Zidovi hehale su takoebili obloæeni talpama od kedrovog drve-ta, poseËenog u Libanu. Od istog drve-ta bile su i noseÊe grede tavanice.

DDeevviirr je bio prostor Svetinje nad sveti-njama. Ovde je bio smeπten KovËeg za-veta. Prostor devira bio je ponovo uzdi-gnut u odnosu na nivo samog Hrama, ipristupalo mu se samo stepenicama, saistim simboliËkim znaËenjem kao i pris-tupno stepeniπte. Devir je imao formupravilne kocke, sa svim stranicama duæi-ne 9 m. U samom centru devira, bio jesmeπten KovËeg, ogroman, napravljenod drveta akacije, sa inkrustacijom odzlatnih ploËa, sa po Ëetiri prstena u uglo-vima u koje su mogle da se smeste gre-de za noπenje. U KovËegu se nalazioMojsijev dekalog - kamene tablice Za-kona, koje je Bog dao Mojsiju, a kojesu predstavljale osnovu saveza izmedjuBoga i Izraela. Stoga je veÊ i sama idejaHrama od neprocenjivog znaËaja, niËimzamenjiva za jevrejski narod. I baπ zatosvaka sinagoga na svetu simbolizujenanovo sagraen prvobitni Hram, i na-novo obnovljen Savez sa Bogom, davnouËinjen.

Sama reË ssiinnaaggooggaa je grËkog porekla, ioznaËava „zboriπte, mesto okupljanja“.Danaπnje sinagoge su doduπe samo ev-okacija izgleda prvobitnog Hrama. To jei logiËno, kada se uzme u obzir da sevremenski razmak meri veÊ milenijumi-ma, i da je i sinagoga kao objekat vers-ke namene, pretrpela znaËajne pozitivnepromene, usloænjavajuÊi se u arhitekton-skom, kompozicionom i funkcionalnompogledu. Beogradska sinagoga je tako-e projektovana kao multifunkcionalniobjekat, koji osim verskog dela sadræi isalu - klub za okupljanja i predavanja,

stambene prostore, kancelarije, po orig-inalnom projektu postojalo je i ritualnokupatilo sa mikvama... I do danas sevode polemike oko idejnog tvorca ovogzdanja. ZvaniËno, projekat je potpisaoarhitekta Franjo Urban. Ali postoje indi-cije da je projektant zapravo bio Milan©lang, sin rabina Ignjata ©langa, koji jestudirao arhitekturu, ali buduÊi da nika-da nije diplomirao nije mogao da stavisvoj potpis na projekat. Pritom, ©lang jebio Urbanov uËenik i pomoÊnik, stoganisu uopπte bez osnova pretpostavkeda je veliki deo reπenja zapravo doπaoiz ©langovog pera.

Bilo kako bilo, ovo je jedino Urbanovodelo sakralne arhitekture, rezultat nje-gove eksperimentalne faze. Ovaj obje-kat ima viπestruke arhitektonske i stilskevrednosti. SlobodnostojeÊi je na pripa-dajuÊoj parceli, Ëija je lokacija u sam-om centru grada. PovuËen je u odnosuna regulacionu liniju, πto je uËinjeno za-rad efekta reprezentativnosti - objekatse u celini tako bolje sagledava sa ulicedok mu se pristupa. U pristupnoj zonipostoji trokrako stepeniπte (dakle, hr-am je izdignut od tla); na desno je ulazza vernike, a na levo za rabina i kanto-ra; vernici najpre ulaze u prostor ula-ma, da se pripreme, svuku kapute, po-mole se i, pozdravljajuÊi mezuzu, udjuu hehalu. Hehala je poduænog, pravo-ugaonog oblika, postavljena pravcemistok - zapad, uzduæno tripartitno pode-ljena kolonadom stubova. Nad stubovi-ma su postavljene arhitravne gredekoje nose optereÊenje sa gornje galer-ije - ovo je ophodna galerija za æene.Galerija sa prateÊim pomoÊnim pros-torima, je organizovana u obliku ÊiriliË-nog slova P. Na gornja dva sprata sustambeni prostori, kojima se iz prizem-nog nivoa pristupa posebnim ulazom,tako da su oni potpuno odvojeni od ver-skog prostora. U nivou na kom je heha-la, iza nje su smeπtene pomoÊne pros-torije za rabina, gde on moæe da sepresvuËe, odmori i pripremi za bogos-luæenje ili predavanje. Na desnom ziduhehale nalaze se Ëetiri velika portalakoja vode u prostore πkole, gde decauËe hebrejski. Ove portale je naknadnoprobio Milutin JovanoviÊ, takoe Urba-nov uËenik. Prostorije kluba za okuplja-nje i koπer - kuhinju su u suterenu. Ovom

prostoru se pristupa sa nivoa ulice,posebnim ulazom sa desne strane, is-pod stepeniπta, odakle se stepeniπtemspuπta na suterenski nivo.

Konstrukcija je u celosti od armiranogbetona, ispuna zidova i fasadnih zidovaod opeke. Konstruktivni sistem je ma-sivni, sa noseÊim zidovima, a u pros-toru hehale osim zidova postoje i stubo-vi kao vertikalni noseÊi elementi. Ovistubovi su osmougaonog popreËnogpreseka, i simbolizuju stablo badema,boæansko drvo - kapitel je obraen u ob-liku bademovog lista. Najsvetiji deo jesvakako AArroonn HHaakkooddeeππ, u kom se Ëuva-ju svetinje Zakona. Prostorno on pre-dstavlja niπu u istoËnom zidu hrama.

U ovom trenutku predavanja rabin jeraskrilio parohet (somotsku, simbolimai hebrejskim slovima izvezenu zavesu,koja „krije“ Hakodeπ) da nam pokaæekako to izgleda, i dodatno objasni; pub-lika je ostala zadivljena. Svici svetih kn-jiga, aπkenaskih i sefardskih Tora, Bib-lije Starog zaveta, zauvek su se urezaliu moje seÊanje, ËineÊi predavanje i ovoveËe nezaboravnim.

Aron Hakodeπ je uvek orijentisan ka is-toku, i sa tri stepenika je uzdignut odnivoa hehale. Sa obe strane pored nje-ga nalaze se po dva stuba istovetno ob-likovana kao stubovi hehale, samo πtosu kruænog popreËnog preseka. Ovi stu-bovi nose veliki mermerni kubus - koji jereminescencija Mojsijevog kovËega sadekalogom. Dekoracija okolo je svedena- plafon nad kubusom je ovde ukraπentako da podseÊa na zvezdano nebo.Iznad njega, na nivou galerije, smeπtenje prostor za hor. Greda koja deli ovadva prostora je ukraπena hebrejskimnatpisom: „„©©iivviittii HHaaππeemm lleenneeggddii ttaammiidd““,u znaËenju „Svagda vidim pred sobomGospoda“. Skroz na vrhu galerije nala-zi se πestokraka zvezda - Davidov πtit,i svud unaokolo su brojne menore. MMee--nnoorraa je specijalni sedmokraki sveÊnjak,izvorni hebrejski simbol, joπ iz vremenapre Hrama, kada se bogosluæenje obav-ljalo u πatoru. Ima sedam krakova jer jebroj sedam sveti, savrπeni boæanski broj.Sastoji se od jednog vertikalnog cen-tralnog kraka sa po tri kraka sa svakestrane; podnoæje je bilo obraeno kaodva medjusobno ukrπtena stabla mas-

27

ARHITEKTURA:: BEOGRADSKA SINAGOGA ::

9988

line, tako da menora potiËe sa Boæjegdrveta, odnosno ima istu simboliku kaoi stubovi u sinagogi.

U gornjem delu fasade postoje dveizbaËene kubiËne forme koje podseÊajuna kule osmatraËnice, sa po dve trostra-

Uprkos tome πto je objekat slobodno-stojeÊi, samo je prednja fasada obrae-na. Stoga odaje utisak zamrznute slike,i to monumentalne i reljefne pritom. I kr-ajnje fantastiËne, ako se prisetimo idejeda „arhitektura predstavlja okamenjenumuziku“... Razbijena je na viπe vizuelnihcelina, na kojima je primenjen metodstepenovanja kubiËnih masa. Obradafasade je u eklektiËkom maniru, sa ro-mantiËarskim pretenzijama - primenjenisu oblici neorenesanse i arhitekture sre-dnjevekovnih fortifikacija. Stepeniπte jeprostrano, ceremonijalnog karaktera,trokrako, nastalo pod uticajem francus-kog neoklasicizma (dvoriπte Malog Trija-nona u Versaju). Fasada je radjena umalteru, monohromna, siva, oæivljenaogromnim uzduæno postavljenim prozo-rima sa polukruænim gornjim zavrπet-kom (πto je neorenesansni uticaj); naprozorima se jasno vidi pozicija gredekoja nosi gornju galeriju. Sada su oviprozori zastakljeni obiËnim prozirnimstaklom, ali po originalnom reπenju ov-de su bili postavljeni prelepi vitraæi ra-djeni po specijalnoj narudæbini u Belgi-ji, od stakla bojenog pre ugradnje, saprikazom nekih biblijskih motiva, da-nas se ne zna viπe kojih. Sem ovih ve-likih postoje i manji prozorski otvori -kruæni okulusi u prizemnom delu, Ëijaje funkcija da osvetljavaju stepeniπte iklub u suterenu (mada su ovi suterenskiokulusi zazidani posle II svetskog rata).

geometrijskom dekorativnom profi-lacijom, oktogonalni stubovi su obloæenimermerom, pod je obraen u parketu...

Nakon predavanja, obogaÊeni novimznanjima, pozvani smo da se osveæi-mo u prostorijama Dnevnog kluba, ka-ko smo kasnije saznali, novootvorenogi sa funkcijom koπer-trpezarije, da seokrepimo kafom ili sokom i da proba-mo fantastiËnu koπer-tortu, spremljenupo recepturi iskusnih i po dobrimkolaËima poznatih jevrejskih domaÊi-ca. Pitki i veseli razgovori su u opuπ-tenoj atmosferi nastavljeni joπ nekovreme, a na rastanku, sa osmesima nalicu, svi stari i novosteËeni prijatelji suse dogovorili da Êe u najskorije vremeponoviti susret, na istom mestu, samonekim drugim povodom.

Predavanje Ivana MarkoviÊa je u toli-koj meri obogatilo moje struËno znanjeda nisam odolela da ga podelim sa va-ma, sa skromnom æeljom da vas pod-setim na ono πto veÊ sigurno znate idodam ono πto sam i sama prvi putaËula, videla i nauËila.

Uz iskrenu zahvalnost istoriËaru umet-nosti Ivanu MarkoviÊu, rabinu IsakuAsijelu i dragoj prijateljici Ruæici GalacPopoviÊ,

Kristina Mahapsolvent arhitekture

no otvorene loe, koje sukasnije zazidane. Ovaj for-tifikacijski oblik podseÊana namenu prvobitnogHrama, koji nije bio samokuÊa Boæja i mesto zamolitvu, veÊ i utvrenje zaodbranu od vojske caraNavuhodonosora (a i sa-ma reË „„tteemmppll““ u jidiπu oz-naËava hram, ali i utvre-nje). Sami prozori imajudekorativnu profilaciju, uk-raπeni su i holkeli, ogradesu kasetirane, a najdeko-rativniji element na celojfasadi je venac akantu-

DDAAVVIIDD AALLBBAAHHAARRII IIZZAABBRRAANN ZZAA »»LLAANNAA SSAANNUUKako prenosi “Most”, bilten useljenika u Izrael iz bivπe Jugoslavije, u svom bro-ju za prosinac 2006. godine, u srpsku Akademiju nauke i umjetnosti izabran jeDavid Albahari, knjiæevnik iz skupine onih koji borave u inozemstvu.

David Albahari je roen 1948. godine i bavi se knjiæevnoπÊu od mladih dana,kada su mu u raznim Ëasopisima izlazile priËe, eseji i kritike. Prvi roman“PorodiËno vreme” objavljen je 1973. u izdanju Matice srpske. Od tada do 1997.(za ostalo razdoblje nemam informacije) objavljeno mu je 13 knjiga. Od 1992.godine David Albahari æivi s obitelji u Kanadi, u mjestu Calgary, a uz pisanjebavi se i prevoenjem s engleskog jezika.

U knjizi “Mamac”, koja je objavljena 1997. godine, kao dodatak objavljena je injegova bibliografija iz koje se vidi da je osim knjiga od 1969. objavio ukupno189 priËa, a raznih priloga u zbornicima i antologijama ukupno 20.

Mnogi od nas ga se sjeÊaju kada je u okviru tadaπnje kulturne sekcije OpÊinedolazio i dræao predavanja, a oni mlai ga se sjeÊaju iz kolonija Saveza, gdje jetakoer sudjelovao u kulturnom radu.

Æelim mu na ovaj naËin Ëestitati na izboru u SANU, πto je svakako veliko priz-nanje za njegov cjelokupan doprinos na polju knjiæevnosti.

Nada Rajner

sovog liπÊa na timpanonu, sa Davido-vim πtitom u sredini.

U enterijeru malo πta je danas prisutnood originalne opreme; burni tokovi isto-rije su uglavnom odneli sa sobom sveprvobitno postavljeno, a danaπnji mo-bilijar predstavlja naknadno reπenje odelemenata donetih sa raznih strana.Klupe za sedenje su drvene, plafoni izidovi su malterisani i bojeni u kremboju, tavanica kasetirana sa floralno -

289988

Ideju prof. Branka PoliÊa da u Domu zaklade Lavoslava Sch-warza odræi promociju svoje knjige mi, stanari Doma,doËekali smo s veseljem i zanimanjem. Tako je 18. sijeËnjaodræana promocija njegove knjige “Ima sam sreÊe” (autobi-ografski zapisi od 1. studenoga 1942. do 22. prosinca 1945.godine), izdavaËa Durieuxa.

KULTURA :: KNJIGE ::

PPRROOMMOOCCIIJJAA KKNNJJIIGGEE

BBRRAANNKKAA PPOOLLII∆∆AA

““II MM AA OO

SS AA MM

SS RR EE ∆∆ EE””pjevaËa, glumaca, knjiæevnika, profesora i poznatih Zagrep-

Ëana - jednom rjeËju na doba kad je Zagreb bio posve dru-

gaËiji grad od danaπnjeg.

Æelimo prof. PoliÊu, nezamjenjivom uredniku “Novog Oma-

nuta”, da smogne snage i da napiπe zamiπljenu treÊu knjigu

Razvila se rasprava tijekom kojesu evocirane uspomene namjesece provedene u logorimakoje je prof. Polić svojimosebujnim načinom vjernoopisao, kao i bijeg na oslobođeniteritorij, gdje su u partizanimaŽidovi iz logora na Rabu našlispas od progonanacista nakonkapitulacijeItalije 8. rujna1943. godine.

Prigodnu uvodnu rijeË odræala je navrlo lijepi naËin dr. Nada Reiner, a prof.PoliÊ u svom je skromnom i ne-nametljivom stilu proËitao nekoliko od-lomaka iz knjige u kojima je spomenuonaπe stanarke: gospoe Elzu Goldner,Evu i Branku Akerman koje su s njimedijelile sudbinu u talijanskim logorima.

Razvila se rasprava tijekom koje suevocirane uspomene na mjesece pro-vedene u logorima koje je prof. PoliÊsvojim osebujnim naËinom vjernoopisao, kao i bijeg na osloboeni teri-torij, gdje su u partizanima Æidovi iz lo-gora na Rabu naπli spas od progonanacista nakon kapitulacije Italije 8. ruj-na 1943. godine.

koja treba obuhvatiti njegove stu-dentske dane provedene na Sorboni, azatim na Filozofskom fakultetu u Zag-rebu, te na njegov rad na zagrebaËkojradio-stanici od 11. studenog 1950. doumirovljenja 1. srpnja 1985. godine.

Ne æelimo da ta treÊa knjiga izae post-humno. Zato mu æelimo dobro zdravljei dug æivot!

Ljerka MagdiÊ

Mogu zamisliti da je pisanje te druge knjige autoru pred-stavljalo teæi zadatak u odnosu na njegovu prvu knjigu podnaslovom “Vjetrenjasta klepsidra” (Durieux, 2004.) u kojoj jefascinantnom memorijom i pristupaËnim stilom opisao svojeuspomene od roenja do konfinacije u Kraljevici 1942. godi-ne. Sadræaj te knjige pobudio je u nama, njegovim suvreme-nicima, uspomene na naπu mladost vjernim opisima zagre-baËkog æivota, opisima kazaliπnih predstava, koncerata,

299988

PPrriijjeevvoodd kknnjjiiggee ““MMuussssoolliinniijjeevvii llooggoorrii””,,ttaalliijjaannsskkoogg ppoovvjjeessnniiËËaarraa CCaarrllaa SSppaarrttaaccaaCCaappooggrreeccaa,, pprreeddssttaavviillii ssuu uu pprroossiinnccuu uuZZaaggrreebbuu rreecceennzzeennttii kknnjjiiggee aakkaaddeemmiikkPPeettaarr SSttrrËËiiÊÊ ii DDaammiirr GGrruubbiiππaa..

Akademik Petar StrËiÊ u svom je govoru istaknuo da knjigagovori o talijanskome faπistiËko-kraljevskom zlu nad samimTalijanima, a joπ viπe o nanoπenju teπkoga zla drugima, patako i brojnim Hrvatima, od godine 1940. do 1943.

“Djelo moæe posluæiti kao uzor i hrvatskim znanstvenicima -kako izbjeÊi nacionalistiËku komponentu, u nas i danasprisutnu, kako objektivno pisati o veoma delikatnim itragiËnim, davnim povijesnim sadræajima, ali isto tako i onedavnim dogaajima”, rekao je StrËiÊ, koji je napisaopogovor hrvatskom izdanju te knjige.

StrËiÊ je takoer upozorio da autor, izmeu ostaloga, otkri-va da su u jednoj antologiji 1963. godine objavljene dvijefotografije djece u Auschwitzu, a zapravo se radilo o djecisnimljenoj u logoru na Rabu.

U knjizi autor, uz logore na Apeninskom poluotoku, uposebnim poglavljima govori o logorima “za Slavene” i “zabivπe Jugoslavene” te o “glavnim logorima na anektiranimjugoslavenskim podruËjima”, koncentracijskim logorima naRabu, Molatu, Prevlaci i Zlarinu.

IstiËuÊi kako je knjiga dragocjen doprinos modernoj histori-ografiji u rasvjetljavanju faπizma, Damir Grubiπa je rekao dato mraËno razdoblje nije dovoljno razotkriveno jer Talijaninisu doæivjeli defaπizaciju kao πto su Nijemci doæivjeli de-nacifikaciju.

“Ova knjiga nam otkriva mraËno lice faπizma koje se Ëestoæeli zaboraviti”, istaknuo je Grubiπa, dodajuÊi kako je toprvo sustavno djelo o Mussolinijevim logorima koji otkrivaju

KULTURA:: KNJIGE ::

bit faπizma. PiπuÊi tu knjigu autor je æelio razbiti mit, a

posebice Berlusconijevu izjavu iz 2003. godine, koja je za-

panjila mnoge u Europi, o tome kako Mussolini nije nikoga

ubio, a protivnike je upuÊivao na ladanje.

Talijansko izdanje knjige “I campi del duce” objavila je

2004. u πest tisuÊa primjeraka poznata izdavaËka kuÊa

“Einaudi”, a knjiga je rasprodana u samo tri mjeseca.

Hrvatsko izdanje knjige (389 str.) s podnaslovom

“Internacija civila u faπistiËkoj Italiji (1940. - 1943.)” objavio

je “Golden marketing - TehniËka knjiga”, a s talijanskog je

preveo Mirko ©ikiÊ, koji je napisao predgovor.

Carlo Spartaco Capogreco (1955.) profesor je modernepolitiËke povijesti na Fakultetu politiËkih znanosti u Kalabriji.Smatra ga se najboljim struËnjakom za talijanski graanskifaπistiËki pokret.

KKnnjjiiggaa oo

iinntteerrnnaacciijjii cciivviillaa

uu ffaaππiissttiiËËkkoojj IIttaalliijjii

30

KULTURA

Uz klasiËne pjesme o ‘Nano tehnologiji’ i‘Sponzorima’, te direktne kritike medijakoji govore ‘Jedno te isto, te jedno te isto,te jedno te isto…’, Rambo je u Aquariusunapravio lijepu priredbu. Pozdravio voj-niËki ‘ovce i Ëobane’’, te upriliËio eksklu-zivni intervju za nas novinarke ‘Hak-kola’- kako je nazvao ovaj naπ list. Za one kojiæele znati viπe, Rambo Amadeus ime-nom je Antonije PuπiÊ roen1963. kaonaoËit umjetnik i krasan deËko iz CrneGore. Mnogi mladi ÆOZ-a razvili su svojemoædane vijuge uz njegove provokativnestihove koji su uvijek na strani dobra islobode miπljenja. Kako nam je glavnaurednica Nataπa, dala zadatak dapoveæemo mega cara sa Æidovima, evokako smo mi to indirektno uËinile:HHaa--kkooll:: Moæete nam prokomentirati svoje

izjave od uæeg interesa za πiru javnostobjavljene 2006. u Nezavisnim novinama

(prvi nezavisni dnevni list Bosne i Her-cegovine) “U svima nama ËuËi po jedanËoban i po jedna ovca. Zavisi od spleta

okolnosti mi postajemo ili ovca ili Ëoban.”Referirate li se na politiËku situaciju, polo-

æaj intelektualaca ili..?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss: Problem je πto seovce ne oslanjaju na statistiku, pa na prvipogled misle da stradaju od vuka ËeπÊenego od sopstvenih Ëobana. Statistika jemajka svih nauka. Primitivni refleksihomo sapiensa oteæavaju mu moguÊnostda uspostavi neπto sofisticiranija pravilaigre u ljudskom druπtvu.

HHaa--kkooll:: Sad malo direktnije pitanje. Kojaja vaπa poveznica sa Æidovima?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss: Pa valjda to, kada sezamisle scene holokausta, sebe nisamnikad zamiπljao kao onog koji puπta plin.Uvijek sam sebe vidio unutra, uæasnutogi bespomoÊnog, trpeÊi uplaπeni pogledmojih najbliæih, koji kao da traæe spas odmene, a ja ih ne mogu spasiti. Iz nekogmeni ne znanog razloga, uvijek sam nastrani ærtve.

HHaa--KKooll:: Ove ste godine postali ambasa-dor Unicefa za Crnu Goru, πto vam znaËi

ta uloga?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Dvostruku Ëast. »ast iod Unicefa i od Crne Gore πto su mepredloæili i prihvatili.

HHaa--KKooll:: Koja su zaduæenja ambasadoraUnicefa?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Pa, na izgled priliËnojednostavna. Trebam doæivotno, u svakojprilici, kada se obraÊam medijima, da is-taknem vaænost posveÊivanja paænje dje-ci i njihovom odgoju. ReËenica koju gos-podja Swenson izgovara kao svetinju je‘Svako dijete ima pravo da svoje sposob-nosti razvija bez ograniËenja’. Moj jeposao da doprinosim tom svetom cilju,kako znam i umijem. Za poËetak, po-maæem u implementaciji programa ‘πkola

NANO, NANO,

NANO, NANO...

PPrriiddrruuææeennee nnoovviinnaarrkkee HHaa--kkoollaa uuppuuttiillee ssuu ssee nnaa

kkoonncceerrtt mmeeggaa ccaarraa RRaammbbaaAAmmaaddeeuussaa,, kkoojjii jjee ooddlluuËËiioo

ddaa vviiππee ttoo nneeÊÊee bbiittii,, vveeÊÊssiittaann kkuukkaacc -- bbiiËËaaππ kkoojjii ÊÊeessee zzaavvuuÊÊii uu rruuppuu ii pprreeææiivvjjeettii

ssmmaakk ssvviijjeettaa kkoojjii nnaassooËËeekkuujjee zzbboogg gglloobbaallnnoogg

zzaattoopplljjeennjjaa ii eekkoollooππkkee kkrriizzee..

31

:: INTERVJU ::

9988

KULTURA

bez nasilja’ koji se sprovodi i u Hrvatskoj,moj uvaæeni kolega Gibonni takodje je am-basador Unicefa. HHaa -- kkooll:: Zanima nas, kakvo je stanje u Cr-

noj Gori sada nakon osamostaljenja?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Mnogo su manje tenzije.

HHaa -- KKooll:: Gdje vi sada æivite?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: U Beogradu, ljeti sam uHerceg Novom, a sad zbog obaveza uUnicefu jednom mjeseËno idem uPodgoricu.

HHaa-- kkooll:: Postoje li Æidovi u Crnoj Gori?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Naravno.

HHaa -- kkooll:: Koliko poznajete Æidovskuzajednicu u Crnoj Gori?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Pa moja mama je bilaodliËna prijateljica sa gospodjomGoldstein. Bile su profesorice u istoj πkoli,pa su se tamo zbliæile, valjda zbog sliËnihstavova, otkud znam. Ona se na æalostiselila u Izrael poËetkom devedesetih, jerje njen muæ bio musliman, uz to i uvaæeniginekolog, pa su kaæem, otiπli u Izrael.Evo, poruËujem im, ako sluËajno Ëitaju ovenovine, izuzetno mi je æao πto su otiπli, vo-lio bih da se vrate. Sada je nivo medjuet-niËke tolerancije zadovoljavajuÊi.

HHaa -- kkooll:: Kakva je atmosfera u pogleduÆidova u vaπem gradu?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Ja æivim u Beogradu uulici BraÊe Baruh, djeca mi idu u πkoluBraÊa Baruh. U paralelnoj ulici se nalaziREX, stara zgrada koju su dobili mladi zaumjetniËki centar. Sinagoga kod Bajlonovepijace preuredjena je u noÊni klub. Dakle,jasno je da æivim u jevrejskom kraju, med-jutim, Jevreji ili svoja vjerska obiljeæja neizlaæu javno (nisam nikad vidio da vozaËokaËi Davidovu zvijezdu umjesto krsta naretrovizor, niti sam vidio ljude sa karakter-istiËnim bradicama i kapicama kako pro-laze ulicama). Ili ih nema puno.

HHaa -- kkooll:: Stvara li zajednica tamo nekaotvorena kulturna dogaanja za πiri puk?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Pa vidim, kad dolazineki veli dirigent ili instrumentalnista,izvodjaË ozbiljne muzike, jevrejsko udruæe-nje kao sponzora dogadjaja. Takodje i kadsu u pitanju jazz muziËari, kad malo boljerazmislim. HHaa-- kkooll:: Kakav je Vaπ stav o matrijarhatu u

æidovstvu, odnosno koje je Vaπe miπljenje otome πto se æidovstvo prenosi po majci?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: To je fenomenalanpatent, onda Ëovjek moæe da ima, ako æeli,dva identiteta, onaj koji je dobio od majke ionaj koji je dobio od oca. To mu omoguÊu-je da se mnogo bræe kreÊe kroz strukturedruπtva. Takodje, poπto su rodoslovne knji-ge pisane uglavnom po oËevima, otvaramoguÊnost odluke da li æelite da budeteJevrej ili ne. U svim ostalim sluËajevimavam prebiraju po rodoslovu, u ovom

sluËaju, to je nemoguÊe. Zato je ta idejagenijalna. Drugi je razlog, sa sigurnoπÊumoæemo znati samo ‘ko nam je majka. Ne-vjerovatno je kakva dijagonala se stvara uglavi kada Ëovjek u ovom patrijarhalnom ok-ruæenju zamisli svoje matrijarhalno porijeklo.

HHaa--KKooll:: Kako Vam se svia æidovskihumor?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Humor je kraljica logike.On pripada Æidovima koliko i gravitacijaIsaku Newtonu.HHaa--KKooll:: U kojim Vaπim pjesmama aludirate

na nacionalizam, te kakav je vaπ stav upogledu antisemitizma?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Ja sam kosmopolita. Zamene su najljepπe æene na svijetu iz Vene-zuele. Zaπto? Tamo su se trgovaËki puteviukrstili, izmjeπale su se sve rase. Oæenjensam, imam troje djece, ali tajno maπtam oodlasku u Venezuelu, da svoj zametak os-tavim tamo, medju najljepπim æenama svi-jeta. Svi drugi stavovi podloæni su mojoj

HHaa -- KKooll:: Imate li glazbenog idola?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss: Lutoslavski, BellaBartok, Stravinski, i Betoven, zaπto da ne.

HHaa -- KKooll:: ©to kaæete na to da Vas veÊinaintelektualaca sluπa?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss: Pa, ponekad puste i daim Ciganka gata u kafu, iz razonode, toopet ne obavezuje gataru ni na πta.

HHaa -- KKooll:: Jesmo li mi Vaπe ovce, a Vi naπËoban? Trebaju li danas intelektualci

Ëobana?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Intelektualac mora bitisamostalan u svom promiπljanju. Pravi in-telektualac priznaje samo mrtve autoritete.Sa æivima voli da raspravlja.

HHaa -- KKooll:: Jeste li skloni tome da prireditekoncert za Ëlanove, pridruæene Ëlanove i

prijatelje Æidovske opÊine Zagreb?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Zamislite da imampekaru, da li moæete da zamislite da bihpostavio neka ograniËenja u vezi toga ‘kotaj hleb ima pravo da kupi? Ili da sam

pjesniËkoj kritici. Bog je jedan, pred njimsmo svi jednaki.

IInntteelleekkttuuaallaacc ËËiinnjjeenniiccaa zznnaallaaccHHaa -- KKooll:: ©to kaæete na to da su mnogimladi Æidovi u naπoj zajednici odrasli i

razvili se na vaπim pjesmama?RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Nadam se da je to do-bro za sve nas.

HHaa -- KKooll:: ©to kaæete na danaπnje stanje ipoloæaj intelektualaca, ima li ih uopÊe?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Ima ih svuda, uvijek, alioni su po pravilu malo dalje od masovnihmedija. Masovni mediji su, stroæije gledano- nepristojni. Strogo vaspitan Ëovjek ih sekloni. SluËaj sa mnom je kompleksan,imao sam nesreÊu u djetinjstvu, pa su miroditelji priliËno popuπtali.HHaa -- KKooll:: Smatrate li sebe intelektualcem?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss:: Ne. Moæda nekimseoskim filosofom, ali intelektualcemnikako. Neke sam imao priliku da sretnem,nisam im ni do gleæanja.

doktor? Moj je posao da sviram. Ako mepozovete, svirat Êu sa velikimzadovoljstvom.

HHaa -- KKooll:: Bili Vam bilo nelagodno da Vasprozovu ljubiteljem Æidova?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss: Ha ha ha, zaista dobropitanje, medjutim, takav epitet Ëovjek moæedobiti samo u antisemitskom okruæenju.Samo antisemitsko okruæenje moæe daobrati paænju i da kroz tu prizmu sagledavastvari. SreÊom, ne æivim ni u antisemitskojepohi ni u antisemitskom druπtvu, pa susamim tim i sliËni epiteti suviπni.

HHaa -- KKooll:: Imte li neki stih kao poruku zamlade u Æidovskoj opÊini?

RRaammbboo AAmmaaddeeuuss: Moderatto, ma non trop-po! - Moæda nisam spelovao najbolje, ali toje neka moja poslovica koju sam izmislio.«Treba biti umjeren u svemu, naroËito upretjerivanju!fl

U avanturu se bacile „hak-koluπe“, djevojke koje nniikkaadd nnee pretjeruju.

32

:: TEL AVIV ::

9988

OBLJETNICE

IIZZRRAAEELLSSKKOOGG

FFIILLHHAARRMMOONNIIJJSSKKOOGG

OORRKKEESSTTRRAAIzraelski filharmonijski orkestar proslavio je krajem prosinca 70.godiπnjicu svog osnutka spektakularnim koncertom u Tel Avivupod ravnanjem dirigenta Zubina Mehte s pijanistom DanielomBarenboimom i violinistom Pinchasom Zuckermanom. Na konc-

Tijekom desetljeća svogpostojanja orkestar je dijelionevolje izraelske države u čijeje ime znao nastupati i kao“veleposlanik”. Glazbenici izTel Aviva svirali su u Kairu,Berlinu, Moskvi, New Yorku,Londonu i Parizuuspijevajući održati se nameđunarodnoj razini čak i utrenucima krize.

ertu su izvedena djela Mozarta, Brahmsai Schumanna, a uæivo ga je prenosila iizraelska televizija.

Proslava 70. godiπnjice Izraelskog filhar-monijskog orkestra trajala je dva tjedna,a ukupno je bilo prodano 24.000 ulazni-ca. Izraelski filharmonijski orkestar prvi jeput nastupio 26. prosinca 1936. godine uTel Avivu, a posebno se pamti njegovprvi dirigent Arturo Toscanini koji je ost-vario nezaboravan koncert s djelimaRossinija, Brahmsa, Schuberta i Mende-lsohna.

Toscanini je u Tel Aviv doπao u znak soli-darnosti sa 75 Ëuvenih glazbenika Æido-va koji su iz Europe pobjegli na inicijativuviolinista Bronislava Hubermana. Dolas-kom nacista na vlast u NjemaËkoj on jebio shvatio da je za glazbenika Æidova,

Monet Scopus u Jeruzalemu pod rav-nanjem Leonarda Bernsteina odræaokoncert pred izraelskim vojnicima ranje-nima u borbama.

Glazbenik koji je viπe od svih drugih os-tavio svoj trag na Izraelski filharmonijskiorkestar ostaje Zubin Mehta - sveukupnoje orkestrom ravnao 1955 puta, a naj-omiljeniji skladatelj orkestra nedvojbenoje Beethoven (izveden 3510 puta), na-kon kojeg slijede Mozart (3323 puta),Brahms (1923 puta), Mendelsohn (1021)i Dvoræak (1009).

Izraelska filharmonija je proπle godinepod ravnanjem Zubina Mehta nastupilau Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisins-kog na obiljeæavanju 200. godiπnjice

poput njega, nuæno napustiti stari kontinent i buduÊnost potra-æiti u Palestini.“Toscaninijeva solidarnost bila je najbolja stvarkoja se mogla dogoditi novom orkestru”, kaæe Ghilad Mishori,jedan od glazbenika filharmonijskog orkestra. “Jer nakon njeganiti jedan dirigent nije osjeÊao da je nedostojno pojaviti se predpublikom u Tel Avivu bez obzira πto se grad tada joπ gradio“, ka-æe Mishori.

Tijekom desetljeÊa svog postojanja orkestar je dijelio nevoljeizraelske dræave u Ëije je ime znao nastupati i kao “velepos-lanik”. Glazbenici iz Tel Aviva svirali su u Kairu, Berlinu, Moskvi,New Yorku, Londonu i Parizu uspijevajuÊi odræati se na me-unarodnoj razini Ëak i u trenucima krize. Tijekom πestodne-vnog rata 1967. godine, kada je izgledalo da Êe æidovsku dr-æavu poraziti arapska vojna koalicija, orkestar je u amfiteatru

Æidovske opÊine Zagreb i proslave Dana grada Zagreba kada

je izvela orkestralne skladbe Beethovena, Berlioza i Richarda

Straussa te kao dodatak Tibaltovu smrt iz “Romea i Julije” Ser-

geja Prokofjeva.

Izraelski filharmonijski orkestar se zagrebaËkoj publici prvi put

predstavio 13. kolovoza 1994. godine pod vodstvom Mehte, a

u ljeto 1998. godine gostovao je u Zadru, Dubrovniku i na Za-

grebaËkim ljetnim veËerima. Iste su godine u listopadu izraelski

filharmoniËari ponovo nastupili u Koncertnoj dvorani Vatroslava

Lisinskoga pod dirigentskim vodstvom Lorina Maazela.

Izraelska filharmonija je 2004. godine odræala koncert u pulskoj

areni pod ravnanjem Zubina Mehte.

7700.. GGOODDII©©NNJJIICCAA

33

ARHITEKTURA:: VINKOVA»KA SINAGOGA ::

9988

VVIINNKKOOVVAA»»KKAASSIINNAAGGOOGGAA

IIzzvvoorrii oo ggrraaddnnjjii vviinnkkoovvaaËËkkee ssiinnaaggooggee

Kao nadopunu prethodnom Ëlanku donosimo prijepis prona-enih izvora vezanih uz izgradnju vinkovaËke sinagoge. Oninam svjedoËe i o pripremama za gradnju objekta i o tijekusame gradnje. Danas kad izvorna arhivska graa vinkovaË-ke Æidovske opÊine viπe ne postoji, rijedak su izvor iz kojeg semoæe rekonstruirati povijest ove graevine. U ovom Ëlankuskupljene vijesti svjedoËe kako se vijest o podizanju velikogavinkovaËkog hrama pronijela po cijelom sjevernom dijeluKraljevine SHS, od lokalnih tiskovina u Vinkovcima i obliænjemVukovaru do Zagreba i Novog Sada. Razumljivo je da sutada brojne æidovske tiskovine obratile najveÊu pozornost nagradnju hrama, no i neæidovski listovi, poput tada vjerojatnonajËitanijeg lista na njemaËkom jeziku u cijeloj dræavi, Agra-mer Tagblatta, donijele su kratku vijest.

****** NNoovvii iizzrraaeelliittiiËËkkii hhrraamm,, „„VViinnkkoovvccii ii ookkoolliiccaa””,, VViinnkkoovvccii,, bbrr.. 4466..,,1122.. 1111.. 11991111..,, ssttrr.. 44..

«Saznajemo da se u krilu upravnog odbora izraelitiËke bogo-πtovne opÊine ozbiljno radi na tom, kako bi se sagradio πto pri-je novi hram, jer da danaπnji ne zadovoljava ni svojim opsegom,a joπ manje higijenskim propisima. I dok su u naËelu svi sloænida se hram ima sagraditi - dakako tek onda kad bude dovoljnoggradjevnog kapitala - razilaze se u pitanju mjesta, o Ëemu imarazliËitih predloga.fl

****** NNoovvooggrraaddnnjjaa iizzrraaeelliittiiËËkkoogg bbooggoommoolljjnnoogg hhrraammaa uuVViinnkkoovvcciimmaa,, „„SSvvjjeettlloosstt””,, VViinnkkoovvccii,, bbrr.. 1177..,, 2266.. 44.. 11991144..,, ssttrr.. 55..

«U Ëetvrtak, dne 23. o. mj. sastao se po upravi izraelitiËkebogoπtovne opÊine nominirani odbor za novogradnju izraeli-tiËkoga hrama u Vinkovcima, te konstatirajuÊi se budu iz-abrani: za predsjednika R. Gross, za potpredsjednika g. Dr.A. Bresslauer, za tajnike g. J. Reich, a nadalje u pripravni

uæji odbor gg M. Augenfeld, J. Deæma, G. Herzog, J. Pick i L.Stein. - kako dosadaπnja izraelitiËka bogomolja niti u nutar-njem prostoru, a niti u vanjπtini, nikako ne odgovara svojojsvrsi, to se nadamo i æelimo da agilnom odboru rad uplodi ida dobije ovdaπnja izraelska bogoπtovna opÊina naskoronovi hram Boæji, koji bi u svemu odgovarao danaπnjim zaht-jevima i bio bi takoer na ures naπega mjesta.fl

****** JJüüddiisscchheess LLeebbeenn iinn VViinnkkoovvccii,, „„JJüüddiisscchheess VVoollkkssbbllaatttt””,, NNoovviiSSaadd,, bbrr.. 1111..,, 1166.. 33.. 11992233..,, 2288.. AAddaarr 55668833,, ssttrr.. 22

(Izdvojen je dio koji se odnosi na gradnju sinagoge u Vinko-vcima) ... «Der Bau der neuen Synagoge ist bereits bis zurDachgleiche gediehen und soll mit Beginn des schönnenWetters fortgesettzt werden. Die Opferwilligkeit unserer Ge-meindemitglieder hat sich hier - mit vereinzelten Ausnahmen- im schönsten Lichte gezeigt. Die enormen Kosten, die sichauf cca. 4 Millionen Kronen belaufen, sind fasst ausschließli-ch aus eigenen Mitteln aufgebracht. Besonders hervorzu-heben ist aber die Großherzigkeit, des auch sonst als wohltä-tig bekannten Großkaufmanns und DampfmühlenbesitzersHerrn Jakob Schlesinger, der allein. Million in Baarem undaußerdem 4 Fenster und die Haupteingangstüre gespendethat. Der Bau ist im maurischen Stile gehalten und wird sichals Prachtbau repräsentieren. Bei dem konservativen Geis-te, der in unserer Gemeinde herrscht, braucht es wohl nichterst vermerkt zu werden, daß bei der Fertigstellung der Syna-goge auf alle in Betracht kommenden religiösen Vorschriften

Piπe: MMrr..sscc.. DDrraaggaann DDaammjjaannoovviiÊÊ

34

ARHITEKTURA :: VINKOVA»KA SINAGOGA ::

9988

Rücksicht genommen wird und daß die Arbeiten am Sab-bath und an den jüdischen Festtagen vollkommen ruhen. Esist zu hoffen, daß an den kommenden Jomim nauroim derGottesdienst bereits in der neuen Synagoge stattfinden wi-rd.fl

****** SSvveeËËaannoo oottvvoorreennjjee hhrraammaa,, „„CCiibbaalliiss””,, VViinnkkoovvccii,, bbrr.. 77..,, 11..1111.. 11992233..,, ssttrr.. 99..

«Ne bude li nepredvidivih zapreka naπiÊe sugraani Jevreji na 3. prosinca t. g.prvi puta obaviti sluæbu Boæju u svomenovome hramu, kojega su, gotovo beziËije pomoÊi sami svojom poærtvovnoπ-Êu podigli. Otvorenje novoga hramaobavit Êe se daπto sveËanim naËinom.NaroËito su sa strane izrael. kultur. ihuman. druπtava poduzete pripravekako bi se u predveËerje, dakle u ne-djelju dne 2. prosinca priredila ugodnai interesantna zabavna veËer. U pripra-vi je mnogo toga. HoÊe li sve to poÊi zarukom kako je zasnovano, hajdemo davidimo! Drugi decembar nije baπ dale-ko!fl

DDrr.. LLaavvoossllaavv ©©iikk,, SSllaavvaa uu VViinnkkoovvcciimmaa,,„„ÆÆiiddoovv””,, 11992233..,, bbrr.. 5522..,, ssttrr.. 22--33..

«Na blagdan hanuka posvetila je æidov-ska opÊina u Vinkovcima svoju novusinagogu. Usred grada, u Aleksandro-voj ulici, podignut je ovaj hram Boæjikao æiv dokaz samosvijesti, ponosa isnage Æidova u tom najmlaem graduSlavonije.VinkovaËka slava nema teklokalno znamenovanje - to je afirmaci-ja, da je svjesno, samostalno istaknutoæidovstvo najbolje sredstvo opÊe sloge,jamstvo napredka i procvata ne samosame jevrejske opÊine, veÊ i cijeloggrada. Nijesu samo modrobijele deko-racije hrama dokazale duh koji prove-java vinkovaËko æidovstvo - okolnost,da Æidovi pored Hrvata i Srba Ëine ugradskom zastupstvu posebnu stranku,posvjedoËava skroz samostalno opred-jeljenje vinkovaËkih Æidova. Slava u

rasne æive slike iz Biblije, raskoπnaatrakcija ljepote i zdravlja, ispunile sutisuÊe sluπatelja udivljenjem, a biranimuzikalni i deklamatorni program opetje dao prilike, da se i u æidovskom mil-lieuu moæe neπto veliko postiÊi.Uz novuvanrednu uspjelu proslavu imade pos-veta novog æidosvkog hrama i svoje du-boko unutarnje znaËenje. Sve neprilikeratnih i poratnih godina nijesu sprijeËiliovih 160 opÊinara vinkovaËke æidovskeopÊine da nasmognu silna sredstva zatu bogomolju i upravo je dirljivo gledatinastojanje pojedinih obitelji da njihoviprinosi budu πto veÊi. Svakako je svakipojedini vrlo mnogo dao - vanjskih pri-nosa se hotice nije traæilo - i veÊ dalnjiplan, da se podigne novi stan rabinu.Poærtvovnost dakle nema granice pakako je predsjednik opÊine dr. ArminLederer u svom spomen-slovu tako dir-ljivo izveo, danaπnje pokoljenje je po-kazalo da je dostojno svojih predja, kojisu u tom starom graniËarskom gnijezdupred pola stoljeÊa osnivali svoju opÊinui taj rad bit Êe najbolje jamstvo za æi-dovski duh pomladka. Æidovska opÊinaje u svojoj biti konzervativna - ne samopo vjerskom osvjedoËenju rabina dr.Mavre Frankfurtera, veÊ u cijelom bo-gosluæju. Zbor mladiÊa uzveliËuje hramsvojim pjevanjem pa se time i u mlade-æi probudjuje znanje i razumijevanje zabogosluæje. Svijetao je dan za nas Æido-ve u cijeloj dræavi bilo slavlje u Vinkov-cima i tek se moæe æaliti da su ti pozividoπli u zadnji Ëas. Mi Æidovi sigurno neæalimo i ne traæimo nikakve sveËane

dr. Bogdana MilaπinoviÊa. Drugi prokuπani prijatelj Æidova,gradonaËelnik dr. Gjuro TopaloviÊ biranim rijeËima izjavljuje,da Êe grad Vinkovci uvijek smatrati tu sinagogu, Ëije on klju-Ëeve preuzima svojom te svu zaπtitu, koju god moæe pruæititom simbolu. Zabava u «Hrvatskom domufl bila je izrazito æi-dovska, gospojinsko druπtvo, cionistiËka organizacija i æidov-sko πportsko druπtvo postigli su zbilja remek-uspjeh. Prek-

manifestacije, nikakvih sveËanih parada, ali neka prevelikaplahost opet nije na mjestu. Kao πto je zaËudno, da se naπirabini sastaju na svom zboru u privatnoj kuÊi, izbjegavajusvaki doticaj s opÊinom u kojoj se sastaju, propuπtaju ËaksveËanu sluæbu Boæju, koja do sada kod nijednog æidovskogkongresa nije uzmanjkala, tako nije trebao ovaj dan u Vinkov-cima proÊi u krugu opÊine i nas par izaslanika iz Beograda,Zagreba, Osijeka, Vinkovaca i Rume. Ovakove zgode su rijetke

Vinkovcima znaËila je ali valjanost i uspjeh toga smjera ova-ko zduπno sudjelovanje cijelog stanovniπtva bez razlike vjero-zakona nijesam joπ doæivio. Hrvatsko pjevaËko druπtvo «Rel-koviÊfl pjeva u novoj sinagogi - uz zvukove hrvatske i srpskehimne odzvanjaju i jevrejski zvukovi «Hatikvefl. Srpsko-pravo-slavna opÊina izaπilje na tu slavu svoje izaslanstvo sa parohomi crkvenim predsjednikom te starim iskrenim prijateljem nas Æi-dova iz mladih dana, narodnog poslanika kr. Javnog biljeænika

Dragan Damjanović rođen je1978. u Osijeku. Diplomirao je po-vijest umjetnosti i povijest u rujnu2002. na Filozofskome fakultetu uZagrebu. Tijekom studija dobivanagradu rektorata Zagrebačkogsveučilišta s radom “Sakralna ar-hitektura Đakovačko-srijemskebiskupije u vrijeme biskupa JosipaJurja Strossmayera”. Poslijediplo-mski studij povijesti umjetnostiupisuje 2002. godine, a od 1. ožuj-ka 2003. počinje raditi kao znanst-veni novak na Odsjeku za povijestumjetnosti na projektu Hrvatskaumjetnost XIX. i XX. stoljeća ueuropskom kontekstu, prof. dr. sc.Zvonka Makovića. Magistrirao jeu ožujku 2005. na istome fakultetus temom “Vukovarski arhitektFran Funtak” (mentor prof. dr. sc.Zvonko Maković). U proljeće2002. uključen je u Intenzivni te-čaj Istočno-europskog institutaSlobodnoga sveučilišta u Berlinuu organizaciji Pakta stabilnosti Ju-goistočne Europe. Glavno područ-je interesa vezano mu je za povijestarhitekture sjeverne Hrvatske iSlavonije u 19. i prvoj polovini 20.stoljeća, o čemu je već objavio nizradova.

35

ARHITEKTURA:: VINKOVA»KA SINAGOGA ::

9988

- i u naπim redovima treba ponos dignuti. Ne razumijem nika-da zaπto kod nas Æidova uvijek samo i iskljuËivo domaÊi ra-bin obavlja funkcije - zaπto ne bi rabini iz daleka ili bliza sudj-elovali, zaπto se ne bi i kod nas u takvim zgodama i uopÊeπto ËeπÊe Ëula rijeË gosta.Zauzeo pojedinac ma kakvo poli-tiËko stajaliπte, æidovstvo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovena-ca je cjelina i zato bi morali k ovakovoj slavi biti pozvani iza-slanici svih opÊina, sudjelovati Æidovi iz bliza i daleka.Nekato ne bude omalovaæenje tog zbilja prelijepog dana - boli mesrce kad znadem koliko dobri Æidovi bi se sa mnom veselilikad bi i oni mogli da uËestvuju kod tako lijepe sla-ve.VinkovaËka jevrejska opÊina koraca uspjeπno napredme prvima naπe dræave - opetujem rijeËi svog pozdravnoggovora, da se na napredku æidovstva zrcali i napredakdotiËnog grada, a da bez blagostanja Æidova ne moæe nigrad procvasti. Vinkovci, to kulturno, napredno i prometnosrediπte zapadnog Srijema imade sjajnu veliku buduÊnost, as njim i njegovi svjesni Æidovi.fl

****** DDiiee nneeuuee jjüüddiisscchhee SSyynnaaggooggee iinn VViinnkkoovvccii,, „„AAggrraammeerr TTaagg--bbllaatttt””,, bbrr.. 228844..,, 1122.. 1122.. 11992233..,, ssttrr.. 33..

«wurde auf feierliche Weise am 9. d. M. eröffnet. Aus Zag-reb wohnte Dr. ©ik dieser Feier bei.fl

****** PPoossvveettaa nnoovvoogg ææiiddoovvsskkoogg hhrraammaa,, „„CCiibbaalliiss””,, VViinnkkoovvccii,, bbrr..1100..,, 1155.. 1122.. 11992233..,, ssttrr.. 77..

«Naπi sugraani Æidovi posvetiπe u nedjelju 9. o. mj. svojnovi, krasni hram na sveËani naËin u 3 sata popodne. Hramje bio tom zgodom dupkom pun vinkovaËkog graanstva bezrazlike vjere. Nakon govora predsjednika æidovske bogoπtovneopÊine dr. Lederera, otpjevao je «ReljkoviÊfl hrvatsku i srpskuhimnu. Nakon toga je izreËeno viπe lijepih govora, u kojimaje mnogo isticana sloga, ljubav i vjerska snoπljivost vinkova-Ëkih graana (πto je konaËno i istina. Vjerski smo tolerantni,ali smo u zadnje vrijeme postali politiËki, zapravo partijski,vrlo nesnoπljivi ili bolje - nesnosni). Iza samog obreda pos-vete je opet «ReljkoviÊfl otpjevao lijepu æidovsku himnu «Ha-tikvafl. NaveËe su mjesna æidovska druπtva priredila lijepuzabavu sa programom. O prvoj (zapravo drugoj) toËki progra-ma ne bi se dalo mnogo reÊi - O g. Arminski pak nije nuænomnogo govoriti. O njemu su veÊ mnogi stroæi kritiËari mnogo li-jepa rekli. - Izvedenih 10 æivih lika iz æidovske historije je vrlouspjelo, pa bi bilo poæeljno, da to ne ostane osamljen primjeru Vinkovcima. Pauze malo preduge. Pogled na opÊinstvo udvorani to veËe pruæao je pozornom posmatraËu i jedanaestu- vrlo elegantnu - sliku. Nova velika dvorana «Hrvatskog do-mafl sasvim puna.

****** IIzzrraaeelliittsskkii hhrraamm uu VViinnkkoovvcciimmaa,, „„SSrriijjeemmsskkii HHrrvvaatt””,, VVuukkoovvaarr,,bbrr.. 1188..,, 1155.. 1122.. 11992233..,, ssttrr.. 22..

«U nedjelju dne 9. o. Mj. Obavljena je na osobito sveËannaËin posveta novosagradjenog hrama. PoærtvovanoπÊudomaÊih vjernika, sabrali su potrebnu svotu za izvedenje ove

lijepe gradjevine, kojom se Vinkovci moæe doista ponositi.Hram je sagradjen u modernizirano maurskom slogu, balko-ni, kor, stupovi i lukovi su od armiranog betona. Ukupni troπ-kovi dosele iznaπaju oko 4 i pol milijuna kruna. »im budesadanji stan nadrabina uklonjen, parkirati Êe se cijeli prostorpred hramom i time Êe isti doÊi do potpunog izraæaja. I tako suVinkovci ove godine podigli dvije kulturne graevine: Hrvatskidom i Izraelitski hram, pa im na tim uspjesima Ëestitamo. Kakosmo obavijeπÊeni, izradio je detaljne osnove za ovaj hram g.Ing. Fran Funtak, dok je gradnju vodio g. Ing. Makso Bernath.fl

****** RReeddoovviittaa ggllaavvnnaa sskkuuppππttiinnaa iizzrraaeelliittiiËËkkee bbooggooππttoovvnnee ooppÊÊiinneeuu VViinnkkoovvcciimmaa,, „„VViinnkkoovvaaËËkkii ttjjeeddnniikk””,, VViinnkkoovvccii,, bbrr.. 2244..,, 1166..66..11992288..,, ssttrr.. 11--22

Glavna skupπtina æidovske opÊine pod predsjedanjem Ig-njata Langa odræana je 14. 6. 1928. Rjeπavali su mnoge zna-Ëajne poslove. Donosi se tekst koji se odnosi na podizanjenovog rabinovog stana i ruπenje starog, koji je zaklanjaopogled na sinagogu.....«Tako je opÊina prema odredbi grad-skog gradjevnog ureda imala da poruπi danaπnji rabinskistan, kako bi bilo vidno proËelje lijepog novog hrama, a i sa-graditi novi stan za rabina. To se je pitanje vuklo godinama,ali je zapinjalo radi pomanjkanja sredstava. Sada kada se je,sabiranjem dobrovoljnih priloga doπlo do neke svote, moglose pristupiti rjeπavanju ovoga krupnijeg pitanja. ZakljuËeno jejednoglasno da se ima poruπiti danaπnji rabinski stan na zem-ljiπtu kupljenom od «Hrvatskog domafl, a u novoj ulici sagraditinovi a da bude potrebna svota potpuno osigurana zakljuËujeskupπtina spontano i jednoduπno, da se ima od prinosnika uosamnaest mjeseËnim obrocima sakupiti 50 postotni prirezna prinos raspisan za godinu 1928. zakljuËeno je nadalje, dase za πkolske i kancelarijske svrhe, a na prostoru iza novoghrama ima podiÊi podesna zgrada. Kasnije Êe se joπ demolira-ti stari hram, a kuÊa uz stari hram Êe se adaptirati u stambenesvrhe. Kolikogod su prednji zakljuËci o grdnjama i popravcimabili krupni, to je potonji zakljuËak o ruπenju staroga hrama,koji je kroz decenije bio nijemim, a ipak rjeËitim svjedokomrazvoja ove opÊine, izazvao sentimentalne osjeÊaje opÊina-ra, jer im se je teπko bilo rastati π njime.fl…

****** SSmmrrtt JJaakkoobbaa SScchhlleessiinnggeerraa,, „„VViinnkkoovvaaËËkkii ttjjeeddnniikk””,, VViinnkkoovvccii,,bbrr.. 4444..,, 44..1111..11993333..,, ssttrr.. 22..

»U utorak, 31. pr.mj. sahranjen je na vinkovaËkom æidovs-kom groblju Jakob Schlesinger, poznati vinkovaËki trgovac iindustrijalac. Umro je u 74. godini æivot. Pokojnik je bio u na-πem gradu vrlo viena i uvaæena liËnost, a uz to veliki prijatelji podupiratelj siromaha. Bio je dugogodiπnji odbornike vinko-vaËke æidovske bogoπtovne opÊine i stekao si je velikih zas-luga oko podizanja novoga æidovskog hrama u naπem gradu.Sprovodu je prisustvovalo veliko i nepregledno mnoπtvo na-πega graanstva. Od pokojnika su se oprostili g. g. nadrabindr. Frankfurter, predsjednik dr. Lang i Jaffa. VjeËna mu uspo-mena!fl

36

VEKSILOLOGIJA :: IZRAEL ::

9988

ZZAASSTTAAVVEEIIZZRRAAEELLAA

Piπe: ÆÆeelljjkkoo HHeeiimmeerr

1. „Æidovska zastava“ kao dio setavjerskih zastava jednog proizvoaËazastava u SAD (s lijeva na desno):

krπÊanska (tj. protestantska), papinska(tj. rimokatoliËka), episkopalna iæidovska. (www.flagline.com)

Kombinacija plave i bijele po-služila je kao temelj za brojnedruge židovske i izraelske gra-dske, društvene, političke i dr-uge zastave i simbole. Ne bi bi-lo pretjerano reći da su te bojemeđu najvažnijim simbolimasuvremenog židovstva i to prih-vaćene kao takve ne samo me-đu Židovima, nego i u nežidovs-kom svijetu.

Ovaj tekst saæetak je knjige Zvija Ru-dera: „The National Colors of the Peopleof Israel: Tradition, Religion, Philosophyand Politics Interwined“, Samir Publica-tions, Jerusalem 1999. - 5759., izraen iotisnut uz dozvolu autora.

PPLLAAVVAA II BBIIJJEELLAADanas mnogi Æidovi, ali i neæidovi, sma-traju oËiglednim da su „æidovske boje“plava i bijela. I u Izraelu i u dijaspori te sudvije boje izuzetno popularne i koriste seu mnoπtvu prilika. Suverena æidovskadræava koristi ih u svojoj dræavnoj i na-cionalnoj zastavi, a u dijaspori je Æidovikoriste u zastavi CionistiËkog pokreta(koja je jednaka zastavi Dræave Izrael,kao πto smo pisali u prijaπnjim brojevi-ma). Osim toga, u dijaspori su danasplavo-bijele zastavice postale „æidovskezastave za svaku priliku“, pa tako i zaoznaËivanje æidovstva kao vjeroispovi-jesti (Sl.n1). Plavo-bijele zastavice seËesto zovu samo na hebrejskom „tek-helet-lavan“ ili u posljednje vrijeme „ka-khol -lavan“. Naime, u suvremenom he-brejskom jeziku rijeË „tehkelet“ opisujesvijetlo plavu ili nebesko plavu boju, arijeË se „kakhol“ koristi za tamnije, dub-lje plave nijanse kao πto su indigo, mor-narsko plava ili kraljevsko plava. Razlikaizmeu tih izraza donekle je sliËna hr-vatskim izrazima plavo i modro te, kao iu hrvatskom, toËna granica izmeu njihnije jasna u govoru, pa su izrazi viπezna-Ëni. Uglavnom, razlika izmeu „tekhe-let“ i „kakhol“ nema korijene u æidovs-koj tradiciji i sasvim je „suvremena“izmiπljotina, vjerojatno pod utjecajimasuvremenih jezika kojim govore æidovs-ki useljenici. Kombinacija plave i bijeleposluæila je kao temelj za brojne drugeæidovske i izraelske gradske, druπtvene,politiËke i druge zastave i simbole. Ne bi

meu Æidovima, nego i u neæidovskomsvijetu.

U biblijskim tekstovima naziv „tekhelet“upotrebljava se za naziv boje koja se do-bivala posebnom tehnikom iz izluËevinaodreene morske æivotinje nazivane „hi-lazon“. Ta boja i platno obojeno njomekod nas se najËeπÊe prevodi kao pur-pur, grimiz i skrlet, ali se opÊenito sma-tra da se zapravo radi o odreenoj nija-nsi plave boje. No, niti je pouzdanoutvreno koja je æivotinja biblijski „hila-zon“ niti kojim se postupkom dobivalaboja niti o kojoj se nijansi radi. Upravosu ta pitanja, kao i veliko znaËenje „ta-kheleta“ u æidovskom vjerskom æivotu,naznaËena se u ovom tekstu.

TTaalliittVjerojatno je glavni razlog popularnostiplave i bijele boje u suvremenom æido-vstvu, jednako meu onom religioznomkao i meu sekularnom, jest Ëvrsto uvje-renje πirokih krugova da se njihova vje-rojatno svaki Æidov koji je barem jednomu æivotu kroËio u sinagogu, πiroko je pri-hvaÊen kao iskonski simbol æidovske na-cionalne kulture, povijesti i vjere (Sl. 8).©to se dizajna zastave tiËe, to je vjero-jatno toËno, no o bojama se mora raditio nekoj zabuni. Tko god je vidio raznetalite vjerojatno je svjestan da njihoveboje priliËno variraju. Dok je kod veÊinetalita podloga zaista bijela, pruge uz ru-bove uopÊe ne moraju biti plave. Zapra-vo, u veÊini sluËajeva su crne (kao πto jeto i bilo kod veÊine talita tijekom srednj-eg vijeka [32]) ili pak tamno ljubiËaste!)Osim toga, postoje i „moderni“ taliti kodkojih se koriste sve moguÊe dugine boje(Sl. 9). Stoga je, Ëini se, snaga legendenevjerojatno jaka u odræavanju tog popu-larnog miπljenja. I dok se osnovni uzorakpruga na nacionalnoj zastavi zaista

bilo pretjerano reÊi da su te boje meunajvaænijim simbolima suvremenog æido-vstva i to prihvaÊene kao takve ne samo

37

VEKSILOLOGIJA:: IZRAEL ::

9988

temelji na molitvenom πalu - prema jed-noj „sluæbenoj priËi“ koja opisuje nas-tanak izraelske zastave (Wolfsonovoisticanje talita na CionistiËkom kongre-su koje je opisano u prethodnim brojevi-ma) - s duge strane uopÊe nema sumnjeda se povijesna privræenost æidovskognaroda plavoj boji treba pripisati resamatradicionalne æidovske odjeÊe, koje sena hebrejskom zovu „cicit“, a ne samomtalitu. Rese - cicit zaista kombiniraju bije-lu i plavu boju u jedinstvenu cjelinu kojaima duboko filozofsko, vjersko i povijes-no znaËenje. Kao πto G. Scholem kaæeu [11a], „iz zajednice bijelih i plavih resa,plavo-bijele boje Izraela su nastale.“ Bib-lijska zapovijed o noπenju cicita nalazise u Knjizi brojeva [33]: „ReËe JahveMojsiju: ‘Govori Izraelcima i reci im: ne-ka od naraπtaja do naraπtaja prave resena skutovima svojih haljina, a za resusvakoga skuta neka privezuju ljubiËastuvrpcu. Imat Êete rese zato da vas pogledna njih sjeÊa svih Jahvinih zapovijedi.Vrπite ih, a ne zanosite se svojim srcemi svojim oËima, πto vas tako lako zavodena bludnost. Tako Êete se sjeÊati svihmojih zapovijedi, vrπit Êete ih i bit ÊeteposveÊeni svome Bogu.“ I u Ponovlje-nom zakonu [34]: „...Na Ëetiri roglja ogr-taËa kojim se zaogrÊeπ napravi rese. ...“Bit tih zapovijedi jest zahtjev da svi od-rasli muπkarci Æidovi [35] dodaju rese nasva Ëetiri ugla njihovih haljina. U biblijskovrijeme nema nikakvih naznaka da sucicit dio nekog posebnog molitvenog πa-la, niti nema dokaza da je talit (kakva gapoznajemo danas) bio dio svakodnevnenoπnje Hebreja (15). Naprotiv, rese suse uobiËajeno nosile na sva „Ëetiri rogljaogrtaËa“, kako kaæe Ponovljeni zakon.Taj „ogrtaË“ bio je najobiËniji plaπt kao ujavnosti obavezni dio narodne noπnje Æi-dova muπkarca. Æidovski vjerski izvorinaglaπavaju da je u biblijska (a i talmud-ska) vremena, veÊina odjeÊe bila Ëetve-rostrana te je ispunjenje te zapovjedi bi-lo priliËno jednostavno [36, 37, 38].Dakle, nije bilo potrebe za nekim pose-bnim Ëetverokutnim „πalom“ na kojem bise isticali cicit. Talit je kao molitveni πal„izum“ nekih kasnijih vremena [39], kadase uobiËajena odjeÊa razvila u razne ne-Ëetverokutne oblike. Takav razvoj po-taknuo je potrebu za noπenjem poseb-noga Ëetverokutnog ogrtaËa, pored

9. Talit „Jakobove ljestve“ izraelskogumjetnika Yaakova Agama (r. 1928.)

Vjerojatno je glavni razlog po-pularnosti plave i bijele boje u suvremenom židovstvu,jednako među onom religio-znom kao i među sekularnom,čvrsto uvjerenje širokih krugo-va da se njihova zastava teme-lji na bojama molitvenog šala -talita.

uobiËajene odjeÊe, Ëime se omoguÊujeÆidovu da ispunjava zapovijedi [40, 41,42]. Takoer, treba biti svjestan da su,nakon nestanka æidovske dræave i slo-bodnog vjerskog æivota u Judeji, objav-ljene rabinske odluke koje ograniËavajunoπenje talita samo u sinagogi i u æido-vskom domu tijekom jutarnje molitve teu posebnim prilikama (kao πto je Danpomirenja - Jom Kipur). Tako je odjeÊa sresama postala „molitveni πal“ koji da-nas poznajemo. Zaista u naπe doba ve-Êina Æidova uistinu nosi cicit samo zavrijeme sluæbe u sinagogi, dok se pokri-vaju talitom, pa je posve jasno zaπto suu njihovima pojmovima talit i cicit postali„jedno“. Tako su plava i bijela boja, pa

prema tome i zastava, postali povezanis talitom koji je mnogo bolje od cicitapoznat i meu Æidovima i meu neæi-dovima (16).

Nadalje, zapovjedi odreuju da se resecicita sastoje od niti koje su obojene udvije boje: „tekhelet“ i „lavan“. Zapravo,iako se boja „lavan“, koja se obiËno pre-vodi kao bijela, ne spominje eksplicitnou zapovijedima, implicirana je tekstom,kao πto tumaËi Majmonides: „druge niticicita [tj. one koje nisu „tekhelet“] su bi-jele jer nema zapovjedi da ih treba bo-jati...“ [43]. Tradicionalno, rese cicitaizrauju se od dugih svijenih niti kojesu provuËene kroz rupicu na par centi-metara od ruba tkanine. Cicit se sastojeod osam kraÊih niti. S obzirom na to daodnos niti obojenih „tekhelet“ i lavan“ ni-je odreen u Tori, postoje razlike u miπ-ljenjima. Majmonides predlaæe da tre-ba biti jedna nit „tekheleta“ i sedam niti„lavan“. Raπi i Tosafot (17) odreuju

odnos na Ëetiri i Ëetiri, a Ravad (18) in-zistira na dva prema πest [44].

Kao πto je prikazano dalje, æidovska jetradicija dala veliku vaænost tom pravi-lu, za koje se dræi da ima i praktiËne imistiËne aspekte. Majmonides kaæe u[45], „osoba mora u svako doba biti sv-jesna znaËenja resa, jer je Sveti, Blago-slovljeno Njegovo Ime dao tako znaËe-nje da su sve zapovjedi ovisne o njima,kao πto je reËeno [u Knjizi brojeva15:39]: ‘ Imat Êete rese zato da vas po-gled na njih sjeÊa svih zapovijedi Gos-podinovih’.“ Drugim rijeËima, na zapo-vjed o cicit gleda se jednakom vaænostikao na svih ostalih 613 zapovjedi kojeTora propisuje Æidovima! DapaËe, pot-reba da se ta zapovijed odræava „odnaraπtaja do naraπtaja“, za sva vreme-na, postavlja je na istu razinu kao i za-povijed o odræavanju svjetlosti Menore„stalno i uvijek“ [46]. S tim filozofskim ivjerskim okvirom, svrha i simbolika cici-ta smatra se oËitovanjem samih zapovi-jedi odnosno da sluæi kao podsjetnik æid-ovskom narodu njegovoga posebnogodnosa s Bogom. Kao πto Talmud ka-æe [46]: „Gledanje [na „tekhelet“] uzro-kuje prisjeÊanje [na zapovijedi]; prisje-Êanje uzrokuje provoenje...“ RabiSoloveitchik biljeæi [49] da su generaci-je i generacije Æidova na plavo i bijeloobojani cicicijsku oznaku... i protuot-rov za zaborav.“ Vaæan rabinski izvor[50] navodi da se simbolika i funkcijacicita kao podsjetnika na zapovijediTore moæe naÊi veÊ u samoj rijeËi cicit,Ëija je gematrija (numeriËka vrijednost)600 (19). Naime, zajedno s osam niti ipet Ëvorova, to je 613, kao broj zapovi-jedi u Tori danih Æidovima.

38

VEKSILOLOGIJA :: IZRAEL ::

9988

BBoojjaa tteekkhheelleettIpak, postoji priliËno neslaganje æidov-skih mudraca iz vremena nakon ruπe-nja Hrama oko boje zvane „tekhelet“.Taj je izraz izazvao moæda najljuÊe di-skusije u odnosu na sve druge boje,upravo zbog vaænosti zapovijedi o cici-tu i drugih zapovijedi u kojima se boja„tekhelet“ navodi u kontekstu velike va-ænosti. Ne samo da se spore oko zna-Ëenja boje, nego je i nijansa plave bojekoju odreuje izraz „tekhelet“ bila pred-met dubokih nesuglasica. Zapravo, nemogu se sloæiti niti oko toga da li seuopÊe radi o plavoj boji. Osim toga, Ëaki tehnikalije oko naËina izrade te bojebile su predmetom priliËnih kontrover-zi. Na primjer, Raπi u svojem komenta-ru Izlaska kaæe: „A vuna boje ‘tekhelet’bila je bojana krvlju ‘hilazona’ (o toj bib-lijskoj æivotinji vidi dalje), koja je bila ze-lena...“. Ibn Ezra savjetuje: „moramo seosloniti na naπe mudrace koji tvrde da jeona [zavjesa Zavjetnog πatora] bila ze-lena i izraena od vune [53]. Nadalje,Jeruzalemski Talmud [54] kaæe: „Boja‘tekhelet’ sliËi boji mora, a more sliËibojom travi [vegetaciji], a trava sliËi bo-jom nebu (21), a nebo nalikuje Tronu[Boæje] Slave...“. Pa i u Raπijevu ko-mentaru Babilonskog Talmuda [55],‘tekhelet’ se interpretira kao nijansa ze-lene, razliËita od druge nijanse koja sena hebrejskom zove „karti“ (22). S dru-ge strane, u Midraπu nalazimo miπlje-nje da „tekhelet“ zapravo nije plava ne-go crna! Na primjer, Raπi citira RabijaMoπea „Ha-Darπana“: „Boja ‘tekhelet’sliËi boji nebesa (tj. neba, odnosno bib-lijskim rijeËima „rakiah“) kada se mraËi,blizu zalaska sunca ili Ëak nakon padanoÊi [56].“ Nadalje, Babilonski Talmudraspravlja o boji „tekhelet“, ali bez ika-kve reference na „travu“ ili „vegetaciju“:„Rabi Meir kaæe: ‘Zaπto je tekhelet iz-abrana meu svim bojama? Zato πtosliËi moru i more sliËi nebu („rakiah“), anebo nalikuje Tronu Slave, jer je reËe-no: ‘I vidio si Boga Izraela, a tlo podNjim bilo je poploËano sjajnim safirimapoput boje Ëistog neba [57]’, a i reËenoje: ‘...kao izgled kamena safira, poputTrona...’ [58]“ Iz toga se zakljuËuje daje „tekhelet“ zaista plava. [59]

x. ©koljke volka, tvrdog morskog puæa:Murex brandaris ,L. i Murex trunculus,

L. (www.manandmollusc.net)

Stoga, slijedeći striktno tradi-cionalne izvore i pisanje mu-draca, može se zaključiti dabiblijska boja „tekhelet“, kojase prvo pojavljuje u zapovijedio cicitu u Knjizi brojeva 15:37-40 i koja je poslije, kroz tisuć-ljeća, dospjela do boje nacio-nalnog i državnog simbolažidovskog naroda u smislu „ži-dovske plave boje“, može bitibilo koja od slijedećih pet boja:zelena, tamno plava odnosnoljubičasta, crna, svijetlo plavaodnosno azurna te plavo-pur-purna.

Uzevπi u obzir sasvim razliËite i kontra-diktorne opise boje „tekhelet“ u rabins-koj i drugoj tradicionalnoj literaturi, Ra-bi Herzog (22a1) [60] postavlja dvavrlo logiËna pitanja:

1. Jesu li æidovski mudraci bili slijepi naboje ili su jednostavno ignorirali bojedo te mjere da nisu znali da „boje mo-ra“ i „boje neba“ nisu homogene i ne-promjenjive? Nisu li bili svjesni da su teboje ovisne o mnoπtvu lokalnih faktorakao πto su recimo koncentracija plank-tona, dubina podmorja, vremenski uvje-ti itd.? Nisu li bili sposobni opaziti razlikuizmeu „boje trave“ i „boje Mediterana“?

2. Kad su htjeli usporediti „tekhelet“ sTronom Slave, zaπto li je trebalo navo-diti dugaËke popise sliËnosti s morem,nebom, travom itd.? Nisu li jednostav-no mogli reÊi da je „tekhelet“ nijansapoput kamena safira koji je poput Tro-na Slave?

Rabi Herzog kaæe da je pravi razlog toπto Rabi Meir i drugi uËenjaci nisu ni-kada ni imali na umu dati toËnu definici-ju boje „tekhelet“, veÊ je njihova je na-mjera objasniti njezin duboki smisao.Drugim rijeËima, ne radi se o tome da jenijansa „tekhelet“ istodobno jednakaboji i boji mora i neba i trave, nego seradi o simboliËkom znaËenju za narodIzraela. Na primjer, Raπi objaπnjava

referencu na more kao sjeÊanje na Boæ-ja Ëuda koja je izveo za djecu Izraelovuna Crvenom moru: „Zaπto se zove ‘tek-helet’? Jer su EgipÊani uniπteni u mo-ru...“ [61]. Prema drugoj Raπijevoj verz-iji boja je „tekhelet“ simbol desetog zlakojima je Bog kaznio EgipÊane u vrije-me izlaska. Takoer, navodi da je rijeË„tekhelet“ sliËna aramejskoj rijeËi „tilk-ha“ („uniπtenje“), prema masovnoj smr-ti EgipÊana kao rezultat desetog zla.To se desilo u noÊi, kad je nebo crno, ilibarem vrlo tamno plavo, i zato je „tek-helet“ boja „neba kad je mrak u noÊi“[62]. DajuÊi objaπnjenje o znaËenju sim-bolike „tekheleta“ kao opÊenito BoæjihËuda (na moru, na nebu i na zemlji),Rabi Meir je htio oznaËiti jedinstvo Bo-ga i njegovo posebno znaËenje za izra-elski narod. Nadalje, Rabi Herzog na-pominje da se ni Rabi Meir ni drugiuËenjaci Tore ne mogu sumnjiËiti dasu bolovali od daltonizma, osobito zatoπto se u odreenim ritualnim postupci-ma i u diskusijama o njihovu provoenjutraæi izuzetno rafiniran osjet za boje.Stoga, zakljuËuje da se reference narazne boje, kao πto su crna, zelena, itd.mogu objasniti pogreπnom interpretaci-jom „suvremenog koda boja“. Zaista, ubiblijskim i talmudskim vremenima, gra-dacije boja mogle su biti (a i bile se) pri-liËno razliËite nego danas. Na primjer,hebrejska rijeË „shakhor“ koja se danasprevodi kao crna, koristila se u znaËenjui crna i tamno plava; a rijeË „yarok“, da-nas u znaËenju zelena, koristila se zazeleno, æuto i za neke nijanse plave. ©tose tiËe trave spomenute u opisima„tekheleta“, tu se zapravo moæda radi oplavim cvjetovima ili biljkama koje su

39

VEKSILOLOGIJA:: IZRAEL ::

9988

bile svima znane u to doba da nije bilopotrebno daljnjih objaπnjavanja [63].Majmonides (Rambam) je posvetio in-terpretaciji zapovijedi o cicitu i osobitoo boji „tekhelet“ jedno cijelo poglavljesvojega glavnog viπe sveπËanog djela„Miπne Tora“. On objaπnjava [64] da se„rese dodane na krajeve ogrtaËa i na-Ëinjene od istog materijala zovu ‘cicitrese’, jer su kao rese kose na glavi i jerse kaæe ‘i uhvatio me je za pramen (uhebrejskom isto cicit) na glavi’ [65]“. Idok je detaljna Majmonidesova raspra-va izvan okvira ovoga rada, njegovo ob-jaπnjenje boje „tekhelet“ nam je bitno.„Nit vune obojena je u boju neba i njomese omotaju rese. Ova nit zove se „tekh-elet“. U Tori nije propisano koliko putaova nit treba biti zavijena [66]... ali, „jed-na od osam niti treba biti ‘tekhelet’, asedam trebaju biti ‘lavan’“ [67]. „Niti‘tekheleta’ i ‘lavana’ mogu se udvostru-Ëiti, ako se æeli. Pa i ako se nit sastoji odosam niti presavijenih i udvojenih takoda nastane uæe, i dalje se treba smatratikao jedna jedina nit“ [68]. Majmonide-sova interpretacija „tekheleta“ izraæenaje u [60]: „Boja tekhelet gdje god da jespomenuta u Tori odnosi se na vunuobojanu s ‘patur she-ba-kokhel’, bojunebeskog svoda kako izgleda kad sun-ce sja...“ [70]. Ta tvrdnja sama je posebi izvor kontroverze jer se hebrejs-ka rijeË „patur“ moæe prevesti kao „az-ur“, tj. boja Ëistog neba, ali i kao „vrlotamno plava“. Bez obzira na njezinutoËnu nijansu, oËito je da Majmonidessmatra „tekhelet“ plavim. Nadalje, u[73] opisana je tehnika proizvodnje bo-je, gdje kaæe: „kako se niti „tekheleta“koji se koriste u cicitu trebaju bojiti?

U biblijskim i talmudskim vre-menima, gradacije boja moglesu biti (a i bile se) prilično ra-zličite nego danas. Na primjer,hebrejska riječ „shakhor“ kojase danas prevodi kao crna, ko-ristila se u značenju i crna itamno plava; a riječ „yarok“,danas u značenju zelena, ko-ristila se za zeleno, žuto i zaneke nijanse plave.

Cicit obavijen plavom niti(www.tekhelet.com)

NaËini vezivanja plave niti u cicitu (slijeva na desno): Rambam Temainim,

Rambam Radziner, Rambam dvostrukiËvorovi, Hinuch, Gaon iz Vilne, Gaon

Rabbi Amram, Tosafot (1), Tosafot (2).(Mois A. Navon, 1999,

www.tekhelet.com)

Vuna se namaËe u vapno i zatim pere.Potom se kuha u otopini stipse i sliËnihtvari... da bi mogla primiti boju. Uzmese krv ‘hilazona’ - ribe koja je plave bo-je dok je njezina krv crna tinta... Krv sestavi u kotao i zamijeπa s drugim sas-tojcima... te se prokuha kad uzavre.Vuna se namaËe u kotao dok ne popri-mi nijansu neba (tj. nebesa, hebrejski„rakiah“). Ta je „tekhelet“ koji se koristiu resama...“ U svojim drugim spisimaMajmonides opisuje „tekhelet“ kao bo-ju sliËnu safiru i kao mediteranskoplavu boju [74]. U [75] usporeuje „tek-helet“ sa bojom siline (Isatis Tinctoria),biljke od koje se proizvodi plava boja tetvrdi da sliËi na svijetli indigo. SliËne tv-rdnje nalaze se i u Zoharu [76]. Una-toË svemu, Ëak i Majmonides u svojojMiπne Tora sugerira da u odreenimokolnostima boja „tekheleta“ moæe bitirazliËita od plave: „...Ako je ogrtaË u ci-jelosti crven ili zelena, ili koje druge bo-je, rese koje su inaËe bijele boje (‘la-van’) trebaju biti iste boje kao i ostatakogrtaËa; zelene ako je zelen, crveneako je crven. Ako je ogrtaË cijeli obojenu „tekhelet“, obiËne rese trebaju biti bilokoje druge boje osim crne jer ova suviπesliËi na „tekhelet“. Jedna se nit obojenau „tekhelet“ provlaËi oko ostalih niti kao ikad se radi s drugim resama kada nisuobojene...“ [77]. Stoga, slijedeÊi striktnotradicionalne izvore i pisanje mudraca,moæe se zakljuËiti da biblijska boja „tek-helet“, koja se prvo pojavljuje u zapovij-edi o cicitu u Knjizi brojeva 15:37-40 i ko-ja je poslije, kroz tisuÊljeÊa, dospjela doboje nacionalnog i dræavnog simbola

æidovskog naroda u smislu „æidovskeplave boje“, moæe biti bilo koja od sli-jedeÊih pet boja: zelena, tamno plavaodnosno ljubiËasta, crna, svijetlo plavaodnosno azurna te plavo-purpurna.

RReeffeerreennccee::[6-32] KlasiËni tekstovi: Berakhot 9b, Pri

Migdanim, poglavlje 9; u suvremenojliteraturi: A. Kaplan: „tsitsit - A threadof Light“, NCSY/ Orthodox Union,New York, 1984; „The History of thetalis“, ZTMCI, 1996.

[6-11a]G. Scholem: „Color and Their Sym-bolism in Jewish Tradition and Mys-ticism“, u Diogenes, vol. 108, 1979,pp. 84-111.

[6-33] Knjiga brojeva 15:37-40.[6-34] Ponovljeni zakon, 22:12.[6-35] Majmonides: Miπne Tora, Hilkhot Ts-

itsit, 3:10, citirano prema engleskomprijevodu Mosesa Hyamsona, Feld-heimPublishers, Jerusalem/NewYo-rk,1981.

[6-36] Talmud, Menahot 43a; Zevahim18b; Sifri (234) o Ponovljenom zako-nu 22:12; Yad, Tsitsit 3:1; OrakhHaiim 10:1.

[6-37] Tosafot, Arkhin 2b; s.v. Ha-Kol, Tos-afot; Jerusalem Talnum, Shabbat32b s.v. Be-Avon, Abarbanel o Knji-zi brojeva 15:38.

[6-38] Kaplan, navedeno djelo, str. 14, 27.[6-39] Usp. „Talith“ u N. Ausbel: „The Book

of Jewish Knowlage“, pp. 439-441,Crown Publishers, New York, 1964.

[6-40] Talmud, Menahot 41a; Tosafot Pe-sachim 113b s.v. VeAin, Tosafot Ye-shenin; Rokeach 361 (p.247); OrakhHaiim 24:1.

[6-41] Ababrbanel, komentari o cicitu.[6-42] Kaplan, navedeno djelo, str. 28.[6-43] Majmonides, nav. dj. 1:1[6-44] Rabbi Joseph B. Soloveitchik: „Sym-

bolism of Blue and White“, u: „Manof Faith in the Modern World: Refle-

40

ctions of the Rav“, prema predavanji-ma Rabija Soloveitchika uredio Abra-ham R. Besdin, Ktav Publishing Ho-use, Inc., Hoboken, NJ, 1989. Str.28.

[6-45] Majmonides, nav. dj. 3:13[6-46] Levitski zakoni 24:2, Izlazak 27:20[6-49] Soloveitchik, nav. dj. str. 25.[6-50] Sefer Ha-Hinukh 386; isto Soloveit-

chik, nav. dj. citat 3a[6-53] Komentari Raπija i Ibn Ezre o Izlask-

u; isto Mordechai Eliav: „Le-Korotoshel Ha-Degel Ha-Zioni“, u: „Kivunim- Ktav-Et La-Yahadut Ve-Le-Zionut“,Br. 3, str. 49-54, 1979.

[6-54] Jeruzalemski Tlamud, Berakhot81:45.

[6-55] Raπi, komentari Babilonskog Talmu-da, Berakhot 9:72, citiran Rabi Elie-zer.

[6-56] Raπi, komentari na „paraπa πelah“, uime Rabija Moπe Ha-Darπana.

[6-57] Izlazak 24:10[6-58] Talmud, Hullim 89a; Menahot 43b;

Tosafot, Sotah 17a i drugdje.[6-59] Rabi Isaac Herzog: „Hebrew Porphy-

rology“, London, 1913, u: „The RoyalPurple and The BiblicalBlue: Arga-man and Tekhelet. The Study ofChief Rabbi Dr. Isaac Herzog on theDye Industries in Ancient Israel andRecent Scientific Contributions“,Ehud Spanier, ed., Keter PublishingHouse, Ltd. Jerusalem, 1987. str. 60;isto Eliav, nav. dj.

[6-60] Herzog, nav. dj.[6-61] Talmud, Hagigah, 13899 i Megillah

25a, vidi i Herzog, nav. dj.[6-62] Raπi o BaMidbar 15:41, vidi i Solo-

veitchik, nav. dj.[6-63] Herzog, nav. dj. str. 93.[6-64] Majmonides, nav. dj. 1:1[6-65] Ezekijel 8:3[6-66] Majmonides, nav. dj. 1:2[6-67] Majmonides, nav. dj. 1:6[6-68] Majmonides, nav. dj. 1:10[6-70] Talmud, Manahot, 40:2.[6-73] Majmonides, nav. dj. 2:2[6-74] Yad, Tsitsit 2:1; Klei Ha-Mikdash

8:13; Rambamov komentar Berakh-ota 2:1; Kelayim 9:1. Talmud, Hullin91b i Bamidbar Rabbah 2:7. Vidi iKaplan, nav. dj. str. 89.

[6-75] Yad, Tsitsit 2:1; Rambam o Sheviit7:1; Megillah 4:7; Rambam o Kelya-im 2:5; Rambam o Shabbatu 9:5; Ta-lmud, Manahot 41b; Baba;etzia 41b;Tosafot Hullin 47b; Rabbenu Yonah,Nerahot etc. Vidi i Kaplan, nav. dj.str. 89 i Herzog, nav. dj.

[6-76] Zohar, II 227; M. Eliav, nav. dj. str.53.

[6-77] Majmonides, nav. dj. 2:8

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA

PPiissmmoo iizz

LLoonnddoonnaaDan u Londonu obavezno poËinjem slu-πanjem trosatnog programa „Today“; naBBC-jevu Radiju 4. U tijeku dvosatnogprograma vijesti i komentiranja dogaa-ja pozivaju se na razgovor Ëlanovi opor-be i odgovorna lica na vlasti, uglavnomministri, u vezi nekog goruÊeg proble-ma, dogaaja ili vladinih kontroverznihodluka. Pitanja su brza, oπtra i nesmi-ljena. PolitiËarima se ne piπe dobro kadse ogluπe pozivu i ne dou na reπeta-nje pred ranojutarnju savjest nacije. Tuse moraju vaditi kako znaju da bi oprav-dali, ili objasnili, probleme iskrsnule napodruËju njihove nadleænosti. Primirje uprogramu nastupa pet minuta prije vi-jesti u 8 kad ide rubrika „Misao dana“,kad u tonu tolerancije i opÊeg mirotvorst-va govori koji vjerski Ëelnik. Izmjenjujuse anglikanski ili katoliËki klerici, imami,predvodnici Sikha ili Hindusa. Svi iznoselijepe misli, stare bajke i mitove na kojeih asocira neki skori dogaaj ili situacija,naravno uz obaveznu moralnu pouku.Najradije sluπam nadrabina reformistiË-kih sinagoga, dr. Johnatana Sachsa, jernjegov vedar glas, duhoviti stil, mudre ihumanistiËki orijentirane misli u stanjusu svakomu podiÊi jutarnje raspoloæe-nje.

KKoojjoojj ssiinnaaggooggii pprriippaaddaattee??

Neki dan, u okviru tog programa, kome-ntiralo se kako porast vjernika u dæami-jama raste, dok statistiËki podaci poka-zuju pad polaznika crkvi svih odreenja,ali i sinagoga, posebno meu mladima.87 posto anketiranih o tom pitanju u Bri-taniji dræi da su religije πtetne i da stvara-ju razdor meu stanovniπtvom. U istomizvjeπÊu saznala sam da pripadanjenekoj sinagogi ima klupski karakter i dase moæe iÊi na molitvu jedino u sinagoguza koju se plaÊa Ëlanarina. Pretpostav-ljam da to mnogima nije nikakva novost,ako se malo dublje promisli, Ëak je

logiËno. NeupuÊena (moæda jer potje-Ëem iz zemlje u kojoj je poslije divljegrazaranja za vrijeme holokausta i dodat-no, opravdane ili ne, poslijeratne protu-vjerske politike, ostalo saËuvano samonekoliko starijih sinagoga, uglavnom uDalmaciji) saznala sam da ovdje pripad-nost odreenoj sinagogi nije samo stvarvjere veÊ da ima druπtveni karakter, dase sinagogu bira prema stilu æivota od-nosno prema imovinskom stanju. Akoæelite pripadati odreenom krugu, stano-vati na boljoj adresi, slati djecu u odre-ene πkole ili odluËiti s kime Êe se onadruæiti, jako je vaæno prouËiti u koju Êetese sinagogu upisati jer vam se tada æivotmoæe odvijati samo u sigurnosti njezinakruga, a tu onda moæete sklapati poslo-ve, πkolovati djecu, zbrinuti starije, naÊizaposlenja, obavljati vjenËanja i dr. Me-utim problem je u tome da velik brojmladih ljudi naprosto nije u moguÊnostiizdvajati za Ëlanarinu sinagoga u poje-dinim dijelovima Londona, posebno kadse uzme u obzir otplate visokih hipotekaza kupnju vlastite kuÊe ili stana, cijeneπkolarina i opÊenito æivota u jednom odnajskupljih gradova na svijetu. PozitivnogledajuÊi klupska uloga sinagoge moæese tumaËiti kao znak blagostanja, pros-periteta i druπtvenog uspjeha ovdaπnjegæidovskog stanovniπtva, no s druge stra-ne ona ukazuje na prestanak ili opada-nje kvalitete opÊe socijalne skrbi i povla-Ëenje privilegiranijih slojeva u ograenezajednice.

ZZaajjeeddnniiππttvvoo -- ooddggoovvoorr nnaa ssiirroommaaππttvvoo ii pprrooggoonnee

A da donedavno nije bilo tako, svjedoËemnoge pisane povijesti britanskih Æido-va. Za razliku od drugih europskih zema-lja gdje je sve bilo razoreno, holokaust jeu Britaniji pridonio æidovskom æivotu.Zemlja je na podruËju svih umjetnosti,znanosti i ekonomije neprocjenjivo

41

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON ::

9988

profitirala dolaskom Æidova iz Austrije,»ehoslovaËke, NjemaËke, Poljske i dru-gih europskih zemalja. No pri tom ne tre-ba zaboraviti da su ondaπnje vlasti na-metnule protekcionistiËku imigracijskupolitiku i numerus clausus, zbog Ëegasu prihvaÊane izbjeglice bili uglavnomiz elitnih slojeva odnosno imuÊnije obite-lji koje su veÊ od ranije imale poslovne ili

siromaπtvom, progonima, rasizmom,izbjegliπtvom, velikom bijedom i zaosta-loπÊu, jedino se zajedniπtvom moglo st-ati na kraj problemima. U to vrijeme suse u sinagogama imuÊniji vjernici molilizajedno s ostalima, bez obzira na imo-vinske razlike te su mogli pomagati ko-mu i gdje je to bilo potrebno. Mnoge æi-dovske dobrovoljne socijalne i druge

svjesni da uz sve probleme koje ima Iz-rael danas, veÊ samo postojanje æidovs-ke dræave i njezinih institucija, moguÊno-sti obrazovanja koje one pruæaju, boljeizraæajne sposobnosti kao i komunikacij-ske pogodnosti doprinose stvaranjuvelikog interesa koji vlada za æidovst-vo, kakvo se posebno oËituje u okviruotvorenih moguÊnosti i multikulturalizmazapadnih demokracija. Pri tome ne tre-ba zaboraviti da manifestacije antisemi-tizma itekako postoje, premda se, πto seBritanije tiËe uglavnom radi o pojedinim

kulturne veze i bile u stanju naÊi pokro-vitelje na otoku. Normalno je da semnogi ljudi s nostalgijom danas sjeÊa-ju vremena prije holokausta, no poseb-no se mnogo piπe o vremenu prijelaza19. u 20. stoljeÊe. Premda obiljeæeno

ma na podruËju Bliskog istoka, mnogi-ma od nas se lakπe baviti proπlim vre-menom, nego neprekidno se suoËavatis uæasnim krvoproliÊem i nepravdamaËija besmislena straviËnost ranjavaholokaustom i ratovima naπe teπko, ilinikad, zalijeËene psihe. No moramo biti

udruge upravo su na-stale u to vrijeme iz ve-like potrebe. Na sreÊu,vremena su se promi-jenila, no u naπempostmodernistiËkomduhu naglaπenog indi-vidualizma ponekadgledamo unatrag upotrazi za vlastitimidentitetom, korijeni-ma i porijeklom. To re-zultira bogatstvom po-vijesnih istraæivanja imnogim radovima natemu æidovske starije,kao i nedavne, povi-jesti.

ÆÆiiddoovvsskkoonnaasslljjeeee uuEEnngglleesskkoojj --

AArrhhiitteekkttoonnsskkiivvooddiiËË

Izobilje djela na tu te-mu najbolje je ilustrira-no na godiπnjem saj-mu Æidovske knjigeodræavanom redovitopoËetkom oæujka. Mis-lim da razlog gledanjaunatrag ima takoerjednu drugu psiholoπ-ku pozadinu. SuoËenidanas s nesagledivimmorem tragiËnih suko-ba i nerjeπivih proble-

Kad se uđe u Freudov studiočini se kao da je papa Freudsamo na čas izašao iz prostorije,sve je ostalo kako je bilo u vri-jeme njegovih psihoanalitičkihseansi. Na postolju pred bib-liotekom njegov je portret udrvu, rad Oskara Nemona.

ekscesima. Da je to tako pokazuje velikozanimanje πto su ga pobudili i zabiljeæilirazni programi i djela koja su popratilaobiljeæavanje 350-te godiπnjice povrat-ka Æidova u Britaniju godine 1656., pos-lije 4 stoljeÊa srednjovjekovnog progon-stva. Osvrnut Êu se na jedno od njih.Radi se o vodiËu Æidovsko nasljee uEngleskoj - Arhitektonski vodiË. Autor jeSharman Kadish, za izdavaËa EnglishHeritage, 2006. (Jewish Heritage in En-gland; Architectural Guide). U toj knjizipraktiËne dæepne veliËine (moæe ju selako ponijeti u obilazak) sadræani su opi-si, podaci i osvrt na sve znaËajne lokaci-je, groblja, sinagoge i ostale graevineod æidovskog interesa u Engleskoj, aukratko su navedene graevine uWelsu, ©kotskoj i Irskoj. U svakoj natuk-nici vodiË daje detaljan opis, ime i bio-grafske podatke arhitekta, vrijeme grad-nje, povijesnu pozadinu, bar po jednufotografiju uz naznaku kada i kako seodreenu lokaciju moæe posjetiti. Prilo-æene su karte pojedinih regija Engleskes naznaËenim mjestima od vaænosti,kao i sugestije i upute za pojedine πet-nje. Zabiljeæene su i mnoge graevine iligroblja koja danas viπe ne postoje. Na

42

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA :: LONDON ::

9988

æalost joπ do sedamdesetih godina 20.stoljeÊa nije se dræalo mnogo do lokacijaod æidovskog interesa. Ta su mjesta pre-Ëesto sravnjivana radi nove izgradnje,posebno u istoËnom Londonu. OËuvanjeæidovske baπtine nije posebno kotiralo,premda se ni danas ne moæe tvrditi dase sve promijenilo na bolje, usprkos no-vo probuenom interesu. Neki dan samtako proËitala u „Jewish Chronicleu“ oprodaji najstarijih mikhvi u Britaniji kojedatiraju iz 11. stoljeÊa.

SSiirr NNiiccoollaauuss PPeevvssnneerr iinnjjeeggoovvaa sseerriijjaa vvooddiiËËaa

Sir Nicolaus Pevsner znaËajni povjesni-Ëar umjetnosti (i sam izbjeglica od naciz-ma iz NjemaËke odakle je utoËiπte naπaou Engleskoj) zaduæio je svoju novu do-movinu izvanredno obraenom serijomvodiËa u kojima je s glediπta svoje strukesistematizirao i valorizirao sve znaËajnijegraevine na otoku u seriji od 12 knjiga,koje je u suradnji s njim i sveuËiliπtem uCambridgeu izdavala izdavaËka kuÊaPenguin pedesetih i πezdesetih godina20. stoljeÊa. Ti su vodiËi postali klasiËnoi obavezno πtivo za svaki struËni obila-zak V. Britanije.

Pevsner pripada generaciji asimilacijs-kih shvaÊanja moderne, baπ kao i Sir Er-nst Gombrich i mnogi drugi æidovski iz-bjeglice iz srednje Europe koji su seovdje skrasili. Bilo je opÊenito takvo vri-jeme te Pevsner nije posveÊivao poseb-no paænju graevinama od æidovskoginteresa buduÊi da veÊina njih datira izkasnijeg razdoblja odnosno 19. ili 20.stoljeÊa, a arhitekturu tog vremena op-Êenito se tada smatralo imperijalnom iopresivnom, nije ju se tada posebno Ëu-valo, niti biljeæilo. Moglo bi se reÊi da jetek u postmodernistiËkom vakuumu po-rasla vrijednost arhitekturi viktorijanskogi post viktorijanskog razdoblja. Sada jeposebna zasluga ovog vodiËa u tomeπto je popunio tu veliku prazninu otkriva-juÊi izriËitu vitalnost, bogatstvo i raznoli-kost æidovskog æivota u Engleskoj. DavidClark, predavaË turizma na MetropolitansveuËiliπtu u Londonu, dræi (Jewish Re-naissance, vol 6, January 2007) da je po-rast zanimanja za æidovsku baπtinu pora-stao od poËetka 1990- tih radi otvaranjaistoËnoeuropskih zemalja i obnovljenog

zanimanja za holokaust. To je produbilosvijest o potrebi oËuvanja æidovskihspomenika u Europi opÊenito, a turistiË-ko promoviranje je joπ viπe potaklo podi-zanje svijesti o njihovoj vaænosti. U Brita-niji je tek nedavno doπlo do potrebe dase ostvari pregled cjelokupne æidovskebaπtine, saËuvaju podaci, arhivira gra-a i fotografske zbirke te stvori bazapodataka. Dakle, vodiË Jewish Heritage

- Æidovske baπtine u Engleskoj rezultatje svega toga pa bih ga svakako pre-poruËila kao obaveznu opremu svakomposjetitelju Engleske kojeg zanima æi-dovska baπtina.

NNEEMMOONN II FFRREEUUDDU sjenovitoj ulici sjevernog Londona, uaveniji Fitzjohn, na poviπenom posto-lju, vis-a-vis Mansfield vrtova nalazi se

43

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON ::

9988

kamena statua oca psihoanalize Sigis-munda Freuda u sjedeÊem poloæaju.Kip pomalo asocira na Rodinova Mis-lioca, a rad je osjeËkog kipara OskaraNemona koji je takoer naπao utoËiπteod nacizma u Engleskoj. Nekako isto-vremeno kad je Nemon stigao u Eng-lesku, i dr. Freud je bio prisiljen u po-znoj æivotnoj dobi bjeæati iz BeËa prednacizmom. VeÊ prije Freudova dolaskau London, njegov sin arhitekt preuredioje jednu veliku kuÊu u toj ulici, uËinivπi jepotpuno nalik njihovu beËkom stanu uBergasse 19. Nastala je prekrasna sin-teza beËkog intelektualnog πarma i en-gleske neformalnosti stanovanja s vr-tom i ostakljenom verandom na kojoj jeFreud rado boravio. Zbog njegova me-unarodnog ugleda, Freudu su nacistiipak dopustili preseliti pokretnu imovinuu cijelosti, pa je u toj mirnoj londonskojkuÊi mogao nastaviti svoj rad. Tu jemirno proæivio posljednje godine æivota,zajedno s kÊerkom Annom, i samompoznatom djeËjom psihologinjom i au-toricom znanstvenih djela iz svog podr-uËja. Nakon Annine smrti njihova jekuÊa pretvorena u Freudov muzej, da-nas otvoren posjetiteljima. Kad se ueu Freudov studio, Ëini se kao da je papaFreud samo na Ëas izaπao iz prostorije,sve je ostalo kako je bilo u vrijeme nje-govih psihoanalitiËkih seansi. Na pos-tolju pred bibliotekom njegov je portretu drvu, rad Oskara Nemona.

portretirao. Neki od njih nagovarali suFreuda da dopusti Nemonu da gaportretira, ali je on to iz skromnosti odbi-jao. Nemon je iz BeËa otiπao u Bruxellesgdje se ubrzo renomirao svojim radom.Jednoga je dana dobio poziv od jednogFreudova uËenika da odmah doe uBeË da bi portretirao Freuda. Sam Ne-mon o tom impresivnom dogaaju i ka-ko je teklo nagovaranje Freuda piπe usvojim sjeÊanjima: „Vidio sam ga u ne-koliko navrata, uvijek u kratkim intervali-ma izmeu njegovih pacijenata. Bio jeuvijek rezerviran i nekomunikativan. Na-kon jedne od tih πutnji pogledao me sosmijehom i primijetio:’ Znate li da jevaπe zanimanje najstarije na svijetu?’Bio sam zateËen jer sam dræao da taËast pripada arhitekturi. ‘Znate li da jebog stvorio Ëovjeka iz gline?’ No prematonu kojim je to rekao uËinilo mi se da jenamjeravao reÊi blata umjesto gline.”

IIzzvvoorrii::U ovom Ëlanku sluæila sam se slijede-Êim materijalom:

Program Today, BBC Radio 4, JewishHeritage in England, Architectural Gu-ide, Sharman Kadish, English Heritage2006 »asopis Jewish Renaissance, vol6, 2007

Posjetila sam Freudov muzej u 20, Ma-nsfield Gardens, London NW3

Posebno zahvaljujem na susretljivostikustosu muzeja g. Michaelu Molnaru.

Neke sam podatke saznala od kÊeriOskara Nemona, lady Aurelije Youngkoja upravo piπe knjigu o svom ocu idræi o njemu predavanja.

Dopisivala sam se sa snahom OskaraNemona, Alice Nemon Stewart. Ona jeupravo poklonila Modernoj galeriji u Za-grebu bronËani odljev portreta Sigis-munda Freuda, Oskara Nemona.

I na kraju, neovisno o svemu gornj-em, preporuËila bih svakako knjigu Joπ-ka BelamariÊa: Freud u Splitu, koju jepovodom godine Freuda izdala izda-vaËka kuÊa Ex Libris, Zagreb, 2006.

Vesna Domany Hardy

Kustos muzeja, g. MichaelMolnar, govori da su Freudutaj njegov portret poklonili zanjegov 80-ti rođendan. Pitali suga želi li ga u bronci, glini ilidrvu, na što je Freud odabraoovaj u drvu.

BBeeËËkkoo ppoozznnaannssttvvoo NNeemmoonnaa ii FFrreeuuddaa

Kustos muzeja, g. Michael Molnar, go-vori da su Freudu taj njegov portret pok-lonili za njegov 80-ti roendan. Pitali suga æeli li ga u bronci, glini ili drvu, na πtoje Freud odabrao taj u drvu. Nemono-vo poznanstvo s Freudom datira joπ iztridesetih godina 20. stoljeÊa. Kao tale-ntirani mladiÊ Oskar Nemon odabrao jezarana poziv kipara, a kad mu je bilo 20godina otiπao je iz Osijeka u BeË s nam-jerom da se upiπe u umjetniËku πkolu.Zbog tek uvedenog numerusa claususatada nije primljen, no unatoË tomu nas-tavio je raditi kao kipar. Njegova roaki-nja u BeËu imala je ljevaonicu pa je mo-gao raditi medalje, a jednu je ponudiobeËkom Kunsthistorische Museumu ko-ja mu je na njegovo iznenaenje i otkup-ljena. U BeËu se sprijateljio s krugomFreudovih uËenika te je neke od njih

Sve je, kaæu, zapoËelo daleke 257.godine kad je car Dioklecijan naredioobnavljanje zidina Riminija, koje jeprethodno razorio liburnski kralj De-monsten. Meu stotinama kamenore-zaca, koji su se u potrazi za poslomnaπli u Riminiju, bila su i dvojica prido-πlica iz Dalmacije. Ne znamo odakleje bio Leo, ali Marin je stigao s Raba(Rimljani su i taj dio danaπnje hrvats-ke obale nazivali Dalmacijom). Kaæuda su se osim predanim radom kaokamenoresci, istaknuli i πirenjem vje-re. I upoznao se tako Marin s Verissi-mom i majkom mu Felicissimom - vla-snicima brda Titana, a Verissimo muje blagonaklono dopustio da se naselina njegovu zemlju. Kad je ostao para-liziran, Marin mu je svesrdno poma-gao, πtoviπe, i njega i njegovu majkuobratio na krπÊanstvo. U znak zahval-nosti, mati i sin brdo Titan darovali sunjemu i svim njegovim potomcima.Marin je i u svojem novom domu nas-tavio sa æivotom kakav je provodio idotad: moleÊi se i radeÊi doËekao jesmrt, koja ga je zadesila jednog 3. ruj-na nepoznate godine. Danas je tajdatum “feπta od republike” upotpunje-na velikim natjecanjem u gaanju, aËime drugim, nego samostrelom!

Teπko je odvojiti legendu od stvarnos-ti: kralj Demonsten Liburnski jamaËnonikad nije postojao, Dioklecijan je daoobnoviti zidine Riminija, ali to nikakonije bilo godine 257. Istraæivanja upu-Êuju da je Marin æivio negdje izmeu500. i 700. godine. Ako je tako, mo-gao je biti i Hrvat, no godine 300. naRabu nije bilo joπ nijednoga. Moæda jecijela povijest pomalo romansirana iuljepπana, a isto tako i kronoloπki „uπ-timana“ da se oËuva teritorijalno nas-ljee Samostana svetog Marina pre-ma kojem je riminski biskup preËestoiskazivao svoje pretenzije.

GGaajj VVaalleerriijjee AAuurreelliijjee DDiiookklleecciijjaann sslluuææiioo ssee

ttiittuulloomm DDoommiinnuuss eett ddeeuuss ii kkaaoo GGoossppoodd ii

bboogg vvllaaddaaoo nnaa pprriijjeellaazzuu iizz IIIIII.. uu IIVV.. ssttoolljjee--

ÊÊee pprr.. nn.. ee.. VVaalljjddaa ssee ii nnee bbii sskkrraassiioo uu

ppoosseebbnnoo iizzggrraaeennoojj ppaallaaËËii bbuudduuÊÊeegg

SSpplliittaa,, nnaaddoommaakk mmjjeessttuu ssvvoojjeegg rrooeennjjaa,,

ddaa nniijjee bbiioo rreeuummaattiiËËaarr,, aa ttaammooππnnjjee ssuu

mmuu kklliimmaattsskkee pprriilliikkee ooddggoovvaarraallee.. TTaakkoo

bbaarreemm nneekkii mmiissllee.. NNiijjee ggaa ssee ssmmjjeelloo vviidd--

jjeettii uu jjaavvnnoossttii,, ppaa ËËaakk nniittii uu aauuddiijjeenncciijjaammaa

nniittkkoo ggaa oodd ppooddaanniikkaa nniijjee ssmmiioo ppooggllee--

ddaattii.. KKaaoo tteeookkrraatt ii aauuttookkrraatt oobbaavviioo ssee

vveelloomm ttaajjnnee ii mmiissttiikkee,, aa lleeggeennddee kkaazzuujjuu

ddaa jjee uupprraavvoo oonn bbiioo zzaasslluuææaann zzaa nnaassttaa--

nnaakk ppooddrruuËËjjaa kkoojjee ddaannaass ppoozznnaajjeemmoo

kkaaoo nnaajjssttaarriijjuu rreeppuubblliikkuu nnaa ssvviijjeettuu..

RREEPPUUBBLLIIKKAA

RRAABBLLJJAANNIINNAA

MMAARRIINNAA

45

PUTOVANJA:: SAN MARINO ::

9988

GGddjjee ssuu SSaannmmaarriinnccii??Od Marinovih vremena, ma koja to vre-mena bila, San Marino se, barem u ter-itorijalnom smislu, nije jako promijenio.Dræava se i dalje proteæe na samo 61Ëetvorni kilometar, a πto se slikovitostitiËe, malo se koja s njom moæe mjeriti.Na tri su vrha brda Titana tri tvrave skojih puca prelijep pogled, osobito pre-ma Riminiju i Jadranu. Za lijepa i bistradana, vide se hrvatski otoci. Tri su san-marinske utvrde na Titanu postale svoje-vrsnim zaπtitnim znakom zemlje: u grbusu smjeπtene ispod krune kao simbolaneovisnosti, a sastavni su dio i regis-tarskih ploËica automobila, koje upravozbog tog heraldiËkog dodatka, spadajuu najljepπe u Europi. U prve dvije utvrdesmjeπteni su muzeji i dojmljiva zbirkastarog oruæja u kojoj su brojËano i tipo-loπki najzastupljeniji upravo samostreli.

Sanmarinaca nema mnogo: najviπe26.000 - toliko ih je, naime, pokazaoposljednji popis stanovniπtva. SudeÊiprema jezicima kojima se sluæe proda-vaËi u bezbrojnim duÊanima za turiste,nema ih viπe uopÊe. Jer na ulicu dopiruuglavnom poljski, ruski, bugarski ili ru-munjski. Jezike nekadaπnjih istoËnih di-jelova zajedniËke nam dræave da se ne

spominje. A duÊani prepuni suvenirakoji vjerojatno nikad i niËemu neÊe po-sluæiti. Osim ako nije rijeË o praÊki (zn-aju li danaπnja djeca uopÊe πto je praÊ-ka?), brojnim replikama pucaljki svihtipova i kalibara, πto svoje kuglice ispu-cavaju uz pomoÊ zraËnog pritiska i sa-mostrela koji se inaËe mogu vidjeti sa-mo u muzejima ili pak u filmovima oRobinu Hoodu i πerifovim najamnicima.

Nema duÊana u kojem na prodaju nisuizloæene i poπtanske marke. ©arolike,prepune zanimljivih motiva, ne nedosta-je na njima vitezova, konja, egzotiËnihæivotinja ili trkaËih automobola; nude seuz visoke cijene, a prodaju slabo. Jerpravim filatelistima ti obezglavljeni ni-

Sjediπte vlade

prigodnu marku. Nadalje, San Marinoje jedini u talijanskom govornom podru-Ëju kovao zlatnike pod nazivom “πkude”koji su bili zakonsko sredstvo plaÊanja,ali zbog njihove numizmatiËke vrijed-nosti malo tko ih je troπio u okviru ozna-Ëene nominalne vrijednosti. Danas su uprodaji drukËije kovanice: sanmarinskieuro meu najskupljima je na svijetu i,ma koliko trgovali, sigurno vam trgovcineÊe vratiti baπ nijednu sanmarinsku ko-vanicu, jer njihova je numizmatiËka vri-jednost u odnosu na nominalnu viπest-ruko veÊa. Jedna od traæenijih kovanicaneprijeporno je ona na kojoj je lik Alber-ta Einsteina, ali i za njega valja izdvojitipozamaπnu svotu.

SSaann MMaarriinnoo jjee ππttiittiioo ÆÆiiddoovvee VeÊ godine 1442. grof Guidantonio odMontefeltra kapetanima - regentimatoplo preporuËa Æidove koji se u SanMarinu bave trgovaËkim poslom. Æi-dovska populacija nikad nije bila odveÊvelika, ali ipak dovoljna da se pobrineza svoje vlastito groblje. Æidovi su po-najËeπÊe na svojoj odjeÊi morali nositiposebne oznake, ali uæivali su i rijetkupovlasticu: sanmarinska ih je vlada isluæbeno πtitila. Izuzme li se groblje, umaterijalnom smislu æidovskih tragovagotovo i nema, ali baπ je siÊuπni SanMarino - ta najstarija republika na svije-tu - za vrijeme II. svjetskog rata udomioviπe od stotinu tisuÊa Talijana i Æidova

Sanmarinaca nema mnogo:najviše 26.000 - toliko ih je,naime, pokazao posljednji popisstanovništva. Sudeći premajezicima kojima se služe proda-vači u bezbrojnim dućanima zaturiste, nema ih više uopće.

zovi koji i nisu bili izdani u skladu sa svj-etskim poπtanskim regulama, ne znaËebaπ niπta, a oni koji se u poπtanske mar-ke ne razumiju, ionako radije poseæu zaneËim veÊim i opipljivijim. Ipak, ta drev-na republika upravo markama i spo-

Autobusni kolodvor

men-novcu dugujeiznimno mnogo. Ma-rkovna im je produk-cija velika, ali danasje izdavaËka politikamnogo ozbiljnija ne-go prije nekoliko de-setljeÊa, tako da sa-nmarinska poπtadræi popriliËan brojpretplatnika diljemsvijeta.

Od svih malih dræa-va San Marino je pr-vi poËeo izdavati po-πtanske marke i prvije na talijanskom go-vornom podruËju upromet stavio

46

PUTOVANJA :: SAN MARINO ::

9988

policiju, zemlja je Ëlanica Organizacijeujedinjenih naroda, a buduÊi da je sa-mostalna ni viπe ni manje nego od301. godine, s pravom nosi naziv naj-starije republike na svijetu. Sanmarincisu se odavno pokorili trænim zakoni-tostima: napustili su svoje stanove i ku-Êe u krivudavim uliËicama stare grads-ke jezgre i prepustili ih turistima. Sa

koji su pred nacistiËkim progonima pob-jegli iz Italije. Danas je u San Marinu Æi-dova malo. Sva je prilika da ih je viπe unedalekom obalnom pojasu oko Rimini-ja. Mnogi se hoteli tamo istiËu posebnimkoπer-ponudama, a brojne su i ture po-sebno organizirane za Æidove koji u ok-viru organiziranih putovanja i tura dolazes druge obale Velike bare.

ÆÆeelliittee llii vviizzuu SSaann MMaarriinnaa?? NNeemmaa pprroobblleemmaa!!

Nije nevaæno da je San Marino jeftinijiod susjedne Italije koja ga okruæuje sasvih strana. Ne mnogo, ali u doba kadnjime vrπljaju horde turista slabije kupo-vne moÊi, dovoljno da bude trgovaËkizanimljiv. Dok je joπ u uporabi bila tali-janska lira, malo je koji od turista - pro-laznika opazio da Sanmarinci upotreb-ljavaju talijanski papirnati novac, ali dasu im kovanice dizajnom drukËije i dana njima piπe SAN MARINO, a ne ITA-LIJA. Zabunu i danas znaju izazvatitelefonske javne govornice, jer u onimanaranËastima, koje dræi talijanski SIP,upotrijebiti se mogu samo talijanske te-lefonske kartice, a u onim plavim vrije-de samo sanmarinske.

U turistiËkom uredu tik do glavnog trgaza dva eura moæe se kupiti “sanmarin-ska viza” i putovnica se na taj naËinmoæe obogatiti dvjema slikovitim tak-senim markama. Izvanredan turistiËkiπtos koji Êe malo tko propustiti. Napo-kon, barem u smjeru Riminija, San Ma-rino ima pravi graniËni prijelaz, a komuse i posreÊi da od vremena do vremenavidi tamo i kakvog policajca ili carinika.

DDeemmookkrraacciijjaa uu pprraavvoomm ssmmiisslluu rriijjeeËËii

Pa ipak, San Marino je u potpunostineovisna dræava: ima svoje poπtanskemarke, kuje svoj novac, ima vojsku i

dvojica konzula...?). Regenti su izsuprotstavljenih politiËkih stranaka takoda mogu “paziti jedan na drugog”. Sm-jenjuju se 1. travnja i 1. listopada svakegodine, a dogaaj je popraÊen velikimmimohodom πaroliko odjevenih sudio-nika skupa. Ako kao objaπnjenje istins-ke demokratiËnosti primjer nije dovo-ljno ilustrativan, dodajmo da regentima

Židovi se u San Marinu prvi putspominju u drugoj polovini XIV.stoljeća. Iz tog vremena, naime,potječe jedan dokument koji gov-ori o novčanoj transakciji, ali usljedeća tri stoljeća tih dokume-nata je kudikamo više.

Suvenirnice

svojim duÊanima, dakako. Sami æive uladanjskom okruæenju.

Vojska turista u potrazi za starim, lakozaboravlja da je u San Marinu sadaπ-njost kudikamo zanimljivija od proπlosti.Na Ëelu dræave su dva kapetana - rege-nta koji se biraju izmeu 60 Ëlanova Ve-likog vijeÊa. (Ne podsjeÊa li to na ono li-jepo vrijeme kad su Rimom upravljala

San Marino - ta najstarijarepublika na svijetu, za vrijemeII. svjetskog rata udomio jeviše od stotinu tisuća Talijana iŽidova koji su pred nacističkimprogonima pobjegli iz Italije.

U smislu društvene skrbi,upravo San Marino ima jednuod najcjelovitijih zdravstvenihzaštita na svijetu. K tomubesplatnu, baš kao i sustavobrazovanja.

mandat traje samo πest mjeseci. Da sene bi kojim sluËajem osilili ili pokuπaliizgraditi kakav kult liËnosti. A kad immandat istekne, slijede tri dana u koji-ma svaki graanin republike ima pravoæalbe ili prigovora na regenta dok jeobnaπao svoju duænost. Dokaæe li sekakva nepravilnost, slijedi sudski pos-tupak. Takav pristup demokaraciji umnogoËemu je jedinstven. U tom je

47

PUTOVANJA:: SAN MARINO ::

9988

smislu dræavljanstvo neobiËno vaæno:graani su itekako svjesni da doistasami upravljaju svojom zemljom i svakosvoje zaduæenje shvaÊaju nadasve ozbi-ljno. U smislu druπtvene skrbi, upravoSan Marino ima jednu od najcjelovitijihzdravstvenih zaπtita na svijetu. K tomubesplatnu, baπ kao i sustav obrazovanja.

MMuuzzeejj ffiillaatteelliijjee ii nnuummiizzmmaattiikkeeVeÊina turistiËkih autobusa na putu odRiminija prema San Marinu samo pro-zuji kroz mjestaπce Borgo Maggiore,koje se smjestilo u njegovu podnoæju. Sglavnim gradom iznad sebe povezan jeæiËarom. Filatelisti i numizmatiËari unjemu mogu uæivati u izvanredno ure-enom muzeju Museo Filatelico e Nui-mismatico. Mjesto na kojem se moguvidjeti sve sanmarinske marke od po-Ëetka njihova izdavanja godine 1877.do danas.

U San Marinu, od autobusnog parki-raliπta do srediπta grada, valja proÊi po-kraj æivopisno odjevena policajca. Sta-novnici Apeninskog poluotoka odpamtivijeka su imali smisao za dizajn iboje: gdje bi drugdje prometni polica-jac sako azurnomodre boje nosio upot-punjen jarko æutonaranËastom koπu-ljom?

PPrreekkrraassnnee ppaallaaËËee -- mmeettee ffoottoo--aappaarraattaa

Sjediπte æandarmerije je na trgu Piazzadel Titano. Ispred nje pripadnici postroj-be zvane Guardia di Rocca u crvenimhlaËama i otvoreno zelenim kaputima.Prsa im prekrivena crvenobijelim sple-tom gajtana, a visoka kapa upotpunje-na bijelim perjanicama. Na trenutak semoæe uËiniti da se vratilo vrijeme napo-leonskih ratova. Pojedini pripadnici tur-istiËkih skupina guraju se da se slikajus ponekim gardistom: ispred njega, pok-raj njega, iza njega, Ëak objeπeni o nje-ga. PrednjaËe turisti s Dalekog istoka:petstotinjak fotografija po putovanju!

Srediπte zbivanja je neprijeporno Piazzadella Liberta. PalaËa Mercuri je nekada-πnja sudnica. I danas je Ëuvaju æandari,jer u njoj je sjediπte Ministarstva tr-

govine, industrije i zanatstva. Sredinomtrga dominira Kip slobode. Ni najmanjenalik svom ameriËkom istoimeniku, kipje u neku ruku personifikacija Repub-like. Rad Stefana Galletija, koji je go-dine 1876. San Marinu darovala OttiliaHeiroth Wagener, poËaπÊena plemiÊ-kim naslovom “Vojvotkinja od Acguavi-ve”. Kaæu da kiparu joπ nije platila niosnovnu narudæbu, kad je zatraæila dajoj iskleπe i manju inaËicu kipa i njezinlik u obliku kamenog medaljona koji da-nas resi postolje.

Sjediπte regenata, neogotiËka palaËafirentinskog sloga Palazzo Publico, jed-na je od najprepoznatljivijih graevina.SveËano otvorena 30. rujna 1894.,mjesto je zasjedanja Velikog i General-nog dræavnog vijeÊa, Savjeta dvanae-storice te je i tradicionalna rezidencijaregenata. Osmerokutni zavrπeci stupo-va triju lukova na proËelju palaËe ukra-πeni su kamenim grbovima dvoracaSerravalle, Fiorentino, Montegiardino iFaetano. Na samom vrhu, na tornju kojibudi sjeÊanja na Palazzo Vecchio u Fi-renci, sveti Marin je u druπtvu Lea i sv.Agate.

Kaæu da sanmarinske stalne vojne sna-ge ponajËeπÊe Ëine dva vojnika i ËetiriËasnika. Svaka im Ëast, jer sloboda jeu toj malenoj republici potrajala veÊ du-æe od sedamnaest stoljeÊa.

Jurica MiletiÊ

Gardisti

San Marino je u potpunostineovisna država: ima svojepoštanske marke, kuje svoj no-vac, ima vojsku i policiju, zeml-ja je članica Organizacijeujedinjenih naroda, a budućida je samostalna ni više nimanje nego od 301. godine, spravom nosi naziv najstarijerepublike na svijetu.

Ulaz u grad

48

:: FILATELIJA ::

9988

CChhaarrlliiee CChhaapplliinn ii nnaa aallbbaannsskkiimm mmaarrkkaammaa

»»iinnjjeenniiccuu da je engleski Æidov i nenadmaπan komiËar CChhaarrlliieeCChhaapplliinn, koji je karijeru stvorio u Americi, a dio æivota u poznijimgodinama proveo u ©vicarskoj gdje je i umro, tamoπnja je poπtaiskoristila za pripremu prigodnih maraka. Nije jasno u kakvoj jesvezi s popularnim Charlijem bila ili jest Albanija, ali Ëinjenica je

JUDAICA

supruga Jeanne-Emilie Baheux de Puysieux. Kip je otkrio pred-sjednik Groover Cleveland 28. listopada 1886., a povijesnim jespomenikom proglaπen 15. listopada 1924. Pojavio se na prigo-dno francuskoj marki vrijednosti 0.90 eura, koja se u prometupojavila 23. veljaËe 2004., a koja je bila posveÊena stotoj oblj-etnici Bartholdijeve smrti. Æigovi prvog dana u uporabi su bili uParizu i Colmaru i, osim oznake datuma i lika kipara i njegovadjela, donose i tekst LA LIBERTE ECLAIRANT LE MONDE.

AAuuttoorr KKiippaa sslloobbooddee nnaa ffrraannccuusskkoojj mmaarrkkiiFFrreeddeerriicc AAuugguussttee BBaarrtthhoollddii (1834. - 1904.) protivno æeljamasvoje majke studirao je arhitekturu i slikarstvo u ateljeu AryjaScheffera, koji mu je, vidjevπi njegove rane radove, svjetovaoda se okrene kiparstvu. Prvi mu je uspjeh bio kip generalaRappa koji je naruËio grad Colmar, ali svijet ga je zapamtio kaoautora Kipa slobode u New Yorku. Kao model posluæila mu je

NNEEKKAA NNOOVVIIJJAA IIZZDDAANNJJAAPPooππttaannsskkiihh mmaarraakkaa,, kkoojjee ssvvoojjoomm tteemmaattiikkoomm ppoottppaaddaajjuu ppoodd zzaajjeeddnniiËËkkiinnaazziivvnniikk JJUUDDAAIICCAA,, nniikkaaddaa nniijjee nneeddoossttaajjaalloo,, aa ppoosslljjeeddnnjjiihh ggooddiinnaa iimmaa iihhssvvee vviiππee.. NNaa vviiddjjeelloo iizzllaazzee mmnnooggii lliikkoovvii,, ddooggaaaajjii ii ggrraaeevviinnee,, aa nneekkee ppaakkppooππttee iioonnaakkoo iizzddaajjuu ssvvee ππttoo ssee mmooææee pprrooddaattii.. »»iinnjjeenniiccaa jjeesstt ddaa jjeeJJUUDDAAIICCAA ssvvee ttrraaææeenniijjaa tteemmaa,, aa rrjjeeËËiittoo oo ttoommee ggoovvoorree ii iizzllooππccii kkoojjii sseemmoogguu vviiddjjeettii ii nnaa vveelliikkiimm ii nnaa mmaannjjiimm ffiillaatteelliissttiiËËkkiimm iizzllooææbbaammaa ddiilljjeemm ssvvii--jjeettaa.. DDaakkaakkoo,, uuvviijjeekk ssee nnaammeeÊÊee ppiittaannjjee ππttoo zzaapprraavvoo ËËiinnii jjuuddaaiiccuu,, aallii ii oottoommee,, bbaaππ kkaaoo ii oo mmnnooggiimm ddrruuggiimm ssttvvaarriimmaa,, ssvvaakkii ffiillaatteelliisstt iimmaa ssvvoojjeemmiiππlljjeennjjee ii ssvvoojjee rraazzllooggee.. PPoosslljjeeddnnjjiihh ggooddiinnaa iizzmmeeuu oossttaalliihh ppoojjaavviillaa ssuussee ii oovvaa zzaanniimmlljjiivvaa iizzddaannjjaa::

Židovskim narodnim nošnjama kasnog XIX. iranog XX. stoljeća posvećeno je izdanje prigodnihmaraka Izraela. Premda su Židovi, što se narodnihnošnja tiče, uglavnom bili integrirani s etničkomsredinom u kojoj su živjeli, neka su mjesta zadržalaponeku osobitost.

da je i tamoπnja poπta niz od tri prigod-ne marke posvetila istoj osobi. Nomi-nalne vrijednosti maraka su 30, 50 i250 leka i prikazuju legendarnog komi-Ëara u tri izdaleka prepoznatljive i za njtipiËne poze. Marke su izaπle u arcimaod deset komada, a tehnikom viπeboj-nog ofseta tiskala ih je grËka tiskara

ALEX.MATSOUKIS S.A. Albanski poπtanski letak, osima araka,spominje i postojanje sveπÊiÊa kojem je cijena 660 leka.

Sam se Bartholdina francuskoj ma-rki pojavio godine1959. u okviru iz-danja pod naziv-om Frederic Aug-uste Bartholdi injegova djela - Kipslobode u New

Yorku i lav u Belfortu (Yvert br. 1212). Tiskana lijepom i skup-om tehnikom viπebojnog dubokotiska, marka je osim judaici, iz-vanredna dopuna mnogim tematskim zbirkama vezanim uzpovijest umjetnosti, kiparstvo, demokraciju, slobodu i sl.

IIzzrraaeellsskkee mmaarrkkee ppoossvveeÊÊeennee kkrruuhhuuKKrruuhhuu - najvaænijem i osnovnom dijelu prehrane velikog djelaËovjeËanstva posveÊen je jedan od novijih nizova izraelskihmaraka. Vrlo rjeËito, na tri su marke prikazani æitni klas ispodsrpa, mlinski kamen starinskog mlina i polaganje kruha u peÊ-nicu. Nominalne vrijednosti maraka su 1.50, 2.40 i 2.70 πekela,a prema likovnom rjeπenju Hayyimija Kivkovicha, marke sutehnikom viπebojnog ofseta tiskane u izraelskoj tiskari E. Lewin-Epstein Ltd. Zacijelo nije sluËajno da su pπenica i jeËam bili prisamom vrhu popisa najvaænijih kultura drevnog Izraela i da serijeË koja je na hebrejskom, arapskom i joπ ponekom jeziku oz-naËavala kruh, nerijetko rabila da se njome oznaËi hrana uopÊe.Divlja pπenica i jeËam tamo su bili poznati i prije dvadesetaktisuÊa godina, a za vrijeme tzv. poljoprivredne revolucije prije

49

:: FILATELIJA ::

9988

nekih devet tisuÊa godina, Ëovjek je i pπenicu i jeËam poËeo si-jati, mljeti, mijesiti i peÊi kruh. Danas je zemljoradniËki posaomnogo lakπi, a kruh se u svijetu proizvodi od svih moguÊih mje-πavina, u nebrojenim oblicima i bojama. Neki su kruhovi baπ on-akvi kakve zamiπljamo, a poneki se svedu tek na koricu i praznuunutraπnjost. Na glasovitu izreku “Dao sam ti kruh u ruke”, tajpodatak ni najmanje ne utjeËe.

ÆÆiiddoovvsskkoo nnaasslljjeeee uu PPoorrttuuggaalluuLLjjuubbiitteelljjii ooppeerree (makar samo na markama) nisu mogli poæeljetibolje izdanje: poπta San Marina je arËiÊ od πesnaest marakanominala 800 lira, ili 0.41 eura svaka, posvetila najpoznatijimopernim djelima i njihovim skladateljima. ©toviπe, na markamasu, osim likova skladatelja, i dijelovi inscenacije nekih od njihovihnajpoznatijih ostvarenja. I tako na njima osim likova Montever-dija, Purcella, Glucka, Mozarta, Rossinija, Bellinija, Donizettija,Verdija, Gounoda, Bizeta, Wagnera, Musorgskog, Puccinija,Prokofjeva, Gershwina i Bernsteina, moæemo vidjeti i prizoreiz Orfeja i Euridike, Don Juana, Seviljskog brijaËa, Norme,Lucije di Lammermoor, Aide, Fausta, Carmen, Prstena Nib-elunga, Borisa Godunova, Tosce, Porgy i Bess, PriËe sa za-padne strane itd.

MMeeuu zanimljivija portugalska izdanja neprijeporno valja ub-rojiti i niz od πest maraka popraÊen spomen-blokom koji segodine 2004. pojavio pod nazivom Æidovsko nasljee u Por-tugalu. Nominalne vrijednosti maraka su 0.30, 0.45, 0.56,0.72, 1 i 2 eura, a nominala spomen-bloka je 1.50 eura. Kom-pletnih nizova ima samo 250.000 (naklada triju vrednota), ablokova je samo 68.000. Dok spomen-blok prikazuje unutraπ-njost sinagoge Shaare Tikva, na markama su razliËiti primjercirukopisnog blaga, preuzetog iz nekoliko poznatijih biblioteka.Pozornost plijene menora, Davidov πtit i oπteÊeni kamen nakojem je prikazana joπ jedna menora. Vrlo ukusno, svi pre-meti dani u obliku obraenog fotografskog predloπka, napozadini s natpisima na hebrejskom.

GGeeoorrggee SSaanndd oovvjjeekkoovvjjeeËËeennaa ii uu ffiillaatteelliijjiiPPrraavviimm imenom Aurore Dupin,, rodila se 1. srpnja 1804. kaokÊi carskog Ëasnika koji je umro kad joj je bilo tek pet godi-na. Brigu o njezinu odgoju preuzela je tad njezina baka uNohantu. ©kolovanje je zavrπila u Parizu, a onda se vratila uNohant i kao osamnaestogodiπnjakinja udala za baruna

FILATELIJA

Dudevanta s kojim je imala dvoje djece: Mauricea i Solange.Ubrzo se udaljila od muæa, preπla na judaizam i, zahvaljujuÊiJulesu Sandeau s kojim je napisala Rose et Blanche, otkrilasvoj pravi poziv, istodobno uzevπi umjetniËko ime GeorgeSand. Tridesetih godina XIX. stoljeÊa objavila je romaneIndiana, Valentine, Lelia i Mauprat, izvrsno se snalazeÊi uopisivanju ljubavi i njezine snage, ali i prosvjedujuÊi protivjarma, kojemu su, po njezinu miπljenju, æene njezina vreme-na bile izloæene u brakovima.

U kasnijem stvaralaËkom razdoblju okrenula se socijalnimtemema, primjerice u romanu Le Meunier d’Angibault, a sveveÊa ljubav prema selu i ladanjskom naËinu æivota potaknu-la ju je na pisanje romana poput Mare au Diable, La PetiteFadette i Francois le Champi, no okuπala se i u pisanju poli-tiËkih djela. Novelom Les Maitres Sonneurs pokrenula jenovi æanr. SkandalizirajuÊi druπtvo svojim ponaπanjem i lju-bavnim aferama, posvetila se radu u dobrotvornim organiza-cijama, nikad ne prekinuvπi s intelektulanim radom.

Dobroj æeni iz Nohanta koja se druæila s Dumasom-sinom,Goncourtom, Saint-Beuveom, Taineom, Gautierom, Flau-bertom i Turgenjevom, glazbenike da se i ne spominje, fran-cuska je poπta prigodnu marku nominalne vrijednosti polaeura posvetila sredinom oæujka 2004., obiljeæivπi tako 200.obljetnicu njezina roenja.

SSttjjeeppaann BBeettlleehheeiimm -- ppssiihhooaannaalliizzaa uu ZZaaggrreebbuu

PPrrooffeessoorr dr. Stjepan Betleheim (1898. - 1970.) rodio se u Za-grebu, u æidovskoj trgovaËkoj obitelji. Medicinu je diplomiraou BeËu godine 1922. gdje je na klinici prof. Wagnera-Jaure-gga specijalizirao neuropsihijatriju, nastavivπi kasnije speci-jalizaciju u Zurichu, Parizu i Berlinu. Godine 1928. postao jeËlanom BeËkog psihoanalitiËkog druπtva, a u suradnji s gla-sovitim psihoanalitiËarom H. Hartmannom napisao je djelo“O parapraksama u Korsakovljevoj psihozi”. U drugom dijelusvoje knjige “TumaËenje snova”, taj rad navodi i sam Freud.Vrativπi se u Zagreb, Betleheim se trudio popularizirati Freu-da i psihoanalizu πto je moguÊe viπe i osnovao diskusijskuskupinu intelektualaca koja je raspravljala o razliËitim vidovi-ma psihoanalize, ali daljnju mu je aktivnost prekinuo rat. OdnacistiËkih se progona sklonio u Bosnu, a neposredno nakonrata bavio se lijeËenjem ratnih neurotiËara i o tome pisao ustruËnim Ëasopisima. Godine1953. osnovao je ambulantnipsihoterapijski odjel na Neuroloπko-psihijatrijskoj klinici Medici-nskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, prvi u bivπoj Jugoslaviji.Bolesnike je lijeËio psihoanalizom i razliËitim psihoterapijskim

Izraelska marka donosi Herzlov portret nastao 1903.godine - djelo Hermanna Strucka rođenog u Berlinu1876. Tik do njegova lika je naslov njegove knjige“Židovska država”, ispisan na hebrejskom, njemačkom i mađarskom jeziku.

50

:: FILATELIJA ::

9988

metodama (hipnoza, autogeni trening, analitiËka psihoterapi-ja, skupna psihoterapija). U nastavu na Medicinskom fakul-tetu uveo je predmet Medicinska psihologija koji je tad bio ri-jedak i na medicinskim fakultetima Europe.

ObiljeæavajuÊi 150. obljetnicu njegova roenja, tadaπnji HPTje prigodnu marku nominalne vrijednosti 1.50 kuna u prometstavio 22. srpnja 1998.

HHeerrzzll nnaa mmaarrkkaammaa IIzzrraaeellaa ii MMaaaarrsskkeeSSttoottuu oobblljjeettnniiccuu ssmmrrttii Theodora Herzla (1860. - 1904.) Izraelje prigodnom markom nominalne vrijednosti 2.50 novih πe-kela obiljeæio 6. srpnja 2004., oduæujuÊi se tako Ëovjeku koji

FILATELIJA

marke u najdonjem redu imaju spomenuti privjesak s tek-stom. Tiskanje je tehnikom viπebojnog ofseta joπ jednom us-pjeπno obavila tiskara E.Lewin-Epstein Ltd. StoljetnicuHerzlove smrti obiljeæila je istodobno i maarska poπta, pasu se tako i Izrael i Maarska naπli na popisu zemalja kojesu se odluËile za zdruæeno izdanje.

ÆÆiiddoovvsskkee nnaarrooddnnee nnooππnnjjee nnaa mmaarrkkaammaa

je u velikoj mjeri pridonio stvaranjusamostalne izraelske dræave. Herzlse rodio u Peπti u ulici Dohany, blizuvelike sinagoge. Kao djeËak poha-ao je æidovsku osnovnu πkolu i uveli-ke se bavio pisanjem priËa i pjesama.U BeËu, kamo se s obitelji preselio,doktorirao je pravo, a u godinama1891. - 1895. u Parizu je djelovao kaodopisnik vodeÊeg beËkog lista NeueFreie Presse. Koncept njegove poli-tike dozrio je u vrijeme rastuÊeg anti-semitizma u BeËu i glasovite “afere

Dreyfus”, pa je tzv. “æidovsko pitanje”, koje se dotad uglav-nom dræalo vjerskom odnosno socijalnom temom, postalonacionalnim. Vrativπi se u BeË, postao je urednikom novinaza koje je dotad radio tek kao vanjski dopisnik i taj je poloæaj

Zacijelo nije slučajno da su pšenica i ječam bili prisamom vrhu popisa najvažnijih kultura drevnogIzraela i da se riječ, koja je na hebrejskom, arap-skom i još ponekom jeziku označavala kruh,nerijetko rabila da se njome označi hrana uopće.

zadræao do smrti. Pamflet Æidovskadræava objavio je 1896., a godinu da-na kasnije u Baselu je organizirao Prvisvjetski cionistiËki kongres prilikomkojeg je usvojen bio tzv. “Bazelski pro-gram”. Izraelska marka donosi Herzlovportret nastao 1903. godine - djelo Her-manna Strucka roenog u Berlinu1876. Tik do njegova lika je naslovnjegove knjige “Æidovska dræava”,ispisan na hebrejskom, njemaËkom imaarskom jeziku, a na privjesku sepojavljuje moto iz Herzlove knjige Sta-ra-nova zemlja: “Ushtjedneπ li, neÊebiti bajka”. Naime, kao i veÊina izrael-skih prigodnih maraka, i ova se po-javljuje u arku od devet komada, a tri

ZZddrruuææeennaa iizzddaannjjaa maraka u suvremenoj su poπtanskoj stvar-nosti danas mnogo ËeπÊe pravilo nego iznimka. U takvoj iz-davaËkoj politici nekoliko se puta okuπala i naπa poπta. NasliËan su se pothvat nedavno odluËile poπte Italije i Izraela,pa su tako obje zemlje 20. svibnja 2004. u promet stavilemarke posveÊene stoljetnici inauguracije velike rimske sina-goge, poznate pod nazivom Tempio Maggiore. Talijansko iz-danje Ëine dvije marke nominalnih vrijednosti 0.60 i 0.62 eura.Dok je na niæoj vrednoti sinagoga prikazana izvana, drugadonosi i dio unutraπnjosti: menoru sa sedam krakova. Markesu se pojavile u pristalim i zanimljivim arcima od dvanaestkomada i sva je prilika da Êe i arci postati traæenim predme-tom skupljanja: donji dio arka u mnogoËemu podsjeÊa na izra-elska izdanja u kojima upravo najdonji red maraka u arkuima i dodatni privjesak pa se te marke zbog njega razlikujeod ostalih. U ovom sluËaju rijeË je o privjescima na kojima jenatpis CENTENARIO TEMPIO MAGGIORE ROMA. Bezoznake nije niti gornji dio arka koji spominje (na talijanskomjeziku) koliko je maraka u arËiÊu i kolika mu je nominalna vri-jednost. Tempio Maggiore pojavljuje se i u srediπtu æiga prv-og dana koji je u uporabi bio u Rimu (ROMA FIALTELICO),a tiskanje je uspjeπno obavila talijanska dræavna tiskaraOfficina Carte Valori dell’Istituto Poligrafico e Zecca delloStato S.p.A.

ÆÆiiddoovvsskkiimm narodnim noπnjama kasnog XIX. i ranog XX. sto-ljeÊa posveÊeno je izdanje prigodnih maraka Izraela. Prem-da su Æidovi, πto se narodnih noπnja tiËe, uglavnom bili inte-grirani s etniËkom sredinom u kojoj su æivjeli, neka su mjestazadræala poneku osobitost. Marke su posveÊene noπnjamau Buhari u Maloj Aziji i Maroku. Jezik buharskih Æidova bioje i ostao perzijski dijalekt tajik i njihovi su obiËaji ostali u tije-snoj svezi s perzijskom kulturom. Marka posveÊena noπnja-ma marokanskih Æidova donosi noπnju iz pokrajine Seus izjugozapadog dijela zemlje, iz okolice gradova Tiznita i Tah-la. Nominalne vrijednosti novih izraelskih maraka su 2.30 i3.40 novih πekela, a tehnikom viπebojnog ofseta izraene suu tiskari izraelske vlade.

Jurica MiletiÊ

51

PRENOSIMO IZ TISKA:: INERVJU ::

9988

GGoossppooddiinnee KKrraauuss,, ÆÆiiddoovvii uu ZZaaggrreebbuu ssuu ppoossvvaaaannii.. SSaaddaa jjee BBeettIIssrraaeell ËËaakk oossnnoovvaaoo ddrruugguu ooppÊÊiinnuu.. KKaakkoo jjee mmoogglloo ddooÊÊii ddoo ttooggaa??

KKRRAAUUSS:: Ni posvaeni ni raskoljeni. ZagrebaËka opÊina ima1482 Ëlana, a do danas nitko nije istupio. Sukob izmeu BetIsraela i Æidovske opÊine eskalirao je nakon odluke da se neobnovi ugovor s rabinom Kotelom Da-Donom. To je bila te-ma skupπtine Ëlanova na kojoj se samo 57 Ëlanova izjasniloda se obnovi ugovor s rabinom. A to nije 75 posto koje navo-di Ivo Goldstein. Kampanji Ive Goldsteina pomoglo je to πtose umijeπao predsjednik dræave: zahtijevao je da se revidiraviπe puta potvrena odluka da se ne produlji ugovor s rabi-nom. To je eklatantna povreda demokratskog naËela nemi-jeπanja dræave i politike u unutraπnje stvari vjerskih i nacional-nih zajednica. Skandal nije nanio veliku πtetu samo ugledunaπe opÊine, nego je izazvao i val antisemitizma i rasizma.

22.. ZZaaππttoo nneemmaa ssuurraaddnnjjee??

KKRRAAUUSS:: Ivo Goldstein i njegovi sljedbenici iznijeli su protivmene, mojih kolega u predsjedniπtvu i naπih suradnike teπkeoptuæbe: od diktatorskog stila upravljanja, preko toboænje ko-rupcije sve do kriminalnih radnji. Te optuæbe odavno je sudodbacio kao neutemeljene. Zatraæili su Ëak da se naπa opÊi-na briπe iz registra vjerskih zajednica RH. Dokument je pot-pisao rabin Da-Don kao osoba s pravom potpisa OpÊine, πtonije bio. Zbog toga smo podnijeli kriviËnu prijavu protiv nje-ga. Rabin Kotel Da-Don pokuπava preko suda iznuditi da gase nanovo primi u naπu OpÊinu, koju istodobno æeli likvidirati.To je paradoks.

33.. BBeett IIssrraaeell ttvvrrddii ddaa zzaa nneepprroodduulljjeennjjee uuggoovvoorraa ss rraabbiinnoomm DDaa--DDoonnoomm nniijjee bbiilloo tteemmeelljjaa.. ZZaaππttoo ssee iizzaabbrraallii ZZvvii AAlloonniiaa kkaaoo nnoo--vvoogg rraabbiinnaa??

KKRRAAUUSS:: O radu rabina Da-Dona postoji niz konkretnih prim-jedaba, koje su bile viπe puta izloæene. Neki su kritizirali dase kao konzervativni ortodoksni rabin nije mogao ili htio prila-goditi tradiciji naπe OpÊine. Od samog poËetka upletao se ustvari izvan svog djelokruga, stvarao napetosti, bavio se samosvojim profitabilnim projektima i zanemarivao ostale opÊine. Ia-ko je bio nadrabin u Hrvatskoj, nikada nije posjetio veÊinu od10 opÊina. Uz njegovo znanje, njegova supruga je pismimaelektroniËkom poπtom upuÊenima svim Ëlanovima OpÊine

prije izbora pokuπala lobirati za Goldsteinovu grupu. I on sesam umijeπao u kampanju, πto je za rabina nedopustivo. Onjegovu moralu najbolje svjedoËi Ëinjenica πto ne æeli napus-titi stan koji mu je naπa opÊina dala na raspolaganje bezikakve naknade, a istovremeno Ëini sve da je uniπti.

44.. ZZvvii AAlloonniiee jjee uuppiittaann.. BBeett IIssrraaeell mmuu pprreeddbbaaccuujjee ddaa nniijjee pprriizz--nnaatt pprreemmaa ææiiddoovvsskkoomm zzaakkoonnuu.. JJeessttee llii ttoo pprroovvjjeerriillii??

KKRRAAUUSS:: Bet Israel mu Ëak predbacuje da je krivotvorio dip-lomu. Zvi Elieser Alonie doπao je iz Mainza. Prije nego πto jenamjeπten, podnio nam je svoju dokumentaciju. Dali smo jeispitati u Izraelu i uvjerili smo se da je autentiËna i ispravna.U naπoj je opÊini stekao poπtovanje i simpatije i unio u nju at-mosferu mira i harmonije. Za neutemeljne objede odgovoranje rabin Kotel Da-Don i njegovi izvori.

55.. IIzzmmeeuu BBeett IIssrraaeellaa ii VVaaππee ooppÊÊiinnee nneemmaa ssuurraaddnnjjee.. HHooÊÊee lliittoo ttaakkoo oossttaattii ii nnaaddaalljjee??

KKRRAAUUSS:: Bet Israel je grupa Ëiji je jedini cilj preuzimanje Æidov-ske opÊine Zagreb i njezine imovine. Tu nam problematiËnuzajednicu politika æeli nametnuti kao partnera, i to u realizacijinajveÊeg projekta: izgradnje æidovskog centra i sinagoge namjestu naπeg hrama sruπenog u doba ustaπkog reæima 1941./42. Takvim inicijativama pokuπava se Bet Israelu dati legiti-mitet druge zagrebaËke opÊine i omoguÊiti napokon Ivi Go-ldsteinu da bude predsjednik æidovske opÊine. Bilo kakvomkontaktu ili Ëak suradnji mora prethoditi javna isprika zbogπtete koju su nanijeli ne samo zagrebaËkoj opÊini, nego svimÆidovima u Hrvatskoj. A to je malo vjerojatno.

66.. PPrriijjeettee llii uu ZZaaggrreebbuu «« pprraaππkkee pprriilliikkeeflfl,, ggddjjee jjee iizzmmeeuu ËËllaannoo--vvaa ooppÊÊiinnee ddooππlloo ddoo pprraavviihh bboorrbbii??

KKRRAAUUSS:: Ne. Razlozi sukoba u Pragu i Zagrebu posve su raz-liËiti. U Pragu se politika nije umijeπala u probleme opÊine. Naπje sluËaj je bez presedana u demokratskim europskim dræava-ma, koje poπtuju autonomiju vjerskih zajednica. Visoki pred-stavnici Europskog æidovskog kongresa (EJC) i B’nai B’rith Eu-ropa dali su nam svoju podrπku. Na poziv naπe opÊine doπli suu Zagreb i razgovarali s najviπim predstavnicima politiËke vla-sti u Hrvatskoj. Ali njihov zahtjev da se politika ne smije mijeπatinaiπao je ovdje na gluhe uπi. To je situacija u kojoj æivimo.

Razgovor vodio: Baruch Rabinowitz.

JJuueeddiisscchhee AAllllggeemmeeiinnee oobbjjaavviioo jjee 1111.. ssiijjeeËË--nnjjaa oovvee ggooddiinnee rraazzggoovvoorr ss pprreeddssjjeeddnniikkoommÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee ZZaaggrreebb OOggnnjjeennoomm KKrraauu--ssoomm.. PPrreennoossiimmoo pprriijjeevvoodd iinntteerrvvjjuuaa::

NNAA©© PPRRIIMMJJEERR JJEE BBEEZZ PPRRIIMMJJEERRAA

ZZaaggrreebb:: OOggnnjjeenn KKrraauuss,, pprreeddssjjeeddnniikk ÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee,,oo ssvvaaii ii gglluuhhiimm uuππiimmaa

52

FILATELIJA :: DREYFUS ::

9988

AAFFEERRAA DDRREEYYFFUUSS::

OODD PPOONNIIÆÆEENNJJAA DDOO PPOOMMIIRREENNJJAA

Piπe: Jurica MiletiÊ

Pod naslovom J’accuse (Optužu-jem), u vrijeme borbe za njegovorehabilitiranje, Emile Zola jetadašnjem francuskom predsjed-niku Félixu Faureu napisao javnopismo, objavljeno na naslovnicidnevnih novina L’Aurore.

OOppttuuææbbaa zzaa vveelleeiizzddaajjuuStjecajem okolnosti u ispitnom je pov-jerenstvu bio i neki general Bonnefondkoji je otvoreno tvrdio kako “Æidovi tamonisu poæeljni” i potrudio se da mu i sniziocjene i o njemu podastre iznimno loπekarakteristike. Jednako je tako postupioi prema drugome æidovskome kandida-tu, poruËniku Picardu. Svjesni uËinjeneim nepravde, oba su se Ëasnika potuæi-

Alfred Dreyfus, roen 9. listopada 1859. u gradu Mulhouse uAlzasu, bio je najmlai od sedmero djece u obitelji æidovskogtrgovca suknom koji je, kad je njemaËko carstvo godine 1871.anektiralo tu pokrajinu, ostao u Francuskoj i uzeo francuskodræavljanstvo. U svakom sluËaju, nije nevaæno da je ta obiteljtada veÊ dugi niz godina æivjela baπ u Alzasu.

OdluËivπi se za vojni poziv, Alfred je bio primljen u glasovitupariπku vojnu akademiju École Polytechnique i diplomiravπiiziπao iz nje s Ëinom potporuËnika. »ini se da je na njegovuodluku da se posveti vojnoj karijeri uvelike kumovao baπ ula-zak njemaËkih trupa u njegov rodni grad, a tad mu je bilo samo11 godina. Vojni je nauk nastavio u Fontaineblauu, specijalizi-rajuÊi se za topniËkog Ëasnika i napokon s Ëinom poruËnikabio dodijeljen 32. konjiËkoj regimenti. »etiri godine kasnije po-stao je pomoÊnikom ravnatelja pirotehniËke πkole u Bourgesui bio promaknut u Ëin kapetana. 18. travnja 1891. oæenio seLuciom Hadamard s kojom Êe kasnije dobiti i sina i kÊer, a sa-mo tri dana kasnije primio je obavijest da je primljen u Viπuratnu akademiju. U njoj je kao izvrstan student i deveti u svo-jem razredu, diplomirao dvije godine kasnije i odmah bio ime-novan za instruktora u vrhovnom stoæeru u kojem je bio i jedi-ni Æidov. Nekako u to vrijeme umro mu je i otac Raphaël.

la direktoru πkole, generalu Lebelinu de Dionne, koji je dodu-πe izrazio æaljenje zbog takva postupka, ali odmah i ustvrdiokako tu niπta ne moæe uËinit. Taj prosvjed u kasnijoj Êe aferibiti uperen protiv Dreyfusa. Naime, listopada 1894. po kratkomje postupku bio uhiÊen i ubrzo optuæen za veleizdaju, jer je,prema navodima optuænice, francuske vojne tajne prenosionjemaËkom veleposlanstvu u Parizu. Presuda se temeljila narukom pisanom dokumentu kojim se i ubuduÊe nudio pristupfrancuskim povjerljivim informacijama. Taj komad papira je ukoπari za otpatke u uredu njemaËkog vojnog ataπea, majoraMaxa von Schwartzkoppena pronaπla ËistaËica, i sama izAlzasa, k tomu, suradnica francuske tajne sluæbe.

Francuskoj se obavjeπtajnoj sluæbi odmah uËinilo da je autortog popisa neki topniËki Ëasnik, jer je izrijekom govorio o no-vom francuskom tipu topa koji je imao i jedan novi mehani-zam za okidanje. Premda je Alfred Dreyfus bio Ëlan glavnogstoæera, njegovo alzaπko porijeklo i njegovo relativno Ëestiodlasci bolesnome ocu u Mulhouse koji je tada bio njemaËkigrad, uËinili su ga glavnim sumnjivcem. ©toviπe, Ëak je i ruko-pis na tom komadu papira bio interpretiran kao njegov. BojeÊise da desniËarski i antisemitski tisak ne optuæi vojsku daprikriva nedjelo jednog æidovskog Ëasnika, vrhovno zapovjed-niπtvo na Ëelu s generalom Mercierom poæurivalo je i suenjei presudu. Kad su napokon shvatili da protiv Dreyfusa imaju

53

FILATELIJA:: DREYFUS ::

9988

autor tog teksta, niπta mu se nije dogodi-lo, veÊ mu je Ëak bilo dopuπteno da ses pristojnom mirovinom povuËe u En-glesku.

““JJ’’aaccccuussee””Sud je Dreyfusa optuæio za πpijunaæu,proglasio krivim i osudio na doæivotnizatvor na Vraæjem otoku u FrancuskojGvajani. K tomu, bio je javno degradi-ran, πto u praksi znaËi da su mu s odorebile istrgnute epolete i puceta, a oduze-tu su mu sablju slomili. Na ponovljenom

suenju kazna mu je bila smanjena na

deset godina robije, a obje su presude

bile poniπtene tek 1906. kad je oslobo-

en, ponovo primljen u vojsku i proglaπen

vitezom Legije Ëasti. Godine I. svjetskog

rata, u Ëinu topniËkog potpukovnika, ug-

lavnom je proveo sluæeÊi u pozadini, a

ne na prvoj crti bojiπnice.

Pod naslovom J’accuse (Optuæujem), u

vrijeme borbe za njegovo rehabilitiranje,

Emile Zola je tadaπnjem francuskompredsjedniku Félixu Faureu napisao javno pismo, objavljeno nanaslovnici dnevnih novina L’Aurore.

SSttoo ggooddiinnaa oodd DDrreeyyffuussoovvee rreehhaabbiilliittaacciijjeePremda je danas opÊeprihvaÊeno miπljenje da je Dreyfus bionevino osuen, od vremena do vremena dolazi do vandaliza-ma na njegovim spomenicima. Afera Dreyfus - naziv pod koj-im je cijeli taj sluËaj postao poznat najπiroj javnosti temeljito jerazraen u djelu “Izvori totalitarizma” Hannah Arendt.

Godine 1985. predsjednik François Mitterrand je od kipara Lo-uisa Mitelberga naruËio Dreyfusov kip, namjeravajuÊi ga otkri-ti u vojnom uËiliπtu École Militaire, ali tadaπnji ga je ministarobrane odbio postaviti. Francuska vojska formalno nije prizna-la Dreyfusovu nevinost sve do 1995.

Sredinom ljeta, toËnije 12. srpnja ove godine, francuski je pre-dsjednik Jacques Chirac predvodio sluæbenu dræavnu ceremo-niju kojom se obiljeæavala stota obljetnica sluæbene Dreyfuso-ve rehabilitacije. SveËanost se odræavala na poploËenomdvoriπtu pariπkoga vojnog uËiliπta École Militaire, na istommjestu gdje su Dreyfusu trgali epolete i lomili sablju. Tom jeprilikom predsjednik Chirac izmeu ostaloga izjavio kako tam-ne snage netolerancije i mrænje joπ nisu konaËno pobijeene ikako je kapetan Dreyfus bio primjerni Ëasnik i domoljub kojiiskreno volio Francusku. Istog dana, francuska je poπta u pro-met stavila prigodnu marku nominalne vrijednosti 0.53 eura, apod nazivom RÉHABILITATION DU CAPITAIN ALFREDDREYFUS.

vrlo malo dokaza, a i oni koje su imali bili su na vrlo klimavimnogama, politiËki je veÊ bilo nemoguÊe zaustaviti sudski pos-tupak, jer bi takav Ëin prouzroËio skandal, pad francuske vladei vrhovnog vojnog zapovjedniπtva. Drugim rijeËima, optuæbeprotiv kapetana Dreyfusa prerasle su u izmiπljotine koje su tre-bale zaπtiti one koji su ga laæno optuæivali. Naime, za Dreyfusakobni komad papira pronaen u koπu za otpatke, napisao jefrancuski pjeπadijski Ëasnik, major Ferdinand Walsin Esterhazykoji se ili nadao da Êe od njemaËkog ataπea izvuÊi neπto nova-ca ili je pak njemaËku pozornost æelio usmjeriti na taj tip topa,kako se ne bi otkrio drugi projekt odnosno radovi na drugomtopu, koji je bio posvemaπnja tajna. Premda je bio otkriven kao

Sredinom ljeta, točnije 12. srpnjaove godine, francuski je predsjed-nik Jacques Chirac predvodioslužbenu državnu ceremoniju ko-jom se obilježavala stota obljetni-ca službene Dreyfusove rehabil-itacije. Svečanost se održavala napopločenom dvorištu pariškogavojnog učilišta École Militaire,na istom mjestu gdje su Dreyfusutrgali epolete i lomili sablju.

54

FILATELIJA :: KAPLAN ::

9988

©to se na markama obraenih tema tiËe, nemali broj njih pot-pada u zbirku judaice, a jedno takvo izdanje pojavilo se prijeotprilike godinu dana. RijeË je o prigodnoj marki nominalne vri-jednosti 0.53 eura (nominalna vrijednost odgovara cijenipoπtarine za poπiljke u inozemstvo), s likom glavnog rabina

je Vichyjevski reæim tek neznatna epizoda u cjelokupnoj fran-cuskoj povijesti.

U ta teπka i opasna vremena naπao se i na poloæaju glavnograbina Francuske, a kad je rat bio gotov, obnavljajuÊijudaizam na pepelu i zgariπtima, ostao je zapamÊen po izjavi:

„Nije na nama tek da obnovi-mo samo kamenje; kudikamo jevažnije da obnovimo svojeduše!“, rekao je Kaplan nakonDrugoga svjetskog rata.

U šezdesetim godinamaprošlog stoljeća, tad već kaočlan Akademije, pozornost jeprivukao kao autor nekolikodjela u kojima do izražajadolaze njegovo vjerovanje uljude, u Francusku i u ži-dovsku vjeru.

FFrraannccuusskkee ppooππttaannsskkee mmaarrkkee mmooææddaa ii nniissuu iizzddaannjjaakkoojjaa bbii ssvvoojjiimm iizzgglleeddoomm nnaa pprrvvii ppoogglleedd oossvvaajjaallaassrrccaa mmnnooggoobbrroojjnniihh ffiillaatteelliissttaa,, aallii tteehhnniikkaa dduubbookkoo--ttiisskkaa kkoojjoomm jjee vveeÊÊiinnaa nnjjiihh iizzrraaeennaa,, tteemmaattsskkaa rraazz--nnoovvrrssnnoosstt ii lliikkoovvnnoosstt,, nneepprriijjeeppoorrnnoo iihh ssvvrrssttaavvaajjuu uuttrraaææeenniijjaa.. PPrriiddooddaajjuu llii ssee ttoommuu ddooddaattnnaa iizzddaannjjaa ffrraann--ccuusskkee ppooππttee,, kkaaoo ππttoo ssuu ttzzvv.. ffiillaatteelliissttiiËËkkii ddookkuummeenn--ttii ooddnnoossnnoo kkoommaaddii ffiinnoogg ttaannkkoogg kkaarrttoonnaa ffoorrmmaattaaAA44 kkoojjii oossiimm mmaarrkkee,, ddoonnoossee ææiigg pprrvvoogg ddaannaa,, nneerrii--jjeettkkoo ccrrnnoottiissaakk,, aa uuvviijjeekk pprreeggrrππtt iinnffoorrmmaacciijjaa oo ppoo--vvoodduu ii iizzddaannjjuu,, iisskkuuππeennjjuu ssee ddooiissttaa tteeππkkoo oodduupprriijjeettii..

JJAACCOOBB

KKAAPPLLAANN

Jacoba Kaplana koji je umro 5. prosinca1994., a πiroj javnosti ostalo je ug-lavnom nepoznato da je tada bio u svo-joj stotoj godini æivota.

KKaappllaann jjee bbiioo ii ggllaavvnnii rraabbiinn FFrraannccuusskkee

regimenti. Kad je veliki rat zavrπio,mogao je zavrπiti svoj studij i veÊ 1922.naπao se na sluæbi kao rabin uMulhouseu, gradu blizu πvicarskoggrada Basela, u podruËju u kojem semjestimice mnogo viπe govori njemaËkinegoli francuski. Sedam godina kasnijebit Êe u Parizu, u kojem Êe ga zateÊiizbijanje novoga svjetskog sukoba iponovo Êe se naÊi u vojnoj sluæbi, alisad kao vojni rabin, a kad je nastupiloprimirje, vratio se na poloæaj pomoÊnika

Nije na nama tek da obnovimo samokamenje; kudikamo je vaænije da obno-vimo svoje duπe!

ÆÆiiddoovvsskkoo--kkrrππÊÊaannsskkii ddiijjaallooggGodine 1950. bio je imenovan zaglavnoga rabina Pariza, a pet godinakasnije ponovo za glavnoga rabina

Francuske. Zajedno sa svojom æenom Fanny stekao jepoπtovanje i ljubav svih. Godine 1947. sudjelovao je u radukonferencije u Seeelisbergu koja je u izvjesnom smislu pod-grijala æidovsko-krπÊanski dijalog, sudjelovao u doËekivanju

Kad je zapoËeo I. svjetski rat Jacob Kaplan baπ je zapoËeo

studij. Umjesto da mu se posveti, naπao se u rovu na

bojiπnici, bio ranjen, a potom odlikovan ordenom zvanim ratni

kriæ. Kao veteran, do kraja æivota ostao je vjeran svojoj 411.

glavnog rabina Francuske i bio dovoljno hrabar i odluËan dareagira na prisilnu registraciju Æidova koja se u FrancuskojpoËela provoditi: Xavieru Vallatu, Ëovjeku koji je bio imenovangeneralnim povjerenikom za æidovska pitanja, uputio je pismojasno mu kazujuÊi kako se ponosi time πto je Æidov i dodao da

mu je predsjednik Jacques Chirac rekao: “Vi ste pravi Ëovjek,i u svojoj zemlji i u svojoj vjeri.”

Jurica MiletiÊ

Francuza koji su se vraÊali iz sjeverneAfrike, ali se i dostojanstveno nosio s deGaulleovom deklaracijom o Æidovima. Uπezdesetim godinama proπlog stoljeÊa,tad veÊ kao Ëlan Akademije, pozornostje privukao kao autor nekoliko djela,meu njima Justice pour la Foi juive iUn enseignement de l’estime u kojimado izraæaja dolaze njegovo vjerovanje uljude, u Francusku i u æidovsku vjeru.Kad je godine 1988. bio odlikovanVelikim kriæem Legije Ëasti, francuski

55

ZANIMLJIVOSTI:: SJE∆ANJA :: A©NER ::

9988

U teπkim trenucima naπeg izbjegliπtva i progonstva iz Sa-rajeva nismo imali vezu s naπim najdraæima.

Doktorica Depolo BuËan bila je te godine zaposlena u Re-ktoratu SveuËiliπta u Zagrebu. Jednog dana je prekosatelitske veze dobila poruku od veleposlanika RepublikeHrvatske u Sarajevu, prof. dr. Zdravka SanËeviÊa dadoËeka mojeg sina, prof. Davida Kamhija sa suprugom naaerodromu u Zagrebu. David je bio imenovan za ataπea zakulturu u Madridu.

Bio je rat. Doktorica nije poznavala mog sina, ali je æurnosaznala da je on profesor violine na Glazbenoj akademiji uSarajevu. Meu putnicima na aerodromu Inga je traæila Ëov-jeka s violinom. Iznenaen doËekom, David je zamolio da ihodvede u Dom Lavoslava Schwarza u kojem se nalazi nje-gova majka koju nije vidio veÊ dvije godine, otkada je pob-jegla iz Sarajeva.

Tuæno su priËali i o svojoj djeci Aronu i Mirti koji su uspjelipobjeÊi iz pakla Sarajeva u Izrael, a koje dugo nisu Ëuli jerse iz Sarajeva nije moglo telefonirati. Inga je πuteÊi vozilasvoj auto i dovezla ih u dvoriπte jedne prelijepe, velikezgrade. Odvela ih je u sobu s plakatima. Tiho je rekla:„Telefon je tu, recite mi broj“. Moji su bili zapanjeni dobro-tom nepoznate osobe. »uli su samo: „Evo mama i tata“. Svisu plakali...

David je æelio da i njegova majka upozna doktoricu.

VeÊ pri prvom susretu ja sam zavoljela Ingu kao da mi jekÊerkica koju nisam imala. Naπe poznanstvo postajalo je svetoplije i bliskije. Zbog njezine velike ljubavi prema stranimjezicima, poËele smo zajedno uËiti i hebrejski. Dolazile smou Æidovsku opÊinu u PalmotiÊevoj ulici i po kiπi i po snijegu.

Upoznala sam i Inginu majku Mariju, sina Antona i supru-ga, akademika Borisa BuËana. Na svako otvorenje njegoveizloæbe odlazim radosno. I sad oËekujem veliku izloæbu utravnju.

Moja Inga je naËelnica u Ministarstvu zdravstva i socijalneskrbi i veselo brine za moje zdravlje. Kada doe u Dom, svrata kaæe: „Idemo Regina“, πto znaËi da opet moram u πet-nju, jer, nauËila sam od nje, „©to ne funkcionira - atrofira“.

Nije li prijateljstvo, kao i vrijeme, neponovljivo i neizmjerlji-vo...

Regina KamhiDom Lavoslava Schwarza

KKAAKKOO SSEE RROODDIILLOO

JJEEDDNNOO VVEELLIIKKOO II IISSKKRREENNOO

PPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVOO KKOOJJEE TTRRAAJJEE......Austrijsko ministarstvo pravosuđa u siječnju je objaviloda Milivoj Ašner, kojega se sumnjiči da je tijekom Dru-goga svjetskog rata u Hrvatskoj počinio ratne zločine, nijesposoban za suđenje.

Kako je objavilo austrijsko ministarstvo pravosuđa, natemelju mišljenja uglednih stručnjaka, trojice psihijatara,utvrđeno je da Ašner (93) nije sposoban za sudski proces.

Milivoja Ašnera se sumnjiči da je kao predstojnik ustaš-kog redarstva u Požegi 1941. i 1942. počinio ratni zločinnad civilnim stanovništvom, uglavnom Židovima i Srbi-ma.

Županijsko državno odvjetništvo u Požegi nije upoznatos ocjenom austrijskih stručnjaka o Ašnerovoj nesposob-nosti za suđenje.

“O tome bi najprije trebalo biti upoznato hrvatsko Minis-tarstvo pravosuđa koje bi nam moralo proslijediti to stru-čno mišljenje”, izjavio je u vezi s tim slučajem županijs-ki državni odvjetnik u Požegi Rudolf Maček, podsjetivšida je Državno odvjetništvo u Požegi još u ožujku 2005.godine zatražilo provođenje istrage o Milivoju Ašneru, aMinistarstvo pravosuđa je od austrijskih vlasti krajem ru-jna 2005. zatražilo njegovo izručenje.

“Ukoliko se utvrdi da je Ašner prestar te da nije sposobanza suđenje, istraga bi se mogla prekinuti, ali se ne bi mo-gao obustaviti postupak jer ratni zločin ne zastarijeva”,rekao je županijski državni odvjetnik Rudolf Maček.

Ašner se devedesetih godina prošloga stoljeća iz Austrije,gdje je živio nakon Drugoga svjetskog rata, vratio u Hr-vatsku. Nakon što je njegova priča objavljena u hrvatskimmedijima, Ašner je ponovo pobjegao u Austriju. Austrijaga je, unatoč zahtjevu Hrvatske, odbijala izručiti zbogtoga što posjeduje austrijsko državljanstvo.

Zbog slučaja Ašner u više je navrata kod austrijskih vlastiprotestirao i direktor Centra Simon Wiesenthal iz Jeruza-lema, Ephraim Zuroff.

AA©©NNEERR NNIIJJEE SSPPOOSSOOBBAANN ZZAA SSUU––EENNJJEE??

56

IN MEMORIAM :: JERUZALEM ::

9988

OODDLLAAZZAAKK

TTEEDDDDYYAA KKOOLLLLEEKKAA,,

Neumorni borac za suæivot u jednom od najburnijih gradovasvijeta, Kollek je jednom rekao: „Moramo dokazati da je Jeru-zalem bolji grad kada je ujedinjen nego kada je podijeljen“.

Samo nekoliko dana nakon kraja ©estodnevnog rata 1967.godine, Kollek je naredio ruπenje zida koji je dijelio Jeru-zalem. EnergiËno je radio na tome da stekne poπtivanje, akone i ljubav, palestinskog stanovniπtva IstoËnog Jeruzalema.Njegov je san bio nepodijeljeni Jeruzalem pod izraelskimsuverenitetom.

Velik je broj onih koji su se Kolleku divili i zbog njegovih na-pora da uravnoteæi zahtjeve i potrebe sekularnih Æidova sultraortodoksnom æidovskom zajednicom Jeruzalema. S timje ciljem, izmeu ostaloga, promovirao izgradnju stanova i ku-Êa za ultraortodoksne Æidove, smjeπtajuÊi ih dalje od glavnihprometnica kako bi ih distancirao od prometa na πabat.

Kollek je roen u blizini Budimpeπte, ali je odrastao u BeËu.BjeæeÊi pred nacistiËkom prijetnjom, 1935. se godine preseliou tadaπnju Palestinu i pomagao u izgradnji kibuca Ein Gev.

Godine 1952. postao je jedan od najbliæih savjetnikatadaπnjeg premijera Davida Ben-Guriona.

Tijekom dugih godina koje je proveo kao gradonaËelnik Jeru-zalema, Teddy Kollek promijenio je slike Jeruzalema -proπirio je zeleni pojas grada koji danas ukljuËuje parkove,poznati Izraelski muzej, botaniËki vrt i biblijski zooloπki vrt.

Kollek je 1988. za svoj rad na izgradnji modernogJeruzalema dobio najviπe civilno priznanje u Izraelu -Nagradu Izraela.

„Teddy je bio Jeruzalem, a Jeruzalem je Teddy. Sa svojimduhom i osobnoπÊu, predstavljao je pravu jedinstvenostglavnog grada Dræave Izrael“, kazao je danaπnji gradonaËel-nik Jeruzalema Uri Lupolianski.

Izraelski premijer Ehud Olmert, koji je zamijenio Kolleka naËelu glavnog grada, rekao je da je Kollek imao odluËujuÊi ut-jecaj na naËin æivota, kulture i odnose meu stanovnicimaJeruzalema.

LLEEGGEENNDDAARRNNOOGG GGRRAADDOONNAA»»EELLNNIIKKAA JJEERRUUZZAALLEEMMAA

TTeeddddyy KKoolllleekk,, kkoojjii jjee kkaaoo ggrraaddoonnaaËËeellnniikkvvooddiioo ttrraannzziicciijjuu JJeerruuzzaalleemmaa ooddbblliisskkooiissttooËËnnoogg ggrraaddaa ss vveelliiËËaannssttvveennoommpprrooππlloossttii ddoo ssvvjjeettsskkooggaa ggllaavvnnoogg ggrraaddaakkuullttuurree ii ppoolliittiikkee,, pprreemmiinnuuoo jjee uu ssiijjeeËËnnjjuu uu9955--oojj ggooddiinnii ææiivvoottaa..

KKoolllleekk,, kkoojjii jjee iimmee ddoobbiioo ppoo TThheeooddoorruuHHeerrzzlluu,, bbiioo jjee ggrraaddoonnaaËËeellnniikk JJeerruuzzaalleemmaa oodd11996655.. ddoo 11999933.. ggooddiinnee.. ZZggrraaddee kkoojjee jjee iizz--ggrraaddiioo kkaaoo ii pprroojjeekkttii rreessttaauurraacciijjee ggrraaddaassmmaattrraajjuu ssee nnaajjaammbbiicciioozznniijjiimm ppootthhvvaattoomm uuJJeerruuzzaalleemmuu oottkkaakkoo jjee uu 1166.. ssttoolljjeeÊÊuu ttuurrsskkiissuullttaann SSuulleejjmmaann VVeelliiËËaannssttvveennii ppooddiiggaaoo zzii--ddiinnee SSttaarrooggaa ggrraaddaa..

Legendarni jeruzalemski gradonaËelnik pokopan je na dræa-

vnom groblju na Brdu Herzl u Jeruzalemu, a poËast su mu

odale stotine ljudi meu kojima i visoki izraelski duænosnici.

57

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: IZRAEL :: FRANCUSKA ::

9988

Memorijalni centar holokausta u Jeruzalemu Yad Vashemnedavno je dobio najveÊu privatnu donaciju u svojoj povijesti- ameriËki milijarder Sheldon Adelson, koji se smatra najbo-gatijim Æidovom na svijetu, i njegova supruga Miriam doniralisu 25 milijuna dolara.

Na sveËanoj ceremoniji uruËenja donacije nazoËni su bili idobitnik Nobelove nagrade za mir Elie Wiesel, izraelski pre-mijer Ehud Olmert te ministar obrazovanja Yuli Tamir.

Taj Êe novac omoguÊiti Yad Vashemu da proπiri svoje meu-narodne aktivnosti u podruËju obrazovanja o holokaustu te daproπiri i obnovi svoju bazu podataka na internetu.

Adelson (73) roen je u siromaπnoj imigrantskoj obitelji u Bo-stonu, a svoje je bogatstvo stekao izgradnjom velikih hotelai objekata u Las Vegasu te nedavno i Kini. Njegova suprugadr. Miriam Adelson, bivπa izraelska dræavljanka, lijeËnica je.

Proπle godine list Forbes stavio je Adelsona na pedeseto mje-sto popisa najbogatijih ljudi na svijetu, a njegova se imovina,prema tom popisu, procjenjuje na 20 milijardi dolara. Forbesje istaknuo da Adelson svakoga sata zaradi milijun dolara.Drugim rijeËima, donacija koju je dao Yad Vashemu predsta-vlja za Adelsona dnevnu zaradu.

Adelson je dugogodiπnji dobrotvor brojnih æidovskih i izraels-kih institucija. »lan je upravnog odbora Muzeja holokausta uWashingtonu.

Adelsonovi su kazali da njihova najnovija novËana donacijaYad Vashemu samo pokazuje koliku vaænost poklanjaju sje-Êanju na holokaust.

Duænosnici Yad Vashema sa svoje strane istaknuli su vaænostte donacije, posebice zbog toga πto Adelsonovi nisu traæili daza taj novac bude izgraena zgrada koja bi nosila njihovo ime(kao πto je to obiËno æelja velikih donatora), nego su pristali danovac bude iskoriπten za odræavanje memorijalnog centra.

DDOONNAACCIIJJAA NNAAJJBBOOGGAATTIIJJEEGG ÆÆIIDDOOVVAA NNAASSVVIIJJEETTUU YYAADD VVAASSHHEEMMUU

Francuska je na velikoj sveËanosti odræanoj u sijeËnju u pa-riπkom Panteonu odala poËast 2.700 “pravednika u Fran-cuskoj” i neznanih junaka koji su, pod cijenu vlastitog æivo-ta, u Drugom svjetskom ratu tisuÊe Æidova spasili odnacistiËkog progona i smrti.

U kripti u Panteonu u kojoj su pokopani najzasluæniji Fran-cuzi postavljena je spomen-ploËa francuskim “pravednici-ma meu narodima” i neznanim junacima koji su “pronijelislavu Francuske, njezine vrijednosti pravde, snoπljivosti ihumanizma”.

Pred tom se spomen-ploËom poklonio i francuski predsjed-nik Jacques Chirac.

“U ime Francuske, u ime Ëitave nacije danas vam se kla-njam s poπtovanjem i zahvalnoπÊu”, rekao je Chirac, te is-taknuo : “Uistinu moæemo biti ponosni na naπu povijest,moæemo biti ponosni πto smo Francuzi”.

Francuski je predsjednik u svome govoru govorio i o “straπ-noj ideologiji nacistiËkog barbarstva” i o antisemitizmu uFrancuskoj koji ju je pratio, kao i o ulozi vlade u Vichyju kojaje suraivala s nacistiËkim okupatorom.

“Vi, pravednici u Francuskoj, vi ste naciji prenijeli vaænu po-ruku koja vrijedi danas i sutra: ne smijemo se pomiriti s rav-noduπnoπÊu i sa zaslijepljenoπÊu”, dodao je. Od 300.000Æidova koji su æivjeli tijekom rata u Francuskoj, viπe od75.000 deportirano je u nacistiËke logore smrti, ali su triËetvrtine spaπene zahvaljujuÊi veÊinom Francuzima koji suih skrivali, nabavljali laæne isprave ili su posvajali æidovskudjecu. Postotak spaπenih Æidova u Francuskoj je veÊi negou bilo kojoj drugoj zemlji koja je bila okupirana tijekom Dru-gog svjetskog rata. Prema podacima æidovskih organizaci-ja, Nijemci su pobili 102.000 od 140.000 Æidova koliko ih jeæivjelo u Nizozemskoj za vrijeme rata, a u Poljskoj je istrije-bljeno 90 posto æidovske zajednice.

Procjenjuje se da danas u Francuskoj æivi izmeu 600 i700.000 Æidova, od kojih polovica u Parizu i njegovoj okoli-ci.

PPOO»»AASSTT FFRRAANNCCUUSSKKIIMM

„„PPRRAAVVEEDDNNIICCIIMMAA MMEE––UU NNAARROODDIIMMAA““

589988

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA :: KUBA ::

NNOOVVII ÆÆIIVVOOTT ÆÆIIDDOOVVAA NNAA KKUUBBII

Salomon Mitrani sjedio je tijekom Ëitave ceremonije svog vjen-

Ëanja - buduÊi da je nedavno napunio 84 godine, teπko mu je

stajati.

nakon niza godina, a istovremeno bio je to i znak obnove ju-daizma u zemlji koja nema stalnog rabina od egzodusa Æidovakoji su poËetkom πezdesetih godina 20. stoljeÊa bjeæali predkomunistiËkom vladom Fidela Castra.

„Uvijek sam se osjeÊao kao Æidov. Godine 1948. otiπao sami borio se za nezavisnost Izraela“, rekao je Mitrani, slikar i ki-par Ëiji su roditelji, sefardi, emigrirali na Kubu iz Turske 1913.godine.

Prije masovnog vjenËanja, u preureenoj sinagogi Beth Sha-lom, najveÊoj od tri sinagoge u Havani, odræano je 70 konver-zija, meu kojima je bilo i mladih Kubanaca te Mitranijeva su-pruga Pilar (75).

„Æelio sam imati æidovsku obitelj poput mojih predaka. Obiteljima vitalnu vaænost za odræavanje naπih obiËaja i prenoπenjevrijednosti Tore“, rekao je Alberto Behar, kompjutorski analiti-Ëar. Njegova je supruga Caridad Morales prije vjenËanja kon-vertirala na æidovstvo.

Kuba ima mjeπovitu aπkenasko-sefardsku æidovsku zajednicu- sefardski Æidovi uglavnom su stigli iz Turske i s Balkana prijePrvoga svjetskog rata, a aπkenaski Æidovi stigli su iz istoËneEurope, uglavnom iz Poljske i Rusije.

Bilo je to najveće vjenčanje kubanske židovske za-jednice nakon niza godina, a istovremeno bio je to iznak obnove judaizma u zemlji koja nema stalnograbina od egzodusa Židova koji su početkom šezde-setih godina 20. stoljeća bježali predkomunističkom vladom Fidela Castra.

Prema kubanskome zakonu, on je sa svojom suprugom Pilaru braku veÊ 55 godina i imaju osmero unuËadi. Ali, na ceremo-

niji odræanoj u sijeËnju konaË-no se oæenio i ispod hupe,prema æidovskim obiËajima.

To nije bila uobiËajena cere-monija. Tri rabina, koja su naKubu stigla iz Argentine, is-tom su prigodom vjenËali joπdvadeset drugih parova raz-ne dobi. Dok je kantor na he-brejskom izricao stoljeÊimastare blagoslove, mladoæenjesu nogama zgazili vinskeËaπe.

Bilo je to najveÊe vjenËanjekubanske æidovske zajednice

U samo nekoliko godina, nova je vlada nacional-izirala kuće i poslove te povela Kubu prema ko-munizmu. Reagirajući na novonastalu situaciju,90 posto članova kubanske židovske zajedniceotišlo je u SAD, Meksiko, Venezuelu i Izrael.

599988

EEGGZZOODDUUSSKada je Castro preuzeo vlast 1959. godine, na Kubi je djelo-vala vrlo æivahna æidovska zajednica koja je brojila 15.000Ëlanova.

U samo nekoliko godina, nova je vlada nacionalizirala kuÊe iposlove te povela Kubu prema komunizmu. ReagirajuÊi nanovonastalu situaciju, 90 posto Ëlanova kubanske æidovskezajednice otiπlo je u SAD, Meksiko, Venezuelu i Izrael.

Kuba je postala ateistiËka dræava i sinagoge su opustjele.Broj Ëlanova æidovske zajednice toliko je pao da viπe nije bilo minjana, a Æidovi koji su ostali na Kubi morali su se asimili-rati, prestali su svoju djecu uËiti hebrejski i izgubili su svojenavike.

Uslijedile su godine izolacije. Castro je 1974. godine nakonJom kipurskog rata prekinuo diplomatske odnose s Izra-elom.

„To su bile teπke godine, ali Æidovi su se nauËili biti otporni.To je naπa povijest“, govori Simon Goldsztein, 69-ogodiπnjimladoæenja.

Stvari su se promijenile nakon raspada Sovjetskog Saveza1991. godine i Kuba se poËela boriti da preæivi teπku gos-podarsku krizu. Kuba je postala sekularna dræava i dopusti-la svojim graanima da budu vjernici sve i ako su bili ËlanovikomunistiËke stranke.

Siromaπni kubanski Æidovi poËeli su primati pomoÊ iz inoze-mstva, posebice iz SAD-a, a ta je pomoÊ pomogla i u po-novnoj izgradnji zajednice koja danas broji 1.500 Ëlanova.

»elnici æidovske zajednice u Havani kaæu da je taj broj bio imnogo veÊi, ali velik broj mladih kubanskih Æidova odluËioje emigrirati u Izrael.

„Ljudi odlaze iz razliËitih razloga, ali stalno dolaze i novi Ëla-novi. Ovo je kljuËni trenutak obnove naπe zajednice“, govorimlada arhitektica Annette Eli.

Kenneth Cohen, rabin koji je u sijeËnju posjetio Kubu sa skupi-nom studenata AmeriËkog sveuËiliπta u Washingtonu, bio jeimpresioniran mladim kubanskim Æidovima.

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: KUBA ::

OOPPEERRAACCIIJJAA „„CCIIGGAARRAA““

Početkom devedesetih godina 20. stoljeća počelaje operacija „Cigara“. U razdoblju od pet godineviše od 400 kubanskih Židova tajno je imigriralou Izrael. Trenutačno je još 200 kubanskih Židovau procesu preseljenja. Detalji koji su okruživalioperaciju „Cigara“ nisu potpuno razjašnjeni,neki tvrde da je Margarita Zapata, rođakinjajednog od najbližih Castrovih suradnika, uvjerila kubanskog vođu da dopusti Židovima daemigriraju.

Prva skupina od 70 kubanskih Židova stigla je uIzrael 1994. godine. Jewish Agency platila jeizlaznu dozvolu u visini od 150 američkih dolara,što je bilo 15 puta više od prosječne mjesečneplaće u Kubi.

Cohen je posjetio i izolirane zajednice u provincijskim grado-vima koji joπ uvijek ovise o velikoj pomoÊi iz inozemstva. Ugradu Sancti Spiritus, s vrlo katoliËkim imenom, kubanski suÆidovi Cohenu rekli da je on u posljednjih pedeset godinadrugi rabin koji ih je posjetio.

„Kada sam vidio te æidovske zajednice, sa samo 18 Ëlanova,koji se trude odræati tradiciju, u kojima baka djecu uËi kakoËitati i pisati na hebrejskome, sve me to dovelo do ruba su-za“, kazuje Cohen.

Jedan od velikih problema s kojima se suoËavaju kubanskiÆidovi je lokalna kuhinja, koja se uglavnom temelji na svinje-tini. Ali kubanska æidovska zajednica danas ima svoju koπermesnicu, na veliko olakπanje mnogih.

(preneseno iz izraelskog tiska)

Prvi Židov Luis de Torres stigao je na Kubu1492. godine i bio je prevoditelj ChristophoraColumba.

Nekoliko stoljeća kasnije židovski pirati plovili suplavim karipskim vodama oko Kube. Godine1898. nekoliko tisuća američkih Židova d-obrovoljno se javilo i borilo u španjolsko-američkom ratu, a velik broj njih ostao je nakonrata u Havani. Nekoliko osnovača kubanskeKomunističke stranke bili su Židovi.

998860

:: JERUZALEM ::ZANIMLJIVOSTI

NNAA∆∆II∆∆EEMMOO SSEE

NNAA UUGGLLUU......““UUii uu WWaaddii JJoozz,, sskkrreennii

ddeessnnoo,, oonnddaa uu pprrvvuu uulliiccuulliijjeevvoo,, zzaattiimm rraavvnnoo ii ddooii

ddoo ddææaammiijjee””..

OOvvoo vvrrlloo ddeettaalljjnnoooobbjjaaππnnjjeennjjee,, kkoojjee mmii jjeeddaaoo mmoojj mmeehhaanniiËËaarr iizz

WWaadd JJoozziijjaa,, nniijjee mmii ppoo--mmoogglloo.. IIzzgguubbiioo ssaamm ssee ii

bbeesskkrraajjnnoo dduuggoo lluuttaaoouusskkiimm uulliiccaammaa jjeerruuzzaalleemm--

sskkooggaa pprreeddggrraaaa..

OËito sam krivo skrenuo i pronaπao krivu dæamiju i krivu ga-raæu.

Ponovo sam nazvao svog mehaniËara i zamolio za toËnuadresu ulice, ali tada su mi kazali da se moram orijentiratiprema dobivenim uputama, jer ta ulica, kao i mnoge drugeu predgrau Jeruzalema, nema imena.

Stanovnici predgraa istoËnog Jeruzalema, poput Umm Li-son, a-Suana, Wadi Joz, Beit Safafa, Shuafat, Silwan, Isa-wiya, Ras el-Amud, Jebl Mukaber i Sura Bahir, nauËeni suna tu neobiËnu situaciju i redovito se uspijevaju snaÊi, pro-naÊi ulicu koju traæe, dobivaju svoju poπtu i uglavnom stig-nu tamo gdje su i naumili.

BBeezziimmeennee uulliiccee -- pprroobblleemm kkoojjii ttrreebbaa rriijjeeππiittiiAli kada se dogodi hitan sluËaj - poput poæara, kuÊnih inci-denata ili zdravstvenih problema - nedostatak imena ulicamoæe biti opasan po æivot. Jer stranci, ukljuËujuÊi i vozaËehitne pomoÊi, mogu na taj naËin izgubiti vaæne minute ili Ëaksate dok ne pronau odreenu adresu koju traæe.

I tako su Ëelnici lokalnih zajednica, duænosnici opÊina i gra-da Jeruzalema odluËili da je potrebna promjena. Izaslanstvose sastalo s gradonaËelnikom Urijem Lupolianskim ubrzonakon πto je on izabran i zatraæili da bezimene ulice dobijuimena i adrese.

Lupolianski je uspostavio poseban odbor koji bi trebao rije-πiti tu situaciju. “Svaka osoba mora imati adresu”, kazao jetada Lupolianski. “Adresa je vaæna ne samo zbog gradskihpitanja, veÊ ima i simboliËko znaËenje”.

NNaakkoonn ttrrooggooddiiππnnjjeegg pprreeggoovvaarraannjjaa -- pprrvvee uulliiccee ddoobbiillee ssuu iimmeennaa

“Adresa odreuje identitet i osjeÊaj pripadnosti i pomaæesvakom graaninu da osjeÊa gdje pripada i da je æeljen - dase osjeÊa kao kod kuÊe. Ako mi kao dræava æelimo zadræatijedinstvo Jeruzalema, onda prije svega moramo sve graa-ne ovoga grada tretirati jednako i izbjeÊi osjeÊaj diskrimi-nacije”, istaknuo je.

998861

ZANIMLJIVOSTI:: JERUZALEM ::

Situacija ulica bez imena rezultat je viπegodiπnjeg zanemari-vanja tog problema. Prvo je to radio Jordan, a zatim i Izrael.

“Tijekom jordanske vladavine velik broj ulica nije imao ime-na, druge su bile zaboravljene, a nove ulice su se pojavlji-vale tijekom godina i nisu dobivale imena. Kao posljedicatoga danas imamo viπe od 160 ulica u istoËnom Jeruzale-mu koje nemaju imena”, rekao je Yossi Cohen, savjetnikgradonaËelnika za predgraa i jedan od pokretaËkih snagainicijative za imenovanje bezimenih ulica.

Nedavno, nakon gotovo tri godine pregovaranja, imena suodobrena za veÊinu tih ulica i neke ulice veÊ imaju ploËe simena koje se nalaze na zidovima i zgradama.

OOddaabbiirr iimmeennaa uulliiccee nniijjee bbiioo llaakk ppoossaaooKako su imena izabrana? Proces je na kraju ispao mnogoteæi od onoga kada se bira ime za novoroeno dijete, prim-jeÊuje Cohen, koji je bio direktno ukljuËen u rasprave o tompitanju s lokalnim vjerskim i drugim duænosnicima.

“Æelite da ime bude odgovarajuÊe, da odgovara mjestu iokolini i da bude znakovito. Recimo samo da ime Herzl neodgovara potpuno imenu ulice u Umm Tubi. Ali mi takoernismo æeljeli prihvatiti imena palestinskih muËenika. Takosmo morali voditi vrlo zdravo istraæivanje kako bi osiguralida imena budu paæljivo izabrana”, objaπnjava Cohen.

Geograf Muhamad Nakhal, takoer savjetnik gradskih vla-sti, kaæe da se u procesu odabira imena odbor nije savje-tovao samo s vjerskim i drugim duænosnicima te sa samimstanovnicima, veÊ je prouËavao i povijesne mape i arhive isavjetovao se s lingvistima i povjesniËarima.

I javnost je bila ukljuËena, dodaje. “Naposljetku, to su mjes-ta na kojima oni æive. I tako su svi zajedno donijeli odluku.U drugim sluËajevima odluËili su njihovi predstavnici”,objaπnjava Nakhal.

AA ππttoo jjee bbiilloo ss llookkaacciijjaammaa bbeezz ssttaannoovvnniikkaa??“Morali smo istraæivati arhivski materijal, uglavnom mape iplanove grada iz razdoblja britanskog mandata. U drugim

sluËajevima otiπli smo do starijih Ëlanova zajednice i upitaliih sjeÊaju li se kako su se ta podruËja nekada zvala. Dobilismo nevjerojatne rezultate!”

IImmeennaa uulliiccaa nnaa hheebbrreejjsskkoomm,, aarraappsskkoomm ii eenngglleesskkoomm

Prema Nakhalu, veÊina ulica je imala imena vaænih osobaiz stare islamske i nedavne palestinske povijesti. Meu sta-rim imenima koje se sada ponovno pojavljuju u istoËnomJeruzalemu, jedna ulica danas nosi ime Imru al-Qaisa, veli-koga arapskog pjesnika iz 16. stoljeÊa. Druga po Omaruibn al-Hatabu, islamskom kalifu i velikom osvajaËu, a treÊapo Hatemu al-Tajiu, poznatom pjesniku iz predislamskograzdoblja.

Neke ulice dobile su novija imena. Tako ulica u Sheikh Ja-rrahu nosi ime Ragheba Nashashibija, gradonaËelnika Je-ruzalema tridesetih godina 20. stoljeÊa.

Ljudi koji æive u Jebl Mukaberu odluËili su da ulicama dajuimena po velikim klanovima, koji æive u tom podruËju, takoda Êe svaki klan dobiti “svoju” ulicu.

Sameer, vlasnik duÊana u Wadi Jozu kazao je da je odu-πevljen odlukom da imena u njegovoj Ëetvrti dobiju imena.

“»esto smo imali problema s dobivanjem poπte, posebiceiz inozemstva, a kada su nas ljudi dolazili posjetiti iz razli-Ëitih dijelova grada, teπko su nas pronalazili”, objaπnjava.

Iba, drugi stanovnik Wadi Joza, kaæe da se radi o pozitivnojodluci od koje Êe ljudi imati koristi.

Gradske vlasti veÊ su stavile ploËe s imenima na neke uli-ce. Svaka ploËa nosi natpis na arapskom, hebrejskom i en-gleskom. Neke ploËe sadræe i kratki opis osobe Ëije ime uli-ca nosi. I prema tradiciji, neke sadræe i blagoslov (“Nekamolitve budu s njim”) kada se odnose na Muhameda.

(Ëlanak objavljen u veljaËi u “Jerusalem Postu”)

629988

IN MEMORIAM

U studenome proπle, 2006. godine prestalo jekucati divno i plemenito æidovsko srce naπedrage Regine Altarac, roene Kohen.

Udajom za supruga, pokojnog Marka Altarca,doselila se je 1935. godine iz Sarajeva u Zag-reb. Kao i veÊinu nas, æivot ju nije mazio, oso-bito ne u gorkim vremenima holokausta.

No, nije to bila zapreka da svojom dobrotom,humanoπÊu i plemenitoπÊu svima nama ne po-dari svoju ljubav.

Bila je vrijedan Ëlan Æenske sekcije kroz dugi,dugi niz godina, a kasnije, kada je veÊ bila u

poznim godinama, cijenjeni i voljeni Ëlan naπe-ga Senior kluba.

Njezino toplo ljudsko srce, kao i vrata njezinagostoljubivog doma, uvijek su nam svima bilaotvorena.

Draga Mama Regina, hvala Ti puno, puno zasve πto si nam dala.

Pridruæujemo se tuzi kÊeri Mire i unuka Ilana, ati Êeπ uvijek æivjeti u naπim srcima i naπim us-pomenama.

Zihrono LivrahaLLeeaa FFuueerrtthh--KKrriieessbbaacchheerr

RREEGGIINNAA AALLTTAARRAACC

„Smrt dragih prijatelja i rođakaostavlja duboku brazdu u nama i svijet,nekako, postaje manji...Smrt pravog prijatelja...čini nas ranjivimamjesecima, ponekad godinama.Praznine su ponekad nenadomjestive.“

(Rade ©erbedæija)

Kad premine neka liËnost koja je ostavila traga - ili obiljeæilanaπe vrijeme, kad premine neka nesvakidaπnja osoba kojaiskaËe iz standardnih kanona, obiËno se kaæe „S njom jeotiπlo jedno vrijeme“: Jedan pogled na svijet.

Dok smo 5. veljaËe stajali pred æidovskom kapelicom naMirogoju - roaci, prijatelji i znanci - u oËekivanju poËetka rit-uala ispraÊaja tete Berte - sigurno su mnogi pomislili baπ to:„S Bertom nestaje jedno vrijeme“.

Vrijeme koja nam je dugovjeËna Berta (preminula je mjesecdana prije svoga 98-og roendana) toliko puta doËaravala zakavom (najboljom bosanskom kavom u Zagrebu!), prvo usvom stanu u MartiÊevoj i BarËiÊevoj, na kraju u apartmanuDoma Lavoslav Schwarz, gdje je proæivjela svoje zadnje go-dine. Cijeli bi se svijet tih popodneva zbio meu zidove puneslika Otona Postruænika, njezinog muæa - a vanjski svijet biiπËezao u njenim sjeÊanjima, u razgovorima o prijevodimaomiljenih pjesnika, u igranju πaha.

Teta Berta spada u one malobrojne koji imaju zastraπujuÊumemoriju. Bila je svjedok i suputnik 20. stoljeÊa, u detalje sesjeÊala pogroma u svojoj rodnoj Galiciji, putovanja u Bosnu

poËetkom stoljeÊa, boravka u Travniku, koji je silno zavoljelai smatrala se Bosankom, predratnog i ratnog Zagreba.

Nezaboravne su njene priËe u suæivotu nacija i konfesija utadaπnjoj Bosni, o skladnom obiteljskom æivotu, o πogoruHalidu koji ih je spaπavao u vrijeme NDH-a, o æivotu u parti-zanskoj umjetniËkoj koloniji Cozzanu, juæna Italija (s njom jeotiπao posljednji preæivjeli sudionik kolonije), o njenim sretnimbrakovima, roenju kÊerke Eve u Splitu. Tragedija smrti kÊer-ke u njezinoj 48-oj godini junaËki je prebrodila - njena vitalnosti njen snaæni ego pomogli su joj da se odupre i takvim udarci-ma.

Nekadaπnja traæena ino-korespondentica, Berta je u svojimpoznim godinama poËela prevoditi æidovske autore s jidiπa injemaËkog - knjige je nalazila u svojoj privatnoj biblioteci(Shaloma Ascha, Ilju Ehrenburga i dr.). Ako se ne varam, bilaje zadnji aktivni govornik jidiπa u zagrebaËkoj sredini. UrednikOmanuta moæe posvjedoËiti izvrsnost njenih prijevoda.

Usuujem se reÊi da se svi mi koji smo posjeÊivali tetu Bertu,druæili se s njome - osjeÊamo obogaÊeni za susret s tomsrËanom, duhom bogatom i moæda presnaænom liËnoπÊu - isiromaπniji zbog njenog odlaska.

(Zanimljivo je da je prije koju godinu jednom prijatelju koji juje posjetio u njenom apartmanu, rekla „NeÊu ja doæivjeti sto-tu. Moæda do 98-e...“)

Mi vas neÊemo zaboraviti, teta Berta!

Mira Altarac Hadji-RistiÊ

BBEERRTTAA PPOOSSTTRRUUÆÆNNIIKK,, RROO––.. FFIISSCCHHBBAACCHH

Princes RoadSynagogue / Liverpool

Maurycy Gottlieb (1856-1879):Æidovi mole u sinagogi za Jom Kipur. BeË. 1878. Ulje na platnu. 245x 192 cm.Tel Aviv Museum of Art. From Jewish Art, edited by Grace Cohen Grossman,

ISBN 0-88363-695-6, page 199. (http://en.wikipedia.org/wiki/Maurycy_Gottlieb)

br. 98 sijeËanj / veljaËa 2007. πvat / adar 5767. - zoz.hr 98_1.pdf · Knjiga o internaciji...

Documents

Transcript of br. 98 sijeËanj / veljaËa 2007. πvat / adar 5767. - zoz.hr 98_1.pdf · Knjiga o internaciji...