ÆARKA VUJI∆ � Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiju, Zagreb

ÆENE I SABIRANJEDuπa nema spola (Kristina ©vedska), pa ipak …

UVODNA DILEMA. Onome tko je odgojen ne kao spolomzadano biÊe, veÊ upravo u duhu izreke πvedske kraljiceKristine kao slobodan Ëovjek voen slobodnom iotvorenom duπom, isprva se moglo Ëiniti nepotrebnimsagledati ustanovu muzeja, pojedine segmente muzejskedjelatnosti, pa i neke od muzeoloπkih funkcija samokroz oËiπte jednog ljudskog spola - æene. No, u trenutkukad se dogodilo da je lista æena sabiraËa u Hrvatskojobuhvatila samo nekoliko imena, i to sa znakom upitnikai zahtjevom za dodatnom provjerom, a kratki misaonihod sabirateljskim pojavama kroz vrijeme iznjedrio jegotovo identiËan broj, i svemu tome se pridruæilo sjeÊanjena ponovljene izjave kako je svijet kolekcionara gotovoiskljuËivo svijet muπkaraca, ozbiljnije promiπljanje oæenama i stvaranju zbirki dobilo je svoj smisao. Tako jenastao ovaj prilog koji zapoËinjemo opisivanjemodabranih reprezentanata najpoznatijih sabirateljskihnapora æena tijekom povijesti.

HOD KROZ VRIJEME. Svi ozbiljniji povijesno - muzeoloπkipregledi, pa i vrijedne teoretske analize pojma muzej,spominju Isabellu d’Este (1474.-1539.), najstariju kÊervojvode od Ferrare, kao jednu od rijetkih æenskih

osobnosti koja je posjedovala svoje zbirke u razdobljurenesanse. Ova prelijepa talijanska velikaπica zarana jebrakom povezana s dvorom Francesca Gonzage uMantovi i upravo je ovaj grad svojom humanistiËkomdjelatnoπÊu ucrtala u onodobnu kulturnu kartu Europe,a za sebe osigurala naslov "prima donna del mondo".I doista, Ëini se, bila je jedna od rijetkih æena na svijetukad je 1491. godine uredila svoj studio - radnu sobusmjeπtenu u jugoistoËnoj kuli Castella San Giorgio1.Valja podsjetiti da je arhitekt L.B. Alberti u to vrijemedræao prostor studija iskljuËivo muπkim prostorom ukuÊi. Isabella je svome pridruæila i tzv. grottu, prostorkojem je namijenila funkciju pohrane sabiranihdragocjenosti. Obje su prostorije bile ukraπene paæljivoosmiπljenim slikanim programima i intarzijama. Poslijesmrti svoga muæa vladarica Mantove morala je preselitiu Corte Vecchia i tamo je iznova uredila svoj æivotniprostor posveÊen kontemplaciji, Ëitanju, pisanju iprikupljanju starina. Sklop je nazvan Appartamento dellagrotta2 i saËinjavali su ga mali vrt i radna soba (lijepprimjer tzv. giardino-studiolo sheme u kojoj se odvijaokontemplativan æivot u vrijeme renesanse!), grotta teScalcheria.

Kako se u prostor grotte ulazilo samo iz radne sobe,moæemo ustvrditi da je bila rijeË o dvodijelnoj cjelini Ëijaje osnovna zadaÊa bila pruæiti skriven i siguran prostoru kojem se moglo saznavati, uËiti, pismeno komuniciratis prijateljima i sudruzima u promiπljanju (2000 primjerakaIsabelline korespondencije!), sjeÊati se, pa napokon idiviti se lijepim i starim predmetima pohranjenim veÊinomu ormarima u “spilji”. A da bismo bili joπ bliæenekadaπnjem znaËenju pojma muzej, potraæit Êemo iMuze, boæice Ëija je nazoËnost u vremenu renesansebila obvezatna u prostorima za uËenje i kontemplaciju,jer su, u duhu klasiËne etike, utjelovljivale vjeπtine iumjetnosti, poticale stvaralaËko nadahnuÊe i Ëinile ljudeboljima i savrπenijima. U Mantovi su vrata koja su vodilau grottu - Porta Gemmea - bila ukraπena, meu ostalim,i prikazom Minerve i triju Muza: Euterpe (glazba), Erato(lirika) i Clio (povijest). Tako su odabrane zaπtitnicemudrosti i umjetnosti, ujedno i reprezentanti IsabellinihnajveÊih interesa i vjeπtina, djelovale u njenim najosobnijimi najprivatnijim odajama.

No, suzimo napokon interes na razloge, postupak i

sl. 1. KopaËeva pjesma - materijalizirani

mentefakti u zbirci Mirne Floegel-MrπiÊ

1 Podaci o izgledu prostora radnesobe i “spilje” preuzeti su sa sljedećeweb-stranice: http://www.sts.tu-warburg.de/projects/WEL/Teaching/SeminarWiSe9900/studiolo/entry.html. 7.05.2001.

2 Poznavatelji tvrde da je kao uzor zaIsabellin studio poslužio onaj njenastrica Lionella d'Estea u Villa diBelfiore, gdje se nalazi glasoviti slikaniciklus Muza Cosime Tura.

IM 32 (1-2) 2001.

TEMA BROJA

TOPIC OF THIS VOLUME

3 Nastojimo što češće istaknuti ovajdetalj, jer su radovi nabrojenihumjetnika danas djela starih majstora,no u trenutku nabave bili su to radovisuvremene umjetnosti.Usporedimo, primjerice, ovaj detaljs količinom današnjih privatnihnarudžba u mladih suvremenih autorau Hrvatskoj.

4 Smyczek, M. Isabella D'Este,Marchioness of Mantova.http://inside.bard.edu/~wilson/isablla.html. 7.05.2001.

5 Die Kunst am Hofe Rudolfs II. Prag,Hanau: Artia-Verlag, Verlag WernerDausien, 1988., str. 244.

6 Podaci o Kristini Švedskoj preuzetisu sa sjajne stranice Tracy Marks:http://pages.ancientsites.com/~Torrey_Philemon/christina/christina. htm 7.05.2001.

krajnji rezultat sabiranja Isabelle d’Este. Prije svega,vaæan je podatak kako je Isabelli na dvoru u UrbinuomoguÊen potpun humanistiËki odgoj koji je u nadareneprvoroene djevojËice u vladarskoj obitelji doista naiπaona plodno tlo. A humaniste i znanstvenike tog razdobljazapravo je samo financijska neimaπtina mogla omestiu stvaranju zbirki. Jer, zbirni su predmetni svjetovi udoba renesanse stvarani i oblikovani kao prikazionodobnih obrazaca znanja. Nikada dosad nije segovorilo o Isabellinim zbirkama u tom kontekstu i nijena nama, bez namjere i moguÊnosti istraæivanja izvora,uopÊe se u to upustiti. No, i bez dublje prosudbe,podatke o prikupljenim rijetkim rukopisima, glazbalimaili o globusu na kojem je pratila Columbova putovanja,smjeπtenim u prostoru grotte, valja povezati s aktivnimhumanistiËkim odnosom prema svijetu oko nje. Ipak,iznad svih poticaja sabiranja, Ëini se, stoji naklonostlikovnim umjetnostima i potreba sabiranja lijepih,umjetniËkih predmeta. Tako je za svoje prostore osamei saznavanja, pribavila slike vrhunskih ondaπnjihsuvremenih umjetnika3 poput Mantegne, Bellinija i L. daVincija, skulpture Michelangela, ali i u skladu srenesansnim redefiniranjem i istraæivanjem antike iumjetnine pripisane antiËkim majstorima poputPraksitelova "Usnulog Kupida" ili poznate kameje slikovima cara Augusta i supruge mu Livije.

Prema dostupnim podacima Isabella je imala aktivanodnos prema sabiranju. Imala je izaslanike koji sunabavljali predmete za nju, jednako kao πto je ipregovarala pri nabavi umjetniËkih predmeta do kojihjoj je bilo izuzetno stalo. Osobito zanimljivo zvuËi crticao njenom natjecanju u nabavi s vlastitim ocem. Zornoo tome svjedoËe dokumentirane upute agentima kakomoraju doÊi i otkupiti zlatarske radove Domenica diPiera prije negoli stigne njen otac4. Zbog naËina Ëuvanjasabranog (a bila je rijeË, Ëini se o otprilike oko 1600predmeta), u skrovitim prostorima, ureenim daleko odoËiju javnosti, svakako moæemo reÊi da u Isabellinustvaranju zbirki nije bilo vidljive potrebe zareprezentiranjem (su)vladarske moÊi. Viπe od togapredstavljale su sabrane umjetnine i starine IsabellinehumanistiËke interese jednako kao πto su, prema svemusudeÊi, dobro oslikavale stavove onoga vremena premaantici.

U iduÊem razdoblju, razdoblju 17. stoljeÊa, kao da jeopÊenito viπe sabiraËa i zbirki koje su nastale poradiiskazivanja i prezentiranja moÊi. Sjetimo se samo zbirkifrancuskih kardinala Mazarina i Rechelieua, pa napokoni riznice obitelji Habsburg u BeËu koja se oblikujepoËetkom tog stoljeÊa upravo u funkciji predmetnogsvjedoËenja apsolutistiËke vlasti. No, dvojimo kakoopisanoj grupi bez razmiπljanja moæemo prikljuËiti æenskupredstavnicu sedamnaestostoljetnog sabiranja - Kristinu©vedsku (1626.-1689.). Ova vlasnica obimnih umjetniËkihzbirki, numizmatiËke zbirke jednako kao i glasoviteknjiænice, velikoduπna zaπtitnica umjetnika, glazbenika,filozofa i znanstvenika, podupiraËica svakovrsnih kulturnihdogaanja (od izdavanja novina u ©vedskoj do

potpomaganja kazaliπnih i opernih predstava u Rimu),istovremeno je i … pljaËkaπica. Zanimljivo je kako danaπnjiinozemni enciklopedijski prikazi, osobito nacionalneπvedske web-stranice posveÊene ovoj doista iznimnojpovijesnoj osobnosti5, navode samo njeno angaæiranjepri potpisivanju Westfalskog mira, preπuÊujuÊi iliublaæujuÊi njenu naredbu 1648. godine πvedskimtrupama neka uu u Prag i opljaËkaju ostatke Rudolfovihzbirki na HradËanima. Jer, dvadeset i dvogodiπnjaregentica sa Sjevera poæeljela je posjedovati ostatkeRudolfova zbirkotvorna svijeta i tako je viπe od πeststotina umjetnina i obrtnina krenulo put ©vedske.Poπteeni su ostali samo oπteÊeni predmeti za koji sepretpostavljalo da jednostavno neÊe izdræati postupakprijenosa. PljaËkaπi su, dakako, temeljito pretraæili iostale palaËe na HradËanima i u Maloj strani i tako jezajedno s ostacima Rudolfovih zbirki krenula i ostalabaπtina Ëeπkog plemstva, primjerice, bogata knjiænicaobitelji Rosenberg6. I to Janusovo lice u Kristine ©vedske,πiroki spoznajni horizonti, vjerska tolerancija (kao i vlastitoiskreno opredjeljenje za uËenje katoliËanstva) ipodupiranje svake kulturne, pa i znanstvene akcije najednoj strani, a na drugoj naglaπena obuzetost sobom,vlastitim interesima i slavom, obuzetost slikom kojomse predstavlja svijetu oko sebe, mora ostaviti traga i naprosudbu njenih sabirateljskih nagnuÊa i postignuÊa.»ini se da je ipak u njenom sluËaju bilo podosta moÊikao kreativne sile, ali i moÊi s negativnim predznakom.Sudbina je uzvratila opÊom rasprπenoπÊu Kristininegodinama prikupljane grae i rijetki su europski umjetniËkimuzeji i galerije u kojima se ne nalaze krhotine kraljiËinihzbirki.

Sasvim je drukËija sudbina zbirki æene koju smo odabralikao onu Ëije Êe sabiranje predstavljati dionicu 18. stoljeÊa.Dakako, rijeË je o zbirkama njemaËke princeze koja jeËvrsto zasjela na rusko vladarsko prijestolje i postalaKatarinom Velikom (1729.-1796.). Dovoljno je reÊi daErmitage svoj postanak duguje njoj. Jer, zapoËeo jeæivjeti kao ideja u njenoj glavi i materijalizirao se kaomanja dogradnja Zimskog dvorca u kojoj je caricanamislila izloæiti prikupljene umjetnine, namjeπtaj, medalje.Je li i jedna sabiraËica imala tako slavnog agenta zadobavu kao πto je Katarini sluæio Denis Diderot? No, jeli u njenom sluËaju i bilo rijeËi o sabiranju - biranju srazumijevanjem ili tek o gomilanju? ”To nije ljubav samoprema umjetnosti, kaæe ona, to je proædrljivost. Ja nisamljubiteljica, ja sam izjelica.” Prepisujemo odlomak njezinapisma, objavljen u sarajevskom prijevodu biografijeHenrija Troyata. Upravo onako kako je troπila i zaduæivalase na veliko, tako je i skupljala umjetnine. Tamo gdje seFridrihu Pruskom uËinilo da valja πtedjeti, Katarina jeπirom otvarala carsku blagajnu. Ona kupuje Ëitave velikezbirke (Crozatova je brojila viπe od pet stotina slika),izabire na javnim draæbama, naruËuje djela suvremenikapoput Chardina i Hudona. Didrot piπe Falkoneu sljedeÊe:“Ah moj prijatelju Falkone, koliko smo se promijenili! Miprodajemo naπe slike usred mira. Katarina ih kupujeusred rata. Nauke, umjetnosti, ukus, mudrost penju se

7

na sjever, a barbarstvo, sa svojom pratnjom silazi najug.”7 Ne zaboravimo, jedna Maria Ludovica de Medicije tada veÊ mrtva i Firenza raspolaæe njenom oporukomu kojoj zapravo sve umjetnine iz posjeda obitelji daje naraspolaganje gradu (zaËetak galerije Uffizzi) ionemoguÊuje izlaz baπtine slavne obitelji iz njega.Istovremeno, u Rusiji Katarina gomila svoju osobnuzbirku, svoje “malo skroviπte” u Ermitageu. “Tamo πetamusred mnogih stvari koje volim i u kojima uæivam, i tosu zimske πetnje koje me odræavaju u zdravlju i nanogama.”8 Osobito su nam zanimljive informacije onjenom odnosu prema predmetima koji su Ëinili sastavnidio univerzalnog muzeja Petra Velikog, veÊ 1714. godineotvorenog javnosti. I premda je velikog prethodnikaizuzetno poπtovala i zapravo razvijala u zemlji pravi kultsjeÊanja na njega, nije se sustezala s njegova zlatnogvrËa koji mu je poklonio kralj Danske, rastopiti zlato aukrasne geme skinuti i pohraniti u vlastitu zbirku kojuje nazivala rupom bez dna9. Dakle, obrazac znanja sepromijenio i Katarina viπe nije smatrala da prirodninetreba Ëuvati u kabinetima. Za nju je to anakronizam izapravo priznaje samo umjetniËke zbirke u kojima je zanju najvaæniji kriterij koliËina. Upravo koliËina stoji u sluæbivladarske moÊi, jer vladariËino oko nije izoπtreno iobrazovano da bi uopÊe moglo razluËiti kvalitetu.

S Katarinom Velikom zapravo prestaje taj mali niz æenavladarica koje su morale posjedovati zbirke.Devetnaestostoljetni pothvati, primjerice jednog LudwigaBavarskog, neÊe imati svoj æenski pandan. OpÊenitouzevπi, æene sabirateljice, a osobito sabirateljiceumjetnina, u 19. st. daleko Êe nam biti nepoznatije negolione koje su djelovale stotinu godina kasnije. Od njihspominjemo samo Ann Grundy Hull (1927.-1984.), kojaje predmetima iz svojih zbirki obogatila i The BritishMuseum tako i Fitzwilliam Museum u Cambridgeu;Wilhelminu Cole Holladay, sabiraËicu radova umjetnicakoja je najzasluænija za osnutak ameriËkog Nacionalnogmuzeja æena umjetnica. A tu je, napokon, joπ jednaameriËka dama koja je svoju ljubav prema umjetnosti(osobito nadrealizmu), ali i umjetnicima, materijaliziralau stvarnim zbirkama i napokon muzeju. Dakako,govorimo o Peggy Guggenheim koja je imala snagesvoju ideju muzeja moderne/suvremene umjetnosti(galerija “Art of this Century” u New Yorku) razvijati u

burnom vremenu prije i za vrijeme II. svjetskog rata,seliti svoje zbirke iz Europe u Ameriku i natrag,neprestano financijski i intelektualno pomagati samimstvarateljima i napokon se zaustaviti i u trajno naslijeeostaviti Zbirku Peggy Guggenheim u prelijepoj palaËiVenier dei Leoni na Kanalu Grande u Veneciji.

A GDJE JE HRVATSKA? PostavljajuÊi pitanje mislimoprvenstveno na dijakronu liniju æena sabirateljica. No,Ëini se da je odgovor brz i kratak. Takvu liniju uopÊe nemoæemo uspostaviti, jer nam unatoË viπegodiπnjemistraæivanju nije uspjelo meu svim povijesnimzbirkotvornim pojavama na tlu Hrvatske pronaÊinaglaπenije æenske tragove. Nesumnjivo je da su uËuvanju obiteljskog naslijea ulogu morale imati æene.DapaËe, sluËaj Katarine Lamberg, udovice Adama,posljednjeg Zrinskog, govori da je upravo ona iznijelaiz zemlje i briæljivo i nadalje Ëuvala ostatke obiteljskememorije, pa i one samoga junaka Nikole ZrinskogSigetskog. ZahvaljujuÊi njenoj poærtvovnosti i ozbiljnomshvaÊanju uloge Ëuvarice pamÊenja velikaπke obiteljivalja zahvaliti i oËuvanje glasovite Knjiænice Zrinskih. Ito je sve Ëime raspolaæemo. Pa i pri osnutku naπih prvihmuzejskih institucija æene se doista nalaze u pozadini ikao da im i nije mjesto u ondaπnjim kulturnim hramovima.Pogledamo li popis utemeljitelja Narodnog muzeja uZagrebu10 , jedva Êemo otkriti πest æena. Uz to, bila jerijeË iskljuËivo o pripadnicama plemstva. ©to se pak tiËeimenovanih muzejskih povjerenika, meu njimapredstavnica æenskog roda nema. A unutar stotina istotina imena s dragocjenog popisa priloænika za zbirkeGospodarskog druπtva i Narodnog muzeja jedvanabrojismo pedesetak priloæiteljica. Novca, dakako.Æene koje su donirale predmete muzejima u drugojpolovici 19. stoljeÊa i poËetkom onog iduÊeg tek bivaljalo paæljivije istraæiti. Svojom nesebiËnoπÊu ipak seizdvaja slavonska vlastelinka Aleksandra MlinariÊDavidova, koja je 1910. godine sa zidova svoga dvorau Orahovici (i to tek poslije muæevljeve smrti) skinula svanaslijeena umjetniËka djela i poklonila Strossmayerovojgaleriji. Ona nije æeljela stvarati osobnu zbirku, veÊjednostavno dopuniti onu prvu umjetniËku na Balkanu.

UoËi II. svjetskog rata, a zasigurno zahvaljujuÊi prvimnjegovim vjesnicima u nacistiËkoj NjemaËkoj, u Zagrebu kuÊu u Jurjevskoj ulici stiæe njemaËka kazaliπnaumjetnica, podrijetlom Austrijanka, Tilla Durieux i donosisa sobom svoju zbirku slika i umjetniËkih predmeta11.Kada danas promatramo njihove krhotine, vrlopromiπljeno prezentirane u privatnim sabiraËimanamijenjenom izloæbenom prostoru Muzeja gradaZagreba, u πirokom rasponu od malog prijenosnogsrednjovjekovnog oltariÊa, preko afriËkih i polinezijskihskulptura predaka, pa do Slevogtova naslikana iliBarlachova kiparski oblikovana portreta T. Durieux,shvaÊamo da nikako nije bila rijeË o ciljano sabranojumjetniËkoj zbirci jednog kolekcionara, nego o skupini

sl. 2. Prof. dr. Mirne Floegel-MrπiÊ, zagledana

u KopaËeve radove i sa zbirkom njegovih

pjesama u ruci

7 Troyat, H. Katarina Velika. Sarajevo:Svjetlost, 1981., str. 229.

8 Troyat, H. nav.dj., str. 230.

9 Neverov, O. His Mayesty’s Cabinetand Peter I’s Kunstkammer. u: TheOrigins of Museums. Oxford:Clarendon Press, 1985., str. 57.

10 Svi podaci o ženama pri osnivanjuNarodnog muzeja crpljeni su izpriloga Agneze Szabo i SrećkaLjubljanovića u zborniku “NašMuzeum”. Zagreb: grupa izdavača,1998.

11 Podaci o ovoj osobnosti i zbircipreuzeti su iz dragocjenog prilogaSlavka Šterka Zbirka Tille Durieux -naša trajna briga, objavljenog u“Vijestima muzealaca i konzervatoraHrvatske”, br. 1, 1983., str. 4-5.

8

umjetniËkih predmeta kojima je Tilla Duriex biljeæila ipamtila neke osobne dogaaje, emotivne i umjetniËkeveze (osobito one koje su uspostavljane zahvaljujuÊinjenom suprugu glasovitom trgovcu umjetninama ikritiËaru Paulu Cassiereru), putovanja itd. GledajuÊi iËuvajuÊi (i prenoseÊi kroz ratnu i poratnu Europu) tepredmete, pretpostavljamo, Tilla se prije svega sjeÊalapojedinih odsjeËaka i osoba svoga æivota, a tek potomuæivala u njihovoj estetskoj vrijednosti. Danas nas tipredmeti podsjeÊaju na lik osebujne æene - umjetnicekoja je ostavila trag i u povijesti kazaliπta lutaka uHrvatskoj.

Nastaviti ovaj niz æena sabirateljica umjetnina u Hrvatskoj,a istovremeno poradi neinformiranosti preπutjelioblikovateljice zbirki ostalih vrsta grae, izuzetno jeteπko i ta nas poteπkoÊa zapravo direktno dovodi dotrenutka u kojem bismo trebali dati barem osnovni okvirza sinkrono problematiziranje teme.

JE LI SABIRANJE SPOLOM ODRE–ENA AKTIVNOST?KOJIM SPOLOM? Prvi dokaz koji govori u prilog sabiranjupredmeta baπtine kao prvenstveno muπkoj aktivnostipredstavlja veÊ i obiËna poteπkoÊa na koju smo naiπlikad smo æeljeli uspostaviti dijakroni niz æena sabiraËica.Mladi sabiratelj oruæja i student muzeologije priznao jeda je tek nedavno upoznao djevojku ozbiljnuoblikovateljicu zbirke oruæja, te kako su one opÊenitorijetkost unutar sabiraËa ove vrste baπtine koja veÊsvojom nedvojbenom metaforom moÊi i snage ukazujei na moguÊe spolne karakteristike (Ëitaj: razlike) samihsabiranih predmeta. Na drugoj strani sjeÊamo se iskazasabirateljice maraka koja je takoer potvrdila rijetkostæena u filatelistiËkoj udruzi jednako kao πto je otkrila da

je kuÊni odgoj, odnosno oËevo sabiranje maraka utjecaloi na oblikovanje njena hobija (prisjetimo se samo slikarica- kÊeri oËeva umjetnika poput Elisabette Sirani, MarijaneMuecke itd). No, zanimljivo je da djevojËice u razdobljudjetinjstva i rane mladosti takoer skupljaju u jednakombroju kao djeËaci. Izraelske znanstvenice B. Danet i T.Kateriel uoËile su to pri istraæivanju populacije u svojojzemlji12. Njihovo je objaπnjenje iπlo u smjeru imenovanjasocijalizacije pripadnica æenskog spola kao onogpresudnog elementa koji ih zapravo odvlaËi od igresabiranja, klasificiranja i vlastitog prezentiranja pomoÊuciljano prikupljenih predmeta, igre tako vidljive unutarmuπkog svijeta sabiraËa.

PropitujuÊi pak spolnu odreenost samog Ëina sabiranjaBelk i Wallendorfova primijetili su kako je muπki princip(agresivnost, natjecateljstvo, nadmoÊ itd.) uoËljiv u dioniciprikupljanja predmeta zbirke, a njegov æenski pandan(briga, zaπtita, uzgajanje) u dijelu kojeg bismo moglinazvati zaπtitom zbirke13. Bilo bi zanimljivo istraæiti je litakva podjela bila uopÊe nazoËna u brojnim konkretnimprimjerima zbirki na tlu Hrvatske koje nose ili su nosilepri popisivanju nazive obaju supruænika (Zlatko i JoyceBalokoviÊ, Boæena i Zlatko ©ulentiÊ, Petar i MarinaSelem, Nada i Drago Magjer, supruænici AzinoviÊ, Vlastai Veljko Novak itd.). “Odabir samih slika i kipova Ëinimuvijek s mojom æivotnom pratilicom Vlastom Novak, teono πto nam se zajedniËki svidi, to i nabavljamo uzËeste novËane peripetije, a mnogo puta i njezine prijekoreda bi joj muæa trebalo staviti pod starateljstvo,”napisao je u propagandnom materijalu izloæbe“ZagrebaËki kolekcionari” 1992. godine gospodin Novaki tako otkrio kako i u nastanku zajedniËke zbirke pojaËananaglaπena nabavnost karakterizira upravo muπkogsabiraËa. Joπ je to jasnije u sluËaju zbirke supruænikaMagjer koju smo odlazili vidjeti s nekoliko generacijastudenata muzeologije. Kako gospodin nije viπe bio æiv,gospoa Nada Magjer preuzela je na sebe ulogu glavneËuvarice zbirke i njeno adekvatno zbrinjavanje i oËuvanjeshvatila je svojom æivotnom zadaÊom. Sluπali smo jepaæljivo (vaænost usmeno prenijetih informacija!) i ondakada je mogla samo sjediti i oËima pratiti izloæenepredmete. Sama nikada nije sudjelovala u nabaviumjetnina. OËito da je njoj iskljuËivo pripadala funkcijazaπtite jednako kao i zadræavanje glasa razuma u obitelji,jer se znalo dogoditi da je gospodin Magjer izaπao utrgovinu po kruh i mlijeko, a vratio se nakon nekolikosati s novim umjetniËkim djelom ili rijetkom knjigomzaboravivπi na nabavu egzistencijalno vaænog.

Svoje propitivanje spolne odreenosti sabiranja Belk iWallendorfova zavrπavaju odricanjem moguÊnostiiskljuËivog karakteriziranja ove druπtvene djelatnosti. Ponjima, Ëin sabiranja, a shvatimo li ga doista πiroko i kaopribavljanje i kao zaπtitu predmeta, posjeduje i muπkei æenske znaËajke. No, uzmemo li u obzir novije teorijekoje inzistiraju na jasnoj bioloπkoj razlici spolova iz kojeproizlaze i razlike u sposobnostima i ponaπanju, tektada nam se veÊina opisanih primjera sabiranja u æenaËini posvema jasnim, a zakljuËak spomenutih ameriËkih

sl. 3. Portret Tille Duriex, naslikao Max

Slevogt, 1907., ulje na kartonu,

Muzej grada Zagreba — Fototeka Muzeja

grada Zagreba

12 Vidi: Belk, R.W; Wallendorf, M.Of mice and men: gender identity incollecting. Interpreting Objects andCollections. London, New York:Routledge, 1994., str. 241.

13 Belk, R.W; Wallednorf, M., nav.dj,str. 242.

9

sl. 4. Peggy Guggenheim je imala snage svoju

ideju muzeja moderne/suvremene umjetnosti

(galerija “Art of this Century” u New Yorku)

razvijati u burnom vremenu prije i za vrijeme

II. svjetskog rata, seliti svoje zbirke iz Europe

u Ameriku i natrag, neprestano financijski i

intelektualno pomagati samim stvarateljima

i napokon se zaustaviti i u trajno naslijee

ostaviti Zbirku Peggy Guggenheim u

prelijepoj palaËi Venier dei Leoni na Kanalu

Grande u Veneciji.

znanstvenika kao da traæi modifikaciju. Dakle, ako seopredijelimo za dokaze koji svjedoËe kako su naπimozgovi drukËije podeπeni i da zbog toga razliËitomislimo, razliËito procjenjujemo i sluæimo se razliËitimæivotnim strategijama14, a posljedice su toga vidljive usvakom segmentu ljudskog djelovanja, nema razlogada to uvjerenje ne protegnemo i na sabiranje kao jedanod elemenata u oblikovanju identiteta Ëovjeka. Sklonismo doista povjerovati onima koji tvrde kako se “djeËaciprvenstveno zanimaju za stvari i djelovanja, dok djevojËiceprivlaËe ljudi”. Ono πto je razlika u djetinjstvu, u odraslojdobi, kad se zapoËet rad hormona poveÊava, postajenepremostivom razlikovnoπÊu. I upravo to objaπnjavarelativnu izjednaËenost broja sabiraËa u djeËjoj dobi(sabiranjem predmeta spoznajemo svijet) i naglosmanjenje broja odraslih æena koje stvaraju i posjedujujavno priznate zbirke. Uvjerenost u veliko znaËenjehormona jednako kao i u vaænost njihove zastupljenostiu razliËitim koliËinama u pojedinoj ljudskoj jedinki, a πtozajedno uzrokuje razliËito ponaπanje, u drugom Êe svjetluvidjeti i povijesni primjer jedne Kristine ©vedske. »itavnjen nastup, dræanje i ponaπanje, pa i odijevanje, svjedoËekako su pri oblikovanju i podeπavanju njenog mozgamorali pojaËano sudjelovati i muπki hormoni. »ini se daupravo osvjeπtavanjem muπkog obrasca koji je u Kristineprevladao, moæemo opravdati tako agresivno dolaæenjedo predmeta zbirke, jednako kao i neprestano nastojanjeda se doe do izvora novca (razmiπljanje o vladanjuPoljskom ili Napuljem) kako bi se joπ viπe nabavilo, joπviπe kulturnih postignuÊa potaknulo, joπ viπe knjigatiskalo ili predstava organiziralo. Dakle, neprestanodjelovalo. S druge strane, opisana zbirka Tille Durieuxgovori upravo u prilog æenske potrebe za kretanjem idjelovanjem unutar svijeta ljudskih odnosa. Jer, njenaje zbirka, Ëini se, nastala na temelju emocija i kaosvjedoËanstvo razliËitih veza koje je njemaËka glumicauspostavljala u svojim kulturnim i druπtvenim krugovima.A vjerujemo da bismo i neke druge zbirke koje suoblikovale æene mogli razumjeti u svjetlu opisanoga.Stoga smo skloni zasad reÊi kako sabiranje predmetabaπtine, a koje poËiva na krakteristikama kao πto suagresivnost, natjecateljstvo i snaæno prezentiranje vlastitaidentiteta, u prevladavajuÊem broju primjera pripadadjelovanju muπkaraca. Kada æene stvaraju zbirke, adogaa se to ipak rjee negoli u muπkom dijelu ljudske

populacije, one i u toj svojoj djelatnosti nastojereprezentirati naglaπenu orijentaciju prema ljudima i uzbirkama ostvaruju, odræavaju i dokumentiraju svojeveze prema drugim ljudima. U prilog tome gotovo idealnosvjedoËi primjer prof. dr. Mirne Floegel MrπiÊ i stogazavrπavamo priËom o stvaranju i Ëuvanju baπtine unjenom posjedu.

UMJESTO ZAKLJU»KA: SKICA ZA PORTRET ZBIRKEPROF. DR. MIRNE FLOEGEL MR©I∆. Posjetitelji izloæabaSlavka KopaËa, izloæbenih dogaanja Salona Ullrich,zvuËnog projekta Muzeja Mimara - “ZagrebaËkikolekcionari”, a napokon i ostalih prezentacija hrvatskeumjetnosti mogli su tijekom posljednjih desetljeÊa zapazitibilo u legendama pod izloæenim djelima, bilo u katalozimai ostalim pisanim prilozima ime prof. dr. Mirne FloegelMrπiÊ i njene zbirke. Kako su javno poznate i priznatezbirke æena u Hrvatskoj doista rijetke,15 odluËili smoispitati postanak i sadræaj ove æenskim imenomobjedinjene sabrane baπtine, upoznati vlasnicu i istraæitije li doista moguÊe govoriti o njenom baπtinskom posjedukao zbirci. VeÊ je telefonski razgovor i dogovor okosusreta jasno pokazao stav gospoe Floegel. Pa Ëakje bila dovoljna i jedna rijeË, jedan pojam. Mislimo pritom na pojam vestalinke kojim je u jednom trenutkuprotjecanja razmjene informacija gospoa Floegel opisalasebe, a na neki naËin ukazala i na karakter onog πtoposjeduje. Jer, stjecajem obiteljskih okolnosti, dogodilose da je ova naπa iznimna biokemiËarka, redovnaprofesorica na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetuSveuËiliπta u Zagrebu, imenovana Ëuvaricom virtualnogobiteljskoga hrama ispunjenog predmetima nedvojbenoponajviπe u funkciji sjeÊanja. Ono πto je usmenonavijeπteno, in visu je potvreno. Naime, stvarni razgovoru prostorima Ëuvanja dragih predmeta mogao bi sesaæeto opisati kao rekonstruiranje korijena i povijestiobitelji gospoe Floegel (dakako, koliko je to vrijemejednog susreta dopustilo)16. Jer, svaku objeπenu sliku,vitrinu ispunjenu predmetima obrta, granituru za sjedenjeili knjigu iz knjiænice moguÊe je povezati s jednimobiteljskim ili jednostavno prijateljskim imenom, ukratkos jednom osobom. Tako su preda mnom u razgovoru,ali i Ëvrsto spojeni s albumom fotografija ili naslovomknjiga, djeliÊem namjeπtaja ili obrtninom proπli pojediniËlanovi obitelji Tkalac i Floegel. ZnaËajan dio stvarnogi imaginarnog popisa baπtine pripada takoer obiteljskojgrani Melkusovih, a meu njima izdvajaju se slike i crteæinepravedno zaboravljenog osjeËkog umjetnika DraganaMelkusa, koje je prof. dr. Floegel uporno nastojalaizloæbama i napisima osvijestiti hrvatskoj javnosti. No,Ëuvarici hrama u naslijee je od Melkusovih ostala iznaËajna biblioteka koja naslovima pojedinih Ëasopisagovori, meu ostalim i o aktivnom sabiranju stricaMelkusa. Napokon, tu je i svojevrsna zbirka u zbirci -zbirka slavonske etnografske baπtine koja se naπladanas zaπtiÊenom u kuÊi neÊakinje. MaterijalnimsvjedoËanstvima obiteljske povezanosti pripadaju i

14. Jessel, D.; Moir, A., Muški spol -Ženski spol. Zagreb: Izvori, 1995., str.122.

15 Upozoravamo osobito na zbirkuprof. dr. V. Horvat Pintarić koja jedonirana gradu Zagrebu. Osnovnipodaci o njoj kao i o ostalimdonacijama žena metropoli nalaze sena stranicihttp://www.zagreb.hr/DOKUMENT.nsf/VPD/21C49FAC6F7D11D9C12569B0031E193?OpenDocument&11.7.05.2001.

16 Koristimo priliku i zahvaljujemoprof. dr. Mirni Floegel-Mršić naodvajanju dragocjenog vremena zarazgovor na temelju kojeg je nastaozavršetak ovog priloga.

10

WOMEN AND COLLECTING: THE SOUL HAS NO GENDER, BUT STILL...

The small number of women collectors through history, aswell as the modest list of them in Croatia today have promptedthis article about the creation of collections of items belongingto the cultural heritage by women. The article first presentsand museologically analyses known historical examples fromIsabelle d'Este to Peggy Guggenheim. It includes someexamples from Croatia, especially the collection put togetherby the German actress Tilla Durieux, who spent a part of herlife in the first half of the 20th century in Zagreb. The articlethen gives a synchronous overview of collecting by women.This is where the theory about the biological differencebetween the sexes was of some assistance. Men's orientationtowards things and action, and women's orientation towardspeople is transposed into the world of collecting. The articleconcludes that the collection of items from the culturalheritage that is based on characteristics like aggression,competitiveness and the powerful presentation of one's ownidentity is for the most part done by men. When women createcollections (and this is the case far less frequently), they tryto represent their relationship towards other people. As anexample we have the collection that was put together by theCroatian biochemistry expert Professor Mirna Floegel MrπiÊ,which represent a true objective reflection of her links to herfamily and friends.

©ohajevi radovi, te rukopisi i pojedini komadi namjeπtajakoje je za sobom ostavio veliki hrvatski pjesnik DobriπaCesariÊ. No, Ëuvarica hrama ne brine se samo zapredmetni svijet, veÊ i za duæno poπtovanje i Ëuvanjeonog πto bismo mi muzeolozi struËno nazvalimentefaktima. Pri tome mislimo na paæljivo Ëuvanje ivrednovanje CesariÊeve poezije, jednako kao i oneSlavka KopaËa. Spomen imena ovog potonjeg velikanakoji je tiho stvarao izvan domovine i oËekivao ipak neπtoglasniji spomen u njoj, vodi nas do fundusa umjetninakoje reprezentiraju drage prijateljske veze. Osim djelakoja bismo zahvaljujuÊi priËi vlasnice mogli nazvati iosnovom za galeriju Slavka KopaËa, tom krugu baπtinepripadaju i radovi Josipa Biffela, Ivana LovrenËiÊa, LjubeIvanËiÊa itd. Dakako, nas je zanimalo ima li u ovomsvijetu lijepih i dragih predmeta - simbola obiteljskih iprijateljskih veza iπta πto je gospoa Floegel pribavilasama. Svakako. No, primjerice, i ciljano kupljena knjiænaizdanja dopunjavaju neku zapoËetu seriju (rijetko izdanjeCesariÊevih stihova), a zbirka prelijepih primjeraka Zsolnaykeramike koja raste i dopunjava se, zapoËela je svojæivot zahvaljujuÊi nestalim Zsolnay obrtninama izobiteljske kuÊe u Zagrebu. Ima li ljepπeg svjedoËanstvaprimjene teoretskog promiπljanja kako je kod svakezbirke moguÊe govoriti o postojanju i njenog drugogdijela - onog πto nije zbirka - te istraæivati njihovemeusobne veze. Dakle, prikupljena baπtina koju poradinazoËnosti svih muzeoloπkih funkcija (pojedini su dijelovikatalogizirani, a vlasnica nastoji πto viπe toga prezentiratii predstaviti javnosti) doista opravdano moæemo nazvatizbirkom prof. dr. Mirne Floegel MrπiÊ, govori o potrebiËuvanja sveg materijalnog πto zadræava sjeÊanje naËudesan dijagram ljudskih, a napose obiteljskih veza.Oni koje smo uvjerili u spolnu razlikovnost sabiranja,prepoznat Êe u ovom primjeru æenski princip. I njima ionima drugima otvaramo ovim prilogom vrata za ozbiljnijeistraæivanje.17

A moæda Êemo i sami kroz njih uskoro uÊi.

17 Za njih navodimo nekoliko novihknjižnih naslova koje nismo uspjelidržati u rukama. Tako ističemoBrilliant Careers: Women collectors andilluustrators in Queensland. SouthBrisbane: Queensand Museum, 1997.Premda je riječ o pregledu sabiračicana uskom djeliću sjevernoameričkogakontinenta, zanimljiv je to skupbiografija tridesetak žena koje suprikupljale i crtežom bilježileprirodoslovne vrste. Kako je spomensabiračica ove vrste građe tolikorijedak, važnost mu raste i u našemkontekstu. Potom je tu i knjiga Womenand Art in Early Modern Europe:Patrons, Collectors, Connoisseurs koju jeuredila C. Lawrence. Ovo izdanjeeseja o zbirkama i djelatnosti ženapokroviteljica umjetnosti između 14.i 18. stoljeća izašlo je 1999. godine.Napokon tu je i po temi vrlo sličannjemački naslov Sammeln nur um zubesitzen?: Berühmte Kunstsammlerin vonIsabella d ’Este bis Peggy Guggenheimkoji je uredila Britta Jürgs.

11

POLOÆAJ ÆENA U HRVATSKOJ U VRIJEME NASTANKAPROFESIJE KUSTOSA (1918-1941) . Iako se korijeniveÊine druπtvenih zanimanja mogu pronaÊi na samimpoËecima ljudske povijesti, tek je 20. stoljeÊe, a posebiceperiod izmeu I. i II. svjetskog rata, aktualno dobaformiranja modernih profesija. Koliko su æene, kaospecifiËna druπtvena kategorija, participirale usuvremenim druπtvenim zbivanjima — pa tako i u procesuprofesionalizacije razliËitih zanimanja — ovisilo je onjihovu opÊem druπtvenom statusu unutar zajednice ukojoj su æivjele. Zbog toga je, radi lakπeg razumijevanjauzroka koji su doveli do znaËajnijeg uvoenja æena upojedine struËne muzejske poslove, nuæno naznaËitinajosnovnije aspekte njihova socijalnog statusa uHrvatskoj u razdoblju u kojem je proces formiranjaprofesije kustosa poprimio intenzivnije oblike. Taj jezadatak ovom prilikom realiziran pregledom osnovnihgraanskih prava unutar Kraljevine SHS/ Jugoslavije1918.-1941. godine (u Ëijem su sastavu u to doba bilehrvatske zemlje) — kao πto su, na primjer, bili pravoglasa, pravo na rad i pravo na zaradu — ali sa stajaliπtaspolne/rodne pripadnosti.

Pravo glasa u Kraljevini SHS bilo je privremenoomoguÊeno odreenoj, brojËano vrlo maloj, kategorijiæena veÊ 1920. godine na prvim narodnim izborima zalokalne organe vlasti. Naime, na osnovi posebne Uredbeæenama je bilo priznato aktivno izborno pravo pod istimuvjetima kao i muπkarcima “ukoliko su samostalno vodilesvoje i obiteljsko gospodarstvo na vlastitom ili zadruænomposjedu, javni obrt ili trgovaËku radnju, ili ako su bilenamjeπtene u javnoj ili privatnoj sluæbi te su, osim toga,mogle dokazati da su s uspjehom zavrπile 4 razredasrednje πkole”1. Meutim, veÊ im je Vidovdanski ustavindirektno ukinuo u “privilegiju” odreujuÊi da biraËkopravo ima svaki dræavljanin “po roenju i priroenju, akoje navrπio 21. godinu”, ali je pri tom odluka o glasaËkimpravima æena bila odgoena do donoπenja posebnogzakona2. Jednaku je formulaciju ponovio i Ustav iz 1931.godine, sve dok Zakon o biraËkim spiskovima iz istegodine nije definitivno specificirao da biraËko pravo imasvaki muπki dræavljanin po roenju i priroenju, ako jenavrπio 21 godinu starosti”3. Time je æenska populacijadefinitivno stavljena izvan osnovne institucije graanskoga

DUBRAVKA PEI∆ »ALDAROVI∆ � Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

GLAVNI ASPEKTI FEMINIZACIJE PROFESIJE KUSTOSA

prava. Isti je status zadræala u Kraljevini Jugoslaviji svedo njezina sloma 1941. te ga nije formalno mijenjala nititijekom ratnih godina 1941.-1945. Tek je Ustav iz 1946.godine ozakonio ravnopravan tretman æena s muπkimdijelom populacije u okviru FNRJ odredbom da su “æeneravnopravne sa muπkarcima u svim podruËjima dræavnog,privrednog i druπtveno-politiËkog æivota, da za jednakirad imaju pravo na jednaku plaÊu kao i muπkarci te dauæivaju posebnu zaπtitu u radnom odnosu”4.

Pravo na rad æenama je u Hrvatskoj tijekom periodaizmeu dvaju svjetskih ratova viπe od svega i vrlo direktnoograniËavala jedna od temeljnih normi patrijarhalnogbraËnog æivota — institucija “muæevljeve vlasti”. PruæajuÊimuπkarcu ulogu “glave obitelji”, upravitelja u kuÊanstvui æeninog zastupnika, æenu je tretirala biÊem “slabijim,manje snalaæljivim, maloljetnim, napola odgovornim,nesamostalnim, nepouzdanim u rukovanju imovinom,podloænim porocima, lakomislenijim od muπkarca i bezkarakterne stabilnosti” (imbecillitas sexus, levitas animi)”5.Zbog toga se udatim æenama ograniËavala poslovnasposobnost do te mjera da nisu imale pravo bezmuæevog odobrenja slobodno raspolagati svojimimanjem, prodavati, kupovati, niti dati na poklon, platitisvoj dug, niti primiti duænu joj stvar, zaduæiti se, nitizakljuËiti bilo kakav ugovor. Æene se nisu mogle slobodnobaviti profesionalnim, ili bilo kakvim drugim javnim poslomkoji bi im omoguÊavao redovne prihode, pa Ëak nisumogle voditi niti sudski spor, ukoliko im to muæ nijeposebice dopustio. Muæevljeva se vlast nije mogla ublaæitini pod kojim uvjetima; nju nije mogao regulirati nikakavbraËni ugovor jer je tretirana kao “ustanova javnogporetka koja se ne moæe preinaËiti ili ukinuti sporazumomprivatnih lica”6. (Ipak, iz ove su institucije bile izuzeteneke kategorije æena nad kojima se, po logici stvari, onanije mogla provoditi: punoljetne neudane osobe,rastavljene æene i udovice.) Svojevrstan pandanmuæevljevoj, bila je “oËinska vlast” nad djecom.7 Objeinstitucije tradicionalnog obiËajnog prava, manje-viπeugraene u patrijarhalan svjetonazor hrvatskog seljaka,jednako kao i graanina, Ëinile su ozbiljne zaprekesudjelovanju æena u javnim poslovima. OËiti su primjeriza to bile dræavne ustanove koje nisu zapoπljavale æenena visokostruËnim radnim mjestima, potpuno ih uklonivπiiz pojedinih profesija — u privilegiranim novËanim

1 Uredba o izboru gradskihzastupstava za gradove Hrvatske iSlavonije od 1. XI. 1919, Narodnenovine 24. XI. 1919.

2 Ustav Kraljevine SHS. 1921:23-24.Zagreb: Ćirilo-Metodska nakladnaknjižara

3 Izborni zakoni, 1935:6.; Prokop-Kulenović, 1946:7.

4 Prokop-Kulenović, 1946:35.

5 Prokop-Kulenović, 1946:21.;Konstantinović, 11/1925:326-335.

6 Konstantinović, 11/1925:328-329.

7 Zbog nje su djeca nasljeđivala očevoprezime, grb i staleška prava, dok jeotac imao pravo djecu u svemuzastupati za vrijeme dok su maloljetnate upravljati imovinom koju onasteknu dok su pod njegovom vlašću.U slučaju očeve smrti majka ili bakamogle su im postati skrbnicama samouz sututora — muškarca, imenovanogpo očevoj želji. (Prokop-Kulenović,1946: 19-24.)

IM 32 (1-2) 2001.

TEMA BROJA

TOPIC OF THIS VOLUME

zavodima, poπtanskim organizacijama, dræavnimprometnim poduzeÊima te fakultetima, sudovima, nekimËinovniËkim sluæbama i u ministarstvima. Dogaalo seto u vremenu u kojem su egzistencijalne potrebe sveËeπÊe i snaænije tjerale æenski dio hrvatske populacijeda napuste izolirani obiteljski æivot i uzmu udio udruπtvenoj podjeli rada. UnatoË tome, u obrazovnom jesustavu za æenu joπ uvijek vrijedila ograniËavajuÊaodredba “numerus clausus”, prema kojoj se u pojedinestruËne πkole (npr. uËiteljsku) primalo za polovicu manjeæenskih aka od muπkih. Za uËiteljice (inaËe vrlo brojnukategoriju zaposlenih æena) bio je na snazi sve do novogizbornog zakona 1939. godine joπ i svojevrstan “celibat”— propis da ne mogu zadræati posao ukoliko nisu bileudane za uËitelja8. Ukidanje ove odredbe uslijedilo jeoko 1938./1939. godine zalaganjem udruæenih æenskihi feministiËkih organizacija unutar Alijanse æenskihpokreta. Pri tome su vaænu ulogu imala æenskaprofesionala udruæenja meu kojima se u to vrijemefeministiËkim idejama posebice isticalo Udruæenjeuniverzitetski obrazovanih æena.9

Posljedica marginalnog, alternativnog, viπestrukoinferiornog statusa æene pri stjecanju radnih pozicija,bila je i njezina nepovoljnija uloga pri raspodjeli zarade.Tako se, na primjer, udanim æenama KraljevineSHS/Jugoslavije zaposlenim u dræavnim i samoupravnimsluæbama od plaÊe oduzimala Ëak 1/3 do _ zarade10.SliËne je bilo i kod radniËkih zanimanja pa su nadniceradnica u tvornicama uvijek bile manje od nadnicamuπkaraca (iznosile su 1929. godine u prosjeku 74,66%muπke nadnice, a u drugoj polovici 1936. tek 73,86%muπke zarade). Na podruËju Hrvatske odnos æenske imuπke nadnice joπ je bio i loπiji, s veÊom tendencijomopadanja æenske zarade, pa se Ëinilo da je ovdje joπ ijaËa orijentacija na iskoriπtavanje jeftinije nekvalificiraneæenske radne snage11. Pri tome je, ipak, daleko najteæiæivot imala æena na selu, Ëesto tretirana kao besplatnaradna snaga, tako da se i sklapanje braka u nekimseoskim sredinama smatralo formalnim kupovanjemradne snage12.

VeÊ se iz navedenih Ëinjenica moæe izvesti zakljuËak daje poloæaj æene unutar obitelji u razdoblju 1918.-1941.godine bio njezino osnovno i najvaænije statusnoodreenje. On je neznatno varirao s obzirom na pojedinehrvatske regije, aktualne religijske svjetonazore, kao ina manje ili viπe liberalan karakter vaæeÊih normi braËnogaprava. ZahvaljujuÊi sretnijem spletu okolnosti jedino suu Meimurju æene svih vjeroispovijesti u svojimgraanskim pravima (osim biraËkog) bile formalnoizjednaËene s muπkim partnerima. U svim ostalimpredjelima Hrvatske daleko je najveÊi udio æena (katoliËkihi pravoslavnih), bio deprivilegiran, posebice patrijarhalniminstitucijama “muæevljeve” i “oËinske” vlasti koje su imostavljale slabaπnu moguÊnost da jedino kao udovice,raspuπtenice i samo u izuzetnim sluËajevima kao majke,povremeno i privremeno ostvare ograniËena prava.Posljedice su ovakvog pravnog i moralnog tretmana

æena, kao i njihova materijalnog poloæaja, u hrvatskimzemljama bile dvojake. S jedne su strane, pod utjecajeminstitucija modernog æivota i sve jaËeg æenskog pokretau zapadnoevropskim zemljama, urodile osnivanjem vrlovelikog broja razliËitih æenskih udruæenja — feministiËkih,profesionalnih i karitativnih koja su, na svoj naËin, poticalai realizirala njihove emancipatorske teænje. S druge se,pak, strane, tradicijom ukorijenjen a zakonima reguliranpatrijarhalni svjetonazor vrlo dugo odræao kao osnovnikriterij prosuivanja i djelovanja ljudi — æena podjednakokao i muπkaraca. Njegovi su se utjecaji mogli uoËiti joπi mnogo kasnije, u vrijeme realizacije radikalnih sustavnih,politiËkih i ekonomskih promjena u hrvatskom druπtvunakon II. svjetskog rata u okvirima socijalistiËkeJugoslavije.

TIJEK FEMINIZACIJE STRU»NIH MUZEJSKIH POSLOVA(NA PRIMJERU ZAGREBA»KIH MUZEJA). BuduÊi da suse muzejskim poslovima tijekom druge polovice 19.stoljeÊa poËeli sve redovitije baviti sveuËiliπni profesorirazliËitih struka te srednjoπkolski nastavnici i uËitelji,moglo bi se reÊi da je zanimanje kustosa formiranopostupno njihovom specijalizacijom za osebujan rad umuzejima. U periodu izmeu I. i II. svjetskog ratapoprimilo je ono osobine prave profesije, πto jepodrazumijevalo i zadovoljavanje pet osnovnih kriterijaprofesionalnosti: (a) posjedovanje potrebnog “zvanja”steËenog visokim stupnjem obrazovanja; (b)koncentraciju adekvatnih mjera za obranu profesionalnogmonopola od “laika”; (c) usvajanje specifiËnog tituliranjakao prepoznatljive profesionalne simbolike; (d) postizanjeveÊeg stupnja organiziranosti osnivanjem institucija zaprofesionalno obrazovanje, zapoπljavanje i udruæivanje;(e) poπtivanje posebno razvijenih pravila profesionalneetike.13 S obzirom na veÊ spomenutu Ëinjenicu vrloograniËenih moguÊnosti sudjelovanja æena u javnomæivotu uopÊe, a napose u pojedinim druπtvenim sferama,njihov je doprinos profesionalizaciji kustoskoga pozivau to doba ostao skroman. Tako, na primjer, u razdoblju1918.-1941. godine (a posebice u vremenu koje mu jeprethodilo) nalazimo tek pokoju æenu zaposlenu iskljuËivou onim muzejskim granama i na onim struËnim poslovimakoji su se, stjecajem okolnosti, razvijali iz tradicionalnih“æenskih” djelatnosti u preteæno “æenske” struke. Zbogtoga nije neobiËno da je prva poznata nam informacijao suradnicama vezana upravo uz aktivnosti ©kolskogamuzeja osnovanog 1901. godine u Zagrebu, a odnosise na Klotildu CvetiπiÊ (ravnateljicu Kraljevske zemaljskestruËne πkole), koja je uredila zbirku za “æenski ruËnirad”, te Josipu ÆitkoviÊ angaæiranu na zbirci “za Ëuvaliπtai zabaviπta”.14 U isto je vrijeme tadaπnji ZemaljskiumjetniËkoobrtni muzej u Zagrebu posredovanjem IseKrπnjavog sudjelovao na meunarodnoj izloæbi “æenskihruËnih vjeπtina i umjetnosti” u Parizu (ljeto 1902.), dokje tijekom 1908. godine suraivao s knjiæevnicom ietnologinjom iz Sarajeva, Jelicom BeloviÊ, koja je sredila

8 Prokop-Kulenović, 1946:8

9 O tome opširnije vidi u: PeićČadarović, 1997: 491-503.

10 Prokop-Kulenović, 1946:8.

11 Na zagrebačkom je područjutijekom 1929. godine žena primala73,5% prosječne muške zarade, a od1938. godine njezina su se primanjasmanjila na samo 64,1% nadnicemuškaraca. U Splitu je u to vrijemeženska nadnica opala s 48,5 %prosječne muške zarade na 46,6 %,a oko 1940. godine opet porasla na54,2 % prosječnih primanja radnika(navedeno prema: Kolar-Dimitrijević,I/1970:94-95).

12 Prokop-Kulenović, 1946:7-8.

13 Vidi u: Peić Čaldarović, 1999:250-264.

14 Vavra, 1999:259.

13

i kataloπki obradila tekstilni fundus muzeja15. (Uprostorijama Muzeja za umjetnost i obrt prireivala je“ZagrebaËka æenska udruga” izmeu 1915. i 1917.izloæbe kuÊnog obrta.16)

Iako su navedeni primjeri izuzetna rijetkost u ondaπnjojmuzejskoj svakodnevici, predstavljaju prve nagovjeπtajepostupnog ulaska æena u razliËita struËna zanimanja, izkojih su se do polovice 20. stoljeÊa razvile i osnovnemuzejske profesije. BuduÊi da su u patrijarhalnimsredinama poslovi odgoja i obrazovanja djece tradicijskispadali u nadleænost æena, rad æena u πkolama u vrijemenjihova ulaska u sferu javnog druπtvenog æivota bio je,takoer, uobiËajen. Kako je, nadalje, uËiteljski poziv bioi jedan od najpogodnijih za regrutaciju muzejskihstruËnjaka, ne iznenauje Ëinjenica πto su se meuprvim djelatnicama muzeja relativno rano naπle upravouËiteljice. Osim veÊ navedenih primjera zagrebaËkoga©kolskog muzeja, jedna je od najranijih ilustracija za toprimjer Pokrajinskog muzeja za narodni obrt iumjetnost u Splitu — gdje je veÊ po utemeljenju 1910.godine kustosicom postala uËiteljica splitske“Graditeljske, zanatlijske i umjetniËke πkole”, FridrikaMaxner.17 U razdoblju izmeu I. i II. svjetskog rata moæese, osim toga, naiÊi na sluËajeve uËiteljica koje suprivremeno obavljale neku vrstu (obaveznog)pripravniËkog staæa u muzejima. O tome svjedoËe podacijednog od najznaËanijih nacionalnih muzejskih institucijatoga razdoblja, Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu,u Ëijoj su dokumentaciji zabiljeæeni sljedeÊi primjeriprivremeno zaposlenih uËiteljica: Stella Ubel-Cavallierispominje se 1927. godine u Arheoloπko-historiËkomodjelu, kao i u Odjelu za umjetnost i umjetni obrt18;Helena Tominπek, pripravnica (suplentica) iz Maribora,uputila je 1928. godine molbu da je Muzej primi na radtijekom πkolske godine 1928./29.19, te Vinka BertapelleMartigjija uËiteljica-vjeæbenik Æenske struËne πkole izNovske, dodijeljena je na rad u Hrvatski narodni historiËkimuzej u Zagrebu od poËetka svibnja do kraja kolovoza1941. Od prethodnih se poneπto razlikuje sluËaj ElvireGross, “sluπaËice filozofije” na katedri profesora ViktoraHoffillera, koja je provela u Arheoloπko-historiËnomodjelu Hrvatskoga narodnog muzeja od sredine prosinca1924. do kraja lipnja 1926. kao privremena pomoÊnica.Zanimljiva je, pak, Ëinjenica da su se meu prvim stalnimdjelatnicama Narodnoga muzeja u to vrijeme (osimËistaËica) nalazile i predstavnice struËnog muzejskogosoblja koje nisu pripadale kategoriji kustosa. (Bile suto, na primjer, slikarica i tajnica Kluba likovnih umjetnicaRoksana ZuruniÊ-Cuvaj — crtaËica Arheoloπkog odjelaod prosinca 1931. do kolovoza 1935., i Ljerka KrËek,od studenoga 1937. “dnevniËar-zvaniËnik na duænostilaboranta”, koja je od lipnja 1941. do lipnja 1945. radilakao knjiæniËarka u Hrvatskom dræavnom Arheoloπkomemuzeju.20) Isto je tako i Etnografskome muzeju uZagrebu veÊ u prvim godinama njegova postojanja(1920.) “pridijeljena” akademska slikarica Zdenka SertiÊkao suradnica ilustrativne sluæbe.21

BuduÊi da se Arheoloπki muzej u Zagrebu tek oko1940. godine formalno izdvojio iz Narodnoga muzejakao posebna muzejska institucija, æene su bile, isprvadoduπe u vrlo malenom broju, sastavni dio struËnogosoblja od samog poËetka njegova samostalnogdjelovanja. (Meu prvima se spominju: dr. Ivy LentiÊ-Kugli, donatorica mezopotamskih ploËica za egipatskuzbirku 1940./41. a kratko vrijeme i njezina kustosica;numizmatiËarka Ivica DegmedæiÊ, koja se zaposlila 1943.godine joπ kao srednjoπkolka i vrsna poznavateljicaklasiËnih jezika i filologije, ali se tek 1945. godine spominjei na mjestu kustosa; dr. Ksenija Vinski Gasparini,kustosica prethistorijske zbirke od rujna 1944. doumirovljenja sredinom 1979.)22 Iz toga relativno novijegvremena potjeËu i prvi podaci o upoπljavanju æena upojedinim muzejima izvan zagrebaËkog podruËja, meukojima se nalazio Muzej grada Osijeka — u kojem od1941. poËinje volonterska, a 1943. godine i redovnadjelatnost dr. Danice PinteroviÊ (najprije kao bibliotekarke,a zatim kustosice arheoloπke zbirke i zbirke umjetniËkogobrta) te Hilde HeËej (nakon 1943. godine muzejskebibliotekarke).23

Tek nakon zavrπetka II. svjetskog rata zapoËinje procesubrzane feminizacije gotovo svih podruËja druπtvenogarada, πto je velikim dijelom bila posljedica potpunogformalno-pravnog izjednaËavanja muπkaraca i æenaunutar socijalistiËke Jugoslavije. U zdravstvu, prosvjeti,kulturi i umjetnosti taj je trend bio neπto snaæniji, uglavnomzato πto su se u njihovu okviru razvila zanimanja (profesije)tipiËno “æenskog” karaktera — odnosno ona za Ëije suobavljanje æene veÊ tijekom proπlosti, svojim poloæajemunutar patrijarhalne obitelji, dobrim dijelom stekle“druπtvene pozicije”, ali i potrebne vjeπtine i iskustva:njega bolesnika, odgoj i obrazovanje djece, razliËiteumjetniËke, ali i usluæne aktivnosti, prehrana i voenjedomaÊinstva, i sl. Sustavna statistiËka analiza pritjecanjastruËnog osoblja u pojedine muzeje od druge polovice1945. godine nadalje, mogla bi preciznije predoËitidinamiku, tipove i moduse rasta æenskoga struËnogakadra unutar pojedinih muzejskih profesija u to vrijeme,s obzirom na prijeratni i ratni period. Meutim, ovom jeprilikom na konkretnim primjerima iz personalnedokumentacije Arheoloπkog muzeja u Zagrebu tekilustrirana teza o poveÊanom zapoπljavanju æena nastruËnim muzejskim poslovima upravo nakon zavrπetkaII. svjetskog rata. Pri tom se, takoer, nameÊe zakljuËakda je relativno velik broj æena zaposlen veÊ u prvojposlijeratnoj fazi 1945.-1950. godine — kao, na primjer:knjiæniËarke Ana JanËiÊ (13. srpanj 1945.) i Anka Bulat-SimiÊ (7. rujan 1945.— listopad 1951.) koja je nakonzavrπetka studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebubila premjeπtena u MUO u zvanju “pripravnika kustosaprosvjetno-nauËne struke”; kustosice –urica Berc(rujan 1945. — travanj 1947.)24, Vera Vejvoda (veljaËa1950. — travanj 1976.), dr. Branka VikiÊ-BelanËiÊ (odsijeËnja 1947. do umirovljenja 1983.)25 i SlavenkaErcegoviÊ (PavloviÊ) (listopad 1953. — travanj 1965.)26

te preparatorice Marija Radman (od 29. sijeËnja 1947.

15 Osim toga, J. Belović vodila je 1907. godine prepisku i s ravnateljemArheološkog odjela Narodnog muzejau Zagrebu, koji joj je ponudio da sredii kataloški obradi prethistorijskitekstil iz muzejskog fundusa.(Arheološki muzej u Zagrebu /AMZ/,Osoblje — 1931.: Bernadžikovska-Belović, Jelica; K: 37-1.)

16 Maleković,1999:235-236.

17 Piplović, 1998:120.

18 AMZ; Osoblje-1931.: Ubel-Cavallieri Stella; K:37-2

19 Moliteljici je upućen pozitivanodgovar, ali pod uvijetom da ne teretibudžet muzeja. (AMZ; Osoblje-1931.:dr. Tominšek, Helena; K:37-2)

20 AMZ, Osoblje 1931, K:37-3

21 Ivkanec, 1999:220.

22 AMZ, Osoblje 1931, K:37-10.

23 Radić, 1999:110.

24 AMZ, Osoblje 1931, K:37-3

25 AMZ, 1931, K:37-9.

26 AMZ, Osoblje 1931, K:37-4.

14

do lipnja 1952.)27 i Vlasta (Pazdera) Tavornik (od listopada1957. — oæujka 1961.) koja je od tada pa do poËetka1965. godine obavljala i konzervatorske poslove.28

SliËno se dogodilo i u Povijesnom muzeju Hrvatske,gdje su Ëak postavljene æene kao (prve) muzejskeravnateljice: Nevenka Prosen 1951. godine, a 1967.-1980. dr. Lelja DobroniÊ.29 U Muzeju za umjetnost i obrtmeu prvim je æenama bila zaposlena Zdenka Munk,takoer i njegova dugogodiπnja direktorica30, dok jeMuzej u Karlovcu 1952. godine na mjestu direktoriceuposlio Ivu VrbaniÊ, dotadaπnju voditeljicu sekcijeMuzejskog druπtva za pokrajinske muzeje i kolegicuZdenke Munk iz vremena njihova zajedniËkog rada uKonzervatorskom zavodu.31 U osjeËkom je MuzejuSlavonije nekadaπnja profesorica Æenske realnegimnazije, Marija Malbaπa 1951. godine poËela voditibiblioteku, a njezina mlaa kolegica Zdenka Lechnerorganizirati Etnografski odjel32, dok Gradski muzej uVinkovcima zapoπljava uËiteljicu Miru BenakoviÊ kaoprvu kustosicu 1947.-1950. godine.33

Pedesetak godina nakon prvog vala feminizacije onihprofesija koje su u osnovi sadræavale tradicionalne“æenske” aktivnosti, meu koje se mogu ubrojiti i struËniposlovi zaπtite i obrade muzejskih predmeta, ukupnose sudjelovanje æena u druπtvenoj podjeli rada znaËajnopoveÊalo. Ovu tvrdnju dokazuju statistiËki podaci oomjeru æenskog i muπkog struËnog osoblja uzagrebaËkim muzejima i njima srodnim institucijama,prezentirani u izvjeπtaju Muzejskoga dokumentacijskogcentra o radu zagrebaËkih muzeja tijekom 1999. godine.Prema popisu struËnog osoblja u 32 muzejsko-galerijskeinstitucije s podruËja Zagreba (ukljuËujuÊi MDC), tijekom1999. godine bilo je zaposleno ukupno 306 struËnihdjelatnika, od kojih su 183 æene (ili 60%) i 123 muπkarca(ili 40%). Zanimljivo je, meutim, napomenuti da jebrojËani odnos izmeu spolova potpuno obratan kadase radi o mjestima ravnatelja (voditelja) muzejskihinstitucija (zbirki). Naime, na rukovodeÊim poslovima uzagrebaËkim muzejima radilo je 1999. godine 12 æena(tj. 39 %) i 19 muπkaraca (ili 61%).34 Navedeni statistiËkipokazatelji nisu odraz realnoga stanja profesionalneraspodjele muzejskih aktivnosti prema spolu u pojedinimhrvatskim regijama, a ne moraju nuæno odraæavati nitiukupnu (spolno-profesionalnu) situaciju za podruËjeËitave Hrvatske — jer bi u tu svrhu trebalo provestidodatna, kompleksnija istraæivanja. Meutim, statistiËkiomjeri na koje oni upuÊuju relevantna su informacija oprofesionalnoj participaciji æena u muzejskim institucijamana teritoriju hrvatskoga glavnog politiËkog i kulturnogsrediπta i upravo zato predstavljaju (u najmanju ruku)neosporan dokaz o znaËajno poveÊanom stupnju opÊefeminizacije struËnih muzejskih poslova i za πire hrvatskopodruËje, posebice u usporedbi s razdobljem izmeuI. i II. svjetskog rata.

ZAKLJU»AK: GLAVNI FAKT ORI FEMINIZACIJESTRU»NIH POSLOVA U HRVATSKIM MUZEJIMA.Participacija æena u struËnim muzejskim poslovimarazvijala se relativno sporo tijekom rane fazeprofesionalizacije muzejskih poslova od oko 1920.godina, ali je na samom kraju 20. stoljeÊa pokazalamnogo veÊe razmjere. Pritom su bili presudni odreenidruπtveni, politiËki i profesionalni faktori, kao viπe ilimanje relevantni uzroci toga procesa:

1. Neravnopravnost spolova i pokuπaj i n jegovaprevlada-vanja : Graanski je poredak sa svojimpravno-politiËkim institucijama moÊi na prijelazu 19./20.stoljeÊe jasno ukazao na dotad viπe-manje prikriven, alidugotrajan i duboko ukorijenjen, problemneravnopravnog poloæaja æena u hrvatskom druπtvu — od politiËkog do moralnog i ekonomskog podruËjadruπtvenoga æivota. Takvo su stanje na direktan iliposredan naËin pokuπale promijeniti same æene, nesamo povremenim protestnim (feministiËkim) istupima,veÊ i sistematiËnim radom u okviru najrazliËitijih æenskihdruπtva koja su poËela djelovati u Hrvatskoj od kraja19. stoljeÊa, a znaËajno su ojaËala do kraja 1930. godina.PotiËuÊi stalne i efikasne istupe svojih Ëlanica u javnosti,posebno su bila uspjeπna razliËita struËna,poluprofesionalna i profesionalna æenska udruæenja kojasu zastupala ravnopravan tretman spolova (rodova)unutar druπtveno podijeljenog rada i time bitnopridonosila njihovoj opÊoj emancipaciji.

2. Profesionalizacija muzejskih poslova: Istovremenos emancipatorskim pokretima æena postupno je tekaoi tijekom prve polovice 20. stoljeÊa bio dovrπen procesprerastanja pojedinih muzejskih aktivnosti u posebnestruke, ili profesije: (a) sloæeni poslovi Ëuvanja muzejskegrae (od skupljanja i obrade, do prezentacije) definitivnosu se odvojili od znanstveno-nastavniËkih zanimanja iformirali “novu” profesiju muzejskog Ëuvara ili kustosta;(b) razliËita zanimanja umjetniËko-tehniËkoga tipa (odakademskog slikara i fotografa, do tehniËkog crtaËa ikemiËara) prerasla su u specifiËne poslove zaπtitemuzejske grae i formirala struke restauratora,preparatora i konzervatora. Tako su, paralelno snapredovanjem socijalne emancipacije æena, nastajalai sasvim “nova” (muzejska) zanimanja na træiπtu rada,za koja su one mogle lakπe i slobodnije natjecati smuπkim kolegama. Ukoliko su ta nova zanimanja bilaviπe u skladu s tradicionalnom (patrijarhalnom)druπtvenom zadaÊom æena, ili su im barem manjeproturijeËila, to je bilo jednostavnije osvajanje njihovaprofesionalnog djelokruga.

3. Promjene socijalnog statusa æena: Nakon zavrπetkaII. svjetskog rata u hrvatskim je krajevima ostvarenaustavna, formalno-pravna ravnopravnost æena imuπkaraca, kojom su æene dobile pravo glasa te pravona jednako obrazovanje, zapoπljavanje i zaradu. To jebio osnovni preduvjet njihova konaËnog izlaska iz

27 AMZ, Osoblje 1931, K:37-3.

28 AMZ, Osoblje 1945, K:37-8.

29 Museum, 1996:8-19.

30 Albaneže, 1999:36.

31 Albaneže, 1999:36.

32 Radić, 1999:111.

33 Janošić, 1999:203.

34 Statistika izvedena iz podatakaobjavljenih u publikaciji: Izvješćazagrebačkih muzeja, 2000.

15

obiteljske sfere i uzimanja udjela u razliËitim podruËjimajavnog druπtvenog æivota, posebice vaæan za preuzimanjekonkretnih struËnih i profesionalnih zadataka unutarpodijeljenog druπtvenog rada.

4. Promjena t radic ionaln ih inst i tuci ja vr i jednost i :U isto su vrijeme u drugoj polovici 20. stoljeÊa poËeleubrzano odumirati tradicionalne institucije obiËajnogprava, patrijarhalnog mentaliteta i religijskog svjetonazora,kao primarni kriteriji utvrivanja druπtvenih vrijednosti.Na njihovo su mjesto postavljeni moderniji principiprosuivanja i kreiranja svakodnevnog æivota, Ëiji je jedanaspekt bila i veÊa zaposlenost æena. Nju je joπ uvijekbilo mnogo lakπe realizirati u onim djelatnostima kojesu proizaπle iz tradicionalno “æenskih” domena unutardruπtvenoga rada: odgoja i obrazovanja, socijalne skrbii njege te razliËitih kulturno-umjetniËkih i usluænihdjelatnosti.

5. Specijal izacija profesionalnih muzejskih poslova:Daljnjim usavrπavanjem osnovnih muzejskih poslova,tijekom druge su se polovice 20. stoljeÊa izdvojilepojedine faze ili operacije u radu s muzealijama kaoposebne, samostalne i cjelovite aktivnosti. Posljedicaje toga procesa bilo svojevrsno raslojavanje meukustosima na — dokumentaliste, pedagoge,propagandiste, bibliotekare te kustose zbirki pojedinihvrsta muzejskih predmeta. Uvoenje novih tehnologijau suvremenu muzejsku praksu u posljednjim jedesetljeÊima uzrokovalo nastanak profesije muzejskoginformatiËara, ili kustosa-informatiËara. (Neπto se sliËnodogaalo i s tehniËkim muzejskim osobljem srednjestruËne spreme.) Takva je specijalizacija muzejskihprofesija dovela do opÊenito veÊih potreba i sve boljihmoguÊnosti zapoπljavanja razliËitih vrsta muzejskihprofesionalaca. Da je, pritom, meu njima znaËajnoporastao udio æena svjedoËe i statistiËki podaci ozagrebaËkim muzejima iz 1999. godine, koji pokazujuËak natpoloviËnu veÊinu od 60% zaposlenog struËnogakadra æenskoga spola.

BuduÊi da je ovaj prilog samo naznaËio neke bitnesadræajne i metodoloπke elemente prouËavanja problemaspolne podjele struËnog muzejskog osoblja u Hrvatskojtijekom 20. stoljeÊa, bez pretenzija da ue u podrobnijuanalizu njegovih tokova i mijena — mnoga su relevantnapitanja joπ ostala otvorena. (Tako, na primjer, nijenaËinjena periodizacija procesa feminizacije, odnosno,njegova kronoloπka podjela na faze — s obzirom nadruπtvene efekte, intenzitet, regije, muzejske grane ivrste muzeja. Osim toga, trebalo bi utvrditi utjecajprofesionalnih i socijalnih faktora na pojedine fazefeminizacije te odrediti njezine karakteristike s obziromna pojedine struËno-profesionalne muzejske poslove.)Jedno od posljednjih pitanja je sljedeÊe: Koliki su utjecajidvaju paralelnih, ali kontradiktornih procesa aktualnihu hrvatskoj sredini na prijelazu 20./21. stoljeÊe: (a)procesa globalizacije i (b) procesa retradicionalizacijevrijednosti i æivotnoga stila — na spolnu strukturu

muzejskih profesionalaca? Precizan odgovor na njegapokazat Êe, ujedno, daljnje smjerove feminizacije naπihmuzeja u prvim desetljeÊima 21. stoljeÊa. No, kadabismo u ovom povijesnom trenutku svoje muzejskozanimanje (kustos-a/ice; preparator-a/ice; restaurator-a/ice; itd.) pokuπali definirati tradicionalnim jezikomrodnih predznaka, mogli bismo mirne duπe ustvrditi dase radi o preteæito “æenskoj” ili, moæda toËnije,feminiziranoj profesiji — ali, naravno, samo pod uvjetomda smo je prethodno liπili “muπkih” poslova muzejskogravnatelja!

LITERATURA

1 Albaneže, N. 1999. Iva Vrbanić — počeci stručnoga muzejskog djelovanjau Karlovcu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str. 36-38,Osijek

2 Ivkanec, I., 1999. Vladimir Tkalčić, prvi kustos i ravnatelj Etnografskogmuzeja u Zagrebu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str.219-223, Osijek

3 Izvješća zagrebačkih muzeja. 2000. Zagreb: Muzejskidokumentacijski centar

4 Janošić, I., 1999. Kulturna baština — osnivači Gradskog muzejaVinkovci. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str. 202-207,Osijek

5 Kolar-Dimitrijević, M., 1970. O socijalnoj strukturi radništva Hrvatskeu razdoblju između dva rata. Časopis za suvremenu povijest,br. 1: 77-103.

6 Konstantinović, M., 1925. Privatnopravni položaj žene, kakav je ikakav bi trebao da bude. Nova Evropa, br. 11, str. 326-335.

7 Maleković, V., 1999. Utemeljitelji i prvi kustosi Muzeja za umjetnosti obrt u Zagrebu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj, str. 231-236, Osijek

8 Museum 1846-1996. 1996. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej

9 Peić Čaldarović, D., 1997. Osnovne karakteristike profesionalnedjelatnosti žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova (1918-1941).Časopis za suvremenu povijest, br. 3., str. 491-503.

10 Peić Čaldarović, D., 1999. Poziv kustosa od amaterizma do profesije— na primjeru Narodnog muzeja u Zagrebu.Osnivači i prvi kustosimuzeja u Hrvatskoj, str. 264-250, Osijek

11 Piplović, S., 1998. Osnivanje i izgradnja prvih muzeja u Splitu. NašMuseum, str.111-126, Zagreb

12 Prokop-Kulenović, A., 1946. Ravnopravnost žene, brak i porodica(po Ustavu FNRJ). Zagreb: AFŽ Zagreb

13 Radić, M., 1999. Muzej Slavonije 1877-1997. Osnivači i prvi kustosimuzeja u Hrvatskoj, str. 104-116, Osijek

14 Vavra, I., 1999. Prinos Antuna Cuvaja ustanovljenju Hrvatskogškolskog muzeja u Zagrebu. Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj,str. 257-260, Osijek

16

THE MAIN ASPECTS OF THE FEMINISATION OF THE CURATORIALPROFESSION

Although the roots of many professions can be found in thevery beginning of human history, it was only in the 20thcentury, and especially in the period between the two worldwars, that modern professions were truly formed. The extentto which women, as a specific social category, participatedin contemporary social events - and thus also in the processof creating various professional vocations - was dependenton their general social status within the community in whichthey lived. This is the reason why, in order to better understandthe causes that led to a more significant introduction ofwomen into individual museum vocations, we need to lookinto the most basic aspect of their social status in Croatia inthe period in which the process of the formation of theprofession of curators took on a more intensive form. We canunderstand this by looking at the state of basic human rightsin the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes and the Kingdomof Yugoslavia (1918-1941), of which Croatia was a part. Thesehuman rights include the right to vote, the right to work andthe right to receive remuneration - but from the standpointof gender.

Women in Croatia in the period between the two world warswere primarily and directly limited by one of the basic normsof patriarchal married life - the institution of the "husband'sauthority". By making the man the "head of the family", themanager of the household and the wife's representative,women were treated as "weaker, less resourceful, underage,semi-responsible, dependent, unreliable in managing property,prone to vices, more gullible than men and without the moralstability of men" (imbecilitas sexus, livitas animi). As a resultof their marginal, alternative and, in many ways, inferiorstatus, women were placed in an unfavourable position whenit came to earnings. For example, married women in theKingdom of Yugoslavia that were employed in state and localservices had their pay reduced by 1/3 to 1/2. Just these factslead us to conclude that the position of women within thefamily between 1918 and 1941 represented her basic andmost important defining moment with respect to their status.The consequences of this legal and moral treatment of women,as well as their material position, in Croatia were twofold.On the one hand, under the influence of institutions of modernlife and a growing women's movement in Western Europe,many women's associations were founded - feminist,professional and charity organisations that, in their own right,promoted and achieved their aspirations for emancipation.On the other hand, however, the traditionally entrenched, andlegally sanctioned patriarchal view of the world remainedfor a long time as the basic criteria for judging people andfor their actions - both for women and for men.

Since museum work in the second half of the 19th centurybecame the regular vocation of university professors as wellas teachers, we could say that the vocation of curators wasformed gradually with their specialisation for specific workin museums. In view of the fact stated above that women

generally had limited opportunities for participating in publiclife in general, and particularly in certain social spheres, theircontribution to the creation of professional curators at thattime was still modest. In parallel with the movement for theemancipation of women, the first half of the 20th centurywas marked by the completion of the process of makingindividual museum activities into separate professions.

And so, in parallel with the advance of the social emancipationof women, there were completely "new" (museum) professionson the market, professions for which they could competewith their male colleagues more easily and with greaterfreedom. In as much as these new professions were in someway more in line with the traditional (patriarchal) role ofwomen, or in as much as they did not contradict it to anygreat extent, it was easier for them to gain entry into aprofession. It was only after World War II that the process ofthe accelerated feminisation of almost all fields of socialwork began in earnest. This was, for the most part the resultof the complete formal and legal equality established betweenmen and women in the socialist Yugoslavia (the Constitutionfrom 1946). At the same time, we can infer that a relativelylarge number of women were employed in the first post-warperiod 1945-1950. Some fifty years after the first wave offeminisation of the professions that were traditionally seenas "women's" activities, and these include professional workdone on the protection and cataloguing of museum objects,the overall level of participation of women in the socialdivision of work was significantly increased.

With the further specialisation of basic museum tasks, in thesecond half of the 20th century, individual stages or operationsin working with museum objects came to be seen as separate,independent and integral activities. A result of this processwas a division of curators into documentalists, educators,public relations workers, librarians and curators of individualtypes of collection. The introduction of new technologies intomodern museum practice over the past decades has led tothe creation of the profession of museum computeradministrators or curators-computer administrators. (Similarprocesses were also evolving with respect to technical staffin museums with secondary education qualifications.) Thisspecialisation of museum professions has generally led togreater needs and better employment opportunities for variousmuseum professionals. The fact that this has led to asignificant increase in the proportion of women in theseprofessions is borne out by statistical data that show that 60per cent of the professional staff in Zagreb's museums arewomen.

Since this article only sketched some essential thematic andmethodological elements for the study of the problem of thegender division among professional museum staff in Croatiaduring the 20th century, without presuming to enter into adetailed analysis of the process and the changes that occurred- many relevant questions still remain open. However, if wewere to take our professions and define them in traditionalgender terms, we could easily claim that museum professionsare primarily "women's" professions, or, to be more precise,they are feminised professions. But, of course, this does nothold true for the post of museum directors!

17

MARKITA FRANULI∆ � Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

MUZEALCI U BROJKAMA(ZASTUPLJENOST PREMA SPOLU U HRVATSKIM MUZEJIMA)

1 Ostale skupine podataka su: općipodaci, podaci o adresi, podaci omuzejskim zbirkama, podaci odokumentacijskim zbirkama, podacio prostorima kojima muzej raspolaže,podaci o restauratorskoj i/ilipreparatorskoj radionici, podaci omuzejskoj knjižnici.

2 Naizgled jednostavan problemodređivanja broja muzeja u Hrvatskojotežavaju neki specifični primjerizbog sukoba pravnih i stručnihkriterija. Neki muzeji samostalne suustanove, neki su u sastavu većihcjelina, poput pučkih učilišta, tvrtki(npr. Muzej prehrane "Podravka",HT muzej...), udruženja (npr. Lovačkimuzej) ili institucija koje ne djelujuu kulturi (npr. Muzej Psihijatrijskebolnice Vrapče, Kriminalističkimuzej). Specifični primjeri suDubrovački muzeji koji se sastoje odšest specijaliziranih muzeja, ali sujedna pravna osoba; MuzejiHrvatskog zagorja koji se sastoje odčetiri specijalizirana muzeja, alipravno su jedna ustanova s jednimravnateljem i četiri voditelja; Centarza zaštitu kulturne baštine otokaHvara koji se sastoji od sedamraznorodnih zbirki lociranih nasedam različitih mjesta te FundacijaMeštrović. Pravno gledano, kodspomenutih primjera riječ je o jednojustanovi, ali sa stručnog stanovištanpr. Muzej Staro selo u Kumrovcu iGalerija Antuna Augustinčića posvesu različite vrste muzeja sastručnjacima posve različitih profila.Kod potonjih primjera uvažavali smopravni kriterij.

Određen broj muzeja ima dislociranezbirke ili područne jedinice, no onese nisu posebno brojile, iako se u bazipodataka vode kao zaseban zapis.

Stanoviti muzeji ili ne posjedujuodgovarajući prostor za djelovanje ilinemaju stručnu osobu koja bi sebrinula za građu (najčešće oboje), paje njihov status muzeja upitan. Stogaje 2001. Registar podijeljen na A-Registar, koji obuhvaća muzeje kojizadovoljavaju uvjete koje propisujeZakon o muzejima, i B-Registar ukojemu su muzeji, tj. ustanove kojene zadovoljavaju sve potrebne uvjeteza registraciju, ali posjeduju muzejskugrađu i muzejsku dokumentaciju.

3 http://www.dzs.hr/Hrv/2001/9-2-1_1h2001.htm

4. U Priopćenjima je ukupan brojzaposlenih, dok MDC vodi evidencijusamo o stručnim djelatnicima, a neo ukupnom broju zaposlenih umuzejima.

5 http://www.dzs.hr/Hrv/2001/9-2-1_1h2001.htm

Muzejski dokumentacijski centar (MDC) vodi bazupodataka o hrvatskim muzejima — Registar muzeja,galerija i zbirki, koja se sastoji od nekoliko skupinapodataka, meu kojima je i ona o struËnim djelatnicimamuzeja.1 Ti se podaci aæuriraju svake godine, u najveÊojmjeri, na temelju anketnog upitnika, ali i na druge naËine:podacima iz izvjeπÊa muzeja, razliËitih dopisa, saznanjimas terenskih istraæivanja.

Podaci koje predstavljamo u ovom tekstu podaci su izRegistra za 2000. godinu. Na anketni upitnik 2000.godine odgovorilo je 77 posto ustanova, pa su i podacikoje ovdje predstavljamo, manje-viπe u tolikom postotkuaæurni. Manje-viπe zato πto ima sluËajeva da muzejodgovori na anketni upitnik, ali nisu uvijek potpunoaæurirane sve skupine podataka. No, bez obzira na toπto ne moæemo govoriti o stopostotnoj toËnosti kad jeo brojkama rijeË, podaci iz Registra jasno i toËnoocrtavaju opÊe tendencije u muzejskoj djelatnosti uHrvatskoj.

Pojam muzejski struËni djelatnik odnosi se na sve onemuzejske djelatnike koje spominje Zakon o muzejimaiz 1998. godine (Ël. 36.- Ël. 43.) kao osobe koje obavljajustruËne poslove u muzejima. Tom smo popisu dodalijoπ zvanje crtaËa koji, iako malobrojni, obavljaju specifiËanstruËni rad koji se ni po struËnoj spremi, ni po vrsti poslane moæe svrstati u neko od zvanja koja spominje zakon.

O muzejskim struËnim djelatnicima prikupljamo ovepodatke: ime i prezime djelatnika, struËna sprema,zvanje steËeno πkolovanjem, struËno zvanje, znanstvenistupanj, godina roenja, godina polaganja struËnogispita i e-mail adresa pojedinog djelatnika. U skupiniopÊih podataka o muzeju, kao i onima o zbirkama vodese joπ podaci o ravnatelju ili voditelju ustanove, te okustosu-voditelju zbirke.

U bazi podataka nemamo kategoriju podataka o spoludjelatnika, niti u uobiËajenim godiπnjim analizama kojeradimo na temelju podataka iz Registra provodimoanalizu prema zastupljenosti spolova u muzejima. Iakoje zastupljenost prema spolovima u pojedinimdjelatnostima uobiËajen podatak koji statistiËari obraujui prezentiraju u svojim dokumentima, ovo je prva takvaanaliza na temelju podataka kojima raspolaæemo.

U 149 hrvatskih muzejskih ustanova (muzeja, galerija izbirki)2 u 2000. godini radila su 724 muzejska struËnadjelatnika: 303 muπkarca i 421 æena. U postocima tajodnos iznosi 42:58 posto u korist æena.

U PriopÊenju Dræavnog zavoda za statistiku3 brojzaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj u prosincu2000. godine bio je 1.014.166 osoba. Prema Nacionalnojklasifikaciji zvanja, muzejska djelatnost pripada kategoriji"ostalih druπtvenih, socijalnih i osobnih usluænihdjelatnosti", potkategoriji "rekreacijske, kulturne i sportskedjelatnosti", u kojima je u prosincu 2000. bilo zaposleno15.957 djelatnika (1,57 posto od ukupnog brojazaposlenih), od Ëega 7.588 æena (47,5 posto od ukupnozaposlenih u toj djelatnosti). StruËne muzejske djelatniceu tom broju sudjeluju sa 5,5 posto4.

U muzejima je, dakle, broj zaposlenih struËnjakinja za10-ak posto veÊi od broja æena zaposlenih u Ëitavojpotkategoriji djelatnosti.

Zastupljenost æena u usluænim djelatnostima u Hrvatskojotprilike je podjednaka sa zastupljenoπÊu muπkaraca.Usporedbe radi dat Êemo primjere zastupljenosti æenau nekim drugim djelatnostima: poljoprivreda, lov iπumarstvo — 26,4 posto; preraivaËka industrija —41,1 posto; graevinarstvo — 13 posto; trgovina 51,5posto; obrazovanje 74 posto; prijevoz, skladiπtenje iveze — 28,7 posto; zdravstvena zaπtita i socijalna skrb— 78 posto.

Prema podacima Dræavnog zavoda za statistiku,5 odukupnog broja zaposlenih u prosincu 2000. æena je bilo45,3 posto.

Prema statistiËkim podacima Ujedinjenih naroda TheWorld' Women 1995 — Trends and Statistics, u Hrvatskoj

1. Ukupan broj i raspored po spolu

0

100

200

300

400

500

600

700

800

ÆeneMuπkarci

IM 32 (1-2) 2001.

TEMA BROJA

TOPIC OF THIS VOLUME

Omjer 42 posto muπkaraca prema 58 posto æenaprisutan u ukupnom broju muzejskih struËnih djelatnikaponavlja se kod specijalnih muzeja i muzejskih zbirkikad je o tipu muzeja rijeË, a isti omjer imamo i kod tipaopÊi muzej / vrsta-zaviËajni. Kod opÊih muzeja taj omjerneznatno odstupa, a iznosi 41 : 59 posto u korist æena.

Moæemo, dakle, ustvrditi da je omjer prisutan kodukupnog broja struËnjaka prisutan i kod veÊine pojedinihtipova i vrsta muzeja. VeÊom zastupljenoπÊu æena (63posto) od prosjeËne izdvajaju se specijalni-umjetniËkimuzeji, dok je u prirodoslovnim i tehniËkim muzejima(oËekivano) veÊi broj muπkaraca. U prirodoslovnimmuzejima i zbirkama radi 53 posto muπkaraca, a utehniËkima 62 posto od ukupnog broja struËnihdjelatnika.

Kad je o struËnoj spremi rijeË, prevladava broj æena svisokom spremom (æene: 62 posto, muπkarci 38 posto),πto znaËi da je postotak zastupljenosti æena prema ovomkriteriju veÊi od ukupnog postotka zastupljenosti æenaza 4 posto. Muπkarci sa srednjom struËnom spremombrojniji su od æena (55 posto), kao i muπkarci s niæomspremom od srednje (71 posto). Razlog tome je Ëinjenicakoju moæemo uoËiti u rasporedu prema struËnim

je 1995. u poljoprivredi radilo 13 posto zaposlenih,industriji 29 posto, usluænim djelatnostima 58 posto odukupnog broja zaposlenih æena; u Sloveniji te brojkeiznose 4 posto, 40 posto i 56 posto; u Nizozemskoj 2posto, 8 posto i 90 posto; u »eπkoj 9 posto, 37 postoi 55 posto; a u Jugoslaviji 29 posto, 27 posto i 43posto.6 UoËljivo je da πto je zemlja razvijenija, veÊi brojæena radi u usluænim djelatnostima, a u veÊini zemaljapostotak æena zaposlenih u usluænim djelatnostima uodnosu prema ukupnom broju zaposlenih æena veÊi jeod postotka muπkaraca zaposlenih u usluænimdjelatnostima u odnosu prema ukupnom broju zaposlenihmuπkaraca.

U naËelu je odnos zastupljenosti prema spolovima kojipostoji u cjelini muzejske zajednice prisutan i u manjimadministrativnim cjelinama. On se izrazitije oËituje ucjelinama s veÊim brojem struËnjaka, jednostavno zbogveÊeg uzorka. U gradu Zagrebu, na primjer, u kojemuje u 2000. godini u 30 muzeja radio 301 struËni djelatnik(42 posto od ukupnog broja struËnih djelatnika uHrvatskoj) omjer izmeu muπkaraca i æena je40 : 60 posto. SliËan omjer postoji u LiËko-senjskojæupaniji (3 muzeja s 8 struËnjaka) i Istarskoj æupaniji (13muzeja sa 47 struËnjaka), opÊenito u onima u kojima jebroj æena veÊi od broja muπkaraca. Na æupanijskoj raziniprisutna je velika razlika u broju muzeja, a samim timei u broju struËnih djelatnika. Nakon grada Zagreba drugapo broju muzeja i struËnih djelatnika je Splitsko-dalmatinska æupanija, u kojoj su u 20 muzeja radila 93struËnjaka (56 posto æena). U nekim æupanijama brojmuπkaraca viπestruko je veÊi od broja æena: u ©ibensko-kninskoj æupaniji Ëetverostruko je viπe muπkaraca, a uBjelovarsko-bilogorskoj dvostruko. U KoprivniËko-kriæevaËkoj, Primorsko-goranskoj i Meimurskoj æupanijistruËnjaci i struËnjakinje podjednako su zastupljeni, iakosu u Primorsko-goranskoj æupaniji rasporeeni na 9muzeja, a u Meimurskoj æupaniji svi su u jednome.

5. Raspored prema struËnoj spremi

0

100

200

300

400

500

600

VSS V©S SSS ostalo(niæe odSSS)

bezpodataka

ÆeneMuπkarci

ÆeneMuπkarci

2. Raspored po æupanijama

0

50

100

150

200

250

300

350

Bjel

ovar

sko-

bilo

gors

ka

Brod

sko-

posa

vska

Dub

rova

Ëko-

nere

tvan

ska

Grad

Zag

reb

Ista

rska

Karl

ovaË

ka

Kopr

ivni

Ëko-

kriæ

evaË

ka

Krap

insk

o-za

gors

ka

LiËk

o-se

njsk

a

Me

imur

ska

Osj

eËko

-bar

anjs

ka

Poæe

πko-

slav

onsk

a

Prim

orsk

o-go

rans

ka

Sisa

Ëko-

mos

lova

Ëka

Split

sko-

dalm

atin

ska

©ibe

nsko

-kni

nska

Vara

ædin

ska

Viro

vitiË

ko-p

odra

vska

Vuko

vars

ko-s

rije

msk

a

Zada

rska

Zagr

ebaË

ka

3. Raspored prema tipu muzeja

050

100150200250300350400450500

opÊi muzej specijalnimuzej

muzejskazbirka

stalnamuzejska

izloæba

ostalemuz.

institucije

ÆeneMuπkarci

4. Raspored prema tipu i vrsti muzeja

grad

ski

regi

onal

ni-n

acio

naln

i

zavi

Ëajn

i

arhe

oloπ

ki

etno

graf

ski

povi

jesn

i

umje

tniË

ki

prir

odos

lovn

i

tehn

iËki

osta

li

etno

graf

ska

povi

jesn

a

umje

tniË

ka

ÆeneMuπkarci

020406080

100120140160180200

opÊi muzej specijalnimuzejskazbirka

stalnamuz.izloæba

6 http://www.focusintl.com/statr5a4.htm (Izvor podataka: BureauInternational du Travail UN-a). Iakose odnose na 1995. godinu, podaci sudani kao pokazatelji trenda.

19

zvanjima: muπkarci su mnogo brojniji (62 posto) u"tehniËkim" muzejskim zvanjima (muzejski tehniËar,preparator, fotograf).

Od ukupnog broja muπkaraca s visokom struËnomspremom 7 posto njih ima doktorat znanosti, a kodæena to je 2 posto. Magisterij znanosti ima 12 postovisokoobrazovanih muzejskih djelatnica i 11 postovisokoobrazovanih djelatnika. U odnosu prema ukupnombroju, 13 posto muπkaraca i 11 posto æena imaznanstveno zvanje.

To je, uz ravnateljstvo, jedino podruËje, osobito kad jeo doktoratima rijeË, na kojemu su, u muzejskoj zajednici,muπkarci brojniji od æena. Do sada nismo radili istraæivanjai nemamo egzaktnih usporednih podataka, ali voenjemRegistra uoËila sam da je posljednjih godina sve veÊibroj æena s magisterijem, pa Êe za nekoliko godina bitizanimljivo usporediti kretanja na ovom podruËju. Takoerbi bilo zanimljivo istraæiti razloge takvog stanja i usporeditipodatke iz drugih djelatnosti, no to je predmet posebnogistraæivaËkog projekta.

Kod najbrojnijih struËnih zvanja kustosa, viπeg kustosai muzejskog savjetnika (ukupno 455 struËnih djelatnika)prisutan je gotovo jednak omjer meu spolovima kaokod visoke struËne spreme: 63 posto je æena, 37 postomuπkaraca. Neπto veÊe odstupanje vidljivo je kod zvanjaviπi kustos gdje su æene zastupljene sa 67 posto. Iakonismo radili analizu prema godini roenja, pretpostavljamda je razlog tome generacijski, tj. da je u odreenomrazdoblju u muzejima zaposlen mnogo veÊi broj æenaod muπkaraca, te su one posljednjih godina ostvarilezvanje viπeg kustosa.

Relativno novo zvanje muzejskog pedagoga, reguliranoZakonom o muzejima iz 1998. godine, joπ uvijek je"æensko podruËje" (83 posto). No utvrivanje stvarnogbroja djelatnika u tom zvanju i na tim poslovimaproblematiËno je jer, kako prethodni zakon nije reguliraozvanje muzejskog pedagoga, veÊina struËnjaka koji umuzejima rade na poslovima edukacije ima zvanjekustosa, a kustosi Ëesto, uz voenje zbirke, obavljajujoπ i posao pedagoga.

SliËan problem postoji i sa zvanjem dokumentarista jerpostoje struËnjaci sa zvanjem kustosa koji rade poslovedokumentarista. U hrvatskim muzejima u zvanjudokumentarista nema nijednog muπkarca.

U muzejima æene prevladavaju i u bibliotekarskim iknjiæniËarskim zvanjima sa 92-postotnom zastupljenoπÊu.

Iako su informatiËari u hrvatskim muzejima malobrojni(ukupno ih je 7), i tu su æene brojnije upravo u onomomjeru koji vrijedi za cjelokupnu djelatnost.

Pojam ravnatelj odnosi se na osobu koja je ravnateljustanove kao samostalne pravne osobe, dok se pojam

6. Raspored prema znanstvenom zvanju

0

10

20

30

40

50

60

70

80

dr. mr.

ÆeneMuπkarci

7. Znanstvena zvanja u odnosu prema ukupnom broju æena

dr.mr.

89%

1% 10%

8. Znanstvena zvanja u odnosu prema ukupnom broju muπkaraca

dr.mr.

87%

5% 8%

9. Raspored prema struËnom zvanju ÆeneMuπkarci

0

50

100

150

200

250

kust

os

viπi

kus

tos

muz

ejsk

i sav

jetn

ik

m. p

edag

og

doku

men

tari

st

m. t

ehni

Ëar

k onz

. i r

esta

urat

or

prep

arat

or

info

rmat

iËar

b ibl

iote

kar

arhi

vist

foto

graf

crta

Ë

bez

poda

taka

/ z

vanj

a

10. Ravnatelji i voditelji muzeja - prema spolu

0

20

40

60

80

100

120

140

160

ÆeneMuπkarci

20

voditelj odnosi na osobu koja vodi ustanovu koja senalazi u sastavu neke veÊe ustanove ili druge pravneosobe. To je Ëest sluËaj kod PuËkih uËiliπta i sliËnihinstitucija, gdje ravnatelj institucije Ëesto nije struËnaosoba koja radi u muzeju ili ga vodi, nego postojiodreena struËna osoba koja je zaduæena za upravljanjemuzejom unutar te veÊe institucije. VodeÊi se struËnimkriterijem, u takvim sluËajevima uzeli smo u razmatranjevoditelje institucije.

Kod ravnatelja muzejskih ustanova stanje je obratnoproporcionalno ukupnoj zastupljenosti po spolovima. Uukupnom broju ravnatelja æene su zastupljene sa 43posto, a muπkarci sa 57 posto. Ovdje valja ukazati naposeban problem, koji nije povezan sa zastupljenoπÊuprema spolovima, a taj je da 15 ustanova nemaodgovornu struËnu osobu ili opÊenito struËnu osobu,tako da je i status takvih institucija kao muzeja upitan.

Broj muπkaraca na rukovodeÊim mjestima u muzejimaveÊi je od broja æena i u apsolutnom i u relativnomsmislu: od ukupnog broja 20 posto muπkaraca suravnatelji ili voditelji muzeja, dok je samo 12 posto æenana tom poloæaju. Tom Ëinjenicom muzeji se ne izdvajajuod ostalih djelatnosti.

O tome da, kada je o visini poloæaja rijeË, a time i moÊikoja im je na raspolaganju, ipak muπkarci vladajumuzejskom strukom, govori i sastav Hrvatskogmuzejskog vijeÊa koje djeluje pri Ministarstvu kulture ufunkciji "savjetodavnog tijela za obavljanje struËnih idrugih poslova muzejske djelatnosti"7, a koje "razmatrastanje u muzejskoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj,predlaæe mjere za poticanje njezinog razvitka iunaprjeivanja..."8. Hrvatsko muzejsko vijeÊe Ëinepredsjednik i πest Ëlanova. Predsjednik je muπkarac, aod πest Ëlanova VijeÊa dvije su æene.

Mjesto Hrvatske, prema statistiËkim izvjeπtajima UN-a,

odgovara njezinom regionalnom poloæaju i stupnjurazvoja — srednje razvijena zemlja u skupini razvijenihzemalja (kojoj pripadaju europske zemlje, Australija,SAD, Kanada, Japan i Novi Zeland). ©to je zemljarazvijenija veÊi broj æena radi u usluænim djelatnostima.U muzejskoj djelatnosti u Hrvatskoj æene su zastupljenijeza 13 posto viπe nego πto su to u ukupnoj radnoj snaziu pravnim osobama u Hrvatskoj. No, postotakzastupljenosti æena u muzejima i ukupno u usluænimdjelatnostima (u odnosu prema ukupnom brojuzaposlenih æena) otprilike je podjednak. StatistiËka slikahrvatskih muzealaca, u usporedbi s opÊim tendencijama,ne pokazuje neka znaËajnija odstupanja.

U povodu Meunarodnog dana æena 2001.,Meunarodna organizacija rada objavila je izvjeπtaj ostatusu zaposlenih æena diljem svijeta.9 Prema tomizvjeπtaju æene danas Ëine 40 posto globalne radnesnage, no joπ uvijek ne z