Petar Lubina, OFM

BLAÆENOM ΔE ME ZVATI

Petar Lubina, OFMBLAÆENOM ΔE ME ZVATI

KNJIÆNICA ”MARIJE” - KNJIGA 41

Izdaje i odgovara:Petar Lubina, urednik lista ”Marija”Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split

Teoloπka lektura:Dr. Dinko AraËiÊ

Slog, grafiËka obrada i omot:Kamenko JoliÊ

Tisak:”Dalmacija-papir” - Split

Naklada:1000 primjeraka

Petar Lubina, OFM

BLAÆENOM ΔE ME ZVATINAJPOZNATIJE MOLITVE GOSPI

II. dopunjeno izdanje

Split, 2003.

2

Predgovor

Zdravomarija je jedna od prvih molitava koje sam Ëuo inauËio. Odzvanjala je Ëesto u mojoj roditeljskoj kuÊi. Izgo-varao sam je za Aneoskog pozdravljenja, za moljenja kru-nice, za obiteljske molitve prije i poslije jela... Kako sam ras-tao, tako se πirio krug mojih molitava. Upoznavao sam novemolitvene oblike. Kako sam ih viπe upoznavao, u meni su viπebudili radoznalost. Zanimala me povijest i upotreba poje-dinih molitava, tko ih je sastavio, kad su se izgovarale, komesu namijenjene...

Kao urednik lista ”Marija”, mogao sam se malo viπe po-zabaviti marijanskim molitvama. Pitao sam se, meu ostalim,zaπto se Mariji molimo i zaπto s Marijom molimo. Kao kr-πÊani, svoju molitvu upravljamo Bogu Ocu, po Sinu u DuhuSvetomu. Isto tako, krπÊanska je molitva usredotoËena natajnu utjelovljenja u kojoj Marija vrπi izvanrednu ulogu. Posvom majËinstvu ona je u sluæbi Boæjeg dolaska u ljudskupovijest. U taj se okvir smjeπta marijanska molitva Crkve naputu koja zajedniπtvuje u spasenjskoj solidarnosti s Crkvomkoja je veÊ dospjela u slavu.

Moliti s bl. Djevicom Marijom znaËi Ëastiti Oca, koji jeizabire, hvaliti Duha Svetoga koji je Ëini majkom Kristovom,Ëastiti Sina koji po njoj postaje Ëovjekom. Moliti presvetuBogorodicu znaËi zazivati u pomoÊ onu koja vrπi posebnuulogu u povijesti spasenja, slijediti onu koja nam prednjaËina putu vjere, nade, ljubavi i potpune odanosti Bogu.

Tijekom duge povijesti narod Boæji stvorio je razliËitemarijanske molitve. Tu je u prvom redu svetopisamska Zdra-vomarija i VeliËa, Gospina krunica, Aneo Gospodnji, zatimantifone Pod tvoju obranu, Slavna Majko Spasitelja, ZdravoKraljice, Rajska kruno, Kraljice neba kao i himan Zdravo,Zvijezdo mora te napokon Gospine litanije.

4 5

U ovoj knjiæici pokuπao sam sabrati te povijesno i bogo-slovno obraditi marijanske molitve koje odzvanjaju po naπimcrkvama i domovima. Svjestan sam da ovaj pokuπaj nije nipotpun ni savrπen. Iako u ovoj knjiæici prednjaËi poboænost,to ne znaËi da se odriËem bogoslovne utemeljenosti i knjiæev-ne ljepote koja se zrcali u donesenim molitvama.

Prvo izdanje ove knjiæice, koje se pojavilo g. 1998., dostaje brzo raspaËano. U Godini krunice pripremio sam i njezi-no drugo izdanje. Tekst o krunici nadopunio sam neznatno uskladu s prijedlogom otajstava svjetla Ivana Pavla II., adrugo je ostalo nepromijenjeno. PruæajuÊi ovu knjiæicu Gos-pinim miljenicima, pa i svim krπÊanima dobre volje, æelim daim ona ne samo u Godini krunice bude poticaj da otkriju lje-potu i sklad Zdravomarije nego i ostalih poznatijih marijan-skih molitava. Ova zbirka marijanskih molitava i razmiπlja-nja zdruæuje nas s Crkvom, koja slavi Gospodina zbog ve-likih djelâ koja uËini Mariji (Lk 1, 49) i po njoj joπ uvijek Ëinisvakome od nas.

U Splitu, na prvi dan Gospina svibnja, 2003.

Petar Lubina, OFM

I. ©TOVANJE BOGORODICE

6

Jedinstvena uloga©tovanje bl. Djevice Marije u nekom je smislu staro koli-

ko i sama Crkva. Nazire se veÊ u evaneoskim tekstovima inastavlja u æivotu prve krπÊanske zajednice. Tijekom vreme-na razvija se u ËaπÊenju, zazivanju i nasljedovanju, koji seoblikuju u skladu s prilikama mjesta i vremena. Iako MajkuIsusovu i ranije ”po Ëitavom svijetu nazivaju blaæenom, hva-le je i slave pjesmama” (†432 Nilo Ancirski), tek Efeπkim sa-borom (431), koji joj priznaje naslov Bogorodice, poËinjeprocvat marijanske poboænosti.

©tovanje Majke Isusove ima izvor u srediπtu krπÊanskogvjerovanja, pa mu je i mjesto u srediπtu crkvenog æivota. Na-staje u puku, sasvim spontano, iz vjere i sinovske odanostinaroda Boæjega. Postaje ”nerazdvojiv sastojak krπÊanskogπtovanja” (©tovanje Marije, 56) i njegov ”sastavni dio” (isto,58). Ono je za vjernika stvarnost ugraena u cjelokupnostkrπÊanskog æivota. Marijansko se πtovanje u isto vrijeme”bitno razlikuje od poklonstvenog πtovanja koje se iskazujeUtjelovljenoj RijeËi, kao Ocu i Duhu Svetomu” (Svjetlo nar-odâ, 66). Nadilazi odanost koja se iskazuje bilo kojemu dru-gom stvorenju, jer je Marija ”po milosti Boæjoj, uzviπena,poslije Sina, iznad svih anela i ljudi” (Svjetlo narodâ, 66).

Crkva ima zadaÊu bdjeti nad πtovanjem Majke Isusove,donositi o njemu propise te usmjeravati i odgajati poboænostsvojih vjernika. Bogoslovci i propovjednici trebaju ga u vre-menu i prostoru prouËavati, svetopisamski ga utemeljivati iznanstveno potkrepljivati. Drugi vatikanski sabor opominjeih da se Ëuvaju skrajnosti i krivotvorenja te da se uzdræe odsvakog pretjerivanja i prevelike tjesnogrudnosti (Svjetlo nar-odâ, 67) u pogledu uloge, dostojanstva, povlastica i ËaπÊenjakoja pripadaju Majci Boæjoj. Poziva ih neka oËi usmjere naËista vrela iz kojih izvire zdrav nauk o Majci Gospodinovoj,a to su svetopisamski tekstovi, otaËki spisi, svjedoËanstvo li-turgije i iskazi crkvenog uËiteljstva. PrednjaËi Marijina ulogau povijesti spasenja, a zatim povlastice koje joj je u svojojdobroti Bog udijelio. Marija je blaæena jer je povjerovala.VjerniËkome puku bogoslovci i propovjednici trebaju pripo-

8 9

moÊi da u Isusovoj Majci prepozna i prihvati osobu koja usvojoj Ëudesnoj ljudskosti pomaæe da se ostvari jedinstvozemaljske i nebeske stvarnosti. U njezinu materinstvu pre-poznaju posvemaπnju raspoloæivost djelovanju Duha Sveto-ga, a u djeviËanskom zaËeÊu Utjelovljene RijeËi dive se i kla-njaju izvanrednom Boæjem zahvatu, koji u BogoËovjeku izNazareta uËvrπÊuje sinovski odnos sa svojom Majkom.

U trenutku navjeπtenja Marija je ”zaËela dijete, Sina Bo-æjega, koji je istobitan s Ocem. Ona je doista Majka Boæja;njezino majËinstvo obuhvaÊa cijelu osobu a ne samo tijelo ine samo ljudsku ‘narav’” (Mulieris dignitatem, 4). RaajuÊiu vremenu Onoga koji je u vjeËnosti roen od samoga Oca,na poseban naËin sudjeluje u spasenjskom djelu Boæjemu. SRijeËju koja je postala Tijelom sklapa nerazdruæivu vezukoja je na jedinstven naËin uvlaËi u povijest spasenja ljud-skog roda. »itavim svojim biÊem i æivotom Marija je u sluæbiKristova djela otkupljenja Ëovjeka.

Marija je posluπno orue u rukama Duha Svetoga, bilo zaroenje Isusovo u tijelu bilo za duhovno preporaanje njego-va Otajstvenog Tijela. Zbog toga vjernici u njoj prepoznajuistinsku Majku Boæju i majku svih ljudi te je kao takvuposebno poπtuju, cijene i ljube, hvale i slave. To πto krπÊanskipuk u vjeri priznaje te srcem i umom prihvaÊa, nalazi svojetemelje u svetopisamskim tekstovima i opravdanost u bogo-slovskim proukama.

Svetopisamski temeljiPolaziπte za svaki govor o Majci Isusovoj jesu svetopi-

samska izvjeπÊa. U njima je ocrtano sve πto o njezinoj ulozivjeruje prva krπÊanska zajednica. Istina, bl. Djevica u sveto-pisamskim tekstovima zauzima skromno mjesto, ali je ipakmoguÊe zamijetiti kako se marijansko otajstvo kroz sveto-pisamsku predaju postupno otkriva. U Starom zavjetu Marijase nigdje izriËito ne spominje, ali ”u svjetlosti daljnje i pot-pune objave, malo-pomalo sve jasnije” (Svjetlo narodâ, 55)na svjetlo izranja njezin lik. ProroËki je veÊ predoznaËena uobeÊanjima prvim ljudima nakon njihova pada (Post 3, 15).Ona je Djevica koja Êe zaËeti i roditi sina, kojemu Êe biti ime

Emanuel - Bog s nama (Iz 7, 14; usp. Mt 1, 22). BuduÊi da jeNovi zavjet u prvom redu usredotoËen na djelo i osobu IsusaKrista, Marija u njemu zauzima razmjerno malo mjesta. Onase spominje u odluËujuÊim dogaajima iz Isusova æivota. Terijetke svetopisamske datosti o Mariji veoma su vaæne zarazvoj marijanske znanosti i poboænosti.

”Marija stoji u Kristovu svjetlu. Kad ne bi bilo Evaneljao Isusu Kristu, ne bismo o njoj niπta ni znali” (Rainhard Let-tmann). Evanelje svjedoËi kako aneo ne donosi Mariji sa-mo radosnu vijest spasenja, nego joj uz to iskazuje svoje divl-jenje i pohvalu: ”Raduj se, milosti puna! Gospodin je s to-bom! ... Ne boj se, Marijo, jer si naπla milost kod Boga... DuhSveti siÊi Êe na te i sila Previπnjega zasjenit Êe te...” (Lk 1,28-35). Nadahnuta proroËkim darom Duha, Elizabeta blago-slivlje Mariju i njezin stav: ”Najblagoslovljenija si ti meuæenama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda menito da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer Ëim pozdravtvoj doe do mojih uπiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi.Blago onoj koja povjerova da Êe se ispuniti πto joj je reËenood Gospodina!” (Lk 1, 42-45). U tim se proroËkim rijeËimanaziru poËeci πtovanja koje Êe Crkva kasnije iskazivati Mariji.

Elizabetinu klicanju pridruæuje se i glas æene iz puka koja,zadivljena Isusovim rijeËima i djelima, nije mogla a da ne us-klikne: ”Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!”(Lk 11, 27). Te su rijeËi ”na neki naËin izvukle Mariju iznjezine skrivenosti” (Otkupiteljeva Majka, 20). Æena iz pukanema namjeru uzdizati Mariju. Njezine su rijeËi usputna hva-la upuÊena Majci Isusovoj, pa su time joπ vaænije, jer pohvalaMajci proizlazi iz hvale upuÊene Sinu, kojemu æena iz puka ikliËe. Te evaneoske rijeËi potvruju da se hvala MajciIsusovoj zapravo pretvara u hvalu Bogu. Po Mariji se veliËaBog i djelo koje je u njoj izveo. A Marijina uloga i povlastice”uvijek imaju za svrhu Krista, izvor sve istine, svetosti ipoboænosti” (Svjetlo narodâ, 67). I dok joj iskazuje πtovanjekroz razliËite oblike poboænosti, vjerniËki puk to Ëini tako da,”dok se Majka Ëasti, Sin, radi kojega je sve i u kojemu jevjeËni Otac ‘htio da stanuje sva punina’ (Kol 1, 19), pravoupoznaje, ljubi, slavi i da se vrπe njegove zapovijedi” (Svjetlo

10 11

narodâ, 66). Stoga ne bismo smjeli zaboraviti kako ”pravapoboænost nije u neplodnu i prolaznu osjeÊaju ni u nekojispraznoj lakovjernosti, nego izlazi iz prave vjere, koja nasvodi do toga da priznajemo uzviπenost Majke Boæje i da sepotiËemo na sinovsku ljubav prema svojoj Majci i na naslje-dovanje njezinih kreposti” (Svjetlo narodâ, 67).

©tovanje je Majke Isusove jaËalo i raslo te se divno raz-granalo u njezino nasljedovanje i zazivanje. Tako se sve jas-nije i sve obilnije ostvaruju njezine proroËanske rijeËi: ”Od-sad Êe me ‘blaæenom zvati’ svi naraπtaji” (Lk 1, 48). Marijasluti veliËanstvene posljedice koje nastaju iz Boæjeg zahvatau njezino neznatno biÊe. Nepoznata æena iz puka bila je ”prvakoja je, iako nesvjesno, potvrdila istinitost tih proroËkih rijeËiMarijina hvalospjeva i tako zapravo otpoËela novi Magnifi-cat - VeliËa svih stoljeÊa” (Otkupiteljeva Majka, 20).

Od davnina je vjerniËki vapaj Majci hranio krπÊanske duπei smirivao njihove savjesti. A kako se niæu stoljeÊa, tako sevapaji uspinju i padaju u odnosu na æivotne radosti i tjeskobe.Isusovi uËenici sve viπe zazivaju Majku Isusovu da s njimadijeli sudbinu æivota. I mali i veliki, i uËeni i neuki, Boguposebno posveÊeni i obiËni vjernici. Spominju je brojnimblagdanima. SlaveÊi ærtvu Kristovu, sjeÊaju se svoga zajed-niπtva s njome i Ëitavom Crkvom. Njezinu imenu posveÊujusvoje crkve i kapele. Zbijaju se oko njezinih likova po nebro-jenim svetiπtima πirom svijeta. Njezine slike stavljaju napoËasna mjesta, kipove podiæu po raskriæjima putova, ukapelama i crkvama, piπu joj, skladaju i pjevaju pjesme, palejoj u Ëast svijeÊe po svojim kuÊama i izbama... Sva Marijinasvetiπta, crkve i kapele, svi njezini kipovi i slike, sve njezinepjesme samo su put do Krista, kojega je ona svijetu darovalakao Otkupitelja. Sve to ponazoËuje krπÊanskom puku i Ëinigotovo vidljivom majËinsku njeænost bl. Djevice, poziva dajoj se obraÊa, s pouzdanjem je moli i nasljeduje u njezinuvelikoduπnom prihvaÊanju volje Boæje.

U evaneljima nalazimo i druge tvrdnje koje joπ viπe jaËa-ju vrijednost i zakonitost πtovanja Majke Isusove.

U Evanelju po Mateju Marija je predstavljena kao djevi-ca, majka Emanuela, Boga-s-nama (Iz 7, 14) koji je doπao

spasiti ljude od njihova grijeha (Mt 1, 21-23). U njemu se sa-æimlje povijest spasenja i ispunja punina vremena koju jeBog odredio u svom spasenjskom naumu. Kao majka Spasi-teljeva, Marija igra jedinstvenu ulogu u toj povijesti spase-nja te je zbog toga narod Boæji posebno Ëasti i iskazuje jojhvalu.

Evanelje po Ivanu predstavlja Mariju pod kriæem u tre-nutku kad joj Isus upuÊuje rijeË s kriæa: ”Evo ti sina!” (Iv 19,26). Tim je zapravo poziva na novo materinstvo, koje posta-je novom Marijinom zadaÊom u narodu Boæjemu. Isusov u-Ëenik postaje Marijinim sinom, a Isusova majka - majka uËe-nika kojega je Isus posebno ljubio, majka svih Isusovih uËe-nika koji oblikuju zajednicu Crkve. ”Tako se poËela obliko-vati posebna povezanost izmeu ove Majke i Crkve” (Otku-piteljeva Majka, 40).

Pokraj Marije stoji i uËenik kojega je Isus ljubio. RijeËi-ma: ”Evo ti majke!” (Iv 19, 27) Isus mu povjerava svoju maj-ku. Otada je ona i njegova majka. ”Tim Ëinom izraæava kakoje to πto nam je darovao svoju majku znak njegove posebneljubavi kojom sebi prigrljuje sve svoje uËenike, to jest svekrπÊane i sve ljude. Osim toga, darujuÊi svoju majku baπ od-reenom pojedincu, Isus oËituje svoju volju: Marija je majkane samo svih njegovih uËenika nego svakoga napose, kao πtoje sinom postao Ivan koji je preuzeo samo njegovo, Isusovomjesto” (Ivan Pavao II., 11. svibnja 1983). U Isusovim rije-Ëima krπÊanska predaja vidi nakanu da u osobi ljubljenoguËenika Isus povjeri svojoj majci kao duhovne sinove svesvoje uËenike, sve vjernike. U Isusovoj majci otada ËitavavjerniËka zajednica i svaki pojedinac prepoznaju majku kojaim je povjerena i majku kojoj su povjereni.

Bogoslovna utemeljenostPrema pradavnom naËelu, izmeu vjere i molitve vlada

potpun sklad. To je imao u vidu i II. vatikanski sabor. Stogau njegov obnoviteljski okvir ulazi i πtovanje bl. DjeviceMarije. Obnovu koju je zacrtao Sabor provodi u djelo papaPavao VI. (†1978). Smjernice za πtovanje bl. Djevice objav-ljuje u posebnoj apostolskoj pobudnici ©tovanje Marije

12 13

(1974). Taj spis utemeljen je na otaËkoj predaji, a nadahnutna svetopisamskoj i liturgijskoj baπtini. Jedinstveno πtovanjekoje se iskazuje Majci Isusovoj u skladu je s jedinstvenimmjestom koje ona zauzima u Boæjem spasenjskom planu.PozivajuÊi se na rijeËi saborske uredbe o Crkvi Svjetlo naro-dâ, Pavao VI. nabraja i nekoliko ”Ëvrstih dogmatskih teme-lja” za πtovanje bl. Djevice (©tovanje Marije, 56). Talijanskimariolog L. Gambero saæimlje ih ovako:

1. Marija posjeduje jedinstveno dostojanstvo majke SinaBoæjega. Ona je preljubljena kÊerka OËeva i povlaπteni hramDuha Svetoga. Snagom izvanrednoga poziva, ona prednjaËisvim stvorenjima (usp. (Svjetlo narodâ, 66).

2. Isusova Majka sudjeluje u presudnim dogaajima djelaspasenja, koje ostvaruje njezin Sin. Njezina je uloga jedin-stvenog znaËaja te nadilazi djelo ostalih stvorenja (usp. (Svje-tlo narodâ, 66). Samo je ona Majka Otkupiteljeva, nova Eva,prava majka svih æivih.

3. Marijina se neusporediva svetost oËituje u svoj punini uotajstvu njezina bezgreπnog zaËeÊa. U toj je svetosti nastavi-la rasti prianjajuÊi tijekom svoga æivota uz volju OËevu, kro-Ëila je na putu trpljenja, posluπnosti i samoodricanja, napre-dujuÊi stalno u vjeri, nadi i ljubavi.

4. Marijina uloga i poslanje posred naroda Boæjega poka-zuju se apsolutno jedinstveni. Ona je najizvrsniji Ëlan Crkve,ali je u isto vrijeme nedostiæiv uzor i ljubezna majka.

5. Uznesena na nebo, u Crkvi Marija trajno vrπi zagovor-niËku sluæbu. Ona je znak nade narodu Boæjemu na putu. Ve-oma je bliska vjernicima koji joj se obraÊaju, pa i onima kojinisu svjesni da su njezini sinovi (usp. (Svjetlo narodâ, 69).

6. Marija oplemenjuje cijeli ljudski rod. Ona je pripadnikAdamova roda, poput svih ljudi. Pripada naπoj rasi, naπa jesestra i majka koja u potpunosti dijeli naπu sudbinu.

7. ©tovanje Majke Isusove ima svoj duboki temelj u slo-bodnoj i nedokuËivoj volji Boæjoj. BuduÊi da je Bog vjeËna ibezgraniËna ljubav, sve odluËuje u ljubavi. Izabrao ju je i”uËinio joj velike stvari” (Lk 1, 49). ”Ljubio ju je za sebe iza nas; darovao ju je samu sebi i nama” (©tovanje Marije, 56).

Pripadnici drugih kπÊanskih zajednica sve viπe uviaju iprihvaÊaju utemeljenost navedenih bogoslovnih razloga zaπtovanje bl. Djevice. Iako se to prihvaÊanje ne podudara upotpunosti s praksom Gospina πtovanja u dotiËnim zajedni-cama, ono ipak moæe pripomoÊi da se krπÊani viπe zbliæe upoboænosti i iskazivanju hvale Majci Isusovoj. Meu razdije-ljenim krπÊanima nemoguÊe je doÊi do jedinstva bez Marije.Krist i njegova Majka ne mogu se razdvajati jedno od dru-goga. Ipak, meu pripadnicima nekih nesjedinjenih krπÊan-skih zajednica joπ je uvijek uvrijeæen strah kako ËaπÊenjekoje se iskazuje Majci Isusovoj moæe na neki naËin umanjitii zasjeniti ËaπÊenje koje krπÊani trebaju iskazivati njezinu Si-nu. KatoliËki mariolozi, ojaËani tradicionalnim uËenjem Cr-kve, brane opreËan stav tvrdeÊi kako svetopisamski uteme-ljeno i bogoslovno obrazloæeno πtovanje Majke Isusove, ukonaËnici vodi ”na sve veÊu slavu Boæju”. ”Zbog toga nemoæemo gledati na Mariju, a da u pozadini ne vidimo uvijekKrista. Ne moæemo o njoj govoriti, a da ne spominjemo Isu-sovo ime. Ne moæemo je slaviti i poπtivati, a da istovremenone slavimo Krista” (R. Lettmann). Jer ”ono πto se upravljaSluπkinji odnosi se na Gospodara; tako zahvaÊa Sina ono πtose pruæa Majci; (...) tako na Kralja prelazi Ëast koja se iskazu-je u znak poËitanja prema Kraljici”, kaæe sv. Ildefonz (†667;De virginitate perpetua sanctae Mariae, cap. XII).

Moliti s Marijom Bog je Ëovjekov stvoritelj, uzdræavatelj i konaËna svrha. O

njemu smo ovisni. Zbog toga smo ga duæni blagoslivljati iklanjati mu se kao svome Bogu, Ëastiti ga, poπtovati i ljubitikao svoga Oca te mu upuÊivati svoje proπnje, zahvaljivati mui slaviti ga kao svoga svedarivatelja. ”Zaboravio Ëovjek svo-ga Stvoritelja ili se skrio daleko od njegova Lica, trËao zasvojim idolima ili optuæivao boæanstvo da ga je napustilo,æivi i pravi Bog neprestano zove svaku osobu na tajanstvensusret molitve. Taj korak ljubavi vjernoga Boga uvijek je umolitvi prvi, a Ëovjekov korak uvijek je odgovor. Kako sepostupno Bog objavljuje i otkriva Ëovjeka njemu samome,molitva se predstavlja kao uzajamni zov, kao drama saveza”

14 15

(KKC 2567). Ona je zapravo ”susret Boæje i naπe æei. Bogje æedan da mi budemo æedni njega” (KKC 2560).

U osobi Isusa Krista Bog postaje Ëovjekom da otkupi Ëo-vjeka. Kristovo vazmeno otajstvo srediπte je πtovanja i svepoboænosti Kristove Crkve. Po Duhu Svetom i u Duhu Sve-tom, koji nas u molitvi sjedinjuje s Kristom, naπa je molitvau Crkvi povezana i s Majkom Isusovom. Ona je ”savrπenamoliteljica” (KKC 2679). Odgovorom kod navjeπtenja ”Evosluæbenice Gospodnje, neka mi bude po rijeËi tvojoj” Marija”je omoguÊila, koliko je bilo do nje prema Boæjem planu, dabudu usliπane æelje njezina Sina” (Otkupiteljeva Majka, 13).Njezin odgovor prava je ”krπÊanska molitva: biti sva za njegajer on je sav za nas” (KKC 2617).

Majka Isusova Crkvi je uzor molitve. U vrijeme raanjaCrkve moli ona u dvorani Posljednje veËere zajedno s osta-lim uËenicima (Dj 1,14). U Kani (Iv 2, 11-12) ”posredujeizmeu svoga Sina i ljudi u njihovim zemaljskim neimaπtina-ma, potrebama i patnjama” (Otkupiteljeva Majka, 21). Moli iposreduje u vjeri predoËujuÊi Sinu potrebe nazoËnih, a onsvojim auktoritetom utvruje njezinu zadaÊu vjernice. Stogamoæemo moliti s Marijom i moliti se Mariji.

Zbog Marijine jedinstvene suradnje u djelu Duha Svetoga,vjerniËka zajednica ”od poËetka usklauje svoj zemaljski puts putem Marijinim” (Otkupiteljeva Majka, 37). Nju na pose-ban naËin Ëasti i zaziva. ObraÊa joj se kao Isusovoj i svojojMajci. UtjeËe se molitvom njezinoj zaπtiti u æivotnim buramai olujama, ”u pogiblima i potrebama” (Svjetlo narodâ, 66).Rado moli u zajedniπtvu s njome i vjerno poput nje. Iako jetoliko puta u razliËitim kuπnjama i poteπkoÊama, ne umara seponavljati s njome rijeËi koje je ona jednom Bogu izgovorila.U brojnim hvalospjevima i antifonama s njome veliËa Bogazbog ”velikih djela” koja je uËinio njoj, i po njoj svim ljudi-ma. Njoj povjerava svoje molbe i hvale (KKC 2675). Upravovjeri u Krista Gospodina i osobitoj ljubavi prema njegovojMajci ima zahvaliti hrvatski narod za oËuvanje svojenacionalne svijesti i jedinstva, baπ za svoju opstojnost.

VjerniËka ljubav prema Majci Isusovoj ne zaustavlja se nadivljenju Marijinu materinstvu i na povlasticama koje joj je

Bog udijelio, nego na krepostima koje se oËituju u njezinuæivotu. Kad se Majci Isusovoj molimo, zajedno s njome pri-hvaÊamo volju OËevu i odabiremo je za svoju majku poputljubljenog uËenika (Iv 19, 27).

Poput Majke Isusove, i mi smo pozvani djelatno sudjelo-vati u povijesti spasenja. Spasenje Ëovjeka i svijeta, naime,ovisi o svakom Kristovu uËeniku. Tako æivot svakoga od nasima istaknuto mjesto u povijesti Boga s ljudima. Naπa surad-nja s Bogom u spasenju svijeta sastoji se u naπem odazivu naBoæji poziv i spremnu stavljanju njemu na raspolaganje. ToznaËi u zauzimanju marijanskog dræanja: po uzoru na MajkuIsusovu æivotom vjerovati i ljubiti te tako sluæiti Bogu u djeluspasenja. Sv. Bernard iz Clairvauxa (†1153) rekao bi to ova-ko: ”U opasnostima, u tjeskobama, u sumnjama pomisli naMariju! Neka ti ne silazi s usta, neka ti se ne udaljuje od srcai, da dobijeπ zagovor njezine molitve, ne napuπtaj primjernjezina ponaπanja. Nju nasljedujuÊi neÊeπ zastraniti, misleÊina nju neÊeπ zalutati.”

Marijansko molitveno blagoKrπÊanska duπa iskitila je Majci Isusovoj tijekom povijesti

brojne molitve. U vjerniËkoj zajednici diljem krπÊanskogasvijeta nastali su razliËiti molitveni oblici u rijeËima i napje-vima. To su vijenci molitava u Ëast presvete Bogorodice. Du-lji i kraÊi, obilniji i saæetiji, neki viπe a neki manje bogoslov-ski ili umjetniËki vrijedni. Tijekom stoljeÊa postali su svoji-na opÊe Crkve ili pojedinaËnih crkvenih zajednica.

Prema druπtvenim i uljudbenim okolnostima mjesta i vre-mena, Crkva svojim vjernicima predlaæe i naËin kako moliti.Pruæa im i odreene molitvene obrasce koje ulaze u molitve-ne zbirke, bogosluæne knjige i u molitvene priruËnike. Gospi-ni miljenici znaju ih napamet. Gotovo da su ih usisali s maj-Ëinskim mlijekom. Velikani uma i srca ne prestaju ni danasstvarati nove molitve, stavljati ih na papir, predlagati ihdrugima...

Crkva danas posjeduje veliko marijansko molitveno bla-go. Po svom je sadræaju ono viπestruko. Iako je svaka molit-va poglavito upravljena Ocu po Kristu u Duhu Svetomu,

16 17

meu marijanskim molitvama imamo:- jednostavanih Ëina hvale i zahvalnosti Ocu πto je Mariju

izabrao za Majku Otkupitelja ljudskog roda;- iskazivanja poËasti Duhu Svetome, πto je u Djevici iz

Nazareta uredio prebivaliπte Sinu Boæjemu;- Ëinâ hvale iskazanih Sinu, πto se rodio od Djevice Ma-

rije; - izravnih zaziva Majci Gospodinovoj s proπnjom za zago-

vor;- hvalâ bl. Djevici izravno upuÊenih;- molitava predanja, povjere i posvete Mariji; - pjesniËki izraæena ËaπÊenja Majke Isusove.Po uzoru na Anela navjestitelja i Marijinu rodicu Eliza-

betu, krπÊanski puk do dana danaπnjega ne prestaje izricatihvale Majci Isusovoj. Odreeni ulomci Svetoga pisma posta-ju molitveni obrasci za prve krπÊanske naraπtaje. HvalospjevVeliËa doslovan je evaneoski tekst. Prvi dio Zdravomarijeiz Evanelja u 7. st. ulazi u bogosluæje, a u 10. st. meu puk.Molitva Zdravomarije nadahnjuje druge molitve. Tako Kru-nicu, koja je, po razmatranju odreenih otajstava iz Isusovai Marijina æivota, ”saæeto Evanelje”, a sastoji se od nizaZdravomarija. I Aneo Gospodnji molitva je satkana od an-eoskog pozdrava i Marijina odgovora meu koji su umet-nute Zdravomarije. Razvijaju se tako do dana danaπnjegamarijanski molitveni oblici koji se usredotoËuju na KristaGospodina i njegovo djelo. Niæu se meu njima razliËiti hi-mni marijanskog znaËaja, hvalospjevi, antifone i litanije, aonda i marijanski misni obrasci kao i marijanski Ëasoslov.Svi oni veliËaju Gospodina zbog velikih djela koja je izveo uMariji i po Mariji u Ëitavoj Crkvi Kristovoj.

O posebnu poloæaju Majke Isusove veÊ u prvoj CrkvisvjedoËe ispovijesti vjere, razliËiti spisi naboæna sadræaja inadgrobni spomenici. Bogosluæje i puËka poboænost u poËe-tku saËinjavaju jedinstvenu cjelinu, a u 3. st. susreÊemo svje-doËanstva kako liturgijska molitva nadahnjuje privatnu pobo-ænost.

U to vrijeme nastaje najstarija molitva Bogorodici (3. st.)Pod tvoju obranu. PoËetkom 5. st. sastavljaju se marijanske

antifone. Neke su od njih i danas u »asoslovu. Krajem 5. ipoËetkom 6. st. nastaju novi marijanski blagdani. Tada se uIstoËnoj Crkvi pojavljuje poznati himan Akathistos (PohvalaBogorodici i Kristu Ëovjekoljupcu, koja se moli stojeÊi). Ubogosluæje doπaπÊa krajem 6. st. ulaze razliËite marijanskeantifone grËke predaje, a sliËno je i u kasnijem razdoblju.Antifone posebno veliËaju Marijino djeviËanstvo, πto odgo-vara krπÊanskoj duhovnosti onoga vremena.

Od prvih litanijskih zaziva prelazi se u 7. st. na prve pro-πnje upravljene izravno Bogorodici (†667. sv. Ildefonz To-ledski), koje se poslije upotrebljavaju kao posebne molitve. Idijelovi pjesama Celija Sedulija (†450) ulaze u bogosluæje.SliËno je i s himnima sv. Ambrozija (†397), Venancija Fortu-nata (†601)... Kratkim antifonama slijede otada himni u koji-ma se slavi veliËina Majke Isusove, zbog njezine uloge u po-vijesti spasenja. Alkuin (†804) sastavlja za subotu zavjetnemise Gospi i oficij s marijanskim antifonama i Ëitanjima.PoËetkom 11. st. krπÊanska Europa svoju sudbinu povjeravaGospi. U njoj prepoznaje uzor svim krπÊanima. Nastaju poz-nate molitve Zdravo Kraljice i Slavna Majko Spasitelja,himni Marijinu kraljevskom dostojanstvu. Rajska kruno iKraljice neba najpoznatije su proπnje Majci Isusovoj, joπ uuporabi u Ëitavoj Crkvi. Zatim slijedi himan Zdravo, Zvijezdomora (poznat od 9. st.), zatim Spomeni se, a onda i Laure-tanske litanije (15.-16. st.). SljedeÊi otaËku predaju (sv. Ef-rem, sv. Ambrozije, sv. Epifanije), sve se viπe umnaæaju mar-ijanski naslovi...

Duh Gospodnji ne prestaje djelovati u svojoj Crkvi. Naj-novija, posaborska obnova, predstavlja vjerniËkoj zajednici usvojim bogosluænim tekstovima Majku Isusovu pod trostru-kim vidom: u srediπtu otajstva spasenja, kao najizvrsniji plodotkupljenja i kao pralik Crkve. Stvara Ëak i posebnu Zbirkumisa o bl. Djevici Mariji.

18 19

II. MOLITVE MARIJI

20

ZDRAVOMARIJAZdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blago-

slovljena ti meu æenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje,Isus. Sveta Marijo, Majko Boæja, moli za nas greπnike sada ina Ëas smrti naπe.

Teπko da Êete susresti krπÊanina koji ne bi znao najljepπui najjednostavniju molitvu Gospi. To je Zdravomarija. Nau-Ëili smo je veÊ kao djeca.

Zdravomarija je najraπirenija marijanska molitva koja senajËeπÊe Ëuje meu Kristovim vjernicima. Vaæan je sastavnidio krunice i Aneoskog pozdravljenja. Njezina je povijestduga i zanimljiva. Mogli bismo reÊi da poËinje s redakcijomEvanelja po Luki, a, liturgijski i pravno gledano, zavrπava g.1568. Tada je, naime, papa Pio V. (†1572) uvodi u RimskiËasoslov, obnovljen po zavrπetku Tridnetskog sabora (1545-1563). Propisuje neka se moli nakon OËenaπa prije svakogamolitvenog Ëasa i tiho na zavrπetku oficija. Time obrazacZdravomarije postaje i sluæbenom molitvom opÊe Crkve.

”Blagoslovljena meu æenama”Zdravomarija se sastoji od dvaju razliËitih dijelova.

a) Boæanski nadahnut dioPrvi je dio Zdravomarije boæanski nadahnut. Na usne mo-

litelja stavlja onu istu hvalu koju je Sveviπnji, po anelu Ga-brijelu, uputio Nazaretskoj Djevici. ”Naπa se molitva usuu-je preuzeti taj pozdrav Mariji s pogledom koji je Bog svrnuona svoju poniznu sluæbenicu, i radovati se radoπÊu koju On unjoj nalazi” (KKC 2676). Taj je dio uzet iz Evanelja, a unjemu se slavi Marija kao Majka Sina Boæjega. To su zapra-vo Anelove rijeËi Mariji: ”Zdravo, milosti puna! Gospodinje s tobom!” (Lk 1,28) i Elizabetin poklik: ”Najblagoslov-ljenija si ti meu æenama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje!”(Lk 1,42).

22 23

U tim rijeËima ukratko je sadræano otajstvo bl. DjeviceMarije. Mjesto sa Zdravo, svetopisamski bi tekst bilo ispra-vnije prevesti s Raduj se! Taj neuobiËajeni pozdrav pun jemesijanske radosti. Budi sjeÊanje na obeÊanja o Gospo-dinovu dolasku u svoj sveti grad (Sef 3, 14-17; Zah 9,9).Proroci, naime, koji su navjeπÊivali dolazak spasenja, pozi-vali su na radost. Kao nekoÊ KÊi Sionska, tako se i Marija tre-ba radovati jer Gospodin æeli prebivati meu svojim naro-dom. Kod navjeπtenja, povijest spasenja ulazi u svoj odluËu-juÊi dio. Vrijeme se iπËekivanja ispunilo. Nadoπla je puninavremena kad Bog posla svoga Sina ”roena od æene” (Gal 4,4). RijeË je o spasenjskoj punini, o vremenu koje je Bog pre-dvidio za ostvarenje djela spasenja. Izraz ”milosti puna”oznaËuje onu koja je najvrsniji predmet Boæje ljubavi, æenuiz puka koju je Bog izabrao za majku svome Sinu. Djevica jepuna milosti, tj. ljupkosti, Boæje naklonosti, njegova milo-snog æivota. Gospodin je s njome, jer je u potpunosti predanaonome koji se dolazi nastaniti u njoj i kojega Êe darovati svi-jetu. Milost koje je Marija puna jest nazoËnost u njoj onogakoji je vrelo svake milosti (usp. KKC 2676).

Marija je ”blagoslovljena meu æenama”. SliËno su poz-dravljene starozavjetne æene Sara, Ana, Debora i Judita. Me-utim, njih pozdravljaju ljudi, a Mariju preko Elizabete poz-dravlja Duh Sveti! Njoj je povjerena vaæna uloga u velikompreokretu ljudske povijesti. RijeË je o Marijinu jedinstvenomizabranju izmeu svih æena. Jednu je æenu Bog izabrao i po-stavio u sluæbu Isusu, u srediπte povijesti spasenja, u srce ota-jstva. Postala je ljudskom majkom Sina Boæjega. Njegovimposlanjem poËinje se ostvarivati poËetak novog svijeta. Bla-goslovljena je zato πto je povjerovala u ono πto joj je rekaoGospodin. Blaæena je zbog djeteta koje nosi. Sva njezinaslava dolazi joj od Sina. Poput Abrahama koji je nagraen zasvoju vjeru, i Marija svojom vjerom postaje majkom svihkoji vjeruju. Izraz ”Gospodin s tobom” svjedoËi o Boæjojnaklonosti prema njoj, kojom je prati u poslanju koje joj jepovjerio. Uzvik ”blagoslovljen plod utrobe tvoje” tvrdi danije rijeË samo o naravnom materinstvu, nego o mesijan-skom, spasenjskom. Ono je dragovoljno.

Pod kraj 14. st. svetopisamskom dijelu Zdravomarije do-daje se Isus Krist ili samo Isus. Ulrich Zwingl (†1531) ozna-Ëuje taj dodatak darom Duha Svetoga. BuduÊi da je dodatakslabo bio prihvaÊen, papa Urban IV. (†1264) udjeljuje pose-ban oprost svima koji budu zavrπavali Zdravomariju s rijeËjuIsus, πto potvruje i papa Ivan XXII. (†1334). Sabor u Nar-boni g. 1551. prihvaÊa Zdravomariju sa zakljuËnicom Isus.

b) Molitveni izraz CrkveSvaku molitvenu hvalu redovito slijedi proπnja. Tako je i

sa Zdravomarijom. Prvom dijelu, uglavnom hvalebenog zna-Ëaja, nadodala je crkvena predaja drugi dio, preteæno prosnogsadræaja: ”Sveta Marijo, Majko Boæja, moli za nas greπnikesada i na Ëas smrti naπe.”

Polazilo je od poboænih redovnika, a slijedili su ih vjerni-ci. VeÊ se odavna u Litanijama svih svetih upotrebljavao za-ziv ”Sveta Marijo, moli za nas!”, pa je drugi dio Zdravoma-rije samo taj proπireni zaziv. On je tijekom povijesti popri-mao razliËite oblike. U 13. st. susreÊemo oblik: ”Moli za nasgreπnike. Amen.”, a dodatak ”Sada i na Ëasu smrti naπe” za-pisan je u jednom kartuzijanskom Ëasoslovu sredinom 14. st.Danaπnji je oblik Zdravomarije, Ëini se, nastao u Italiji, vje-rojatno Toskani.

U drugom se dijelu Zdravomarije moli Gospina pomoÊ izaπtita. Marija je majka Isusa Krista, pravoga Ëovjeka. Isus seraa na neobiËan, jedinstven naËin. Ono πto je Marija zaËela,nije djelo ljudsko nego Duha Svetoga (Mt 1, 20). Tvrdnjakako je roen od Duha Svetoga priziva u pamet ideju o djevi-Ëanskom zaËeÊu po Duhu Svetom. Time se æeli naglasiti Isu-sovo boæansko sinovstvo. On je istodobno i pravi Bog i praviËovjek, pa Mariju zazivamo kao Majku Boæju. Kao πto jemolila za sebe: ”Neka mi bude po rijeËi tvojoj” (Lk 1, 38),ona moli i za nas. Dok se povjeravamo njezinoj molitvi, pre-puπtamo se zajedno s njome volji Boæjoj. TraæeÊi da za nasmoli, priznajemo se greπnicima, potrebnima Boæje pomoÊi.Povjeravamo joj se u sadaπnjem trenutku i preporuËujemo jojse za smrtni Ëas, da bude kraj nas kao πto je stajala podkriæem svoga Sina i privede nas k njemu (usp. KKC 2677).

24 25

Tako je drugi dio Zdravomarije zapravo plod iskustva Cr-kve: vjere u Marijino boæansko materinstvo (”Majko Bo-æja”), znak povjerenja u Marijin majËinski i milosrdni zago-vor (”moli za nas”), koji prati krπÊanina, slaba i greπna (”gre-πnike”), u tijeku æivotnog puta (”sada”) i u trenutku kojega seboji i sa strahom iπËekuje; trenutku koji je ispunjen tamom isvjetloπÊu, tjeskobom i nadom, krajem ovozemnog i poËe-tkom novoga æivota (”na Ëas smrti naπe”). U tim izrazimasaæet je vaæan dio marijanske poboænosti srednjega vijeka.

Od zapisanoga do naroda BoæjegaSvetopisamski dio Zdravomarije upotrebljava se najprije

u euharistijskom slavlju, i na krπÊanskom Istoku i na Zapadu.

a) KrπÊanski IstokSaËuvano je svjedoËanstvo kako je na krπÊanskom Istoku

veÊ od 4. st. postojao obiËaj ponavljanja Anelova pozdravaMariji. Imalo je to nakanu da se Majci Isusovoj i na taj naËiniskaæe posebno πtovanje. U Anafori Jakova brata Gospodi-nova (sirijski obred), nakon molbi za æive spominju se onikoji su nam prethodili u vjeri. Prije spomena bl. Djevice Ma-rije, slijedi trostruki pozdrav s vaænim dodatkom: ”Zdravo,milosti puna, Gospodin je s tobom, blagoslovljena si meuæenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, jer si rodila Spa-sitelja duπa naπih.” Isti pozdrav nalazimo i u Anafori sv.Marka Evanelista (aleksandrijski obred). U himnima sv. Ef-rema Sirskog (†373) i kod himnopisaca koji ga slijede ubogoslovnoj i pjesniËkoj misli, Anelov pozdrav proæivljavase liturgijski s jedinstvenom dramatizacijom. Najizvornije jesvjedoËanstvo za to liturgijsko remek-djelo himan Akathis-tos, koji od kraja 5. ili od poËetka 6. st. do dana danaπnjegaodjekuje u bogosluæju IstoËne Crkve hvaleÊi Mariju u ota-jstvu Utjelovljene RijeËi.

»ini se da se od 6. st. naveliko πiri obiËaj pozdravljanjaGospe Anelovim rijeËima. SusreÊemo brojne prijepisebogosluænih tekstova iz tog doba koji su spadali na vjerniËkuzajednicu da ih izgovara. Prepisivali bi ih sami vjernici iliosobe za to posebno zaduæene.

b) KrπÊanski ZapadI na krπÊanskom Zapadu ulazi Zdravomarija u bogosluæje

veÊ krajem 6. st. Papa Grgur Veliki (†604) unosi je u bogo-sluæje 4. nedjelje doπaπÊa kao Prikaznu pjesmu: Zdravo, Ma-rijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti meuæenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. U to je doba nakonzdravo dodana rijeË Marijo, a ime Isusovo pridodano je ukasnijem vremenskom razdoblju. Antifonar Grgura Velikogdonosi cjelovit tekst Zdravomarije kakav Êe se rabiti tijekomËitavoga srednjeg vijeka. Za bogosluæje iste predboæiÊnenedjelje, s malim inaËicama, koristi je i ambrozijanski obred.Prisutna je u Ambrozijanskom antifonaru. O razliËitoj liturgi-jskoj uporabi Zdravomarije na isti naËin svjedoËe antifonarii rimskog i monastiËkog obreda. SusreÊemo je tako u tijeku7. st. kao antifonu u misi Navjeπtenja, blagdana koji se uRimu veÊ slavio. U jednom molitvenom priruËniku iz 7. st.tekst Zdravomarije donesen je u ovom obliku: ”Mir tebi, Ma-rijo puna milosti, Gospodin s tobom, blagoslovljena si meuæenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus Krist. SvetaMarijo, Majko Boæja, moli za nas greπnike. Amen.” SliËniobrasci upotrebljavali su se i u 14. i 15. st. Obrazac kakavdanas imamo, potjeËe iz g. 1498.

Iako se Zdravomarija upotrebljavala ËeπÊe u bogosluæju,trebalo je dosta vremena da ue meu puk u svagdanjemuæivotu. SvjedoËanstvo o prisutnosti njezina prvog dijela me-u pukom seæe tek u 10. st. Sinoda u Parizu, odræana g. 1197.pod predsjedanjem biskupa Odona iz Soliaca, odreuje da seZdravomarija πiri meu puËanstvom, πto je, vjerojatno, prvatakva crkvena naredba. Otada i naroËito u 13. st. sve se ËeπÊemoli, a postaje i omiljenom propovjedniËkom temom. Mjesnii pokrajinski crkveni sabori, kao i pojedini biskupi sve je viπepreporuËuju da je vjernici uËe, a neki to i nareuju. Sabor uBéziersu g. 1246. propisuje neka Zdravomariju uËe i djeca, asliËno Ëine i sabori u Alby 1254., Valenciji 1255... Preporu-Ëuju da se moli poslije OËenaπa ili nakon Vjerovanja.

Zdravomariju prihvaÊaju i mnoge redovniËke zajednice.Ona je izraz poboænosti revnih redovnika. Po primjeru sv.Bernarda iz Clairvauxa (†1153), cisterciti usvajaju Zdravo-

26 27

mariju kao svoj uobiËajeni pozdrav Gospi. Kapitul SluguMarijinih g. 1249. odreuje da Ëlanovi njihove zajednicemole Zdravomariju na poËetku mise i pojedinih molitvenihËasova. Sv. Dominik (†1221) sa svojom braÊom moli ËestoZdravomariju na koljenima. Dominikanci sredinom 13. st.zapoËinju pojedine molitvene Ëasove Zdravomarijom, a g.1266. odreuju da njihova redovniËka braÊa u svomËasoslovu OËenaπima nadodaju i Zdravomariju. SliËnu ured-bu susreÊemo i kod franjevaca. Ostale redovniËke udruge pri-hvaÊaju je i kao ËeπÊi i srdaËan pozdrav Gospi. MolitvomZdravomarije, prema pravilu ”moli i radi”, zazivaju redovni-ci Gospinu osobitu zaπtitu. Sve se to dogaa u povijesnomrazdoblju kad se πiri poboænost prema Kristovu Ëovjeπtvu,posebno prema otajstvima njegova roenja, muke i smrti nakriæu. To u 12. i 13. st. potiËe i na poveÊanu poboænost premaGospi.

ZahvaljujuÊi brojnim redovniËkim zajednicama, kao cis-tercitima, premonstratima, dominikancima, servitima i fra-njevcima, koji Zdravomariju unose u svoje molitvene obra-sce, kroz 13. i 14. st. postaje ona vaænom molitvom svakogkrπÊanina. Osim toga, u to doba po Europi cvatu zgodne po-boæne priËe koje promiËu poboænost prema Gospi. NekeneobiËne zgode joπ viπe promiËu molitvu Zdravomarije.Tako se od benediktinke sv. Matilde (†1281) raπirila poboæ-nost moljenja triju Zdravomarija. Dok se svetica, naime, jed-nom zgodom molila Majci Gospodinovoj za sretnu smrt,ukaæe joj se Gospa i obeÊa joj svoju pomoÊ i zaπtitu na Ëasusmrti ako bude svakog dana molila tri Zdravomarije u zahva-lu presv. Trojstvu zbog toga πto ju je izabralo za Majku Isu-sovu i πto ju je obdarilo tolikim milostima. Sv. Antun Pado-vanski (†1231) molio je i prije sv. Matilde tri ZdravomarijeGospi za trostruko djeviËanstvo duha, srca i tijela. Praviapostol triju Zdravomarija diljem Apeninskog poluotoka bioje sv. Leonardo Portomauricijski (†1751). I sv. Alfonz Ligu-orski (†1787) neumorno je πirio moljenje triju Zdravomarijameu sveÊenicima i redovnicima, greπnicima i pravednicima,starima i mladima. Bila je to omiljena tema njegovih misi-jskih propovijedanja, a postala je i dio njegovih redovniËkih

pravila. Tu su poboænost rado prihvatili sv. Ivan Marija Vian-ney (†1859), sv. Gabrijel od Preæalosne (†1862), sv. Ivan Bo-sco (†1888), sv. Gema Galgani (†1903) i drugi brojni sveci,pa su je i oni s oduπevljenjem πirili, a i danas je krπÊanski pukrado prihvaÊa. Papa Leon XIII. (†1903) pokretu podjeljujeposebne oproste, a sveÊenicima nareuje neka s pukom na-kon mise mole tri Zdravomarije. Benedikt XV. (†1922) po-diæe djelo za πirenje triju Zdravomarija u bratovπtinu i poda-ruje ju oprostima i povlasticama.

Posebno se istiËu Gospine Ëudesne pomoÊi na Ëasu smrti,postignute, navodno, po molitvi Zdravomarije. To doprinosijoπ veÊem πirenju te molitve, da je u tom razdoblju prihvaÊajui rado mole svi vjernici. Sv. Petar Kanizije (†1579) objavlju-je ju u svom katekizmu.

Redovito se Zdravomarije mole jedna za drugom, a Ëestos drugim molitvama, posebno s OËenaπem i Slavaocu. Molise stojeÊi, kleËeÊi, a nekada prostrt na podu. Vaænije od svegatoga jest da se moli sabrano.

Nizanje Zdravomarija jedne za drugom susreÊemo veÊ u11. st. Kao πto se »asoslov na poËetku srednjeg vijeka zamje-njivao OËenaπima, tako je kasnije preπao na Zdravomarije.Povijest spominje osobe koje su molile 60, 100 i 150 putaZdravomariju, dijelove kleËeÊi, dijelove prostrti na podu,dijelove stojeÊi. Suvremenik sv. Bernarda izgovarao je ËestoZdravomaiju jednu za drugom na Ëasu sveËeve smrti.

KatoliËki puk redovito dræi Zdravomariju nastavkom OËe-naπa. Pri kraju srednjeg vijeka ta praksa postaje sve viπepravilom. Sabor u Coventryju propisuje g. 1237. da svi laicitrebaju dnevno izmoliti 7 OËenaπa i Zdravomarija. Würz-burπka sinoda g. 1287. udjeljuje oprost vjernicima koji nakoljenima izmole barem tri OËenaπa i Zdravomarije. Sinodau Cambraiju g. 1310. odreuje OËenaπ i Zdravomariju kaovjerniËku jutarnju i veËernju molitvu. Odredbom pape Pija V.g. 1568. Matutin i Prima poËinju OËenaπom, Zdravomarijomi Vjerovanjem.. S poËetkom liturgijskih promjena g. 1955.prestaje obveza da molitveni Ëasovi zapoËinju OËenaπom iZdravomarijom. Kao zadovoljπtina u ispovijedi joπ se i danasmoli Zdravomarija uz OËenaπe i Slavaocu, a sliËno je i s

28 29

crkvenim oprostima. Joπ poËetkom 20. st. rubrike su propisi-vale molitvu Zdravomarije prije propovijedi, πto je bilo uve-deno poËetkom 15. st.

Vrelo nadahnuÊaS vremenom Zdravomarija postaje vrelom nadahnuÊa za

brojne molitvene oblike Majci Gospodinovoj, koji postajurazliËiti izrazi Anelova pozdrava. Mnoge stare Gospine lita-nije ponavljaju rijeËi Zdravo Marijo u svakom zazivu. Kroz13. i 14. st. Zdravomarija se poËinje ispreplitati s drugim mo-litvenim oblicima koji postaju popularni kao Aneosko poz-dravljenje i Ruæarij ili Krunica. Zdravomarija Êe odigrati po-sebnu ulogu pri oblikovanju Maloga oficija bl. Djevice Ma-rije i u njegovu sadræaju, a odzvanjat Êe uvijek kao najËistijahvala i najæarËa molitva greπnih Evinih sinova, koji imajupovjerenje u zagovor Majke Isusove.

Zdravomarija je ”molitva s malo rijeËi, ali puna duboketajne, ukratko dalekoseæna utjecaja. Vrednija je od zlata, sla-a od meda, dostojna da je neprekidno u srcu razmatramo, ausnama ponavljamo. Iz malo sloæenih rijeËi, izvire preboga-ta utjeha”, kaæe Toma Kempenac (†1471). Sv. Ljudevit Gri-gnon (†1716) tvrdi kako je to ”najljepπa od svih molitavaposlije OËenaπa” i nastavlja: ”To je najsavrπeniji pozdrav ko-jim moæete pozdraviti presv. Djevicu, jer je to pozdrav kojijoj je Sveviπnji poslao po arkanelu, da zadobije njezinoSrce; a taj pozdrav, pun tajnoga Ëara, tako se silno dojmioMarijina Srca, da je pristala na utjelovljenje RijeËi, usprkossvojoj dubokoj poniznosti. Tim Êete pozdravom i vi, izgo-varate li ga kako treba, sigurno pridobiti Marijino Srce.”

MoleÊi Zdravomariju mi zapravo zajedno s Anelom poz-dravljamo Majku Isusovu i nju skupa s Elizabetom nazivamoblaæenom. IzgovarajuÊi Zdravomariju mi se zdruæujemo sMajkom Isusovom i njezinim odgovorom Bogu. Time naπamolitva nije viπe upuÊena njoj, nego zajedno s njome Bogu.

Ona briπe suzePoboæna stara ruska priËa pripovijeda kako se sv. Andrija

apostol, nakon πto se oslobodio smrtnog tijela, poæurio u ne-

bo. Kad je stigao pred vrata raja, ona se πirom otvoriπe, a An-drijina je prva misao i æelja bila vidjeti svoju Nebesku Kra-ljicu. Traæi je svojim oËima, ali je nigdje ne vidi.

”A gdje je Ona?!” - zapita anela iz pratnje.”Ona nije ovdje!” - odvrati nebeski vodiË.”Ona... nije u Nebu?! A gdje je onda?””Malo se ovdje zadræava. Ona je redovito u onoj suznoj

dolini πto ju zovu Zemlja, briπe suzne oËi zaplakanima, traæibijedne da im pomogne, greπne da ih obrati...”

Za to postoje brojna svjedoËanstva. Evo jednoga:Dogodilo se to u Amsterdamu, 22. oæujka 1916. Bila je

kasna veËer. Skladatelj Maks Reger predosjeÊao je skorusmrt. Pribliæio se katoliËkom sveÊeniku u æelji da sredi svojeraËune s Gospodinom Bogom. Obavi skruπenu ispovijedËitavoga svoga æivota. Sutradan ujutro ponovno pristupi kistom sveÊeniku s rijeËima:

- VeleËasni!... Ti si me spasio. Ja znam da Êu domaloumrijeti. Sad sam sretan i miran. Nemam viπe niπta na sav-jesti. Nego, joπ neπto. JuËer sam rekao da bih joπ æelio skla-dati OËenaπ. Sad sam se predomislio. Mjesto toga skladat ÊuZdravo, Kraljice za svoj pogreb, a na Ëast drage Majke Boæjekoja te je k meni dovela. Jer premda nisam æivio po svojojvjeri, ipak sam katkad izmolio Zdravomariju...

Nekoliko dana kasnije Maks Reger umire. Bilo je to uLeipzigu, 11. svibnja 1916.

30 31

”VELI»A”VeliËa * duπa moja Gospodinai klikÊe duh moj * u Bogu mome Spasitelju,πto pogleda na neznatnost sluæbenice svoje: * odsad Êe

me, evo, svi naraπtaji zvati blaæenom.Jer velika mi djela uËini Svesilni, * sveto je Ime njegovo.Od koljena do koljena dobrota je njegova * nad onima πto

se njega boje.Iskaza snagu miπice svoje * rasprπi oholice umiπljene.Silne zbaci s prijestolja, * a uzvisi neznatne.Gladne napuni dobrima, * a bogate otpusti prazne.Prihvati Izraela, slugu svoga, * kako obeÊa ocima naπim:spomenuti se dobrote svoje * prema Abrahamu i potom-

stvu njegovu dovijeka.(Lk 1, 46-55)

VeliËa je svetopisamska molitva zahvalnica. Po prvoj rije-Ëi latinskoga teksta, u svijetu je poznata kao Magnificat. Na-zivaju je i hvalospjevom u pravom smislu rijeËi ili ”hvalosp-jevom nad hvalospjevima” Novog zavjeta. To je zapravoevaneoski pjesan koji veliËa Boga za djelo utjelovljenjaSina Boæjega u kojemu je Marija imala posebnu ulogu (Lk 1,46-55). Radost Majke Gospodinove, koju osjeÊaju svi s koji-ma ona dolazi u dodir, zbog velikog djela spasenja prelila seu pjesmu i zahvalnost.

Djelo siromaha GospodnjihHvalospjev VeliËa dio je teksta iz Evanelja po Luki (1,

46-55) koje nastaje nakon godine 70. po Kristu. Prijeuskrsnedogaaje Luka tumaËi u svjetlu uskrsnih zbivanjâ. Uskrsnosvjetlo obasjava i tumaËi dogaaje iz Isusova djetinjstva. Ve-liËa je tako u odreenom smislu ponovno razmatranje doga-aja navjeπtenja, πto je i usredotoËenje na Izraelovu proπlosti prihvaÊanje novoga nepredviena razvoja buduÊnosti. Sa-

dræi osjeÊaj prve krπÊanske zajednice koja se u njemu prepo-znaje. Sastavljen je pjesniËki, knjiæevno je dotjeran i dobrosroËen. Teπko je reÊi da je to plod trenutaËnoga religioznogzanosa. Evanelist Luka stavlja ga u usta Mariji, jer od svihlikova koji su spomenuti u Evanelju djetinjstva njoj najbo-lje pristaje. Je li ga sastavila Marija, Luka ili netko treÊi?

U proπlosti je bilo nekih nejasnoÊa, koje ni danas nisurijeπene. Nije se znalo tumaËi li plan spasenja u VeliËa Marijaili netko drugi. Neki su rukopisi tako VeliËa pripisivaliElizabeti. Najstarije svjedoËanstvo za to nalazimo u biskupaNicete Remezijanskog (5. st.), a to potvruju i neki latinskirukopisi po Italiji i po balkanskom podruËju. Iako znade daneki svetopisamski kodeksi VeliËa pripisuju Elizabeti,Origen (†254) ga pripisuje Mariji. Odreeni dodaci sv. Jero-nima (†420) vjerojatno su prouzroËili nejasnoÊe. U pitanju susporni izriËaji: ”I Marija reËe” (Lk 1,46) i: ”Marija ostade”(Lk 1, 56), koji su prepisivaËa mogli navesti na zamjenu auk-torstva. Nasuprot tim zanemarivim svjedoËanstvima, svi os-tali kodeksi izvornoga grËkog jezika i njihovih razliËitih ver-zija pripisuju VeliËa Mariji.

Da bismo lakπe otkrili auktora, zaustavimo se malo na sa-mom tekstu hvalospjeva. UoËavamo kako su neki izriËaji unjemu viπe svojstveni Mariji (Lk 1, 48b), a neki Elizabeti (Lk1, 48a), dok su neki neutralni (Lk 1, 51. 52). Uglavnom su torijeËi od svetopisamskih dijelova, a nadahnute su hvalosp-jevom Samuelove majke Ane (1, 46-55; usp. 1 Sam 2, 1-10).Elizabeta, kao i majka Samuelova, priæeljkuje dijete (1 Sam1, 4-11; Lk 1, 23-25), a Marija, kao i Ana, prikazuje sina uhramu (1 Sam 1, 21-28; 2, 119-20; Lk 2, 22-40). Na temeljutekstualne kritike dade se zakljuËiti da je hvalospjev djelo”Vjernog ostatka” (Jahvinih siromaha) koji veliËa Boga zbognjegova spasnjeskog zahvata u korist odabranog naroda. Bu-duÊi da Marija po svom stavu pri navjeπtenju odgovara du-hovnosti toga kruga, Luka, u prigodi doraivanja svoga E-vanelja, pripisuje VeliËa Mariji kao osobi kojoj najboljeodgovara od svih onih koji se pojavljuju u Evanelju djet-injstva. Djevica iz Nazareta jest ona koja zavrπava niz staro-zavjetnih likova te kao Majka Otkupiteljeva ulazi u novi

32 33

savez ostvaren po njezinu Sinu. Iako VeliËa izraæava Marijine osjeÊaje, to ne znaËi da ga

je ona i sastavila. OsjeÊaji i auktorstvo nisu jedno te isto. Uvezi s auktorstvom postoje Ëetiri pretpostavke:

1) VeliËa je napisala ona kojoj ga i pripisuje evaneoskiizvjeπtaj. To je miπljenje prevladavalo u otaËkom razdobljuukorijenjenu u najstarijoj krπÊanskoj predaji.

2) Sastavio ga je Luka dok je pripovijedao o djelima izIsusova djetinjstva.

3) VeliËa je sastavio Luka nekom drugom zgodom i umet-nuo ga u veÊ postojeÊu pripovijest.

4) Hvalospjev je iz razdoblja prije nastanka Evanelja poLuki. Luka ga je samo uklopio u svoj izvjeπtaj.

Starozavjetna kolijevkaAko se odbaci pretpostavka da ga je sastavila Marija,

moguÊe se odluËiti za jednu od ostalih triju pretpostavki.VeliËa vjerojatno nije Lukin sastav. To nije njegov stil, πto neznaËi da u hvalospjevu nema i neπto njegovo. Meutim, svise slaæu kako je Luka stavio VeliËa na usta Marijina, i to zbogtoga πto izraæava osjeÊaje koji su se podudarali sa zamiπljukoju je stvorio o Mariji on, a moæe se reÊi i prva krπÊanskazajednica. Teπko je pretpostaviti da je hvalospjev izgovorilaMarija u trenutku snaæna religioznog zanosa. Njoj je Bogdoista povjerio veliku tajnu, koja je svu obuzimlje i proæiml-je. Mijenja u potpunosti njezin æivot. Svoje tajne nikome nemoæe protumaËiti. To je posebno Josip osjetio. Duh Svetiotkriva Marijinu tajnu Elizabeti. Marija napokon osjeÊa da jeshvaÊena i prihvaÊena, pa iz dubine duπe moæe izreÊi hvaluBogu u kojoj se slavi Bog i njegovo djelovanje u svijetu.

Hvalospjev VeliËa pjeva o spasenju koje dolazi iz domaDavidova, o ispunjenju saveza sklopljena s Abrahamom, ouzviπenju poniznih i obogaÊenju siromaha. Iste teme susre-Êemo i u judeokrπÊanskim katehezama. To navodi na zaklju-Ëak da VeliËa ima svoju kolijevku u judeokrπÊanskim zajed-nicama. KrπÊanstvo je pjevanje psalama i hvalospjeva preu-zelo od æidovstva (Kol 3, 16; Ef 5,19). Brojni bibliËari dræeda je hvalospjev VeliËa uzet iz æidovskog bogosluæja koje se

dræalo u sinagogama. Prvi su ga krπÊani naslijedili i u svjetluvjere u proslavljenoga Krista prilagodili za svoje potrebe.Postojala je, naime, skupina ”siromaha Gospodnjih”, Æidovakoji su prihvatili krπÊanstvo. BuduÊi da su u Isusu naπli ispu-njenje svojih mesijanskih iπËekivanja, pjesmom su nastavilihvaliti Boæje spasenje u Isusu ostvareno. JudeokrπÊanska se,naime, poboænost i pojam spasenja dobrano podudaraju s po-boænoπÊu i pojmom spasenja velikih osoba iz evanelja Isu-sova djetinjstva. A u Luke zamjeÊujemo naklonost prema si-romasima, poniznima i odbaËenima (Lk 6, 20-22; 23, 46; Dj 5,31).

Marijin hvalospjev mogu razumjeti ponizni, jednostavni,maleni, oni koji imaju evaneoski stav. Uostalom, tako je i sËitavim Evaneljem. Takvi Êe se ukljuËiti u povorku nara-πtajâ koje Isus naziva blaæenima u Govoru na gori, a koji opetsa svoje strane Majku Isusovu nazivaju blaæenom.

Hvalospjev VeliËa zanosio je i joπ uvijek zanosi mnogeduπe. Pisali su o njemu prouke brojni prouËavatelji i tumaËisvetopisamskih tekstova, isposnici sveta æivota i propovjed-nici. Iz tih spisa vidimo kako su prouËavatelji Marijina hva-lospjeva i njegovi molitelji uvijek ponovno nastojali tumaËitiVeliËa u skladu s vremenom u kojemu su æivjeli. Razjaπnje-nja o Marijinu hvalospjevu bila su im potrebna za potpunijiæivot s Bogom, a kroz razmatranja i propovijedi odræala se injegova uporaba u bogosluæju dana svagdanjim pjevanjem ilimolitvom.

Ususret spasenjuEvanelisti se Ëesto pozivaju na mesijanske tekstove Sta-

roga zavjeta u kojima se nazire navjeπtaj Kristova otajstva. Ihvalospjev VeliËa bogat je starozavjetnim izrazima i misli-ma, napose onih iz psalama. Ne samo da u svakom njegovuretku odjekuje svetopisamska izreka nego je paËe cijeli hva-lospjev od njih satkan. VeliËa je tako zapravo svojevrstanmozaik svetopisamskih tekstova. Oni nam otkrivaju Marijinuduπu i srce. Odaju njezino poznavanje najsvetije baπtine iza-branog naroda, druæenje i bliskost s Boæjom rijeËju, kojom sehranila, kojom je bila ispunjena, koju je prebirala u svomsrcu, o kojoj je razmatrala.

34 35

Kao i ostali prvi krπÊanski hvalospjevi, VeliËa ima zadaÊuosvijetliti dogaaj utjelovljenja RijeËi Boæje u povijesno-du-hovnom smislu i u svjetlu Staroga zavjeta. Sveti pisac polaziiz nove situacije. On æeli izraziti i najintimnije Marijine osje-Êaje pred Bogom i ËovjeËanstvom koje ide ususret spasenju.

RaπËlamba pojedinih redaka hvalospjeva pokazuje πtosveti pisac duguje Starom zavjetu. OsjeÊa se i briga, zbog Ëe-ga je Mesijin dolazak ostao dogaaj u sjeni, a njegov lik ulaziu podruËje transcendentnoga. Stari zavjet istiËe da Bog ljubisiromahe i ponizne, pa je Mesijin dolazak uzviπenje najpo-niznijeg dijela ËovjeËanstva. Majka Gospodinova, koja usvom navjeπtenju kao da utjelovljuje sve nade Izraela, kojiulazi u posjed obeÊanja, uæivljena je u stanje slave (Lk 1, 42-43. 48) i poniznosti (Lk 1, 38. 48).

Brojne izriËaje iz VeliËa susreÊemo identiËne ili sliËne veÊu starozavjetnim tekstovima. Tako je

”VeliËa duπa moja Gospodinai klikÊe duh moj u Bogu mome Spasitelju”(Lk 1, 46-47), meu ostalim, u vezi s: ”KliËe srce moje u Jahvi,raste snaga moja po Bogu mom. ©ire mi se usta na duπmane moje,jer se radujem pomoÊi tvojoj” (1 Sam 2, 1-2) i Hab 3, 18

ili Ps 35, 9.RijeËima ”πto pogleda na neznatnost sluæbenice svoje”

(Lk 1, 48a) prethode brojni starozavjetni izriËaji. Tako, meuostalim, ”Jahve Sebaote! Ako pogledaπ na nevolju sluæbenicesvoje i opomeneπ se mene...” (1 Sam 1,11) Anino stanje pred-skazuje Elizabetino. RijeËi ”Jahve je vidio moju nevolju”(Post 29, 32) odaju Leino stanje prije nego je zaËela i rodila.Literarno su i po sadræaju sliËne Lk 1, 46-48a rijeËi:

”Radosno Êu klicat tvojoj milosti,jer si na moju bijedu pogledao,pomogao u tjeskobi duπi mojoj” (Ps 31, 8).Redak ”odsad Êe me, evo, svi naraπtaji zvati blaæenom”

(Lk 1, 48b) podsjeÊa na rijeËi koje je Lea izgovarala u tre-nutku roenja maloga Gada: ”Blago meni! Æene Êe me zvatiblaæenom!” (Post 30, 31). RijeËima ”pokoljenja upravljat Êe

ti radosne hvale” (Tob 13, 13) prognanici izraæavaju nadu uidealni Jeruzalem.

”Jer velika mi djela uËini Svesilni” (Lk 1,49a) prizivlje usjeÊanje izvanredna djela Boæja u povijesti Izraela. SliËneizriËaje susreÊemo na viπe mjesta u Starom zavjetu. Tako:”On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uËinio velika iËudesna djela πto su ih vidjele tvoje oËi” (Pnz 10, 21), gdjese misli na izlazak iz Egipta; ili: ”... jer Jahve uËini djelavelika” (Jl 2, 21);

”Velika nam djela uËini Jahve:opet smo radosni!” (Ps 126, 3) ili joπ Ps 106, 21-22.Redak ”sveto je Ime njegovo” (Lk 1, 49b) sliËan je nekim

starozavjetnim izriËajima, kao: ”Sveto je i Ëasno ime njego-vo” (Ps 111, 9), ”...i ime mu je Sveti” (Iz 57, 15) i ”mojesveto ime” u raznim kombinacijama (usp. Ez 20, 39; 36, 20.21. 22; 39, 25).

”Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima πtose njega boje” (Lk 1, 50) Ëini se da ponavlja psalmistinerijeËi: ”Al’ ljubav Jahvina vjeËna je nad onima πto ga seboje” (Ps 103, 17).

Ulomak”Iskaza snagu miπice svoje, rasprπi oholiceumiπljene.

Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne” (Lk 1,

51-53) ima svoj pralik u Aninu hvalospjevu: ”Jahve daje smrt i æivot,ruπi u ©eol i odande diæe.Jahve Ëini uboga i bogata,obara Ëovjeka i uzvisuje.Diæe slabiÊa iz praπine,iz bunjiπta izvlaËi uboga,da ih posadi s knezovimai da im odredi poËasna mjesta” (1 Sam 2, 6-8).Iako svi dijelovi ne odgovaraju Aninu hvalospjevu sadræa-

jno, odgovaraju po strukturi.

Lk 1, 51 kao da se zrcali u: ”Ti sasjeËe oholicu i zgazi,snaænom miπicom rasu duπmane svoje” ( Ps 89, 11), iako

36 37

meu njima nema mnogo literarne sliËnosti. »ini se da serijeËi Lk 1, 51 pojmovno odnose na Izl 14, 31: ”OsvjedoËi seIzrael i o silnoj moÊi koju Jahve pokaza nad EgipÊanima”.

I VeliËa dobro poznaje Ëinjenicu povijesti spasenja da jeizraelski narod potlaËen (Izl 2, 23-25), a Egipat jak i moÊan(Izl 15, 1.4).

Lk 1, 52 prethode prihvatljivije rijeËi: ”Gospod je sruπio prijestolja silnikai potlaËene posadio na mjesto njihovo” (Sir 10, 14).

”Poniæenje oholih” i ”uzdizanje poniznih” draga je temasvetim piscima kasnog judaizma (usp. Job 5, 11; 12, 19; Ez21, 31).

Kontrasti izmeu bogatih i siromaπnih, izmeu osoba koji-ma niπta ne manjka i onih koji gladuju u Lk 1, 53 naoπtrenisu izriËajima iz 1 Sam 2, 5. 7 i dijelovima nekih psalama (Ps34, 11), napose Ps 107,9:

”Jer gladnu duπu on nasiti,duπu izgladnjelu on napuni dobrima.”Brojni izrazi u Lk1, 51-53 u svojim vrelima imaju

znaËenje izraæeno ovisno o konkretnim povijesnim okolnos-tima, a u VeliËa poprimaju πiri obzor.

”Prihvati Izraela, slugu svoga” (Lk 1, 54) spasenjski jedogaaj opisan izrazima veoma domaÊim Starom zavjetu. Ipo rjeËniku i pojmovno. Tako:

”Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu” (Ps 98, 3), (Iz 41, 8-9)...U ”kako obeÊa ocima naπim - spomenuti se dobrote svoje

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka” (Lk 1, 55)kao da odjekuje:

”Udijeli Jakovu vjernost svoju,dobrotu svoju Abrahamu,kako si se zakleo ocima naπimod dana iskonskih” (Mih 7,20) i, dijelom,”Umnoæio si pobjede kralju svojemu,pomazaniku svome milost si iskazao,Davidu i potomstvu njegovu navijeke” (2 Sam 22, 51).Evanelist baca pogled u proπlost. Promatra cjelokupnu

povijest izabranog naroda. Vidi velika djela koja je Bog u

proπlosti uËinio Izraelu. Ona Êe uskoro doseÊi svoj vrhunac udjeviËanskom zaËeÊu RijeËi Boæje u krilu Marijinu. Staro-zavjetni izrazi u hvalospjevu æele potvrditi da se veliko djelokoje je Bog uËinio Mariji upisuje u povijest spasenja kaodogaaj, koji se dade umjetniËki literarno izraziti.

Pjesma zahvalnicaVeliËa pripada slavljeniËkoj i zahvalniËkoj knjiæevnoj vr-

sti. OsjeÊaji se izraæavaju u ritmiËkim oblicima prema slobo-di koju joj je dopuπtala hebrejska ritmika. Slijedi jednostavnnacrt: kratkom uvodu u kojemu je sadræana æelja za hvaljen-je Boga i zahvaljivanje njemu, slijedi motivacija i tijelo hval-ospjeva koje razvija tri toËke: vjernik, koji se nalazi u potre-bi, obraÊa se Bogu i biva usliπan.

Kao pjesma zahvalnica, VeliËa odaje unutarnje raspolo-æenje Ëovjekovo, koji svoju æivotnu povijest Ëvrsto usidruje uvjerniËkoj predaji izabranoga naroda Boæjega (Lk 1, 51-55) ina poseban se naËin osjeÊa voen Boæjom providnoπÊu (Lk1, 46-49).

Tekst VeliËa mogli bismo podijeliti u dvije cjeline:

a) PohvalniËki dio: Lk 1, 46-47.

Neznatna Boæja sluæbenica slavi velika djela koja joj jeuËinio Gospodin. Jedini i pravi razlog njezine radosti jestmesijansko spasenje, πto je dar Boæje naklonosti, njegoveljubavi prema Ëovjeku.

b) SlavljeniËki dio: Lk 1, 48-55.

Iako nam se toliko puta uËini da je Bog odsutan i skriveniz naπe povijesti, on je stalno na djelu. Uvijek je vjeran svo-jima. Ispunja obeÊanja dana ocima.

U VeliËa treba gledati tri meusobno povezane stvarnosti:a) »vrstu povezanost moliteljice s Izraelovom povijeπÊu

spasenja i njegovim iπËekivanjem Spasitelja;b) Osobno Marijino spasenjsko iskustvo, da se na njoj

ispunjaju obeÊanja dana ocima te da postaje Majkom Otkupi-teljevom;

38 39

c) Pogled u proπlost i vjerniËku sadaπnjost omoguÊuje spa-janje s opÊim eshatoloπkim zrenikom: Bog Êe i u buduÊnostidarivati svoje smilovanje svima ”koji se njega boje” (Lk 1,50).

PrikazujuÊi u svjetlu Staroga zavjeta djelo Isusova utjelo-vljenja, VeliËa pokazuje unutarnji sklad i obrauje temu oSpasiteljevoj nazoËnosti u svijetu. RijeË je Boæja postalatijelom da bi uniπtila grijeh svijeta (Iv 1, 29. 35; usp. Otkr 5,6. 12). Isus i dolazi na svijet da bi otkupio ljude od pod-loænosti zlu i oslobodio ih veza s njime, te ih uËinio slobod-nim sinovima Boæjim (Gal 4,4).

VeliËa je ispjevan u konkretnoj povijesnoj sredini. U nje-mu odjekuje druπtvena stvarnost vremena u kojemu je nas-tao. Marija je iπËitava u svjetlu nade. IπËekuje Boga da doeu svijet koji je ispunjen zlom, trpljenjem i nepravdom. Vje-ruje kako Êe Bog izmijeniti Ëovjekov æivot. Meutim, MajkaIsusova ne poËinje odatle svoj govor o Bogu. Ona mu kliËesvjesna da u vlastitoj osobi nosi sudbinu naroda Boæjega. Unjoj se ostvaruju i druπtveno-politiËke i nacionalne Ëeænje si-romaha Gospodnjih æidovskoga naroda. Bog je ”Svesilni”koji Ëini ”velike stvari” (Lk 1, 49a): djeviËanski se zaËinjeIsus po kojemu je Marijino navjeπtenje poËetak duhovnog”izlaska iz Egipta” i novoga povijesnog razdoblja.

Marija je vjernica. Njezina je vjera ista kao i vjera narodaBoæjega. Ponizna je. Stalno se produbljuje prolazeÊi kroz is-kuπenja i nejasnoÊe, razmiπljanjem o spasenju, velikoduπnimsluæenjem... UkljuËuje proπlost, sadaπnjost i buduÊnost. Nezaboravlja djela koja je Bog nekoÊ Ëinio svome narodu,osjeÊa Boæju skrb za nj i u konkretnom povijesnom Ëasu,vjeruje da Êe dobrotu iskazivati i buduÊim naraπtajima. Bri-æno Ëuva Boæju rijeË i o njoj razmiπlja. Isus zbog toga i njuproglaπava blaæenom (Lk 11, 27). Nazivanje Marije bla-æenom ”ukazuje na njezino prvenstvo pred svim ljudima.Kao Gospodinova majka bliska je svome sinu kao nijedandrugi Ëovjek. To Ëini puninu njezine blaæenosti” (R. Let-tmann).

Marija hvali Boga. Ne samo zato πto je uËinio divna djelanego zbog toga πto ih je uËinio u njezinoj osobi. Taj Ëin krunaje Boæje vjernosti obeÊanjima, koja je nekoÊ dao svome nar-

odu. Svoju zahvalnicu proπiruje Marija na sve ljude koji stojepred Bogom. Doziva u svijest povijest Izraelove vjere i nje-govo opravdanje. Uvjerena je da Êe Bog ojaËati potrebne nje-gove pomoÊi, gladne Êe nasititi, a siromaπne obogatiti. TimeÊe biti usliπane molitve onih koji su vapili Bogu da se sjetisvoga svetoga saveza. Usliπan je Abraham i sve potomstvonjegovo.

Oduπak srca koje vjerujeBog se neprestano brine za svoje stvorenje. Nikada ga ne

napuπta. Nosi Ëovjekov æivot i onda, kad se Ëini da u njego-vim rukama sve propada, kad ostane sam i kad mu ponestanestvaralaËke snage. Marija tako u VeliËa predmoli za sve onekojima je Bog obogatio njihov siromaπni æivot.

Marijin VeliËa slavi kraljevstvo Boæje koje je veÊ doπlo.Razmatra o djelima koja Bog Ëini u povijesti spasenja, πtodoæivljava svoj vrhunac u navjeπtaju dolaska Isusova na ze-mlju. Upravo zato πto vjeruje, Bog je izabire za majku svomeSinu. Ona je izabranica eshatoloπkog dogaaja u kojemu sud-jeluje u vjeri s narodom Boæjim. VeliËa, ali ne samo za sebe,nego za mesijanski narod i za stare Izraelove psalmiste. Onaje nastavak Izraela. Nastupa u njegovoj sluæbi. U zahvalnos-ti i radosti svoj glas posuuje potomstvu Abrahamovu, svimakoji iπËekuju Otkupitelja.

Duh hvalospjeva VeliËa pokazuje kako se spasenje koje jedonio Isus proπiruje na sve ljude. Od njih ne traæi niπta negoda se obrate i da mu se vrate. Iz spasenja nije nitko iskljuËen,pa ni oni koji su po strani.

Spasenje nije iskljuËivo dobro, koje bi bilo pridræanopoboænijima. Bog kojega hvalospjev uzvisuje Bog je Izra-elov, Bog otaca, Bog æivih, koji razbija rasne granice kako biproπirio spasenje na sve ljude. On povlaπÊuje poniæene, uzvi-suje neznatne, popravlja nepravde koje su stvorili oni kojiprave zakone po svojoj volji. Uspostavljanje pravde upliÊe uigru i sveto ime Boæje. Znakovito je da Marija pripada po-tomstvu Abrahamovu zbog kojega je morala biti ponosna,iako za krπÊane vjera nije problem rase. Ona duhovno pripa-da Izraelovim siromasima, jer je i evanelje navijeπteno viπe

40 41

greπnicima nego pravednicima. U najponiznijem je druπtve-nom sloju, tà i Krist donosi spasenje svim ljudima dobrevolje. VeliËa nije definicija Boga, ali opisuje njegova spase-njska djela, poËinjuÊi s utjelovljenjem Sina Boæjega, Ëimedjelo spasenja ulazi u zavrπnu fazu.

U isto je vrijeme VeliËa hvalospjev BogorodiËin i Crkvin,hvalospjev KÊeri Sionske i novoga naroda Boæjega. MajkaIsusova ”uzviknu proroËki u ime Crkve: VeliËa duπa mojaGospodina...” (†202 Irenej). U ime Crkve, one konkretne,vjernika i pastira, u ime osoba koje nju tvore. Kao solist, onazapoËinje, a Ëitav zbor prihvaÊa. Marija je jedini svjedoksposoban opjevati najveÊe otajstvo povijesti. Stoga VeliËanije dovoljno samo izgovarati, ponavljati, nego ga trebausvojiti. Svaki bi ga od nas trebao æivjeti. On je πkolaevaneoskog obraÊenja. Tako se obraÊenje i preokret o koji-ma Marija pjeva trebaju najprije dogoditi u dubini duπeonoga koji Marijin hvalospjev ponavlja i njime moli. To je injegov hvalospjev. ”Neka u svakome prebiva Marijina duπada veliËa Boga, neka u svakome bude duh Marijin da klikÊeu Bogu...” (†397 Ambrozije) Spasitelju svomu.

Pogled u Mariju poziva nas da s njome zajedno molimo,da, kao i ona, zahvaljujemo Bogu πto spaπava Ëovjeka. Po-gled prema njoj moæe probuditi u nama svijest, da uvidimo ukolikoj se mjeri Boæje obeÊanje moæe ostvariti u naπemuosobnom æivotu. To nas hrabri u æivotnim poteπkoÊama. Bogje Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev, Bog æivih, moj i tvoj,Bog svakoga koji u njega vjeruje. Svatko ima svoju povijestspasenja. Pozvani smo, stoga, nasljedovati Mariju, da, kao iona, izriËemo hvalu Bogu za sva djela koja nam Ëini i zau-zmemo se oko spasenja svoga i ostalih ljudi.

Hvalospjev CrkveÆiva vjera uvijek pruæa smisao za radost i nadu. Ako se

ona prihvaÊa i produbljuje, u vjerniku raa veÊu sigurnost iomoguÊuje mu divnije gledanje Boæje stvarnosti. Sve se topretaËe u hvalospjev radosti. Majka Isusova prva je u Crkvikoja pjeva hvalospjev Gospodinu. U tome postaje uzor Crkvii svakom krπÊaninu, koji s njome hvali Boæje djelo spasenja.

Marijin VeliËa postaje duhovnom baπtinom Ëitavoga Ëo-vjeËanstva. Njegovo svetopisamsko podrijetlo daje mu poËa-sno mjesto u krπÊanskom molitvenom æivotu, crkvenom bo-gosluæju. Postaje klanjanje Bogu i svojevrsna ispovijest vjerepretvorena u zahvalnicu, iz koje se moæe vidjeti daljnji slijedrazvoja Marijina prianjanja uz Boæju poruku.

O uporabi VeliËa u bogosluæju prvo nam svjedoËanstvopruæa Niceta, biskup Remezijanski (5. st.). On ga svrstavameu velike starozavjetne zahvalnice. UvodeÊi VeliËa u bo-gosluæje, krËi mu put da se ukorijeni u liturgijskim slavljima.Cezarije Arlπki (†542) odreuje da njegovi monasi pjevajuVeliËa nakon nedjeljnog Matutina, a sliËno i Aurelije Arlπki(6. st.). Bilo je to u doba kad zazivanje Majke Isusove popri-ma sigurno mjesto u hvali i proπnji joπ uvijek nepodijeljeneCrkve.

Pravilo sv. Benedikta (oko g. 500.) odreuje da se VeliËakao ”evaneoski hvalospjev” pjeva u sklopu molitve VeËer-nje, a redovniËki oficij preteËa je rimske molitve Ëasova. Ota-da je Marijin VeliËa do danas bez prekida sastavni dio crkve-ne molitve Ëasova. ÆeleÊi izraziti ”zahvalnost za otkupljenje”(OpÊa uredba Liturgije Ëasova, 50), Crkva ga usvaja i pona-vlja svake veËeri, da bi i ona, po primjeru Majke Isusove, is-kazivala hvalu Bogu za sva dobra koja joj je uËinio. Pona-vljajuÊi svagdanoVeliËa, Crkva u Marijinim rijeËima traæi ra-svjetljenje za izlaz iz zamrπenih putova Ëovjekovih na zemlji.Otkriva u njima πto joj je Ëiniti u dotiËnom vremenu.

Marija postaje pralik Crkve i svake krπÊanske duπe koja snjome hvali spasenjsko Boæje djelo i predaje mu se u vjeri iljubavi. ”Zar suvremena Crkva ne moæe gledati u tim Mari-jinim rijeËima istinu o svome poslanju? Zar te rijeËi ne sadræeono πto moæemo i hoÊemo, πto moramo navjeπÊivati, progla-πavati i ostvarivati na tom prostranom polju na kome se u je-dno povezuju ‘evangelizacija’ i ‘promocija Ëovjeka’ tako tejedno dozivlje drugo? Zar Magnificat-VeliËa ne omoguÊujeda odgovorimo na to pitanje o kome je progresu, o kojoj jepromociji rijeË? Tako Êemo saznati πto znaËi ‘evangelizirati’,πto znaËi navjeπÊivati blagovijest u ljudima danaπnjice. Jer, taje danaπnjica sa svim svojim bijedama i znacima nade u svim

42 43

zemljama izazov ‘proroËkoj’, a u isto vrijeme ‘majËinskoj’misiji Crkve” (Ivan Pavao II., 10. veljaËe 1979).

Majka Isusova Ëita ”znakove vremena”. Upravo nam tasposobnost toliko puta nedostaje. Od Marije tako uËi CrkvaËitati ”znakove vremena”, biti ”proroËka”. UgledajuÊi se uMariju, moÊi Êemo i mi otkriti ”znakove vremena”. PjevajuÊinjezin hvalospjev, i mi moæemo stvarnost ovoga svijeta pro-matrati u novom svjetlu. NauËit Êemo biti ”æarki prema Bogui kritiËki, ili stvarni, prema samima sebi i prema ljudima”(Raniero Cantalamessa). Usprkos svim moguÊim nepravda-ma, tlaËenjima, nasiljima, bolestima, razaranjima i smrti mo-æemo ostati uspravni i ispunjeni nadom koja ne vara. Svakivjernik moæe, pjevajuÊi VeliËa, promatrati stvari i dogaaje usvijetu u novom svjetlu vjere i nade.

SliËno kao i psalmima, hvalospjevu VeliËa dodaje se anti-fona i Slavaocu. Tako VeliËa postaje vrhunac VeËernje, a pri-pada mu ”ista Ëast, ista sveËanost i dostojanstvo koji se prida-ju Evanelju dok se sluπa” (OpÊa uredba, 138). Moli se sto-jeÊi. ZapoËinje znakom kriæa, a u sveËanijim prigodama zanjegova se pjevanja i oltar kadi, zajedno s nazoËnim dosto-janstvenicima. »ita se kao dio iz Evanelja u razliËitim mari-janskim misnim slavljima.

Pjesma naraπtajâPaula Claudela (†1955), poznatoga francuskog majstora

pera i diplomata - konzula, veleposlanika i svjetskog putnika,kao mladiÊa oËaravao je i zanosio svijet. Strasti mu nisu da-vale mira. Okaljao je svoju mladost, raspustio nagone, pa-meti dopustio da se zamraËi sumnjama, volju sputao grije-hom, vjeru u sebi uniπtio, moral do kraja ubio... Meutim, na-jednom se u njemu dogodio zaokret. U 18. godini naπao se upariπkoj katedrali Naπe Gospe. Bilo je to za polnoÊku, 25.prosinca 1886. To kao da mu nije bilo dovoljno. Neπto ga sesilno dojmilo. I doπao je ponovno, na VeËernju. O tome sampiπe: ”DjeËaci crkvenog kora u malim ministrantskim koπu-ljicama s pitomcima sjemeniπta sv. Nikole upravo su poËelineπto pjevati za πto sam kasnije doznao da je Magnificat. Sta-jao sam meu mnoπtvom do drugog stupa kraj ulaza u kor,

desno, na strani sakristije. Tu se zbio dogaaj, koji vlada cije-lim mojim æivotom. U jednom trenutku moja je duπa bilapotresena. I ja sam vjerovao...”

Claudel je ponovno vjerovao. Uvjerio se da Bog postoji.OsjeÊao ga je. Bio je tu, tik kraj njega. Osoba kao i on.Osjetio je kako ga ljubi. I zove ga.

RijeËi Marijina VeliËa odjekivale su ispod svodova pari-πke Gospine katedrale. Nevjernog Claudela pretvarale su unovog Ëovjeka. Postale su stvarateljske. Ponizna SluæbenicaGospodnja dala se na ËiπÊenje ohole Claudelove savjesti. Odnje je stvorila æivotno sunce koje Êe se jednom ugasiti nazemlji, ali Êe zauvijek zasjati na nebu.

I nije sve iπlo baπ tako glatko. Borio se Ëetiri pune godinesam sa sobom. Meutim, toËno nakon Ëetiri godine, ponovnona BoæiÊ, Gospa ga je potpuno preporodila. UËinila je Ëudo.Pomirio se sa svojim Bogom u sakramentu pomirenja i pris-tupio k stolu Gospodnjemu. Otada do smrti ostao je savrπenovjeran. ProuËavao je bogoslovlje. I Pavla, i Tomu Akvin-skoga i Alberta Velikog... Ali ga nijedan nije toliko nauËiokoliko Gospa. U njoj je vidio ”ravan uspon prema Svjetlu”!Priznaje kako mu je ona bila stalno pravi uËitelj. Bacala jezrake na njegovo srce koje je toliko puta bilo krcato olujama.To se moæe osjetiti i u njegovim dramama, po njegovim gov-orima i esejima, egzegetskim raspravama i apologetskimstranicama. U svima je njima nazoËna Marija, koju nazivanekad Kneginjom, kojiput Laom, najviπe Gospom i Gospo-daricom.

Tako Gospa radi. Jednoga uvjeri istinom, drugoga oËaraljepotom, ovoga zarobi pravdom, onoga osvoji dobrotom i -svakoga obdari mirom. To moæe i umije samo ljubav. Samoje ona tako dosjetljiva, samo dobrota tako milosrdna, a samomilost tako strpljiva.

44 45

RUÆARIJ ILI KRUNICA

I. naËin

Najprije se prekriæi, a onda reËe:R. Boæe, u pomoÊ mi priteci.O. Gospodine, pohiti da mi pomogneπ.R. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.O. Kako bijaπe na poËetku, tako i sada i vazda i u vijeke

vjekova. Amen.

A) Otajstva radosna

(ponedjeljkom i subotom)

1. U prvom otajstvu radosnom razmiπljat Êemo kako jeArkaneo Gabrijel navijestio blaæenoj Djevici Mariji da ÊezaËeti i roditi Sina Boæjega po Duhu Svetom.

OËe naπ, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Doikraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i nazemlji. Kruh naπ svagdanji daj nam danas, i otpusti nam dugenaπe kako i mi otpuπtamo duænicima naπim. I ne uvdei nas unapast, nego izbavi nas od zla.

Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blago-slovljena ti meu æenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje,Isus. Sveta Marijo, Majko Boæja, moli za nas greπnike sada ina Ëas smrti naπe. Amen.

(10 puta) Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaπe na poËe-

tku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.Nakon Slavaocu pohvalno je umetnuti:Isuse moj, oprosti nam naπe grijehe, oËuvaj nas od pak-

lenog ognja i dovedi u raj sve duπe, a osobito one koje sunajpotrebnije tvoga milosra!

2. U drugom otajstvu radosnom razmiπljat Êemo kako jebl. Djevica Marija pohodila svoju rodicu, svetu Elizabetu, iostala s njom tri mjeseca. - OËe naπ...

3. U treÊem otajstvu radosnom razmiπljat Êemo kako je bl.Djevica Marija rodila Gospodina naπega Isusa Krista u spiljiu Betlehemu i postavila ga u jasle. - OËe naπ...

4. U Ëetvrtom otajstvu radosnom razmiπljat Êemo kako jebl. Djevica Marija Ëetrdeseti dan poslije poroenja prikazalaOcu nebeskom svoga Sina u Hramu i kako ga je starac ©imunprimio na ruke. - OËe naπ...

5. U petom otajstvu radosnom razmiπljat Êemo kako je bl.Djevica Marija naπla svoga Sina treÊi dan u Hramu gdje se raz-govara s nauËiteljima, a bilo mu je tada 12 godina. - OËe naπ...

B) Otajstva svjetla

(Ëetvrtkom)1. U prvom otajstvu svjetla razmatrat Êemo kako je na Gos-

podina naπega Isusa Krista na krπtenju u Jordanu siπao DuhSveti, a Otac ga proglasio svojim ljubljenim sinom. - OËe naπ...

2. U drugom otajstvu svjetla razmatrat Êemo kako je Go-spodin naπ Isus Krist u Kani Galilejskoj Marijinim posre-dovanjem pretvorio vodu u vino i pobudio vjeru uËenika. -OËe naπ...

3. U treÊem otajstvu svjetla razmatrat Êemo kako je Go-spodin naπ Isus Krist navijestio kraljevstvo Boæje i pozvao naobraÊenje za oproπtenje grijeha. - OËe naπ...

4. U Ëetvrtom otajstvu svjetla razmatrat Êemo kako se Go-spodin naπ Isus Krist pred uËenicima na gori preobrazio, aOtac ih pozvao da ga sluπaju. - OËe naπ...

5. U petom otajstvu svjetla razmatrat Êemo kako je Gospo-din naπ Isus Krist ustanovio euharistiju u kojoj nas hrani svo-jim tijelom i krvlju pod prilikama kruha i vina. - OËe naπ...

C) Otajstva æalosna(utorkom i petkom)1. U prvom otajstvu æalosnom razmiπljat Êemo kako se

46 47

Gospodin naπ Isus Krist molio svome nebeskom Ocu i zno-jio krvavim znojem u Maslinskom vrtu. - OËe naπ...

2. U drugom otajstvu æalosnom razmiπljat Êemo kako jeGospodin naπ Isus Krist bio privezan uz kameniti stup i ne-milo biËevan u dvoru Pilatovu. - OËe naπ...

3. U treÊem otajstvu æalosnom razmiπljat Êemo kako je Go-spodin naπ Isus Krist bio okrunjen trnovom krunom. - OËe naπ...

4. U Ëetvrtom otajstvu æalosnom razmiπljat Êemo kako jeGospodin naπ Isus Krist bio osuen na smrt, pa je put goreKalvarije nosio na svojim ramenima preteπki kriæ. - OËe naπ...

5. U petom otajstvu æalosnom razmiπljat Êemo kako je Go-spodin naπ Isus Krist bio propet na tvrdom kriæu izmeu dvoji-ce razbojnika, a gledala ga njegova æalosna Majka. - OËe naπ...

C) Otajstva slavna

(srijedom i nedjeljom)1. U prvom otajstvu slavnom razmiπljat Êemo kako je Go-

spodin naπ Isus Krist treÊi dan po svojoj muci i smrti slavnouskrsnuo od mrtvih, da viπe nikada ne umre. - OËe naπ...

2. U drugom otajstvu slavnom razmiπljat Êemo kako jeGospodin naπ Isusa Krist Ëetrdeseti dan poslije svogauskrsnuÊa uzaπao na nebo i sjedi s desne Oca. - OËe naπ...

3. U treÊem otajstvu slavnom razmiπljat Êemo kako je Go-spodin naπ Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole uprilici ognjenih jezika. - OËe naπ...

4. U Ëetvrtom otajstvu slavnom razmiπljat Êemo kako jeblaæena Djevica Marija preminula s ovoga svijeta, te kako jes duπom i tijelom bila uznesena na nebo. - OËe naπ...

5. U petom otajstvu slavnom razmiπljat Êemo kako je bla-æenu Djevicu Mariju okrunilo Presveto Trojstvo za Kraljicuneba i zemlje i razmiπljat Êemo rajsko uæivanje svih svetih. -OËe naπ...

Zdravo Kraljice, majko milosra, æivote, slasti i ufanje na-πe, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uz-diπemo tugujuÊi i plaËuÊi u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle,odvjetnice naπa, one svoje milostive oËi na nas te nam posli-

je ovoga progona pokaæi Isusa, blagoslovljeni plod utrobesvoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

R. Moli za nas, Kraljice svete Krunice.O. Da dostojni postanemo obeÊanja Kristovih.Pomolimo se. Boæe, tvoj je jedinoroeni Sin svojim æivo-

tom, smrÊu i uskrsnuÊem dare nam pripravio vjeËnoga spase-nja: daj, molimo te, da mi, koji ova otajstva svetim Ruæarijemblaæene Djevice Marije razmiπljamo, ugledamo se u ono πtosadræavaju, a postignemo ono πto obeÊavaju. Po istom KristuGospodinu naπemu. Amen.

II. naËin

Najprije se prekriæi i izmoli:Isuse, to je tebi za ljubav, za obraÊenje greπnika i kao na-

knada za uvrede koje se nanose svetom i bezgreπnom SrcuMarijinu.

DræeÊi kriæiÊ krunice moli se Apostolsko vjerovanje:Vjerujem u Boga, Oca svemoguÊega, Stvoritelja neba i ze-

mlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina na-πega, koji je zaËet po Duhu Svetom, roen od Marije Djevice,muËen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, saπaonad pakao, treÊi dan uskrsnuo od mrtvih; uzaπao na nebesa,sjedi o desnu Boga Oca svemoguÊega, odonud Êe doÊi suditiæive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu Crkvu katoli-Ëku, opÊinstvo svetih, oproπtenje grijeha, uskrsnuÊe tijela iæivot vjeËni. Amen.

Onda se moli 1 OËenaπ (na veÊe zrno) i 3 Zdravomarije (natri manja zrna). Kod Zdravomarije iza rijeËi ”Isus“ do-daje se:

1. Koji neka nam umnoæi vjeru.2. Koji neka nam uËvrsti ufanje.3. Koji neka nam usavrπi ljubav.

Slijedi pet desetica - pet puta po 1 OËenaπ, 10 Zdravomarijai 1 Slava Ocu. Poslije svake desetice nakon Slava Ocu moli se:

Isuse moj, oprosti nam naπe grijehe, oËuvaj nas od pak-lenog ognja i dovedi u raj sve duπe, a osobito one koje sunajpotrebnije tvoga milosra.

48 49

Na desetke, iza rijeËi ”Isus“ kod Zdravomarije dodaje se:

A) Otajstva radosna

(ponedjeljkom i subotom)

1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetom zaËela.2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.3. Koga si, Djevice, rodila.4. Koga si, Djevice, u Hramu prikazala.5. Koga si, Djevice, u Hramu naπla.

B) Otajstva svjetla

(Ëetvrtkom)

1. Koji je na rijeci Jordanu krπten bio.2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.3. Koji nam je kraljevstvo Boæje navijestio i na obraÊenje

nas pozvao.4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

C) Otajstva æalosna

(utorkom i petkom)

1. Koji se za nas krvavim znojem znojio.2. Koji je za nas biËevan bio.3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.4. Koji je za nas teπki kriæ nosio.5. Koji je za nas raspet bio.

D) Otajstva slavna

(srijedom i nedjeljom)

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.2. Koji je na nebo uzaπao.3. Koji je Duha Svetoga poslao.4. Koji je tebe, Djevice, na nebo uzeo.5. Koji je tebe, Djevice, na nebu okrunio.

ObiËno se doda i πesta desetica za pokojne:Koji neka se smiluje vjernim mrtvima.

Ta se desetica zavrπi uzdahom:I duπe vjernih mrtvih po milosru Boæjem poËivale u miru!

Zatim se moæe dodati Zdravo, Kraljice i molitva.

III. naËin

A) Otajstva radosna

1. Gospodinovo navjeπtenje: Lk 1, 30-38.2. Pohoenje Elizabeti: Lk 1, 39-45.3. Isusovo roenje u Betlehemu: Lk 2,1-14.4. Prikazanje Isusovo u Hramu: Lk 2, 22-32.5. Dvanaestogodiπnji Isus u Hramu: Lk 2, 42-52.

B) Otajstva svjetla

1. Krπtenje na Jordanu: Mt 3, 13-17.2. Samoobjavljenje u Kani: Iv 2, 1-11.3. Navjeπtaj kraljevstva: Mt 4, 12-17.4. Preobraæenje na gori: Mt 17, 1-8.5. Ustanovljenje Euharistije: Mt 26, 26-29.

C) Otajstva æalosna

1. Isusova smrtna borba: Mt 26, 36-45.2. BiËevanje Isusa: Iv 18, 37 - 19, 1.3. Krunjenje trnovom krunom: Mt 27, 27-30.4. Isus nosi kriæ na Kalvariju: Iv 19, 12-17.5. Smrt Isusova na kriæu: Mk 15, 33-38.

D) Otajstva slavna

1. Kristovo uskrsnuÊe: Mk 16, 1-7.2. Isusovo uzaπaπÊe na nebo: Dj 1, 4-11.3. Silazak Duha Svetoga: Dj 2,1-8.4. Uznesenje Marijino na nebo: Lk 1, 41-50.5. Marijino krunjenje: Otk 12, 1-9. 13-17

50 51

Ruæarij ili Gospina krunicaRuæarij ili krunica bl. Djevice Marije drevna je marijan-

ska molitva. Iako su danas rijeËi krunica i ruæarij u nekomsmislu istoznaËnice, Ëini se da je pojam krunice bio ranijeuvrijeæen za samo jedan od triju dijelova ruæarija. Ruæarij se,naime, sastoji od niza od 150 Zdravomarija, izmeu kojih seumeÊe 15 OËenaπa koji molitvu dijele na 15 desetica, nakonkojih se izgovara Slavaocu. Za vrijeme moljenja pojedinedesetice razmatra se o jednom od otajstava naπega spasenja oroenju i djetinjstvu (radosna), muci i smrti (æalosna) i slaviIsusa Krista i bl. Djevice Marije (slavna), podijeljenih u trikruga:

I. Radosna otajstva: 1. Navjeπtenje, 2. Pohoenje, 3. Roenje Isusovo, 4. Pri-

kazanje Isusovo u Hramu, 5. NaπaπÊe 12-godiπnjeg Isusa uHramu.

II. Æalosna otajstva: 1. Molitva Isusova u Maslinskom vrtu, 2. BiËevanje Isu-

sovo, 3. Isusa krune trnovom krunom, 4. Isus nosi kriæ naKalvariju, 5. Isusa razapinju na kriæu.

III. Slavna otajstva: 1. Isusovo uskrsnuÊe, 2. Isusovo uzaπaπÊe, 3. Silazak Du-

ha Svetoga, 4. Uznesenje Marijino, 5. Krunjenje Marijino.ZapoËinjuÊi 25. godinu papinske sluæbe, Ivan Pavao II., ne

æeleÊi naruπavati veÊ uhodani naËin moljenja krunice, pred-loæio je apostolskim pismom Krunica Djevice Marije 16.listopada 2002. joπ jedan krug otajstava krunice -

IV. Otajstva svjetla:1. Krπtenje na Jordanu, 2. Samoobjavljenje u Kani, 3.

Navjeπtaj kraljevstva Boæjega i poziv na obraÊenje, 4.Preobraæenje na gori, 5. Ustanovljenje Euharistije.

MoleÊi otajstva svjetla, za pojedinih desetica molitelj raz-matra o svijetlim trenucima iz Isusova javnog æivota.

Pojedina otajstva potiËu molitelja na razmiπljanje o Boæ-jem djelu spasenja. Molitva OËenaπa slavi Boga i govori oOcu kao izvoru i cilju svakoga duhovnog pothvata te dajedostojanstvo razliËitim oblicima krunice, a litanijsko nizanje

Zdravomarija svojstvena je njezina znaËajka. Ponavljanje jezapravo obiljeæje svakog razmatranja. Ono nas stalno dræipovezane s Marijom, koja sudjeluje u naπem spasenju. Sla-vaocu zakljuËuje molitvu slavljenjem Boga u njegovu jedin-stvu i trojstvu.

RijeË ruæarij dolazi u hrvatski jezik od latinskoga rosari-um - vijenac od ruæa (od rosa = ruæa) ili jednostavno ruæi-Ënjak, vrt ruæa. Vijenac se kaæe i kruna, pa se prema tomeruæarij naziva i krunicom (umanjenica od rijeËi kruna, malakruna) - vijencem ili krunom od Zdravomarija, u Ëast Gospinanizanih. Taj naziv nastaje u srednjem vijeku po uzoru naoblik sveËanog vijenca od ruæa nanizanih na konac πto sumladi stavljali sebi oko glave. Sv. Albert Veliki (†1280)usporeuje Gospu s ruæom jerihonskom (Sir 24, 14) koja ima150 latica. Dominikanke uz Rajnu sredinom 14. st. pletukrune u kojima je po 50 ruæa i stavljaju ih na glavu Marijinihkipova. U krπÊanskom se likovnom znakovlju od 15. st. sim-bol ruæarija obiËno prikazuje vijencem od 50 bijelih ruæa(Zdravomarije) koji razbijaju veÊe crvene ruæe (OËenaπi) ilimedaljoni s prizorima Isusovih otajstava.

”Biblija siromaha”Krunica je poznata, raπirena i veoma obljubljena krπÊan-

ska marijanska molitva. Prikladna je za stare i mlade, odraslei nejake, siromaπne i bogate, uËene i neuke, pismene i nepis-mene. Molitva krunice odigrala je i joπ uvijek igra veliku ulo-gu u æivotu krπÊanskih vjernika. Nije ona samo puko nizanjeZdravomarija, nego bismo viπe za nju mogli reÊi da je ”saæe-tak svega Evanelja” (Pio XII), πto ponavlja i Pavao VI.(†1978) u pobudnici ©tovanje Marije (br. 42), ili ”Biblijasiromaπnih” (Ivan XXIII): koja nam predstavlja srediπnjaotajstva krπÊanske vjere i u njih nas prenosi, poput slika ponaπim crkvama. Tako u molitvi krunice pameÊu i srcem ho-doËastimo u Nazaret, Ain Karem, Betlehem, Jeruzalem, Ma-slinski vrt, na Kalvariju... Zaustavljamo se na mjestima na-vjeπtenja, pohoenja, roenja, muke i smrti, uskrsnuÊa i uza-πaπÊa Isusova, silaska Duha Svetoga... S Marijom sve to gle-damo, sluπamo, divimo se, trpimo, radujemo se... U srediπtu

52 53

je krunice Gospodin Isus i njegovo spasenjsko djelo, s kojimje najtjeπnje povezana bl. Djevica Marija. Spasitelj preko njei ulazi u ljudsku povijest, susreÊe se s ljudima, ”radi nas i radinaπega spasenja” prolazi kroz muku i smrt na kriæu prekokojih dolazi do uskrsnuÊa i proslave u nebeskoj slavi, kojoj jepridruæena i njegova Majka. Ista proslava namijenjena jesvim Isusovim vjernicima. Stoga moliti krunicu znaËi razmi-πljati o tim otajstvima i uranjati u povijest ljudskoga spasen-ja poput Majke Gospodinove koja je ”znak pouzdane nade”(Svjetlo narodâ, 68) putujuÊem narodu Boæjem.

Zaπto molimo krunicu? Prema miπljenju bogoslovca Han-sa Ursa von Balthasara, naπa molitva moæe doÊi k Bogu samoputem koji nam je on sam otvorio. Krist je doπao k nama kaoPut. Primila ga je bl. Djevica Marija. Ona mu se bezuvjetnonudi i otvara svojim ”da”, koji je nama u tako savrπenu obli-ku nedostiæan. Zajedniπtvo koje Bog po njoj uspostavlja sljudima postajuÊi ljudsko dijete, temelj je zajednice Crkvekoja nas povezuje. Zbog toga joj i mi smijemo i moramo po-navljati: ”Zdravo, Marijo!” Ali ne dijeleÊi je od Sina. Ona jetek odgovor, a on je RijeË.

U krunici opetovanjem Zdravomarija zajedno s Anelompozdravljamo bl. Djevicu i nju s Elizabetom nazivamo blaæe-nom. IzgovarajuÊi Zdravomariju, mi se zdruæujemo s Mari-jom i njezinim odgovorom Bogu. Tako naπa molitva viπe inije upravljena njoj, nego zajedno s njom Bogu te je uvo-enje i ukljuËivanje u molitvu Crkve, koja je upravljena Ocupo Sinu u Duhu Svetomu.

Marijin stav vjere i predanja u volju Boæju ostaje svimkrπÊanima uzor i pralik da bi mogli poÊi putem koji je Krist.Zbog toga smijemo moliti za njezin zagovor u svakom tre-nutku svoga æivota, osobito na smrtnom Ëasu u kojemu izri-Ëemo Bogu svoj ”da”. Bez Boæje pomoÊi to nismo sposobniuËiniti. A oslanjamo se na molitvu i zagovor Majke Gospo-dinove. Tako ima smisla toliko puta iznova opetovati isterijeËi Anelova pozdrava, Elizabetina usklika i proπnje Cr-kve. Molitvom Zdravomarije priznajemo izvrsnost Marijineuloge u povijesti spasenja, prepuπtamo se da nam ona pokaæeput vjerniËkog stava prema Bogu i ujedno kroËimo njezinim

putem koji je zapravo put njezina Sina. A taj je put uvijekkruæni: od Oca je doπao, zahvaÊa ËovjeËanstvo, Mariju, Cr-kvu i nas i opet se vraÊa k Bogu. Da i oni mognu biti gdje jeon, da gledaju slavu koju mu je Otac dao (usp. Iv 17,24).

Brojanica molitavaMoljenje ruæarija ili krunice redovito se prati na predme-

tu od niza zrnaca na koncu nanizanih ili meusobno poveza-nih æicom. To se naziva krunicom, negdje i ruæarijem To jemolitvenik prikladan za svakoga. I za one koji su uËeni, i zaone koji ne znaju Ëitati. Ne treba listati i traæiti stranice, amoæe je Ëitati poznavatelj bilo kojeg jezika. I na svjetlu i utami. Bilo da dobro vidi, bilo da je slijep. U svako doba danai bilo kojeg dana. Ili u crkvi, ili u kuÊi, ili na putu u polje, iliu automobilu, svejedno.

Krunica moæe stati i u najmanji dæep. Redovito je moliteljdræi u ruci, prebire njezina zrnca prstima i na taj naËin brojiizgovorene molitve. Ako krunice i nema, mjesto nje moguposluæiti i prsti.

U hrvatskom jeziku od 17. st. za krunicu, osim ruæarija,susreÊemo i naziv brojanice ili brojenice. Osim toga, isti sepredmet naziva i Ëislo. U Bosni, Dalmaciji i Istri nazivaju gajednostavno oËenaπima. Meu Hrvatima susreÊemo u razli-Ëitim krajevima za krunicu joπ i nazive kraliπ, kralijeπ, koro-na, korunica, luzarij, luæarij, patrice, rosarij, rosarije, rosarje,rosario, rozarij, rozarije, rozario, roæario, roæarij, roæarije,rusar, rusarij, ruzarij, ruæar, ruæarij, ruæarije, ruæarje. NekadoznaËuju molitvu, nekad predmet na koji se molitva prati, anekad i jedno i drugo.

Od davnine se meu Ëlanovima svih velikih religija, pose-bno na Istoku, a tako i meu starim krπÊanima, upotrebljavalabrojanica, sredstvo za brojanje molitava. U poËetku su to bilikamenËiÊi, a kasnije se preπlo na konac na kojemu bi se veza-li Ëvorovi ili bi se na nj nizala zrnca od drveta, tvrih sjemen-ki, voska, plastike, kosti, koralja, πkoljke bisernice, raznoboj-nih kristala, mesinga, srebra, zlata... PoËetkom 16. st. prevla-dava uporaba u krug privezana konopËiÊa.

Najnovija istraæivanja pokazuju kako preteËa danaπnjeg

54 55

oblika krunice postoji veÊ 4000 godina. PotjeËe iz hinduiz-ma. U njemu su zrnca u nizu poput danaπnje krunice rabili zapostizanje sabranosti, jednako kao i budisti koji su takvu bro-janicu prenijeli muslimanima. Takav niz rabio se i za mjere-nje izgovorenih molitava. U kriæarskom razdoblju, u susretus Istokom i islamom, krπÊanstvo prihvaÊa krunicu i prila-gouje ju otajstvima svoje vjere.

Krunicu u danaπnjem obliku susreÊemo tek prije tri sto-ljeÊa, a najstariji se njezini uzorci Ëuvaju u loretskom svetiπtuu Italiji. NajveÊa je u Hollistonu, u ameriËkoj dræavi Mas-sachusset. Misionari ksaverijanci napravili su je od kamena iËelika. Teπka je viπe od 350 tona. Svako je zrno promjera 1metar, a meusobno su povezana ËeliËnim lancem. Na sva-kom je zrnu metalna ploËa, a na njoj utisnuta Zdravomarijana 53 jezika. U Isantiju (SAD) je, po zamisli E. F. Haasea,sagraeno i g. 1983. posveÊeno neobiËno svetiπte sv. Kru-nice. Kriæ je visok 4 m, kip Krista u naravnoj je veliËini, aimitacija je velike krunice od aluminija.

U novije vrijeme pojavljuje se krunica u razliËitim oblici-ma. »esto se vidi na prstima mladih poput prstena s izboËi-nama, koje oznaËuju 10 zrnaca. Talijani su g. 1989. pred-stavili posebnu krunicu za vozaËe, koja se pomiËe potezomna svaku izgovorenu Zdravomariju. Francuzi su se g. 1992.pojavili s krunicom u obliku bankovne kartice. U Rimu se g.1993. pojavila najsuvremenija, elektronska krunica koja semoæe pratiti na kompjutorskom ekranu, a dostupna je i naposebnom displayu.

Na umjetniËkim slikama susreÊemo krunice izraene po-put vijenca ruæa, i to od razliËitih boja. Boje bijelih, crvenihi zlatnih cvjetova oznaËuju pojedine nizove otajstava. Ili suZdravomarije jedne boje, a OËenaπi druge... S krunicomnajËeπÊe prikazuju sv. Dominika, a ponekad i sv. KatarinuSijensku. Gospa od Krunice u poËetku se prikazuje okruæenavijencem od ruæa, a kasnije kako dijeli krunice...

Povijesni put kruniceMolitva krunice kakvu poznajemo danas, oblikovala se

tijekom stoljeÊâ. Postupno se razvijala kao vjerniËki odgovor

na poteπkoÊe koje mu je donosio æivot. Izrasla je iz vjer-nikove Ëeænje da strukturira vrijeme. Nastaje u doba kad jevjerniËki puk udaljen od liturgije, ali u æelji da bude povezans molitvom opÊe Crkve. Pojavljuje se kao nadomjestak zamolitvu boæanskog Ëasoslova. Njezin nastanak tako moæemosmjestiti u razdoblje izmeu 12. i 16. stoljeÊa.

Prva Crkva svjedoËi kako su, po uzoru na svoga Gospo-dina, i pojedini vjernici posveÊivali molitvi odreene satetijekom dana. Ukorjenjuje se obiËaj da se odreeno vrijeme udanu posveÊuje zajedniËkoj molitvi, a kasnije se u tu svrhuposveÊuju i drugi dijelovi dana, o Ëemu svjedoËe i Djela apo-stolska. U tome vjernik nalazi odgovor na svoje æivotne pote-πkoÊe i svoj æivot povezuje s vjeËnoπÊu. Ta molitva hvale ko-ju Crkva upravlja svome Gospodinu sastoji se od psalama, aobogaÊivana je svetopisamskim i razliËitim otaËkim Ëitanji-ma. Po uzoru na 150 psalama, redovnici koji nisu znali Ëitatii poboæniji puk izgovarali su molitvu OËenaπa 150 puta tije-kom dana, prema odreenim Ëasovima dana, kao πto se molioËasoslov. Tako na prijelazu iz 10. u 11. st. nastaje PsaltirOËenaπa, koji je bio podijeljen u tri pedesetice.

U 12. st., uz Vjerovanje i OËenaπ, πiri se meu krπÊan-skim pukom i praksa moljenja Zdravomarija. PoËinje se i onaponavljati 150 puta, prema broju svetopisamskih psalama. Pouzoru na Psaltir OËenaπa, nastaje tako i Marijanski psaltir,πto bismo mogli reÊi da je prvotna krunica, koja to ime i nosiod 13. stoljeÊa. Poboæna priËa, naime, pripovijeda kako jeneki cistercit, prije nego je uπao u samostan, imao obiËajËeπÊe kititi Gospin kip ruæama. Jednom mu se ukaæe Gospa ipriopÊi kako bi joj bilo puno draæe da joj umjesto toga daru-je vijenac od 50 Zdravomarija, duhovnih ruæa.

Da molitva krunice ne bi ostalo puko izgovaranje, litanij-sko ponavljanje Zdravomarija i OËenaπa obogaÊuje se s vre-menom meditativnim tekstovima. Po uzoru na psalamske an-tifone, odreene marijanske antifone dodaju se prije ili po-slije Zdravomarije. One se ne slaæu uvijek sa sadræajem kas-nijih otajstava po kojima se u krunici istovremeno povezujekristovska i marijanska poboænost. Prve takve pokuπaje nala-zimo u spisima benediktinskih monaha 11. i 12. stoljeÊa. Na-

56 57

dahnut Kristovom mistikom Bernarda iz Clairvauxa (†1153),Aelred iz Rievaulxa (†1167) prvi je sastavio razmatranja o Isu-sovu æivotu koja bi trebala pripomoÊi molitelju da se Isusu pri-bliæi, dade se zahvatiti njegovom poukom i izvuËe poticaj daga nasljeduje. Motivi se redaju, od navjeπtenja do ukazanjanakon uskrsnuÊa. Aelredijevo djelo slijede i drugi, od LudolfaSaksonskoga (†1378) i njegova Æivota Kristova, do IgnacijaLojolskoga (†1556) i njegovih dvotjednih duhovnih vjeæbi.

Sustavno povezana istaknuto naglaπena marijanska otajst-va za razmatranje pri moljenju krunice u nizu od 15 Zdra-vomarija susreÊemo prvi put u Meditaciji o Marijinim rados-tima Stjepana iz Sallaya (†1252), cistercitskog opata. U 13.st. povezuju se u pojedinim otajstvima razmatranja Kristovihtajna s nizom Zdravomarija krunice, πto stvara plodno tlo dase Zdravomariji nadoda rijeË Isus. Dotada se ona sastojala odAnelova pozdrava i Elizabetina blagoslova. NadodavanjemIsusova imena viπe dolazi do izraæaja kristoloπki znaËajZdravomarije, a u Anelovu pozdravu na taj se naËin joπ viπeistiËe otajstvo Kristova utjelovljenja. Meu cistercitima takopodjednako buja duhovnost proæeta kristovskim i marijan-skim duhom.

PoËetkom 14. st. kölnski kartuzijanac Henrik iz Kalkara(†1408), iz praktiËnih razloga, dijeli psaltir Zdravomarija na15 desetica. Izmeu desetica ubacuje molitvu OËenaπa. (Sla-vaocu, kao sastavni dio krunice, uveden je tek g. 1613.)

Krunica se neÊe zaustaviti na cistercitskim dodacima prijeili nakon Zdravomarije, nego Êe krenuti u smjeru razmatran-ja pojedinih otajstava iz Isusova æivota. Kölnski kartuzijanacDominik Pruski (†1460), kao redovniËki novak, pronaπao jenapokon u priora trierske kartuzije Adolfa Essenskog(†1439) u doπaπÊu g. 1409. nadahnuÊe kako osmisliti razma-tranja krunice. Predlaæe, naime, vjernicima oblik Marijan-skog psaltira s 50 Zdravomarija, u kojemu je svakoj od njih,nakon imena Isus, nadodano po nekoliko rijeËi, πto se odnosena neki evaneoski dogaaj iz Isusova i Marijina æivota. Toje tzv. zavrπnica, neπto poput refrena, u kojoj se kratko istiËedobro koje Isus za nas Ëini ili u Ëemu nas pouËava pa zasluæu-je da bude blagoslovljen. Meu njima 14 se zavrπnica odno-

silo na skroviti æivot Isusov, 6 na javni, 24 na njegovu mukui smrt i ostalih 6 na proslavu Kristovu i bl. Djevice Marije.Odatle Êe se razviti i obnovljena suvremena krunica, meuHrvatima veÊ odavno udomaÊena.

Predloæeni naËin molitve brzo se proπirio meu kartuzi-jancima i benediktincima. Zavrπnice dodavane Zdravomari-jama dosta su se brzo mnoæile, ovisno o krajevima gdje sunastajale. Nagomilalo ih se Ëak 300. Takvu molitvu marljivoπire dominikanci. Posebno se istiËe Francuz Alain od Rochea(†1475). On πiri poboænu predaju o tome kako je krunicuustanovio sv. Dominik (†1221), utemeljitelj reda propovjed-nika. ©toviπe, da ju je dobio od same Gospe u rujnu 1213.uoËi bitke kraj Mureta. Tu legendu πiri naroËito sv. LjudevitGrignon Montfortski, ali je bez povijesnih temelja iako jespominje i nekoliko papinskih isprava. Ta Êe predaja nadah-nuti mnoge majstore kista, posebno u doba katoliËke obnove.Bernard Gui, jedan od prvih suradnika sv. Dominika, svje-doËi kako je bl. Romee de Liva umro g. 1223. u Lyonu ”pre-biruÊi prstima vrpcu s uzlovima na koju bi svagdano izmoliona stotine Zdravomarija”. U tome mnogi vide poËetakdanaπnje krunice, pa se u tom smislu moæe sv. Dominikupripisati simboliËno auktorstvo krunice. Istina, krunica jenastala prije sv. Dominika, ali ju je prihvatio i rado molio ion sa svojom braÊom, kojih je redu povjerena i sama bra-tovπtina sv. Krunice. Proæeti njegovom karizmom, domini-kanci su smatrali svojim posebnim poslanjem njegovanje ipromicanje moljenja Gospine krunice meu pukom. Osobitosu je revno πirili preko marijanskih bratovπtina. Prvu uteme-ljuje Alain od Rochea g. 1468. u francuskom mjestu Douai,gdje je radio kao uËitelj bogoslovlja. U tome mu pomaæe idominikanac Jakov Sprenger (†1496), koji prvu od sv.Stolice odobrenu bratovπtinu osniva g. 1475. u Kölnu. Otadagovor o krunici postaje neizostavnim dijelom dominikanskogapostolata, a Pio V. ispravom Inter desiderabilia 29. lipnja1569. odreuje da samo dominikanski vrhovni poglavar ilionaj kome on povjeri, smije osnivati kruniËarskebratovπtine.Vrhovni poglavar dominikanaca g. 1969. izvijes-tio je Pavla VI. o prijedlogu njegove redovniËke braÊe za

58 59

drukËiji oblik moljenja krunice, prikladniji tadaπnjem men-talitetu, meu kojima su i neka nova otajstva, koja su posta-la sadræajem otajstava svjetla. Tako je dominikanskipoglavar sudjelovao i u najnovijoj obnovi molitve kruniceIvana Pavla II. tridesetak godina kasnije. I iz toga je oËito dasu dominikanci do danas poznati kao revni promicateljikrunice.

Francuski veleprevrat g. 1792. dokida sve kruniËarskebratovπtine, πto ne znaËi da su njihove djelatnosti ujedno iprestale. Na hrvatskom se podruËju kruniËarske bratovπtinepojavljuju krajem 16. i poËetkom 17. st. U 16. st. 25dominikanaca na hrvatskom Jugu bilo ih je ovlaπteno osni-vati. Najstarije su osnovane g. 1533. u Splitu i g. 1603. uVrbniku na Krku. Marijanski psaltir postaje bratovπtinskomsluæbenom molitvom. Od tog se vremena naziva ruæarijembl. Djevice Marije.

Alain Êe razlikovati stari psaltir od jednostavnoga pon-avljanja odreenog broja Zdravomarija i novi psaltir od od-reenog broja Zdravomarija, uklopljenih u razmatranje poje-dinih otajstava. Ona su predloæena u tri dijela po pet glavnihprizora, koji odgovaraju danaπnjim otajstvima - koja se odno-se na utjelovljenje, muku i smrti Kristovu kao i slavu Kristo-vu i Marijinu. Zbog toga Alain, koji otajstva spasenja naziva”duπom krunice” zasluæuje naziv oca danaπnje krunice.

Kako se πirila, krunica se joπ viπe pojednostavljivala. Takoje dominikanac Albert iz Kastela (†1521) sveo otajstva na 15glavnih, koja je predloæio za razmatranje Marijinim miljeni-cima koji su molili njezin psaltir. Saæeo je odnosna razmatra-nja u jednostavan tumaË na dotiËno otajstvo ili na zavrπnicekoje su se ponavljale moljenjem Zdravomarije. KruniËarskebratovπtine, razasute diljem europskog kontinenta, πire obno-vljenu poboænost, a pape obdaruju razliËitim oprostima moli-telje krunice. Bulom Consueverunt papa Pio V. (†1572), isam dominikanac, g. 1569. tumaËi i potvruje takav, veÊ tra-dicionalni oblik krunice koji se saËuvao sve do naπih dana.Stoga je i prozvan prvim kruniËarskim papom.

U meuvremenu se krunica preko Ëlanova odreenih ma-rijanskih bratovπtina ukorjenjuje usred krπÊanskoga puka i

postaje sastavni dio krπÊanske molitve. Tako se s vremenomuzajamno nadopunjuju marijanska poboænost i molitva kru-nice te jedna u drugoj nalazi svoj molitveni izraz. Dopire dokrajnjih granica krπÊanskog svijeta. Od najmanjih i najzabit-nijih æupa do najpoznatijih gradskih katedrala, od staroga eu-ropskog kontinenta do misijskih krajeva u potpuno nepozna-tim podruËjima. Poruke iz Lurda (1858) i Fatime (1917) dajumu nove zalete. I tako je proæivljavala svoje zlatno doba svedo unatrag nekoliko desetljeÊa, dok nije doπla u krizu mari-janska poboænost pred naletom modernoga vremena. Napo-kon, u jeku posaborske obnove, papa Pavao VI. apostolskompobudnicom ©tovanje Marije (1974) pruæa detaljnije usmje-renje za moljenje krunice i podsjeÊa na njezine temeljne sas-tojnice (br. 42-55). Tako krunica ostaje molitva prosna, lirs-ka i hvalbena, a snagom svojih temeljnih sastojnica takoer imolitva klanjanja.

Stara i uvijek nova molitvaZa krunicu se poËelo rano zanimati crkveno uËiteljstvo. O

njoj su govorili i pisali brojni pape. Njezinu su moljenju po-svetili briænu pozornost. U viπe su je navrata preporuËivali,zauzimali se za njezino πirenje, objaπnjavali njezinu narav,priznavali joj prikladnost i njezinu duhovnu korist. O krunicisu objavili viπe od 200 dokumenata.

Prvu je bulu o krunici objavo g. 1478. papa Siksto IV.(Pastoris aeterni), a prvi je vaæniji dokument o krunici bulaConsueverunt Romani Pontifices (17. rujna 1569) pape PijaV. (†1572). U njoj izlaæe ukratko sve najvaænije o krunici iutvruje njezin oblik. IstiËe potrebu njezina moljenja, pripo-minje kako je molitva jednostavna i dostupna, prikladna zasvaku duπu. Pokazala se kao veoma uspjeπno sredstvo protivkrivovjerja i proizvela brojna obraÊenja, pa je stoga prepo-ruËuje Ëitavome krπÊanskom puku. To je temeljni dokumenti vaæan miljokaz u cijeloj povijesti krunice.

Bulom Salvatoris Domini 5. oæujka 1572. Pio V. ustano-vljuje liturgijski blagdan Gospe od Pobjede 7. listopada, kaospomen i znak zahvalnosti za pobjedu krπÊanske vojske uLepanstkoj bitki g. 1571. Pobjeda kraj Lepanta joπ viπe πiri

60 61

molitvu krunice. Puk je bio uvjeren da je ta bitka izvojevanaposebnom miloπÊu koju je Bog udijelio po Marijinu zagov-oru. U tom smislu i senat MletaËke Republike izjavljuje kakotu pobjedu nisu izvojevali krπÊanski vojnici svojom hrabro-πÊu i snagom oruæja, nego Gospa od Krunice. Godinu danakasnije, Grgur XIII. (†1585) bulom Monet Apostolus (1573)stavlja blagdan na prvu listopadsku nedjelju za sve crkvekoje su imale bratovπtinu sv. krunice. Papa Klement XI.(†1721) proπiruje ga g. 1716. na Ëitavu Crkvu. Danas se slavi7. listopada kao Gospa od sv. Krunice.

Od Grgura XIII. do Leona XIII. (†1903) brojni se papins-ki dokumenti osvrÊu na krunicu, a najviπe su u vezi s podiza-njem novih bratovπtina, sa stegom, povlasticama... Ne dono-se uvijek velikih novosti, ali pokazuju neprekinutost pap-inske skrbi za krunicu i povjerenje u nju kao moÊnu molitvu.Pio IX. (†1878) pismom Egregiis suis (1869) poziva na mo-ljenje krunice za dobar uspjeh I. vatikanskog sabora. LeonXIII., papa krunice kojega moæemo svrstati uz bok Piju V., okrunici piπe u 12 okruænica i 2 apostolska pisma, a u njegovodoba listopad postaje mjesec Gospine krunice. Krunicu nezaboravljaju ni Pio X. (†1914) kao ni Benedikt XV. (†1922).Pio XI. (†1939) posveÊuje joj dovoljnu pozornost u okruæni-ci Ingravescentibus malis (1937), a Pio XII. (†1958) o kruni-ci piπe jednu okruænicu i osam pisama te u viπe navrata o njojgovori. Ivan XXIII. (†1963) ne samo da je pri srcu imaokrunicu kao papa nego se krunica pokazuje kao bitna sasto-jnica njegove duhovnosti tijekom Ëitavoga njegova æivota. Okrunici izlaæe viπe puta u svojim okruænicama i govorima.Tako u Grata recordatio (1959) preporuËuje listopadskupoboænost, a posebnim apostolskim pismom g. 1961. pred-stavlja ponovno uspjeπnost krunice novim jezikom.

Iako II. vatikanski sabor ne spominje krunicu, u uredbi oCrkvi Svjetlo narodâ cijelo 8. poglavlje posveÊuje Mariji uotajstvu Krista i njegove Crkve te ”opominje sve sinoveCrkve da plemenito promiËu πtovanje prema bl. Djevici, oso-bito liturgijsko, i da uvelike cijene praksu poboæne vjeæbeprema njoj πto ih je tijekom vjekova preporuËilo uËiteljstvoCrkve” (Svjetlo narodâ, 67). Pavao VI. u okruænici Christi

Matri tumaËi saborski tekst koji preporuËuje Ëine poboænos-ti koje je uËiteljstvo preporuËivalo tijekom stoljeÊa. U pobud-nici Recurrens mensis october (1969) posebno istiËe krunicukao molitvu za postizanje mira. Pobudnicom ©tovanje Marije(1974) jasno osvjetljuje put za zdravu marijansku poboænostkoju posebno usmjeruje na kristocentriËnost. ÆeleÊi obnovitimolitvu krunice, izlaæe njezine temeljne sastojnice. IstiËekako ju je vjernik pozvan prihvatiti zbog njezine nutarnje lje-pote i smatra kako bi krunica, nakon molitve Ëasova, moralabiti najodliËnija i najuspjeπnija zajedniËka molitva krπÊanskeobitelji. Ivan Pavao I. (†1978) za svoga kratkoga pontifikatagovorio je i o krunici, a Ivan Pavao II, ”sav posveÊen Mariji”u viπe se navrata izrazio kako mu je krunica ”najdraæa” i”srcu toliko privræena molitva”. To pokazuje i æivotnim pri-mjerom, jer od oæujka g. 1979. krunicu predmoli svake prvesubote u mjesecu na latinskom jeziku, πto diljem krπÊanskogsvijeta prenose i valovi Vatikanskog radija. Oslanja se naSabor, nastavlja marijansku orijentaciju Pavla VI., prigrljujestari i joπ uvijek valjan prinos crkvene predaje i pridruæuje junovim sadræajima. Proglaπava 16. listopada 2002. svoju 25.godinu papinske sluæbe Godinom krunice i pruæa krπÊanskojzajednici novi niz otajstava - otajstva svjetla.

Odredbom iz g. 1989., zajedniËko moljenje krunice obda-reno je potpunim oprostom, a privatno djelomiËnim. Uvjet jeza to da usmena molitva bude povezana s razmatranjem poje-dinih otajstava.

Vjera postala molitvomBrojni su auktori tijekom povijesti isticali bogoslovni zna-

Ëaj krunice, sve dotle da je John H. Newman (†1890) uskli-knuo: ”Krunica je vjerovanje postalo molitvom.” Evo tihbogoslovnih poËela na kojima se temelji molitva krunice:

a) Evaneoska molitvaKrunica je evaneoska molitva. »ak je i nazivaju saæetim

Evaneljem. Tako su je voljeli opisivati u proπlosti, a i danas.Iz Evanelja, naime, potjeËu molitveni obrasci krunice, atako i sadræaj otajstava o kojima se razmiπlja tijekom molje-

62 63

nja. OËenaπ je molitva koju nas je nauËio Isus. Zdravomarijaje sastavljena od rijeËi Anelovih i Elizabetinih. Slavaocu jerazvijanje trojstvene odredbe koju je Isus izrekao πaljuÊi uËe-nike u svijet (Mt 28,19). Sadræaj pojedinih otajstava pred-stavlja nam temeljne dijelove Kristova otajstva - utjelovlje-nje, svijetle trenutke iz Isusova æivota, muku i slavu, πto sv.Pavao izlaæe u himnu poslanice:

”On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jed-nakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπisliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam sebepostavπi poslu-πan do smrti, i to do smrti na kriæu.

Zato ga Bog uzdiæe na najviπu visinu i dade mu jedincatoime koje je iznad svakoga drugog imena,

da se Isusovu imenu ‘pokloni svako koljeno’ nebeskih,zemaljskih i podzemaljskih biÊa,

i da ‘svaki jezik prizna’ - na slavu Boga Oca:Gospodar je Isus Krist” (Fil 2, 6-11). Gledana i æivljena s bl. Djevicom, Kristova otajstva postaju

otajstva krunice, i to radosna, otajstva svjetla, æalosna i slavna.Pomaæu vjerniËkome puku da snaæi svoju vjeru te, razmatrajuÊio njima, æive u nadi. Jedino 4. i 5. slavno otajstvo nisu potkri-jepljeni dokazima svetopisamskih tekstova, ali iz njih crpenadahnuÊe.

b) KristocentriËna molitvaKrunica je kristocentriËna molitva, usredotoËena na otajst-

vo Kristova otkupljenja. Nema prave spoznaje Krista bezprave spoznaje njegove Majke. U krunici upravljamo hvaleMajci Gospodinovoj. Time zapravo razglaπavamo i navije-πtamo bez prestanka milost po kojoj je ona Roditeljica Boæja.Drugim rijeËima, navijeπtamo i proglaπavamo utjelovljenjeSina Boæjega. Zdravomarija je neprestana hvala Kristu, kojiostaje srediπte molitve krunice, isti u svakom otajstvu koje seniæe jedno za drugim. U njoj je u radosnim otajstvima moljenu svome skrovitom æivotu, u otajstvima svjetla u svijetlimtrenucima svoga javnog æivota, u æalosnim otajstvima u mucii smrti te u slavnima u svome uzviπenju u kojemu sudjelujenjegova majka i Crkva. Hvale upravljene bl. Djevici Mariji u

molitvi krunice ”æele razglasiti i uËvrstiti vjeru u Isusa kaoBoga i kao Ëovjeka. Svaka Zdravomarija izgovorena nanjezino vjeËno sjeÊanje podsjeÊa nas da je postojao Jedankoji se, premda je vjeËan i blaæen, iz ljubavi prema greπnici-ma, nije stidio krila DjeviËina” (J. H. Newman).

c) Crkvena molitvaBog nas je stvorio kao pojedince, ali nas je htio spasiti kao

svoju veliku obitelj. Sabrao nas je u Crkvu. Ona je zajednicavjernika pozvana na spasenje po vjeri u Isusa Krista. Molitvakrunice pomaæe vjerniku da bolje upozna Isusa Krista i njego-vo spasenjsko otajstvo te molitelja potiËe da uz njih prione uponiznosti i zahvalnosti. MoleÊi krunicu, krπÊanin produbljujesvoju vjeru zajedno s bl. Djevicom, koja je najoËitiji znakcrkvenosti jer, ”zdruæena u Adamovu rodu sa svim ljudimakoji trebaju spasenje, ona je uistinu majka udova Kristovih...jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji suudovi one Glave” (Svjetlo narodâ, 53).Molitva æivotnog ritma

Crkveno uËiteljstvo uvijek je isticalo od kolike je duhovnekoristi moljenje krunice i razmatranje njezinih otajstava.

Krunica je veoma jednostavna molitva. Molitelja unosi iz-ravno u srediπte krπÊanskog otajstva, u temeljne datosti vjere,i to preko najpoznatijih molitava - OËenaπa, Zdravomarije iSlavaocu. Rado je mole siromasi i ponizni, jer im pokazujeput prema jednostavnosti i siromaπtvu duhom.

Krunica je mislena molitva. Prava je πkola razmatranja,bez kojega moæe postati puko mehaniËko ponavljanjemolitvenih obrazaca. Kao πto promatramo izlazak sunca, cvi-jeÊe, Boæja stvorenja... krunica nas privikava da gledamo irazmatramo, prizor po prizor iz Spasiteljeva æivota, i to uMarijinu stavu vjere. Ivan Pavao II. predlaæe neka se proËitaevaneoski odlomak prije svake desetice i zaustavi se u raz-matranju nad dotiËnim otajstvom.

Krunica je pouËna i vjeronauËna molitva. Uz to πto je mo-litva, krunica je i jednostavna i popularna metoda propovije-danja i upoznavanja same vjere. Ona je povlaπten oblik odgo-

64 65

ja i vjeronauËne pouke. Upravlja duπu na prihvaÊanje razma-tranih otajstava i evaneoskih istina kojima je upravo krcata.

Krunica je molitva æivotnog ritma. Ponavljanje Zdravo-marija nekima se moæe Ëiniti dosadnim. Albino Luciani, kas-niji papa Ivan Pavao I. (†1978), usporeuje ponavljanje Zd-ravomarija s razgovorom majke i nejaka djeteta. Neka jegospoa u vlaku poloæila dijete na mreæu za prtljag, da spava.Kad se maleno probudilo, ugledalo je s visine iz mreæe svojumamu kako sjedi njemu nasuprot. ”Mama”, izusti. A ona:”Zlato!” I za trenutak razgovor izmeu njih dvoje nije semijenjao: ”Mama!” odozgor, ”Zlato!” odozdol. Nije trebalodrugih rijeËi. Tako i krunica moæe biti molitva puna radosti iveselja. Ona je pogled upuÊen prema Mariji, koji postaje svepotpuniji kako napreduje. Moæe postati pripjev koji izbija izsrca i koji, ponovljen, zasladi duπu kao draga pjesma.

Ponavljanje Zdravomarija zapravo je kao jedna dugaZdravomarija koja se proteæe do u beskonaËnost. To je hvalabez kraja, koju Êemo nastaviti i nakon Ëasa naπe smrti u nebe-skoj domovini. Ponavljanje nas æeli zadræati u zajedniπtvu sBogom i uËiniti da naπ unutarnji pokret bude smireniji, ured-niji, potpuniji. HoÊe stvoriti intimno zajedniπtvo molitelja sbl. Djevicom, da bi zajedno s njome prodro u otajstvo Kri-stovo. Poziva ga da nju nasljeduje, kao πto je ona naslje-dovala Krista. Ponavljanje je Ëin ljubavi. Zdravo Marijo,Zdravo Marijo, Zdravo Marijo... produæuje se i nalazi predahu razmatranju koje u molitelju stvara radost i postaje hrana zanjegovu duπu, izgladnjelu i oæednjelu za istinskim spasen-jem. I predstavlja preobraæaj krπÊanskoga æivota u njegovimritmima radosti, æalosti i slave.

Krunica je stvaralaËka molitva. Ona nas neprestano us-mjeruje da svoje osjeÊaje stavimo u odnos prema Kristu i unjemu ih obistinimo; da svoje misli, rijeËi i djela usmjerimona njegove misli, rijeËi i djela... On je Gospodar æivota iUËitelj kako se æivi.

Krunica nas uvodi u bogosluæje. Izmeu krunice i bogo-sluæja postoji veoma uska veza. Kao i bogosluæje, krunica jezajedniËarska molitva, hrani se svetopisamskom rijeËi i usre-dotoËena je na Kristova otajstva. I jedna i druga imaju kao

svoj predmet ”iste dogaaje povijesti spasenja”. Oni su ubogosluæju ”nazoËni i djelotvorni”, a krunica samo pomaæemolitelju da se njih sjeÊa. Tako krunica na neki naËin izrastaiz bogosluæja i vjernika vodi k njemu.

Krunica danasProcvat svetopisamskih i otaËkih znanosti, kao i nauka o

Crkvi na pragu treÊeg tisuÊljeÊa prouzroËili su i obnovu zna-nstvenih prouka o bl. Djevici Mariji. Sve je to Crkvi donijeloobilno bogatstvo na bogoslovnom planu, πto Êe se pozitivnoodraziti na podruËju poboænosti. Svetopisamske znanosti na-glaπavaju u krunici sluπanje Boæje rijeËi i potrebu razmatranjao velikim Boæjim djelima, a patristiËki pokret stavlja na prvomjesto temu utjelovljenja, koja se veoma istiËe i u krunici.StavljajuÊi Mariju u srce Crkve, kao ”sliku i pralik”, nauka oCrkvi vidi u krunici Marijinu πkolu. LiturgiËari vide bliskuvezu izmeu krunice i bogosluæja te u krunici moguÊnost pro-duæenja bogosluænih slavlja na cijeli dan...

Sve to potiËe na obnovu krunice i na njezino pojedno-stavljenje. U brojnim krajevima joπ uvijek krunicu mole natradicionalan naËin. StoljeÊa su ga odobrila i usadila u srcatolikih poboænih duπa. Na poËetku dotiËne desetice izgovara-ju otajstvo o kojemu Êe u njoj razmatrati, nakon Ëega slijediOËenaπ i niz od 10 Zdravomarija sa zavrπetkom Slavaocu.OËenaπ i Slavaocu mogu se pjevati, πto moæe doprinijetioæivljavanju i ljepoti moljenja.

U nekim sredinama pronalaze nove naËine. Negdje uvodespomen odgovarajuÊeg otajstva na kraju zaziva prvog dijelaZdravomarije, kao πto je veÊ odavno uobiËajeno u sjevernimhrvatskim krajevima. To potpomaæe moliteljevo razmatranjei da njegova nakana odgovara rijeËima. Neki imaju za krajsvake Zdravomarije drugu zavrπnicu, πto je odreeno bogat-stvo koje molitelju pruæa veÊu raznolikost.

Neki su pokuπali prije svake Zdravomarije umetnuti doli-Ënu svetopisamsku reËenicu na temu dotiËnog otajstva, πtojednako obogaÊuje molitvu i omoguÊuje temeljitije pronican-je u tajnu otajstva o kojemu se razmatra.

66 67

Trenuci πutnje izmeu pojedinih otajstava kao i uklapanjeodreenih pjesama na istom mjestu veoma dobro dou zarazbijanje monotonije i oduπak srca.

Negdje za razmatranje Ëitaju svetopisamske odlomke kojise tiËu dotiËnih otajstava. U tom sklopu izgovaranje Zdravo-marija nerijetko skraÊuju. Mole samo prvi dio, onaj svetopi-samski, dok drugi dio ostavljaju za kraj desetice, kao zavrπe-tak odreenog otajstva i proπnju Crkve.

Mladi naraπtaj teæe prihvaÊa ono staro. Æeljan je novoga.Samo ponavljanje Zdravomarija s razmatranjem otajstavanije mu uvijek lako prihvatljivo. Nekima je to paËe i dosad-no. U posljednje vrijeme nastaju posebne poboænosti nadah-nute na krunici. Osobito su one na cijeni meu razliËitimpokretima i udrugama mladih.

Tako neke skupinice pokuπavaju ne ”moliti” nego ”slavitikrunicu”, πto zapravo postaje ”sluæba rijeËi”. To je u duhu II.vatikanskog sabora, a ureeno je prema veÊ uhodanom pla-nu: Ëitanje Sv. pisma, homilija, vjerniËka molitva ili zajed-niËka zahvalna i blagoslovna molitva. NajËeπÊe se uklapajusastavni dijelovi Gospine krunice, uz obilnija svetopisamskaËitanja, homiliju na temu kojega otajstva, trenutke πutnje ipjesme koje ocrtavaju dotiËna otajstva. Zdravomarija se iz-govara manje puta. Takva slavlja prikladna su za svibanjskei listopadske poboænosti, a posebno se prireuju i prema od-reenom vremenu liturgijske godine, πto omoguÊuje bogatijeunutarnje æivljenje dotiËnih otajstava i pripravu na pojedineblagdane. Tako u vremenu doπaπÊa i o BoæiÊu, u korizmi,uskrsnom razdoblju i o Duhovima. Takvi se oblici ”slavljakrunice” πire, ali joπ uvijek ostaju na razini pokuπaja. Nemo-guÊe je predvidjeti kako Êe se ti oblici molitve razviti. Odo-brio ih je i preporuËio papa Pavao VI. (©tovanje Marije, 51).

Krunica meu HrvatimaMoljenje krunice duboko se ukorjenjuje u hrvatske obitelji

te postaje na neki naËin njihov sastavni dio. »uje se ono oso-bito u veËernjim satima. U vrijeme dok joπ nema televizije iradija, pogotovo elektriËne rasvjete, molitva je krunice jedi-na ”razonoda” hrvatske katoliËke obitelji. Ona okuplja obi-

teljske Ëlanove, osobito u zimske dane, oko rasplamsalih og-njiπta i grije ih zajedniπtvom meusobne ljubavi. Razmatra-juÊi o otajstvima iz æivota Isusa i Marije, dok ponavljaju Zd-ravomarije, uËe oni kako kroz æivot nositi trenutke radosti,tegobe i ushita.

Prije misnih slavlja po brojnim hrvatskim crkvama, osobi-to u veËernjim satima, odjekuju rijeËi Zdravomarija iz vjerni-Ëkih usta kao priprava na slavlje ærtve Kristove. Stariji vjer-nici dræe rado krunicu u rukama i za vrijeme misnog slavlja,iako je ne mole. Naviknuli su na to iz razdoblja dok je misabila na latinskome. Uzdiæu je Ëesto na raπirenim rukama uprigodi pretvorbe za misnih slavlja. Jedni krunicu, meutim,i za misnog slavlja mole, πto nije u redu. Ne shvaÊaju otajst-va Kristova s kojim bi se morali u tom trenutku tjeπnje zbliæi-ti, a krunicu i njezinu molitvu ostaviti za drugu prigodu.

Mole krunicu kraj odra svojih pokojnika i u povorci pra-teÊi ih do posljednjeg ovozemaljskog poËivaliπta. U nekim sekrajevima i kroz tjedan nakon njihova ukopa okupljaju susje-di na moljenje krunice za ispokoj pokojnikove duπe.

Meu Hrvatima postoji udruga VjeËne krunice. NjeziniËlanovi upisom preuzimaju obvezu da jednom na godinu udogovoreni mjesec, dan i sat uru vremena mole krunicu,izgovarajuÊi sva tri njezina dijela razmiπljajuÊi o svih 15 ota-jstava i dodajuÊi ostale svoje molitve. Mjesec i dan ostaju tra-jno isti, mijenja se jedino sat molitve. UoËi Nove godinepravi se novi raspored tako da oni koji su imali noÊnu uruiduÊe godine imaju dnevnu. Uru je moguÊe posvetiti u crkviili kod kuÊe, hodajuÊi ili sjedeÊi, stojeÊi ili kleËeÊi, kako jekome lakπe. U Italiji ju je g. 1629. uveo Timotej Ricci, aubrzo se raπirila i izvan talijanskih granica.

Dosta je raπirena i Æiva krunica. To je zajednica od 15molitelja. Svakog dana svaki od njih moli po jedno otajstvokoje mu je odreeno, tako da njih petnaestero svaki danizmole sva tri dijela krunice, svih 15 otajstava.

Iz zagrebaËke æupe sv. Petra g. 1986. πiri se poboænost”Krunice mira” kao prilog Godini mira i opÊem vjerniËkom iljudskom zanimanju za mir u svijetu. Obrazac krunice sas-tavio je ing. Vladimir PalaËek (†1996), koji ju je i promicao

68 69

diljem svijeta posebnim prospektima. U jeku Domovinskograta (1991-1995) molitva krunice toliko se raπiruje meupuËanstvom da 1. studenoga 1993. kardinal Franjo KuhariÊ(†2002) odobrava i udrugu njezinih molitelja Pokret kruniceza obraÊenje i mir sa sjediπtem u Zagrebu. Njega u tome sli-jede i ostali hrvatski biskupi.

Krunica kao sredstvo za moljenje nalazi poËasno mjesto uhrvatskom obiteljskom domu, najËeπÊe kraj kriæa. Vidimo jei u brojnim automobilima. Mladi je rado nose na ruci, mjestoprstena. Ne samo da se moæe naÊi u dæepovima i torbicamatolikih nego se osobito vidi u rukama hrvatskih majki i baka.I to ne samo dok su kraj obiteljskog ognjiπta nego i u crkvi,na putu do njive, kod blaga... Poπavπi u bijeli svijet ”trbuhomza kruhom” hrvatski je katolik, uz najnuænije za æivot, sasobom ponio ruËnik za brisanje znoja, molitvenik iz kojegaÊe pratiti molitve i krunicu na koju Êe moliti. U toj je tradici-ji ustrajao do dana danaπnjega. U nekim mjestima dobivaju jeprvopriËesnici na spomen svoga prvog susreta s Isusom u sv.priËesti. Ta Marijina bisernica postade kao druga domovnicahrvatskih katolika za Domovinskog rata. TisuÊe i tisuÊe æel-jele su je imati u svojim rukama. Njome svoj vrat obgrliπehrvatski vojnici, stavljajuÊi se tako pod posebnu Gospinuzaπtitu i vjerujuÊi u njezinu osobitu pomoÊ. Krunica okovrata, a joπ viπe u srcu, odvraÊala je njihove misli od zla, da-vala im snagu na bojiπtu, ublaæavala im bol i ulijevala vjeru iufanje da Êe pobijediti. Mnogi su uvjereni kako ih je baπ kru-nica spasila od sigurne smrti... Nakon πto posljednji put zak-lope svoje oËi, hrvatskim katolicima na odru oviju njihovinajbliæi ruke Gospinom krunicom, da im Marija i na taj naËinbude blizu i privede ih pred lice Gospodnje.

Molili su krunicuIako krunicu rado nazivaju molitvom siromaha, malenih,

neukih i nepismenih, obiËnih vjernika, nju su molili i mole iuËeni ljudi, geniji, katolici i nekatolici. Meu njima povijestnam biljeæi i nekoliko svjetskih velikana.

U svijetu na daleko poznati likovni umjetnik Michelange-lo Buonarroti (†1564) redovito je molio krunicu. Na jedno-

me od zidova Sikstinske kapele ovjekovjeËio je Gospu kakoo krunici izvlaËi duπe iz Ëistiliπnog ognja, a u Firenzi se Ëuvanjegova, od moljenja izlizana krunica. Molio je krunicu injemaËki filozof Gottfried Wilhelm Leibnitz (†1716), inaËeprotestant. S velikim pouzdanjem i ljubavlju prema Gospikrunicu je molio i nenadmaπivi austrijski glazbenik WolfgangAmadeus Mozart (†1791). ”Iziπao sam nakon simfonije vanisav radostan, pa sam, po svom starom obiËaju, izmolioobeÊanu krunicu”, pisao je svome ocu nakon jednoga sjajnoguspjeha u Parizu.

Nakon πto je njemaËkom skladatelju i zborovoi Chri-stophu Willibaldu Glücku (†1787), kao 15-godiπnjaku, u cr-kvi sv. Stjepana u BeËu darovao neki redovnik krunicu, mo-lio ju je svakog dana. I austrijski skladatelj Joseph Haydn(†1809) napisao je svoje najljepπe skladbe uz krunicu.MoleÊi u svojoj sobi Gospinu krunicu, priznaje kako su mudolazile divne misli i nadahnuÊa na glazbenom podruËju.Kaæu da je krunicu Ëesto molio i poznati glazbenik Ludwigvan Beethoven (†1827), posljednji od trojice velikih majsto-ra beËke klasike.

André-Marie Ampère (†1836), poznati francuski fiziËar imatematiËar, jedan od najgenijalnijih znanstvenika novijegadoba, molio je krunicu svakog dana, i to u crkvi.

Glasoviti pariπki lijeËnik Recamier (†1852) priznao jesvome kolegi, inaËe bezboπcu: ”Kad iscrpim sva lijeËniËkasredstva, utjeËem se Gospi molitvom krunice. I, vjeruj mi,doæivio sam Ëudesnih stvari!”

U kuÊi Alessandra Manzonija (†1873) u Milanu i danasstoji ponad postelje njegova krunica. Redovito ju je molio.Supruga francuskoga pisca i filozofa Jacquesa Maritaina(†1973) pripovijedala je kako je njezin muæ, nakon veËernjihrasprava, sa svojim prijateljima molio krunicu. I ameriËkipredsjednik John Kennedy (†1963) imao je vremena da svakidan izmoli krunicu. Francuski pjesnik i diplomat Paul Cla-udel (†1955), nakon obraÊenja na katoliËanstvo stalno je mo-lio krunicu. Molio je krunicu tijekom cijeloga svoga æivota iengleski knjiæevnik, poznati propovjednik i obraÊenik kardi-nal John Henry Newman (†1890).

70 71

Niπta neobiËno da su i toliki pape molili svagdano kruni-cu. Bl. Ivan XXIII. (†1963) cijeloga je æivota svakog danamolio Gospinu krunicu, a od g. 1953. svih 15 otajstava, odkoje treÊi dio sa svojim bliænjim pomoÊnim osobljem. ”To jemoje oruæje. Æelim umrijeti s njime u ruci”, znao je govoriti.Ivan Pavao II., kojemu je krunica ”najdraæa molitva”, radomoli krunicu i svake je prve subote predmoli preko Vatikan-skog radija. Promicateljima æive krunice poruËuje: ”MoleÊisvoje otajstvo ili deseticu slijedite poticaj Duha Svetoga kojivas pouËava i vodi kako πto viπe naÊi Isusa te vam pomaæemoliti s Marijom i nadasve kao Marija. Krunica je kao naËinkontemplativne molitve zaista potrebna danaπnjem Ëovjekukoji je sav zaokupljen materijalnim stvarima. To je molitvavlastita Mariji i njezinim πtovateljima. Uistinu, otajstva kru-nice jesu poput prozora preko kojih bacamo pogled na svijet,na sve ono πto je Boæje” (7. listopada 1987.)

Australski supruzi Margareta i Bernard Foley iz Brisba-nea godinama su pozivali svijet da Majci Isusovoj za njezinroendan 8. rujna (Mala Gospa) daruju izmoljenu krunicu.Nakon oglasa u novinama, darovali su joj g. 1977. stotinu ti-suÊa krunica za roendan. Kad su vidjeli toliki uspjeh, nas-tavili su i sljedeÊih godina s istim pothvatom koji se raπiriopo Ëitavom svijetu. Postizali su nevjerojatno dobre uspjehe.

TisuÊe vjernika prikljuËuju se pozivu MeunarodnogakruniËarskog marπa te pojedinaËno ili u skupinama molekrunicu za mir u svijetu. PrihvaÊen je taj podvig g. 1983. go-tovo u svim saveznim ameriËkim i u joπ nekim dræavama.Godinu dana kasnije u marπu je za MajËin dan sudjelovalo150.000 molitelja iz 20 zemalja.

AmeriËki molitveni pokret Krunica za æivot potiËe diljemsvijeta akciju moljenja krunice za zaπtitu neroenih i trudni-ca te za obraÊenje abortera i njihovih podupiratelja.

Austrijski franjevac o. Petar PavliËek (†1982), za kojegase vodi postupak za proglaπenje blaæenim, veliki dio svogaæivota uloæio je u πirenje moljenja krunice. SaæalijevajuÊi senad poharanoπÊu svoje domovine ratnim vihorom i njezinomrazdijeljenoπÊu meu velikim silama, g. 1948. pokreÊe velikumolitvenu kruniËarsku vojnu za njezin spas. Nakon πto se g.

1955. okupacijske sile povlaËe iz Austrije, o. PavliËek nas-tavlja s moljenjem krunice na πirem planu. U njegov kruni-Ëarski pokret za mir u svijetu uËlanjeno je nekoliko milijunamolitelja. Ne posustaju oni pod vodstvom drugog duhovnikani nakon njegove smrti.

U isto vrijeme, na drugom je kraju svijeta s krunicom uruci juriπao na obnovu ËovjeËanstva ameriËki redovnik Druæ-be sv. Kriæa o. Patrik Payton (†1992). PoËeo je preko radi-jskih postaja, angaæirao brojne hollywoodske filmske zvi-jezde i potaknuo na moljenje krunice milijunska mnoπtva, ito u svim krajevima kugle zemaljske. Uvjeren kako po kruni-ci obitelj od Gospe postiæe stabilnost, a svijet mir, nije se daoumoriti. U Manili 8. prosinca 1985. okuplja na zajedniËkukrunicu oko dva milijuna molitelja.

Sjaj Gospine pomoÊiIma jedna zgoda koju pamti cijelo ËovjeËanstvo. To je Le-

pantska bitka. Zlatnim je slovima upsana u povijesti krπÊan-stva. Bila je to najveÊa pomorska bitka izmeu krπÊanskogZapada i Osmanlijskog carstva. Odigrala se 7. listopada1571. Vaæna je bila za povijest i Crkvu, ali i za hrvatski na-rod, jer se u njoj sudjelovali i hrvatski branitelji. »ini se da ihje moglo biti do tisuÊu. U mletaËkoj floti, naime, bilo je isedam galija s posadom i oruæjem iz sedam hrvatskih grado-va - Cresa, Raba, Zadra, ©ibenika, Trogira, Hvara i Kotora. IZadar je imao svoju galiju, ali je nastradala prije bitke.SpliÊani su bili rasporeeni po galijama drugih gradova.

Cipar dolazi iz mletaËkih ruku u osmanlijske i u njimaostaje sve do g. 1878. Gubitkom Cipra MleËani gube trgovin-sko podruËje po Lepantu, a krπÊanstvu prijeti opasnost odosmanlijske najezde. Da bi se od nje osigurao, papa Pio V.uspjeva okupiti ”Sveti savez” zapadnih zemalja s folotom od213 ratnih brodova koja na Ëelu s don Juanom od Austrijezapodjene bitku protiv osmanlijske flote s 300 brodova i Ali-paπom na Ëelu. Bilo je to u nedjelju 7. listopada 1571. neda-leko od Korintskog kanala, kraj Naupaktosa, koji su MleËaninazivali Lepantom. Iako je osmanlijska flota bila brojnija imoÊnija, izgubila je bitku.

72 73

Pobjedu je slavila cijela katoliËka Europa. I hrvatski Jug,osobito krajevi koji su bili pod osmanlijskim gospodstvom.U toj bitki krπÊanski je Zapad osjetio Gospinu pomoÊ. PapaPio V., dok je organizirao zapadnu flotu, pozvao je, naime, isav krπÊanski puk na moljenje krunice. Pripovijeda se, dok jemolio krunicu zajedno s rimskim vjernicima, kako je i samuzdahnuo: ”Pobijedili smo, Marija je pomogla!” Upravo jeon proglasio 7. listopada blagdanom Gospe od Pobjede, kojije kasnije odreen kao blagdan Gospe od sv. Krunice.

Bilo je i joπ uvijek ima toliko bitaka dobivenih moljenjemkrunice i bez one Lepantske. Zamislimo samo kolike su bitkeizvojevali, koliko su snage u æivotnim teπkoÊama zadobilinaπi djedovi predmoleÊi krunicu pred svojim ukuÊanima!Koliko su puta izvojevale utjehu i snagu za æivot tim malimneopasnim oruæjem naπe bake! Kolike su pobjede nad æivot-nim nedaÊama izvojevali naπi oËevi i majke zahvaljujuÊi pre-biranju zrnaca izlizanih krunica u svojim rukama! Kolike supobjede izvojevali toliki zatvorenici koji su molili na zrnci-ma krunice koja su pravili od komadiÊa kruha πto su ga otki-dali od svojih usta! Kolike su pobjede izvojevali tolikikrπÊani koji su moleÊi krunicu uzdizali srca i duπe Gospi svapajima da im bude moÊna Zagovornica i PomoÊnica u æiv-otu, da ih oslobodi od bolesti duπe i tijela, da im saËuvaobitelji, vrati na pravi put zalutalu djecu... KonaËno, zar ineovisnost i sloboda Lijepe naπe nisu izvojevani GospinompomoÊu, za koju su joj se obraÊali prebiranjem zrnacakrunice toliki vjerni rodoljubi?!

AN–EO GOSPODNJIAneo Gospodnji navijestio Mariji.I ona je zaËela po Duhu Svetom.Zdravo, Marijo...Evo sluæbenice Gospodnje.Neka mi bude po rijeËi tvojoj.Zdravo, Marijo...

I RijeË je tijelom postala.I prebivala meu nama.Zdravo, Marijo...R. Moli za nas, sveta Bogorodice.O. Da dostojni postanemo obeÊanja Kristovih.Pomolimo se. Milost svoju, molimo te, Gospodine, ulij u

duπe naπe da mi, koji smo po Anelovu navjeπtenju spoznaliutjelovljenje Krista, Sina tvoga, po muci njegovoj i kriæu kslavi uskrsnuÊa privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodi-nu naπemu. Amen.

Meu marijanskim molitvama koje poznaje i moli veÊinakatolika sigurno je i Aneo Gospodnji ili, kako ga naπ puk joπnaziva, Aneosko pozdravljenje, jednostavnije Pozdravljenjeili Pozdrav Gospi. To je klasiËna molitva koja se, uz Zdravo-mariju i Krunicu, moæe ubrojiti meu najraπirenije marijan-ske molitve na krπÊanskom Zapadu. Zapravo su to evane-oske rijeËi (Lk 1, 26-38) koje molitelju predoËuju otajstvoIsusova utjelovljenja. Jednostavnost te molitve doprinijela jenjezinoj rasprostranjenosti meu krπÊanskim pukom.

Odjek otajstva UtjelovljenjaMolitva Aneo Gospodnji oblikovala se nizom stoljeÊa.

Najprije nastaje i πiri se kao molitva o zalasku sunca, zatimzahvaÊa maha i moli se u zoru i napokon kao podnevnamolitva.

Nad prizorom navjeπtenja anela Gabrijela Mariji (Lk 1,26-38) zaustavljaju se brojni Isusovi sljedbenici i o njemurazmatraju. Taj dogaaj utjeËe na prve krπÊanske zajednice ina njihovo shvaÊanje i slavljenje otajstva utjelovljenja. Utom meditativnom produæetku velikoga spasenjskogdogaaja kao i u samom slavljenju otajstva utjelovljenja ukrπÊanskoj zajednici moramo traæiti korijene Aneoskog poz-dravljenja i njegove prve poËetke.

a) VeËernje Pozdravljenje

74 75

Prve tragove Aneoskog pozdravljenja susreÊemo u 5. st.U smiraj dana na samostanima se oglaπavalo zvono.OznaËavalo je prestanak dnevnog rada i ujedno pozivalo namolitvu. VeËernje se zvono oglaπavalo u Ëast Majci Isusovoj.Nastade tako obiËaj da o glasu zvona na zavrπetku dnevnograda vjerniËki puk izgovara tri Zdravomarije na spomen utje-lovljenja RijeËi Boæje. VeÊ g. 1239. ta je molitva popraÊenaoprostima. Njih su potvrivali i proπirivali brojni Petrovi na-sljednici.

Za boravka u Svetoj Zemlji g. 1219/20., sv. Franjo Asiπki(†1226) bio je zadivljen poboænoπÊu muslimanskih vjernikai njihovim strahopoπtovanjem prema Bogu. Posebno ga sedojmio obiËaj pozivanja muslimanskih vjernika s minareta namolitvu. To ga je potaknulo da g. 1220. napiπe svoj braÊineka svake veËeri razglase po glasniku ili kojim drugimznakom ”da sav narod oda Ëast i hvalu Gospodinu Bogu...”Jedan od plodova toga poziva jest i poËetak molitveAneoskog pozdravljenja uveËer.

Oko g. 1250. fra Benedikt Sinigardi (†1282), iz druæinesv. Franje Asiπkoga, u samostanu u Arezzu (Italija) svakeveËeri nakon PoveËerja s braÊom pjeva ili recitira antifonukoja je zapoËinjala rijeËima Aneo Gospodnji navijestiMariji... VeÊ g. 1251. opÊi kapituli pojedinih redovniËkihzajednica odreivali su da se na zavrπetku PoveËerja, nakonpjesme Zdravo Karljice, na koljenima izrecitira Zdravoma-rija. Ta se praksa brzo proπirila meu franjevaËkim zajedni-cama, a tu su molitvu poËeli pratiti i glasom zvona. U poËe-tku moæda i nije bilo osobite veze izmeu molitve AneoGospodnji i glasa zvona koji je pozivao na ”zapretanje”vatre. MonastiËki je obiËaj zvonjenja u sumrak i pozdravaGospi nakon PoveËerja, povezao na neki naËin molitvu An-eoskog pozdrava s veËernjim zvonjenjem. Jer, meu bene-diktincima u Montecassinu nalazimo g. 1285. propis da sezvoni ”za Zdravomariju naveËer i ujutro” u crkvama koje pri-padaju njihovoj opatiji.

Kapitul Manje braÊe g. 1263. u Pisi, kojemu je predsjedaosv. Bonaventura (†1274), propisuje franjevcima neka na glaszvona za PoveËerje upute nekoliko puta pozdrav Gospi, a na

to neka potiËu i vjernike. Vjerovalo se, naime, da se navje-πtenje zbilo u to doba dana. Tu Êe praksu joπ æarËe preporuËitig. 1269. kapitul u Asizu rijeËima: ”Neka u Ëast slavne Djevi-ce sva braÊa pouËavaju puk, kad Ëuje zvono PoveËerja, daviπe puta pozdravi Mariju.” Papa Ivan XXII. (†1334) hvali g.1318. zvonjenje naveËer u nekim francuskim krajevima iudjeljuje oprost onima koji bi na glas zvona u to doba na kol-jenima izmolili Zdravomariju. Odobrava 7. svibnja 1327. tajobiËaj i uvodi ga u rimsku biskupiju.

Poseban oprost pospjeπuje veÊe πirenje Aneoskog poz-dravljenja po svijetu. Papin primjer slijede brojni biskupi, πtoje doprinijelo joπ veÊem πirenju te molitve.

»ini se da nije bilo ustaljena pravila u koji sat naveËerzvoniti. Zavisilo je to od prilika mjesta i vremena. Premanekim vrelima, u Engleskoj se u 16. st. zvonilo u 18 sati. UParizu se polovicom 15. st. redovito zvonilo u 21 sat.

b) Jutarnje PozdravljenjeOd davnina postoji obiËaj da se zvoni i ujutro. Jutarnje

zvono poziva vjernike neka na poËetku novog dana uzdignusvoje misli k Bogu. Ne znamo gdje je i kada nastao taj obiËaj.Po nekim su se samostanima redovnici za jutarnje sluæbenemolitve na rijeËi ”Sveta Marijo i svi sveci” prostirali po poducrkve. Na tu ih je molitvu pozivalo zvono.

Krajem 13. st. i jutarnjem se zvonjenju pripisuje marijan-sko znaËenje, a i bogosluæje je, meu ostalim, poticalo vjer-nike da Gospu na poËetku dana zazivaju kao ”Zvijezdu jutar-nju”, kao ”zaruËnica koja ustaje poput zore”. Po samostani-ma su se molile tri Zdravomarije ne samo na kraju zavrπnogËasa nego i za prvi Ëas dnevnog Ëasoslova. I za nj se zvoniloujutro jednako kao i za veËernje Pozdravljenje.

Prvi izvjeπtaj o tome potjeËe iz g. 1317. Biskup iz Parmenalaæe vjernicima da, na tri udarca zvonom, izmole tri OËe-naπa i tri Zdravomarije u Ëast Gospinu za postignuÊe mira.Joπ nema spomena o Isusovu utjelovljenju. Isti obiËaj poËinjeod g. 1322. u ©panjolskoj, od g. 1399. u Engleskoj. Civilnevlasti odreuju da nakon zvonjenja treba zapoËeti posao. Ta-ko i jutarnje Pozdravljenje ima sliËne poËetke kao i veËernje.

76 77

Zvonjenje doprinosi da se jutarnje Pozdravljenje proπirinadaleko kao i veËernje. Papa Bonifacije VIII. (†1303) potiËeu jednom pismu sveÊenstvo u Bavarskoj neka izjutra zvoneza Aneosko pozdravljenje kao πto to Ëine u Rimu i u joπnekim krajevima. ©irenju Pozdravljenja pogoduju i posebnioprosti koje su za te poboæne Ëine propisivale crkvene vlasti.Tako g. 1390. papa Bonifacije IX. (†1404). To potpomaæe dase sredinom 15. st. jutarnje Pozdravljenje veÊ uvrijeæilo poËitavoj Europi.

c) Podnevno PozdravljenjeAneosko pozdravljenje o podne nastaje dosta kasnije. I

πiri se sporije od veËernjega i jutarnjeg. U »eπkoj i NjemaËkoj na poËetku 15. st. postoji obiËaj da

se zvoni petkom u podne, i to s nakanom da se vjernici sjetemuke i smrti Kristove. Stoga poËetke podnevnog Pozdra-vljenja treba traæiti vjerojatno u odredbi pape Kalista III.(†1458) g. 1456. da se zvoni svakog dana izmeu DevetogaËasa i VeËernje, kad su vjernici pozvani da izmole tri OËe-naπa i tri Zdravomarije za Boæju pomoÊ krπÊanima u obranipred osmanlijskom opasnoπÊu, koja je u ono doba nadiralaprema zapadnoj Europi. Papa Aleksandar VI. (†1503) obnav-lja g. 1500. tu odredbu.

Zavisno od mjesta, za molitvu Aneo Gospodnji izgovar-ali su se razliËiti molitveni obrasci. Sredinom 15. st. taj seobiËaj dosta proπirio. BuduÊi da puËanstvo na podruËjuFrancuske nije strepilo pred osmanlijskom najezdom, u njihse na podne zvonilo i molilo za mir. Tako francuski kralj LujXI. (1461-1483) propisuje g. 1472. da u podne zvoni i da semole tri Zdravomarije za mir i jedinstvo kraljevstva. On samna glas zvona pada na koljena i moli za mir. Papa Siksto IV.(†1484) obdaruje g. 1476. molitelje podnevnog Pozdravlje-nja posebnim oprostima. Ono se tako πiri poËetkom 16. st.Italijom, a zatim ostalim zemljama, da bi se njemaËkim pod-ruËjem πirilo tek u 17. st.

Ritam posvete dana

Prema povijesnim podacima, vjerniËki puk u 16. st. poËi-nje pozdravljati Gospu triput dnevno, spominjuÊi se pri tomIsusova utjelovljenja. U istom razdoblju umeÊu se izmeutriju Zdravomarija evaneoske antifone koje saæimlju doga-aj navjeπtenja Isusova roenja. Za to imamo prvu potvrdu ukatekizmu tiskanu u Mlecima g. 1560. Papa Pio V. uvrπÊujeg. 1571. molitvu Pozdravljenja u Mali Ëasoslov bl. DjeviceMarije, joπ uvijek bez zaziva ”Moli za nas, sveta Bogo-rodice...” Tako Pozdravljenje poprima sluæbeni znaËaj. Topostaje joπ sluæbenije odredbom Klementa VIII. (†1605)sakristanima da ”ujutro, na podne i uveËer svakog dana dajuznak za aneoski pozdrav”, kako Ëitamo u CaeremonialeEpiscoporum iz g. 1600. Na biskupijskim saborima (npr. uKölnu 1627) ureeno je da se veËernjem Pozdravljenju dodaposeban znak zvonom i molitva za pokojne.

Na kraju 17. st. moæe se reÊi kako nema krπÊanske obiteljikoja na glas zvona ujutro, na podne i uveËer ne bi molilaAneo Gospodnji. Prema tvrdnjama suvremenika, vjernikena to uopÊe nije trebalo poticati. Svu tu praksu kao dasveËano kruni g. 1724. papa Benedikt XIII. (†1730) breveomIniunctae nobis. On potvruje i odobrava trostruko zvonjen-je na Pozdravljenje i molitvu, prema ondaπnjem obiËaju: triZdravomarije, koje su bile povezane trima evaneoskim anti-fonama, a slijedio ih je zaziv s odgovorom i zakljuËnom mo-litvom. Podjeljuje oprost vjernicima koji Aneo Gospodnjiizmole na znak zvona i na koljenima. PotiËe ih neka mole zamir i slogu meu krπÊanskim vladarima, za osloboenje odkrivovjerja i proslavu Crkve. Benedikt XIV. (†1758) odre-uje 20. travnja 1742. neka se Aneo Gospodnji nedjeljommoli stojeÊi, poËevπi od subote naveËer, a da se mjesto njegau uskrsno vrijeme moli antifona Kraljice neba.

Pape novijeg doba nastavljaju revno promicati Aneoskopozdravljenje. Pio VII. (†1823) obdaruje g. 1815. oprostimavjernike koji nadodaju tri Slavaocu ujutro, na podne i uveËeru znak zahvalnosti za darove i povlastice kojima je presv.Trojstvo obdarilo bl. Djevicu, osobito za njezino uznesenje.Leon XIII. (†1903) dopuπta g. 1884. da oni koji ne znaju An-eo Gospodnji mogu mjesto njega izmoliti pet Zdravomarija.

78 79

SlaveÊi g. 1933. jubilej otkupljenja, Pio XI. (†1939) obo-gaÊuje Aneosko pozdravljenje novim oprostima i preporu-Ëuje ga kao sredstvo koje Êe pripomoÊi jedinstvu krπÊanskogpuka.

Nakon II. svjetskog rata molitva Aneoskog pozdravljenjadoæivljava ponovni zamah. Za Marijanske godine 1954., zablagdan Velike Gospe, Pio XII. (†1958) predmoli u podneAneo Gospodnji s Ëlanovima KatoliËke akcije, πto izravnoprenosi radio. Posjetitelje i hodoËasnike na Trgu sv. Petrapoziva na zajedniËko podnevno Aneosko pozdravljenje sprozora svoje radne sobe. Apostolskim pismom Dum moer-enti animo 29. lipnja 1956., pozivajuÊi se na dokument Cumhis superioribus annis Kalista III. od 29. lipnja 1456. da naglas zvona mole za obranu krπÊana pred osmanlijskom silom,potiËe vjernike neka mole za slobodu Crkve. OtvarajuÊi navalovima Vatikanskog radija 11. veljaËe 1958. u podne slav-lje 100. obljetnice lurdskih ukazanja molitvom Aneoskogpozdravljenja, predlaæe tu molitvu ponovno svim vjernicima.Prije apostolskog blagoslova nedjeljom i blagdanima, IvanXXIII. (†1963) uvodi Aneo Gospodnji. Pape nakon njegaprihvaÊaju tu praksu i obogaÊuju kratkim podnevnim nagov-orom i pozdravima. Pavao VI. (†1978) u apostolskoj pobud-nici ©tovanje Marije (1974) dræi Aneo Gospodnji poboænomvjeæbom i preporuËuje da se ”obiËaj njegova moljenja saËuvagdje i kada je to moguÊe” (br. 41). Smatra da tu molitvu netreba obnavljati, jer ”njezina jednostavna struktura, njezinsvetopisamski znaËaj, njezino povijesno podrijetlo, koje jepovezuje uz moljenje za oËuvanje mira, njezin takoreÊiliturgijski ritam koji posveÊuje razne trenutke dana, njezinaotvorenost prema vazmenom otajstvu koja nas navodi daspominjuÊi utjelovljenje Sina Boæjega molimo da po njego-voj muci i kriæu budemo privedeni k slavi uskrsnuÊa, Ëine data molitva, nakon stoljeÊa, zadræava svoju nepromijenjenuvrijednost i netaknutu svjeæinu” (br. 41). Dopuπta da se tradi-cionalna zakljuËna molitva u sklopu Aneo Gospodnji ”Mi-lost svoju” moæe zamijeniti Zbornom molitvom blagdanaBlagovijesti.

OËi u oËi s Boæjim tajnomAneo Gospodnji navijestio Mariji.Te se rijeËi odnose na evaneoski dogaaj koji opisuje

evanelist Luka (1, 26-35). U tim prvim rijeËima kao da sestapaju sve teænje Izraelove s jedinstvenim Boæjim zah-vatom. Svetopisamski struËnjaci vide u Anelovu pozdravuMariji, KÊeri Sionskoj, poziv na mesijansku radost na koju sunekoÊ proroci pozivali Jeruzalem, koji je bio vjerniËko srceËitavoga Izraela. Prva krπÊanska zajednica vidjela je u MajciIsusovoj onu u kojoj su bile utjelovljene nade KÊeri Sionske,nade starog Izraela. Marija je pralik naroda Boæjega. Javlja sena pragu novog saveza. Njoj je prvoj navijeπtena Radosnavijest. Ona je pozvana da surauje na poseban naËin u djeluspasenja koje Bog izvodi u korist svoga naroda.

I ona je zaËela po Duhu Svetom.»injenicu da jedna Djevica zaËinje treba povezati s

teologijom o novom stvaranju kod koje je Duh Sveti opet nadjelu kao πto je bio u prvom stvaranju. Evanelist preuzimaideju o djelovanju Duha Svetoga u dogaaju Kristova uskr-snuÊa i povezuje ju s idejom o djeviËanskom zaËeÊu. Tako jedjeviËansko zaËeÊe sastavni dio uskrsne vjere prvotne zajed-nice u Isusa Krista.

Marija briæno nastoji shvatiti Boæji poziv. Zato na An-elov navjeπtaj odgovara razmiπljanjem i pitanjem. PrihvaÊaporuku, ali je æeli razumjeti. Aneo joj otkriva da Êe zaËetidjeviËanski. Na djelu je Duh Sveti (Lk 1, 35). Onaj isti kojije djelovao za stvaranja svijeta i preporoda staroga narodaBoæjega. On Êe u Marijinu krilu oblikovati ljudsko tijeloKristovo. SliËan je taj zahvat za navjeπtenja onome na danPedesetnice, kad Duh Gospodnji oblikuje prvu zajednicukrπÊana, prvu Crkvu. Osjenjena Duhom, Marija hita u jude-jsko gorje (Lk 1, 39), da navijeπta velika djela Boæja (Lk 1,46. 49). OjaËana Duhom, apostolska zajednica izlazi iz dvo-rane Posljednje veËere i odlazi razglaπavati spasenjsko Boæjedjelo (Dj 2, 4. 6. 7. 11). Molitvom Aneoskog pozdravavjernik se otvara djelovanju Duha Svetoga.

80 81

Evo sluæbenice Gospodnje.Marijin stav pri navjeπtenju stav je vjere i prihvaÊanja.

Ona sluπa rijeË i æivi po njoj. Istinsko blaæenstvo ne sastoji setoliko u raanju koliko u vjerovanju. Isusovo zaËeÊe za Mari-ju predstavlja trajno suoËenje s otajstvenim planom Boæjim,koji se ostvaruje u osobi njezina sina. U neprestanu susretu sotajstvom Marija odgovara kao vjerna uËenica, kao ona kojasluπa Boæju rijeË i provodi je u djelo.

”RijeËi ‘sluæbenica Gospodnja’ oËituju puninu Marijinesvijesti da je pred Bogom stvorenje” (Mulieris dignitatem, 5).Nakon πto je do kraja prosvijetljena, prihvaÊa Boæju ponudu”svim srcem” (Svjetlo narodâ, 56). Æeli se staviti u sluæbuBogu, i to potpuno slobodno. Jednako kao πto su to uËiniliAbraham, Mojsije i proroci. Vjerom i posluπnoπÊu sudjelujeu ljudskom spasenju. PrihvaÊa da bude Majka djeteta, SinaBoæjega, Boæanske Osobe koja je u sebi ujedinila na tajan-stven i jedinstven naËin boæansku i ljudsku narav. Bogu niπtanije nemoguÊe! Marija prihvaÊa Boæji poziv, a njezina slo-boda obogaÊena je Boæjom slobodom. Njezin pristanak ”ublagovijesti omoguÊuje Bogu da zapoËne doba Novogasaveza s ËovjeËanstvom. Taj je Novi savez joπ Ëudesniji odonoga Saveza πto ga je Bog sklopio s Izraelom podno Sinaja”(Ivan Pavao II., 3. srpnja 1983).

Neka mi bude po rijeËi tvojoj.Svojim boæanskim materinstvom Marija postaje vez izme-

u Neba i Zemlje, most izmeu Boga i Ëovjeka. Tu uloguizvrπava svojim molitvama i posredovanjem kod Boga, πto jeispunja radoπÊu. Naπ je pjesnik to ovako izrazio:

- Zdravo!Ti puna radosti.Ljudima jednom stajat Êeπ pred oËima,Ko mira znak, ko izvor utjehe.Imat Êeπ mjesec pod nogama. MladoSunce Êe tebi sijati u naruËju.A jutarnje Êe zv’jezdeNad tvojom glavom pjevati.I bit Êeπ vez,

©to Zemlje dno i Neba vrhU jedno spaja.I bio bit Êeπ most,Od molitava tkan,Od suza mit, i u luk svit,Nad jazima i crnim vodama,©to Ëovjeka Êe d’jelitiOd Boga.(Vladimir Nazor)Marija predstavlja narod Boæji. PrihvaÊa Boæju ponudu i

obvezuje vjernika da prihvati spasenje. Ta majËinska ulogaomoguÊuje da je se usporedi s KÊeri Sionskom (Sef 3,14;usp. Lk 1, 28) i s novim Jeruzalemom.

Marijine odgovore na Boæju poruku Luka iskazuje staro-zavjetnim izrazima. Evaneoske rijeËi iz Evanelja po Luki(1, 38) stapaju se sa srediπnjom tvrdnjom poËetka Evaneljapo Ivanu (1, 14):

I RijeË je tijelom postala.I prebivala meu nama.Te rijeËi iz Evanelja po Ivanu postaju srce Aneoskog

pozdravljenja. To je ”punina vremena” (Gal 4, 4-5) koje jeBog u svom planu odredio za spasenje ljudskog roda. ”RijeË”je ime za Sina Boæjega koji je odvijeka, a koji u krilu Ma-rijinu u vremenu stvaralaËkom snagom Duha Svetoga posta-je Ëovjekom. Bog dolazi na zemlju u ljudskom tijelu. Marija,potaknuta Duhom Svetim, prihvaÊa Boæju ponudu u imecijelog Izraela. Iz njezina Ëina vjere nastaje novi savez, obil-jeæen utjelovljenjem Sina Boæjega. Marijino srce postalo jeveÊ ”novo srce”, a ona novo stvorenje. Sin Boæji postaje Si-nom »ovjeËjim da bi oni koji uzvjeruju postali djecom Bo-æjom. ”Misterij Ëovjeka postaje doista jasan jedino u otajs-tvu utjelovljene RijeËi. Adam, prvi Ëovjek, bio je naime slikaonoga koji je imao doÊi, Krista Gospodina. Krist, novi Adam,objavljujuÊi misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva iËovjeka njemu samome te mu objavljuje uzviπenost njegovapoziva” (Radost i nada, 22).

Utjelovljenje Sina Boæjega srediπnji je dogaaj ljudske

82 83

povijesti. Ono je usmjereno prema kriæu i uskrsnuÊu. Na kri-æu Kristovu i u slavnom uskrsnuÊu njegovu ostvaruje se spa-senje otkupljenjem ljudskog roda (Iv 3, 14; 8, 28; 12, 32; 19,37). Te stvarnosti izriËito spominje zakljuËna molitva Aneo-skog pozdravljenja. Ona molitelju otkriva da utjelovljenje Si-na Boæjega vodi k vazmenom otajstvu: muci, kriæu, uskrsnu-Êu. U dogaaju utjelovljenja Isusova zapoËelo je zajedniπ-tvovanje neba sa zemljom, a u dogaaju smrti i uskrsnuÊaIsusova svi su ljudi pomireni s Bogom (Rim 5, 6; 2 Kor 5, 18-21). Bog pri navjeπtenju od Marije traæi suradnju. Ta surad-nja u Boæjem planu spasenja nije ograniËena na jedan dan ilisamo jedan dogaaj. Ona traje kroz svu vjeËnost, jer Naza-retska Djevica zauvijek ostaje Isusova Majka. U trenutku kaddolazi ”Ëas” njezina Sina, Marija pod kriæem postaje majkomsvih Kristovih uËenika, sviju koji vjeruju u Krista Gospodina.

Blagoslov danaBog nam je darovao vrijeme. I on sam dolazi u naπe vri-

jeme, u vremenu postaje Ëovjekom. On blagoslivlje svakovrijeme i Ëini ga svojim. Svako je vrijeme vrijeme spasenja.Molitva Aneoskog pozdravljenja blagoslov je za naπe vri-jeme. Njome poboæni osjeÊaj krπÊanskih vjernika posveÊujeMajci Gospodinovoj ne samo odreene svetkovine i danenego i dijelove svakog dana: jutro, podne i veËer. Tri putadnevno oglaπava se zvono. Smiruju se vjerniËka srca, sklapa-ju se ruke, a usne izgovaraju Aneoski pozdrav. S MajkomIsusovom i svojom, zorom i nadom svoga spasenja, poËinju izavrπavaju svoj dan.

Glas zvona ujutro, u podne i naveËer podsjeÊa vjerniËkipuk na sveti trenutak povijesti ËovjeËanstva: utjelovljenje Si-na Boæjega. O njemu razmatra i u isto vrijeme moli. Zahva-ljuje nebu πto mu je poslalo Spasitelja. Na glas zvona podra-vlja Gospu, ”nerazrjeπivo zdruæenu s djelom spasenja svogaSina” (Uredba o svetoj liturgiji, 103) i moli ujutro za umi-ruÊe, na podne za obraÊenje greπnika i uveËer za pokojne i ta-ko ”svjesno ulazi u vrijeme spasenja” (R. Lettmann). PoputMarije, ”prauzora suradnje s Bogom” (Bonaventura Duda),otvara se i on spasenju koje je Bog po Kristu Isusu dao naπem

vremenu. Sve to u stilu bogosluænog rasporeda, i to u skladus bogosluæjem, na kojemu se povijesno i konkretno nadah-njuje i na neki naËin u nj uvodi (usp. Uredba o svetoj liturgi-ji, 13).

”Svaki krπÊanin koji moli Aneo Gospodnji zna da se Bo-æje utjelovljenje tiËe upravo njega, da se ono mora dogoditiupravo u njemu, ako hoÊe nositi krπÊansko ime” (Hans Ursvon Balthasar). Tako, svaki put kad molimo Aneo Gospo-dnji, ”upravljamo svoje misli Kristu i Mariji. Njih je dvojeDuh Sveti sjedinio blaæenom svezom Majke i Sina. Klanja-mo se otajstvu utjelovljenja Sina Boæjega u kojemu je VjeËniOtac Ëovjeku otkrio njegov konaËni poziv i konaËno odree-nje: da zauvijek sudjeluju u boæanskom æivotu” (Ivan PavaoII.). Navjeπtaj Mariji otkriva vjerniku πto se zbiva kad RijeËBoæja naie na vjerna sluπatelja. Pozdravljenje nas pouËavakakvom raspoloæivoπÊu moramo sluπati Boæju rijeË, jer i da-nas Bog nastavlja pozivati ljude da s njime surauju u spasa-vanju svijeta. Da gradimo novi, bolji svijet, kojega je dolazakpredskazala Djevica.

Djelo MarijinoS mladom Slovenkom sve je zapoËelo godine 1939. Chia-

ra Lubich, roena je u siromaπnoj slovenskoj obitelji dose-ljenoj u Trento (Italija). U 19. godini hodoËastila je Gospi unjezino svetiπte u Loretu. Traæila je konaËan smjer svoga æi-vota. I Bog joj je progovorio upravo u tom kutku NazaretskeDjevice. Takla ju je njegova milost.

Loretsko svetiπte uprisutnjuje utjelovljenje Sina Boæjega.Ono pribliæava Nazaret europskom kontinentu. Namjernici-ma pomaæe da ponovno osluhnu Radosnu vijest koju jeAneo donio Mariji. Iz Loreta struje one iste poruke kojeodjekuju iz Marijina Nazareta. To je πkola u kojoj hodoËasni-ci uËe æivjeti one kreposti koje su resile stanovnike nazaret-ske kuÊice. Svojim utjelovljenjem Sin Boæji utire put sves-tranoj ljubavi prema Bogu i Ëovjeku, πto Isusove uËenike uvi-jek ponovno zove da se otvore Bogu i njegovu spasonosnomdjelovanju. Isusov zemaljski æivot upuÊuje na nove odnosemeu ljudima, utemeljene na zakonu ljubavi. Poziva na po-

84 85

πtovanje otajstva æivota u braku i obitelji, kao i vrednota ljud-skog rada. Marijin ”da” uËi kako se otvoriti Duhu i prihvati-ti Krista koji je put, istina i æivot...

U tiπini svete kuÊice Duh je progovorio i mladoj Chiari.Otvorila se ona njegovim poticajima i posluπala ga. Za svojæivotni ideal izabire upravo Nazaretsku Djevicu. Po njoj jeinjezino djelo nosi ime ”Djelo Marijino”, poznatije kao ”fo-kolarinski pokret”. Majku Gospodinovu stavlja za uzor sva-kom Ëlanu pokreta. UgledajuÊi se na sv. Obitelj zapoËinje soblikovanjem ”fokolara” (ognjiπta) praktiËnoga evaneos-koga æivota. ”Ovdje upoznajemo domaÊi naËin æivota. Nekanas upravo Nazaret podsjeti πto je obitelj, zajedniπtvo obitelj-ske ljubavi, ozbiljna i sveta ljepota obitelji, sveto i nepovre-divo vlasniπtvo obitelji; neka nam pokaæe kako je sladak od-goj u obitelji, koji ne moæe niπta drugo zamijeniti; neka nasnauËi koja je prirodna uloga obitelji u druπtvenom poretku”(Pavao VI.). Tako od sv. Obitelji Ëlanovi pokreta uËe dijelitimeusobno materijalna dobra i stvarati zajedniπtvo dobara,dijeleÊi radost i nadu, æalost i tjeskobu svagdanjega æivota.Po uzoru na bl. Djevicu nose Isusa u svijet i æive evaneoskiideal. Zbog toga i æele postati jedno meusobno i jedno sasvima. Upravo kao prva krπÊanska zajednica: ”Svi koji prigr-liπe vjeru dræahu se zajedno i sve im bijaπe zajedniËko” (Dj2, 44). Bez obzira koje su zvanje prigrlili i Ëime se u æivotubave.

UoËi Bezgreπnog ZaËeÊa 1943., u jeku II. svjetskog rata,Chiara se potpuno dariva Bogu. »itajuÊi Boæju rijeË, pohran-jujuÊi je u svom srcu i razmiπljajuÊi o njioj poput Majke Isu-sove, otkriva bogatstvo i ljepotu Evanelja. ShvaÊa kako ganije dovoljno samo proËitati, nego ga treba u djelo provoditi.Uvia kako nije dostatno samo æeljeti bliænjemu dobro, negokako ga treba stvarno i ljubiti. Pridruæuje joj se nekoliko pri-jateljica, a iz toga druπtva raa se cijeli pokret, raπiren danaspo cijelom svijetu. Radi na promicanju jedinstva sa svim krπ-Êanima, zbliæavanja sa svim religijama i svim ljudima. Upra-vo ono πto je ideal KÊeri Sionskoj, koja okuplja rasprπenudjecu Boæju.

POD TVOJU OBRANU

Pod tvoju se obranu utjeËemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama naπim,

86 87

nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena.

Koliko je poznato, to je najstarija molitva upravljena Go-spi, raπirena i na krπÊanskom Istoku i na Zapadu.

Vrijedan stari zapisMolitva Pod tvoju obranu saËuvala se na grËkom jeziku,

napisana na jednom papirusu, koji je poËetkom 20. st. prona-en u Egiptu i pribavljen g. 1917. za ”John Rylands Library”u Manchesteru (br. 470), gdje se i danas Ëuva.

Papirus je vrlo star. Njegov vanjski izgled svjedoËi da jemolitva veÊ odavno bila u uporabi. To potvruju i tip pismai crnila. Papirus je dosta oπteÊen, pa je tekst trebalo upotpu-niti. To je uradio Feullen Mercenier, benediktinac iz Cheve-tonga, a pri tom se sluæio bogosluænim obrascima te molitve,koja je joπ uvijek neprekidno u uporabi meu krπÊanima kop-tskoga i bizanstkog obreda.

Engleski struËnjak M. C. H. Roberts svestrano je prouËiopapirus i g. 1938. objavio (bez identifikacije kataloga) kakose radi o najstarijoj zapisanoj saËuvanoj marijanskoj molitviCrkve. Na temelju bogoslovnih podataka koje u molitvisusreÊemo, Roberts njezin nastanak stavlja u poËetak 4. st.Lobel, meutim, na temelju paleografskih podataka, dræi danije iz razdoblja kasnijeg od 3. st. Po svoj prilici potjeËe izvremena oko 250. godine. Svakako, ne prelazi razdoblje kas-nije od g. 300.

Vapaj svetoj BogorodiciMolitva Pod tvoju obranu upravljena je Bogorodici iz du-

bine srdaca vjernika koji proæivljavaju teπke kuπnje i opasno-sti. Na temelju njezina sadræaja dade se zakljuËiti kako nijenastala spontano i iznenadno, nego je zreli plod vjere i pobo-ænosti krπÊanske zajednice. To je skupna vjerniËka proπnjaupravljena izravno bl. Djevici, πto daje naslutiti da se ranije

upotrebljavala u bogosluæju. Neki struËnjaci dræe kako je veÊu prvim danima progonjene Crkve tiho zvonila po katakom-bama, krπtene pratila na njihova polja i u rudnike, odjekivalapo zajednicama kad bi se sastajale na lomljenje kruha... Zaje-dnica koja moli, osjeÊa se sigurnom. RaËuna na MarijinumajËinsku dobrotu, pa izraæava uvjerenje da Majka Boæja ne-Êe odbiti molbe onih koji je zazivaju u trenutku potrebe i opa-snosti.

U molitvi Pod tvoju obranu nalaze se veÊ prvi sastojci ma-rijanske znanosti, koji nadahnjuju poboænost krπÊanske zaje-dnice u njezinoj zagovorniËkoj molitvi. VjerniËka zajednicagleda Mariju u Kani gdje djelotvorno sudjeluje na svadbi.Isusa potiËe da se zauzme za potrebne zaruËnike. U majËin-skoj jednostavnosti, protkanom dubokom vjerom, zagovarakod njega. Ponaπa se u skladu s njegovim rijeËima: ”©to godmoleÊi pitate, vjerujte da ste to veÊ primili, i bit Êe vam” (Mk11, 24). Iako njegov ”Ëas” joπ nije doπao, ona potiËe Sina nadjelovanje, da im priskoËi u pomoÊ. I danas su diljem kuglezemaljske toliki potrebni savjeta, ohrabrenja, lijepe rijeËi, ve-dra osmijeha, utjehe... Smeteni su, ojaeni, iscrpljeni... Mari-ja ih posebno okuplja po svojim svetiπtima. Kao ona koja sena svadbi u Kani pojavila prije Isusa i njegovih uËenika te sezauzela za zaruËnike a da je oni za to ni molili nisu, MajkaIsusova otvara srca svojih poboænika da Isus u njima djeluje,da svrne svoj pogled na ljudske potrebe. Svoje molitelje upo-zorava da Ëine sve πto im on rekne. U takvu ozraËju toliki po-novno prepoznaju u njemu Mesiju, a u njegovu djelovanjuistinskog UËitelja. U Mariji vide majku koja ih prati na putui za njih se neprestano brine materinskom ljubavlju.

Izraz ”Bogorodica” prvi put rabi sv. Aleksandar Aleksan-drijski (†328), a na krπÊanskom Zapadu (”Majka Boæja”) mi-lanski nadbiskup sv. Ambrozije (†397). IzriËajem ”Bogo-rodica” priznaje se kako je Marija povlaπtena kÊi Boga Oca,koja, milosnim zahvatom Duha Svetoga, sudjeluje u otajstvuutjelovljenja Sina Boæjega. Ako æelimo pravo shvatiti, ili ba-rem naslutiti, πto se misli kad kaæemo da je Marija Bogoro-dica i Majka Utjelovljene RijeËi, ”onda ne smijemo nikadovo materinstvo gledati kao Ëisto tjelesno, nego kao slobodan

88 89

osobni Ëin njezine vjere u povijesti spasenja” (K. Rahner).Sin Boæji ”silazi s nebesa” (sv. Irenej) ”radi nas ljudi i radinaπega spasenja” (Vjerovanje), πto znaËi da postoji i prije ze-maljskog roenja i da se stvarno utjelovljuje. Po zaËeÊu iroenju u krilu Marijinu, on postaje pravi Ëovjek. Od prvogtrenutka svoga zemaljskog æivota u æivu je i osobnom jedin-stvu s boæanskom RijeËju, pa je i kao Ëovjek vjeËni i praviBog. Marija ne daje æivot boæanskoj naravi. Ona je ljudskoorue utjelovljenja Boæje RijeËi. Sudjeluje u stvaranju tijelaSina Boæjega, a ne njegove duπe, joπ manje njegova boæanst-va. Ukoliko bl. Djevica raa utjelovljenu RijeË Boæju kojaproizlazi od Boga, Isusa Krista, pravoga Ëovjeka, ona je maj-ka onoga koji je u isto vrijeme pravi Bog i pravi »ovjek. Sto-ga je s pravom moæemo nazivati Bogorodicom. Taj joj naslovdodjeljuje sabor u Efezu (431), utvrujuÊi da je Isus praviBog i pravi Ëovjek. Bogomaterinstvo je prva Marijina povla-stica kojom je Bog obdaruje, a iz nje proizlaze i sve ostale.

I naslov ”Djevice” za Mariju u skladu je s najstarijom eva-neoskom i crkvenom predajom. Njime se ispovijeda vjera uMarijino djeviËansko materinstvo, koje na poseban naËinjasno pokazuje da Bog moæe na prekrasan naËin Ëovjekovotijelo staviti u sluæbu spasenja. Otajstvo i smisao MarijinadjeviËanstva joπ viπe bivaju osvijetljeni nakon Efeπkog sabo-ra. Ono ima prvenstveno kristoloπko znaËenje. Isusovo djevi-Ëansko zaËeÊe, naime, ukazuje na Boæje oËinstvo.

Sveta Bogorodica Djevica je ”slavna”. Bog ju je u nebuproslavio s duπom i tijelom. Sv. Ivan DamaπËanski (†749)uvjeren je kako je ”dolikovalo da ona, koja je kod roenjasaËuvala svoje djeviËanstvo, svoje tijelo i poslije smrtisaËuva od svakog propadanja. Dolikovalo je da je ona, kojaje u svom krilu nosila Stvoritelja, koji je postao dijete, trebalanaÊi svoje mjesto u boæanskim odajama. Dolikovalo je daona, koja je svoga Sina gledala na kriæu i koja je u svom srcuoÊutjela bol, koju pri raanju nije osjeÊala, Njega treba gle-dati takoer s desne strane Oca. Dolikovalo je da je MajkaBoæja trebala posjedovati ono πto je pripadalo njezinu Sinu ida je trebala biti ËaπÊena od svih stvorenja kao Majka i Slu-æbenica Boæja” (Homilia II. in dormitionem BVM, 14).

U molitvi Pod tvoju obranu oËita je i vjera u Marijinu sve-tost. Ona je osoba Boæje naklonosti. Bog je zamilova (”bla-goslovljena”). Svojom vjernoπÊu i poniznoπÊu privukla je po-zornost Boæju i njemu se prepustila. Zapaæa se i vjera u Mari-jin moÊan zagovor (”pod tvoju se obranu utjeËemo... oslobo-di”). VeÊ je ukljuËno izraæena i vjera u Marijino posredniπtvo(”obranu”), πto znaËi da joj je Bog u svojoj dobrohotnosti, pomilosti i dareæljivosti, dao da se ”materinskom ljubavlju bri-ne za braÊu svoga Sina koji joπ putuju i nalaze se u pogibli-ma i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovi-nu”(Svjetlo narodâ, 62). OËita je time i vjera u Marijinu moÊ,da moæe osloboditi od opasnosti.

Utjecanje (”utjeËemo”) Marijinoj majËinskoj ulozi potvr-uje i vjeru kako Marija pomaæe greπniku da pronae putKristova spasenja. Vidi se i pouzdanje moliteljâ da Êe ih usli-πiti (”ne odbij nam molbe u potrebama naπim”) ona koja imavaænu ulogu u povijesti spasenja. Bogorodica Djevica uæivaposebnu zagovorniËku moÊ. VjerniËka proπnja ne odudara odvolje Boæje (”nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi”),nego je u skladu s onim πto nas je sam Isus uËio moliti (Mt 6,13). Ta molitva klasiËan je primjer koji istiËe kako i puËkapoboænost teæi da se uskladi sa zahtjevima bogosluænog πto-vanja.

Sklad puka i bogosluæjaUz to πto molitva Pod tvoju obranu ima povijesnu vrijed-

nost, ona posjeduje i iznimno dogmatsko znaËenje. VeÊ u 3.st. (prije sabora u Niceji 325) postojao je odreen oblik πto-vanja bl. Djevice Marije proπnjom i veÊ se tada rabio klasiËnitermin ”Bogorodica”, koji je, u vezi s Kristovim boæanstvom,usvojio g. 431. sabor u Efezu.

Molitva Pod tvoju obranu izgovarala se u gotovo svim bo-gosluænim obredima. Zbog toga ima i liturgijsku vrijednost.Ne u strogom smislu rijeËi, jer je, i na Istoku i na Zapadu,svaka bogosluæna molitva upravljena Ocu po Sinu u DuhuSvetom. Iako molitvu upravlja izravno Majci Isusovoj, puËkapoboænost koja vapije s pouzdanjem, s ljubavlju i potpunimpredanjem, ne silazi s linije pravovjerna πtovanja. To je klasi-

90 91

Ëan primjer koji istiËe kako i puËka poboænost teæi da se us-kladi sa zahtjevima bogosluænog πtovanja. Ali ako je istina daje izraz ”Majka Boæja” prije nastao u koptskom negoli u grË-kom, jer je veÊ postojao u odnosu na boæicu Isidu, ne iznena-uje da je taj naslov preπao u liturgijsku molitvu iz puËke po-boænosti.

Pod tvoju obranu zapravo je kratki himan pridodan litur-gijskom dijelu »asoslova, πto je i danas kao ”tropar” (zazivπto se pjeva izmeu psalama ili izmeu drugih svetih teksto-va) vrlo dobro poznat u IstoËnoj crkvi. Uvelike Êe doprinijetiπirenju naslova ”Majke milosra” za Gospu. Proπirio se posvim obredima, istoËnim i zapadnim. Iz Egipta je preπao u bi-zantsko bogosluæje, a onda u rimsko, ambrozijansko itd. Prviga put susreÊemo u rimskom obredu u Liber Responsorialiskoji pripisuju Grguru Velikome (†604), a nalazi se u Com-piègnevu antifonaru (9. st.). Bizantska liturgija koristi ga uVeËernjoj korizmenog vremena, a tako i koptski obred.

U Rimskom Ëasoslovu nalazila se Pod tvoju obranu ranijetiskana povezano s Lauretanskim litanijama. Od obnove »a-soslova nakon II. vatikanskog sabora moæe se uzeti kao jednaod zavrπnih antifona dnevne molitve Ëasova svake veËeriizvan uskrsnog vremena. U ambrozijanskoj liturgiji nalazi sekao antifona nakon Evanelja u marijanskim misama.

Meu tekstovima susreÊemo razliËite verzije. Onaj u am-brozijanskoj liturgiji ima neke drukËije izraze negoli onaj urimskoj. I na hrvatskom jeziku imamo ga s dodatkom: ”Go-spoo naπa, posrednice naπa, zagovornice naπa! Sa svojimnas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuËi, svojemu nasSinu izruËi!” S tim dodatkom donesen je i u hrvatskom pri-jevodu »asoslova, iako ga latinski izvornik nema.

JaËa od diplomacijeAustrija je bila 10 godina pod okupacijom Ëetiriju sila po-

bjednica Drugoga svjetskog rata - Rusijom, Engleskom, Fra-ncuskom i Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Austrijskiglavni grad carski BeË bio je pod stalnim nadzorom. Obila-zila su ga i nadgledali - Rusi, Englezi, Francuzi i Amerikanci.Jasno da takva situacija nije bila draga nijednom Austrijancu.

Trebalo je neπto uËiniti. Ali πto? »ija je to duænost? Je lisamo politiËara ili su i drugi mogli neπto uËiniti?

PolitiËari nisu prestajali dizati svoj glas. Pokuπavali su sena sve moguÊe naËine osloboditi okupatora. No, nikako nijeiπlo. »etvorica velikih Ëvrsto su dræali u kandæama plijen ko-jega su se dokopali. Kad je sustrijski kancelar Raab posjetiog. 1955. predsjednika Rusije i s njime razgovarao o mogu-Êem povlaËenju stranih trupa iz Austrije, ruski mu predsjed-nik reËe: ”Dragi Raabe, πto Rusija zauzme, viπe ne napuπta!”

SaæalijevajuÊi se nad poharanoπÊu ratom svoje domovinei njezinom razdijeljenoπÊu meu velikim silama, austrijskifranjevac o. Petar PavliËek (†1982) bio je uvjeren kako Aus-trijancima Gospa moæe pomoÊi. Pod njezinu zaπtitu stavljasvoj narod i domovinu i za pomoÊ se obraÊa Gospi. »vrsto senada kako njezina obrana neÊe izostati. U tom smislu pokreÊeg. 1948. veliku kruniËarsku vojnu. Organizira austrijske vjer-nike u molitvenu zajednicu koja Êe svakog dana moliti za os-loboenje Austrije prebiruÊi zrnca Gospine krunice i razma-trajuÊi njezina otajstva. Odazvlju se fra Petrovu pozivu. Unjegov pokret uËlanjuje se 700 tisuÊa molitelja. I danas oni umilijunskom broju nastavljaju ustrajno moliti za mir u svije-tu.

Nevjerojatno, ali istinito! Ono πto su austrijski katolicimolili, to su i izmolili! Gospa se joπ jednom pokazala moÊ-nom Zagovornicom. NadjaËala je i diplomatska umijeÊa i si-lu oruæja. ”Djevica slavna i blagosloljena” izbavila je svojnarod koji se nalazio u velikoj pogibli. Samo kratko vrijemenakon izjave ruskog predsjednika kako Rusija ne napuπta onoπto zauzme, okupacijske sile povlaËe se iz Austrije! Dok suMaarska, Poljska, IstoËna NjemaËka i »ehoslovaËka uzaludpokuπavale zbaciti sa sebe jaram okupacije, Austrija 13. svib-nja 1955. konaËno postaje slobodnom i nezavisnom zem-ljom. PovjesniËari se ne mogu naËuditi tom izvanrednom do-gaaju koji nitko nije predviao. ©to nije uspjelo poli-tiËarima, uspjelo je obiËnim vjernicima. ©to nije poπlo za ru-kom diplomaciji, poÊi Êe velikoj vjeri te iskrenoj i molitvi.©to nije moglo oruæje, mogu sklopljene ruke i Gospina kruni-ca.

92 93