novine / broj 31 / Zagreb / 9. listopada 2007. 14...
1
školske novine / broj 31 / Zagreb / 9. listopada 2007. 14 Oglasi REPOROD Glasilo Hrvatskog školskog sindikata PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 13, broj 19, Zagreb, listopad 2007. RijeË predsjednika Vrhunac salonskog sindikalizma Jedan od neugodnijih susreta, kao dugogodiπnjem sindi- kalisti, dogodio mi se poËetkom ove πkolske godine. U uredu me je doËekao jedan gospodin, predstavio se kao nastavnik u jednoj od zagrebaËkih osnovnih πkola i, to je posebno istaknuo, dugogodiπnji Ëlan sindikata. Sa zadnjim je danom nastavne go- dine njemu istekla Ëetrdeseta godina rada u prosvjeti. Friπko umirovljeni prosvjetar u ruci je dræao papir na kojem je rukom bio ispisan obraËun njegove otpremnine koju je oËekivao i otpremni- ne koju je dobio. Ostati bez teksta, aËkim rjeËnikom reËeno, najbolji je opis stanja u kojem sam se naπao. Mom kolegi, ali i stotinama znanih kolegica i kolega, nakon cjeloæivotnog sluæenja uËenicima, njegov se poslodavac, grubo narugao smanjenjem otpremnine za 676 kuna. Umjesto 9.978,00 kuna novim je Temeljnim kolektivnim ugo- vorom otpremnina ugovorena u iznosu od 9.302,31 kuna. Sve ovo proizlazi iz novog TKU-a kojeg je krajem srpnja slavodobit- no potpisalo osam sindikata javnih sluæbi, meu njima i trojica predstavnika obrazovnih sindikata. Smanjiti otpremninu zaposle- niku za 676 kuna, smanjiti pomoÊ u sluËaju smrti za 112 kuna ili smanjiti za 283 kuna pomoÊ za bolovanje duæe od 90 dana moæe samo krajnje socijalno neosjetljiva i bezobzirna vlast. Sve ovo napraviti prosvjeti, najpotplaÊenijoj javnoj sluæbi, moæe samo vlast kojoj je do πkolstva stalo koliko i do lanjskog snijega. NetoËno i nepoπteno bi bilo, pored vlasti, po ovom pitanju, ne i spomenuti i sindikaliste koji su svojim potpisima kumovali sma- njenju materijalnih prava. ”Doπao sam k vama jer su mi u πkoli rekli da su to sindikati potpisali“ - rijeËi su kolege s poËetka ovog uvodnika. Moje pojaπnjenje kako sindikat koji trenutno vodim nije sudjelovao u potpisivanju TKU-a mog se kolege nije osobito doj- milo. Njega nije zanimalo objaπnjenje, nego rjeπenje problema. Njegov je problem bila smanjena otpremnina, odnosno uvreda koju je tim smanjenjem kao Ëovjek doæivio. Moje objaπnjenje nije pomoglo rjeπenju ni jednog ni drugog. I zato se ni danas, pri samoj pomisli na kolegu, ne osjeÊam dobro. Spomenuti TKU je vrhunac ”salonskog sindikalizma“ koji se svodi na prelijevanje iz πupljega u prazno, odnosno beskrajne tr- govine sitnim sindikalnim interesima. Mi, na æalost, æivimo u zemlji u kojoj poboljπanje prava zaposlenih u πkolstvu nije moguÊe bez pritiska. A pritisak se ne provodi organizacijom velebnih skupo- va u kongresnim dvoranama. Pritisak se provodi organizacijom javnih prosvjeda, ozbiljnih πtrajkova… Dok se god u sindikatima ne shvati da je najobiËnije gubljenje vremena pregovaranje bez ozbiljnog pritiska na poslodavca, kolektivni Êe nam ugovori i so- cijalno partnerstvo izgledati kako izgledaju. ViπemjeseËni jalovi pregovori rezultirat Êe smanjenjem prava i manjkavim odredbama oko kojih Êe se onda godinama natezati raznorazne komisije za tumaËenje. Strane Êe pregovarati u do- broj vjeri pokuπavajuÊi unedogled smjestiti jedna drugoj. Listopad je zamijenio rujan. Pregovorima za nove granske kolektivne ugovore joπ se i ne nazire kraj. OdlazeÊi marljivo na svakotjedne pregovaraËke seanse Ëesto se zapitam neÊe li se i nakon novih granskih kolektivnih ugovora na vratima sindikata opet pojaviti neki kolega s izraËunom u rukama? IzraËunom koji Êe meu prozvanima, s pravom, ukljuËiti i mene. Željko StipiÊ Na svaπta smo veÊ navikli mi ”prosvjetari“. Radimo, naime u iznimno dinamiËnoj ”branπi“ - mi- jenjaju nam se iz godine u godi- nu generacije uËenika i roditelja, planovi i programi, udæbenici i priruËnici, gramatike i pravopisi, πkolski kalendari, zakoni i pravilni- ci, pa i ministri. Promjena je mno- go, malo njih na bolje. I valjda nas je upravo to uËinilo najprilagodljivi- jom vrstom u svemiru - jer, mi se, πkolnici, svemu prilagodimo sa zavidnom lakoÊom. ©to god nas snaπlo, poæalimo se samo jedni drugima uz kavicu na velikom od- moru, a ako nas neπto ozbiljno na- ljuti zarogoborimo malo na nekom uËiteljskom ili nastavniËkom vijeÊu ili Ëak na sindikalnom sastanku. A onda, pomireni sa sudbinom, uzi- mamo imenike u ruke i vraÊamo se tamo gdje se (ipak!) najbolje osjeÊamo - u razred. Jer kako drugaËije da sami sebi objasnimo, da sami sebi oprostimo, πto smo sve do sada “progutali“ i od svog poslodavca, a i od nekih sindikalnih voa koji su razred veÊ davno zaboravi- li, ali se zato s tim poslodavcem vrlo dobro “Sporazum“ijevaju oko mnogo Ëega - od naπih plaÊa do kodeksa ponaπanja ili, u najnovi- je vrijeme, rjeπavanja stambenog problema zaposlenih u naπim πkolama. Zar Êemo doista preπutjeti joπ jednu prijevaru, joπ jedno laæno obeÊanje naπeg slatkorjeËivog ministra? U “Jutarnjem listu“ od 29. srpnja 2007. godine Dragan Primorac (na svoj uobiËajeno gorljivi naËin) najavljuje stambene kredite za nastavnike osnovnih i srednjih πkola za koje Êe dræava subvencionirati kamatu, πto veÊ tri godine radi za zaposlenike u znanosti i visokom πkolstvu. Prosvjetari su se prvo imali prili- ku zaËuditi nad PrimorËevom (ili moæda ©ukerovom?) matema- tikom - u proraËunu je, naime, prema tom Ëlanku predvieno (Ëak!) 2 milijuna kuna za isplatu prvih 500 do 700 kredita! Nakon Ëuenja uslijedilo je zgraæanje nad Ëinjenicom startne diskriminacije u odnosu na zaposlene u susta- vu visokog πkolstva, jer u sluËaju osnovnog i srednjeg πkolstva nitko niti ne spominje zaposlene, veÊ se govori samo o nastavnici- ma. Dakle tisuÊe ljudi koji uz nas rade u πkolama - raËunovoe, taj- nici, kuharice, ËistaËice i domari a priori su izuzeti od koriπtenja ova- kve pogodnosti. A moæda vas je “zapekla“ i najava da Êe prednost imati nastavnici “deficitarnih“ stru- ka - stranih jezika, matematike, fizike i informatike. Spomenuti su doduπe i mladi nastavnici, braËni parovi zaposleni u prosvjeti, obite- lji s viπe djece... Nadam se samo da niste zbog toga “ispod oka“ pogledali svog kolegu fiziËara ili mladog matematiËara koji je tek poËeo raditi, a vi ste npr. profe- sor hrvatskog jezika s dvadesetak godina staæa i æivite u podstanar- stvu. Jer, πto god da ste tada, u srpnju, proËitali moæete slobodno zaboraviti. Odlukom od 4. rujna 2007. godine naπe je Ministarstvo razbilo joπ jedan mjehuriÊ od sa- punice, nadu mnogih nastavnika koji su se ipak uspjeli pronaÊi u tim, od poËetka diskriminirajuÊim, uvjetima za dobivanje subvencio- niranih stambenih kredita. Moæda se netko u Ministarstvu, zabrinut nad ”nategnutom“ matemati- kom, dosjetio jadu. Kako odræati obeÊanje, kako naπim lakovjernim, posluπnim i prilagodljivim prosvje- tarima zamazati oËi, a usput joπ rijeπiti i kroniËni i ozbiljni problem naπeg πkolstva - nestruËno zastu- pljenu nastavu. Dat Êemo kredite, nije u pitanju, ali samo “onim na- stavnicima koji su nakon stupanja ove Odluke na snagu, zaposleni na neodreeno vrijeme na rad- nim mjestima na kojima je prije njihova zapoπljavanja nastava bila nestruËno zastupljena u skladu sa Zakonom o osnovnom πkolstvu i Zakonom o srednjem πkolstvu“. ProËitajte, dragi kolege, ovu reËe- nicu joπ jednom. I onda joπ jed- nom ako je potrebno, ali shvatite - naπa nas je “zemlja znanja“ joπ jednom “nagradila“ povlasticom zbog koje se moæete osjeÊati samo poniæeni, izigrani i, po tko zna koji put, prevareni. Osobno, na sve ovo mogu reÊi samo - bez (ovakvih) povlastica, molim! Sonja MudriÊ Subvencionirani krediti Samo bez povlastica, molim! Danas, nakon 23 godine staæa u jednom prekrasnom zvanju, biti uËitelj je teπko. Kako drugi kaæu, tko vam je kriv πto ste odabrali to zvanje. Da, zaista tko mi je kriv, samo ja, poput tisuÊe drugih bu- dala, entuzijasta, znam zaπto sam tu. Zato jer volim svoj posao, a ne praznike koje imam. Zato πto unatoË svemu u beskonaËnost vjerujem u ono bit Êe bolje. Zato πto poπtujem svako malo biÊe koje uπeta u moj razred. Zato πto kada uem u svoju πkolu i svoj ra- zred uvijek imam πto vidjeti na tim veselim, malim licima. Zato πto mi niti jedan sat ne zapoËne, a da ne Ëujem tko se kako osjeÊa i jesmo li spremni zapoËeti naπe uËenje. Zato jer se radujem svakom no- vom danu s njima koji znaju da sam loπe plaÊena, a ipak unatoË svemu ostajem s njima i preko svoje satnice. Zato πto sam po- nekad bila i mama, i tata, i teta, i baka, a i susjeda jer dijete joπ nije nauËilo reÊi uËiteljica. Zato jer ne radim s papirima veÊ malenim ljudima koji tek trebaju otkriti Ëitav svijet. Zato πto se probudim i za- spim s njihovim i svojim problemi- ma i nikada mi zbog toga nije æao. Zato πto je to najljepπe zvanje koje sam mogla odabrati. Zato πto sam za njega plaÊena toliko koliko je- sam, a ostala sam tu gdje jesam. Zato πto unatoË svojoj upornosti i dalje stvaram i mislim i uËim. Zato jer postoji tisuÊu zaπto i ono jedno pitanje - a tko ti je kriv? Majka sam dvoje πkolske djece, nedavno sam se razve- la, nemam svoj stan, niti sam u moguÊnosti æivjeti kao podstanar. Kupiti knjige za srednju πkolu, opremiti djecu najpotrebnijim stva- rima, nahraniti ih, nije samo jedna stavka u nizu drugih Ëinjenica ove stvarnosti, niti sam ja jedina koja tako æivi, ali pasti poniæavajuÊe nisko jer voliπ svoj posao nije baπ ugodan osjeÊaj. UnatoË svim æivotnim preprekama radim savje- sno, zavrπila sam svoje πkolovanje i zaista imam prekrasan posao u kojem uæivam, ali da bih preæivjela i æivjela pomaæu mi moji roditelji, a i dodatni poslovi sa strane. Nikada nisam nakon svojega posla samo besposleno sjela i spremila papire u ladicu, te otiπla kuÊi, a nikada nisam niti osjetila kako je lagodno æivjeti kada znaπ da imaπ posao od kojega zaista moæeπ i preæivjeti. Zato se sada pitam - tko je tuæniji i πto je tuænije? Moja majka koja me doËeka i koja zna kako je teπko biti uËitelj jer su i njezini roditelji bili profesori? Moj tata koji je penziju doËekao kao ugledni profesor na fakultetu? Moja djeca koja su sve skromnija u svojim zahtjevima ili ja koja unatoË svemu i dalje uËim tu djecu kao da su zaista moja s osmijehom na licu za bolje sutra? Moji prijatelji kojima ponekada zai- sta nije jasno, zaπto ne promijenim posao? Oni s kojima radim i koji znaju raditi ili druπtvo koje nas je smjestilo tamo gdje nam je mjesto - na marginu svih zbivanja? Zaπto se sada nakon 23 go- dine rada sramim reÊi da sam uËiteljica? Ne sramim se, moje je zanimanje najljepπe na svijetu jer ga volim, a kada neπto radi- mo s ljubavlju, onda znamo da moæemo unatoË svim pritiscima, biti ono πto jesmo, a jesmo li, oni koji postoje ili nismo, vidi se po tome kako nas drugi cijene, oni kojima nije teπko reÊi - a πto njima nedostaje? Nedostaje nam ono πto nam nitko nikada neÊe tako lako vratiti, a to je ugled i dignitet naπega zvanja, te da s uzdignu- tom glavom moæemo ponosno reÊi, da ja sam bila njihova uËite- ljica - ona koja ih je uvela u svijet njihova zvanja. Danas se samo pitam, tko Êe od mojih sadaπnjih uËenika biti spreman postati je- dan od nas. Netko hoÊe, sigurno, jer Êe znati prepoznati vrijednost onih koji vjeËito uËe i daju svaki djeliÊ sebe - od srca, od sebe. Darja Mren UËiteljica sam, ne sramim se reÊi! Dvije podruænice u Æupanji U Gimnaziji Æupanja predsjednik Sindikata je 10. rujna odræao predstavljanje djelovanja Preporoda, odnosno osvrnuo se na najaktualnije probleme hrvatskoga πkolstva. Nakon sastan- ka uslijedilo je osnivanje sindikalnih podruænica u Gimnaziji Æupanja i TehniËkoj πkoli Æupanja. Povjerenici novoosnovanih podruænica su prof. Ljupko BiliÊ i prof. Radoslav DazgiÊ. U Vukovarsko-srijemskoj æupaniji Preporod sada djeluje u πest osnovnih i srednjih πkola. Preporod u novim prostorijama Povjerenici osnovnih i srednjih πkola Grada Zagreba i povjerenici ZagrebaËke æupanije u subotu 22. rujna odræali su sastanke æupanijskih vijeÊa u novim prostorijama Sindikata. Novo se sjediπte nalazi u Petrinjskoj 59a i u pot- punosti bi trebalo odgovarati potreba- ma sindikata. Sastancima se odazvalo viπe od 80 povjerenika. Raspravljalo se o promjenama u novom Temeljnom kolektivnom ugovoru, od- nosno o organizaciji ujediniteljske skupπtine. Sindikat preporod u Zagrebu djeluje u 70 osnovnih i srednjih πkola, odnosno u 23 πkole ZagrebaËke æupanije. VAÆNA OBAVIJEST: NOVI TELEFONSKI BROJEVI Novi telefonski brojevi Sindikata Preporod: 01/4814-891 (tajniπtvo), 01/4814-001 (pravna sluæba) i 01/4810 -413 (faks) ...NOVOSTI..NOVOSTI..NOVOSTI..
Transcript of novine / broj 31 / Zagreb / 9. listopada 2007. 14...
školske novine / broj 31 / Zagreb / 9. listopada 2007.
14 Oglasi
REPORODGlasilo Hrvatskog školskog sindikata PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 13, broj 19, Zagreb, listopad 2007.
RijeË predsjednika
Vrhunac salonskog sindikalizma
Jedan od neugodnijih susreta, kao dugogodiπnjem sindi-kalisti, dogodio mi se poËetkom ove πkolske godine. U uredu me je doËekao jedan gospodin, predstavio se kao nastavnik u jednoj od zagrebaËkih osnovnih πkola i, to je posebno istaknuo, dugogodiπnji Ëlan sindikata. Sa zadnjim je danom nastavne go-dine njemu istekla Ëetrdeseta godina rada u prosvjeti. Friπko umirovljeni prosvjetar u ruci je dræao papir na kojem je rukom bio ispisan obraËun njegove otpremnine koju je oËekivao i otpremni-ne koju je dobio. Ostati bez teksta, aËkim rjeËnikom reËeno, najbolji je opis stanja u kojem sam se naπao. Mom kolegi, ali i stotinama znanih kolegica i kolega, nakon cjeloæivotnog sluæenja uËenicima, njegov se poslodavac, grubo narugao smanjenjem otpremnine za 676 kuna.
Umjesto 9.978,00 kuna novim je Temeljnim kolektivnim ugo-vorom otpremnina ugovorena u iznosu od 9.302,31 kuna. Sve ovo proizlazi iz novog TKU-a kojeg je krajem srpnja slavodobit-no potpisalo osam sindikata javnih sluæbi, meu njima i trojica predstavnika obrazovnih sindikata. Smanjiti otpremninu zaposle-niku za 676 kuna, smanjiti pomoÊ u sluËaju smrti za 112 kuna ili smanjiti za 283 kuna pomoÊ za bolovanje duæe od 90 dana moæe samo krajnje socijalno neosjetljiva i bezobzirna vlast. Sve ovo napraviti prosvjeti, najpotplaÊenijoj javnoj sluæbi, moæe samo vlast kojoj je do πkolstva stalo koliko i do lanjskog snijega.
NetoËno i nepoπteno bi bilo, pored vlasti, po ovom pitanju, ne i spomenuti i sindikaliste koji su svojim potpisima kumovali sma-njenju materijalnih prava. ”Doπao sam k vama jer su mi u πkoli rekli da su to sindikati potpisali“ - rijeËi su kolege s poËetka ovog uvodnika. Moje pojaπnjenje kako sindikat koji trenutno vodim nije sudjelovao u potpisivanju TKU-a mog se kolege nije osobito doj-milo. Njega nije zanimalo objaπnjenje, nego rjeπenje problema. Njegov je problem bila smanjena otpremnina, odnosno uvreda koju je tim smanjenjem kao Ëovjek doæivio. Moje objaπnjenje nije pomoglo rjeπenju ni jednog ni drugog. I zato se ni danas, pri samoj pomisli na kolegu, ne osjeÊam dobro.
Spomenuti TKU je vrhunac ”salonskog sindikalizma“ koji se svodi na prelijevanje iz πupljega u prazno, odnosno beskrajne tr-govine sitnim sindikalnim interesima. Mi, na æalost, æivimo u zemlji u kojoj poboljπanje prava zaposlenih u πkolstvu nije moguÊe bez pritiska. A pritisak se ne provodi organizacijom velebnih skupo-va u kongresnim dvoranama. Pritisak se provodi organizacijom javnih prosvjeda, ozbiljnih πtrajkova… Dok se god u sindikatima ne shvati da je najobiËnije gubljenje vremena pregovaranje bez ozbiljnog pritiska na poslodavca, kolektivni Êe nam ugovori i so-cijalno partnerstvo izgledati kako izgledaju.
ViπemjeseËni jalovi pregovori rezultirat Êe smanjenjem prava i manjkavim odredbama oko kojih Êe se onda godinama natezati raznorazne komisije za tumaËenje. Strane Êe pregovarati u do-broj vjeri pokuπavajuÊi unedogled smjestiti jedna drugoj.
Listopad je zamijenio rujan. Pregovorima za nove granske kolektivne ugovore joπ se i ne nazire kraj. OdlazeÊi marljivo na svakotjedne pregovaraËke seanse Ëesto se zapitam neÊe li se i nakon novih granskih kolektivnih ugovora na vratima sindikata opet pojaviti neki kolega s izraËunom u rukama? IzraËunom koji Êe meu prozvanima, s pravom, ukljuËiti i mene.
Željko StipiÊ
Na svaπta smo veÊ navikli mi ”prosvjetari“. Radimo, naime u iznimno dinamiËnoj ”branπi“ - mi-jenjaju nam se iz godine u godi-nu generacije uËenika i roditelja, planovi i programi, udæbenici i priruËnici, gramatike i pravopisi, πkolski kalendari, zakoni i pravilni-ci, pa i ministri. Promjena je mno-go, malo njih na bolje. I valjda nas je upravo to uËinilo najprilagodljivi-jom vrstom u svemiru - jer, mi se, πkolnici, svemu prilagodimo sa zavidnom lakoÊom. ©to god nas snaπlo, poæalimo se samo jedni drugima uz kavicu na velikom od-moru, a ako nas neπto ozbiljno na-ljuti zarogoborimo malo na nekom uËiteljskom ili nastavniËkom vijeÊu ili Ëak na sindikalnom sastanku. A onda, pomireni sa sudbinom, uzi-mamo imenike u ruke i vraÊamo se tamo gdje se (ipak!) najbolje osjeÊamo - u razred.
Jer kako drugaËije da sami sebi objasnimo, da sami sebi oprostimo, πto smo sve do sada “progutali“ i od svog poslodavca, a i od nekih sindikalnih voa koji su razred veÊ davno zaboravi-
li, ali se zato s tim poslodavcem vrlo dobro “Sporazum“ijevaju oko mnogo Ëega - od naπih plaÊa do kodeksa ponaπanja ili, u najnovi-je vrijeme, rjeπavanja stambenog problema zaposlenih u naπim πkolama.
Zar Êemo doista preπutjeti joπ jednu prijevaru, joπ jedno laæno obeÊanje naπeg slatkorjeËivog ministra? U “Jutarnjem listu“ od 29. srpnja 2007. godine Dragan Primorac (na svoj uobiËajeno gorljivi naËin) najavljuje stambene kredite za nastavnike osnovnih i srednjih πkola za koje Êe dræava subvencionirati kamatu, πto veÊ tri godine radi za zaposlenike u znanosti i visokom πkolstvu. Prosvjetari su se prvo imali prili-ku zaËuditi nad PrimorËevom (ili moæda ©ukerovom?) matema-tikom - u proraËunu je, naime, prema tom Ëlanku predvieno (Ëak!) 2 milijuna kuna za isplatu prvih 500 do 700 kredita! Nakon Ëuenja uslijedilo je zgraæanje nad Ëinjenicom startne diskriminacije u odnosu na zaposlene u susta-vu visokog πkolstva, jer u sluËaju
osnovnog i srednjeg πkolstva nitko niti ne spominje zaposlene, veÊ se govori samo o nastavnici-ma. Dakle tisuÊe ljudi koji uz nas rade u πkolama - raËunovoe, taj-nici, kuharice, ËistaËice i domari a priori su izuzeti od koriπtenja ova-kve pogodnosti. A moæda vas je “zapekla“ i najava da Êe prednost imati nastavnici “deficitarnih“ stru-ka - stranih jezika, matematike, fizike i informatike. Spomenuti su doduπe i mladi nastavnici, braËni parovi zaposleni u prosvjeti, obite-lji s viπe djece... Nadam se samo da niste zbog toga “ispod oka“ pogledali svog kolegu fiziËara ili mladog matematiËara koji je tek poËeo raditi, a vi ste npr. profe-sor hrvatskog jezika s dvadesetak godina staæa i æivite u podstanar-stvu. Jer, πto god da ste tada, u srpnju, proËitali moæete slobodno zaboraviti. Odlukom od 4. rujna 2007. godine naπe je Ministarstvo razbilo joπ jedan mjehuriÊ od sa-punice, nadu mnogih nastavnika koji su se ipak uspjeli pronaÊi u tim, od poËetka diskriminirajuÊim, uvjetima za dobivanje subvencio-
niranih stambenih kredita. Moæda se netko u Ministarstvu, zabrinut nad ”nategnutom“ matemati-kom, dosjetio jadu. Kako odræati obeÊanje, kako naπim lakovjernim, posluπnim i prilagodljivim prosvje-tarima zamazati oËi, a usput joπ rijeπiti i kroniËni i ozbiljni problem naπeg πkolstva - nestruËno zastu-pljenu nastavu. Dat Êemo kredite, nije u pitanju, ali samo “onim na-stavnicima koji su nakon stupanja ove Odluke na snagu, zaposleni na neodreeno vrijeme na rad-nim mjestima na kojima je prije njihova zapoπljavanja nastava bila nestruËno zastupljena u skladu sa Zakonom o osnovnom πkolstvu i Zakonom o srednjem πkolstvu“. ProËitajte, dragi kolege, ovu reËe-nicu joπ jednom. I onda joπ jed-nom ako je potrebno, ali shvatite - naπa nas je “zemlja znanja“ joπ jednom “nagradila“ povlasticom zbog koje se moæete osjeÊati samo poniæeni, izigrani i, po tko zna koji put, prevareni. Osobno, na sve ovo mogu reÊi samo - bez (ovakvih) povlastica, molim!
Sonja MudriÊ
Subvencionirani krediti
Samo bez povlastica, molim!
Danas, nakon 23 godine staæa u jednom prekrasnom zvanju, biti uËitelj je teπko. Kako drugi kaæu, tko vam je kriv πto ste odabrali to zvanje. Da, zaista tko mi je kriv, samo ja, poput tisuÊe drugih bu-dala, entuzijasta, znam zaπto sam tu. Zato jer volim svoj posao, a ne praznike koje imam. Zato πto unatoË svemu u beskonaËnost vjerujem u ono bit Êe bolje. Zato πto poπtujem svako malo biÊe koje uπeta u moj razred. Zato πto kada uem u svoju πkolu i svoj ra-zred uvijek imam πto vidjeti na tim veselim, malim licima. Zato πto mi niti jedan sat ne zapoËne, a da ne Ëujem tko se kako osjeÊa i jesmo li spremni zapoËeti naπe uËenje. Zato jer se radujem svakom no-vom danu s njima koji znaju da sam loπe plaÊena, a ipak unatoË svemu ostajem s njima i preko svoje satnice. Zato πto sam po-nekad bila i mama, i tata, i teta, i baka, a i susjeda jer dijete joπ nije nauËilo reÊi uËiteljica. Zato jer
ne radim s papirima veÊ malenim ljudima koji tek trebaju otkriti Ëitav svijet. Zato πto se probudim i za-spim s njihovim i svojim problemi-ma i nikada mi zbog toga nije æao. Zato πto je to najljepπe zvanje koje sam mogla odabrati. Zato πto sam za njega plaÊena toliko koliko je-sam, a ostala sam tu gdje jesam. Zato πto unatoË svojoj upornosti i dalje stvaram i mislim i uËim. Zato jer postoji tisuÊu zaπto i ono jedno pitanje - a tko ti je kriv?
Majka sam dvoje πkolske djece, nedavno sam se razve-la, nemam svoj stan, niti sam u moguÊnosti æivjeti kao podstanar. Kupiti knjige za srednju πkolu, opremiti djecu najpotrebnijim stva-rima, nahraniti ih, nije samo jedna stavka u nizu drugih Ëinjenica ove stvarnosti, niti sam ja jedina koja tako æivi, ali pasti poniæavajuÊe nisko jer voliπ svoj posao nije baπ ugodan osjeÊaj. UnatoË svim æivotnim preprekama radim savje-sno, zavrπila sam svoje πkolovanje
i zaista imam prekrasan posao u kojem uæivam, ali da bih preæivjela i æivjela pomaæu mi moji roditelji, a i dodatni poslovi sa strane. Nikada nisam nakon svojega posla samo besposleno sjela i spremila papire u ladicu, te otiπla kuÊi, a nikada nisam niti osjetila kako je lagodno æivjeti kada znaπ da imaπ posao od kojega zaista moæeπ i preæivjeti. Zato se sada pitam - tko je tuæniji i πto je tuænije? Moja majka koja me doËeka i koja zna kako je teπko biti uËitelj jer su i njezini roditelji bili profesori? Moj tata koji je penziju doËekao kao ugledni profesor na fakultetu? Moja djeca koja su sve skromnija u svojim zahtjevima ili ja koja unatoË svemu i dalje uËim tu djecu kao da su zaista moja s osmijehom na licu za bolje sutra? Moji prijatelji kojima ponekada zai-sta nije jasno, zaπto ne promijenim posao? Oni s kojima radim i koji znaju raditi ili druπtvo koje nas je smjestilo tamo gdje nam je mjesto - na marginu svih zbivanja?
Zaπto se sada nakon 23 go-dine rada sramim reÊi da sam uËiteljica? Ne sramim se, moje je zanimanje najljepπe na svijetu jer ga volim, a kada neπto radi-mo s ljubavlju, onda znamo da moæemo unatoË svim pritiscima, biti ono πto jesmo, a jesmo li, oni koji postoje ili nismo, vidi se po tome kako nas drugi cijene, oni kojima nije teπko reÊi - a πto njima nedostaje? Nedostaje nam ono πto nam nitko nikada neÊe tako lako vratiti, a to je ugled i dignitet naπega zvanja, te da s uzdignu-tom glavom moæemo ponosno reÊi, da ja sam bila njihova uËite-ljica - ona koja ih je uvela u svijet njihova zvanja. Danas se samo pitam, tko Êe od mojih sadaπnjih uËenika biti spreman postati je-dan od nas. Netko hoÊe, sigurno, jer Êe znati prepoznati vrijednost onih koji vjeËito uËe i daju svaki djeliÊ sebe - od srca, od sebe.
Darja Mren
UËiteljica sam, ne sramim se reÊi!
Dvije podruænice u Æupanji
U Gimnaziji Æupanja predsjednik Sindikata je 10. rujna odræao predstavljanje djelovanja Preporoda, odnosno osvrnuo se na najaktualnije probleme hrvatskoga πkolstva. Nakon sastan-ka uslijedilo je osnivanje sindikalnih podruænica u Gimnaziji Æupanja i TehniËkoj πkoli Æupanja. Povjerenici novoosnovanih podruænica su prof. Ljupko BiliÊ i prof. Radoslav DazgiÊ. U Vukovarsko-srijemskoj æupaniji Preporod sada djeluje u πest osnovnih i srednjih πkola.
Preporod u novim prostorijama
Povjerenici osnovnih i srednjih πkola Grada Zagreba i povjerenici ZagrebaËke æupanije u subotu 22. rujna odræali su sastanke æupanijskih vijeÊa u novim prostorijama Sindikata. Novo se sjediπte nalazi u Petrinjskoj 59a i u pot-punosti bi trebalo odgovarati potreba-ma sindikata. Sastancima se odazvalo viπe od 80 povjerenika. Raspravljalo se o promjenama u novom Temeljnom kolektivnom ugovoru, od-
nosno o organizaciji ujediniteljske skupπtine. Sindikat preporod u Zagrebu djeluje u 70 osnovnih i srednjih πkola, odnosno u 23 πkole ZagrebaËke æupanije.
VAÆNA OBAVIJEST:
NOVI TELEFONSKI BROJEVINovi telefonski brojevi Sindikata
Preporod: 01/4814-891 (tajniπtvo), 01/4814-001 (pravna sluæba)
i 01/4810 -413 (faks)
. . . N O V O S T I . . N O V O S T I . . N O V O S T I . .
