ALEM KORKUT SITNICE · 2019. 1. 6. · ALEM KORKUT SITNICE 11.04. - 25.04.2008. GALERIJA AÆ,...

2
ALEM KORKUT SITNICE 11.04. - 25.04.2008. GALERIJA AÆ, ÆITNJAK 53 Otvorenje izloæbe u subotu, 11.04. u 18 sati. za izdavaËa: Hamo »avrk _ voditeljica galerije AÆ: Kata MijatoviÊ _ tekst i oblikovanje: Boris Greiner _ fotografije: Alem Korkut tisak: Frigelj offset _ naklada: 300 primjeraka _ izloæbu omoguÊio: Gradski ured za kulturu, obrazovanje i πport Grada Zagreba

Transcript of ALEM KORKUT SITNICE · 2019. 1. 6. · ALEM KORKUT SITNICE 11.04. - 25.04.2008. GALERIJA AÆ,...

  • ALEM KORKUT

    SITNICE11.04. - 25.04.2008.

    GALERIJA AÆ, ÆITNJAK 53

    Otvorenje izloæbe u subotu, 11.04. u 18 sati.

    za izdavaËa: Hamo »avrk _ voditeljica galerije AÆ: Kata MijatoviÊ _ tekst i oblikovanje: Boris Greiner _ fotografije: Alem Korkuttisak: Frigelj offset _ naklada: 300 primjeraka _ izloæbu omoguÊio: Gradski ured za kulturu, obrazovanje i πport Grada Zagreba

  • Male mijene, moglo bi se prevesti. Ili - nevidljive, jer svjedoËimo samo posljedici, ali procesu mije-njanja ne.

    Kao πto to i inaËe biva, odjednom smo suoËeni s novim stanjem, odjednom su prekratki rukavidjetetova kaputa, odjednom se hlaËe viπe ne mogu zakopËati.

    Promatranje nove stvarnosti uspravlja pogled u proπlost nalik na dugaËak put Ëiji se poËetakgubi u daljini. PodsjeÊa nas da je svaka sekunda jednom bila prezent i da se na svakom centimetrutog puta dogaala promjena. Mala, oku nevidljiva.

    Fermentacije tih nebrojenih prezenta materijalizirane u detaljima koje Korkut izabire prvo je πtoprimjeÊujem na izloæenim fotografijama.

    No, rekao bih da je vrijeme, kao metafiziËka dimenzija, ono πto usput biljeæi njegov aparat, tekneizbjeæna sveprisutnost pod Ëijim se okriljem slijeæu ti slojevi.

    SlijedeÊe πto privlaËi pozornost jest uËeπÊe nematerijalnog u ËinjeniËnoj izvjesnosti. Objektiv jeizoπtren na suodnos razliËitih elemenata, slika prikazuje njihovo trenutno stanje kao etapu u pro-cesu. Ti su elementi, meutim, samo objekti nad kojima se vrπi djelovanje koje proizvodi nestajanjeili gradnju. »initelj tih zbivanja, djelatnik koji ostaje u pozadini, nevidljivi uzroËnik vidljivih tragovakoje Korkut pronalazi svuda oko sebe jest energija. Portretirana je njena suπtinska snaga, mani-festacija njene neuniπtivosti. Personificirana je u razliËitim pojavnostima - ona savija ËeliËne πipke,odlama komad ograde, drvetom omata kamen, korijenom razvaljuje asfalt. Kada more odnosibetonirani mol, to plaπi ili impresionira, ali kad trava probija zid, kada njeæna vlat πafrana probuπisuhi, æilav hrastov list, tu ostajemo zapanjeni, to graniËi s Ëudom. U tome prepoznajemo utjelov-ljenje elementarne sile, energiju rasta usporedivu jedino s izvjesnoπÊu nestanka.

    No, osim vremena i energije, ta dva glavna junaka Korkutovih Sitnica, ono πto ga, rekao bih,moæda ponajprije tjera na snimak jest zaËuenost zateËenim. Preciznije, to je unutarnje, intimnozadovoljstvo u pronalasku dokaza o svojevrsnoj anticipaciji - fotografije usput vienih prizora,naime, potvruju veÊ uËinjenu kreativnu djelatnost.

    Bavljenje, ili Ëak - eksperimentiranje materijalom, Ëesta je tema njegovih radova. Primjerice,zanima se zamjenom njihovih uloga, ono πto je inaËe fluidno predstavlja u Ëvrstom. Neprestanopromjenjivu povrπinu vode odlijeva u stabilnom, tvrdom mediju. Ili pak suprotno, kreÊe od vrste,odnosno strukture materijala, ali veÊ je u slijedeÊem trenutku, gotovo momentalno, dovodi u pita-nje. Konkretno, debele metalne ploËe potrgane su po krajevima poput tanka papira ili naboranepoput kakve debele tkanine ili Ëak leprπavog zastora. UstoliËujuÊi njihovu suπtinu, on je smjestaponiπtava. UzimajuÊi sinonim za tvrdoÊu ili trajnost, on pokazuje da niπta nije toliko Ëvrsto kakoizgleda, te da je sve podloæno promjeni.

    Zatvorivπi autorski ciklus, takoreÊi u post festumu, u svojoj okolini svjedoËi istovjetnim pojava-ma nastalim neumitnom logikom prirodna razvoja. Potvrda osobne istrage nije mogla stiÊi s autori-tativnijeg mjesta - elementarni fenomeni rade isti posao s usporedivim rezultatom. Pa Ëak moædai viπe od dojma vizualne sliËnosti, u tumaËenju simbolike fotografiranih motiva pronalazimo sliËnutendenciju. Objelodaniti kako ono najtvre ne samo da nije neuniπtivo, nego je podloæno djelovanjufluidnog ili pak gotovo neprimjetnog, a ponekad, do karikature dovedeno, i onog najfragilnijeg.Posredno, dakle, govoriti o ne/moguÊnostima suæivota razliËitih formi prisustva, o rupturama ilikoegzistenciji koje iz tog kontakta proizlaze, o nuænosti prilagodbe.

    I na kraju, kao dodatan dokaz povuËenim paralelama, izdvajam moæda najmanju ili najnevaæni-ju od svih prikazanih sitnica, ali u suπtini vrlo duhovit odgovor providnosti na njegove autorskepokuπaje: fotografiju nabora snijega koji klizi po glatkom automobilskom vjetrobranu.