Vladimir Poljak - Didaktika

5/11/2018 Vladimir Poljak - Didaktika - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/vladimir-poljak-didaktika-55a231fb10fa3 1/29

Vladimir Poljak- Didaktika

1. O PREDMETU I ZADACIMA DIDAKTIKE

- grč. poučavanje (δ ι δ α σ κ ω ,-ε ι ν )- taj naziv u pedag. terminologiju

uvode Ratke i Komensky u 17.st, makar se ona kao ped. kategorija i funkcija pojavljuje s pojavom čovjeka (prvo direktno podučavanje usmenom predajom, a kad prirodno-radno iskustvo postane preveliko onda nastaju škole)

- škola- prvo se bave sadržajem poučavanja, a ne i metodikom rada- razvoj proizvodnje iziskuje sve masovnije školovanje pa ono mora biti brže i

ekonomičnije- zato se nameće pitanje načina tj. vještine poučavanja i učenja (to se postavlja nastankom građ. klase i građ. društva)

- zato Ratke 1613. predlaže “vještinu poučavanja” (kasnije to preuzima Komensky u“Velikoj didaktici” )- zato je 17. st stoljeće didaktike što označava reformu škole usmislu didaktike kao vještine poučavanja

- Komensky: def. didaktike: “opća vještina o tome kako valja poučavati svakoga u

svemu” (preširoko: obuhvatio i odgoj i obrazovanje što je područje pedagogije)- u knjizi je prvi razradio sistem i sadržajno odredio pojam didaktike- prvenstveno govori o školskom radu tj. nastavi jer se tu poučava

organizirano- on je aktualan do 19. st- tada su shvatili da je didaktika različita od pedagogije

- krajem 19. st i poč. 20. st didaktika ograničava predmet na područje obrazovanja(pedagogija je podjeljena na teoriju odgoja i na teoriju obrazovanja tj. didaktiku)

- u prvim desetljećima 20. st didaktika više ne obuhvaća samo organiziranoobrazovanje (unutar škole) već se proširuje i izvan okvira redovite nastave“dopunsko obrazovanje” (obrazovanje ne završava krajem školovanja) kao npr.

seminari, mediji,…-suvremena didaktika stoga uzima u obzir i samoobrazovanje- i u dop. obrazovanju javlja se sličan program “nastave” (neko preuzima ulogu

učenika neko učitelja) zato poučavanje treba tumačiti kao raznovrsnu in/direktnu pomoć učenicima u učenju-JEDINSTVENE SU ZAKONITOSTI PROCESAOBRAZOVANJA OSOBE (postoje razlike u sadržaju i načinu izvođenja, dobi učenika, psihfiz sposobnosti, vremenskom trajanju,…)

- R&K (tad heretici) didaktika je prihvaćena na slaven. i german. području, dok uSAD-u i anglosaksoncima ne ( koriste naziv education koji znači i odgoj iobrazovanje, ko zamjena didaktici je ped. termin curriculum)

- pitanje didaktike europ. autori rješavaju njenom diferencijacijom: 1. s obzirom nadob (predškolska, osnovno/srednjo/visokoškolska, andragoška,…), 2. s obzirom na

integraciju s drugim znanostima (filoz., psih., kibernet., komunik., medijalna,algoritamska, teledidaktika, ergodidaktika,…)

- grafički prikaz didaktičke djelatnosti unutar pedagoške djelatnosti:

1



- definicija (koja obuhvaća obrazovanje u cjelini bez obzira na brojne specifičnosti unjenoj diferencijaciji na brojne grane: “grana pedagogije koja proučava opće

zakonitosti obrazovanja” -opće zakonitosti: stalne uzročno-posljedične veze i odnosiu procesu stjecanja obrazovanja)

-kritika: 1. da didaktika ne može proučavati samo obrazovanje kad je nastavasama po sebi nedjeljivi obrazovno-odgojni proces

2. da je obrazovanje puno širi pojam od sistematskog obrazovanja uškoli na koje se centrira didaktika

- pedagozi s druge strane u odnosu odgoja i obrazovanja govore o njima kaoordiniranim varijablama, a one su u stvari komplementarne i međusobno korelativne(jednako važne)

- u redovnoj se nastavi za vrijeme redovnog školovanja provodi najorganiziranije,najsistematskije i najintenzivnije obrazovanje, pa se ono prenosi i na dopunskoobrazovanje- osnovno područje didaktike jest proučavanje i otkrivanje zakonitostiobrazovanja ličnosti, bez obzira na to gdje se to obrazovanje vrši, jer su zakonitostiobrazovanje jedinstvene

- didaktika je samostalna nauka iako korespondira s drugim znanostima (filoz, psih, logika, soc, antrop,…) čijim se rezultatima koristi, a od nekih preuzimasadržaje obrazovanja (školski predmeti)

2. POJAM OBRAZOVANJA

- obrazovanje kao jedna od osnovnih pedagoških kategorija i funkcija obuhvaća u sebiznanje i sposobnosti (prema dimenzijama znanja i stupnju sposobnosti razlikuju sestupnjevi obrazovanosti ljudi)

- a) ZNANJE:

- def: sistem ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti

koje je čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti

1. ČINJENICE su konkretnosti, pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje čovjek upoznaje percepcijom

2. GENERALIZACIJE (ili apstrakcija) su pojmovi, pravila, principi, metode,zakoni, definicije, zaključci, dokazi, kategorije, hipoteze,…-ne spoznaju se percepcijom

- s obzirom na kvalitetu razlikujemo više stupnjeva znanja:a) znanje prisjećanja- najniža kvaliteta, čovjek se samo sjeća nekih sadržaja o

objektivnoj stvarnosti (nešto su učili ali se ne sječaju što) b) znanje prepoznavanja- identificira se pripadnost nekog sadržaja ali ih se ne zna

objasnitic) znanje reprodukcije- reprodukcija nekog sadržaja ali ga se ne shvaćad) znanje operativnosti/ operativno znanje- sadržaj se zna i primjenjujee) kreativno/stvaralačko znanje- na temelju stečenog znanja čovjek stvara nova

- stjecanje znanja u didaktici se još zove materijalna strana obrazovanja

- b) SPOSOBNOSTI:- def: kvaliteta ličnosti koja je tako formirana da uspješno obavlja neku djelatnost

2



(rad, aktivnost, funkciju)

- u ovom pojmu obuhvaćene su 3 karakteristike:1. sposobnost je kvaliteta ličnosti (pripada samo čovjeku, ne niti mrtvoj materiji ni

nekim drugim bićima)2. sposobnost se pokazuje u djelatnosti čovjeka

3. sposobnost se odnosi na uspješnu ljudsku djelatnost- s obzirom na različita područja ljudske aktivnosti razlikujemo različita područjaljudske sposobnosti:a) senzorne/perceptivne sposobnosti- sposobnost osjetilnog doživljajab) manualne/ prektične sposobnosti- aktivni odnos čovjeka prema konkretnoj

materiji i njenoj transformacijic) sposobnost izražavanja- geste, mimika, govor, pjevanje, slikanje, crtanje,

pisanje, čitanje,…d) intelektualne/mentalne sposobnosti- drugi je naziv inteligencija

- sposobnosti dijelimo s obzirom na organ: 1. fizičke (putem vanjskih mišića)2. mentalne (putem unutarnjeg

mišića-mozak)- uzimaju se u obzir i drugi organi, kako npr. govorni organ za razvijanje sposobnostiizražavanja (kombinacije čine cjelovitu ljudsku sposobnost)

- sposobnosti nisu unaprijed dobivene rođenjem-one se razvijaju-iako razvojsposobnosti ovisi o dispozicijama tj. nasljeđenoj anatomsko-fiziološkoj strukturičovjeka (unutrašnji faktor) i o vanjskoj sredini u kojoj čovjek živi i radi (vanjskifaktor)

- zadatak nastave je da posredstvom brojnih i raznovrsnih aktivnosti u mladojgeneraciji potpomaže i unaprijeđuje razvoj sposobnosti

- razvijanje sposobnosti se u didaktici naziva funkcionalna strana obrazovanja

- ljudsko obrazovanje se uvijek pokazuje u jedinstvu znanja i sposobnosti (znanje je baza za nadgradnju sposobnosti- s obzirom na sadržaj znanja i sposobnosti imamo različite vrste obrazovanja: opće,

usmjereno, specijalističko, klasično, humanističko, ekonomsko, političko,prirodoznanstveno, tehničko,…

3. OBRAZOVANJE I NASTAVA

- 1. FAKTORI NASTAVE:- 3 glavna čimbenika: a) nastavnik - kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika

organizira efikasan procs obrazovanja, pa i nastave u cjelinib) učenik- stjecatelj obrazovanja samostalnim učenjem ili preko

profesorac) nastavni sadržaj- sadrži program obrazovanja

- ova 3 čimbenika čine didaktički trokut- ako fali koji, to nije nastava- odnosi među njima čine različite sisteme nastave

- 2. ZADACI NASTAVE:- nastava je proces, kretanje usmjereno na ostvarivanje određenih zadataka- rezultat je

novo stanje, ostvarenje neke nove kvalitete

3



- nastavni zadaci kao rezultati nastavnog procesa su trojaki:a) materijalni zadatak nastave- odnosi se na stjecanje znanja o objektivnoj

stvarnosti koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta-didaktički materijalizam: karakteristian za staru školu do kraja 19. st kad sesmatralo da je što više znanja dobro dapače poželjno (tjeralo se djecu da što više

memoriraju bespotrebne stvari- nastava je tada patila od tzv. lekcionizma tj.zadavanja lekcije u školi, memoriranje lekcije doma i provjeravanja te iste lekcijeu školi- to je uvjetovalo tzv. formalističko znanje (mehaničko memoriranje) tj.formalizam u znanju)- učenici se takvim znanjem nisu mogli okoristiti u životu,imaju znanje na stupnju reprodukcije, i to ih čini nesposobnima za život, fali imprimjena znanja tj. operativno znanja

b) funkcionalni zadatak nastave (formalni zadatak)- odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti-senzornih, praktičnih, izražajnih,intelektualnih (njime se postiže razvijanje psihofizičkih funkcija)- postizanje ovog je puno teže od a), bitan za ostvarivanje operativnog znanja-za to se zalažu predstavnici nove škole sa prijelaza 19. na 20. st-žele što veće

razvijanje psiho-fiz. funkcija (time se stvara didaktičkifunkcionalizam/didaktički formalizam)- problem je u tome da da bi učenici razvijali te funkcije moraju imati neku predhodno bazno znanje (!!! iz toga se zaključuje da d.m. pojam obrazovanjasvodi na znanje, a d.f. na sposobnost-ova bi dva pravca trebala bitikomplementarna kao što su neodvojivi znanje i sposobnost)

c) odgojni zadatak nastave- nastava mora davati i određene odgojne vrijednosti(moralne, estretske, fizičke, radne) pa je po tome nastava odgojno-obrazovni proces- ovo inače ne spada u didaktiku, ali daje potpuniji izgled

- 3. VRSTA NASTAVE I NJIHOVA BITNA OBILJEŽJA

- kriteriji za vrste nastave (isprepliću se ti kriteriji, nastava je dijalektična):a) stupanj školovanja-osnovno/srednjo/visokoškolska nastava b) stupanj obaveznosti tj. dobrovoljnosti-obavezna, izborna, fakultativna

-izborna nastava-uvodi se radi prikladnije diferencijacije u sadržaju obrazovanjas obzirom na interese učenika, u predlaganju izbornih predmeta mogu sudjelovatii učenici, ova nastava ima isti status ko redovna- fakultativna nastava- nastava po principu dobrovoljnosti, nije obavezna(razlika naspram izborne n.)

c) programska namjena i sistem izvođenja-redovna, dopunska, dodatna, produžna, izvanredna- redovna ili obavezna nastava-najčešća, redovno školovanje u pojedinomstupnju školovanja, podjednako obavezna za sve polaznike, propisan program ivrijeme trajanja (to propisuje prosvjeta)- dopunska nastava- ide uz redovnu, za one učenike kojima ide teže, takvunastavu propisuje nastavničko vijeće, izvodi se izvan redovne nastave u školi

- produžna nastava- varijanta dopunske, organizira se na kraju godine nakonredovnog školskog rada, organizira ju nastavničko vijeće za one koji su pali iznekih predmeta, izvode ju isti nastavnici kod kojih su učenici pali, organizira se u

4



osnovnoj školi jer je ona obavezna - dodatna nastava- za učenike koji imaju potrebu i interese za proširivanjem

znanja, zna biti dosta raznovrsna prema programu i načinu rada, organizira se samanjim ili većim grupama bez obzira na razrednu pripadnost, liberalan oblik nastave od redovne, grupe dobijaju nazive “mladi prirodnjaci, klub prijatelja

antike,…”-interesne grupe, organizira ju nastavničko vijeće, a vode ju nastavniciili specijalizirani stručnjacid) dimenzije nastavnog programa-standardna, skraćena, proširenae) vremenska koncepcija obrade programa-kontinuirana, tečajna, seminarskaf) tradicionalni ili suvremeni sistem rada-tradicionalna, konzervativna,

petrificirana, suvremena, modernag) nastavna oprema-kompjuterska, RTV, satelitska, kibernetička, tehnološkah) sistem rada nastavnika-razredna, predmetna, timskai) brojčane formacije učenika-zajednička, frontalna, individualna, grupna, u

parovima j) dominacija nastavnih metoda- verbalna, demonstracijska, prektična,

instrukcijskak) karakter nastavnog rada-teorijska, praktična, proizvodnal) mjesto izvođenja-školska, terenska, u udruženom radum) način komuniciranja nastavnika i učenika-direktna, indirektna, na daljinu

(dopisna)n) didaktički sistem rada- heuristička, razvojna, programirana, egzemplarna,

problemska, mentorska, predavačka, katehnička, majeutičkao) unutrašnja individualizacija rada-individualizirana, primjerena, elastična p) razni spoznajni i psihološki činioci- zavičajna. doživljajna, prigodna, dinamična

- postoji i nastava izvan škole (za njhu isto vrijedi didak. trokut):

a) tečajevi/seminari- može se održavati paralelno s redovitom nastavom, ali dakakoizvan nje (tečaj C. križa, prve pomoći, seminar za mlade zadrugare!!!), nonajčešće se događa nakon završene redovne n. kao svojevrsno usavršavanje ilido/prekvalifikacija, organizatori nastave su radna poduzeća, škole, stručnadruštva,…imaju obavezne završne ispite

b) dopisna nastava- organizira se radi školovanja posredstvom dopisivanja, učenicise pismenim putem upoznaju s programom obrazovanja, i obaveze prema školiobavljaju pismenim putem, školovanje je ili općeobrazovno ili stručno, uspjehovisi o samodisciplini učenika, profesori drže konzultacije (jedini način uspostaveodnosa profesora i učenika), ova nastava je dosta ekonomična, može obuhvatiti

mnogo učenika iz različitih mjesta koliko udaljeni bilic) televizijska ili radio škola- nastava s posredstvom radiotelevizijskih obrazovnihemisija

4. SADRŽAJ OBRAZOVANJA

5



- propisuje se školskim programom i planom- budući da postoji razgranat sistem školovanja postoje i razne vrste nastavnih planova

i programa s obzirom na: vrstu škole (osnovna, srednje različitih smjerova, više,fakulteti), školske organe (savezni, općinski, republički n. planovi), trajanješkolovanja (normalni i skraćeni n. planovi), potrebe školovanja fizički i psihički

retardirana djece, opseg obuhvaćenih sadržaja (minimalni i maximalni n. planovi), nacionalni sastav, specijalne zadatke koje obavlja škola u istraživanju(eksperimentalne škole)

- A) NASTAVNI PLAN

- školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju:1. odgojno-obrazovna područja (društveno, jezično-umjetničko, prirodno-

matematičko, redno-tehničko, tjelesno-znanstveno, obrana-samozaštita), tj. predmeti koji će se obučavati u određenoj školi

2. redoslijed obučavanja tih područja tj. predmeta po razredima ili semestrima3. tjedni broj sati za određeno područje tj. nastavni predmet

1. IZBOR ODGOJNO-OBRAZOVNIH PODRUČJA, TJ. NASTAVNIH PREDMETA

- jedan je od temeljnih problema u određivanju sadržaja obrazovanja uopće- mijenja se tokom povijesti (mijenja se mišljenje što seve mladi naraštaj treba učiti)- izbor predmeta paralelan je sa razvojem znanosti (predmeti sadržavaju osnovna

znanja aktualnih znanosti)- brzi razvitak znanosti (dinamičnost) predstavlja problem jer se naučni sistemi

moraju stalno mijenjati+ znanosti se diferenciraju na grane (nekad je bila samo biologija a danas iz nje nastaju anatomija, fiziologija,..)

- znanost se u nastavni predmet transformira s obzirom na psihofizičke snage učenika

(osnovna škola ima niži stupanj diferencijacie znanosti npr. priroda i društvo)- u izboru treba rukovoditi i nekim drugim pedagoškim kriterijima s obzirom na

ostvarenje zadatka obrazovanja, općeobrazovnog ili usmjerenog- predmeti imajurazličiti status pa po tome dobivaju i nazive: glavni, sporedni, opći, obavezni,fakultativni, izborni, općeobrazovni, stručni, …-ovakva se podjela provodi nakonosnovne škole!!!

- nastavni predmeti imaju dvojaki naziv: 1. s obzirom na naučno područje kojempripadaju ili grani (kemija, analitička kemija) i 2. status

- kada se pristupa analizi konkretnog nastavnog plana treba se ustanoviti:a) kojem znans. području ili užoj grani pripada predmetb) kojem stupnju diferencijacije odgovara

c) koji ima status- teškoće u izboru imamo i radi stručnog egoizma (svi misle da je njihova znanost

bitnija- preopterećenje učenika)- rješeno ovim postupkom: prvo provedena

globalna podjela sadržaja obrazovanja, dobija se obrazovna jezgra (odnosi se naredovnu nastavu), a zatim se dodaju izborni (od VII. razreda-bira se jedan), fakultativni (ne obavezni, bilo bi dobro da ih se pohađa) predmeti, tečajevi i

izvannastavne slobodne aktivnosti (svi učenici, moraju imati najmanje jednu)+ uz ovu podjelu provedena je ravnoteža između integracije i diferencijacije nastavnih

6



sadržaja (u mlađim razredima osnovne škole postoje 6 osnovna predmeta, a kasnijese oni u višim razredima diferenciraju- iz prirode i društva nastaju npr. zemljopis i biologija)

2. RASPORED PREDMETA U NASTAVNOM PLANU- predmeti su u nastavnom planu raspoređeni po razredima- poredak može biti:

a) sukcesivni-znači da se prvo u potpunosti prouči jedan predmet, zatim drugi, itd.; -- takav raspored dominira do 18. st- prema broju proučenih predmeta se utvrđivao stupanj školovanja (npr.srednjevjekovnih “sedam slobodnih vještina”-gramatika, retorika, dijalektika,aritmetika, geometrije, astronomija, glazba-tim ih se redom i učilo), takavraspored korist i Komensky- prednosti: što se učenici koncentriraju u jednom razdoblju samo na jedno područje- nedostaci: 1. učenici uče široko područje toga predmeta u određenom stupnju

školovanja što bi moglo biti preteško za njihovu dob 2. svaka znanost je vezana za druge znanost upravo preko objektivne

stvarnosti u kojima one zajedno egzistiraju, pa zato ne možemo jednu znanost isključiti i proučiti je u potpunosti a da se nedotičemo drugih (npr. učiti fiziku bez znanja matematike)

3. ujedno učenje jedne stvari u dugom vremenskom intervaluuzrokuje monotoniju

b) simultani- istodobno proučavanje više predmeta-nedostaci: učenici ne mogu svojim mentalnim snagama u svojoj svijestiistodobno obuhvatiti mnogo predmeta i podjednako se koncentrirati na njih

c) kombinacija dvaju predhodnih- najbolje rješenje- kombinacija ima linijsko-spiralni raspored

3. BROJ TJEDNIH SATI

- broj sati tjedno nekog predmeta određuje se prema njegovoj obrazovnoj i odgojnojvažnosti, složenosti i težini predmeta kao i ukupnom vremenskom opterećenjuučenika

- B) NASTAVNI PROGRAM

- je školsko dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnihsadržaja (to su 3 osnovne didaktičke dimenzije obrazovanja)- nastavnim programom propisuju se konkretni sadržaji pojedinog nastavnog predmeta,

pa je nastavni program konkretizacija nastavnog plana- nastvni je program opširniji od plana (nije u tablici ko ovaj već se nalazi na desecima

strana)

1. OPSEG ILI EKSTENZITET NASTAVNOG PROGRAMA

7



- širina znanja i sposobnosti koje učenici moraju steći u nastavi pojedinogpredmeta

- odnosi se na kvalitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje učenici moraju steći(u tom se pogledu opseg usklađuje s prostornim [odnose se na predmete u kojima

dominira proučavanje prostornih odnosa], vremenskim [odnose se na predmete ukojima dominira proučavanje vremenskog raspona u povijesti], brojčanim [odnose sena predmete u kojima dominira proučavanje brojevnog niza u matematici],vokabularnim [odnose se na predmete u kojima dominira proučavanje vokabular ustranom i materinskom jeziku] i dr . koncentrima ili radijusima za postojeći razred

- razlika nauke i predmeta leži u kvantiteti činjenica i generalizacija (niži stupanjškolovanja-manja kvantiteta, viši stupanj- veća kvantiteta, nauka znači najvećukvantitetu, a u predmetima se ta kvantiteta regulira s obzirom na razred,dob učenika istatus predmeta)

2. DUBINA ILI INTENZITET NASTAVNOG PROGRAMA

- određuje dubinu znanja i stupanj tj. kvalitetu sposobnosti- razlikujemo duboka i površna ljudska znanja (reguliraju se dubinom rasčlanjivanja

sadržaja tj analizom koja je ili općenita tj. makroanaliza ili duboka ili precizna tj.mikroanaliza)

- mikroanaliza nema dna jer se znanost stalno širi- ali nastavni program to moradonekle regulirati (tu se pazi na intenzitet ili stupanj sposobnosti koje učenici mogusteći)

- intenzitet, kao i ekstenzitet određuju nastavnici koji moraju biti stručnjaci u svom području, a ujedno i sposobni

- na temelju formulacije teksta nastavnog programa treba najprije ustvrditi kojem užemznanstvenom krugu pripada taj n. sadržaj (ako tekst govori o građi cvijeta znači da seradi o anatomiji bilja)

- ponekad dolazi do premalog (nastava se čini lagana- to kasnije predstavlja problemučenicima, ne mogu pratiti kasnije nastavu koja se nadovezuje, karakteristično za prelaz sa osnovne na srednju i srednje na fax) ili prevelikog (nastava se teška)intenziteta- najidealnije rješenje je proporcionalno širenje ekstenziteta sintenzitetom!!!

3. REDOSLIJED ILI STRUKTURA NASTAVNOG PROGRAMA

- njime se određuje kojim će se redom obrađivati nastavni sadržaji pojedinog predmetau jednom razredu, pa i redoslijed tog predmeta u nekoliko razreda

- 3 načina rasporeda nastavnih sadržaja:

a) linijski ili sukcesivni- tematika predmeta jednog razreda sukcesivno se niže jednaza drugom (1. tema→2. tema →3. tema → itd.)- primjer: (za povijest)-prve zajednice, antičko ropstvo, feudalizam, burž.revolucije, monopolistički kapitalizam, imperijalizam…)- teme se ne ponavljaju-loše!! za učenike radi stalnog novog gomilanja gradiva,ali najekonomičnija tehnika

8



- karakt. za srednje škole pa na više- u osnovnima to ne može biti jer stvaraklincima probleme oko shvaćanja (problem proizlazi iz suprotnosti struktureznanosti i psihičke zrelosti učenika!!!-zato se vrši strukturiranje nastavnihsadržaja u sukcesivnom nizu kroz: 1. etapu uvođenja od psihološke jednostavnosti do znanstvene jednostavnosti i 2. etapu prelaženja od

znanstvene jednostavnosti do znanstvene složenosti; sukcesivni raspored može biti: 1. silazni [karakterističan kod nižih razreda, polazi se od onoga što jeučenicima psihički prisutupačnije silazno prema znanstvenoj jednostavnosti, npr.kad u prirodi i društvu se prvo uči o većim životinj. bićima, a zatim se prelazi na jednostanične organizme- !!! po ovome se najbolje vidi razlika predmeta odznanosti, znanost ide u suprotnom smjeru] i 2. uzlazni [ od znan. jednostavnosti na složenost; npr. od jednostanič. organizma prema sisavcima, aliu složenijoj verziji; !!! dijalektički zakon razvojnosti kakvog imaju iznanosti])- teško je za odrediti granicu silaznog na uzlazni raspored- nedostaci: jednosmjenost uzrokuje zaboravljanje gradiva jer se ono ne ponavlja

b) koncentrični- nastavni se sadržaji iz razreda u razred raspoređuju u koncentričnim krugovima- širi krugovi predstavljaju više razrede koji obuhvaćaju tj. ponavljaju gradivo istetematike samo manjeg obujma nižih razreda (manji krugovi)- time je rješionedostatke linijskog rasporeda- radijus kruga znači proširivanje i produbljivanje nastavnih sadržaja slika!!! ponavlja se iz predhodnog razreda

proširuje se i produbljuje za tekući razred

- prednosti: ponavljanjem se obnavlja i bolje utvrđuje znanje- nedostaci: gubi se vrijeme-neekonomičan

smanjuje se intenzitet sadržaja (ako se u srednjoj školi mora ponavljati gradivo osnovne, ili srednje na faxu)- neke zemlje to prevladavaju na način da izostavljaju s vremenom uže krugove

c) kombinirani

- je kombinacija sukcesivnog i koncentričnog raspoređivanja- takav imamo i mi- krug se dijeli na kružne odsječke (nastavni sadržaji tokom godine), oni se zatim postavljaju u linijski slijed

slika!!!

4. NAZIVI POJEDINIH DIJELOVA NASTAVNOG PROGRAMA

9



- didaktička terminologija (nazivi koji se upotrebljavaju u programu i njegovi sudijelovi):

a) predmetno područje- relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog

predmeta ( npr. u matematici predmetna su područja geometrija, aritmrtika,…)- ona se mogu obrađivati simultano, sukcesivno ili naizmjence b) nastavna cjelina- kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira

određena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejomc) nastavna tema- pojam koji je po sadržajnom određenju veoma nalik na nastavne,

predmetne cjeline- razlike su s obzirom na opseg sadržaja (cjelina je šira od teme, odnosno cjelinaobuhvaća kompleksniju tematiku)- nije bitno određivat granice između cjeline i teme

d) nastavna jedinica- opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ilidvostruki sat (blok-sat)- sat traje 45 min

5. PROMJENE NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA

- budući da se s vremenom znanost usavršava, pojedini dijelovi programa zastarjevaju pa ih sr treba usavršiti, prerađivati, aktualizirati

- povremeno veće ili manje promjene u nastavnom planu i programu nužne su inormalne, jer znače neprestano gibanje naprijed

- prerađivanje mora biti: 1. studijsko (treba se odrediti što je zastarjelo-poticaj daju(proces prerade) nastavnici, službeno-pedagoška služba,..)

2. zatim se treba okupiti stručnjake (nastavnici, pedagozi,…)da stvore reviziju

3. oni sakupljaju potrebnu dokumentaciju (primjedbe

dobivene anketama, intervjuima,…)4. primjedbe se studijski proučava5. definira se koncepcija novoga nastavnog plana i programa

što je temelj za izradu njegova nacrta6. eksperimentalno se provjerava u eksper. školama-

ustanovljava se adekvatnost i neadekvatnost, to zna trajatinekoliko godina (najadekvatnije da traje toliko kliko treba jednoj generaciji da završi školovanje)

7. određuje se definitivni plan i program8. službeno se propisuje i dobija značenje službenog školskog

dokumenta

- usporedno s ovim procesom nastavnike treba upoznati s promjenama u protivnom inajbolji program može biti promašen

5. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA

10



- nastava je proces koji ima svoj tok, kretanje, trajanje, uzročno-posljedičnupovezanost tj. zakonitost, itd., ali je taj proces na obrazovanju ličnosti veoma složen(ima svoju strukturu)

- krajnji cilj nastave: ostvariti materijalne, funkcionalne i odgojne zadatke

predhodi mu nastavni rad koji ima etape- koje su to etape rada? (različiti autori govore svako svoje)npr. Herbart: jasnoća, asocijacija, sistem, metoda

Weber: vanjski podražaj, primanje, izražajFrick: predavanje, prerađivanje, primjena,...

- za nijednu predloženu etapu se ne može reći da je kriva ili isključiva, a i teško je rećikoja je od predloženih struktura najprihvatljivija- nijedna se ne može uzeti kaouniverzalna !!!

- sređivanjem predloženih etapa struktura može ih se kategorizirati:a) jedne se odnose na specifične organizacijske ili didaktičke komponente

nastavnog procesa ( priprema, priprava, uvođenje, postavljanje problema,

prikupljanje materijala, obrađivanje, izvođenje rada, uvježbavanje, ponavljanje,učvršćivnje, provjeravanje, ocjenjivanje) b) druge na spoznajne (promatranje, mišljenje, razmišljanje, analiza, definiranje,

generaliziranje, pronalaženje, produbljivanje, pretpostavljenje, planiranje, ,sistem, sinteza, spoznavanje, sistematiziranje, uspoređivanje, zaključivanje)

c) treće na psihološke ( asocijacija, doživljaj, izražaj, jasnoća, osmišljanje, predočavanje, primanje, uživljavanje, razumijevanje, primanje, ponuda)

d) a četvrte na metodičke elemente ( izrada, izlaganje, korigiranje, raspravljanje,objašnjavanje, predavanje, prikazivanje, raspravljanje, razvijanje)

- spoznajni, psihološki i metodički elementi su mikroelementi u mikrostrukturi

pojedine etape nastavnog procesa, pa se zbog toga ne mogu smatratisamostalnim etapama- razlikujemo 2 vrste elemenata: 1. globalne ili makroelemente ( njima se

određuju osnovne etape ili komponentenastavnog procesa)

2. mikrolementi (sastavni dijelovimakrostrukture pojedine etape)

- grafiči prikaz strukture (ona je dvodimenzionalna tj. razgranata- jer neki sedijelovi nižu u sukcesiji jedan nakon drugog, dok su drugi simultani= po tom sevidi da je nastava dinamičan, a ne statičan proces, zato i ne može postojati jednastandardna struktura)

- ovaj prikaz pokazuje dijelove koji se nižu u sukcesiji (još se zovu osnovnim etapama nastavnog reda ili osnovnim

komponentama nastavnog pocesa ( to su: pripremanje učenika za nastavu, obrada novih nastavnih sadržaja, vježbanje,ponavljanje i provjeravanje- znaju u nastavi imati i zbrčakan redosljed, ali se po logici ipak kreću ovim redom)

6. MATERIJALNO- TEHNIČKA OSNOVA NASTAVE

11



- ova se osnova odnosi na upotrebu materijala-konkretnog i duhovnog- na kojemu seosniva proces obrazovanja

- nastava se ne može izvoditi u praznom- zato mora od početka imati svojumatrerijalnu opremu

- vrste materijalne opreme:a) izvorna stvarnost- objektivna stvarnost kao izvor za stjecanje znanja i

razvijanje sposobnosti

- kada učenici izlaze u prirodu (obj. stvarnost) učiti, ili dio te prirode unose uučionicu- ona je najširi i najegzaktniji izvor znanja

- odnos učenika prema stvarnosti može biti promatrački, ali bolje je kad je aktivan(neki praktični radovi u prirodi)

- stvarnost škole mogu učenicima približiti izgradnjom akvarija, zookutića, terarija,insektarija, rasadnika, školskog vrta, pčelinjaka, prometnog poligona, meteorološkestanice,...

- važna radi usvajanja činjenica, pa je zato adekvatni ili primarni izvor zaspoznavanje činjenica b) nastavna sredstva- kao zamjena kada je izvorna stvarnost nedostupna za

neposredno proučavanje- ona su didaktički oblikovana izvorna stvarnost- one su također važan izvor znanja i baza za razvijanje radne sposobnosti- njihova se vrijednost postiže didaktičkim oblikovanjem- vrste nastavnih sredstava:

a) vizualna- osnivaju se na video-komponenti; s obziriom na dimenzijemogu biti trodimenzionalna (prikazuje stvarnost u 3 dimenzije) ilidvodimenzionalna (prikazuje stvarnost u 2 dimenzije), a na didaktičku

funkciju, statična (ona koja su u svojim dijelovima nepokretljiva) idinamična (ona koja su u svojim dijelovima pokretljiva)

DVODIMENZIONALNA TRODIMENZIONALNASTATIČNA - crteži

- slike- fotografije- dijagrami- grafikoni- karte (zemljopisne i dr.)- kartogrami- plakati- tablice (kronološke, i dr.)- dijapozitivi- dijafilmovi- itd.

- kolekcije (veoma brojne iraznovrsne)

- preparati (suhi i mokri)- modeli (statički)- reljefi- makete- itd.

DINAMIČNA - aplikacije- dinamične slike (performirane slike

sa spiralom kao podlogom za postizanje dinamičnosti)

- film (element film)- televizijske emisije

- dinamički modeli- instrumenti- aparati- strojevi- računaljke- slagalice- globus- planetarij- itd.

12



b) auditivna- osnivaju se na audio-komponenti, služe kao slušni izvor znanja,to su zvučne snimke ljudskog izražavanja (verbalnog ili glazbenog-vokalnog ili instrumentalnog), snimke glasanja životinja i raznih drugihprirodnih tonova snimljene na magnetofon, audio-vrpce ili cd-e, ovamoubrajamo i radio-emisije

c) audio-vizualna- imaju i audio i video komponentu istovremeno, to suzvučni filmovi i televizijske-emisijed) tekstualna- tekstovni materijal, kao udžbenici, slikovnice, članci, zbornici,

pravopisi, rječnici, leksikoni, enciklopedije, književna djela, itd.

c) tehnička pomagala- to su oruđa za rad (šestar, kutomjer, trokut, stalci,mikroskop, plamenik, dijaprojektor, televizor, vješalice,…)- treba razlikovati nastavna sredstva od pomagala- prva su sredstva kao izvoriznanja, a druga oruđa za rad- isti predmet može jednom biti sredstvo, a drugi put pomagalo (u fizici je poluga sredstvo jer je predmet proučavanja, a u tehničkom je ona oruđe)

- pomagala pridonose razvijanju radnih sposobnosti učenikad) tehnički uređaji- uređaji koji olakšavaju nastavu, a nisu ni sredstva, ni

pomagala (npr. uređaj za vodu, plin, struju, zamračivanje prostorije, podizanje ispuštanje ploče,…)- pridonose ekonomičnost nastave jer brzo stavljaju u funkciju pojedina nastavna sredstva ili pomagala

e) nastavna tehnologija- multimedijski mediji (npr. spajanje audio- i video-komponente u audio-video komponentu, ili dodavanje cd-a uđžbeniku[multimedijski udžbenik ])- spoj tehnologije i obrazovanja- konstruiranjem strojeva koji zamjenjuju čovjeka pri izvođenju neke

intelektualne aktivnosti (npr. kompjutora) proširila se misao o tehnologiji i na područje nastave- zamisao da se klasični didaktički trokut zamijeni didaktičkimčetverokutom (nastavnik-učenik-sadržaj-tehnika)- tehnika preuzima dio funkcije nastavnika, on preuzima funkciju organizatoranastavne tehnologije- zaključak: idemo prema industrijalizaciji obrazovanja- vode se debate o tome

7. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE

- materijalno-tehnička strana nastave je osnova za nadograđivanje procesa spoznavanja- nastava je proces spoznavaja jer u nastavi učenici stječu nove znanstvene spoznaje,

novo znanje- nastava je specifičan proces spoznavanja zbog čega se razlikuje od znanstvenog procesa spoznavanja u metodološkom smislu-razlike:1. znanstvenik znanst. metodologijom dolazi do spoznaja, a nastavnik

nastavnim metodama vodi učenika do već gotovih istina;2. znanstvenik ide nesigurnim putem dok nastavnik sigurnim;3. znanstvenikov rad je dugotrajan, pun oscilacija i zastranjivanja, dok je

nastavnikov puno kraći

13



4. znanstvena problematika je puno ekstenzivnija i intenzivnija, a nastavnisadržaji su didakt. dimenzionirani

-sličnosti:1. !!!! zajednički im je fenomen spoznavanja

- didaktika preuzima spoznajne elemente iz gnoseologije (spoznajne teorije)- gnoseologija se grana na 3 pravca:a) senzualizam- stvarnost se može spoznati osjetilima b) racionalizam- stvarnost spoznaje samo ljudski razumc) pragmatizam- praksa tj. rad je osnova cjelokupnog ljudskog spoznavanja

- sva tri pravca utječu na didaktiku- koji je najbolji način spoznaje? najbolje jekombinirati sva tri pa kada govorimo o spoznajnoj strani nastave imamo na umu primjenu spoznajnih funkcija- promatranja, mišljenja i prakse

1. PROMATRANJE

- def: je plansko, organizirano i rukovođeno percipiranje (ono je viši stupanj percipiranja)

- svako promatranje je percipiranje, ali ne i obratno (nastavnik može pokazivati predmet da ga učenici percipiraju, ali ako tokom demonstracije rukovodi uspoznavanju osjetnih svojstava to znači da učenici promatraju taj predmet)

- učenici promatranjem zahvaćaju osjetnim organima mnoge osjetne kvalitet predmetai pojava

- osjetna područja ili osjetni modaliteti su: vid, sluh,okus, njuh, toplina, dodir,hladnoća, bol, položaj, kretanje, napor, te različiti organski osjeti (njime se spoznajurazličite osjetne kvalitete-boje, oblici, prostorne relacije i položaje, dimenzije,kretanje, itd.)

- u procesu nastave osobito je značajno vizualno i slušno osjetno područje

- prilikom promatranja moramo i verbalno izraziti osjetne kvalitete njihovimimenovanjem i tako razviti u učenika adekvatan vokabular

- što je bogatiji “fond” osjetnih podataka u učenika to je sigurnija baza za misaoni rad- osjeti su nam ograničeni pa se čovjek koristi različitim instrumentima- tu se radi o

tzv. posrednom promatranju- instrumenti mogu biti: a) dubinski-za upoznavanje mikrokozmosa (mikroskop)

b) mjerni- kojima se pomoću mjerila preti manifestacija neke pojave (barometar)

c)regulacioni- pomoću koje se regulira neka pojava, a zatimmjeri učinak ljudske intervencije

- promatranje može biti:

1. a) direktnob) indirektno

2. s obzirom na trajanje:a) kratkotrajnob) dugotrajno

3. s obzirom na in/direktno vođenje:a) vođenob) samostalno

14



4. s obzirom na ekstenzitet obuhvaćenih podataka:a) djelomičnob) potpuno

5. s obzirom na sociološku formaciju učenika:a) pojedinačno

b) grupnoc) kolektivno6. s obzirom na mjesto promatranja:

a) u učionicib) izvan učionice

- razvijanje sposobnosti promatranja se razvija samim promatranjem (treba učenicimašto više omogućavati da promatraju)

- promatranje je permanentan proces u nastavi- treba se neprestano primjenjivati usvim etapama nastavnog procesa kao svojevrsni mikroelement

2. MIŠLJENJE

- mišljenjem se spoznaju generalizacije, općenitosti, apstrakcije (dok s promatranjem spoznaju činjenice)- osjetnu spoznaju treba povezivati sa misaonom(jedinstvo)

- razlika osjetne i misaone s.: druga spoznaje ono što prelazi granice osjetne datosti- mišljenje se ne izvodi iz samoga sebe nego iz osjetne spoznaje- def: je psihički proces uspostavljanja veza i odnosa među sadržajima objektivne

stvarnosti - mišljenje je stoga intelektualna aktivnost- organ intelektualne djelatnosti- mozak - elementi intel. aktivnosti su misaone operacije (mišljenje je njihov zbroj-mišljenje

i m.o su u dijalektičkom odnosu cjeline i dijela)- m. o. su: analiziranje, klasificiranje, generaliziranje, planiranje, sistematiziranje,

sintetiziranje,suprotstavljanje, uspoređivanje, zaključivanje, itd.- misliti znači misaono operirati- rezultat mišljenja je shvaćanje (razumijevanje, poimanje) različitih veza i odnosa

proučavanih sadržaja i njihovih generalizacija- m.o. se dijele na: a) operacije upoznavanja (npr. analiziranje)

b) operacije stvaranja (npr. sintetiziranje)- s obzirom na kvalitetu mišljenje može biti:

a) šablonsko- uspostavljaju se veze i odnosi po standardnoj šabloni b) reproduktivno- reproduciraju se tuđe mislic) produktivnod) genijalno-stvaralačko

- čovjek je danas konstruirao strojeve koji obavljaju misaone operacije brže i bolje odnjega-time se ubrzava ljudski intelektualni rad

3. PRAKSA

- def: je aktivan odnos čovjeka prema prirodi i društvu

- odnosi se na cjelokupnu ljudsku djelatnost (proizvodnu, pravnu, ekonomsku,umjetničku, političku, pedagošku, itd.)

15



- povezana je s ostalim spoznajnim funkcijama- praksa kao spoznajna funkcija obuhvaća sve spoznajne karakteristike- i za društvenu praksu čovjeku je sagradio strojeve koji ga zamjenjuje u radu-

nadoknađuje svoju ograničenost

UKRATKO:Promatranjem se zahvaća vajska pojavnost spoznajnog trokuta.Mišljenjem se zahvaćaju odnosi među pojedinostima radi upoznavanja biti objekta.Praksom ili aktivnim odnosom prema objektu transformira se objekt radi upoznavanja njegovestrukture i mijenjanja.Promatranjem se spoznaje njegova vanjska pojavnost, mišljenjem-bit samog problema, praksom-njegova konkretna unutarnja struktura radi mijenjanja.

- skica spoznajnog trokuta:

8. PSIHOLOŠKA STRANA NASTAVE

- rad u nastavi učenici i nastavnici doživljavaju subjektivno, tj. psihološki-intelektualnoi emocionalno

- intelektualni doživljaji ID:- kod učenika se odnose na angažman njihovih intelekt. funkcija (percipiranje, predočivanje, mašta, pamćenje, mišljenje)

- emocionalni doživljaji ED:-njima se regulira odnos učenika prema nastavi i njihov stupanj aktivnosti ( da li im jenastav dosadna, zanimljiva, da li ih privlači ili odbija itd.)- stvara se psihološka atmosfera za rad , povoljna radna situacija kao preduvjet zaefikasan nastavni rad-odnos učenika prema nastavi je trojak:a) negativan- nastava odbojno djeluje na učenike, kao posljedicu ima slabu

aktivnost učenika i slab radni učinak u nastavi b) indiferentan- nema intenzivijed ED i ID pa je i to nepovoljna situacija za rad u

nastavic) pozitivan-aktivan odnos učenika prema nastavi, dobar radni učinak

- težina u stvaranju povoljne psihološke atmosfere u nastavu s obzirom na razvijanje poz. emocionalnih doživljaja jest u tome što je zakonitost pojave ED drugačija isloženija od zakonitosti pojave ID ( za ID potrebno je samo prezentirati objekt, dok kod ED nije moguće natjerati učenike da budu oduševljeni tim objektom- emocijamase ne može upravljati)

- emocije određenih kvaliteta su uvijek posljedica situacije u kojoj se ličnosti nalaze(konkretna situacija izaziva u ličnosti određene ED o kojima tada ovisi subjektivni

16



odnos ličnosti prema toj situaciji )- svaka situacija izaziva određene emocije (S→E),situacija je uzrok, a emocija posljedica (uzroč-poslj. odnos tj. zakonitost)

- dva predznaka situacije (+ i -) uzrokuju + i – emocije+ S→+E (emocije kasnije djeluju dinamogeno)-ovi su poželjni kad je u pitanju uspješna nastave,nastavnik predaje nastavne sadržaje kvalieteno, ne suhoparno i monotono, dodaje i svoj emotivni ton

da tema ne bi bila preapstraktna- - S→ -E (emocije kasnije djeluju inhibitorno)- posljedice su monotonija ili dosada ( def: određeni

ED koji se kao specifična psihološka pojava uvjetuje jednoličnim načinom rada; aktiviraju se stalno jedni te isti centri u mozgu što uzrokuje zasičenost, nakon čega dolazi do kočenja tih centara i učenik ne “prati k….”)

- da bi nastava bila zanimljiva u njenoj svakoj etapi treba postojati psihološkodoživljavanje (nastavnici trebaju motivirati učenika, potaknuti njegov I i E motor-faktori za motivaciju mogu biti 1. vanjski ili ekstrinzički i 2. unutrašnji iliintrinzički

- osim o načinu rada nastavnika, psihološka strana nastave ovisi i o brojnim drugimčimbenicima, kao što su materijalno- tehnička oprema, zdravstveno-higijenski

uvjeti rada, zdravstveno i psihičko stanje učenika, itd.- za ostvarivanje psihološke strane nastave potrebno je poznavati psihologiju

9. NASTAVNE METODE

- povezane su sa svim ostalim didaktičkim područjima, pogotovo s mater.-teh.,spoznajnom i psihološkom stranom nastave, ali i one imaju svoje specifično sadržajnoodređenje

- def: su načini rada u nastavi

- svaka metoda ima dvostrano značenje tj. 1. ono koje se odnosi na nastavnika i 2.ono koje se odnosi na učenika

- one su sastavni dio nastavnog rada u svim dijelovima nastavnog procesa ( nastavniciih uvode u svim etapama podučavanja od uvođenja do provjeravanja, a učenici ihcijelo to vrijeme koriste za stjecanje znanja)

- vrste metoda (redoslijed je po težini):

1. METODA DEMONSTRACIJE

- def: pokazivanje u nastavi svega onoga što je moguće perceptivno doživjeti

- najuže povezana s mat-teh. stranom nastave, primjenom nastavnih sredstava i

pomagala

- ovom se metodom perceptivno zahvaćaju dijelovi objektivene stvarnosti, pa se tim

načinom usvajaju činjenice- što se sve može demonstrirati:

a) demonstriranje statičkih predmeta

- 1. demonstriranje djelića izvorne materije u plinovitom, krutom i tekućemstanju (za demonstraciju koristimo pomagala)

- 2. demonstriranje finalnih proizvoda ljudskog rada (razni predmeti od igle do

17



nebodera)- često je neke predmete nemoguće demonstrirati radi veličine ili udaljenosti, pase zato koristimo modelima (didaktički prerađen izvorni predmet u 3dimenzije) tih predmeta ( dobro je kada ga je moguće rastavljati i sastavljati-djeca uče strukturu predmeta), njihovim slikama (dvodimenzionalni prikaz

predmeta) ili shematskim crtežima (pokazuju strukturu)- dobro je kombinirati sve tri metode da bi učenici dobili što realističniju sliku- prilikom upoznavanja vanjske strane predmeta potrebno je opisivanje, a za proučavanje strukture primjenjuje se objašnjavanje i obrazloženje- time jemetoda demonstracije povezana sa metodom usmenog izlaganja

- treba paziti da se na pretjera- ne treba se stvarati izložba predmeta na satu

b) demonstriranje dinamičnih prirodnih pojava

- def: d. koje se primjenjuje kada se proučavaju prirodni procesi koji u sebi obuhvaćaju dinamičnu strukturu

- kompliciranije od demonstriranja statičkih fenomena- izvorna stvarnost, u kojima se zbivaju dinamični procesi ujedno je i pogodan izvor za

njihovo proučavanje (zato se organiziraju nastavne ekskurzije)- pojave u prirodi su ponekad nedostupne, npr. prostorno ili vremenski udaljene, itd-

nedostaci se nadoknađuju eksperimentom (umjetno stvaranje pojave radi

proučavanja), kod eksperimenta ne treba se nastavu tajmirati prema vremenu i mjestu pojavljivanja pojave, već je vrijeme regulirano, eksperiment se može ponoviti više puta da bi se odredili faktori koji utječu na pojavu; često nema dinamičnih nastavnihsredstava (imaju mehanizme, mogu biti dvo/trodimenzionalna) za izvedbu

eksperimenta; kad ima nastavnog sredstva nastavnik se mora znati služiti njimec) demonstriranje aktivnosti

- def: njome učenici upoznaju dinamičnu strukturu određenog rada - učenici uče kako da nakon demonstracije sami izvrše tu radnju- tzv. instruktiranje- vrste ljudske aktivnosti:1. praktične- nastavnik demonstriranjem p.a. upoznaje učenike sa konkretnom

praktičnom radnjom i njenom strukturom (nastavnik prvo laganim tempomobrazlaže materijal nakojemradi i oruđe koje koristi, a zatim nakon što su shvatilito brže ponavlja)

2. izražajne- nastavnik pušta ploče, pokazuje slike, vodi na izložbe, sam pokazujeneke tehnike npr. slikanja, sviranja,… 3. senzorne- nastavnik pri demonstraciji izražajnih aktivnosti upozorava na

uočavanje specifične osjetne kvalitete4. intelektualne- nastavnik pokazuje način izvođenja pojedinih intelektualnih

operacija i radnje u cjelini; najteža demonstracija aktivnosti

- didaktičke napomene o primjeni metode demonstracije

18



- nastavnik mora odabrati adekvatne izvore na kojima će učenici uočavati činjenice- ova vrsta demonstriranja se povezuje s ostalim metodama (ispod navedene)- nastavnik postaje uzor za analogan samostalan rad učenika

2. METODA PRAKTIČNIH RADOVA

- još je zovu metoda laboratorijskih radova (lošiji naziv jer praksa ne mora biti samou labosu)

- def: praktični je rad aktivan odnos čovjeka prema materiji i prirodi uopće radi

njena mijenjanja ( način rada nastavnika i učenika na konkretnoj materiji)

- uvjeti za praktični rad:

- 1. materija- najlakše je raditi sa materijom u krutom stanju2. energija ( mehanička [ čovjek, životinj, prirodne sile] ili pogonska [stroj])3. organ rada- ruka4. oruđe za rad- zamjenjuje ruku jer je ona u nekim pogledima nesposobna, s

njima se stupa u složenije aktivne odnose

- struktura praktičnog rada:

- sastoji se od broja praktičnih operacija (npr. brušenje, cjepanje, čupanje,…)- da bi se u nastavi moglo pristupiti praktičnom radu potrebno je upoznati strukturu

radnje, tj, radnu u cjelini i njene dijelove tj. operacije

- pravilnost izvedbe operacije ovisi o pravilnosti zahvata i pokreta rukom- didaktičke napomene o primjeni metode praktičnih radova

- uvjeti za uspješno izvršenu metodu (npr. od papira na satu geometrije izraditi trokut):1. poznavati svojstva materije2. odabrati potrebna oruđa i upoznati njihovu funkciju3. upoznati strukturu praktične radnje s obzirom na red i broj prakt. operacija

- u nastavnom programu ova je metoda ili direktno (program tehničkog) ili indirektno(na biologiji se npr. pri opisu cvijeta može komotno samostalno inicirati npr. brojanje prašnika pincetom) naznačena

- ove metode ima manje u društvenim predmetima, no u tehničkim i prirodnim, alinema ni jednog predmeta gdje je ona u potpunosti isključena- i ova je metoda povezana sa svim ostalim nastavnim metodama, izravno je vezana za

m-t.stranu nastave

3. METODA CRTANJA/ ILUSTRIRANIH RADOVA

- def: je način rada nastavnika i učenika pri čemu se pojedini dijelovi nastavnih

sadržaja izražavaju crtežom

19



- često se ova metoda sjedinjuje s metodom pismenih radova (zajedno se zovumetoda grafičkih radova)

- crtanje kako način izražavanja:

- crtanjem kao načinom rada se dobiva crtež koji je građen od crta ili linija (elementicrteža)- s obzirom na kombinaciju crta imamo razne vrste crteža s obzirom na :a) opseg obuhvaćenih sadržajnih elemenata- detaljan, shematski, skica b) veličinu u odnosu prema stvarnom objektu- umanjeni, povećani, istic) stupanj izražavanja- kopiranje, precrtavanje, crtanje promatranjem,…d) namjenu- radi saopćavanja, dekoriranja, razonodee) dominaciju psihičke funkcije- 3 vrste: crtanje na temelju mašte, pamćenja i

promatranja- koriste se materijali za crtanje (tinta, papir, šk. ploča..)- može se crtati i u boji

(vjernije preslikana stvarnost)- psihofiziološka strana crtanja u nastavi:

a) pravilno promatranje objekta crtanja u svim njegovim pojedinostima icjelini

b) zadržavanje slike u svijesti (vizualno pamćenje)c) prijenos slike na podlogu

- organ za crtanje-ruka (vrši zahvate i pokrete- učenike treba upozoriti na različitezahvate rukom prilikom pisanja u bilježnici i na ploči)

- crtanje se usavršava na likovnoj nastavi

- sadržaj crtanja u nastavi

- crtanjem se izražavaju različiti nastavni sadržaji:a) crtanje grafičkih znakova- jednoznačni, ugovoreni znakovi (npr. u zemljopisu

znak pruge ili fizivi za voltmetar) b) crtanje grafičkih simbola- dok se a) odnosi na stvarni predmet i znak mu sliči,

b) je znak za apstraktno i vizualno se ne vidi sličnost, mnogoznačni (ovisno odruštvu)

c) geometrijski crtež- točno mat. određend) grafičko prikazivanje kvantitativnih odnosa- crtanje grafikona i dijagramae) shematsko crtanje predmeta- za upoznavanje psnovne strukture predmetaf) shematsko crtanje procesa- npr. skica obrade informacije u kompjutorug) ilustracija fabule- vlastiti doživljaj tekstah) crtanje na temelju promatranje i predodžbe prirodnih predmeta

i) konkretizacija apstrakcije

- didaktičke napomene o primjeni metode crtanja

- može se upotrijebiti u svakom šk. predmetu- uvjet je stjecanje vještine crtanja nastavnika i učenika- nastavnik se koristi ili gotovim crtežima ili svoje komponira- nevješti nastavnici precrtavaju crteže

20



- korištenje projektora (crteži se percrtavaju na foliju)- crtanje po ploči olakšavaju trokuti, ravnala,…- nastavnik može i slobodno crtati (za onog koji nije na nastavi ti crteži će biti

bezvezarije), ali samo ako crtež dobro verbalno objasni

4. METODA PISMENIH RADOVA

- def. pisma: jest skup određenih grafičkih znakova ili slovima kojima se označuju

pojedini glasovni elementi ljudskog govora

- osnovni uvjet je savladavanje tehnike pisanja u prvom razredu OŠ- metoda je dvostrana:

a) stajalište nastavnika- piše prije svega po ploči ( glavna i pomoćne na pokrajnim zidovima )- sadržajni dijelovi koje zapisuje na ploču: naslov n. jedinice,važni podaci(nazivi, imena ljudi, nepoznate riječi), bitni sadržajni elementi (podnaslovi,natuknice, teze)- pisanje po ploči je ili sažeto ili opširno (rjeđe, ako se analizira gramatilka npr. pišu se cijele rečenice)- bitno je da je pregledno- nastavnik piše i izvan nastave- pripremni listići npr.

b) stajalište učenika

- vrste radova (po stupnju samostalnosti):a) vezani/reproduktivni pismeni radovi

- odnose se na prepisivanje, učenici su vezani za tekst koji prepisujub) poluvezani/poluslobodni pismeni radovi

- primjenjuju se kad je učenicima unaprijed dan neki određeni sadržaj u nekomizvoru znanja (tekstu, usmenom izlaganju, promatranju demonstriranog i dr.), aliim je dana soboda u pismenom izražavanju o tim sadržajima- vrste:1. diktat – ne odnosi se samo na učenje jezika2. dopunjavanje i proširivanje teksta- u radnim bilježnicama3. pismeni odgovori na pitanja4. bilješke za vriejme predavanja-dominantno na višim stupnjevima

školovanja, upotreba kratica, selekcionira se sadržaj koi se bilježi5. konceptiranje

- vrste:a) doslovno konceptiranje- doslovno ispisivanje dijelova teksta (citati),

dobra strana jer je to doslovan izvor, ali loša je što oduzima punovremena, iz teksta se treba selekcionirati razuman broj citata

b) doslovno konceptiranje s komentarom- citat + vlastiti komentar (znak aktivnog odnosa prema tekstu)

c) konceptiranje parafraziranjem ili slobodno konceptiranje- slobodnije prepričavanje izvornog teksta, traži veći umni napor (treba se shvatitimisao i onda je prepričati vlastitim riječima i napisati, treba se paziti da sene deformira izvorna misao)

21



d) sažeto konceptiranje- pisanje u obliku teza, natuknica, napomena, podnaslova, grafičkih znakova; brzo i ekonomično, s time da je u glavivećina sadržaja i da ga se razumije

e) marginalije- primjedbe na rubovima knjiga ili marginama, tu se ubrajaju i pocrtani dijelovi teksta, olakšavaju orijentaciju u knjizi, dopušteno samo u

vlastitoj knjizi

c) samostalni pisani radovi- učenici slobodno biraju sadržaj tj. tematiku i slobodno se pismeno izražavaju- ipak trebaju paziti na:

a) sadržajnu stranu- dobar izbor teme b) leksičko-semantičku stranu- dobar izbor riječic) ortografsku stranu- pravopisd) izražajno-stilističku stranu- stilski način pisanjae) kompozicijsku stranu- logično izlaganje sadržajaf) grafičku stranu- čitljivost

- po praktičnoj namjeni mogu biti dimenzionirani:a) skice, planovi, nacrti, teze, zadacib) oglasi, priznanice, molbe, pisma, dnevnici, izvještajic) reportaže, prikazi, ocjened) referati, rasprave, elaboratie) književni radovif) studije i znanstveni radovi

- s obzirom na način pismenog izražavanja razlikujemo:a) pripovijedanjeb) opisivanjec) parafraziranje

d) izvještavanjee) interpretacijaf) raspravljanjeg) i dr.

5 . METODA ČITANJA I RADA NA TEKSTU

- bitno je da i nastavnici i učenici imaju tekstovni materijal- preduvjet je savladavanje vještine čitanja- prednosti: pouzdan i stalan izvor znanja- nedostaci: nastava je loša ako nastavnik ne predaje nego većinom čita ( npr. Galić !!)- vrste čitanja

a) fragmentarno- najčešće na satu b) opširno- domaći zadaci, čitanje lektire npr.c) glasno i tiho- a) je obično glasno, a b) je tihod) polagano i brzo- ovisi o vrsti teksta, stupnju predznanja, smislu čitanja, vrstiškolovanja

- rad na tekstu- sastoji se od nekoliko stupnjeva:

a) čitanje (Č)- samo čitanje

22



b) čitanje + misaona aktivnost (Č + MA)- o sadržaju se i razmišlja ( tekst seanalizira, izdvajaju se važni dijelovi, nabrajaju se elementi, dijelovi sadržaja seuspoređuju, generalizacije se konkretiziraju na primjerima, sadržaj se povezuje sanekim srodnim temama, na temelju izdvojenih podataka se zaključuje i dokazuje,sadržaj se logički strukturira u jasan pregled, vrši se sintetiziranje s ocjenjivanjem

vrijednosti= potpuno razumijevanje teksta)c) čitanje + mišljenje + izražavanje (Č + MA + AI)-učenici se nadopunjujuverbalnim, pismenim izražavanjem, crtežom, gestama, pokretima,…( aktivnoizražavanje)

d) čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje ( Č + MA + AI + SA)-dodana senzorna aktivnost (učenik uočava vrstu tiska,…)

e) čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje + praktični rad ( Č + MA +AI + SA + PA)

- rad na tekstu je olakšan time što je tekst stalno prisutan, on je statičan- didaktičko oblikovanje udžbenika

-def. udžbenika: osnovna školska knjiga za pojedini predmet, pisana na temelju

nastavnog plana i programa, posebno didaktički oblikovana- dijelovi: 1. pripremanje za novu temu2. didaktičko oblikovanje i izlaganje novog sadržaja (pravi omjer

činjenica i apstrakcija + slike)3. tekst za vježbanje

4. ponavlajnje sadržaja5. provjeravanje

6. METODA RAZGOVORA

- def: je način rada u nastavi u obliku dijaloga između nastavnika i učenika

(dijaloška ili erotematska metoda)

- struktura razgovora - sastoji se od 2 dijela ( ako nema jedan onda se radi o monologu):

1. pitanje- def: onaj dio verbalne formulacije kojim s čovjek obraća drugoj osobi sa željom

da u odgovoru dobije traženu informaciju

- provjeravanje se u nastavi temelji na njima (tzv. ispitna pitanja)- u nastavi setrebaju izbjegavati fiktivna ili prividna pitanja- vrste:a) aperceptivno- traži se od sugovornika da iznese neke sadržaje koji se povezani sa

sadržajima naše svijesti b) alternativna ili disjunktivna- gdje je samo jedan odgovor točan

c) indirektna- proizlaze iz izlaganja sugovornikad) jednoznačna- jasna (koliko je visok Velebit?)e) višeznačna- sadržajno nepreciznaf) kaverznau njima je obuhvaćena sadržajna pogreška ( Zašto se zemljopisni

posvojni pridjevi pišu velikim slovom?), u IQ testovimag) koncentraciona- za produbljivanje nastavnih sadržajah) kategorička- počinju sa kako? kada? gdje? Tko? Što? Analiziraj? Dokaži?i) pomoćna/dopunska- ako nije dovoljno shvatio predhodni odgovor

23



j) razvojna – za lakše logičko zaključivanjek) retoričkal) skraćena- traži se brz i kratak odgovor m) sugestivna – u pitanju se sugerira odgovor n) višestruka – sjedinjuje više pitanja

2. odgovor- prema vrsti pitanja određuje se i odgovor - def: je saopćavanje, izlaganje, informiranje o određenom sadržaju

- oblici metode razgovora- vrste (po složenosti)

a) katehetički oblik razgovora - nastao u sr. vijekovnim školama, pitanje i točnonabubani odgovo

b) sokratovska metoda razgovora – Sokrat osnovao majeutiku, alternativno pitanjekoje traži jedno rješenje (nastavnik to koristi pri uvođenju učenika u neku temu)

c) heuristički oblik razgovora – od Arhemidove heureke, kada učenici shvaćajugeneralizacije i vode diskusije, ovo dominira na etapi obrađivanja novih nastavnihsadržaja i prilikom ponavljanja, konačni izvod generalizacije je spoznajnaheureka, ovaj oblik razgovora je tipičan način za induktivni put u nastavi

d) slobodan oblik razgovora – u svakodnevnom životue) diskusija - provedba demokratizacije sistema života i rada u školi, često u

seminarskom fakultetskom kolegiju uvjeti: a) poznavanje domene o kojoj se govori

b) poseban interes za to područjec) intelektualna sposobnostd) sposobnost verbalnog izlaganja

e) pozitivne karakterne osobine diskutanata (strpljivost) - didaktičke napomene o primjeni metode razgovora

- pri razgovoru mora biti atmosfera prisne susretljivosti ( da nastavnik ne zjaka okolo,vrijeđa učenika, kopa nos,…)

- nastavnik nesmije natucati odgovor učeniku (Za…za …zagreb) ili neprestano ponavlajti odgovor (zvuči ko smiješna jeka)

- treba se učenike ohrabriti da postavljaju pitanja- prednosti: nastavnik ima dobru orijentaciju koliko učenici prate- nedostatak : 1. u razgovoru sudjeluju samo dvoje dok ostali samo prate ( ne

kužim??? kaj bi svi trebali pričat od jednom??), 2. metoda manje ekonomična7. METODA USMENOG IZLAGANJA

- def: je način rad u nastavi kad nastavnik ili učenici verbalno izlažu neke dijelove

nastavnog sadržaja

- još se zove monološka metoda- upotrebljavala se usvim vremenima i svim sistemima nastave

24



- oblici metode usmenog izlaganja

- s obzirom na karakter nastavnih sadržaja razlikujemo:a) pripovijedanje- def: je usmeno izlaganje o objektivnim događajima i

subjektivnim doživljajima (je izlaganje neke fabule koja može biti: 1. istinita, 2.

izmišljene na temelju mašte, i 3. reproducirane iz drugih izvora kao npr. bajke, basne, anegdote, itd.)- može biti: a) opširno i detaljno – epsko pripovijedanje

b) s emocionalnim doživljajima – lirsko pripovijedanjec) s zapletima, intrigama, raspletima . dramsko pripovijedanjed) kombinacija a), b) i c)

b) opisivanje – def: o. ili deskripcija kao oblik usmenog izlaganja primjenjuje se

kad se žele verbalno izraziti različita vanjska svojstva objekata i pojava (verbalno slikanje ili fotografiranje)- razlikujemo: a) umjetničko – koristi stilske figure, subjektivno, eksplikativno,

emocionalno, opisivač mora poznavatistilska sredstva izražavanja

b) znanstveno – objektivno, točno, detaljno, opisivač moraznanstveno poznavati predmet koji opisuje

- razlikujemo opisivanje s obzirom na:a) dominaciju osjetnih podataka iz pojedinog osjetnog područja (vizualnih,

akustičnih, itd.) b) statično ili dinamično stanje objekta opisivanja- statično i dinamično o.c) s obzirom na direktno promatranje ili na temelju predodžbe - direktno i

indirektno o.d) književne smjerove - realistički, naturalistički, romanistički o.e) itd.

c) obrazloženje – def: oblik metode u.i. pomoću kojeg se detaljnije upoznaju

određene konstatacije o brojnim pojavama u objektivnoj stvarnosti, prirodnoj i

društvenoj (kad god se postavlja pitanje sa zašto?)d) objašnjenje – def : najviši i najteži oblik metode usmenog izlaganja kojim se

koristimo za izlaganje apstrakcija i nepoznanica

- rezultat objašnjavanja je shvaćanje (def: intelektualni fenomen vezan za rad

ljudskog mozga)

- nastavnik prilikom verbalnog objašnjavanja apstrakcije mora primijenitimisaone operacije (analiziranje, izdvajanje, uspoređivanje, itd.) i da posredstvomverbalnog izražavanja sadržaja i primjene svojih vlastitih misaonih operacijaizaziva misaone operacije u mozgovima učenika)-ako se prilikom objašnjavanjane primjeni dovoljno misaonih operacija posljedica će biti nerazumijevanje(učenici čuju nastavnika da govori, ali ne znaju o čemu)- postoji uzročno-posljedična veza između nastavnikova objašnjavanja iučenikova shvaćanja- uspjehu objašnjavanja pridonose brojni izvori znanja i primjena ostalihnastavnih metoda

e) rasuđivanje – još se naziva meditiranje- def: je glasno operiranje, a primjenjuje se kad je čovjek stavljen u situaciju da

rješava težak problem koi još nije dovoljno izražen i proučen i za kojeg još nema

25



rješenja

- na višem stupnju školovanja, kada u skupu ljudi homogenih po znanju i intelekt.sposobnosti se glasno rasuđuje tj. analizira problem (iznose se hipoteze zarješavanje, projektira se put rješavanja, sređuju se postojeća iskustva u rješavanju)

- s obzirom na namjenu nastavnih sadržaja razlikujemo:

a) kraće usmene izjave – obavijest, poruka, poziv, proglas,… b) izvještavanje/saopćenje c) ocjenjivanjed) govor – prigodni, oproštajni, pozdravnie) usmeno referiranjef) predavanje – popularno, znanstveno- popularno, znanstveno

- didaktičke napomene o primjeni metode usmenog izlaganja

- isto ima dvostrano značenje: s obzirom na nastavnika i s obzirom na učenika- već za vrijeme školovanja nastavnik se mora osposobiti za sadržajno točno i jezično

pravilno usmeno izražavanje (govorne kvalitete su važan čimbenik u nastavničkomzvanju)- ako je usmeno izlaganje vremenski dulje, trebaju se raditi pauze da bi učenici

(njihovo usvajanje vremenski nešto zaostaje) mogli pratiti izlaganje- usmena izlaganja drugih osoba nastavni može pustiti na gramofon, kazetu, cd,…- i učenici u. izlažu, ali slabije kvalitete, i zato ih treba poticati:

a) verbalnim impulsima (odobravanjem- Bravo!, Dobro!, osporavanjem- Nijetako!, izražavanjem sumlje- Ne bih se mogao složiti!, upozorenjem-Pazi!,imperativom- Opiši! Dokaži, izdvajanjem i naglašavanjem pojedine riječi izrazomčuđenja, umetanjem raznih veznika kao poticaj da se nastavi izlaganje,…)

b) impulsima pokretima- npr. odobravanje glavom

c) izrazom lica- poticaji ne smiju biti pretjerani jer učenicima postaju smiješni, a ako ih uopće nemaučenik postaje destimuliran i sputavan u govoru radi nastavnikove nezainteresiranosti- učenik za dulji usmeni referat mora pripremiti skraćenu pismenu skicu izlaganja

- nastavnikovo izlaganje je najbolji uzor za slobodno izlaganje učenika

- MEĐUSOBNI ODNOS NASTAVNIH METODA

- nastavni proces je složen, cjelovit i dinamičan, što se i odnosi i na nastavne metode:a) složenost-radi velikog broja metoda postoji još veći broj kombinacija što stvara

složenost strukture b) cjelovitost- metode se međusobno povezuju za vrijeme nastave i čine cjelinu-

povezivanje metoda može biti: 1. simultano2. sukcesivno

c) dinamičnost- metode se neprestano izmjenjuju tokom nastave, to smjenjivanje mora biti smisleno i svrsihodno (treba odabrati najekonomičniju i efikasniju metodu za tajtip nastave)

10. IZVOĐENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA

26



- struktura nastavnog procesa:

1. PRIPREMANJE ILI UVOĐENJE UČENIKA U NASTAVNI RAD- zadatak pripreme je obaviti sve potrebne predradnje materijalno-tehničkog,

spoznajnog, psihološkog, organizacijskog i metodičkog karaktera koje će pridonijeti

uspješnom izvođenju glavnog dijela nastavnog rada (tj. trebaju se stvorit iobjektivniili vanjski uvjeti u učionici i subjektivni ili nutarnji uvjeti u učenicima)- pripremanje ovisi o onome što iza toga slijedi ( da ne, nastavni bi uvod bio

shematiziran, stalno jednak i ne bi imao poantu)- a) materijalno-tehnička strana pripremanja- pripremiti pomagala i nastavna

sredstva, raspodijeliti učenike ako se radi samostalni rad, provjeriti funkcioniranjeuređaja i mehanizama u učionici

b) spoznajna strana pripremanja- dati učenicima osnovne podatke o tome što ćeraditi, učiti

c) psihološka strana pripremanja- motivirati učenike (uključiti njihov psihičkimehaniza (intelektualni i emocionalni) u funkciju)

- pripremanjem se treba prevladati indiferentan i negativan odnos učenika premanastavi

- sadržaj pripremanja je različit: ovisi o glavnom dijelu rada koji slijedi (da li slijediobrada sadržaja, vježbanje, ponavljanje ili provjeravanje), pronicljivosti nastavnika(npr. da ispriča anegdotu o toj temi, nešto iz povijesti, pusti audio vrpca, demonstriraeksperiment, korektira se domaća zadaća koja je ključna za glavni dio nastave,alternativna pitanja…) i vremenu koje stoji na raspolaganju

- moguće pogreške:a) neadekatno i nefunkcionalno pripremanje- ako je tom što je nastavnik najavio

nejasno po sadržaju b) neadekvatan način rada – ako nastavnik umori učenike već u samom uvodu da

ih ispituje nejasna pitanja i da taj razgovor dugo traje c) ako se uvođenje nastoji normirati na standardno vrijeme- ( 5 do 10 min), ako

nastavnik skrati ili oduži uvod a da je to nepotrebno- !!! bitno je da pripremanje bude vremenski što kraće, ali zato što efikasnije iefektnije

2. OBRADA NOVIH NASTAVNIH SADRŽAJA

- temeljna strukturna komponenta nastavnog procesa- zauzima 35% nastavnog vremena određenog nastavnim planom- elementi sadržaja koji se odnose na:

a) spoznajnu stranu nastave: promatranje, mišljenje, analiza, sinteza, shvaćanje,

produbljivanje, razumijevanje, prerađivanje, zaključivanje, itd. b) psihološku stranu nastave: asocijacija, doživljavanje, percipiranje, predočivanje,

uživljavanje, zornost, itd.c) metodičku stranu nastave: izražavanje, izlaganje, izvještavanje, izrada,

korigiraje, objašnjavanje, predavanje, prikazivanje, itd.d) organizacijsku stranu nastave: podjela rada, podjela radnih grupa, itd- brojnost elemenata pokazuje složenost ovoga dijela strukture- elementi se stalno dodavaju popisu (didaktička analiza koja proučava ovu

27



mikroanalizu traje i danas)

- proces usvajanje znanja- osnovni je zadatak ovog dijela strukture- def: usvajanje određene količine novih činjenica i apstrakcija

- važno je da učenici u nastavi stječu činjenice na adekvatnim ili primarnimizvorima znanja (izvori iz prve ruke) jer su činjenice učenicim onda evidentne,nesumljive, prezentne- !!! verbalno izlaganje činjenica je sekundaran izvor

- spoznavanje činjenica na primarnim ili adekvatnim izvorima učenici intenzivnodoživljavaju (intel. i emoc)- takve su činjenice očite pa ih učenici lakše usvajaju ilako se o njima izražavaju

- usvajanje apstrakcija je drugačije- potrebni su didaktički postupci, apstrakcijetreba shvatiti posredstvom mišljenja tj. misaonih operacija + moramo uzeti u obzir povezanost činjenica i apstrakcija

- pri proučavanju novih n. sadržaja sa svrhom stjecanja znanja nastaju pogreške:a) ako se učenicima prezentiraju na temelju promatranja samo činjenice, a ne

prelazi se na generalizacijeb) ako se izloži premalo činjenicac) ako se činjenice prezentiraju samo na sekundarnim izvorima- uzrokiuje

verbalizam u nastavi, formalizam u znanju učenika, tzv. usvajanje “mrtvihčinjenica”, “ suhih činjenica”, “knjiškog znanja”

d) ako odvajamo generalizacije od činjenica

- dimenzioniranje znanja

- određivanje dimenzija znanja (isto kao i kod dimenzija sadržaja anstave jer nastavastvara znanje)

- vrste:a) ekstenzitet znanja- precizira kvantitetu činjenica i generalizacija koje učenicimoraju usvojiti na toj etapi- znanje postaje usko, široko, siromašno, bogato- određivanje omjera je složeno- omjer g. i č. nije 1:1 nego “nekoliko činjenica

za jednu generalizaciju” (npr. širenje materijala zagrijavanjem ima više primjerakoji se daju pokazati eksperimentom- ne treba pokazati SVE činjenice-neekonomično!- koliki je minimum činjenica potreban ovisi o vrsti generalizacije,njenoj težini, kvaliteti činjenica, izboru prim i sek izvora, dobi učenika, njihovomiskustvu, predznanju i ment. sposobnostima i dr.)

b) intenzitet znanja – postiže se analizom tj rasčlanjivanjem n. sadržaja (mikroi makroanaliza)- povećanjem stupnja analize povećava se i broj sadržajnih

elemenata- intenzitet se određuje prema stupnju školovanja, ali se povećava i unutaristog stupnja školovanja iz razreda u razred- osnovna pretpostavka je stručna kvalifikacija nastavnika (mora znati reguliratiintenzitet, ne davati prevelike analize u nižim razredima npr.)- intenzitet i ekstenzitet su proporcionalni

c) sistem tj. struktura znanja- postiže se logičkim sređivanjem g. i č. priobrađivanju sadržaja- č. i g. se ne mogu izložiti simultano, nego u

28



sukcesivnom redu koji je ujedno logički i proteže s u određenom vremenukoje je predviđeno n. planom

- graduiranje etape obrade novih nastavnih sadržaja

- tokom p. n. n. s 3 dimenzije znanja se stalno integriraju i sinhroniziraju, a time sestvara i graduliranje (def: postupno proširivanje znanja izlaganjem i usvajanjem

novih č. i g. i istodobno njegovo postupno produbljivanje uz isto tako postupno

stvaranje logičkog pregleda tj. strukture)

- prikaz spoznajnih krugova:- prva slika pokazuje da učenik nije puno naučio, dok su druga i treća bolje

- stepeničasti prikaz proširivanja i produbljivanja znanja:- prvi primjer pokazuje idealno graduiranje, drugi je preblagi (npr. kad nastavnik previše ponavlja pa rad pati od tzv. praznog hoda, a treći je prevelik radi prebrzog tempa rada i prevelikih skokova)

29

Vladimir Poljak - Didaktika

Documents

Transcript of Vladimir Poljak - Didaktika