Stidimo li se svoje vjere? · s marijom po svijetu Split, 2010. Godina XLVIII. Cijena: 7 kn 3...

40
s marijom po svijetu Split, 2010. Godina XLVIII. Cijena: 7 kn 3 OÆUJAK ISSN 1331 - 1476 Stidimo li se svoje vjere? Korizmeno vrijeme poziva nas svake godine na razmiπljanje o ljudskom æivotu i preispitivanje njegova smisla u svjetlu evaneoske poruke. Dani ko- rizmene ozbiljnosti pomaæu nam se πto istinskije pribliæiti sebi, Bogu i dru- gima kako bismo s Kristom uskrsnuli na novi æivot, a dobro je i spasonosno kroz to vrijeme razmisliti i o nekim Ëi- njenicama koje su od presudne vaæno- sti za naπ krπÊanski æivot i buduÊnost. Nakon popisa puËanstva g. 2001., pre- ma kojemu proizlazi da se 87,8% hr- vatskih graana oËitovalo katolicima, tim se brojkama viπe puta mahalo u naπoj javnosti. Njima su rijetki glasovi πutljive veÊine zahtijevali da njihovi krπÊanski stavovi zadobiju viπe prava glasa u javnom æivotu i djelovanju, a buËna manjina neprestano ponavlja kako zapravo praktiËnih vjernika meu nama i nema ili ih ima veoma malo. Ta Ëinjenica, a joπ viπe izbjega- vanje hrvatskih katolika od preuzi- manja bilo kojih vodeÊih poloæaja u naπem druπtvu, pokazuju kako meu nama i dva desetljeÊa nakon demo- kratskih promjena i uspostave samostalne hrvatske dræave joπ uvijek prevladava mentalitet iz doba bezboæ- nog reæima u kojemu je vjera smatra- na ”privatnom stvari” svakog pojedin- ca. Kao takva, ona se æivi osobno, u obiteljskoj sredini i meu Ëetiri zida kamo se okuplja krπÊanska zajednica, dok se vjerniËko uvjerenje ne bi smjelo ni iznositi u javnom æivotu, a kamoli se svjedoËiti vlastitim æivotnim prim- jerom. ZnaËi li to da se joπ uvijek stidi- mo svoga vjerskog uvjerenja?! Krist Gospodin za nas reËe da smo ”svjetlo svijeta” (Mt 5, 14) i hoÊe da naπe ”svjetlo zasja pred ljudima” da vide naπa ”dobra djela te slave” naπeg ”Oca nebeskog” (Mt 5, 16). Stoga bi se naπ krπÊanski æivot morao oËitovati ne samo u krugu obitelji, rodbine i prija- telja, nego i na naπim ulicama i trgo- vima, u naπim trgovinama i tvrtkama, po druπtevnim i odgojnim ustanova- ma, u sredstvima druπtvenog priopÊi- vanja... Kao osvjedoËeni Isusovi sljed- benici, ne samo da ne bismo smjeli izbjegavati obnaπanje odgovornih jav- nih sluæbi nego bismo morali stvarati javno mnijenje i tako doprinositi op- Êem dobru i svjetlijoj hrvatskoj budu- Ênosti! MajËinski lik one koja se rijeËi- ma ”Evo sluæbenice Gospodnje” (Lk 1, 38) na Anelov poziv stavila Bogu u potpunosti na raspolaganje, poziva nas da odvaæno svjedoËimo svoju vjeru i uËinimo sve ono πto nam naπ Gospodin rekne (usp. Iv 2, 5). U R E D N I K VJERSKI LIST ZA MARIJINE ©TOVATELJE

Transcript of Stidimo li se svoje vjere? · s marijom po svijetu Split, 2010. Godina XLVIII. Cijena: 7 kn 3...

  • s m a r i j o m p o s v i j e t u

    Split, 2010. Godina XLVIII. Cijena: 7 kn

    3OÆUJAK

    ISSN 1331 - 1476

    Stidimo li se svoje vjere?Korizmeno vrijeme poziva nas svakegodine na razmiπljanje o ljudskomæivotu i preispitivanje njegova smislau svjetlu evaneoske poruke. Dani ko-rizmene ozbiljnosti pomaæu nam seπto istinskije pribliæiti sebi, Bogu i dru-gima kako bismo s Kristom uskrsnulina novi æivot, a dobro je i spasonosnokroz to vrijeme razmisliti i o nekim Ëi-njenicama koje su od presudne vaæno-sti za naπ krπÊanski æivot i buduÊnost.Nakon popisa puËanstva g. 2001., pre-ma kojemu proizlazi da se 87,8% hr-vatskih graana oËitovalo katolicima,tim se brojkama viπe puta mahalo unaπoj javnosti. Njima su rijetki glasoviπutljive veÊine zahtijevali da njihovikrπÊanski stavovi zadobiju viπe pravaglasa u javnom æivotu i djelovanju, abuËna manjina neprestano ponavljakako zapravo praktiËnih vjernikameu nama i nema ili ih ima veomamalo. Ta Ëinjenica, a joπ viπe izbjega-vanje hrvatskih katolika od preuzi-manja bilo kojih vodeÊih poloæaja unaπem druπtvu, pokazuju kako meunama i dva desetljeÊa nakon demo-kratskih promjena i uspostavesamostalne hrvatske dræave joπ uvijekprevladava mentalitet iz doba bezboæ-

    nog reæima u kojemu je vjera smatra-na ”privatnom stvari” svakog pojedin-ca. Kao takva, ona se æivi osobno, uobiteljskoj sredini i meu Ëetiri zidakamo se okuplja krπÊanska zajednica,dok se vjerniËko uvjerenje ne bi smjeloni iznositi u javnom æivotu, a kamolise svjedoËiti vlastitim æivotnim prim-jerom. ZnaËi li to da se joπ uvijek stidi-mo svoga vjerskog uvjerenja?!Krist Gospodin za nas reËe da smo”svjetlo svijeta” (Mt 5, 14) i hoÊe danaπe ”svjetlo zasja pred ljudima” davide naπa ”dobra djela te slave” naπeg”Oca nebeskog” (Mt 5, 16). Stoga bi senaπ krπÊanski æivot morao oËitovati nesamo u krugu obitelji, rodbine i prija-telja, nego i na naπim ulicama i trgo-vima, u naπim trgovinama i tvrtkama,po druπtevnim i odgojnim ustanova-ma, u sredstvima druπtvenog priopÊi-vanja... Kao osvjedoËeni Isusovi sljed-benici, ne samo da ne bismo smjeliizbjegavati obnaπanje odgovornih jav-nih sluæbi nego bismo morali stvaratijavno mnijenje i tako doprinositi op-Êem dobru i svjetlijoj hrvatskoj budu-Ênosti! MajËinski lik one koja se rijeËi-ma ”Evo sluæbenice Gospodnje” (Lk 1,38) na Anelov poziv stavila Bogu upotpunosti na raspolaganje, pozivanas da odvaæno svjedoËimo svoju vjerui uËinimo sve ono πto nam naπGospodin rekne (usp. Iv 2, 5).U R E D N I K

    V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E © T O V A T E L J E

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 1

  • 82 - ”MARIJA” 3/2010.

    Tri godine posveÊene molitviS godinom 2010. u Gospinu svetiπtu uLurdu zapoËeo je krug od tri godineposveÊen molitvi. Prva godina, 2010.,posveÊena je znaku svetog Kriæa. PremarijeËima pape Benedikta XVI., u znakukriæa koji je napravila Marija i Bernar-dica sadræana je sva lurdska poruka.Godina 2011. bit Êe u znaku OËenaπa igodina 2012. u znaku krunice. (MdD)

    Pridruæena Lateranskoj baziliciSlovensko Gospino svetiπte na SvetojGori u posljednjem broju glasilaSvetogorska Kraljica objavilo je da jepapinska bazilika sv. Marije Velike uRimu 8. svibnja 2009., na molbu sveto-gorskih franjevaca, sebi pridruæila sveto-gorsku baziliku i njezine hodoËasnike.Svi hodoËasnici na Svetu Goru, imajuprema tome povlasticu potpunogoprosta za blagdan Gospe Snjeæne, nablagdan naslovnika svetogorske bazi-like, na sve Gospine blagdane, jednomgodiπnje kad to pojedini vjernici izaberui kad se iz poboænosti okupe brojnihodoËasnici. (SK)

    Prigoda za podanaπnjenjeOd sijeËnja do kraja oæujka 2010.Papinska meunarodna marijanskaakademija u Rimu ugoπÊuje direktoreRadija Marije u svijetu i pruæa immoguÊnost da prou teËaj podanaπnjen-ja mariologije. (PAMI)

    Proslavljen jubilejPrihvatiliπte Gospe Lurdske, koje vodibrigu o prihvaÊanju hodoËasnika ulurdsko svetiπte, hodoËaπÊem u Rimkrajem sijeËnja proslavilo je 125 godinasvoga djelovanja. Bili su 27. sijeËnja naopÊoj audijenciji, na kojoj im jeBenedikt XVI. zahvalio πto su doπliproslaviti s njime svoj jubilej, na πto sumu oni zapjevali lurdsku pjesmu.Prihvatiliπte je 28. sijeËnja 1885. imalo 7

    Ëlanova, a tijekom godina izmijenilo seviπe od 40 tisuÊa dragovoljaca iz 70zemalja sa svih kontinenata. Nastavljajuposluæivati kod stolova, ËistitizajedniËke prostore, prihvaÊatihodoËasnike na æeljezniËkoj stanici i uzraËnoj luci, pratiti bolesnike... (Z)

    BernardiËine moÊi u RimuZa blagdan Gospe Lurdske moÊi sv.Bernardice, lurdske Gospine vidjelice,boravile su 9. i 10. veljaËe u najveÊojGospinoj crkvi na svijetu, u rimskojbazilici sv. Marije Velike, gdje ih je pos-jetilo mnoπtvo vjernika. Za Svjetski danbolesnika odræana je procesija odAneoske tvrave do Trga sv. Petra,nakon Ëega je uslijedilo misno slavljekojemu je predsjedao Benedikt XVI. unazoËnosti kipa Gospe Lurdske. (Z)

    Povratak na stari obredPapa Benedikt XVI. udijelio je J.Vollbergu, opatu trapistiËke opatijeMariawald u biskupiji Regensburg(NjemaËka), povlasticu da se zajedno sopatijom vrati na liturgiju i opsluæivanjestarog obiËaja Reda, koji je bio na snazido obnove II. vatikanskog sbaora.TrenutaËno u opatiji æivi 10 monaha,jedan novak i oblat. (Z)

    Meunarodni MarijaFest 2010.Slovenski franjevci konventualci isamostan Majke Boæje u Ptujskoj Goriraspisali su Meunarodni natjeËaj zaMarijaFest 2010., koji Êe se odræati 8.svibnja u svetiπtu Majke Boæje uPtujskoj Gori koje ove godine slavi 600.obljetnicu postojanja. Tekstovi pjesamamoraju imati jasno razvidnu krπÊansko-marijansku poruku, a prednost priodabiru imat Êe skladbe Ëiji su tekstoviduhovno-molitvenog karaktera.Dodatne obavijesti nahttp://minoriti.rkc.si/marijafest/index.htm ili: [email protected]. (IKA)

    s m a r i j o m p o s v i j e t u

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 2

  • ”MARIJA” 3/2010. - 83

    Znak identiteta krπÊanskog naroda U povodu 700. obljetnice πtovanjaGospe od Europe, zaπtitnice Gibraltara,i stoljetnice gibraltarske biskupije, uGibraltaru se od 5. do 7. oæujka odræa-va Meunarodni marijanski kongres natemu: Marija znak identiteta krπÊanskognaroda - religija, antropologija, povijesti umjetnost u odnosu na marijanskupoboænost. Nastupaju razliËiti struËnjacis predavanjima i priopÊenjima, a rad seodvija u πest sekcija: PoboænostBogorodici u povijesti KatoliËke crkve,Marija u ekumenizmu i meureligijskomdijalogu, Biblija, liturgija i poboænevjeæbe, Poboænost Bogorodici naPirinejskom poluotoku, ©iritelji mari-janske poboænosti, Bogorodica i umjet-nost. (PAMI)

    Marioloπki simpozij o Srcu MarijinuNjemaËka marioloπka radna zajednica,πto je zapravo druπtvo za prouËavanjeπtovanja bl. Djevice Marije, prireuje od9. do 12. lipnja u Augsburgu marioloπkisimpozij. Na njemu Êe s predavanjima oπtovanju Srca Marijina s razliËitihmotriπta nastupiti poznati struËnjaci M.Hauke, A. Ziegenaus, T. Marschler, R.-A. Willi, P. H. Görg, J. Nebel, I. vonGaal, D. J. Olewinski, K. Guth, J.Schmiedl, J. Stöhr, A. Fuchs, U.Bleyenberg. (PAMI)

    Kongres u CzestochowiDon Bosko je utemeljio posebnuudrugu za promicanje πtovanja Gospepod imenom Marije PomoÊnice. Jedanod posebnih oblika za æivljenje i πirenjepoboænosti prema Mariji PomoÊnici uDon Boskovu duhu, osobito u salezijan-skoj obitelji, jest i promicanje Meunar-odnih marijanskih kongresa otvorenihsvim salezijanskim grupacijama. IduÊiÊe se takav kongres odræati od 3. do 6.kolovoza 2011. u Czestochowi kraj sve-tiπta Crne Gospe na Jasnoj gori. (MA)

    Znanstveni skup o HijacintiU prigodi 100. obljetnice roenja

    fatimske vidjelice Hijacinte Marto, od4. do 6. lipnja u fatimskom svetiπtu Êe se

    odræati znanstveni skup na temu:Hijacinta Marto: od susreta do suÊuti.Prigoda je to za pribliæavanje fatimskoj

    poruci polazeÊi od vidjeliËine duhovnos-ti, a skup Êe nastojati ne samo bolje

    upoznati tu djevojËicu nego identificiratineke vaæne sastojke njezina unutarnjegstava, πto bi se moglo upotrijebiti i kao

    kljuË i za Ëitanje fatimske poruke ikrπÊanskog æivota. Predviena su preda-

    vanja, tematska produbljenja, trenucimolitve, glazbena veËer i rasprave, a

    nastupit Êe domaÊi i strani struËnjaci.Kategorija suÊuti bit Êe polaziπte za razu-

    mijevanje Hijacintine osobnosti iduhovnosti, a dovest Êe do teoloπkog

    objaπnjenja pojmova koji se odnose nanadoknadu za uvrede, ærtvu, smisao

    trpljenja, Boga pred zlom, zajedniπtvokrπtenika. S druge strane bit Êe to zgoda

    za razvijanje nekih vidova suÊuti urazliËitim æivotnim okolnostima: odgoj,zdravlje, duhovnost, moral, druπtveni

    kompromis... (WF)

    s m a r i j o m p o s v i j e t u

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 3

  • p a p a o m a r i j i

    84 - ”MARIJA” 3/2010.

    Draga braÊo i sestre, 25. oæujkasvetkovina je Navjeπtenja blaæenojDjevici Mariji. Ove godine poklapase s korizmenom nedjeljom pa Êebiti proslavljena sutra. Htio bih seipak zaustaviti na ovom Ëudesnomotajstvu vjere kojega se spominjemosvakoga dana dok molimo AneoGospodnji. navjeπtenje, ispripovi-jedano na poËetku Evanelja po sv.Luki, dogaaj je obiljeæenponiznoπÊu, skriven - nitko ga nevidi, nitko za nj ne zna, osimMarije - no u isto vrijeme iodluËujuÊi za povijest ËovjeËanstva.Kad je Djevica Marija izrekla svoj”da” kao odgovor na anelovonavjeπtenje, zaËet je Isus, a s njimeje zapoËela nova era povijesti, kojaÊe biti potvrena o Uskrsu kao ”novii vjeËni savez”. Zapravo, Marijin”da” savrπen je odraz onoga ”da”Kristova πto ga je izrekao ulazeÊi nasvijet, kao πto piπe PoslanicaHebrejima tumaËeÊi Psalam 39:”Evo dolazim! U svitku knjige piπeza mene: ‘Vrπiti, Boæe, volju tvoju!’”(Heb 10,7). Posluπnost Sina odraæa-va se u posluπnosti Majke i tako je, ususretu ovih dvaju ”da”, Bog mogaouzeti na sebe lik Ëovjeka. Eto zaπtoje Blagovijest i kristoloπki blagdan:jer slavi srediπnje otajstvo Krista -njegovo Utjelovljenje.”Evo sluæbenice Gospodnje, neka mibude po tvojoj rijeËi!” Ovaj Marijin

    odgovor anelu nastavlja se u Crkvikoja je pozvana uprisutniti Krista upovijesti, nudeÊi svoju raspoloæivostkako bi Bog mogao i dalje pohoditiËovjeËanstvo svojim milosrem.Isusov i Marijin ”da” obnavlja se uonom ”da” πto ga izriËu sveci, aosobito muËenici koji su ubijeniporadi Evanelja. IstiËem to spomi-njuÊi da je juËer, 24. oæujka, bilaobljetnica ubojstva mons. OscaraRomera, nadbiskupa SanSalvadora, te je obiljeæen Danmolitve i posta za misionaremuËenike: biskupe, sveÊenike,redovnike, redovnice i laike, koji sutako sprijeËeni u svome misijskomdjelu evangelizacije i promidæbehumanosti. Oni, misionarimuËenici, kao πto to izriËe i ovogo-diπnja tema toga Dana, ”nada susvijeta”, jer svjedoËe da je Kristovaljubav snaænija od nasilja i mrænje.Nisu oni traæili muËeniπtvo, nego subili spremni dati svoj æivot kako biostali vjerni Evanelju. KrπÊansko jemuËeniπtvo opravdano samo ako jerijeË o najviπem Ëinu ljubavi premaBogu i prema braÊi.U ovo korizmeno vrijeme ËeπÊerazmiπljamo o Majci Boæjoj koja naKalvariji potvruje ono ”da”izreËeno u Nazaretu. Sjedinjena sIsusom, svjedokom OËeve ljubavi,Marija je proæivjela muËeniπtvo duπe.Pouzdano zamolimo njezin zagovor,kako bi Crkva, vjerna svome poslan-ju, dala svijetu odvaæno svjedoËanst-vo Boæje ljubavi.(Za Aneoskog pozdravljenja,u nedjelju 25. oæujka 2007.)BENEDIKT XVI.

    »udesnootajstvo vjere

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 4

  • Djevice posluπnaDjevice posluπna, Majko Kristova,koja si svojim posluπnim ”da” na Anelov navjeπtajpostala Majkom SvemoguÊega,pomozi svoj svojoj djeci da slijedeplanove koje Otac nebeski ima sa svakim pojedincemkako bi suraivao u sveopÊem planu otkupljenjakoji je Krist isvrπio umiruÊi na kriæu.Benedikt XVI.

    ”MARIJA” 3/2010. - 85

    Djevice posluπnaDjevice posluπna, Majko Kristova,koja si svojim posluπnim ”da” na Anelov navjeπtajpostala Majkom SvemoguÊega,pomozi svoj svojoj djeci da slijedeplanove koje Otac nebeski ima sa svakim pojedincemkako bi suraivao u sveopÊem planu otkupljenjakoji je Krist isvrπio umiruÊi na kriæu.Benedikt XVI.

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 5

  • k r o z o v a j m j e s e c

    86 - ”MARIJA” 3/2010.

    Korizma je vrijeme u crkvenoj godinikoje s jedne strane simboliziraozbiljnosti vjerniËkoga krπÊanskog æi-vota, a s druge nam nudi pomoÊ kakobismo i sami doπli do traæene ozbiljno-sti. Zato sa svom ozbiljnoπÊu podrazu-mijeva Ëine pokore, odricanja i samo-prijegora. UpuÊuje nas, nadalje, daozbiljno razmiπljamo o zemaljskimkuπnjama i uspjeπno se suprotstavljamoprotivπtinama koje prate ljudski æivot.Meutim, pokorniËarska praksa nikadanema cilj sama u sebi, nego je u pot-punosti usmjerena i podreena onomkonaËnom cilju - pripravi zauskrsnuÊe. Zato je korizma razdobljeposveÊivanja svoga vremena VjeËnosti iposveÊenja sebe u vremenu za vjeËnostuskrsnuÊa. Korizma je vrijemeprihvaÊanja Boæje vjeËnosti u vrijeme ivrijeme posveÊivanja Bogom sebe uvremenu. Ono je oznaËeno i odvija se uznaku broja 40, jer je on simbolsveobuhvatnosti æivota na zemlji, Ëimese ukazuje kako je cjelokupni ljudskiæivot neka vrsta korizme i treba bitiæivljen istom ozbiljnoπÊu kojom se njojpristupa. Korizma nas upozorava da jeæivot sastavljen ne samo od cvijeÊa iproljeÊa nego i od suhoÊa i zima, nesamo od trenutaka radosti nego i odboli, ne samo od idiliËnog uæivanjanego i od napora, ne samo od odmora,nego i od rada.

    U ISUSOVOJ ©KOLIIako ne nalazimo izriËitih naznaka uSvetom pismu da je Majka Isusovaprovodila vrijeme u postu i molitvi, daga je shvaÊala onako kako bismo mimorali shvaÊati korizmu i uËiti od nje,iz nauka njezina Sina, a naπega Gospo-dina, znamo da je i ona sa svom sigur-noπÊu æivjela skromno i u vjernostiBogu, sa svom ozbiljnoπÊu i dosljedno-πÊu. Ako itko, onda je Marija bila vjernanauku i svakoj rijeËi koja je izlazila izIsusovih usta. Na nju, koja je upijalasvaku rijeË πto izlazi iz usta njezinaSina, moæe se primijeniti rijeË kojom jeon odbio napasnika u kuπnjama nakonËetrdesetdnevnog posta: Ne æivi Ëovjeksamo od kruha, nego od svake rijeËi πtoizlazi iz usta Boæjih. Jer on je bio BoæjaRijeË iziπla iz Boæjih usta i tko je sluπaonjega i æivio od njegove rijeËi, upijao jeBoæju rijeË. Ako je itko briæno sluπao iupijao Boæje rijeËi, onda je to bila onakoja je toj rijeËi dala ljudsko obliËje. UpijajuÊi rijeË i primjer svoga Sina, kojaje uostalom bila vjeËna boæanska rijeË,sigurno je æivjela klanjajuÊi se Bogu,provodeÊi skromno æivot u molitvi ipoboænosti. Kao πto ni on nije bioizuzet od toga da kao Ëovjek posti imrtvi se, ni ona kao Majka, koja jeimala i povlasticu da bude uËiteljica iodgojiteljica svome Sinu, nije bila izuze-ta od toga da æivi potpuno suobliËenanjegovu æivotu i primjeru, koji je pret-postavljao duhovnu zauzetost u pot-punu predanju Gospodinu. I njezinæivot bio je proæet iπËekivanjembuduÊeg ostvarenja koje se trebalodogoditi prolaskom kroz patnju i muku,to jest, kako je starac ©imun prorekao,prolaskom maËa boli kroz njezinu duπu.

    Æivjeti korizmu

    s Marijom

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 6

  • k r o z o v a j m j e s e c

    ”MARIJA” 3/2010. - 87

    Vjerom, nadom i ljubavlju pripremala sedoæivjeti taj presudan dogaaj, a njezinje pogled uvijek smjerao dalje dotrenutka Gospodinova uskrsnuÊa, kojemje usmjeravala cijeli æivot. Zato æivotkao korizma i πkola uz KristaGospodina za Mariju nije bio vrijemesterilna asketizma (tj. uzaludna vjeæban-ja u krπÊanskoj savrπenosti) usmjerenana sebeljubno samousavrπavanje, negoje, uz duæno savrπenstvo koje je posje-dovala, bio proæet sluπanjem BoæjerijeËi koja ju je vodila prema uskrsu.

    U SLUÆBI SVOGA SINA Osim toga, Isus je Mariju neizravno naz-vao blaæenijom πto je sluπala i vrπilaBoæju rijeË, negoli samo πto je njegakao Boæjeg Sina u krilu nosila i na

    grudima dojila. Meutim, niπta odduhovnih ostvarenja, napose na moral-nom i asketskom planu, ne bi imalosmisla, ukoliko ne bi bilo usmjerenoprema Kristu koji je jedini sposoban svevoditi prema uskrsnuÊu. Zato je Marijaizniman uzor askeze (tj. vjeæbanja ukrπÊanskoj savrπenosti), jer je sve πto jeËinila bilo usmjereno prema GospodinuIsusu i njemu u sluæbi kao i ostvarenjunjegova Kraljevstva na zemlji te punogispunjenja na nebu. Vrijeme kao πto jekorizma za Mariju nije bilo razdobljetreniranja strogoÊe ili zlostavljanja sebe idrugih, nego bujnijega duhovnog rasta iusmjerenosti svoga vremena premaKristu Gospodinu u iπËekivanju njegovepobjede, ma kako se bolnom moralapokazati. Marija je æivjela svoju skrovitu svako-dnevicu kao Majka πto sluæi Sinu, kaoosoba πto skrbi za svoje najmilije, vese-leÊi se njegovu rastu, ostvarenjima iuspjehu, prihvaÊajuÊi ujedno znakovenjegove paænje i ljubavi. Æivjela je odrijeËi Boæje koju je on tumaËio, znajuÊida æivi od RijeËi kojoj je dala tijelo. Alije i njezina svakodnevna vjernost bilapotrebna da bi se mogla pripremiti zaubod onog maËa koji Êe joj na Velikipetak probosti duπu. Korizma nas, stoga, svojom ozbiljnoπÊuvraÊa prema odricanju, ærtvi i patnji πtospontano, silom naravi, odbijamo, nedræeÊi ih neophodnim ni autentiËnoljudskim, no to zapravo tvori svako-dnevnu pripravu i za vlastiti uskrs,omoguÊen Gospodinovim uskrsnuÊem.Neka nam stoga ova korizma budepoput Marijine! Budimo s njom uGospodinovoj πkoli i sluæbi! Ivan BODROÆIΔ

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 7

  • m i d a n a s i o v d j e

    88 - ”MARIJA” 3/2010.

    „Aneo ue k njoj i reËe: ‘Zdravo(zapravo: Raduj se!), milosti puna!Gospodin s tobom!’” (Lk 1, 28)“Na obali rijeka babilonskih sjeasmo iplakasmo spominjuÊi se Siona… TadaporobljivaËi naπi zaiskaπe da pjevamo…Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo uzemlji tuinskoj?!” (Ps 137, 1. 3.4)Smijemo li joπ jednom parafrazirati: Naobalama mora Jadranskoga mi Hrvatisjedimo i plaËemo… Kako da pjesmuGospodnju pjevamo u zemlji tuinskoj!?Znam, htjeli biste prosvjedovati: Kakvatuinska, i to kad je Hrvatska napokonnaπa? A je li? Jedan stari crkveni pisacnapisa o krπÊaninu da mu je svakazemlja domovina, a da mu je Ëak idomovina na ovome svijetu - tuina. Jer- “domovina je naπa na nebesima”!

    JE LI LIJEPA I NA©A?PriËa veli kako je Bog, za razdiobe svi-jeta, zaboravio Hrvata. Kad se taj javi:”Gospode, a gdje je moja baπtina?”, Bogse udari prstom po Ëelu i reËe: ”Ah,oprosti, zaboravih te, pa sad, evo tionaj komadiÊak raja uz Jadran πto samga bio sebi za odmor ostavio!”S razlogom smo, dakle, kao sinonimHrvatske domovine uzeli poËetne rijeËihimne “Lijepa naπa”, baπ kao πto jeArkanelovo oslovljavanje „Milostipuna“ jedno od Marijinih imena, sino-

    nima. Ali, ne Ëinimo li Hrvatsku svemanje lijepom i sve manje naπom?Kako Êe nam Hrvatska ostati LIJEPAako joj geografski prostor - zemlju imore, vodu i zrak nekontroliranozagaujemo svakojakim otpacima, pesti-cidima i drugim otrovima…, a istovre-meno njezin medijski prostorzagaujemo laæima, prostaËenjem i pso-vakama, a druπtveni i poslovnineograniËenom gramzljivoπÊu, svako-jakim aferama, korupcijama… I dokdopuπtamo da nam, za πaËicu kuna, tur-isti profaniraju ulice i trgove, urede iprodavaonice, kafiÊe i restorane, maËak i crkve ulazeÊi u njih tako(ne)odjeveni kako u vlastitu gradu zaci-jelo ne bi ni pomislili zakoraËiti naulicu da bi odloæili otpatke…Kako Hrvatsku moæemo zvati NA©Akad smo je stavili na rasprodaju? Kaæuda ©panjolci kukaju jer zbog rasprodanezemlje ili prodanih koncesija ne moguviπe ni pristupiti vlastitome moru.

    Korizmenorasplitanjejednadæbe:Evanelje - Radosna vijest= Hrvatska - Lijepa naπa

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 8

  • m i d a n a s i o v d j e

    ”MARIJA” 3/2010. - 89

    Nesposobni uËiti “na tuoj koæi” mismo na dobru putu ponavljanja njihovihpogreπaka. Joπ nedavno rogoborili smoda nam “oni - more!“ svojataju naπemore, a danas smo svoje banke i hoteleprodali strancima koji jedva znaju kojurijeË hrvatskoga… Do juËer smo se lju-tili na “srbizme” i, riskirajuÊi optuæbu za“πovinizam u jeziku”, mrπtili se na Êirili-cu i ekavicu, a danas se “pravimo En-glezi” i natpisi “hrvatskih firmi” izgleda-ju “engleskije” od ameriËkih…! PoËevπiod vrha, od Vlade, olako rasprodajemobaπtinu, neki samo da bi kupili luksuzniauto koji im baπ i nije potreban.Rasprodajom oËevine Ëinimo teπki gri-jeh prema svojim precima kojih mukune cijenimo i prema svojim potomcimakoje razbaπtinjujemo te pokazujemo dauopÊe ne vjerujemo u buduÊnost i danemamo perspektive. Baπ kako napisaJuraj JurjeviÊ (i to veÊ g. 1970. - pa sadmoæemo s pravom reÊi: proroËki!) u„Rasprodaji samoga sebe“:Veliki smo samih sebe rasipnici…

    Koæa nam stoji na pazaru na draæbi,Prodaju se ideali i oltari,Za bescjenje svak nas k sebi nosi, grabi,NadmeÊu se vikom brojni meπetari.

    Manjka nas svaki dan sve viπe i viπe,NiËega i nikoga nam nije dosta,A sve je u tome - recimo to tiπe -Za sebe nam niπta od sebe ne osta.

    KINESKI PRVI KORAKNe Ëini li vam se da je dijagnoza prava?Ali, utvrditi bolest a ne naznaËiti lijek -gotovo je zloËin. Naπe je druπtvo, i nesamo naπe, oËito bolesno, ali kako galijeËiti?I najduæe putovanje poËinje prvimkorakom, kaæu Kinezi. Pred nama je

    dalek put do Hrvatske uistinu slobodnei demokratske, do Hrvatske po mjeriËovjeka kakvu æelimo. Hebreji su dosvoje ObeÊane zemlje, koja je naizgledbila tako blizu, iπli kroz pustinju dugih40 godina. »ini se da ropski mentalitetnije mogao drukËije odumrijeti, osim daumru svi koji su mu se bili prilagodili ida stasa novi naraπtaj roen u slobodar-skoj oskudici pustinje. Bojim se da Êe is Hrvatskom biti sliËno, da joπ nismo nina pola puta svoga prolaska kroz tegot-nu pustinju. Samo, Boæe, pomozi da idjecu svoju ropstvu ne priuËimo. TadaÊe nam se i Europska Unija, Ëak i ako ikad u nju uemo, otkriti kao fatamor-gana ObeÊane zemlje. A jesmo li uËinili taj prvi „kineski“korak? I znamo li uopÊe koji je? To jekorak srca, moga i tvoga, jer mudro jereËeno: postoji samo jedan kutak svemi-ra πto ga doista moæemo promijeniti - tosmo mi sami!Dok se iz dana u dan proziva one kojisu bezduπno ”pokrali Hrvatsku”, svojesugraane i svoje radnike, mnogi Ëak ito Ëine s prizvukom æaljenja πto su ih ti„snai-se struËnjaci“ pretekli, a njima,jadnima, samo ostavili kajanje za „grije-he propusta“! Usuuje li se joπ netko uHrvatskoj izreÊi one poznate rijeËi: Nepitaj πto domovina moæe ili treba uËinitiza tebe, koliko od nje moæeπ dobiti,ukrasti ili makar uπtipnuti, nego πtomoæeπ i trebaπ ti dati njoj!Gdje je u Hrvatskoj tih famoznih 88%katolika? SarkastiËan odgovor daje namjedna strip-karikatura: Jedan pita: Ako jeu Hrvatskoj Ëak 95% vjernika, otkuda to-liko zla, laæi, kraa, korupcije? Drugi od-govara: Eto vidiπ πto nam Ëini onih 5%!Doista, gdje je to preobilje katolika u

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 9

  • m i d a n a s i o v d j e

    90 - ”MARIJA” 3/2010.

    Vladi i Saboru, gdje u poslovnom svije-tu, zaπto ih ne primjeÊujemo u politici iu medijima? Ali, gdje su u naπim“krπÊanskim” mjestima, na ulicamasvakodnevice? Pa Ëak i u crkvama?! Aosobito, gdje su u naπim obiteljima?

    A MOLITVA I RAD?Da, upravo to je onaj - prvi korak:obitelj. Nema domovine bez domova,nema Crkve bez one obiteljske. Nekadsu naπe obitelji bile kao mali samostaniu kojima se djecu uËilo æivjeti pobenediktinskom naËelu: “Ora et labora -moli i radi!” Danas ih se, Ëast iznimka-ma, ne uËi ni molitvi ni radu. Svoje smokuÊe, ma koliko poveÊane i uljepπane,pretvorili u “samo stan”; one viπe nisudomovi obiteljskog zajedniπtva, negosamo stan za sve manje stanara, a zaone mlae samo spavaonice, i touglavnom - po danu!Obiteljski je stol - oltar. A πto smo odnjega uËinili? Profanaciju i svetogre! Utolikim „krπÊanskim“ obiteljima Ëak seni nedjeljom, kad im se mnogima jedi-no i moguÊe okupiti za stolom, uopÊene izriËe zahvala Bogu. Umjesto toga upribor za jelo servira se i mobitel, na„jelovniku“ je obvezatno i tv-programzbog kojega se sustolnici meusobnopreko ramena nadviruju i uπutkavaju,gledajuÊi i sluπajuÊi ekran a ne jednidruge, a djeci se dopuπta da dou zastol i odstupe od njega kad god im seprohtije. Nije li vrijeme, poËevπi veÊ od danas,uËiniti prvi korak: vratiti svome obitelj-skom stolu dostojanstvo, pogasiti okonjega sve te puste i pustoπeÊe aparatedok nismo posve pogasili jedni druge!?Stanko JER»IΔ

    l i t a n i j e

    Zvijezdo jutarnjaDjeËji doæivljaj jutarnjeg buenja

    u praskozorje pomiËe se kodstarih osoba dva-tri sata unatragu noÊi da bi se doæivjelo sliËno -ali to nije nesanica, to je Ëeænja.U njoj svoje mjesto ima Danica,jutarnja zvijezda. NoÊ i danji satidoæivljavaju se u naπoj civilizaciji

    bitno drukËije nego u vrijemesastavljanja psalama. Bdjeli mi ili

    spavali, zvijezde imaju svojritam. Dok budu trajale poBoæjoj odredbi. Ali Marija jeokrunjena Jutarnja zvijezda

    naπeg vidika, ona neÊe iπËeznutis neba ni kad se cijeli danaπnjisvemir bude mijenjao, zvijezda

    koja nas je uvela u dan spasenja.Miljenko MAJETIΔ

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 10

  • s v j e d o Ë a n s t v o

    Usrdna molitvaBilo je to polovicom prosinca 2003.Jaki bolovi, blijedilo, mrπavost inadasve loπi krvni nalazi ukazivalisu na ozbiljnu i po æivot opasnudijagnozu koju mi je lijeËnicapriopÊila: ”Bojim se da se kod Vasradi o karcinomu guπteraËe.”S obzirom na sve dotada pretrplje-no, nisam bila iznenaena izreËe-nim. U ordinaciji je nastao tajac, aonda, nakon kratke πutnje, predlo-æim: ”Ponovimo, gospoo doktorice,samo tumorske testove!”Pogleda me ona na to otuæno.Markeri su veÊ viπe puta ponavljani iuvijek bili visokih vrijednosti pa selijeËnici Ëinilo da je to suviπno.Usprkos svemu, zatraæila je æuranbakterioloπki test.Krv je bila na analizi. Na rezultate jetrebalo Ëekati dva sata. Odlazim ubolniËku kapelu. Kleknem predoltar, uzmem s njega kriæ i privijemga Ëvrsto na grudi te u napadu plaËapoËnem moliti: - UËini Ëudo, Isuse! Smanji vrijed-nosti mojih tumorskih markera! Tito moæeπ! Ja ti vjerujem, Isuse!Gospo od Brze pomoÊi i ti, sv. IvaneNepomuËe, i svi vi, moji sveti zago-vornici kojima se utjeËem, pojaËajteove moje vapaje! Zaloæite se zamene! Isuse, ti nas posluπaj i smilujse, smiluj, smiluj...! Suze su mi zalijevale kriæ na grudi-ma. Odjednom u mene ue potpunimir. Prestanem plakati, poljubimkriæ i vratim ga na oltar. OstanemsjedeÊi u tiπini u hladnoj kapelici.Nakon dva sata eto ti moga sina s

    nalazima: 70% smanjenih vrijednos-ti. Neopisiva radost sina, mene ilijeËnice. Ispripovjedim o molitvi ukapelici. LijeËnica i medicinska ses-tra na to se pogledaju i osmijehnu.- Ponovit Êemo nalaze do mjesecdana! - rekla je.Navratim ponovno u kapelicu,bacim se na koljena ispred sve-tohraniπta i zahvalim Isusu. Sin meopomene da sam veÊ previπe dugo uhladnu i pozove da poemo kuÊi.»im smo stigli, radosnu vijestodmah sam prenijela suprugu.Bog sve moæe. On i Ëudesa Ëini akose istinski predamo u njegove ruke.Nedjeljka ANDRIΔ-NOVINC

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 11

  • s m a r i j o m k r o z s v e t o p i s m o

    92 - ”MARIJA” 3/2010.

    Evanelje po Luki sa svom jasnoÊomtvrdi kako je Marija zaËela po DuhuSvetom i zatim rodila dijete Isusa (vidiLk 1, 26-38). StruËno reËeno, Isus nijeimao bioloπkog oca, nego je njegovozaËeÊe plod posebnoga Boæjeg zahvata.Stoga i u Isusovu rodoslovlju evanelistLuka obazrivo navodi da je on bio,kako se smatralo, sin Josipov (Lk 3, 23).To drugim rijeËima potvruje njegovodjeviËansko zaËeÊe i upuÊuje na to daono πto su znali Marija i Josip, a sada isvaki Ëitatelj evanelja, nije bilo pozna-to ljudima meu kojima su u svoje vri-jeme æivjeli. Tajna Isusova zaËeÊa poDuhu Svetom sve do Isusove smrti osta-la je po Boæjem odreenju tajnomNazaretske obitelji.

    NAZIVA GA TAKO I MARIJAZbog svega toga nije Ëudno πtoevanelist Luka bez ikakva ustruËavanjaJosipa i Mariju naziva Isusovim roditelji-ma (Lk 2, 41.43), a samoga JosipaIsusovim ocem. I to ne samo ondakada taj naziv stavlja u usta ljudima kojisu Isusa smatrali pravim Josipovimsinom (Lk 4, 22), nego Josipa Isusovimocem naziva i sama Marija. Tako, kad Marija i Josip nakon tri danapronalaze dvanaestogodiπnjeg Isusa „uhramu gdje sjedi posred uËitelja, sluπaih i pita“ (Lk 2, 46), njegova mu majka

    „Otac tvoj i ja æalosni smo te traæili“(Lk 2, 48)

    kaæe: „Sinko, zaπto si nam to uËinio,otac tvoj i ja æalosni smo te traæili“ (Lk 2,48).Marijine rijeËi „otac tvoj“ koje se odnosena Josipa, mogle bi se i ovdje protu-maËiti jednostavnim Ëuvanjem tajne oIsusovu zaËeÊu. »as da se ona objavijoπ nije doπao i njezino preuranjenorazotkrivanje bilo bi izloæeno pogreπnimtumaËenjima. To je zgodno objaπnjenjeMarijina ponaπanja. No, to ne znaËi dase Marija u tom sluËaju posluæilaspomenutim rijeËima samo zato da biizbjegla daljnje rasprave o tome tko jeIsusov otac, ako to nije Josip. Marijinonazivanje Josipa Isusovim ocem prijesvega prigoda je za razmiπljanje o tomeπto ta rijeË znaËi. To jest, kakva je narav

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 12

  • s m a r i j o m k r o z s v e t o p i s m o

    ”MARIJA” 3/2010. - 93

    i znaËajka Josipova oËinstvu u odnosuprema Isusu, i to polazeÊi upravo odËinjenice da i Marija i Josip znaju pravuistinu o Isusovu zaËeÊu?

    JOSIP JE PRIMIO DIJETENeosporno je da prva i naravna duænostbrige za dijete proizlazi iz tjelesnogoËinstva. No, æivotno iskustvo jednakotako donosi mnoge primjere u kojimaoËevi zbog razliËitih razloga nisusposobni brinuti se za svoje roenodijete, ili ga, na æalost, Ëak svojevoljnozapuπtaju i napuπtaju. Drugim rijeËima,dogaa se da mnogi oËevi dijete imaju,ali ga u svoj æivot ne primaju.A Isus, kad pouËava svoje uËenikeprimjerom djeteta, inzistira upravo naovim rijeËima: „Tko god primi ovodijete u moje ime, mene prima...“ (Lk 9,48). I to je upravo ono πto je uËinioJosip. UnatoË svim sumnjama i strahovi-ma, on je u svoj æivot primio dijeteIsusa, i tako svojim primjerom pokazaoda se oËinstvo ne ostvaruje po posje-dovanju nego Ëak joπ viπe po primanjudjeteta. Josipova ljubav prema Isusubila je tako ona ljubav o kojoj pjeva sv.Pavao u svom glasovitome hvalospjevuljubavi kad kaæe da ljubav „ne traæisvoje“ (1 Kor 13, 5), πto znaËi da za ost-varenje oËinstva nije nuæno pod svakucijenu imati vlastito dijete. Josip je, pri-majuÊi Isusa na jedinstven i neponovljivnaËin, u toj ljubavi primio oËinstvo od„Oca od koga je ime svakom oËinstvuna nebu i na zemlji“ (Ef 3, 15). Sva ze-maljska potrebna oËinska briga za Isusabila je povjerena Josipu pa ga je zato iMarija, s pravom i bez ustruËavanja,nazivala ocem svoga sina i dijelila snjime iste osjeÊaje prema svome djetetu.

    SJEDINJENOST S OCEMKada su ga Ëetrdeset dana nakon poro-da prikazali u hramu, oboje su se „diviliπto se to o njemu govori“ (Lk 2, 33), akad su ga kao dvanaestogodiπnjaka tra-æili na povratku iz Jeruzalema i naπli gau hramu, oboje su bili „æalosni“ (Lk 2,48).Ta æalost na neki naËin predoznaËila jeonaj Isusov boravak u hramu kad Êenekoliko dana prije svoje muke i samæalostan izgoniti trgovce koji su od kuÊenjegova Oca (Lk 2,49) i Doma molitvenaËinili peÊinu razbojniËku (Lk 19,45).Hram u kojem su ga æalosni Josip iMarija naπli kako kao dvanaestogodi-πnjak sjedi posred zadivljenih uËitelja,postaje mjestom gdje Êe Isusovi pro-tivnici vrebati kako da ga uhvate urijeËi, pa da ga mognu optuæiti i osuditina smrt. No, jednako je tako i Isusov odgovorJosipu i Mariji: „Zaπto ste me traæili?Niste li znali da mi je biti u onome πtoje Oca mojega?“ (a oni nisu odmahrazumjeli πto to znaËi) predoznaËio jenjegove rijeËi na kriæu kad je trenutakprije svoje smrti rekao: „OËe u ruketvoje predajem duh svoj“ (Lk 23, 46).Tako je i prvim i drugim rijeËima Isuspokazao svoju sjedinjenost s Ocem odpoËetka (usp. Iv 1, 1) i posluπnost „dosmrti na kriæu“ (Fil 2, 8).To otajstvo zajedniπtva i Isusove poslu-πnosti Ocu na svoj naËin oËitovano jeveÊ u njegovom odnosu prema Josipu iMariji. Kako su se zbog njega oboje idivili i æalostili, tako je on s oboma „si-πao u Nazaret“ i najveÊi dio svoga ze-maljskoga æivota proveo u posluπnostiupravo njima, Mariji i Josipu (Lk 2, 51).Domagoj RUNJE

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 13

  • o t a Ë k a z r n c a

    94 - ”MARIJA” 3/2010.

    Papa Grgur Veliki bio je velik ne samoimenom nego i djelom. U povijestiCrkve ostavio je neizbrisiv trag. Mudroje vodio krπÊansku zajednicu koja je uono vrijeme proæivljavala dubokedruπtvene i politiËke promjene.Posredovao je izmeu starosjedilaca ipridoπlih plemena. Izglaivao je odnoseizmeu Rima i Carigrada. Brinuo se zasiromahe, zapuπtene i bolesne. Ogledaose na mnogim podruËjima crkvenogæivota. Zauzimao se za πirenje Radosnevijesti. Davao je upute i savjete pred-vodnicima naroda Boæjega.Jednostavnim govorom tumaËio je pok-lad vjere, a obnovio je i bogosluæje. Ponjemu je drevno crkveno pjevanje dobi-lo ime “gregorijanski koral”. Grgur je roen oko g. 540. u Rimu, uplemiÊkoj obitelji koja je posjedovalaimanja na Siciliji i velik dvorac naCeliju, rimskom breæuljku na kojem se idanas nalazi bazilika njemu u ËastposveÊena. Primio je odliËnu naobrazbuu svim granama ondaπnje znanosti. Bioje rimski gradonaËelnik. Povukao se uæivot u skromnosti te je vlastiti dompretvorio u neku vrst samostana. Postaoje akonom rimske Crkve. Spoznavπinjegove sposobnosti, papa Pelagije II.poslao ga je kao svog “nuncija” na cars-ki dvor u Carigrad. Bilo je to vrijemejoπ uvijek nepodijeljene Crkve s papomu Rimu i carem u Carigradu. Kad su gahtjeli izabrati za papu, pokuπao jepobjeÊi. Upravljao je Crkvom od g. 590.do svoje smrti 604. godine.

    SVJEDOK VJERE I POBOÆNOSTI Vrstan poznavatelj Svetog pisma i djelâsvetih otaca, Grgur je ostavio bogatupisanu baπtinu u svojim pismima,propovijedima, svetopisamskim prouka-ma, te moralnim poukama i savjetima.O bl. Djevici Mariji nije napisao mnogo.O njoj je govorio usputno, kad je naro-du tumaËio otajstvo Kristova otkuplje-nja. Iako po obujmu neznatno, njegovoje marijansko svjedoËanstvo vrijedno ivaæno jer dolazi od pape koji je uprav-ljao sveopÊom Crkvom. Njegovi su spisisvjedoËanstvo o vjeri i poboænosti pukaonoga vremena prema Majci Isusovoj.O Grgurovu marioloπkom doprinosusvojevremeno je pisao isusovac RudolfBrajËiÊ.

    PRALIK CRKVE ILI SINAGOGE? Jednom prigodom Grgur je tumaËioevaneosku zgodu o Isusovoj rodbini:“Dok on joπ govoraπe mnoπtvu, etomajke i braÊe njegove. Stajahu vanitraæeÊi da s njime govore. ReËe munetko: ‘Evo majke tvoje i braÊe tvoje,vani stoje i traæe da s tobom govore.’Tomu koji mu to javi on odgovori: ‘Tkoje majka moja, tko li braÊa moja’” (Mt12, 46-48). U svom tumaËenju Grgurnaglaπava izraz “vani”: Isusova rodbinai njegova majka “stoje vani”. BuduÊi davjerno opsluæuju Zakon, Isusova rodbi-na i njegova majka joπ uvijek su podutjecajem sinagoge. Kao opsluæiteljiZakona ostaju “vani”, izvan kruga noveobitelji, koju Isus utemeljuje nasluπanju RijeËi i opsluæivanju voljeBoæje. “Doista tko god vrπi volju Ocamojega koji je na nebesima, taj mi jebrat i sestra i majka” (Mt 12, 50). DaIsusova rodbina i njegova majka stojevani, to je za Grgura znak da su ostali

    Grgur Veliki o Gospi

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 14

  • o t a Ë k a z r n c a

    ”MARIJA” 3/2010. - 95

    izvan dosega nove, duhovne obitelji. U tumaËenju Sv. pisma Grgur se sluæitradicionalnim naËinom koji polazi oddoslovnog smisla da bi se preko prene-senoga dospjelo do moralnog, tj.duhovnog smisla. Kad se pak imaju uvidu ostala novozavjetna izvjeπÊa u koji-ma je rijeË o Isusovoj Majci, lako semoæe zakljuËiti da je i Marija ona kojavrπi volju Boæju: “Neka mi bude po tvo-joj rijeËi” (Lk 1, 38) i da je i ona sluπalai Ëuvala RijeË Boæju i o njoj razmiπljalau svom srcu (Lk 2, 19.51). Iz tih svje-doËanstava jasno se razabire da jeMarija pripadala novoj, duhovnojobitelji koja se okupljala oko Isusa injegovih uËenika.Za Grgura samo tjelesno srodstvo sIsusom ne predstavlja nikakvu prednostglede onih koji po vjeri i sluπanju RijeËipripadaju njegovoj novoj obitelji. Onikoji su samo u krvnom srodstvu sIsusom joπ uvijek su “vani”, sluæitelji suZakona i pripadnici sinagoge. Pomaloje Ëudno da Grgur usporeuje IsusovuMajku sa sinagogom, a ne s Crkvomkako je to veÊ prije njega uËinioAmbrozije koji za Mariju tvrdi da jeslika i pralik Crkve, a ne sinagoge.

    SLUÆBENICA I MAJKAU jednoj drugoj homiliji Marija je zaGrgura osoba puna divljenja i poπtovan-ja, jer je ne samo sluæbenica Gospodnjanego i majka Gospodinova:

    “Gle sama Djevica i sluæbenica Gospo-dnja jednako je tako nazvana maj-kom. Sluæbenica: jer je boæanski Logosprije svih vjekova bio Jedinoroenacjednak Ocu. Majka: jer je u svojemajËinsko krilo prihvatila Onoga kojise utjelovio i Ëovjekom postao po DuhuSvetom, uzevπi tijelo iz Marije Djevice.”

    Tu je Grgur na crti ispovijesti vjereCrkve prvih stoljeÊa. Navedeni ulomaknaglaπava Kristovu ljudsku narav, kojusu mnogi bogoslovci njegova vremenaumanjivali ili Ëak nijekali, da bi naglasiliKristovo boæanstvo. I zbog tih razlogaGrgur je putovao u Carigrad kako bi seprebrodila “monofizitska kriza” onihkoji su zastupali da je Krist imao samojednu, tj. boæansku narav. Kada u svojim govorima naglaπava da je Kristpostao Ëovjekom, da je uzeo stvarno ane prividno tijelo iz Djevice Marije,Grgur Veliki u isto vrijeme svjedoËi daje Isus uzeo ljudsku narav po kojoj namje postao sliËan, jedan od nas, a da pritome nije prestao biti ono πto je oduvi-jek bio - Bog za sva vremena i vjekove.Iako je zasluæeno dobio naslov Veliki,Grgur je æelio biti malen i skroman.Umjesto da se ponosi dobrom koje jeuËinio, po njegovu uvjerenju krπÊanintreba razmiπljati o svojim nedostacima,o onom πto je propustio uËiniti. Zbogtoga se Grgur Veliki rado nazivao “slu-gom slugu Boæjih”. On je prvi upotrije-bio taj naziv koji je postao tradicionalanza rimske biskupe.dar-ko

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 15

  • 96 - ”MARIJA” 3/2010.

    Ove je godine 120. godiπnjica roenjaPetra Grkca, prvaka hrvatskogakatoliËkog pokreta, velikoga hrvatskogdomoljuba i vjernika, …uzor - katolika iËelik - Hrvata (M. PetraviÊ). Poznat posvojoj skromnosti i ogromnoj erudicijiveÊ je u mladosti govorio da …i misami moæda odviπe precjenjujemo uËe-nost i elegantnu vanjπtinu zaboravlja-juÊi, da bez dobrote nemaju pravogsjaja.

    ÆIVOTNI TIJEKP. Grgec rodio se 15. veljaËe 1890. uKalinovcu kraj –urevca gdje je zavrπioosnovnu πkolu, a isusovaËku gimnazijuu Travniku. Upisuje zatim studij filozofi-je i klasiËne filologije na Filozofskomfakultetu u Zagrebu, gdje je g. 1928. idiplomirao. Mobiliziran je pred I. svjet-ski rat i zarobljen u Italiji, a bio je i nasolunskom frontu. Æeni g. 1925. JosipuHuk s kojom ima sinove Petra iRadovana te kÊeri Mariju i Anu.Tridesetih godina predsjednik je Kolahrvatskih knjiæevnika. Do g. 1941. radina Nadbiskupskoj klasiËnoj gimnaziji, aod g. 1941. do 1945. ravnatelj jeDræavne I. muπke (realne) gimnazije uZagrebu. Umro je 22. kolovoza 1962. uZagrebu na blagdan Srca Marijina kojaga je …πtiteÊi svojim plaπtem istrgnulaiz patnja u nizini.

    Uzor - katolik i velik - Hrvat

    d u π i d u π e h r v a t s k e

    HRVATSKI KATOLI»KI AKTIVISTSrce P. Grkca bilo je …ispunjeno ple-menitoπÊu, dobrotom i ljubavlju (J.AndriÊ). Pripadao je krugu mladih kato-lika voenih krilaticom pape Pija X., sveobnoviti u Kristu (Ef 1,10) u nadi da Êe…katoliËka inteligencija uËiniti nanovokatoliËkima sve naπe narodne slojeve(LuË, XXIV/1928-1929, 9/10,312). Uzmnoge druge, Grgec spada u sam vrhhrvatskoga katoliËkog pokreta tijekom20. stoljeÊa. Bio je mozak naπeg pokretai njegova dobra savjest (M. UjeviÊ, LuË,XXII/1925-1926,6/7,111). Ulagao je veliknapor oko estetiËkih i etiËkih naËela ukatoliËkoj knjiæevnosti jer je odavnoshvatio da …naπa literatura boluje odbezsadræajnosti i slabe veze s narodnimæivotom (Narodna politika, VII/1924, 45,3). U veoma teπkim okolnostima zahrvatsku katoliËku knjiæevnost zalagaose za organiziran rad u knjiæevnosti iformiranje takve poetike koja Êe par-ticipirati u sveukupnom knjiæevno-

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 16

  • d u π i d u π e h r v a t s k e

    ”MARIJA” 3/2010. - 97

    umjetniËkom stvaranju. U svojoj anketio hrvatskoj katoliËkoj knjiæevnostiocjenjuje da je knjiæevnost ærtva kul-turnoga barbarizma, povrπnosti inebrige (Na Goru gospodnju, 1935.).Velik je protivnik liberalizma koji jezagovarao slobodu pojedinca bez vri-jednosnog sustava. Stoga nastoji utjecatina mladeæ ne bi li je obranio odpogubna utjecaja komunista. Nakon II.svjetskog rata optuæen je za suradnju sokupatorom i osuen na 7 godina robi-je, koju je izdræavao u Lepoglavi skupasa sinom Radovanom i bl. A. Stepincemu tzv. „crnom bataljonu“.

    P. GRGEC I HKD SV. JERONIMAPred sam poËetak I. svjetskoga rataGregec je ureivao RijeËke novine,aËki list LuË, Hrvatsku prosvjetu,katoliËki dnevnik Narodnu politiku,almanah Selo i Grad, SeljaËku omladinui dr. U veÊini katoliËkih novina ibeletristiËkih listova ostavio je neizbrisivtrag, a posebno Êemo ga pamtiti ponjegovim zaslugama u upravljajuÊemodboru Druπtva sv. Jeronima, starojkatoliËkoj nakladnoj ustanovi za koju isam veli da je ponos i glavna literarnakula (Hrvatska straæa, VIII/1936,18,5).Iznimno se trudio da ono postane sves-tran katoliËki nakladni centar. Tu jepokrenuo almanah Selo i grad (1929.-1934.) kako bi Druπtvo uz izdanja zapuËane imalo i ona za hrvatskukatoliËku inteligenciju. Za svoga ured-nikovanja u Druπtvu, pokreÊe iKnjiænicu opÊeg znanja (1931.).

    KNJIÆEVNI RADGrkËeva bibliografija ima preko 800naslova. Napisao je 30-ak knjiæevnih

    djela od kojih je veÊina tiskana, a dio ihje ostao u rukopisu. Treba izdvojitinekoliko knjiga razliËite tematike,Temelji druπtva, Kod namjesnikaKristova, Hrvatski Job, Gospodin Rafo,Stare slave djedovino, Na izvorimahrvatskog narodnog pjesniπtva, BoæjisijaË, Sveta Hrvatska, Hrvatske narodnepjesme, æivotopise o M. Gupcu, fra ©.FilipoviÊu, bl. A. KaæotiÊu, R. Eckertu, idr. PuËke pjesme koje je pisao objavlji-vao je pod pseudonimom GuslarKroniËar. Prevodio je sa slovenskog, ta-lijanskog i njemaËkog jezika.

    MAJ»ICE DRAGA, GOSPO NA©A Grgec je iznimno πtovao Bezgreπnu. Ujednom sonetu sa sjetom se prisjeÊaidiliËne, arkadijske prirode laπvanskedoline, bira najljepπi struËak cvijeÊa iposveÊuje ga Gospi Ëinom pokajanja:

    U grad se vraÊam. »edno cvijeÊeSvijeÊe

    pred noge Gospi na ærtvenik nosim,suzom ga gorkom pokajanja rosim.(Gospin diptih)Gospi se uvijek utjecao, vraÊao joj se ipred kraj æivota te sav svoj radposveÊivao njezinu blagoslovu:

    Al u mom srcu joπ je ljubav stara,joπte mi usna kao nekad tepa:MajËice draga, Gospo naπa lijepa,o nemoj, Gospo, odbit malog dara (…)(Gospin diptih)

    PrevodeÊi æivotopis sv. Terezije Avilske,patnja je bila posljednja rijeË koju jepreveo prije smrti - sinonim za GrkËevæivot koji ga nije πtedio.Darijo MARKOVIΔ

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 17

  • æ i v i m o u o b i t e l j i

    98 - ”MARIJA” 3/2010.

    Razdoblje karnevala obiljeæeno je skri-vanjem lica, kako bi prihvatljivijimpostalo ono πto inaËe nije prihvatljivo. Sjedne strane prekrivaju se ljudska lica,ali s druge strane kao da se pokuπavaprekriti i Boæje lice kako ne bi vidio πtosi se sve ljudi pod maskama dopuπtajuu vrijeme karnevala odnosno faπnika.Umjesto da poput psalmiste uskliknu„Æedna mi je duπa Boga, Boga æivoga:O, kada Êu doÊi i lice Boæje gledati?”(Ps 42,3), oni se poput Adama urajskom vrtu skrivaju od Boga. A kadase to Ëovjek skriva od Boga? Onda kadaËini ono πto odudara od Boæjih zapovi-jedi i Boæje volje za Ëovjeka. Moæda Êetu biti od pomoÊi rijeËi apostola Petrakoji piπe da ne hodimo viπe u razvrat-nostima, poæudama, pijanËevanjima,pijankama, opijanjima i bezakoniËkimidolopoklonstvima te da vrijeme πtonam u tijelu joπ preostaje proæivimo „neviπe po ljudskim poæudama nego poBoæjoj volji”. Ako tako Ëinimo Ëudit Êese πto se ne slijevamo „u tu istu rijekuraskalaπenosti” (usp. 1 Pt 4, 1-4).

    ISKRIVLJIVANJE BOÆJIH PLANOVASvakako valja priznati da kostimiranepovorke pronalaze kreativne naËine zaiskazivanje nagomilanog nezadovoljstvai upuÊivanje Ëesto opravdanih kritikadruπtvu. No karneval, kao i

    PronaÊistvarno lice

    ljubavi

    Valentinovo, nerijetko bivaju proæetiupravo konzumeristiËkom hiperseksua-lizacijom. Tako iskrivljujuÊi Boæjeplanove za ljudsko tijelo i spolnostzamagljuju i skrivaju stvarno liceljubavi. To lice rese svojstva koja nabra-ja sv. Pavao u Hvalospjevu ljubaviistiËuÊi da je ljubav velikoduπna,dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, nenadima se, nije nepristojna ne traæisvoje, nije razdraæljiva, ne pamti zlo, neraduje se nepravdi, raduje se istini, svepokriva, sve vjeruje, svemu se nada isve podnosi. (1 Kor, 13, 4-7). Je li njihova ljubav takva, mogli bi se,barem za Valentinovo, upitati svizaljubljeni, a osobito supruænicikoristeÊi prigodu Svjetskog dana brakaza obnovu braËnih zavjeta. Uz to i je-dnima i drugima koristilo bi saznanje daje Bog u svom planu predvidio dasebedarna braËna ljubav muπkarca iæene bude ovozemaljska ikona onenebeske i vjeËne sebedarne ljubaviSvetoga Trojstva, a da, ako njihova tijela

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 18

  • æ i v i m o u o b i t e l j i

    ”MARIJA” 3/2010. - 99

    govore istinu bez zadrπke, tada braËniËin predstavlja obnovu braËnih zavjeta iuËvrπÊuje braËnu vezu. Kakve li divneistine, kakve li radosne vijesti! Nokoliko je onih koji tu istinu æive u svombraËnom æivotu? Naæalost, premalo. A taistina svima je nadohvat ruku, sadræanaje u Boæjim rijeËima i iz njih proizlazi -a πto je najvaænije kada je upoznamoona Êe nas osloboditi (usp. Iv 8,32). U tome moæe pomoÊi i upoznavanjeteologije tijela Ivana Pavla II. o Ëemuodnedavno postoji literatura i nahrvatskom jeziku.

    SLIKA BOÆJE LJUBAVINe treba se zavaravati kako na tomputu otkrivanja istine o ljubavi, a potomæivljenja te ljubavi neÊe biti prepreka iprotivπtina. Upravo je u tome stvar.Neprijatelj Ëovjeka zna da je Bog zami-slio brak kao sliku Boæje ljubavi i zaje-dniπtva i da se supruænici pribliæavajuBogu ako svojim æivotom uistinuodraæavaju tu izvornu sliku. Stoga, nebirajuÊi sredstva, on kao laæac Ëini sveda Ëovjeka zavara i makne s toga puta,iskrivljavajuÊi sliku i predstavljajuÊi laæistinom. »ovjek je sam po sebi slab i u tomemoæe napredovati samo uz BoæjupomoÊ kako bi nauËio razlikovati istinuod laæi, nadvladao poæude i u konaËnicidostigao ËistoÊu srca. To je moguÊe jerje Nebeski Otac u svojoj bezgraniËnojljubavi poslao svoga Sina Jedinoroencada nam se obznani po Njegovu utjelo-vljenju (Iv 1,14), da nas po Njegovojkrvi otkupi (Otk 1,5) te nam poNjegovu uskrsnuÊu otvori put u nebo idaruje æivot vjeËni. Obratiti se i povje-rovati Radosnoj vijesti poËetni su koraci

    na tom putu, na koje nas Bog poziva iu osobi Isusa Krista jamËi suputniËkupomoÊ kako bismo nauËili umiratisamima sebi i sebedarno ljubiti Boga,svoga supruænika, djecu te svakogËovjeka bez diskriminacije. (...)

    OLTARI BRA»NE LJUBAVIOvdje treba imati na umu da ubraËnom æivotu moæemo govoriti o tri„oltara”: oltaru molitve - mjestu u domugdje se supruænici susreÊu sGospodinom, zazivaju ga u pomoÊ okoæivotnih pitanja i u zajedniËkoj molitvislave Njegovu nazoËnost meu njima;oltaru dogovora - obiteljskom stolu zakojim supruænici svoju vezu grade krozrazgovor o svim problemimazajedniËkog æivota i koji sluæi da radizvan kuÊe ne bi supruænike meuso-bno udaljio te oltaru uzajamnog sebe-darja - braËnoj postelji u kojoj supruæni-ci izgrauju svoj odnos dijeleÊi ljubav izadovoljstvo spolnog suæivota, pri Ëemusurauju s Bogom Stvoriteljem. Svakiod tih oltara potrebno je njegovati i zanjih uravnoteæeno odvajati vrijeme,Ëime se jamËi zdrava braËna duhovnost.Dodamo li tome i sakramentalni æivotsupruænika, osobito u smislu redoviteispovijedi i zajedniËkog blagovanja soltara Kristove ærtve u Euharistiji, tadaÊe to biti stabilna braËna laa kojojoluje i vjetrovi, πto se sve viπe podiæuprotiv braka, neÊe moÊi nauditi jer Êebiti upravljana vjerom kako s njimaplovi Krist Gospodin, koji i braËnimaparovima poruËuje da imaju vjere i dase ne boje (Mk 4,37).Mons. Valter ÆUPAN(Iz Poruke za Svjetski dan braka, 14.veljaËe 2010.)

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 19

  • 100 - ”MARIJA” 3/2010.

    Srednjovjekovni pjesnici Ëesto pje-vaju o Isusovoj muci, ali svoju pozo-rnost usredotoËuju i na duπevne bolinjegove Majke kao i na njezinu tje-lesnu iznemoglost. Gospine patnje,koje se javljaju dok gleda nevinoosuena Sina, ponekad izriËe pjes-nik, a ËeπÊe ona sama. Takvi spje-vovi prozvani su zato plaËevima, asastavljeni su od osmeraËkih stihovakoji se rimuju u parnim rimama i odkitica od Ëetiriju stihova. Pjevaju sepo ulogama, a svaka ima svoj napjevi melodiju, za neke uloge identiËnu,ali s promijenjenim tonalitetom.Pjeva se u dva kora, naizmjeniËno, apojedinci pjevaju svoje uloge i melo-dija se ponavlja u svakom stihu.

    OSTATAK SKAZANJAGospin plaË vjerojatno je ostataksrednjovjekovnih crkvenih skaza-nja. Prenosio se od usta do usta, aonda i pisanom rijeËi. Na hrvatskimprostorima prve nalazimo po ruko-pisnim pjesmaricama u priobalnompojasu, a najstariji je zapisan u Rap-skoj ili PiciÊevoj pjesmarici (1471.).U narativnu obliku nju slijede Osor-sko-hvarska (1533.), KorËulanska(1560.), druga Rapska (1563.), Bud-ljanska (1640.) i kajkavska ©ËrbaËi-Êeva (1687.) pjesmarica kao i drugirukopisi. U pjesmarici Cithara octo-chorda (1701.) objavljena je kajkav-izirana inaËica Ëakavskih dijaloπkihplaËeva naslovljena Planctus B. V.Mariae seu Passio secundum Joan-nem. Po uzoru na plaË Matije PiciÊa,pojavljuje se g. 1505. joπ dotjeranijiplaË u glagoljskom zborniku fra©imuna KlimantoviÊa, prepisan iz

    starijeg predloπka. To je prvi jasno struk-turiran tekst s uputama za izvoenje. Istije djelomiËno prepisao g. 1529. fra ©imunGlaviÊ iz ©ibenika, a stotinjak godina kas-nije preradio ga je fra Matija DivkoviÊ(†1631.).

    IZVORNI RADOVIIako se te pjesme nadahnjuju na evane-oskim izvjeπtajima, smatraju se izvornimdjelima. Zbirka govora za blagdane sveta-ca tijekom godine Jakova iz Genove(†1298.), prozvana Zlatna legenda, kojase brzo proπirila na viπe jezika, donosi,meu ostalim, i podatak da je Gospaplakala æeleÊi vidjeti svoga izmuËenaSina. U tim rijeËima nalazili su nada-hnuÊe za svoja umjetniËka djela o Ma-rijinim bolima poznati majstori kista, aza njima nisu zaostajali ni pjesnici. Bu-duÊi da su dogaaje promatrali prekoMarijina doæivljavanja Isusovih muka,stvorili su velike moguÊnosti izraæava-nja. Uzor i nadahnuÊe imaju u latin-skim proukama crkvenih otaca -Officium de Compassione B. M. V. fra-njevca sv. Bonaventure (†1274.) i Deplanctu beate Mariae sv. Bernarda izClairvauxa (†1153.), poglavito u dija-loπkom spisu Planctus Beatae Virginiskoji se pripisuje canterburyjskom nad-biskupu, benediktincu sv. Anselmu(†1109.). On je, naime, molio Gospu damu objavi bol i muku svoga Sina, na πtomu se ona ukazala i rekla kako nemaonoga tko bi sve to mogao ispripovjedi-ti bez plaËa i boli. Anselmo je zatimpostavljao pitanja, a Gospa na njihodgovarala. Tako je nastao spis od 16poglavlja, koji poËinje opisom molitveu Maslinskom vrtu, a zavrπava polaga-njem mrtvoga tijela Isusova u grob.

    ©to je Gospin plaË, ka

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 20

  • ”MARIJA” 3/2010. - 101

    HRVATSKI PRIRE–IVA»IGospin plaË u nas prvi prerauje i g.1616. objavljuje na hrvatskom jeziku inarodnim pismom bosanËicom fra M.DivkoviÊ te πiri u Bosni. Veoma gadobro prilagouje puku u Bosni, papostiæe iznimnu popularnost. SilnoutjeËe i na obiËan puk i na puËke piscekoji se na njemu nadahnjuju iprepriËavaju ga, pa se πiri u mnogimhrvatskim krajevima. Obrauju gazatim, na svoj naËin, g. 1630. KrËanin

    franjevac treÊoredac Antun Depop(†oko 1648.) koji ga ostavlja u ruko-pisu glagoljskim pismom, jednakotako tiska ga fra Marko MaruliÊ izSplita g. 1636. kao NaviπÊenje mukeIsusa Spasitelja naπega, zatim g.1642. isusovac Jakov Mikalja(†1654.), g. 1726. fra Toma BabiÊ(†1750.) iz Velima kao Verπi odmuke Isusove, g. 1786. Toma Ivano-viÊ i g. 1830. fra Marijan JaiÊ(†1858.) koji ga objavljuje u svojojpjesmarici Vinac bogoljubnih pisa-ma (Budim, 1856) te se time ukor-jenjuje u Slavoniji i u hrvatskom Po-dunavlju. Bolje obraen tekst objav-ljen je u Novom vijencu (–akovo,1908.) i kao Muka Gospodinova iliGospin plaË (Dubrovnik, 1915.). FraPetar KneæeviÊ (†1768) iz Kninasamostalno je obradio plaË kaoMuku Gospodina naπega Isukrsta iplaË Matere njegove (Mleci, 1753.).Jednu od verzija plaËa iz Budljanskepjesmarice (1640) prepisao je g.1757. u Kotoru Petar Kinka, a onima svoje zaËetke u Pjesni ot Mukipariπkoga glagoljskog kodeksa skraja 14. stoljeÊa. BabiÊev i KneæeviÊev plaË doæivlja-vaju brojna izdanja i ukorjenjuju seu Dalmaciji. KneæeviÊev prilagoujeslavonskom govoru i objavljuje g.1776. u Osijeku fra Ivan VelikanoviÊ(†1803.), a prerauje ga g. 1951. iFratar Milovanov - fra Stanko Petrov(†1963.). U Hercegovini se pjevaGospin plaË fra Anela NuiÊa, kojise temelji na DivkoviÊevu tekstu, a ukorizmeno doba pjevao se i u crkvi,i u kuÊi, i na ulici, i na njivi.P. LUBINA

    kada je i kako nastao?

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 21

  • r a z g o v a r a l i s m o

    102 - ”MARIJA” 3/2010.

    Svetiπte Majke Boæje GoriËke nedalekood Baπke na otoku Krku najveÊe jemarijansko svetiπte krËke biskupije ijedno od najstarijih u Hrvatskoj. Njegovpoloæaj osobito je pogodan za sabra-nost, pa se u njemu dræe razliËitiduhovni seminari, meu kojima pose-bno mjesto zauzima onaj πutnje, posta imolitve. O tome smo razgovarali supraviteljem svetiπta MarinkomBarbiπem.- Koja je svrha takvih seminara?- To je πestodnevni krπÊanski teËaj, akao i svaka krπÊanska vjeæba ima za ciljporast u ljubavi prema Bogu Ocu, poIsusu u Duhu Svetom i prema bliænji-ma, na temelju zdrave ljubavi premasebi samima. KrπÊansko æivljenje, æivotu Duhu po vjeri, nadi i ljubavi, dogaase sudjelovanjem naπe slobodne volje sdarom milosti vjere koja se raa i razvi-ja u Ëovjekovu srcu i æivotu sluπanjemRijeËi Boæje, njezinim prijemom i prebi-ranjem u svojoj nutrini. Da bi urodilaplodom u naπem æivotu, poput sjeme-na, RijeË Boæja treba pasti na plodnotlo, umrijeti i proklijati. Zato su potrebnizemlja, voda i Sunce... Zemlja jeËovjekovo srce, voda je Duh, Sunce jeIsus... Prirodni okoliπ svetiπta, njegovsmjeπtaj na brdu s krasnim pogledomna baπËansku dolinu, okolne planine,more i Velebit, s moguÊnoπÊu πetnje uborovoj πumi, i te kako pogoduje ura-

    njanju u vlastitu nutrinu metodamaπutnje, posta i molitve srca.- Zaπto πutnja na prvom mjestu?- ©utnji pogoduje fiziËka osama, ali joπje vaænije postiÊi unutarnju osamu srca,koja je preduvjet za sluπanje i (od)go-vor. Do prave komunikacije dolazi sedobrim sluπanjem i odgovarajuÊim od-govorom. Prava komunikacija umijeÊeje ljubavi koja se odvija u slobodi odunutarnjih uvjetovanja i ropstava mono-loga u naπim mislima i osjeÊajima kojiuznemiruju... Danaπnjem otuenuËovjeku koji Ëesto æivi u strci, buci irastresenosti dobro Êe doÊi takvevjeæbe... Bog nas poznaje prije negolimi sami sebe. On je iz misterija svojeπutnje prvi nad nama progovorio rijeËstvoriteljske ljubavi…Cilj je πutnje doÊi do rijeËi pohvaleBogu po Kristu, po kojemu ”uvijek pri-nosimo Bogu ærtvu hvale, to jest plodusana koje hvalom slave njegovo ime”(Heb 13, 15).

    »emu seminarπutnje, posta i

    molitve?

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 22

  • r a z g o v a r a l i s m o

    ”MARIJA” 3/2010. - 103

    - »emu post?- »ovjek je duπa i tijelo. Duπi su potreb-ni Ëini i stavovi tijela, pa i post, kojegapostoje tri vrste: religiozni, terapijski ikozmetiËki. Post nije neki trapljeniËkipodvig, nije mu svrha postiÊi nekouzviπeno duπevno ili religiozno stanje.Hrana je Boæji dar, a uzdræavanje odnje, izriËaj dubljeg poniranja u svijestovisnosti o darovima Boæjim i zahval-nost za njih... u stavu potpuna prepu-πtanja: prije teπke zadaÊe, u molitvi zaoproπtenje grijeha, za postignuÊeozdravljenja, u sluËajevima æalosti...Dakle, krπÊanski post je sveobuhvatan: ivjerski motiviran, terapijski ali i estetskiu cjelokupnom smislu rijeËi (prvenstve-no unutarnje Ljepote koja se odraæavatjelesno i zrcali Dobrotu i Istinu...).Isusa je Duh odveo u pustinju i uveo upost da svoje mesijansko poslanjezapoËne prepuπtanjem Ocu punimpouzdanja. Isus naglaπava potrebunenavezanosti na bogatstvo, potrebudragovoljnog suzdræavanja, a nadasveodricanja samoga sebe...- Zbog Ëega o kruhu i vodi?- Post o kruhu i vodi æeli nas uvesti utajnu hrane i piÊa, osobito tajnu kruhakoji nastaje procesom sijanja pπenice,njegova umiranja i klijanja, samljeveno-sti i peËenja, da bi postao osnovnomhranom. A to je zapravo proces ljuba-vi... Isus je ta ljubav, zato nam se osta-vio i darovao u hrani, Kruhu æivota,euharistiji... Cilj krπÊanskog posta okruhu i vodi jest doÊi do euharistijskegladi i Ëeænje da se nasitimo RijeËjukoja je postala Tijelo - Kruh, hrananaπoj potrebi za ljubavlju, i ljubavi naπojprema potrebnima ljubavi...- A molitva?

    - Evaneoska i krπÊanska molitva zapra-vo je saobraÊanje s Bogom na raziniiskrena i Ëista srca, ne u banalno osje-Êajnu smislu, nego razgovor s Bogom,uzdignuÊe uma i srca Bogu, iz nutrine,cjelovito, svim snagama, umom isrcem... Molitveni stav, osjeÊaj srca, mo-litvena rijeË koji se izraæavaju i tjelesno,proizlaze iz oËiπÊena srca πutnjom, slu-πanjem i odricanjem sebe kroz Ëin uzdr-æljivosti, da bismo i sami postali “gline-na posuda” iz koje se daruje milost Du-ha boæanske ljubavi drugima. U srediπtumolitvenog æivota na seminaru πutnje iposta stoga je meditativno sluπanjeRijeËi, molitva psalama, a vrhunac jeeuharistijsko slavlje i priËest... Za semi-nara se dræi i cjelonoÊno klanjanje.- ©to je sa smjeπtajem?- Smjeπtaj i postni obroci tri putadnevno o kruhu i vodi (sokovi i Ëajevi)predvieni su u svetiπtu, uz cijenu od450 kn. Seminar je zatvorena tipa (nemoæe se dolaziti izvana) i za duπevnozdrave osobe, a broj sudionika jeograniËen. Traje od ponedjeljka (19sati) do subote (10 sati), a broj sudioni-ka je ograniËen.- U Ëemu se sastoji?- Program je ispunjen πutnjom, katehe-zama, molitvom, euharistijskim slavljemi klanjanjem te radom u skupinama.Ove godine predvieno je odræavanjeod 22.-27. oæujka, od 19.-24. travnja, od18.-23. svibnja, od 13.-18. rujna, od 4.-9.listopada i od 8.-13. studenog. Za infor-macije i prijave moæete se obratiti natel. (051) 856-547, faks 856-171, mobitel091 894 66 96 i e-poπtu: [email protected] Web stranice svetiπta:www.majkabozjagoricka.comK. JOLIΔ

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 23

  • m o j a d j e c a i j a

    104 - ”MARIJA” 3/2010.

    Emanuela se vratila iz πkole. Baca torbui spuπta se u obliænju fotelju. - Uf, πto sam umorna! Slijede je ostala djeca. Ulaze æurno,odlaæu torbe, æale se na boli u vratu inogama. Govore kako im je teπko, daih boli svaka koπtica, da su umorni, dane mogu viπe... - Kako je tek meni! - uzdiπe baba Ana.Gledam je u Ëudu, πto se to s njomezbiva. Ona zna moje misli pa odgovara.- Gledam ih, pa me duπa boli za njima!Zaπto ih toliko muËe u tim πkolama?!Tako teπke torbe, toliko nepotrebnihknjiæurina, uËi se svega i svaËega - osimjednoga: ljubavi prema domovini iistine, gole istine o obrambenomeDomovinskom ratu. Djecu o tome neznaju niπta, osim onoga πto im jaispriËam. Nije to mrænja, dapaËe, volimja i poπtujem sve, ali ono kroza πto jeproπao naπ narod mora se znati. Ako nesada, kad Êe!? Uf, da je meni doÊi dotih πto te knjiæurine piπu ja bih... PoËela je udarati svoje ”da je meni, jabih...” Ostavljam je da dræi monolog, dapiπe knjige i prepravlja πkolski program.Okrenula sam se djeci. Pitam kako jebilo u πkoli, πto su radili, je li tko da-nas odgovarao, koliku je ocjenu dobio.Na æalost, sve se svodi na ocjenu,koliko si dobio, s koliko Êeπ proÊi, a nekoliko znaπ. Tu se slaæem s babomAnom. Imamo toliko nadarene djece,

    kad odrastu i krenu u æivot, izgubi imse svaki trag. Da nije tako, zar bi nasmudri ljudi, vizionari i proroci ovogadoba, mogli dovesti gdje smo danas! Iz mojih misli træe me Emanuela s prim-jedbom, kako je danas profesoricaizvela nju i Nikolu na ploËu i kako jeona sve znala, a on nije imao pojma,pa mu je rekla: ”Ovo nije tvoja ocjenanego tvoga tate, danas je on odgovaraoza tebe!” I upisala mu trojku!- I meni je dala trojku - radi solidarnosti.- E, njemu je tata lijeËnik! - komentiralasu djeca.Mito i korupcija! Uπlo u krv za neka-daπnjeg reæima! U njihovoj πkoli najboljeprolaze djeca politiËara i lijeËnika:- Oni su ljubimci, njih svatko voli!Odlazim po babu Anu. ZatjeËem jekako nabraja:- Kako je tek njemu, u ovim godinamaostati bez posla?! ©to Êe mu mirovina,kad, po snazi, moæe brda valjati!? Zanov posao nema novca. Nije on biotakve sreÊe da radi u dræavnim tvrtkamakoje su svoje, naπim novcem, bogato umirovine otpremili! A i da otvori nekutvrtku, kako kad propadaju oni koji suto veÊ prije uËinili?! Svi mu kaæu: ”SnaÊiÊeπ se ti!” i ”Snai se!” Kako? »im jesnalaæenje, miriπe na neËasne poslove!A za to se treba roditi! Znam ja neke…- mrmlja ona i nabraja onoga i ovoga.Obavijeπtena je tako dobro o svemunegativnu, svaka Ëast, gotovo kao naπatelevizija! I nastavlja:- Srce mi puca za takvim ËovjeËinom!NeÊe im Bog dati dobra, neÊe!Upropastili su mi dijete! - nabraja baba,æaleÊi Romea. Dajem znak da zaπuti.Romeo samo πto nije sjeo za stol.Evo ga, na smrt ozbiljna. Joπ se nije

    Doi kraljevstvo tvoje

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 24

  • izvukao! ©to Êe biti kad mu pokaæemone dokumente sa suda, gdje ga prvisusjed tuæi jer hoÊe stup od struje zakuÊu koju je izgradio staviti u naπ, a neu svoj dvor! I to mu je roak! Od dvasu brata djeca. Do prije dvadeset godi-na æivjeli su pod istim krovom, u jed-nom domaÊinstvu! Da to ne moæedrukËije izvesti, ne bi mi bilo krivo.Dopustili bismo mu, ali dvori stojejedan uz drugoga. Uzalud, roak imavezu. Trebalo je doÊi do suda.VeËera poËinje, kriæamo se i molimo.Na stol iznosim ægance. Znam da gadjeca ne jedu rado, a nije milo ni babiAni, jer ju podsjeÊa na djetinjstvo ukojemu da ga se samo „bilo nakusati“.Ni ja ga baπ ne volim, ni Romeo, ali,eto, jedanput tjedno ide, tà petak je.Kroz tiπinu odzvoni Emanuelino:- Uh, πto je ovo dobro! Mama, baπ tihvala! ©to volim ægance! - pogledala nasje. Prasnuli smo u smijeh. Kao da nezna o Ëemu je rijeË, nastavila je:- ©to ima veze? Glavno da nismo gladnii da smo zajedno! - I da zajedno molimo! - nadovezala sebaba Ana. Djeco moja sjetila sam se... - Ajme, sad Êe biti nabrajanja! - pomis-lila sam zlobno. No, baba je imala samokonkretan prijedlog: - NeÊemo viπe moliti: ”Boæe, daj mi ovo”,”Boæe, daj mi ono”... Molit Êemo da seKraljevstvo Boæje nastani u nama...Prijedlog je prihvaÊen, usta nam serazvezala, djeca se raspriËala, oblaciotpuhnuli s Romeova lica, baba Anaæivnula, a moje zle misli nestale. VeËerkoja je poËela sumorno i teπko pretvo-rila se u radosno Ëavrljanje, kao da jeKraljevstvo Boæje doπlo meu nas.R. T.

    m o j a d j e c a i j a

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 25

  • u z s v e Ê e n i Ë k u g o d i n u

    106 - ”MARIJA” 3/2011.

    Godiπnjoj proslavi Isusove muke, smrti iuskrsnuÊa prethodi korizmeno vrijemepriprave. Liturgiju u te dane, posebnonedjeljna euharistijska slavlja, moæemopromatrati kao odreene putokaze kojinas upuÊuju na cilj, a to je Vazmenotrodnevlje koje je vrhunac Ëitave litur-gijske godine.

    POZNATA PRISPODOBAKorizma je vrijeme izlaska iz pustinje iuspona na goru s Gospodinom.Iskustvo pustinje treba nas vratiti namasamima i potaknuti da otkrijemo istinskii potpuni æivot u zajedniπtvu s Bogom.U pustinju korizme ne idemo sebe svladavati i pobjeivati, nego se otvoritiGospodinu da nas on povede sa sobomna goru otkupljenja i spasenja, ostvarenih po njegovoj muci, smrti iuskrsnuÊu. RazmiπljajuÊi pred VII. postajom kriænogputa, nad Isusovim drugim padom podkriæem, B. Duda napisa: „GospodineIsuse… U jedinstvenoj priËi ti si namoslikao sav proces obraÊenja kao put uOËev zagrljaj. Na jednoj strani ja -greπnik, a na drugoj On - nebeski Otac:ja - izgubljeni sin, a on naeni otac,rasipni sin u grijehu i rasipni otac uljubavi.“

    Djelitelj sakramentaozdravljenja

    i rasta

    Svaka korizma poziva nas na obraÊenje,na povratak Bogu, na njegov put. To jevrijeme pokore, u kojem se nastojimopomiriti s Bogom i ljudima. SmisaoobraÊenja, naime, i jest u povratku naput æivljenja Boæjih zapovijedi, koje jenaπ UËitelj saæeo u dvije zapovijediljubavi, ljubav prema Bogu i bliænjemu.Kao najsnaænije sredstvo obraÊenjaCrkva pred nas i ove korizme, kao itijekom Ëitave liturgijske godine, stavljaposebno sakrament pokore ili pomirenja, odnosno ispovijedi.

    SRCE SVEΔENI»KOG ÆIVOTARazmiπljajuÊi o sveÊenikovoj osobi, veÊsmo istaknuli kao glavnu njegovu uloguslavljenje euharistije ili, kako rekosmo,sakramenta utjelovljenja. Uza nj srcesveÊeniËkog æivota Ëini i sakramentpomirenja ili pokore. Isus iz Nazareta,naime, za svoga javnog djelovanjaozdravljao je ljude ne samo od njihovih

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 26

  • ”MARIJA” 3/2010. - 107

    tjelesnih i duπevnih bolesti, nego i odgrijeha, kao od najteæe bolesti od kojese moæe oboljeti. »esto je isticao svoju vlast opraπtanjagrijeha. Evanelist Marko donosi namzgodu o ozdravljenju uzetoga, u kojojIsus bolesniku najprije opraπta grijehe, atek ga onda lijeËi od uzetosti.OdgovarajuÊi na mrmljanje pismoz-nancima, Isus reËe: „Ali da znate: vlas-tan je Sin »ovjeËji na zemlji otpuπtatigrijehe!“ (Mk 2, 10). Nakon svogauskrsnuÊa, vlast otpuπtanja grijeha dajeapostolima: ”Mir vama! Kao πto meneposla Otac, i ja πaljem vas.” To rekavπi,dahne u njih i kaæe im: ”Primite DuhaSvetoga. Kojima otpustite grijehe,otpuπtaju im se; kojima zadræite,zadræani su im” (Iv 20, 21-23). Na temelju tih Gospodinovih rijeËiCrkva nauËava: „BuduÊi da je Kristsluæbu pomirenja povjerio apostolima,tu sluæbu nastavljaju vrπiti biskupi, nji-hovi nasljednici, i prezbiteri, suradnicibiskupâ. Snagom sakramenta reda,biskupi i prezbiteri imaju vlast opraπtatisve grijehe ‘u ime Oca i Sina i DuhaSvetoga’“ (KKC, 1461). Dakle, sveÊenik je sluæbenik toga sakra-menta, koji Crkva, uz bolesniËkopomazanje, stavlja u sakramenteozdravljenja. SlaveÊi taj sakramentsveÊenik uistinu djeluje kao lijeËnik kojiËovjeka lijeËi od najteæe bolesti, od gri-jeha koji Ëovjeka ubija odvajajuÊi ga odBoga, koji je izvor æivota. Po tom sakra-mentu, priznajuÊi svoje grijehe i kajuÊise za njih pred Bogom i Crkvom,vjernik raste kao dijete Boæje, sazrijeva ikao Ëovjek i kao krπÊanin.Katekizam KatoliËke crkve krasnoopisuje sveÊenikovu sluæbu u tomsakramentu sluæeÊi se evaneoskim

    slikama: „SlaveÊi sakrament Pokore,sveÊenik vrπi sluæbu Dobrog Pastira kojitraæi izgubljenu ovcu, DobrogSamaritanca koji lijeËi rane, Oca kojiËeka izgubljenog sina te ga pri povratkuprihvaÊa, kao i sluæbu pravednog Sucakoji ne pravi razlike meu osobama iËiji je sud u isti mah pravedan i milosr-dan. RijeËju, sveÊenik je znak i sredstvoBoæje milosrdne ljubavi premagreπniku“ (KKC, 1465).

    UZOR AR©KOG ÆUPNIKASv. Ivan Marija Vianney uvijek je u svo-jim propovijedima i nagovorima otkri-vao vjernicima znaËenje i ljepotu sakra-menta pokore. U ispovijedanju vjernikabio je vrlo revan i poærtvovan te jepostao poznat ispovjednik kojemu sudolazili pokornici iz cijele Francuske.Njegovi æivotopisci kaæu da je znaokatkad i po 16 sati dnevno proboravitiu ispovjedaonici. Papa Benedikt XVI.piπe da je „budio kajanje u srcu mlakih,prisiljavajuÊi ih da vide, vlastitimoËima, Boæje trpljenje zbog njihovih gri-jeha koje se odraæava na licu sveÊenikakoji ih je ispovijedao. Onome, pak, kojibi mu dolazio æeljan i spreman zadublji duhovni æivot, πirom je otvaraobezdan Boæje ljubavi, objaπnjavajuÊineizrecivu ljepotu koju donosi æivot usjedinjenosti s Bogom i u njegovojprisutnosti.“ Molimo i mi za sveÊenike, da svi budu,poput sv. Arπkog æupnika, istinskisluæbenici Boæje ljubavi i milosra,pravi Pastiri, Samaritanci, Oci i Suci.Jedino Êe tako sakrament svete ispovije-di biti sredstvo krπÊanskog ozdravljenjai rasta u vjeri. Kristian STIPANOVIΔ

    u z s v e Ê e n i Ë k u g o d i n u

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 27

  • p r i g o d e

    108 - ”MARIJA” 3/2010.

    Viπe od tisuÊljeÊa starija æupa u povijes-noj otoËnoj prijestolnici NereæiπÊima naBraËu, uz veliËanstvenu i najËasnijuotoËnu æupnu (arhiprezbiteralnu) crkvuGospe Karmelske, ponosi se s joπ desetmanjih crkava, nastalih u razdoblju od10. do 18. stoljeÊa. S obzirom na vri-jeme nastanka, pretposljednja je u tomenizu crkva posveÊena MarijinuzaruËniku, sagraena prije tri stoljeÊa.

    GRADITELJI CRKVE...Makar je veÊ g. 1697. biskup-pohoditeljpovoljno rijeπio molbu za izgradnjucrkve sv. Josipa, ona je dovrπena tekprije 300 godina, kad je bila blagoslovl-jena biskupovim dopuπtenjem od 17.travnja 1710. Graditelj je crkve FraneDefilippis s braÊom. Obitelj Defilippis(= FilipoviÊ) ubrajala se u hrvatskopraplemstvo, tj. ono koje vuËe podrijet-lo iz stare hrvatske dræave, te im jeobiteljski grb uklesan na crkvenomproËelju. Meu mjesnim crkvama, osimæupne, ona sv. Josipa prednjaËi πirinom,duæinom i visinom. Njezino je svetiπtedugo 5, a πiroko 4,5 m, dok je laa dugi πirok po 6,5 m. S unutarnje strane nadvratima ima galeriju s izravnim ulazomiz kuÊe Defilippis. Prvobitni je oltar tecrkve bio drveni s oltarnom slikom isvetohraniπtem u kojem se ËuvaoSveËev moÊnik (relikvijar), a danaπnji je

    mramorno-kameni oltar podignut uprvom desetljeÊu 20. stoljeÊa. Otad jena oltaru kip Sveca s Djetetom Isusom,kvalitetan primjerak tirolske proizvod-nje. Oltarna se pak slika Ëuva u kuÊiDefilippis. Posljednji je zahvat na crkvi,u svrhu njezina odræavanja i obnove,poduzet g. 1997., kad joj je kroviπteureeno i pokriveno novim crijepom.

    ... I NJEZINI UPRAVITELJIVrijedi naglasiti da je rod Defilippisaiznjedrio πestoricu sveÊenika, od kojihzasluæuju spomen dominikanski provic-nijal i zadarski doktor bogoslovlja Siksto(+1623.) te nereæiπki æupnik i padovans-ki doktor obaju prava Ante (+1695.),inaËe brat graditelja SveËeve crkve.

    Tri stoljeÊa crkveMarijinazaruËnika

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 28

  • p r i g o d e

    ”MARIJA” 3/2010. - 109

    Crkvu sv. Josipa graditelji su obdarilizemljiπtima za uzdræavanje i slavljenjeodreenog broja misa. Nad crkvom sutrajno zadræali pokroviteljsko(patronatsko) pravo, a kao upraviteljicrkve i nadarbine (beneficija) od 18. do20. st. izmijenili su se sveÊenici: IvanJerËiÊ, Jeronim BriziÊ, PetarVlastelinoviÊ, Ivan KraljiÊ, MihovilMilinkoviÊ, dr. Frane BonaËiÊ te trojicaNereæiπÊana (Prosper Defilippis, JurajNigoeviÊ, Mihovil GlasinoviÊ) i posljed-nji Jerko KovaËeviÊ prije Drugoga svjet-skog rata.Kapelani obitelji Defilippis, koji su prijegradnje crkve sv. Josipa slavili mise unjihovoj kuÊnoj kapeli, nastavili su tosvagdano kroz susljednjih nekolikodesetljeÊa u novosagraenoj crkvi sv.Josipa. Od sredine pak 18. st. sve doukljuËivo prvih desetljeÊa 20. st. bilo seustalilo u toj crkvi obvezno prikazivatimisu svake srijede, naime u tjedni zav-jetni dan sv. Josipa, te na odreeneblagdane Marijine (OËiπÊenje,Navjeπtenje, Pohoenje, Uznesenje,Roenje, Bezgreπno zaËeÊe, Sedamæalosti) i pojedinih svetaca, ukupno 64mise godiπnje.

    ©TOVANJE SV. JOSIPAMaterijalni dokaz ËaπÊenja MarijinazaruËnika u æupnoj crkvi jest njegovaslika koju su u 18. st. nabavila braÊaBonaËiÊi (o njima smo pisali u Marijibr. 2/2009.), najznamenitiji nereæiπkiæupnici. U hrvatskom katekizmu, πto gaje g. 1742. (i 1761.) u Mlecima tiskaonereæiπki æupnik (i kasniji πibenskibiskup) dr. Jeronim BonaËiÊ, uz ostalemolitvene obrasce tada uobiËajene unereæiπkoj crkvi, donesena je i Krunica

    sedam radosti i æalosti sv. Josipa.Osim SveËeve svetkovine 19. oæujka, uæupi je (kao i drugdje u ono vrijeme)na nekadaπnju 3. nedjelju nakon Uskrsabila izvanjska sveËanost Odvjetovanjasv. Josipa (Patrocinium S. Joseph).Æupni obiËajnik iz g. 1823., uz misu iveËernju na oba slavlja, biljeæi i popod-nevne procesije do SveËeve crkve, uznapomenu da se na dan Odvjetovanja uprocesiji nosi slika sv. Josipa. Na obaslavlja u SveËevoj crkvi molila seKrunica sedam radosti i æalosti sv.Josipa, dok se u ophodima pjevaohiman iz Ëasoslova Neka te, Josipe, nebouzvisuje s Gospinim litanijama.Svrπetkom 19. st. na sveËanostOdvjetovanja uvodi se nakon veËernjeu æupnoj crkvi pjevanje SveËeva æivo-topisa. Kao ures glavnog oltara æupnecrkve æupnik dr. Ante MiliÊeviÊ oko g.1900. u BeËu je dao izraditi Ëetiri metal-na poprsja svetih zaπtitnika, meu njimai sv. Josipa, s njihovim u Rimu nabavl-jenim relikvijama.Uza sve nabrojeno na oba slavlja,obiËajnik iz g. 1911. biljeæi na danOdvjetovanja i SveËev kip (o kojemunema spomena u obiËajniku iz g.1899.). Taj se kip nakon rane jutarnjemise u crkvi sv. Josipa ophodom preno-sio u æupnu crkvu i postavljao naGospin oltar. Ondje se pjevala æupnamisa, a nakon veËernje kip bi se vraÊaou SveËevu crkvu. To se obdræavalo dodræavne zabrane svih procesija 1956. Uisto vrijeme prestalo je slavljenjeOdvjetovanja, jer je i bogosluænimpropisima dokinuto, a na SveËevusvetkovinu 19. oæujka sve do danasslavi se misa u crkvi sv. Josipa.Josip FRANULIΔ

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 29

  • z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

    110 - ”MARIJA” 3/2010.

    znojem, po Marijinu zagovoru molimoda shvatimo kako nam je u æivotu Bogpotrebniji od svega drugoga.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

    2. ISUSOVO BI»EVANJEReËe im Pilat: ”Ta πto je zlo uËinio?”Povikaπe joπ jaËe: ”Raspni ga!” HoteÊiugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, aIsusa izbiËeva i preda da se razapne.(Mk 15, 14-15)»ovjek je trajno u napasti tvrditi da zloima neki izvanjski uzrok. Mnoge suvre-mene ideologije, ako dobro pogledamo,polaze od pretpostavke: da nepravdadolazi ”izvana”, da bi zavladala pravdadovoljno je ukloniti izvanjske uzrokekoje prijeËe njezino ostvarenje. TajnaËin razmiπljanja je naivan i kratkovi-dan. Nepravda, plod zla, nema iskljuËi-vo izvanjske korijene; njezin uzrok leæiu ljudskom srcu, gdje se nalaze klicejednoga tajanstvena suæivota sa zlom. Dok razmatramo kako Isusa biËuju udvoru Pilatovu, po Marijinu zagovorumolimo da shvatimo da nas Ëini slabimneπto πto je duboko u nama, πto nasonesposobljava uÊi u zajedniπtvo sdrugim.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

    Korizma je vrijeme u crkvenoj godiniosobito povlaπteno za naπe preispitiva-nje nasljedovanja Krista i vjeæbanje ukrπÊanskoj savrπenosti. Stoga je papaBenedikt XVI. i ove godine za te daneuputio narodu Boæjem posebnu poruku.Njezine rijeËi iskoristili smo i ovdje ihdonosimo kao kratka razmatranja zauvode u pojedina otajstva krunice.

    1. ISUSOVA SMRTNA BORBA A ukaza mu se aneo s neba koji gaohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci,usrdnije se molio. I bijaπe znoj njegovkao kaplje krvi koje su padale nazemlju. (Lk 22, 43-44)KlasiËna definicija pravednosti datisvakome njegovo ne precizira πto trebaosigurati svakom pojedincu. Ono πtoËovjek treba, ne moæe mu se zajamËitizakonom. Da bi osoba uæivala æivot upunini, nuæno je neπto dublje, πto jojmoæe pripasti samo besplatno: moglibismo reÊi da Ëovjek æivi od one ljubavikoju jedino Bog moæe saopÊiti, buduÊida ga je on stvorio na svoju sliku i pri-liku. Materijalna su dobra jamaËnokorisna i nuæna..., ali ”razdiobna”pravednost ne daje ljudskom biÊu sveono ”njegovo” na koje polaæe pravo.On naime treba Boga kao πto trebakruh i viπe od toga.Dok razmatramo kako se Isus uMaslinskom vrtu moli i znoji krvavim

    Boæja se pravednost

    oËitovalapo vjeri u Krista

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 30

  • z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

    ”MARIJA” 3/2010. - 111

    3. KRUNJENJE TRNOVOM KRUNOMA vojnici spletoπe vijenac od trnja istaviπe mu ga na glavu; i zaogrnuπe gagrimiznim plaπtem. (Iv 19, 2)U srcu Izraelove mudrosti nalazimoduboku vezu izmeu vjere u Boga, koji”iz gliba vadi siromaha” (Ps 113, 7) ipravednosti prema bliænjemu. Ta su dvaznaËenja povezana, jer kada daje sirom-ahu, Izraelac ne Ëini niπta drugo negouzvraÊa Bogu, koji se smilovao nadbijedom svojeg naroda. Nije sluËajno dase darivanje ploËâ Zakona Mojsiju, nabrdu Sinaj, zbilo nakon prelaskaCrvenog mora. Sluπanje Zakona naimepretpostavlja vjeru u Boga, koji je prvi‘Ëuo vapaj’ svoga naroda te je ”siπao daga izbavi iz vlasti Egipta” (usp. Izl 3, 8).Bog je pozoran na vapaj bijednika i za-uzvrat traæi da ga se sluπa: traæi prave-dnost prema siromahu, pridoπlici (usp.Izl 22, 20), robu (usp. Pnz 15, 12-18). Dok razmatramo kako Isusa krunetrnovom krunom, po Marijinu zagovorumolimo za ljude naπeg vremena, daiziu iz opsjene samodostatnosti, izonoga dubokog stanja zatvorenosti,koje predstavlja sâm uzrok nepravde. OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

    4. ISUS NOSI KRIÆ NA KALVARIJUTko ne uzme svoga kriæa i ne poe zamnom, nije mene dostojan. Tko naeæivot svoj, izgubit Êe ga, a tko izgubisvoj æivot poradi mene, naÊi Êe ga.(Mt 10, 38-39)KrπÊanski navjeπtaj pozitivno odgovarana Ëovjekovu æe za pravednoπÊu...Koja je dakle Kristova pravednost? To jeprije svega pravednost koja dolazi odmilosti, gdje nije Ëovjek taj koji daje

    zadovoljπtinu, koji ozdravlja sama sebe idruge. »injenica da se ”okajanje” doga-a u Isusovoj ”krvi” znaËi da nisu Ëov-jekove ærtve te koje ga oslobaaju odtereta grijeha, nego gesta ljubavi Bogakoji se otvara sve do kraja, sve dotle dapuπta da u nj ue ”prokletstvo” kojepripada Ëovjeku, da bi ovomu zauzvratprenio ”blagoslov” koji pripada Bogu.Dok razmatramo kako Isus na Kalvarijunosi kriæ, po Marijinu zagovoru molimoda uzmognemo biti ponizniji kakobismo prihvatili Drugoga koji Êe nasosloboditi onoga ”naπega” da bi namdao ”svoje”.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

    5. ISUS UMIRE NA KRIÆUKad Isus uze ocat, reËe: ”Svrπeno je!”, na-kloni glavu i - predade duh. (Iv 19, 30)Boæja pravednost stubokom se razlikujeod ljudske. Bog je platio za nas u svo-jem Sinu doista neizmjernu cijenu otku-pljenja. »ovjek se moæe Ëak i bunitizbog te pravednosti kriæa, jer ona iznosina vidjelo da Ëovjek nije neko samod-ostatno biÊe, nego treba Drugoga da bibio potpuno to πto jest. Obratiti seKristu, vjerovati evanelju, znaËi u bîtiupravo ovo: izaÊi iz opsjene o samod-ostatnosti te otkriti i prihvatiti vlastitubijedu - siromaπtvo drugih i Boæje siro-maπtvo, potrebu za njegovim oproπten-jem i njegovim prijateljstvom.Dok razmatramo kako je Isus za nasumro na kriæu, po Marijinu zagovorumolimo da bi smo se i ove korizmemogli uistinu obratiti Kristu i vjerovatievanelju.OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...KAJO

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 31

  • n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

    112 - ”MARIJA” 3/2010.

    BuduÊi da je Krist svrha i srediπtesvega stvorenoga, zbog njega je Bogpredodredio i presvetu Djevicu, tj.istom odlukom, kao i Krist, Marija jepredodreena. Jer je Utjelovljenje naj-divotnije djelo Boæje, Ëisti dar milostiBoæje, sve nam drugo, nadnaravni inaravni red izvire iz Utjelovljenja. Veliki franjevaËki nauËitelj bl. IvanDuns ©kot postavlja Srce Kristovo kaopoËetak svega stvorenja - kristoloπkemetafizike. Iz Utjelovljenja proizlazizakljuËak: Ako je Marija saËuvana odiskonskoga grijeha, zato je postalaMajka Boæja, znaËi da nam je potre-ban Otkupitelj. Ako je pak saËuvanazaslugom Otkupiteljevom, onda jenjegova misija vrhunaravna. Ako jeona saËuvana, znaËi da je namapotrebna molitva kao i sakramenti -da nas Ëuvaju. BuduÊi da je MarijaMajka Boæja i puna milosti - MaterDei i Gratia plena, nuæno je u istutajnu ukljuËena i povlastica neoskvrn-jenoga zaËeÊa. Po toj povlastici inama su otvorena vrata neba, a sv.Efrem Sirijski izreÊi Êe: ”Ti si otrla svesuze s lica zemlje.”Svi sveti oci iskazivat Êe pohvaleBogorodici zbog te velike tajne i njez-ina odabranja u djelu Otkupljenja iprihvaÊanja volje Boæje, te Êe joj kli-cati kroz pjesme, himne, kondake,akathiste i ikose. Tako Roman

    Melodski (VI. st.) pjeva:Raduj se, prebivaliπte neizmjernoga

    Boga,Raduj se, dveri svete tajne...Raduj se, nado vjeËnih dobara...Raduj se, nebeski dragocjeni biseru...”Bog je poslao VjeËnu RijeË, kao naj-blistavije svjetlo s neba. Dao ju jeMariji, ali se nije od nje odvojio.Marija je u πutnji primila AnelovurijeË. Ona je razmiπljala, traæila odBoga odgovor za razjaπnjenje te veli-ke tajne, znaËi u svemu pristajuÊi naono πto hoÊe Bog, - u duhu ponizno-sti i posluπnosti, spremna prihvatitiOËevu volju. Zato joj Arkaneo pos-tupno razjaπnjava, otkrivajuÊi velikutajnu, nakon koje Êe odjeknuti Ëita-vim svemirom njezin: ”Neka mi bu-de!” (Lk 1, 38). ”I RijeË je Tijelom pos-tala i prebivala meu nama” (Iv 1, 14).Sv. Ivan DamaπËanski pjeva:O hrame, posveÊeni i raju duhovni,slavo djevica.ZahvaljujuÊi tebi, Bog se utjeloviopostajuÊi dijete...U tebi se, puna milosti,raduje sve stvoreno.A stara krπÊanska molitva (prije VIII.st.) kliËe:Kralj se zaljubio u sjaj tvoje ljepotei udostojao se pripraviti za sebe,u tvojoj zemlji,Ëisto boraviπte.Isprosi nam od njegaizvanrednu slatkoÊu æelje za Bogom.Tako Êemo ostati posveÊeni njegovoj

    sluæbi u ovom æivotu i,nakon naπeg preminuÊa, stiÊi bez

    smetenosti onomekoji je od tebe roen.S. Marija OD PRESV. SRCA

    U sjajuBlagovijesti

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 32

  • Dosta je toga!Pun tramvaj. Mladi Ëavrljaju, mobite-li rade. Dobivaπ dojam da se svaaju,ali to je njihova ”spika”. Ulazi starijiËovjek, dosta mrk. Zaustavi se krajnekog mladiÊa i poËne najednom:- ©to si se tako zamislio!?I nastavi sipati psovke kao kiπa izvedra neba, od Boga preko MajkeBoæje do posljednjeg sveca, prigo-varajuÊi momku, uËe li ga u crkvitako, da sram ga bilo... Psuje sve poredu i nikako se zaustaviti. Najed-nom se zaËuje jak glas:- Dosta je toga! Jesmo li mi krπÊaniili nismo?! Da netko moæe takorigati na naπe svetinje i vrijeatinam sve po redu, tako javno, utramvaju!? Ako netko nije vjernik,onda neka zna da psuju jedinouliËari, ljudi bez ikakva odgoja i kul-ture! Dosta viπe!Mobiteli utihnu. MladiÊ se probudi idoe k sebi. Stari se dokopa sjedala iutihne. Nije mu ni na kraj pametibilo da bi njegov glas, tako buËan,mogla uπutkati siÊuπna æena iz puka.Divila sam joj se i pitala se, otkud jojsnaga za taj potez. Stari je takopoËeo da se Ëinilo da se neÊe ustavitido JelaËiÊeva trga, ali ga je glas malehrabre æene zaËas prizemljio. Ustalaje u obranu naπih svetinja i ljepotehrvatskoga jezika koji tolikiunakazuju svojim neuglaenimrjeËnikom. Zahvalila sam joj i Ëesti-tala na hrabrosti, tim viπe πto su seostali ponijeli kao da ih se to netiËe. A zamiπljeni mladiÊ iziπao jepokunjeno na sljedeÊoj postaji.Ana VR»EK

    n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

    ”MARIJA” 3/2010. - 113

    Pozdrav MarijiPozdravljam Te, Marijo, kao djevojËicu ljupkuNa usnama Tvojim poËiva milina!U oËima Tvojim sjaji Sunce...Koraci Tvoji hitri, æure k onom Svetom Danu

    Navjeπtenja...Pozdravljam Te, Marijo,kao djevojku ljepotom blagoslovljenu...

    Nebeskom ljepotom!Tvoje uzdrhtalo srce Ëeka Gospodina,koji Êe doÊi u Tvoje Krilo...Pozdravljam Te, Marijo, kao trudnicu

    Najsretniju trudnicu!U Tvojoj utrobi Svemir sjaji...Pozdravljam Te, Marijo, kao Majku Boæju

    milinom ispunjenu...Tvoje oËi prate korake Gospodinove...Pozdravljam Te, Marijo, u Tvojoj strepnji zaNjegov Æivot kao djeteta Tvoga!Pozdravljam Te, Marijo, zbog radosti Tvoje

    Beskrajne radosti!Pa Ti, Marijo, Boga Æivoga rukamaSvojim grliπ!Pozdravljam Te, Marijo, zbog ranjenog srca TvogaTi si nam dala Isusa za brata naπegaRaspetoga!Pozdravljam Te, Marijo,Jer si nas prihvatila za djecu Svoju!Izranjenu, izgubljenu, bespomoÊnu,bolesnu, æalosnu, napuπtenu, zalutalu...Doi, Marijo!Mila KAVELJ

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 33

  • o k o g o s p e p o d o m o v i n i

    114 - ”MARIJA” 3/2010.

    ZA DOMOVINUU ime Marijine legije, Druπtva

    ”Hrvatska æena” i Hrvatskog pokreta zaæivot i obitelj molitvena skupina usvetiπtu Majke Boæje na Kamenitim

    vratima u Zagrebu svakog petka u 10sati moli krunicu za hrvatski narod i

    Domovinu, a posebno za sloboduuhiÊenih branitelja.

    Predstavljanja pokretaU nizu tribina Jedinstvo u razliËitosti uZagrebu se 14. sijeËnja predstavila Mari-jina legija - Regija Zagreb s temom Su-radnja sveÊenika i laika legionara. Go-vorili su A. BrkiÊ, s. Barbara, K. Kefelja,B. Ipπa i S. VitkoviÊ. 3. veljaËe predsta-vio se Pokret fokolara - Djelo Marijino,a govorili su S. EteroviÊ, Talijan Paolo,K. i M. Timko, M. Kruljac, M. Valdevit,Z. Horvat, T. Horvat i M. Fabjan.(IKA)

    PosveÊen novi oltarBiskup J. Mrzljak pohodio je 17. sijeËnjaæupu LjubeπËica, gdje je posvetio noviglavni oltar æupne crkve Majke BoæjeSnjeæne. (IKA)

    Novi broj bistriËkoga glasilaIziπao je novi broj glasila svetiπta MajkeBoæje BistriËke Milosti puna. Na stotin-jak stranica donosi presjek dogaaja uæupi u 2009. godini, kao i niz zanimlji-vosti iz svetiπta, æupe i okolice, a nudi ipastoralni plan æupe za 2010. g. (IKA)

    Knjiga o svetiπtuPored autoceste D-4, kraj Lipovca nagranici sa Srbijom, nalazi se crkvaLuËica iz srednjeg vijeka, spomenik kul-ture, o kojoj je Ivan ΔosiÊ-Bukvinnapisao knjigu LuËica, Crkva svetogLuke na Luki ili Majke Boæje LuËiËke(od najstarijih vremena do 2000. godi-ne), koja je predstavljena 16. sijeËnja uDomu kulture u Vrbanji. (IKA)

    Knjiga o Kristu i MarijiU Zagrebu je 26. sijeËnja predstavljenaknjiga fra I. KarliÊa FranjevaËki tihi pre-gaoci o Kristu i Mariji. O knjizi u izdan-ju Hrvatske provincije sv. Jeronima fran-jevaca konventualaca govori su fra I.BradariÊ, fra Lj. MaraËiÊ, M. KriæiÊ i samautor. Knjiga ponovno oæivljava glasmalenih i neznatnih, propovjednika iskrovitih mislioca, koji progovaraju otajnama vjere i donose tumaËenja istinavjere na naËin kako je to onda, a idanas mogao razumjeti svaki vjernik,jednostavni Ëovjek, radnik. (IKA)

    Deveti Don Bosco festU crkvi Marije PomoÊnice u Zagrebuodræan je 30. sijeËnja IX. Don Bosco fest,na kojemu je 150 mladih iz RH i BiHizvelo 15 novih skladbi. Na uoËnicu suËuli predavanja don M. MiliËeviÊa outjecaju glazbe na duhovnost, a nakontoga su u svetiπtu sv. Mati Slobodemladi ostali u molitvi. (IKA)

    40. obljetnica djelovanjaSestre druæbe Kraljice svijeta proslavilesu 40. obljetnicu rada u æupi Roenjabl. Djevice Marije u Viπnjevcu. UpoËetku su vodile cjelokupni tjedni pas-toral, a brojne sestre ostavile su u æupidubok trag. (GK)

    10. obljetnica Gospe PovratnikaNa SvijeÊnicu je u Borovu Naselju sve-Ëanom misom i procesijom obiljeæena10. obljetnica pronalaska kipa GospeFatimske, Ëudom spaπena od uniπtenja izato prozvana Gospom Povratnika. (IKA)

    “Magnificat Gospe Donjogradske”, Pod tim naslovom iziπao je prvi brojgodiπnjaka osjeËke æupne crkvePreslavnoga Imena Marijina, koji su 2.veljaËe predstavili æupnik i odgovorniurednik I. JuriÊ, A. PintariÊ, glavni ured-nici D. SmajiÊ i Z. Glavaπ te Ëlan ured-

    MARIJA 3/10. 2/16/10 10:46 Page 34

  • o k o g o s p e p o d o m o v i n i

    ”MARIJA” 3/2010. - 115

    niπtva D. Hasenay. Objavljen je u 2tisuÊe primjeraka, a moæe se nabaviti ucrkvi. (IKA)

    Novi Gospin kipKardinal J. BozaniÊ blagoslovio j