nova croatica 5

Click here to load reader

  • date post

    28-Oct-2014
  • Category

    Documents

  • view

    17
  • download

    0

Embed Size (px)

Transcript of nova croatica 5

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

Izvorni znanstveni rad UDK 821.163.42.09 Desnica, V.

VIDJETI DAIMONA?Izlaganje jastva u Proljeima Ivana Galeba Zrinka Boi Blanua(Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet Zagreb)

Kao to je Arendt istaknula, identitet ostaje samoj osobi skriven, poput daimona u grkoj religiji koji itav ivot prati ovjeka, uvijek ga motrei straga, preko njegova ramena, vidljiv samo drugima. Prema Nancyjevu tumaenju Heideggera, egzistent (ovjek ili tubitak) je uvijek ve s-drugima, uvijek ve u zajednici. Djelovanje i govor su, objanjava Arendt, naini na koji se ukljuujemo u ljudski svijet, raskrivajui/izlaui vlastitu jedinstvenost i razliitost. No, to znai izloiti/raskriti se? Prema Arendt, upravo pria, kao rezultat govora i djelovanja, izlae/raskriva svoga agenta i ini njegova daimona vidljiva drugima. Kako bismo se uhvatili ukotac s pitanjima pripovijedanja i jastva u Desniinom romanu Proljea Ivana Galeba, uzet emo u obzir navedena razmatranja. Budui da je Ivan Galeb (junak i pripovjeda) umjetnik u potrazi za vlastitom umjetnou i vlastitim identitetom, pitanja koja je postavio Blanchot u svojoj dugogodinjoj raspravi o knjievnosti, bit e vaan dio ovoga itanja. Kljune rijei: pripovijedanje, pria, smrt, ivot, izlaganje, singularnost, Vladan Desnica, Arendt, Cavarero, Nancy, Heidegger, Blanchot

33

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

PITANJA Gdje nastaje umjetnost? Odakle izviru prie? Kako se raa pripovijedanje? I to je, prema tome, ivot umjetnika? Ova su pitanja stoljeima zaokupljala filozofe, knjievne kritiare pa i same umjetnike. Mogui odgovor na posljednje pitanje ponudio je francuski pjesnik i kritiar Paul Valry kada je u jednom od svojih pisama napisao: Pravi slikar cijeli svoj ivot trai slikarstvo, pravi pjesnik pjesnitvo. Pitajui se o znaenju ovoga odgovora, Maurice Blanchot u svojoj uvenoj zbirci eseja Lespace littraire1 zakljuuje kako je ivot umjetnika potraga za djelatnou koja nije sigurna ni u vlastite ciljeve, ni u vlastita sredstva. U Valryjevim rijeima, Blanchot je prepoznao dva mogua znaenja.2 Prvo polazi od ideje da pjesnitvo proizlazi iz ivotnog iskustva to znai: da bi se napisao ijedan (pjesniki) redak potrebno je iscrpiti ivot. Prema drugome, da bi se mogao napisati ijedan redak potrebno je iscrpiti vlastiti ivot u potrazi za umjetnou. Oba Blanchotova odgovora polaze od duboke veze (pa i jednakosti) izmeu umjetnosti i iskustva zato to je (u umjetnosti) rije o potrazi (istraivanju) koja je odreena upravo vlastitom neodreenou. Drugim rijeima, ivot umjetnika je potraga za umjetnou, potraga odreena neodreenou i potpunom predanou onoga tko se u nju ukljuuje. Kada se radi o umjetnosti rijei, posve je opravdano zapitati se: Odakle dolazi ono napisano? Blanchot bi rekao, iz mogunosti u nama samima koja biva otkrivena i potvrena upravo knjievnim pokuajima i nastojanjima. Pisanje mijenja onoga tko pie, umjetnost mijenja onoga tko stvara. Svi ti opetovani pokuaji transformiraju onoga tko u njima sudjeluje. Zato su umjetnost i iskustvo jednaki. Da bi istaknuo iskustvo kao nuni preduvjet pisanja Blanchot citira Rilkea koji u Zapiscima Maltea Lauridsa Briggea napominje da je potrebno vidjeti mnogo gradova, ljudi i stvari da bi se napisao ijedan stih. Stihovi za

1

2 3

Le vrai peintre, tout sa vie cherche la peinture, le vrai pote, la poesie. (Valry u Blanchot, 1955: 107) Blanchot, 1955: 107. Dans un passage de Malte, Rilke dit que le vers ne sont pas des sentiments, ils sont des experiences. Pour ecrire un seul vers, il faut avoir vu beaucoup des villes, dhommes et des choses... Rilke ne veut pas dire cependant que le vers serait lexpression dune personalit riche, capable de vivre et davoir vcu. Les souvenirs sont ncessaires, mais pour tre oublis, pour que dans cet oubli, dans le silence dune profonde mtamorphose, naisse la fin un mot, le premier mot dans un vers. Exprience signifie ici: contact avec ltre, renouvellement de soi-mme ce contact une preuve, mais que reste indtermine. (Blanchot, 1955: 105)

34

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

njega nisu osjeaji nego iskustva.3 Slino razmilja i Walter Benjamin kada tvrdi da je ivljeni ivot gradivo od kojeg nastaju prie, a pripovjeda, prema tome, sjeditelj koji je za sobom ostavio nomadska lutanja, ratar s nemirnom prolou pomorca, egrt koji se okuio kao obrtniki gazda ne bi li osmislio svoje dugogodinje potucanje4 (Biti, 2005: 136). Meutim, Benjamin istie jo neto:Kao to se u ovjekovoj nutrini tokom ivota stavlja u pokret niz slika a on se sastoji od nazora vlastite osobe, meu kojima je on, a da toga nije svjestan, sreo samoga sebe tako u jedan mah u njegovim licima i pogledima svie ono nezaboravno i svemu to ga je pogodilo daje autoritet to ga za ive oko sebe na samrti posjeduje i najbjedniji jadnik. Taj autoritet stoji na iskonu svakoga pripovijedanja (Benjamin, 175).

Ovako zacrtana perspektiva nalae da se sloimo: Benjamin je doista anticipirao pojavu Desniina pripovjedaa Ivana Galeba5 koji iz bolesnike postelje baca pogled na svoj proivljeni ivot i pripovijeda. Objavljen 1957. godine u Sarajevu, roman Proljea Ivana Galeba (s podnaslovom Igre proljea i smrti) nastajao je vie od dvadeset godina i, prema rijeima kritike,6 predstavlja umjetniku sintezu Desniina stvaralatva. Rije je zapravo o jednom Knstlerromanu u kojemu se njegov junak, Ivan Galeb, violinist, leei u bolnici nakon teke operacije, potaknut neposrednom blizinom smrti, prisjea vlastite prolosti i pripovijeda o sebi. Pritom se ne radi o pripovijedanju u kojemu se u kontinuitetu predstavlja ivotna pria protagonista, sa svim njegovim usponima i padovima, nego o isprekidanom pripovijedanju razliitih epizoda iz djetinjstva, mladalatva, kasnijeg ivota, o razmiljanjima, nekadanjim i sadanjim, o razgovorima voenim u razliitim razdob-

4

5 6

Iskustvo to ide od usta do usta izvor je iz kojega su crpli svi veliki pripovjedai. A meu onima koji su prie zapisivali veliki su oni iji se zapis ponajmanje razlikuje od govora mnogih bezimenih pripovjedaa. Uostalom, meu ovima posljednjima postoje dvije skupine koje se uzajamno viestruko proimaju. I pripovjedaev lik dobiva svoju punu tjelesnost samo za onoga tko ih opredmeuje obje. Tko je putovao ima to priati kae narod i zamilja pripovjedaa kao nekoga tko dolazi izdaleka. Ali nita se manje rado ne slua i onaj koji je, estito se prehranjujui, ostao u zemlji pa poznaje njezine prie i predaje. elimo li obje te skupine predoiti u njihovim arhainim zastupnicima, tada je jedna utjelovljena u stalno nastanjenom zemljoradniku, a druga u pomorcu koji se bavi trgovinom. Zapravo su oba ta ivotna kruga proizvela vlastito pleme pripovjedaa. Svako od tih plemena uva vlastita svojstva i u kasnim stoljeima. (Benjamin, 167) Biti, 2005: 135. Nemec, 59.

35

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

ljima ivota s razliitim ljudima, prijateljima, umjetnicima, o matanjima, prvim zaljubljivanjima, majci, ocu, djedu, roditeljskoj kui... Proivljeni ivot i anticipacija smrti kao preduvjet umjetnosti (i pripovijedanja) dvije su velike teme kojima se Desniin tekst na zanimljiv nain uklapa u bogatu tradiciju miljenja koju su oblikovala mnoga znaajna imena prve polovine 20. stoljea poput Benjamina, Heideggera, Blanchota, Arendt. Istiui proljee i smrt, svjetlo i tamu kao osnovni dualizam prisutan na svakoj stranici romana,7 hrvatska je knjievna kritika problem smrti uglavnom svodila u okvire binarne opreke i iz toga izvodila zakljuke o tehnici i dinamici pripovijedanja.8 No recepcija Proljea tekla je i u drugaijem smjeru, pa je pitanje smrti apostrofirano i u okviru zacrtanom Benjaminovim razmiljanjima o pripovjedau, ali i Heideggerovom koncepcijom autentine smrti koja, kako je primijeeno, u romanu biva izravno tematizirana.9 Upravo e to biti smjer kojim e se ovaj rad kretati prema dvjema zanimljivim koncepcijama knjievnosti (i pripovijedanja) koje polaze od dvije naizgled suprotstavljene ideje: ivota i smrti. Da se knjievnost moe promiljati i onkraj binarne opreke kojom je zapadna metafizika tradicija tako rado stoljeima baratala, pokazao je upravo Maurice Blanchot. S druge je strane Hannah Arendt, autorica koja je u sklopu svojih razmatranja politike povijesti i metafizike razvila zanimljivu koncepciju ivota, usko povezanu s pripovijedanjem.

BIOS-GRAPHIE: IVOT JE PRIA Jer u svakome djelu ono to je prva namjera djelatnika, bilo da djeluje iz prirodne nunosti ili iz slobodne volje, razotkrivanje je njegove vlastite slike, pie Dante, a citira Arendt na poetku poglavlja o djelovanju u knjizi7 8

9

Nemec, 87. Ve je u kritici upozoreno (V. Pavleti) da je Desnica ljubitelj oksimorona, da su protuslovlja pravi predmet njegova umjetnikog interesa. Tako se i u ovom romanu gotovo pravilno izmjenjuje svjetlo i tama i u znaku tog kontrapunkta roman die. tovie ini nam se da te antiteze na neki nain i nadomjetaju nedostatak prave fabularne tenzije. (Nemec, 88) Misao o smrti korespondira s monolokom formom romana, s njegovom autoanalitinou i digresivnou, kojom se vrijeme zaustavlja ili fiksira za uvijek blizak osjeaj kraja. Zato roman nema fabulu u klasinom znaenju te rijei, zato Desnica posredovanjem glavnog junaka upuuje na svoje shvaanje romansijerske umjetnosti. (Zima, 10) Biti, 2005: 135, 145.

36

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

The Human Condition.10 Upravo su govor i djelovanje, prema njezinu miljenju, naini na koji se ljudska bia jedna drugima pojavljuju i razotkrivaju svoju razliitost.11 Govorei i djelujui ljudi pokazuju tko su: djelatno otkrivaju svoje jedinstvene osobne identitete i tako se pokazuju u ljudskome svijetu, dok se njihovi fiziki identiteti pojavljuju bez njihove vlastite djelatnosti u obliku tijela i zvuku glasa (Arendt, 145). U razotkrivanju jastva Arendt na taj nain razlikuje otkrivanje onoga tko netko jeste od onoga to netko jeste. To se otkrivanje prema njezinom miljenju zbiva u istom ljudskom zajednitvu, tamo gdje su ljudi s drugima, u javnom prostoru, budui da zbog svoje inherentne tendencije da skupa s inom raskrije i djelatnika, djelovanje za svoje puno pojavljivanje potrebuje blistavu svjetlost (Ibid., 146). Meutim, raskrivanje ovoga tko nije mogue hotimino, upravo suprotno, upozorava Arendt: vie je vjerojatno da tko, koje se tako jasno i nepogreivo pokazuje drugima, ostaje za samu osobu skriveno, poput daimona u grkoj religiji koji kroz itav ivot prati svakoga ovjeka, uvijek motrei straga, preko njegova ramena, vidljiv tako samo onima koje on susree (Ibid., 146). Drugim rijeima, na identitet, na daimon uvijek je ve izruen po-gledu drugih s kojima dijelimo isti javni prostor. Pritom postoji jo jedan problem, osim to je nama samima nedostupan, na identitet zadrava svoju neobinu neopipljivost koja onemoguuje svaki pokuaj da ga se nedvosmisleno verbalno izrazi.12 Upravo ta nemogunost zahvaanja ive biti naega jastva, smatra Arendt, utjee na itavo podruje u kojemu egzistiramo kao govorea i djelatna bia: Stvar je u tome da se oitovanje onoga tko zbiva na isti nain kao i notorno nepouzdana oitovanja antikih proroanstava koja se, prema Heraklitu, niti otkrivaju, niti skrivaju u rijeima, ali daju oevidne znakove (Ibid., 147). Taj zajedniki javni prostor premreen je10

11

12

Arendt, 142. Naslov The Human Condition knjiga je dobila na inzistiranje amerikog izdavaa unato tome to je autorica eljela da se zove Vita activa, to je ispravljeno u njemakom izdanju i preuzeto u hrvatskom prijevodu. Rijeju i inom uvrtavamo se u ljudski svijet, a to je uvrtenje poput drugoga roenja, u kojemu potvrujemo i na sebe preuzimamo golu injenicu nae priroene fizike pojavnosti. Na to uvrtenje nismo natjerani nunou, poput rada, i ono nije potaknuto korisnou, poput proizvoenja. Moe ga potai prisustvo drugih kojima se moemo htjeti pridruiti, ali ono njima nije uvjetovano; njegov poticaj izvire iz poetka koji je stupio u svijet kada smo roeni i kojemu odgovaramo poinjajui neto novo na vlastitu inicijativu. (Arendt, 143) U trenu kad elimo rei tko netko jest, sam nas na rjenik zavede na krivi put u kazivanje to on jest; zapliemo se u opisivanju svojstava to ih on nuno dijeli s drugima poput njega; poinjemo prikazivati neki tip ili karakter u nekadanjem znaenju te rijei, a ishod je to da nam njegova specifina jedinstvenost izmie. (Arendt, 147)

37

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

razliitim ljudskim odnosima pa raskrivanje/izlaganje jastva govorom i djelovanjem pada uvijek u jedan ve postojei splet gdje se mogu osjetiti njihove neposredne konzekvence.13 Slino e i Heidegger nekoliko desetljea ranije opisati tubitkov (Dasein) bitak-u-svijetu (Das In-der-Welt-sein) kao takoertu-bitak (Auch-da-sein): Na temelju tog bitka-u-svijetu na-nain-su svijet je uvijek ve onaj to ga dijelim s drugim (Heidegger, 118). Drugim rijeima, svijet tubitka je zajedniki svijet, a bitak tubitka uvijek je su-bitak s drugima.14 Zato Arendt posebnu vanost pridaje ivotnoj prii onoga tko se raskriva i izlae drugima jedinstveno djelujui i na njihove ivotne prie. Kao to Kristeva primjeuje, Arendt svojim miljenjem ivot odreuje kao ljudski upravo po tome to ga je mogue prikazati pripovijedanjem i podijeliti s drugim ljudima. To je ono po emu se ovjek razlikuje od ivotinje.15 No pripovijedanje, kako ga ona tumai, igra kljunu ulogu u ivotu polisa: s jedne strane upuuje na znaenje pojedinanog ivota, a s druge uspostavlja javnu sferu zajednikog pripovijedanja koja nadivljuje smrt pojedinih svojih pripadnika.16 Kada je rije o pripovijedanju vlastite ivotne prie, namee se pitanje koje je, u svom komentaru prie o rodi u snijegu Karen Blixen,17 slijedei itanje Arendtove, vrlo jasno artikulurala talijanska teoretiarka Adriana Cavarero: Doputa li tijek neijeg ivota da ga se na kraju vidi kao projekt sa znaenjem?18 Omoguuje li nam naknadna perspektiva da vlastititi ivot sagledamo kao jasan obris rode u snijegu? Kada je rije o Desniinu pripo-

13 14

15 16 17

18

Arendt, 149. Na ovu e se tezu kasnije nadovezati Jean-Luc Nancy u svojoj uvenoj raspravi o zajednici iz 1983. La communaut dsoeuvre. Kristeva, 7, 8. Wilkinson, 78. Cavarero prenosi priu iz Blixen, Karen 1938., Out of Africa, Random House, New York, str. 201. Karen Blixen recounts a story that she was told as a child. A man, who lived by a pond, was awakened one night by a great noise. He went out into the night and headed for the pond, but in the darkness, running up and down, back and forth, guided only by noise, he stumbled and fell repeatedly. At least he found a leak in the dike, from which water and fish were escaping. He set to work plugging an only when he had finished went back to bed. The next morning, looking out at the window, he saw with surprise that his footprints had traced the figure of a stork on the ground. At this point Karen Blixen asks herself: When the design of my life is complete, will I see, or will other see a stork? We might add: does the course of every life allow itself to be looked upon in the end like a design that has meaning? (Cavarero, 1)

38

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

vjedau, je li suoenje sa smru Galebu razotkrilo znaenje njegova ivljena ivota? Znai li to da je smrt njegovom pripovijedanju pribavila autoritet i uvid u trag koji je ostavio za sobom? I, na kraju, kakav su to obris ostavile njegove stope? Pritom valja imati na umu, dodaje Cavarero, onaj tko hoda ne moe vidjeti obris figure koju ostavljaju njegove stope, potrebna mu je druga perspektiva.19 Komentirajui Benjaminove rijei, Vladimir Biti upozorava: (...) pripovjeda razabire onu obalu svojega ivota tek poto je promotri s ove, sluateljeve, upravo kao to se ova, sluateljeva strana svijeta otvara cjelovitu pogledu tek s one, pripovjedaeve. (...) nijedan ivot ne moe oitovati svoju zakonitost onome tko ga ivi prema smrti, nego iskljuivo nekome drugome ili drukijem nakon nje (2005: 136). Zbog toga nije sluajno da je onaj tko razumije znaenje prie zapravo pripovjeda koji slijedei trag stopa prati i zahvaa obris prie. Uostalom Arendt u svom tekstu o Karen Blixen veli: Pripovijedanje otkriva znaenje a da pritom ne ini pogreku definirajui ga.20 Meutim, obris rode u snijegu kratko je bio vidljiv (samo jedno jutro) zato to je slika rode kao i obris ivotnog puta delikatan i osjetljiv znak jedinstva vidljiv samo trenutno. Dar trenutka koji nam u privienju udnje vrlo kratko bljesne pred oima.21 Razmatrajui (na tragu Arendtove) uveni prizor iz VIII. pjevanja Odiseje, u kojemu Odisej plae sluajui na dvoru feakog kralja Alkinoja rapsodovo pjevanje o Trojanskom ratu, Cavarero naziva Odisejevim paradoksom.22 Nikada ranije ovaj mitski junak nije plakao, no sada, sluajui priu vlastitog ivota iz usta drugoga, postaje u potpunosti svjestan njezina znaenja. Naime, tada kada je proivljavao dogaaje iz prie nije mogao shvatiti njihovo znaenje, a sada, naknadno, rapsodovo pjevanje iznjedruje Odiseja kao protagonista prie. Dok nije uo priu nije znao tko je: pria koju je ispriao netko drugi otkrila mu je njegov vlastiti identitet. Zato Odisej plae. Njegov, i svaiji identitet, od samog poetka, od roenja, uvijek je ve izruen drugome, zakljuuje Cavarero. Kada mu se Alkinoj konano obrati, Odisej se predstavlja i nastavlja priati svoju ivotnu priu. Kako je mogue, pita se Arendt, da plae nad rapsodovim pjevanjem ako je i sam u stanju ispripovijedati vlastitu priu? Zato je znaenje identiteta uvijek povje-

19 20 21 22

Cavarero, 3. Ibid., 3. Ibid., 3. Cavarero, 17.

39

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

reno drugome?23 Prema onome to Cavarero pie, za Arendt stvari su jasne: kategorija osobnog identiteta postulira drugoga kao nunost (Cavarero, 20). ak i prije nego netko svojim pripovijedanjem uini neiji identitet opipljivim, vidljivim, mnogi drugi su bili svjedoci konstitutivnog izlaganja tog identiteta njihovom pogledu. Drugim rijeima, svatko je uvijek ve izruen pogledu drugoga. Izvan dosega jastva, iza njegovih/njezinih lea, virei preko njegova/njezina ramena, daimon je vidljiv samo drugome. Meutim Arendt, Cavarero upozorava, zanemaruje jedan vaan aspekt Odisejeva paradoksa, a to je injenica da se na Alkinojevu dvoru neoekivano susreu rapsodovo pjevanje (pria) i Odisejeva udnja za pripovijedanjem. Polazite njezine argumentacije je upravo teza prema kojoj izmeu identiteta i pripovijedanja postoji stalan (i nepokolebljiv) odnos udnje.24 Pria je istodobno otkrila junakov ispripovjedivi identitet i njegovu udnju da ga uje ispripovjedanog. Odisej, prema tome, sada zna tko je, zna koga je svojim djelima izloio, ali zna i da mu je njegov ispripovjedivi identitet omoguio da izvede velika djela zbog udnje da ih osobno uje ispripovjedana od nekog drugog.25 Ispripovjedivost je, dodaje Cavarero, jedinstvena odlika ljudskog egzistenta i pripada mu kao neosporivi aspekt njegova ivota, a ne kao garancija slave nakon smrti. Zato, parafrazirajui Nancyja, zakljuuje: upravo zato to je izloiv, egzistent je ispripovjediv.26 Odisejev je paradoks, prema tome, primjenjiv na svako ljudsko bie u svoj njegovoj neponovljivoj jedinstvenosti. Cavarero se u jo jednome ne slae s Arendt, a to je pretpostavka da je ivotna pria potpuno strana njezinu protagonistu. Takvo shvaanje, prema njezinom miljenju, osporava dobro nam poznat fenomen u kojemu bez napora ili intencije uvijek sebe i druge percipiramo kao jedinstvena bia iji se identitet moe ispripovijedati kao ivotna pria. Naime, svima nam je poznat narativni rad pamenja koji nam, a da to svjesno ne elimo, donosi nau vlastitu priu.27 Rije je zapravo o spontanoj narativnoj strukturi (pamenja) koja omoguuje Cavarero da sebstvo definira kao ispripovjedivo, a ne ispripovijedano.28

23 24 25 26 27 28

Ibid., 20. Ibid., 32. Ibid., 32. Ibid., 33. Ibid., 33. Ibid., 34.

40

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

Unato ovako postavljenim problemima moramo se zapitati: Moe li pria doista zahvatiti neiji identitet? Je li pripovijedanjem mogue izraziti ivu bit neijeg ivota? to ostaje izvan naeg (i svaijeg) domaaja u pokuaju da pripovijedanjem objasnimo tko i to netko jeste? Je li, prema tome, mogue prevladati drugost vlastite ivotne prie? Arendt objanjava kako je svatko svoj ivot zapoeo ukljuujui se djelovanjem i govorenjem u svijet, no to ne znai da je ujedno i tvorac vlastite ivotne prie.29 Zbiljske su prie rezultat djelovanja i za razliku od izmiljenih pria ne raskrivaju nikakvog skrivenog autora. Otkrivaju samo svog junaka i to zato to su takve prie jedino sredstvo pomou kojega izvorno neopipljivo oitovanje onoga jedinstveno razlinog tko moe postati opipljivim ex post facto kroz djelovanje i govor (Arendt, 151). Arendt pritom istie vanu razliku: ivotna pria nam kazuje tko je netko, a sve ostalo to o njemu znamo, ukljuujui i djela koja za sobom ostavlja, kazuje nam to je netko. To znai da nam tekstovi Platona i Aristotela pokazuju to su oni bili (filozofi), ali ne i tko su bili. Takvu nam informaciju moe dati samo biografija, pojanjava Arendt. Po njezinom miljenju, upozorava Cavarero,30 autobiografija je nemogui poduhvat zato to se identitet jastva otkriva kroz njegova djela, a upravo time on ne upravlja.31 Kako bi se onda moglo oekivati da vlada priom koja iza tih djela ostaje? To moe znaiti samo jedno: znaenje ivotne prie uvijek je povjereno biografiji odnosno pripovijedanju i pogledu drugoga.32 PRIPOVIJEDANJE I IGRE IVOTA I SMRTIDaleko doba! Izmeu njega i dananjeg mene uvalilo se gotovo pedeset godina pedeset godina koje se zovu itav ivot, a koje mi se danas ine tako nestvarne, gotovo bezbolne! Nekako su se spljosnule, izgubile svaku teinu i svaku zapreminu u vremenu puka arabeska moje misli tako da preko njih bez zapreke poseem rukom u moje djetinjstvo, kao preko nesutastvene ograde opsjenareva ueta... (Desnica, 8)

Ivan Galeb, istodobno je pripovjeda i junak vlastita pripovijedanja, rascijepljen prostorno i vremenski, a taj prostor izmeu dva jastva ispunio29 30

31 32

Arendt, 149. Cavarero upuuje na knjigu The Jew as Pariah: Jewish Identity and Politics in the Modern Age, Growe Press, New York, 1978. Cavarero, 24. Ibid., 24.

41

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

je ivljeni ivot materijal od kojeg nastaju prie. Pripovjedno i ispripovjedano ja supostoje u tekstu u kojemu se meusobno susreu i ukrtavaju pria i pripovijedanje, ispripovjedano i situacija pripovijedanja, Ivan Galeb u bolnici i brojna ostvarenja Ivana Galeba, junaka vlastitih pria. Svi oni sa svojim samostalnim glasovima ravnopravno sudjeluju u dijalogu, kako s drugim likovima, tako i s viim pripovjednim instancama.33 Takav je bahtinovski polifonijski svijet romana, prema miljenju Vladimira Bitija, ustrojen na konstitutivnoj odgodi zajednikog uporita u neodreenu budunost. Prije no to ta budunost nastupi, posvemanji je relativizam preduhitren korektivnim kritikim meudjelovanjem razliitih vrijednosnih perspektiva (Biti, 2005: 157). Drugim rijeima, svaka svijest u stalnom je odnosu ovisnosti o nekoj izvanjskoj svijesti, niti u jednom trenutku ne vlada sama sobom.34 Zbog toga je i svaka njezina misao dio nekog ireg nezavrenog i nezavrivog dijaloga kojemu nije mogue predvidjeti kraj. Takva se ovisnost, kao to smo rekli, ne odnosi samo na razinu likova, nego i na odnos dijalokih partnera razliitih razina dijegetikog univerzuma. S jedne strane imamo Ivana Galeba pripovjedaa, zrelog ovjeka koji lei u bolnici i koji suoen s mogunou vlastite smrti pokuava zahvatiti trag vlastita ivota, poput ovjeka iz prie Karen Blixen, pokuava vidjeti obris rode. Kao to citat iz romana pokazuje, rascjep od pedeset godina dijeli nekadanjeg Ivana od ovog dananjeg, iskusnog, sredovjenog ovjeka koji se pita o tom vremenu izmeu, to je ono znailo i ime je bilo ispunjeno:Sredinji glavni dio ivota, njegova srika, njegova jezgra, sad mi se ine tako nevani, tako nebitni! S trpnjom se sjeam tog doba jetkih strasti, tih groznica htijenj, tih nemira krvi, i prezavog sna na preznojenim uzglavljima udnja. S jezom mislim na godine kad je mnome haralo samoljublje i neobuzdano osjeanje sebe. Sad mi se svi vani, i odluni, i presudni dogaaji ivota ine uplji i mrtvi kao prazne liinke. Zure u me slijepo i besmisleno, poput prstenja kome su poispadali kamenovi. U mislima rado kliznem preko tog nemirnog doba. Iskljuujem ga iz toka mog vlastitog ivota, onako, kao to su u starini kod balzamiranja mrtvaca uklanjali i odbacivali utrobu. I moje sadanje stanje ravno nadovezujem na doba djetinjstva. Istina, ponekad nalaze da sam iz kunje iziao opaljena perja. Ali ko ne izlazi takav iz kanda ivota? (Desnica, 73)

33

34

Vladimir Biti u tekstu naslovljenom Mama Yumba i mumbo Jumbo: Proljea Ivana Galeba Vladana Desnice, a suprotno dotadanjim kritikim itanjima, istie polifonijsko ustrojstvo Desniina romana. Biti, 2005: 158.

42

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

Galeb pripovjeda, s nostalgijom se vraa u vlastito djetinjstvo, rado se prisjea svojih djetinjih matanja, mirisa, zvukova i slika kue u kojoj je odrastao. Taj period izmeu poetka i svretka, izmeu djetinjstva i starosti ostavio je tragove na pripovjedau, opaljeno perje i oiljke. U njegovom se pripovijedanju pojavljuju razliiti bivi Ivani, razliita ostvarenja istoga ja (starija, mlaa, naivnija, egoistinija, strastvenija, umornija, iskusnija, ...) ili puki ogrtai na leima tog naeg ja (Desnica, 268) u razliitim etapama ivota. Pojavljuju se nasumce kao povremena ukazanja istoga jastva, fragmentarno, meusobno radikalno razliita, suprotstavljenih miljenja, razliitih stajalita. Diskontinuitet pripovijedanja podudara s fragmentarnou i diskontinuitetom jastva koje biva izloeno u tekstu. Proljea Ivana Galeba je Knstlerroman, tip odgojnog romana koji govori o postanku umjetnika. Taj popularni anr u njemakoj knjievnosti na prijelazu iz 18. u 19. stoljee iji se uspon podudara s pojavom romantizma iznjedrio je umjetnika kao uzvienu figuru, genija. Upravo je u odgojnom romanu najoitija veza izmeu humanistike filozofske tradicije i knjievnosti. Ivan Galeb je junak, pripovjeda, umjetnik, zreo ovjek koji baca pogled unatrag na ono to je ostalo iza njega, na svoj ivotni put, priu koja treba biti ispripovijedana. Odgojni roman bez kontinuiteta: anr koji bi trebao objasniti postanak umjetnika otkriva rastrojenu, rastrzanu, proturjenu subjektivnost. I doista, ovo je roman koji pitanje identiteta zaotrava (propituje, dekonstruira, dislocira, oblikuje) i kao to sam Galeb kazuje:ovjek se ne raa odjednom i definitivno. Raamo se s po nekoliko nadodatnih embrionalnih linosti u sebi povezanih samo tankom vezom identinosti doivljajnog subjekta, uzicom naega jastva, kao lanane mine. Raketa koja u sebi nosi druge rakete, za dalje etape nepoznatog putovanja koje emo do konca prevaliti. Ko moe biti siguran ne nosi li u sebi neki tempiran pakleni stroj koji e da prasne ko zna kad i bogtepita u to? (Desnica, 269)

Pripovjeda svojim pripovijedanjem razotkriva to mnotvo razliitih ispripovjedanih ja u razliitim situacijama, odnosima, okolnostima raketu koja u sebi nosi druge rakete. Razotkrivanje jastva djelovanjem i govorom, sloila bi se Arendt, podrazumijeva nepredvidivost ishoda. I zato se ne moe unaprijed proraunati tko e biti izloen/otkriven, identitet osobe postaje opipljivim jedino u pripovijesti o ivotu djelatnika i besjednika te ga kao takvog moemo spoznati tek na samome kraju: Drugim rijeima, ljudska se bit ne ljudska priroda uope (koja ne postoji) niti zbir vrlina i mana jedne individue, ve bit onoga tko netko jest moe nastati samo kada ivot odlazi, ostavljajui za sobom tek pripovijest (Arendt, 157).43

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

No kakva je situacija s Desniinim pripovjedaem i junakom, Ivanom Galebom? Pripovjeda Galeb, suoen sa smru kao neminovnom mogunou, motri Galeba junaka, pripovijeda njegovu ivotnu priu ne bi li zahvatio ivu bit njegova ivota, ne bi li odgovorio na pitanje: Tko se izlae/raskriva ovom priom? Razmiljajui o Kafkinim dnevnikim biljekama,35 na tragu hegelijanskog razmatranja smrti, Maurice Blanchot zakljuuje da je pisati mogue jedino ukoliko ovjek gospodari sobom pred licem smrti odnosno ukoliko s njom uspostavi odnos potpune suverenosti. Pisac pie da bi mogao umrijeti, a njegova mo pisanja proizlazi iz njegova anticipirana odnosa sa smru. Ako bi Kafka i mogao umrijeti kroz djelo koje pie, to znai da je djelo iskustvo smrti, iskustvo kojim treba unaprijed raspolagati da bi se dospjelo do djela, a preko djela do smrti.36 Do toga, po njegovom miljenju, dolazi pri svakom doticaju s neim originalnim. Blanchot smrt opisuje kao mogunost koja u ljudskoj perspektivi ne predstavlja danost, nego neto to valja postii. Ona je zadatak koji moramo prihvatiti aktivno, ali je i izvor nae aktivnosti i naega gospodarenja (matrese). ovjek umire, to je po sebi nita, ali ovjek jest poevi od svoje smrti. On se za svoju smrt vee vrsto, sponom u kojoj igra ulogu suca. ovjek stvara svoju smrt, a inei sebe smrtnim pridaje si mo da stvara te da onome to je napravio prida vlastito znaenje i istinu.37Jer, za smrt treba fantazije. Stvaralake fantazije. I smrt je na stvaralaki akt. Na najvii stvaralaki akt. Stoga, za onog ko nema fantazije, nema ni smrti. Odatle biva da je poneka smrt vea drama za drugoga nego za samog onoga koji umire. (...) Smrt pripada samo stvaraocu. Njen dah je ono to podaje jedru punou ivotu, kao to mraz podaje ar obrazima vabei iz dremljivih dubina bia na povrinu klju tople krvi. Njen odraz je ono to ljudskim djelima daje preplanulu boju zrelosti. Svi nai napori, sva naa djela samo su vidovi borbe protiv smrti, samo ludi pokuaji obmane, oajna nastojanja da se ona zavara, zanijee, prevlada, zaboravi. Jeza nitavila pokreta je svega u naem bivstvovanju, klica i nemir

35

36 37

Blanchot u knjizi Lespace litteraire, u poglavlju naslovljenom La mort contente ili Zadovoljna smrt citira Kafkinu dnevniku biljeku iz 1914. godine: En revenant la maison, jai dit Max que sur mon lit de mort, condition que les souffrances ne soient pas trop grandes, je serai trs content. Jai oubli dajouter, et plus tard jai omis dessein, que ce que jai ecrit de meilleur se fonde sur cette aptitude pouvoir mourir content (...) (Blanchot, 109). Blanchot, 1955: 114. Boi Blanua, 9.

44

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

svakog kretanja i svakog traenja. Jer svako je ovjeje traenje traenje jednog izlaza iz bezizlaznosti, svaki je njegov napor napor da provali iz obrua determiniranosti. A historija ovjeka nije drugo nego historija ludih pokuaja da se taj obru probije. Odatle, svaki je ljudski napor napor protiv realnosti realnoga. (Desnica, 76)

Smrt je za Galeba doista stvaralaka, kao neminovna mogunost njegove egzistencije, smrt pokree njegovo pripovijedanje, ali ne samo kao dijalektika sila negacije, nego kao drug iz djetinjstva: Nasuna hrana mojih dana i mojih noi. Pritajena klica svijesti u naim zaboravima. Jedino stalno i vjeito prisustvo u nama (Desnica, 73). Kao apsolutna drugost u nama, smrt nam je paradoksalno bliska! Ivan Galeb prisjea se prvih djetinjih dojmova o smrti, izlae vlastita razmiljanja o njoj, suoava se s tom apsolutnom nemogunou vlastite egzistencije i pripovijeda, a pozicija iz koje pripovijeda (bolesnika postelja) postavlja ga u blizinu umiruih drugih. Njihove su smrti razliite, serijske, anonimne, neshvatljive, strane. Djeca, objanjava Galeb, ne podnose negaciju i zato je smrt neto to dotie samo druge, a ne njih same.38 Na slian nain o smrti kao tubitkovu prelasku u Ne-vie-tubitak (Nichtmehrdasein) razmilja i Heidegger upravo ga taj prelazak iskljuuje iz mogunosti da ga kao iskuani razumije.39 Mogunost iskustva vlastite smrti svakome je tubitku uskraena i zato smrt drugih ostavlja jo vei dojam. Meutim, to jo uvijek nije nae iskustvo, nego smo u krajnjem sluaju uvijek samo prisutni. Iskustvo smrti uvijek je iskustvo drugih i, prema tome, izvan nae mogunosti zahvaanja. Unato tome, dodaje Heidegger: Smrt je jedna mogunost bitka koju uvijek mora preuzeti tubitak sam (Heidegger, 285). Drugim rijeima, smrt (kao najvlastitiju neodnoajnu nenadmaivu mogunost nemogunosti) nemogue od drugoga preuzeti na sebe. ak ni rtvovanje vlastitog ivota ne znai preuzimanje smrti drugoga na sebe zbog toga to je ona esencijalno uvijek moja: jedino kroz anticipaciju i gledanje smrti u oi postaje egzistencija tubitka autentinom i cjelovitom.40

38

39 40

Smrt je samo za druge. Ona pripada ne-ja. Ona je svojstvenost, ona je, tovie, ba najprisnije obiljeje onog irokog, prostranog, nebrojenog ne-ja koje napram nama i svud oko nas stoji. Smijeno! ista proturjenost, apsurd! Kako bi se ja odjednom moglo da preobrne u svoju sutu suprotnost - u ne-ja! (Desnica, 48) Heidegger, 270. Prema Heideggerovu miljenju, anticipacija smrti izvlai tubitak iz svakidanjeg neautentinog bezlinog modusa bitka u kojemu Svatko jest Drugi i nitko nije on sam. Se kojim biva dan odgovor na pitanje o Tko svakidanjeg tubitka jest Nitko, kojemu se sav tubitak u bitku-meu-

45

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

Pitajui se o mogunosti prave (autentine) smrti, Blanchot polazi od Heideggerove koncepcije. Izvor tjeskobe modernog ovjeka je bojazan da bi mogao biti pogoen anonimnom smru, onim bezlinim umire se (On meurt/man stirbt) koje, prema Heideggeru, proizlazi iz neautentinog naina bivstvovanja. U preziru prema anonimnoj smrti, Blanchot prepoznaje preruenu tjeskobu potaknutu anonimnou same smrti.41 Rilkeov Malte Laurids Brigge osjea tjeskobu pred takvom masovno proizvedenom smru, beznaajnom i banalnom. Ivan Galeb suosjea s generalom izruenom upravo takvoj svakidanjoj, obinoj, privatnoj, pasivnoj smrti kojom umiru mnogi u bolnikim terbcimerima: ne umiru, bivaju poginuti.42 Komentirajui Heideggerovu neprimjerenu opasku o fabrikaciji leeva u Auschwitzu,43 Giorgio Agamben objanjava etiki projekt bitka ka smrti koji pokazuje kako se ovjek odlunou izvlai iz banalnosti svakidanjice u kojoj anonimna smrt svagda pogaa druge i nikada nije doista prezentna.44 Rilke je

41 42

43

44

drugima uvijek sebe ve izruio (Heidegger, 145). Zbog toga svakidanjicom vlada izbjegavanje smrti tako uporno da i blinji uvjeravaju i samoga umiruega kako e izbjei smrt. Smrt tako postaje samo smrtni sluaj, a svakidanji bitak ka smrti neprestani je bijeg pred njom. Bolnika svakidanjica Ivana Galeba pripovjedaa ispunjena je takvim sluajevima: Dakle, onog u susjednoj sobi vie nema. Tako to ve biva. Ali to se obino ne deava nama. To su stvari koje se obino uju, utiane i priguene, kroz oite, kroz dobro izolirane oite. Ako vi, na primjer, imate sobu broj 7, to e se desiti, recimo, u sobi broj 6 ili u sobi broj 8. Nikad, skoro nikad ba u sobi broj 7. Jer smrt to je za druge, za ne-ja. To je za susjeda. Osim toga, broj 7 je sretan broj. Boe moj, neemo to shvatiti tako da nam broj 7 prosto zajemava besmrtnost! To ne. Ali eto, daje nam neke nade da e nas, bar za ovaj put, to mimoii (Desnica, 181). Meutim, upravo je istravanje u smrt, anticipacija svretka ono to tubitak izvlai iz neautentinosti se i otkriva mu njegov najvlastitiji bitak u njegovoj nenadmaivoj cjelini (Heidegger, 31). Blanchot, 1955: 154. General umire. Nastojim da ga alim. Trudim se da suosjeam s njim. Na koncu, to mi je i dug samrtnike solidarnosti!... Jest, moj tuni generale! Ovo nije herojska smrt, smrt u vipsu slave, smrt kao injenje. Ovo je privatna, pasivna smrt, smrt kao podnoenje. Smrt nauznake. Ja umirem, ja dajem ivot, ja u poginuti! Dakako, tu sam ja onaj koji neto ini, tu sam ja glavno lice, gospodar situacije! Ne dragi gospodine! Ovdje se ne umire tako! Nee nita ti, nego e neto tebe. Nee ti poginuti, nego e naprosto biti poginut!... (Desnica, 232). Sterben sie? Sie kommen um. Sie werden umgelegt. Sterben sie? Sie werden Bestandstcke eines Bestandes der Fabrikation von Leichen. Sterben sie? Sie werden in Vernichtungslagern unauffllig liquidiert. (...) Sterben aber heit, den Tod in sein Wesen austragen. Sterben knnen heit, diesen Austrag vermgen. Wir vermgen es nur, wenn unser Wesen das Wesen des Todes mag. (...) Massenhafte Nte zahlloser, grausig ungestorbener Tode berall und gleichwohl ist das Wesen des Todes dem Menschen verstellt. (Heidegger, 1994: 56) Tim je znakovitiji poloaj Auschwitza na bremenskoj konferenciji. Iz tog oita logor bi bio mjesto gdje smrt nije mogue iskusiti kao najsvojstveniju i neuklonjivu mogunost, kao mo-

46

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

Blanchotu vaan zato to je, po njegovu miljenju, prvi u umjetnosti vidio mogunost za povratak k sebi i nain da se dokinu (spomenute) anonimnost, beznaajnost i banalnost smrti.45 Za Rilkea smrt nije ono najvlastitije samo u posljednjim trenucima ivota, ona to postaje puno ranije, od samoga poetka ivota. Kako za Heideggera, tako i za Galeba, ona je sastavni dio egzistencije:Negdje duboko zapretana u djetinjem biu lei jedna elija u kojoj tinja besmrtnost. A odmah do nje, u neposrednom susjedstvu, druga elija u kojoj drijema smrt. One ive u dobrim susjedskim odnosima. I naizmjence se javljaju, oglauju se iz dubine naa vjeita popudbina i nai stalni suputnici, od poetka do kraja. Njihov naizumjenini dvopjev jeste predivo naeg ivota (Desnica, 49).

Rilkeov osnovni zahtjev da smrt uini vlastitom odnosno opsesija onoga ja koje eli umrijeti, a da pritom ne prestane biti ja, isto je to i Heideggerova elja za autentinom smru kao trenutkom kojemu ja ide ususret, kao prema svojoj apsolutno najvlastitijoj mogunosti.46 Tako i Desniin Galeb, piljei odluno smrti u oi, svjedoei smrtima drugih, pripovijeda svoju ivotnu priu. Pitajui se o smrti, pitamo se o subjektu. Da su ta dva pitanja usko povezana pokazali su Hegel, Heidegger, Blanchot, Rilke, Desnica. U ovoj pseudo-autobiografiji ili pseudo-autoportretu Ivana Galeba smrt (istaknuta i u podnaslovu) igra vanu ulogu: pokree pripovijedanje, daje autoritet pripovjedau, ali otvara i perspektivu drugosti, neizbjenu poziciju s koje se moe pokazati/izloiti junak prie. Michel Beaujour istie razliku izmeu dvije sline vrste memoarskog teksta: autobiografije i autoportreta. Potonji se od autobiografije, dodue, razlikuje odsutnou kontinuiteta u pripovijedanju, ali zato svoju koherenciju postie pomou sistema meusobnih upuivanja, anaforama, prekrivanjima i podudarnostima te tako stvara dojam diskontinuiteta, anakronistikih poredaka ili montae suprotno sintagmatici naracije.47 Dok autobiografije, prikazujui kronoloki tijek neijeg ivota, tee odgovoriti na pitanje to su inili njihovi

45 46 47

gunost nemogunosti. Mjesto, dakle, gdje ovjeku nije dano prisvajanje nesvojstvenog i gdje faktiko gospodstvo neautentinog ne poznaje ni obrate ni iznimke. Zbog toga je u logorima (kao uostalom prema filozofovu mnijenju u epohi bezuvjetnog trijumfa tehnike) bit smrti prikrivena i ljudi ne umiru, nego bivaju proizvedeni kao leevi. (Agamben, 52) Blanchot,157. Ibid.,163. Beaujour, 3.

47

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

junaci i zato, autoportreti tee odgovoru na pitanje: tko je junak ovoga prikaza. Beaujour tvrdi da to pitanje na kraju biva stavljeno po strani za volju razmatranja problema jezika i pisanja iz razloga to pisanje nije transparentan medij koji piscu autoportreta omoguuje neposredan odnos s vlastitim jastvom, dapae jo ga vie zamagljuje.48 Isti problem mui i pripovjedaa Galeba koji je elio napisati neto kao svoj ivot ili svoje djetinjstvo, ali je, eto, odlutao u nekakva matanja, meditacije, u nekakav irealni dnevnik. U potrazi za znaenjem vlastita ivota, Galeb ocrtava takav jedan autoportret u kojemu cilj otkrivanja vlastita jastva postaje sve dalji i nedostiniji projekt s neizvjesnim ishodom.

UDNJA ZA ZNAENJEM udnja za vlastitom priom suoena s pripovijedanjem drugoga osnovni je razlog Odisejeva ganua, pie Cavarero, ali udnja koja je trenutna, sadanja i neodlona. I dok ona u svojoj argumentaciji posee za Nancyjevim odreenjem egzistenta,49 kada raspravlja o Odisejevim suzama u obzir ne uzima njegovo vrlo poticajno tumaenje udnje modernog subjekta za znaenjem.50 Upravo takva udnja, po Nancyjevim rijeima, oznaava svaki pokuaj modernog subjekta da zahvati sebe, da pristupi vlastitom jastvu. Uvijek je zapravo rije o pokuaju da se vrati ono to je odavno izgubljeno ili da se pronae ono to nikada nije ni bilo prisutno. U svakom sluaju uvijek je rije o nekoj odsutnosti ili udaljenosti. Znaenje je udaljeno, daleko, a subjekt se definira kao subjekt vlastite udnje udnje da postane subjekt. udnja je tako istodobno tenja za znaenjskim ispunjenjem i znak udaljenosti znaenja odnosno znak njegove udaljene prisutnosti.51 I u Hegelovoj koncepciji, udnja (kao ontoloka kvalifikacija pristupa jastvu) je prazan oznaitelj udaljenog oznaenog (Nancy, 1993: 32). To samo znai da je udnja, kao tenja oznaitelja za oznaenim, osnovni zakon oznaavanja. Meutim, znaenje

48 49

50 51

Gregg, 40. We can thus complete the formula, borowed from Nancy, that defines the existent. Precisely because it is exposable it is also narratable. Indeed, we are talking about the unrepeatable uniqueness of each human being. We are talking about who Ulysses is; this is why, when he hears his story told, he weeps... (Cavarero, 33) Nancy, 1993: 31. Ibid., 31.

48

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

je manjak, nedostatak, praznina koja generira udnju. Njezina mo je mo negacije odvajanje subjekta od samoga sebe iz ega slijedi otkrie da njegova istina, vrijednost i kraj lee negdje drugdje, premda je on sam to drugdje koje ne prestaje otvarati procjep/prazninu ispunjen/u strahom i nemirom.52 Subjekt se stoga spontano baca naprijed u smjeru odsutnog znaenja, u smjeru koji ne zna unaprijed. Spontanost je u ovom sluaju jedan vid anticipacije znaenja. Parafrazirajui Descartesa, Nancy objanjava kako izgubljenom subjektu preostaje jedino ii naprijed, a da pritom ne pokuava odrediti smjer vlastita kretanja. U ovakvim uvjetima, smjer se sastoji u napetosti same udnje koja usmjerava utoliko to je udnja za smjerom. Upravo zato udnja ne moe oznaiti ili pokazati/predstaviti predmet vlastite tenje. Jedino to moe je odrediti ga analogijski, metaforiki, neizravno, priblino, sredstvima ocrtavanja koja su stalno podvrgnuta preradbi.53 Drugim rijeima, ne radi se o tome da se u potpunosti i tono zahvati i oznai cilj, nego da se oznai sam projekt koji je ujedno i istina subjekta. Zbog toga, zakljuuje Nancy, ovjek humanizma nikada ne moe biti tamo gdje je, nego iskljuivo u projektu i kao projekt: on mora postati to to jeste (obrazovanjem, intencijom, naporom, transformacijom, napredovanjem, anamnezom). Ostvarenje toga projekta mogue je samo u budunosti, nikad u sadanjosti: ovjek humanizma, njegov prezent i njegova prezentacija (njegovo znaenje) ne mogu se poklopiti (Ibid., 34). To znai da subjekt kroz projekciju (u budunost) prisvaja udaljenu prisutnost vlastita znaenja. Prema Nancyjevu miljenju, to je razlog zbog kojega su i projekt i projekcija po svojoj prirodi neiscrpni. Desniin nam se roman kao pseudo-autoportret Ivana Galeba predstavlja kao takav jedan projekt/projekcija okrenut/a u budunost. udnja za znaenjem doista pokree Galebovo pripovijedanje, udnja za znaenjem vlastitog Ja, tenja za zahvaanjem tog udaljeno-prisutnog oznaenog koje stalno izmie pripovjedaevim provizornim sredstvima oznaavanja. Znaenje subjekta u samom je projektu, u projekciji, pie Nancy. A kakva je ta projekcija? Koje probleme ona generira? I na kraju pitanje statusa pripovijedanja u javnom prostoru koje je svojim razmatranjem naela Hannah Arendt. Kao osnovni uvjet djelovanja i govora, Arendt je istaknula ljudsku pluralnost koja ima dvojak karakter jednakosti i razlinosti.54 Meutim,52 53 54

Ibid., 33. Ibid., 34. Da ljudi nisu jednaki, niti bi mogli razumjeti jedni druge i one koji su im prethodili, niti planirati za budunost i predvidjeti potrebe onih to e nakon njih doi. Da ljudi nisu razlini,

49

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

razlinost valja razlikovati od drugo(tno)sti koju posjeduje sve to postoji. Razlinost, s druge strane, posjeduju samo iva bia (ak i primjerci iste vrste). Jedinstvenost ovjeka ine i drugost i razlinost, a ona se izlae i otkriva iskljuivo kroz govor i djelovanje.55 Tako se prema Arendt, ljudska bia istodobno pojavljuju jedna drugima i jedna s drugima. Govor i djelovanje odvijaju se upravo u ovom prostoru izmeu.56 U raspravi De ltre singulier pluriel iz 1996. godine Nancy nastavlja promiljati zajednicu polazei od Heideggerove koncepcije subitka, ali sada puno veu pozornost posveuje pojmu singularnosti.57 I prema Nancyjevu miljenju, sve se odvija i protjee izmeu nas, ali on ide korak dalje: u tome izmeu ne vidi ni konzistenciju ni kontinuitet. Ne radi se ni o tkivu, ni o sponi: Izmeu je razmicanje i razmak kojeg singularno kao takvo otvara, i to kao njegovo oprostorenje smisla (Nancy, 2004: 59). To znai da izmeu razliitih singularnosti umjesto kontinuiteta postoji kontigvitet, bliskost i razdvajanje: Svako bie dodiruje svako bie, ali zakon dodira je odvojenost i jo vie heterogenost povrina koje se dodiruju (Ibid., 59). Singularnost kao pojam kojim Nancy zamjenjuje pojam subjekta nije jednostavno misliti. On to stoga ini polazei od onoga kako se singularnosti pojavljuju, jedna s drugom ili jedna pored druge, a iji je bitak uvijek ve subitak.58 Singularnosti se pojavljuju s drugim

55 56

57

58

svako ljudsko bie drugaije od bilo kojega drugog koje jest, bilo je ili e biti, za sporazumijevanje im ne bi trebali ni govor ni djelovanje. Znakovi i zvukovi za priopavanje neposrednih, istovjetnih potreba i elja bili bi dostatni. (Arendt, 142) Arendt, 143. Djelovanje se i govor odigravaju meu ljudima, budui da su k njima usmjereni, i zadravaju svoju sposobnost otkrivanja djelatnika ak i ako je njihov sadraj iskljuivo objektivan, ako se tie svijeta stvari u kojemu se ljudi kreu, koji fiziki meu njima lei i iz kojega izniu njihovi specifini, objektivni svjetovni interesi. Ovi interesi tvore, u najdoslovnijem znaenju rijei, neto inter-est, to lei meu ljudima i stoga ih moe dovesti u odnos i povezati. Veina djelovanja i govora tie se ovoga iz-meu koje se mijenja sa svakom skupinom ljudi, tako da veina rijei i inova, pored toga to je raskrivanje djelatnika koji djeluje i govori, govori i o nekoj svjetovno objektivnoj zbilji. Obzirom da je to raskrivanje subjekta sastavni dio svih, ak i najvie objektivnih meuodnoenja, ono fiziko, svjetovno iz-meu, skupa s njegovim interesima, prekriveno je i obraslo jednim posve drugaijim iz-meu koje se sastoji od inova i rijei, a svoj nastanak zahvaljuje iskljuivo djelovanju ljudi i njihovu izravnom meusobnom obraanju. Ovaj drugi, subjektivni iz-meu nije opipljiv, budui da nema nikakvih opipljivih objekata. (Ibid., 148) U veoj mjeri nego u ranije objavljenoj raspravi La communaut desoeuvre iz 1986. g. koja je kod nas objavljena pod naslovom Razdjelovljena zajednica. (...) otkrivajui se kao ulog smisla bitka, Dasein se ve prije bilo kojeg drugog izlaganja, otkrio kao biti-sa. Smisao bitka nije prvo na djelu u Daseinu kako bi se zatim priopio dru-

50

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

singularnostima, njihova je egzistencija zajednika (koegzistencija), ali ne kao dijeljenje neke (zajednike) biti nego kao meusobno izlaganje. Upravo je izlaganje za Nancyja vaan pojam. Uvodei pojam singularnosti, odbacio je unutranju bit kao temelj subjektivnosti. Umjesto subjekta imamo samo njega ili nju ovom ili onom obliku, u ovom ili onom stanju nikada u cijelosti.59 Zahvaanje unutarnje biti je nemogue jer postoji samo izvanjskost, samo izlaganje i meusobno dodirivanje mnotva singularnosti. Jezik je, smatra Nancy, ono to izlae pluralnu singularnost: U njemu je cjelokupnost bia izloena kao svoj smisao, to jest kao izvorino dionitvo prema kojem se bie odnosi prema biu, kolanje smisla svijeta koje nema ni poetka ni kraja (Ibid., 124). Subitak tako podrazumijeva simultanost svih prisutnosti koje su sve jedne s obzirom na druge i od kojih nijedna nije za sebe, a da nije za druge (Ibid., 124). Polazei od Batailleva principa nedostatnosti kao temelja svega bia,60 (ali i Heideggerova isticanja nedovrenosti/nedostatnosti tubitka) Blanchot u svojoj raspravi o zajednici zakljuuje kako svijest jastva o vlastitoj nedovrenosti i necjelovitosti proizlazi upravo iz njegova mise en question kroz izloenost drugome. Svako bie zbog toga i apelira na drugog od kojeg trai potvrdu (ne hegelijansko priznanje). Izlaganje i pripovijedanje, dva pojma koja Cavarero u svojoj parafrazi Nancyja dovodi u vezu: upravo zato to je izloiv, egzistent je ispripovjediv. Pripovijedanje je ono to egzistenti meusobno dijele: ivotne prie koje izlau/raskrivaju vlastite junake. Za Arendt, grki polis je trebao umnoiti anse za svakoga da se istakne, da u inu i rijei pokae tko je u svojoj jedinstvenoj razlinosti (Arendt, 159). To znai da je polis, kao osobiti oblik subitka, osigurao da djelovanje i govor kao najosjetljivije ljudske djelatnosti te inovi i prie, kao najmanje opipljivi i najprolazniji ljudski proizvodi, postanu neprolazni. Organizacija polisa, fiziki osigurana zidinama, svojevrstan je oblik organiziranoga pamenja.61 Kao zajednica govornika koji se u svojim razliitim jedinstvnim oitovanjima jedni drugima meusobno raskrivaju/izlau, polis je ostvarenje singularnog pluralnog bitka:62gome njegovo udjelovljenje je istovjetno tome biti-sa. Odnosno drugaije: bitak je udjelovljen kao sa (Nancy, 2004: 77). Nancy, 2004: 61. Blanchot, 1983: 19. Arendt, 160. Pravo govorei, polis nije grad-drava po svome fizikom poloaju; to je organizacija ljudi kakva nastaje iz zajednikog djelovanja i govorenja, a njegov istinski prostor lei meu ljudima koji u tu svrhu ive zajedno bez obzira na to gdje se nali. (Arendt, 161)

59 60 61 62

51

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

Ona smrtnome djelatniku daje sigurnost da njegova prolazna egzistencija i nestajua veliina nikada nee biti bez one zbiljskosti koja proizlazi iz toga da ga vide, uju i da se uope pojavljuje pred publikom blinjih, koja bi se izvan polisa morala osloniti na Homera i druge njegova zanata da joj predstave ono to nisu vidjeli (Arendt, 160).

IZLAGANJE UMJETNIKA Tko je junak Desniina romana? Tko se izlae/raskriva Galebovom priom, a tko njegovim pripovijedanjem? Tko je pripovjeda? Odgovor je jednostavan (na tragu Valeryja): pripovjeda je umjetnik u potrazi za vlastitom umjetnou. Galeb, propali glazbenik prisjea se svoga djetinjeg ja koje je lunjajui po obiteljskom tavanu nabasalo na violinu pokojnog bakinog brata. Taj je susret s glazbom presudno odredio tijek njegova ivota:Iz te moje preosjetljivosti za muziku (ili, tanije, za zvukove) moji su u djetinjstvu zakljuili da sam jako sklon muzici, i dosljedno, bez sumnje, za nju nadaren. I mislim da je to bila prva ishodna pogreka u itavoj toj stvari. Jer drim da ba to, i jedino to, nije pravi put kojim se ulazi u sferu muzike, ili bilo koje umjetnosti uope. (...) No izgleda da sam se prilino kasno svega toga sjetio. Kao to se uope, po sili same stvari, kasno sa sigurnou osvjedoavamo o promaenom: o tome moe da nas pouzdano i do kraja osvjedoi tek neuspjeh (Desnica, 53).

Prisjeajui se ovako svojih glazbenih poetaka i nezgode koja je prekinula njegovu violinistiku karijeru, zreli Ivan Galeb kao pripovjeda priznaje ono to kao junak vlastite ivotne prie nije mogao uiniti do kraja. To da je sluaj koji mu je ostavio trajnu povredu ruke doao u pravi as kao alibi za neispunjena oekivanja, svoja i tua. Sada, toliko godina kasnije, pripovjedaeva perspektiva raskriva neispunjenog glazbenika kojega je sluaj spasio suoavanja s mogunou neuspjeha. Da bi mogao govoriti o sebi kao junaku, Galeb se mora odvojiti od sebe, zauzeti poziciju drugoga. Dok je kao junak obmanjivao druge istinom o svojim umjetnikim sposobnostima, a pomalo lagao i samome sebi, pripovjeda kao instanca odgovorna za priu, pred licem smrti obvezuje se na istinu.63 Priznavi i razotkrivi gubitak (glaz63

I po svoj prilici ovo je prvi put to sam i samom sebi tu stvar ovako izriito i do kraja priznao. Snagu pune iskrenosti dobivamo tek pred licem neeg daleko vanijeg, daleko presudnijeg od onog to priznajemo. Moda tek pred licem One naspram kojoj sve drugo postaje sitno i bezbolno do nitavnosti. (Desnica, 55)

52

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

bene) umjetnosti koja nikada nije bila doista (autentino) prisutna u Galebu, pripovjeda kree u potragu za onim to je ostalo. Smrt je ta pokretaka sila koja je, kako se u romanu pokazuje, poetak i preduvjet pripovijedanja. Smrt kao apsolutna drugost izvlai Galeba iz pozicije jastva u poziciju drugog: da bi mogao pripovijedati i tako moda vidjeti znaenje vlastitog ivota, i tko zna to jo. Pisanje se, napominje Galeb, kod njega javilo kao senilna pojava,64 kao potreba da sagleda vlastiti ivot, da pokua proivljenom pridati znaenje i iz pozicije drugog odnosno perspektive pripovjedaa vidjeti onu rodu iz prie Karen Blixen! Junak Galeb i pripovjeda Galeb, ispripovijedano i pripovjedno ja razlikuju se, dijeli ih vremenski i iskustveni jaz, njihove su perspektive bliske i udaljene, zapravo blisko udaljene. Pria izlae/raskriva Galeba kao onoga tko se, izgubivi vlastitu umjetnost, odao lutanjima po provincijama gdje je svaka njegova izvedba uvijek praena pomilju i uzdahom slualaca: to bi tek bilo da ovjek nije ovako unesreen! (Desnica, 45) Izloivi junaka prie kao gubitnika, pripovjeda izlae i vlastito gubitnitvo. Pitanje je moe li se kao takav, kao gubitnik vlastite umjetnosti uope nazivati umjetnikom? Je li nezgoda dokinula sve mogunosti njegova bivstvovanja? Galeb poinje pisati u bolnici, nadomak smrti, nakon to je itav ivot proveo po svijetu u potucanju i jurnjavi za opsjenama (Ibid., 154), ini mu se da jo uvijek ima neto vano za rei. No pisanje je i pitanje postajanja, upozorava Gilles Deleuze, uvijek nedovreno, na pola puta da bude oblikovano. Postati, prema tome, ne znai poprimiti formu, nego pronai prostor bliskosti, neraspoznatljivosti ili neizdiferenciranosti.65 Drugim rijeima, postajati pisac znai ui u takav prostor u kojemu se vie nije mogue razlikovati od pisca. Postajanje je uvijek postajanje meu drugima, u ovom sluaju piscima. No to ne podrazumijeva nikakvu zaokruenost, nikakav puni identitet koji valja postii. Pisac kao instanca koja postaje liena je svojih formalnih karakteristika.6664

65 66

A ovo kod mene ovo je trei sluaj: pisanje kao senilna pojava. Ni ta pojava nije tako rijetka. Mnogo ea nego to se misli. U nekim godinama, ljudima, pa i sasvim priprostim, doe svrbe pisanja. Odjednom im se uini da neto vano imaju da saope. A poto, neuki, valjda i ne znaju za druge umjetnike forme najee upru da piu testament. (Desnica, 152) Deleuze, 225. Becoming is always between or among: a woman between women, or an animal among others. But the power of the indefinite article is effected only if the term in becoming is stripped of the formal characterisctics that make it say the (the animal in front of you...). When LeClzio becomes-Indian, it is always as an incomplete Indian who does not know how to cultivate corn, or carve a dugout canoe; rather than acquiring formal characteristics, he enters a zone of proximity. (Deleuze, 226)

53

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

To znai da je na pola puta, kao nikada dovreni projekt, nikada ispunjena svrha, ali uvijek u postajanju. Na taj nain valja razumjeti i Valeryjeve rijei s poetka ovoga rada. Prema tome, umjetnik je umjetnik kada je u potrazi za onim to ga ini umjetnikom, a to to ga ini umjetnikom upravo je njegova potraga. Umjetnik je uvijek umjetnik u nastajanju, a nastajanje je projekt s neizvjesnim ishodom, traganje odreeno neodreenou. I u Galebovu sluaju rije je o postajanju, o singularitetu koji nam se razotkriva na razini pripovijedanja. Djelujui i govorei, ljudi izlau svoju razliitost i jedinstvenost drugima, a djelatnost pripovjedaa upravo je njegovo pripovijedanje. Stoga i Galebovo pripovijedanje izlae svoga djelatnika, Galeba pripovjedaa, umjetnika koji (potaknut gubitkom umjetnosti koja nikada i nije bila njegova) trai svoju umjetnost. Umjetnik bez izlaganja svoga djelovanja (i svoga djela) nije nita. On jest po tome to se pojavljuje meu drugima i za druge. Ako identitet jastva postulira drugog kao nunost, onda umjetnikov identitet takvo to iziskuje jo i vie. Izlaganje je njegov bitak kao bitak koji je uvijek ve s drugima i za druge. Njegovo se postajanje odvija na razini pripovijedanja kao Knstlerroman o postanku pisca. Premda je u pitanju identitet pripovjedaa, put ka znaenju je pria kojom se izlae junak, a koja je, paradoksalno, ivotna pria samoga pripovjedaa. Rezultat njegova djelovanja je rukopis:(...) u kovegu su i arci mog dnevnika, koje sam ispisao u bolnikoj dokolici. Eto, pod starost sam iskusio i to: to znai posjedovati jedan rukopis. Primirisao sam i spisateljske slasti. aav posao! Ako sam dobro shvatio u emu je stvar, treba naopako proivjeti itav jedan ivot, pa da bi se odatle napisala jedna, i to najee slaba knjiga! (Desnica, 342)

Rukopis bi, prema tome, predstavljao znaenje Galebova ivota, ali ne na nain da ga zaokruuje i tvori njegov identitet. Rukopis je trag njegova djelovanja, ono to ga izlae kao umjetnika. Pokuavajui odgovoriti na pitanje vlastitog identiteta (Tko sam ja?) pripovjeda Galeb kree u avanturu. Kao rezultat prijeenog puta rukopis nam raskriva to pripovjeda jeste umjetnik u postajanju, umjetnik u traganju za umjetnou. Cijeli Galebov ivot bio je potraga, a upravo je njegova ivotna pria izloila njegovu singularnost, ne njegov identitet, jednu od njegovih mogunosti, jedno njegovo ostvarenje, jednu od niza raketa njegove linosti. Jer, kako bi rekao Nancy, singularnost je uvijek ve u mnoini, a ni Galebov daimon sigurno nije sam.

54

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

LITERATURAAgamben, Giorgio 2008. Ono to ostaje od Auschwitza, Arhiv i svjedok, prev. Kopi, Mario, Biblioteka Antibarbarus, Zagreb. Arendt, Hannah 1991. Vita Activa, prev. Flego, Vinja/ Pai-Jurini, Mirjana, Biblioteka August Cesarec, Zagreb. Beaujour, Michel 1991. Poetics of the Literary Self-portrait, New York University Press, New York. Benjamin, Walter 1986. Estetiki ogledi, prev. Stama, Truda/ Kneevi, Snjeka, kolska knjiga, Zagreb. Biti, Vladimir 2005. Mama Yumba i Mumbo Jumbo: Proljea Ivana Galeba Vladana Desnice u Doba svjedoenja: tvorba identiteta u suvremenoj hrvatskoj prozi, Matica hrvatska, Zagreb. Blanchot, Maurice 1955. Lespace littraire, Gallimard, Paris. Blanchot, Maurice 1983. La communaut inavouable, Les ditions de minuit, Paris. Boi Blanua, Zrinka 2010. Smrt i zahtjev za pisanjem: Blanchot, Hegel, Heidegger u Knjievna smotra, God. XLII, Br. 157158(2010), str. 314. Cavarero, Adriana 2000. Relating Narratives: Storytelling and Selfhood, prev. Kottman, Paul A., Routledge, London/New York. Deleuze, Gilles 1997. Literature and Life u Critical Inquiry, Vol. 23, No. 2 (Winter, 1997), str. 225230. Desnica, Vladan 1975. Proljea Ivana Galeba: Igre proljea i smrti/ Pronalazak Athanatika (Nedovreni roman), Prosvjeta, Zagreb. Gregg, John 1994. Maurice Blanchot and the Literature of Transgression, Princeton University Press, New Jersey. Heidegger, Martin 1985. Bitak i vrijeme, prev. arini, Hrvoje, Naprijed, Zagreb. Heidegger, Martin 1994. Bremer und Freiburger Vortrge, Gesamtausgabe, Band 79, Vittorio Klostermann, Frankfurt am Main. Kristeva, Julia 2001. Hannah Arendt: Life is a Narrative, University of Toronto Press, Toronto/ Buffalo/ London. Nancy, Jean-Luc 1993. The Gravity of Thought, prev. Raffooul, Franois/ Recco, Gregory, Humanities Press New Jersey, New Jersey. Nancy, Jean-Luc 2004. Dva ogleda, prev. Medak, Tomislav, Arkzin d.o.o., Zagreb. Nemec, Kreimir 1988. Vladan Desnica, Zavod za znanost o knjievnosti, Zagreb. Wilkinson, Lynn R. 2004. Hannah Arendt on Isak Dinesen: Between Storytelling and Theory u Comparative Literature, Vol. 56, No. 1(Winter, 2004), str. 77-98. Zima, Zdravko 2006. Tajna smrti u Desniinoj prozi u Knjievna republika, 4(2006), Sv. 3/4, str. 712.

55

Z. Boi Blanua VIDJETI DAIMONA? 3356

SUMMARYTO SEE DAIMON? Presentation of selfhood in the novel Proljea Ivana Galeba (Ivan Galebs Springs) Zrinka Boi Blanua According to Arendt, ones identity remains hidden from the person himself/herself, like the daimon from Greek religion, that accompanies each man throughout his life, always looking over his shoulder from behind and thus visible only to others. As Nancy understands Heidegger, the existent (Man or Dasein) is always already with-others, always already within community. In Arendts view, through speech and action we insert ourselves into the human world revealing/exposing our uniqeness and distinctness to others. But, what does it mean to expose/reveal oneself? In Arendts opinion, the story, as a result of speech and deed, exposes/reveals its agent, makes ones daimon visible to others. In order to address the question of storytelling and selfhood in Desnicas novel Ivan Galebs Springs, we will take into account the aforementioned considerations. Since Ivan Galeb (the main character and narrator) is an artist in search of his art and his identity, questions raised by Blanchot in his longstanding discussion on literature will be considered in relation to the novel. Key words: narration, story, death, life, exposition, singularity, Arendt, Cavarero, Nancy, Heidegger, Blanchot Primljeno 27. travnja 2011.

56