1 Ellen G. White Darovi

of 88 /88
Ellen G. White Darovi

Embed Size (px)

Transcript of 1 Ellen G. White Darovi

Darovi.EGW petakwww.nsk.hr
jim uËenicima razgovarao o svojem dru-
gom dolasku na svijet. Naveo je i neko-
liko znakova koji Êe pokazati kada Nje-
gov dolazak bude blizu i pozvao svoje
uËenike da budu budni i spremni. Po-
novo je izgovorio upozorenje: “Dakle:
bdijte, jer ne znate ni dana ni Ëasa!”
Zatim je pokazao πto znaËi iπËekivati
Njegov dolazak. Vrijeme se mora pro-
voditi ne u besposlenom Ëekanju, veÊ
u marljivom radu. To je pouka koju je
izrekao u ovoj usporedbi o talentima.
Ovako je zapoËeo svoje izlaganje:
“Kraljevstvo je nebesko kao Ëovjek koji,
polazeÊi u tuinu, dozva sluge te im pre-
dade imovinu svoju. Jednome dade pet
talenata, drugome dva, treÊemu jedan:
6 DAROVI
»ovjek koji je otputovao u daleku
zemlju prikazuje Krista koji Êe, vrlo br-
zo poπto bude ispriËao ovu usporedbu,
morati napustiti Zemlju i otiÊi na Nebo.
Sluge u usporedbi prikazuju Kristove
sljedbenike. Mi ne pripadamo sebi. Mi
smo “kupljeni” (1. KorinÊanima 6,20),
za nas je plaÊena visoka cijena. “Znajte
da niste otkupljeni neËim raspadljivim
— srebrom ili zlatom — od svoga bez-
vrijednog, od otaca baπtinjenog naËina
æivota, nego skupocjenom krvi Krista”
(1. Petrova 1,18.19); “da æivi ne æive
viπe za same sebe, nego za onoga koji
je umro i uskrsnuo za njih” (2. KorinÊa-
nima 5,15).
nom cijenom. IstresajuÊi cjelokupnu riz-
nicu Neba na ovaj svijet, dajuÊi nam
u Kristu cijelo Nebo, Bog je otkupio
volju, osjeÊaje, um i duπu svakog po-
7
nici ili nevjernici, svi ljudi su po ovoj
osnovi Gospodnja imovina. Svi su po-
zvani da obavljaju sluæbu za Njega, i
u veliki dan suda od svih Êe se traæiti
da poloæe raËun o tome kako su odgo-
vorili na ovaj poziv.
znali svi ljudi. Samo oni koji govore da
su prihvatili Kristovu sluæbu prikaza-
ni su kao Njegovi sluge.
Kristovi sljedbenici su otkupljeni da
sluæe. Naπ Gospodin govori da je sluæba
istinski cilj æivota. Sam je Krist bio rad-
nik i zato svim svojim sljedbenicima
odreuje æivot sluæbe — sluæbe Bogu i
bliænjima. Ovdje je Krist iznio svijetu
uzviπenije shvaÊanje æivota nego πto ga
je svijet ikada Ëuo. Kad æivi da bi sluæio
drugima, Ëovjek uspostavlja vezu s Kri-
stom. Tako zakon sluæbe postaje karika
koja nas povezuje s Bogom i naπim bliæ-
njima.
“svoju imovinu” — ono πto valja upo-
trijebiti za Njega. On je dao svakom
Ëovjeku njegov posao. Svaki Ëovjek ima
svoje mjesto u vjeËnom nebeskom pla-
nu. Svaki treba raditi zajedno s Kristom
na spasenju duπa. Isto je tako sigurno
da nam je pripremljeno mjesto u ne-
beskim stanovima, kao πto je sigurno
da nam je ovdje na Zemlji odreeno
posebno mjesto da radimo za Boga.
Darovi Svetoga Duha
mu se po Duhu daje mudrost, drugo-
mu znanje — po istom Duhu; jednomu
se daje vjera u istom Duhu, drugomu
dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu;
jednomu moÊ Ëudesa, drugomu dar
proricanja; jednomu sposobnost razli-
zici, a treÊemu dar tumaËenja jezika.
A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to
razdjeljuje svakomu kako hoÊe.” (1. Ko-
rinÊanima 12,8-11) Ne primaju svi ljudi
isti dar, ali je svakom UËiteljevom sluzi
obeÊan neki dar Duha.
Krist “dahne u njih i reËe im: ‘Primite
Duha Svetoga!’” (Ivan 20,22) ObeÊao im
je: “Evo, ja Êu poslati na vas ono πto
je Otac moj obeÊao.” (Luka 24,49) Na-
kon Njegovog uznesenja oni su ovaj dar
primili u svoj njegovoj punini. Tek kad
su se uËenici vjerom i molitvom potpu-
no pokorili Njegovom djelovanju, doπlo
je do izlijevanja Svetoga Duha. I tada
su u posebnom smislu dobra Neba bila
povjerena Kristovim sljedbenicima. “Uz-
cu od nas dana je milost po onoj mjeri
po kojoj je Krist htio dati svoj dar.” (Efe-
DAROVI SVETOGA DUHA
isti Duh koji to razdjeljuje svakomu ka-
ko hoÊe.” (1. KorinÊanima 12,11) Daro-
vi su veÊ naπi u Isusu Kristu, ali njihovo
stvarno dobivanje ovisi o naπem prima-
nju Boæjega Duha.
ostvaruje se onako kako bi moglo. Up-
ravo zato πto joj nedostaje Svetoga Du-
ha, evaneoska sluæba je izgubila sna-
gu. Na raspolaganju mogu stajati obra-
zovanje, talenti, rjeËitost i svaka priro-
dna i steËena sposobnost; ali bez pri-
sutnosti Svetoga Duha nijedno srce ne-
Êe biti dirnuto, nijedan greπnik zado-
biven za Krista. S druge strane, kad bi
se povezali s Kristom, kad bi primili
darove Svetoga Duha, i najsiromaπniji
i najneukiji Njegovi uËenici imali bi sna-
gu da utjeËu na srca. Bog bi ih uËinio
provodnicima preko kojih bi se πirio
najviπi utjecaj u svemiru.
lenti spomenuti u ovoj usporedbi. Nji-
ma su obuhvaÊeni svi darovi i sve spo-
sobnosti, bilo naslijeene ili steËene,
tjelesne ili duhovne. Svi se moraju upo-
trijebiti u Kristovoj sluæbi. Kad posta-
nemo Kristovi uËenici, mi se predajemo
Njemu sa svime πto jesmo i πto imamo.
Te darove On nam vraÊa oËiπÊene i op-
lemenjene da bi se upotrijebili Njemu
na slavu i na blagoslov naπim bliænji-
ma.
“svakomu prema njegovoj sposobnosti”.
ima sposobnosti da iskoristi pet talena-
ta, dobiva pet. Onaj koji moæe upotri-
jebiti dva, dobiva samo dva. Onaj koji
se moæe mudro posluæiti samo jednim,
dobiva jedan. Nitko ne treba jadikovati
πto nije dobio veÊe darove; jer Onaj koji
ih je dao svakom Ëovjeku proslavlja se
DRUGI DAROVI
12 DAROVI
bilo maloga ili velikoga. Onaj koji je
dobio pet talenata duæan je donijeti do-
bitak od pet; onaj koji je dobio jedan,
samo od jednoga. Bog oËekuje da Mu
Ëovjek uzvrati “po onome πto ima, a
ne po onome Ëega stvarno nema” (2.
KorinÊanima 8,12).
ode i poËe raditi s njima te zaradi i
drugih pet. Isto tako onaj koji primi
dva talenta zaradi druga dva.”
Talenti, ma koliko bili malobrojni,
moraju se upotrijebiti. Pitanje koje bi
nas trebalo najviπe zabrinjavati ne gla-
si: Koliko sam primio? veÊ: ©to sam uËi-
nio s onim πto sam primio? Razvijanje
svih naπih sposobnosti naπa je prva du-
ænost prema Bogu i naπim bliænjima.
Onaj tko ne raste svakodnevno u spo-
sobnostima i korisnosti, ne ispunjava
svrhu æivota. IspovijedajuÊi rijeËima svo-
ju vjeru u Krista, mi smo se zavjetovali
13
za UËitelja i zato moramo razvijati svaku
svoju sposobnost do najviπe mjere savr-
πenstva, da bismo uËinili najviπe dobra
za koje smo sposobni.
mora obaviti i On Êe u buduÊem æivotu
najviπe pruæiti onima koji su se najvi-
πe zaloæili u vjernoj, dragovoljnoj slu-
æbi u ovom æivotu. Gospodin sâm bira
svoja orua i svakog im dana u razliËi-
tim okolnostima pruæa priliku da se do-
kaæu u Njegovom velikom djelu. U sva-
kom istinskom naporu da se ostvari
Njegov plan On upoπljava svoja orua,
ne zato πto su savrπena, veÊ zato da u
suradnji s Njim steknu savrπenstvo.
Bog Êe primiti jedino one koji od-
luËno teæe za visokim ciljevima. On sva-
ko ljudsko orue obvezuje da postig-
ne najviπe πto moæe. Od svih se zahti-
jeva moralno savrπenstvo. Nikada ne
smijemo sniæavati mjerila pravednosti
steËenim sklonostima prema zlu. Mo-
ramo shvatiti da je nesavrπenost karak-
tera grijeh. Sve pravedne osobine ka-
raktera imaju svoj izvor u Bogu i tvo-
re u Njemu savrπenu, skladnu cjelinu,
pa svatko tko primi Krista kao svojeg
Spasitelja ima prednost da dobije te iste
osobine.
moraju se truditi da svaki organ svojeg
tijela i svaku sposobnost uma dovedu
do savrπenstva. Istinsko obrazovanje jest
pripravljanje svih tjelesnih, umnih i mo-
ralnih snaga za obavljanje svake duæ-
nosti; to je uvjeæbavanje tijela, uma i
duπe za boæansku sluæbu. To je odgoj
koji Êe zadræati svoju vrijednost i u vje-
Ënom æivotu.
tijeva da se usavrπava u uspjeπnosti i
sposobnosti na svakom podruËju. Krist
nam je unaprijed dao plaÊu, svojom
15
mo dragovoljno sluæiti. Krist je doπao
na naπ svijet da bi nam pruæio primjer
kako treba raditi i kakav se duh mora
unositi u rad. On æeli da razmiπljamo
kako bismo najbolje unaprijedili Nje-
govo djelo i proslavili Njegovo ime u
svijetu dajuÊi ipak najveÊu Ëast i naj-
veÊu ljubav i odanost Ocu koji je “tako
ljubio svijet da je dao svoga jedinoro-
enog Sina da ne pogine ni jedan koji
u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”
(Ivan 3,16).
postiÊi. Plemenit, svestran karakter ne
moæe se naslijediti. On se ne pojavljuje
sluËajno. Plemenit karakter izgrauje se
osobnim naporima, zaslugom i miloπ-
Êu Isusa Krista. Bog daje talente i snagu
uma; mi oblikujemo karakter. On se ob-
likuje u oπtrim, æestokim borbama sa
samim sobom. Bitka za bitkom mora
DRUGI DAROVI
16 DAROVI
ti i ne dopuπtati da ijedna nepovoljna
karakterna osobina ostane nepoprav-
soban popraviti nedostatke svojeg ka-
raktera! Ukoliko doete do takvog za-
kljuËka, sigurno neÊete uspjeti u borbi
za vjeËni æivot. Nesposobnost se krije
jedino u vaπoj volji! Ukoliko ne budete
htjeli pobijediti, neÊete ni moÊi pobije-
diti! Stvarnu poteπkoÊu stvara vam vaπe
pokvareno i neposveÊeno srce i vaπa ne-
spremnost da se pokorite Boæjoj vlasti.
Mnogi koje je Bog osposobio da
obave izvanredno djelo postiæu vrlo ma-
lo, jer i pokuπavaju malo. TisuÊe pro-
laze kroz ovaj æivot kao da nemaju ni-
kakvog odreenog cilja za koji bi vri-
jedilo æivjeti, nikakvog mjerila koje bi
vrijedilo dostiÊi. Takvi Êe primiti nagra-
du razmjernu svojim djelima.
popeti na veÊu visinu nego πto ste sa-
mi odluËili. I zato postavite svoje ciljeve
visoko i penjite se prema vrhu ljestvi-
ce napredovanja korak po korak, Ëak
i uz bolne napore, uz samoodricanja i
ærtve. Nemojte niËemu dopustiti da vas
zadræi. Mreæe sudbine nisu tako gusto
isprepletene oko svakog Ëovjeka da bi
on morao biti i bespomoÊan i nesigu-
ran. Nepovoljne okolnosti trebaju vas
potaknuti na Ëvrstu odluËnost da svla-
date svaku prepreku. Kad svladate pr-
vu prepreku, osjetit Êete veÊu sposob-
nost i hrabrost da krenete dalje. Poi-
te odluËno u pravom smjeru i okolnosti
Êe se naÊi na vaπoj strani umjesto da
budu protiv vas.
jeg karaktera trudite se da ugodite Bo-
gu. To svakako moæete postiÊi; jer i He-
DRUGI DAROVI
18 DAROVI
kvareno doba. I danas, u naπe vrijeme,
ima mnogo Henoka.
æavnik, Ëovjek kojega nijedna kuπnja
nije mogla pokvariti. Nemojte razoËa-
rati Onoga koji je dao svoj æivot da
izbriπe vaπe grijehe. On kaæe: “Jer bez
mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan
15,5) Imajte to na umu! Iako ste uËinili
pogreπku, vi moæete postiÊi pobjedu
ukoliko sagledate svoje pogreπke i shva-
tite ih kao znakove upozorenja. Na taj
Êete naËin poraze pretvoriti u pobje-
de, razoËarati neprijatelja i proslaviti
svojeg Otkupitelja.
æansku sliku jedino je blago koje s ovo-
ga svijeta smoæemo ponijeti na Nebo.
Oni koji su u ovom svijetu bili u Kri-
stovoj πkoli, ponijet Êe sva svoja du-
hovna dostignuÊa u svoje nebeske sta-
nove. Ali i na Nebu Êe se nastaviti usa-
19
razvoj karaktera u ovom æivotu!
Nebeske sile suraivat Êe s ljudskim
oruima koja odluËno i s vjerom poku-
πavaju dostiÊi savrπenstvo karaktera koje
Êe im omoguÊiti da dostignu i savrπen-
stvo u djelima. Svakomu tko se ukljuËi
u ovo djelo Krist kaæe: “Ja ti stojim s
desne strane da ti pomognem.”
Kad ljudska volja surauje s Boæjom
voljom, postaje svemoÊna. Neka se sve
πto treba Ëiniti po Njegovoj zapovije-
di uËini u Njegovoj snazi. Sve Njegove
zapovijedi istodobno osposobljavaju da
se zapovijed i izvrπi.
ciju i oπtriju moÊ prosuivanja od onih
koji ne mare za Njega. Bog je nezado-
UMNE SPOSOBNOSTI
20 DAROVI
ili lijeni da neπto postignu ili da pro-
dube svoje znanje. Gospodin nas po-
ziva da Ga ljubimo svim svojim srcem,
cijelom svojom duπom, svom svojom
snagom i svim svojim umom. Upravo
nam to nameÊe veliku obvezu da ra-
zvijemo svoj um u punoj mjeri da bi-
smo mogli upoznati i voljeti svojega
Stvoritelja.
vijenije i πto ih potpunije pokorimo vla-
sti Svetoga Duha, to Êemo biti uspjeπ-
nije upotrijebljeni u Boæjoj sluæbi. Ne-
obrazovanog Ëovjeka, koji je posveÊen
Bogu i koji Ëezne da bude na blagoslov
drugima, Gospodin moæe upotrijebiti
Meutim, oni koji gaje isti duh posve-
Êenja a uæivaju prednosti temeljnog
obrazovanja, mogu obaviti daleko viπe
posla za Krista jer se nalaze u daleko
povoljnijem poloæaju.
viπe obrazovanje, ali s ciljem da svoje
znanje prenosimo na druge. Nitko ne
zna gdje Êe ili kako biti pozvan da radi
ili govori za Boga. Jedino naπ nebeski
Otac zna kako Êe upotrijebiti Ëovjeka.
Pred nama su moguÊnosti koje naπa
slaba vjera ne moæe sagledati. Zato mo-
ramo tako razvijati svoje umne sposob-
nosti da moæemo, ukoliko bude potre-
bno, istine Njegove RijeËi tako iznositi,
Ëak i pred najviπim autoritetima na Ze-
mlji, da se proslavi Boæje ime. Ne smi-
jemo dopustiti da nam promakne niti
jedna jedina prilika da se umno ospo-
sobimo za rad u Boæjem djelu.
Neka se mladi kojima je potrebno
obrazovanje odluËno bace na posao da
ga steknu. Ne Ëekajte da vam se pruæi
prilika; sami je sebi stvorite. Iskoristite
svaku moguÊnost koja vam se pruæa.
NauËite se πtedljivosti. Ne troπite svoja
sredstva na zadovoljavanje apetita ili na
UMNE SPOSOBNOSTI
22 DAROVI
risni i uspjeπni u Boæjoj sluæbi kao πto
On to od vas traæi. Budite temeljiti i
vjerni u svemu πto poduzimate. Iskori-
stite svaku moguÊnost koja vam se pru-
æa da ojaËate svoje umne sposobnosti.
Poveæite prouËavanje knjiga s korisnim
tjelesnim radom tako da odanim zala-
ganjem, budnoπÊu i molitvom steknete
mudrost koja dolazi s Neba. Tako Êete
sebi osigurati svestrano obrazovanje. To
Êe povoljno utjecati i na vaπ karakter,
ojaËati vaπ utjecaj na bliænje i osposo-
biti vas da ih povedete putem poπtenja
i svetosti.
djelu samoobrazovanja kad bismo sa-
gledali sve svoje prilike i prednosti. Is-
tinsko obrazovanje mnogo je viπe od
onoga πto ga πkole mogu dati. Iako se
prouËavanje znanosti ne smije zanema-
riti, postoji i viπe obrazovanje koje se
23
votna veza s Bogom. Neka se svaki uËe-
nik prihvati svoje Biblije i tako poveæe
s velikim UËiteljem. Neka se um uvjeæ-
ba i nauËi redu da bi se mogao suoËiti
s teπkim problemima prilikom potrage
za boæanskom istinom.
Êe primiti blagoslov od Boga. ProuËa-
vanje Njegove RijeËi natjerat Êe njihove
umne snage na ozbiljnu djelatnost. DoÊi
Êe do πirenja i razvijanja sposobnosti
i um Êe steÊi novu snagu i djelotvor-
nost.
ga tko æeli raditi za Boga. Time Êe se
postiÊi viπe nego rjeËitoπÊu ili najsjajni-
jim sposobnostima. ProsjeËan um, uko-
liko se disciplinira, moæe postiÊi dale-
ko viπe i obaviti odgovornije djelo nego
visokoobrazovan um i najveÊi talent
ukoliko se nije nauËio samosvladavanju.
UMNE SPOSOBNOSTI
24 DAROVI
treba marljivo njegovati. Od svih darova
koje smo primili od Boga, nijedan ne
moæe donijeti veÊe blagoslove od ovo-
ga. Svojim glasom mi osvjedoËujemo
i uvjeravamo, njime upuÊujemo moli-
tve i hvale Bogu, njime govorimo dru-
gima o Otkupiteljevoj ljubavi. Kako je,
onda, vaæno da taj dar tako izvjeæba-
mo da bude πto uspjeπniji u sluæbi do-
bra.
sa jako se zanemaruje; to Ëine Ëak i
vrlo inteligentni ljudi koji se bave krπ-
Êanskim djelatnostima. Mnogi govore
nitko ne moæe lako razumjeti. Neki ima-
ju teæak naglasak ili nerazgovijetan iz-
govor; drugi govore visokim, oπtrim i
reskim glasom koji para uπi sluπatelja.
Tekstovi, pjesme, izvjeπtaji i drugi spisi
koji se iznose pred javnoπÊu katkad se
25
razumjeti ili da se potpuno potkopa nji-
hova snaga i utjecaj.
praviti. O tome nam i Biblija daje upu-
te. O levitima koji su u Ezrine dane Ëi-
tali Bibliju narodu, zapisano je: “I Ëitahu
knjigu, zakon Boæji, razgovijetno, i raz-
lagahu smisao, te se razumijevaπe πto
se Ëitaπe.” (Nehemija 8,8 — DK)
Kad bismo uloæili ozbiljan napor,
svi bismo mogli nauËiti Ëitati razumljivo
i govoriti punim, jasnim, ugodnim gla-
som, na izraæajan i dojmljiv naËin. »i-
neÊi tako, mogli bismo u velikoj mjeri
poveÊati svoju uspjeπnost u Kristovoj
sluæbi.
ma objavi neistraæivo Kristovo bogat-
stvo; zato se i mora truditi da postig-
ne savrπenstvo u umijeÊu govora. On
Boæju rijeË mora prikazati na takav na-
Ëin da za nju zainteresira svoje sluπa-
UMIJEE GOVORA
voj volji da Ëovjek umanji ili Ëak oslabi
nebeski mlaz vode æivota koja kroz nje-
ga teËe u svijet.
organ osposobimo za savrπeno djelo.
Posebno se to odnosi na one koji
su pozvani da obavljaju javnu sluæbu.
Svaki propovjednik i svaki uËitelj tre-
ba imati na umu da ljudima prenosi po-
ruku koja ima vjeËnu vrijednost. Izgo-
vorena istina sudit Êe im u veliki dan
konaËnog obraËuna. Ima duπa kod ko-
jih Êe naËin na koji se vijest iznosi od-
luËiti hoÊe li je prihvatiti ili odbaciti.
Potrudimo se, onda, da se rijeË tako
izgovara da utjeËe na razum i da dje-
luje na srce. Ona se mora izgovarati
polako, jasno i sveËano, a ipak sa svom
27
tijeva.
na svim podruËjima krπÊanskog djelova-
nja; ona utjeËe na æivot u domu i na
sve meusobne odnose. Mi se moramo
naviknuti govoriti ugodnim tonom, slu-
æiti se Ëistim i pravilnim jezikom i lju-
baznim i susretljivim rijeËima. Blage,
ljubazne rijeËi su kao rosa i kao osvje-
æavajuÊa kiπa duπi. Pismo kaæe o Kristu
da je ljubaznost tekla s Njegovih usa-
na i da je znao “rijeËju krijepiti umor-
ne” (Izaija 50,4). Gospodin nas poziva:
“Neka vaπa rijeË bude ljubezna, solju
zaËinjena!” (Koloπanima 4,6) “Nikakva
nego samo korisna za izgradnju gdje
je potrebno, da iskaæe dobroËinstvo slu-
πateljima.” (Efeæanima 4,29)
UMIJEE GOVORA
vore oπtro i æestoko, da se sluæe rije-
Ëima koje neÊe donijeti ozdravljenje ra-
njenoj duπi. Takvim loπe izabranim iz-
razima duπa se razdraæuje i vrlo Ëesto
navodi na pobunu. Svi oni koji æele za-
stupati naËela istine, trebaju biti poma-
zani nebeskim uljem ljubavi. U svim
okolnostima ukor se mora izgovarati s
ljubavlju, i tek tada Êe naπe rijeËi iza-
zivati promjenu, a neÊe razdraæivati.
Krist Êe nam u tome dati snagu i silu
svojim Svetim Duhom. To je Njegovo
djelo.
kav ruæan izraz, nikakva osorna ili dvo-
smislena primjedba ne smiju siÊi s usa-
na onoga koji slijedi Krista. Apostol Pa-
vao, piπuÊi nadahnut Svetim Duhom,
kaæe: “Nikakva ruæna rijeË neka ne izla-
29
æna rijeË ne oznaËava samo nepristoj-
ne izraze, veÊ svaku rijeË suprotnu sve-
tim naËelima i Ëistoj, neokaljanoj religi-
ji. U ruæne rijeËi ukljuËeni su i svi po-
kvareni nagovjeπtaji i prikrivena zlona-
mjerna podmetanja. Takve rijeËi, uko-
liko im se smjesta ne odupremo, mogu
dovesti do velikih grijeha.
Svakoj obitelji, svakom pojedinaË-
se naemo u druπtvu onih koji se upu-
πtaju u nerazborite razgovore, naπa je
duænost da promijenimo predmet raz-
govora ako to ikako moæemo. Uz po-
moÊ Boæje milosti trebamo neopazice
ubaciti rijeË ili zapoËeti temu koja Êe
razgovor prebaciti na koristan kolosi-
jek.
ru. Najbolja πkola za ovu vrstu poduke
UMIJEE GOVORA
πtovanjem i ljubavlju kad se obraÊaju
svojim roditeljima i jedno drugome. Mo-
raju nauËiti da jedino rijeËi pune lju-
baznosti, istine i neporoËnosti smiju si-
laziti s njihovih usana. Neka i sami ro-
ditelji svakog dana budu uËenici u Kri-
stovoj πkoli. Tek tada Êe rijeËju i pri-
mjerom moÊi nauËiti svoju djecu da iz-
govaraju “rijeË zdravu i besprijekornu”
(Titu 2,8). To je jedna od njihovih naj-
uzviπenijih i najodgovornijih duænosti.
Kao Kristovi sljedbenici moramo
moÊ i ohrabrenje jedni drugima u krπ-
Êanskom æivotu. Mnogo viπe trebamo
govoriti o dragocjenim poglavljima svo-
jeg iskustva. Trebamo govoriti o Boæjoj
milosti i dobroti, o nenadmaπnim dubi-
nama Spasiteljeve ljubavi. Naπe rijeËi
trebaju biti rijeËi slavljenja i zahvalji-
vanja. Ako su um i srce puni Boæje lju-
31
vorima. Tada nam viπe neÊe biti teπko
govoriti o onome πto ulazi u naπ du-
hovni æivot. Uzviπene misli, plemenite
teænje, jasno razumijevanje istine, ne-
sebiËne namjere, teænja za poboænoπ-
Êu i svetoπÊu, sve Êe to donijeti svoj
rod u rijeËima koje otkrivaju vrstu blaga
koje se krije u riznici srca. Kad se Krist
tako pokaæe u naπem govoru, on Êe
imati snagu da zadobije duπe za Njega.
Trebamo govoriti o Kristu onima
koji Ga ne poznaju. Trebamo Ëiniti ono
πto je Krist Ëinio. Gdje god se nalazio,
u sinagogi, kraj puta, u barki neπto ma-
lo otisnutoj od obale, na gozbi farizeja
ili za stolom carinika, On je ljudima
govorio o onome πto spada u uzviπeniji
æivot. Dogaaje u prirodi i svakidaπnjem
æivotu povezivao je s rijeËima istine.
Srca Njegovih sluπatelja bila su privu-
Ëena k Njemu jer je lijeËio njihove bole-
snike, tjeπio njihove oæaloπÊene, uzimao
UMIJEE GOVORA
ih. Kad bi otvarao svoja usta da im pro-
govori, privlaËio je njihovu pozornost
i svaka Njegova rijeË bila je nekoj duπi
kao miris æivota na æivot.
Tako treba biti i s nama. Gdje god
se naπli, moramo traæiti priliku da go-
vorimo drugima o Spasitelju. Ako bu-
demo slijedili Kristov primjer da Ëini-
mo dobro, i nama Êe se otvarati srca
kao πto su se otvarala Njemu. Ne bez
okoliπanja i naglo, veÊ s taktiËnoπÊu ko-
ja svoj izvor nalazi u boæanskoj ljuba-
vi, moæemo im govoriti o Onome koji
se “istiËe meu tisuÊama” i “sav je od
ljupkosti” (Pjesma 5,10.16). To je uje-
dno najuzviπenije djelo u kojemu mo-
æemo upotrijebiti svoju sposobnost go-
vora. Ona nam je dana da bismo mogli
prikazati Krista kao Spasitelja koji opra-
πta grijehe.
Krist je oko sebe πirio snaæan i obu-
hvatan utjecaj koji Ga je povezivao s
Bogom i s cijelim ljudskim rodom. Pre-
ko Krista je Bog ljude obdario utjeca-
jem koji im onemoguÊava da æive sa-
mi za sebe. Mi smo pojedinaËno pove-
zani sa svojim bliænjima, dio smo veli-
ke Boæje obitelji i obvezatni smo jedni
prema drugima. Nitko ne moæe ostati
odvojen od svojih bliænjih jer o dobro-
biti jednoga ovisi dobrobit drugih. Bo-
æja je namjera da se svatko od nas osje-
Êa potrebnim za sreÊu drugoga i da se
svatko od nas trudi unaprijediti je.
Svaka je duπa okruæena svojim po-
sebnim ozraËjem — ozraËjem koje moæe
biti ispunjeno æivotodavnom silom vje-
re, hrabrosti i nade, namirisano slat-
kim mirisom ljubavi. Ili moæe biti hla-
dno i teπko, ispunjeno nezadovoljstvom
DAR UTJECAJA
34 DAROVI
dolazimo u dodir.
æemo osloboditi. Naπe rijeËi, naπa djela,
naπa odjeÊa, naπe dræanje, pa Ëak i izraz
naπeg lica, sve to ima svoj utjecaj. Od
dojma koji ostavljamo zavise posljedi-
ce, dobre ili zle, Ëiju veliËinu nitko ne
moæe izmjeriti. Svaka pobuda koja se
na taj naËin prenese znaËi sjeme koje
Êe jednoga dana donijeti svoj rod. To
su karike u dugom lancu ljudskih do-
gaaja, lancu koji se proteæe u beskraj.
Ukoliko svojim primjerom pomognemo
im ulijevamo snagu da Ëine dobro. Oni,
sa svoje strane, πire isti utjecaj na dru-
ge, a ovi ga prenose dalje. I tako naπim
nesvjesnim utjecajem tisuÊe mogu do-
biti blagoslov.
val, a zatim sljedeÊi i opet sljedeÊi. Va-
lovi Êe se πiriti sve dalje i dalje dok
ne dostignu obalu. Tako je i s naπim
utjecajem. Bez naπeg znanja ili namje-
re, on Êe se πiriti i donositi drugima
ili blagoslov ili prokletstvo.
vjernog, nesebiËnog, poboænog æivota
juÊi svojim æivotom karakter Isusa Kri-
sta, mi suraujemo s Njim u djelu spa-
πavanja duπa. Jedino ako svojim æivo-
tom pokazujemo Njegov karakter, mo-
æemo suraivati s Njim. I πto je πire po-
druËje naπeg utjecaja, to viπe dobra mo-
æemo uËiniti. Kad oni koji tvrde da slu-
æe Bogu slijede Kristov primjer, primje-
njujuÊi naËela Zakona u svojem svaki-
daπnjem æivotu, kada svako njihovo dje-
lo svjedoËi da ljube Boga viπe od svega
i svoje bliænje kao same sebe, tada Êe
i Crkva imati snagu da pokrene svijet.
DAR UTJECAJA
36 DAROVI
ti s uma da utjecaj moæe biti isto toliko
sila na zlo. Izgubiti svoju duπu je uæa-
sno; ali izazvati gubitak drugih duπa joπ
je mnogo uæasnije. Da naπ utjecaj moæe
biti miris smrti na smrt straπna je pomi-
sao; ali i to je moguÊe. Mnogi koji tvrde
da sabiru s Kristom, zapravo rasipaju
ono πto je Njegovo. U tomu je razlog
πto je Crkva tako slaba. Mnogi se bez
ustruËavanja upuπtaju u kritiziranje i
optuæivanje. IzraæavajuÊi sumnju, lju-
Sotonina orua. I prije nego πto shvate
πto Ëine, protivnik preko njih ostvaruje
svoju namjeru. Loπ dojam je ostavljen,
sjenka baËena i Sotonine strijele po-
godile su svoj cilj. Nepovjerenje, ne-
vjerovanje i otvoreno vjerolomstvo za-
hvatilo je duπe koje bi inaËe mogle pri-
hvatiti Krista. A u meuvremenu ti So-
tonini sluge zadovoljno promatraju duπe
koje su otjerali u nevjeru i sumnju i
37
usporede s njima, puni vrlina i prave-
dni. UopÊe ne shvaÊaju da su te ruπe-
vine karaktera zapravo djelo njihovog
neukroÊenog jezika i buntovnog srca.
Upravo su zbog njihovog utjecaja te is-
kuπane duπe i pale u grijeh.
I tako lakoumnost, sebiËna popust-
ljivost i bezbriæna ravnoduπnost tako-
zvanih krπÊana odvraÊaju mnoge duπe
s puta æivota. A kad se sretnu s poslje-
dicama svojeg utjecaja na Boæjem su-
du, mnogi od njih Êe se prestraπiti.
Jedino nam Boæja milost moæe po-
moÊi da se pravilno posluæimo darom
utjecaja. Nema u nama niËega πto bi
nam moglo pomoÊi da sami pozitivno
utjeËemo na bliænje. Kad shvatimo ko-
liko smo bespomoÊni i kolika je naπa
potreba za boæanskom snagom, neÊe-
mo se oslanjati na sebe. Mi ne moæe-
mo znati kakve Êe posljedice imati neki
DAR UTJECAJA
38 DAROVI
zato na poËetku svakog novog dana
moramo svoje putove predati naπem ne-
beskom Ocu. On je svojim anelima
zapovjedio da bdiju nad nama, pa ako
se predamo njihovoj zaπtiti, oni Êe nam
u svakom trenutku opasnosti biti s de-
sne strane. Kad se nesvjesno naemo
u opasnosti da πirimo negativan utje-
caj, aneli Êe biti uz nas, vratiti nas
na pravi put, birati rijeËi koje Êemo iz-
govarati i utjecati na naπe postupke. I
tako Êe naπ utjecaj postati tiha, nesvje-
sna, ali moÊna snaga u privlaËenju bliæ-
njih Kristu i nebeskom svijetu.
Dar vremena
trenutak je Njegov i naπa je najsvetija
obveza da ga iskoristimo Njemu na sla-
vu. Ni za jedan drugi dar On neÊe tra-
æiti tako toËan obraËun kao za dar na-
39
moæe se izraËunati.
gocjenim, te se to traæi i od nas. Æi-
vot je prekratak da bismo ga smjeli pro-
igrati. Mi imamo samo nekoliko kratkih
dana milosti da se pripravimo za vjeË-
nost. Nemamo vremena za bacanje, ne-
mamo vremena za sebiËna uæivanja,
nemamo vremena za popuπtanje grije-
hu. Upravo sada moramo izgraditi ka-
rakter za buduÊnost, za vjeËni æivot.
Upravo sada se moramo pripremiti za
istraæni sud.
Ënu æivjeti, veÊ poËinju umirati. Ni naj-
marljivijim radom na svijetu neÊe niπta
postiÊi ukoliko ne steknu istinsko zna-
nje o vjeËnom æivotu. »ovjek koji vrije-
me shvati kao svoj radni dan, pripre-
mit Êe se za nebeske stanove i æivot u
besmrtnosti. Za njega je dobro πto se
rodio.
Meutim, vrijeme koje smo uzalud po-
troπili nikad neÊemo moÊi nadoknadi-
ti, nikada neÊemo vratiti niti jedan je-
dini trenutak. Jedini naËin da uπtedi-
mo vrijeme jest da iskoristimo na najbo-
lji naËin trenutke koji su nam preostali
— da suraujemo s Bogom u ostvarenju
Njegovog velikog plana otkupljenja.
nja se i preobraæava. Takav postaje Bo-
æji sin, pripadnik kraljevske obitelji, di-
jete nebeskog Vladara. Postaje dosto-
jan druπtva anela.
dovoljno da priloæe novac za Kristovo
djelo i da je to sve πto se od njih oËe-
kuje; i tako dopuπtaju da dragocjeno
vrijeme koje bi mogli posvetiti sluæbi
za Njega proe neiskoriπteno. Meutim,
prednost je i duænost svih koji imaju
zdravlja i snage da se aktivno ukljuËe
41
dobivanju duπa za Krista. Prilozi u nov-
cu ne mogu zamijeniti aktivan rad.
Svaki trenutak bremenit je vjeËnim
posljedicama. Mi se nalazimo na mrt-
voj straæi i zato svakog trenutka mora-
mo biti spremni za sluæbu. Prilika koja
nam se sada pruæa da nekoj gladnoj du-
πi uputimo rijeËi æivota moæda se nika-
da viπe neÊe pruæiti. Bog moæe i toj
duπi reÊi: “Joπ noÊas zatraæit Êe ti se
natrag duπa” (Luka 12,20), a ona zbog
naπe nemarnosti moæda neÊe biti spre-
mna! Kako Êemo na veliki sudnji dan
poloæiti svoj raËun pred Bogom?
Æivot je previπe dragocjen da bismo
ga posvetili zemaljskim, prolaznim po-
slovima, da bismo se okretali u vrtlo-
gu briga i strahovanja oko onoga πto
je u usporedbi s vjeËnim vrijednosti-
ma manje od atoma. Ipak, Bog nas po-
ziva da Mu sluæimo i u svojim prolaz-
nim zemaljskim poslovima. Marljivost
tinske vjere kao πto je molitva. Biblija
nigdje ne potpomaæe lijenost, jer je to
najveÊe prokletstvo koje muËi ovaj
svijet. Svaki istinski obraÊeni muπka-
rac ili æena bit Êe marljiv radnik.
O pravilnom koriπtenju vremena
razvijanju duπevne kulture. Umni razvoj
ne smije biti sprijeËen siromaπtvom,
skromnim podrijetlom ili nepovoljnim
vilno koristimo vrijeme. Nekoliko tre-
nutaka ovdje, nekoliko trenutaka tamo,
koji se lako mogu izgubiti u beskori-
snom razgovoru; jutarnji sati koji se
tako Ëesto mogu uludo potroπiti u kre-
vetu, vrijeme provedeno u tramvaju, u
vlaku ili u Ëekanju na postaji; trenuci
Ëekanja da se iznese objed, Ëekanje na
one koji zakaπnjavaju na sastanke — uko-
liko biste tada imali knjigu u ruci, uko-
liko biste te djeliÊe vremena iskoristili
43
nje, πto bi se sve moglo postiÊi! OdluË-
nost u namjerama, ustrajna marljivost,
briæljivo troπenje vremena — sve bi to
moglo pomoÊi Ëovjeku da stekne zna-
nje i razvije um i da se tako osposobi
za skoro svaki znaËajan i koristan posao.
Svaki krπÊanin treba steÊi naviku
urednosti, temeljitosti i brzine. Nema
izgovora za sporost i neukost u obav-
ljanju bilo kojeg posla. Kad netko stalno
radi, a posao nikako ne zavrπava, on-
da to znaËi da svoje srce i svoje misli
nije uloæio u posao. Onaj tko je spor
ili proizvodi gubitke, mora shvatiti da
su to mane koje se moraju ispraviti. Ta-
kav mora napregnuti svoj um i isplani-
rati kako najbolje iskoristiti vrijeme i
postiÊi najbolje rezultate. TaktiËnoπÊu
postiÊi viπe nego drugi za deset.
KuÊanice koje se bave kuÊanskim
poslovima stalno su na nogama, uglav-
DAR VREMENA
44 DAROVI
zato πto ne znaju planirati kako koris-
titi vrijeme. Svojim sporim, tromim na-
Ëinom rada one od malo posla naËine
mnogo. Meutim, svi koji hoÊe, mogu
pobijediti te navike razvlaËenja i okli-
jevanja. Neka sebi postave jasne cilje-
ve u radu. Neka odluËe koliko im je
vremena potrebno za odreeni posao
i neka onda uloæe potreban napor da
posao zavrπe u zadanom vremenu. Uvje-
æbavanje snage volje uËinit Êe da i ru-
ke bræe rade.
ge, one mogu steÊi sposobnost da svoju
sluæbu obavljaju na najbolji moguÊi na-
Ëin. U tom bi sluËaju u svako vrijeme
i na svakom mjestu bile rado doËekane.
Svi bi ih cijenili zbog njihove marljivo-
sti.
45
umjesto da pomognu roditeljima u
obavljanju kuÊanskih poslova i tako po-
kaæu da vole oca i majku i da im æele
olakπati terete. Mladi mogu na svoja sna-
æna pleÊa preuzeti mnoge odgovorno-
sti koje netko drugi mora nositi.
Od najranijih dana Kristov je æivot
bio ispunjen radom. On nije æivio da
bi ugaao sebi. Bio je Sin beskonaËnog
Boga, ali je radio u tesarskoj radionici
svojeg pooËima Josipa. I Njegov zanat
je mnogo govorio o Njemu. Doπao je
na ovaj svijet da izgrauje karaktere i
svako Njegovo djelo bilo je savrπeno.
U sve svoje svjetovne poslove unosio
je isto savrπenstvo koje je unosio u ka-
raktere koje je preobraæavao svojom bo-
æanskom snagom. U tome nam je uzor.
Roditelji moraju nauËiti svoju dje-
cu da cijene vrijeme i pravilno ga upo-
trebljavaju. NauËite ih da je vrijedno
truda sve ono Ëime mogu proslaviti Bo-
DAR VREMENA
46 DAROVI
»ak i u svojim najranijim godinama dje-
ca mogu sluæiti Bogu kao misionari.
Roditelji ne mogu uËiniti veÊi gri-
jeh nego dopustiti svojoj djeci da vrije-
me provode u besposliËenju. Djeca se
vrlo brzo navikavaju na nerad i tako
odrastaju kao nesposobna, nekorisna bi-
Êa. Kad postanu dovoljno stara da sa-
ma zarauju za æivot i kada nau zapo-
slenje, rade nemarno i lijeno oËekujuÊi
istodobno da budu plaÊena kao da se
iskreno zalaæu na poslu. Postoji beskraj-
na razlika izmeu takvih radnika i onih
koji znaju da moraju biti vjerni upra-
vitelji.
ljaju nemarno i nepaæljivo lako se pre-
nosi i u duhovni æivot i onesposoblja-
va Ëovjeka da uspjeπno obavlja bilo koju
sluæbu za Boga. Mnogi, koji bi marlji-
vim radom mogli biti na blagoslov svi-
jetu, upropastili su se svojom nemar-
47
cilja pred oËima, izloæen je tisuÊama
kuπnji. Pokvareno druπtvo i zle navike
izopaËuju um i duπu i posljedica je da
takvi postanu onesposobljeni i za ovaj
æivot i za æivot koji Êe doÊi.
Bez obzira na vrstu posla kojim se
bavimo, Boæja rijeË nas uËi da budemo
“u poslu” neumorni, “gorljivi Duhom”
i da “sluæimo Gospodinu”. “I πto god
nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ” “zna-
juÊi da Êete od Gospodina primiti na-
gradu — baπtinu! Gospodinu Kristu slu-
æite.” (Rimljanima 12,11; Propovjednik
cijene samo neki, iako o njemu u veli-
koj mjeri ovisi uspjeπnost naπih umnih
i tjelesnih snaga. Naπe pobude i strasti
imaju svoje sjediπte u tijelu i ono se
DAR ZDRAVLJA
48 DAROVI
stanju, pokoriti najsnaænijim duhovnim
iskoristiti na najbolji naËin.
ge, oslabljuje i um i pridonosi da on
ima sve manje sposobnosti uoËavati ra-
zliku izmeu dobra i zla. Mi postaje-
mo sve nesposobniji da izaberemo do-
bro i imamo sve manje snage da Ëinimo
ono πto i sami smatramo dobrim.
ZloupotrebljavajuÊi svoje tjelesne
smo u svojem æivotu mogli iskoristi na
slavu Boæjem imenu i onesposoblja-
vamo sebe da dovrπimo djelo koje nam
je Bog povjerio. DopuπtajuÊi sebi stva-
ranje πtetnih navika — da ostajemo bu-
dni do kasnih sati, da zadovoljavamo
apetit na πtetu zdravlja, mi sami ugro-
æavamo svoje snage. ZanemarujuÊi tje-
lovjeæbu, preoptereÊujuÊi um ili tijelo,
unosimo neravnoteæu u svoj æivËani su-
49
je poslao u svijet da budu na blagoslov
bliænjima, a oni sami svojim postup-
cima uskraÊuju sebi tu moguÊnost i
sebe onesposobljavaju da uËine Ëak i
ono πto su mogli uËiniti u kraÊem vre-
menskom razdoblju koje im je preo-
stalo. Gospodin nas proglaπava krivci-
ma kada svojim πtetnim navikama us-
kratimo svijetu dobro koje je mogao
dobiti.
naËin autor fiziËkog zakona kao πto je
autor moralnog zakona. Njegov Zakon
napisan je Njegovim prstom na svakom
naπem æivcu, svakom miπiÊu, na svakoj
sposobnosti koju nam je povjerio. Svaka
zloupotreba bilo kojeg dijela organiz-
ma krπenje je tog Zakona.
DAR ZDRAVLJA
50 DAROVI
zma da bismo mogli odræati svoje tijelo
u stanju koje Êe nam omoguÊiti da ra-
dimo za Gospodina. Zdravlje naπeg tije-
la moramo briæljivo Ëuvati i razvijati da
bi se boæanska narav mogla u potpu-
nosti prikazati preko naπe ljudske nara-
vi. ProuËavanje odnosa izmeu tjeles-
nog zdravlja i duhovnih aktivnosti je-
dna je od najvaænijih zadaÊa znanosti
o odgoju. Tome se mora posvetiti ve-
lika pozornost i kod kuÊe i u πkoli. Svi
se moraju upoznati sa svojom tjelesnom
graom i zakonima koji se odnose na
funkcioniranje tijela. Onaj koji sebi svje-
sno uskraÊuje znanje o zakonima svojeg
tijela i koji ih zato krπi, grijeπi protiv
Boga. Svi se moramo truditi zauzeti naj-
povoljniji stav prema æivotu i zdravlju.
Sve svoje navike moramo staviti pod
upravu uma, a svoj um pod Boæju upra-
vu.
51
te da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga,
koji stanuje u vama i koji vam je dan
od Boga? Ne znate li da ne pripadate
sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite,
dakle, Boga svojim tijelom!” (1. Korin-
Êanima 6,19.20)
Dar snage
me je pokriveno cijelo podruËje razum-
ne upotrebe tjelesnih snaga.
tjelesne i duhovne poslove i u njih uno-
sio odluËnost da ostvari volju svojeg
Oca. Ono πto je zemaljsko i ono πto
je nebesko mnogo je ËvrπÊe povezano
i neposrednije podreeno Kristovom
nadzoru nego πto mnogi misle. On sam
je izradio nacrt prvog zemaljskog Sve-
DAR SNAGE
52 DAROVI
prilikom izgradnje Salomonovog Hrama.
æivota radio kao tesar u selu Nazaretu,
zapravo je arhitekt koji je zamislio plan
svetog zdanja u kojemu Êe se slaviti Nje-
govo ime.
dao mudrost da ostvare tako vjeπto pre-
krasno djelo. On je rekao: “Pozvao sam,
gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva,
od koljena Hurova, iz plemena Judina.
Napunio sam ga duhom Boæjim, koji
mu je dao umjeπnost, razumijevanje i
sposobnost za svakovrsne poslove. ...
napraviti sve πto sam ti naredio.” (Izla-
zak 31,2-6)
kom podruËju priznaju Njega kao Da-
rovatelja svega πto imaju. Svi korisni
53
vor u Onome koji je divan u savjetima
i uzviπen u djelima. Spretan dodir lijeË-
nikove ruke, njegova vlast nad æivcima
i miπiÊima, njegovo poznavanje sloæe-
ne grae tijela, sve mu je to darovala
boæanska mudrost da bi olakπao patnje
bolesnima. Vjeπtina kojom se tesar sluæi
ËekiÊem, snaga kovaËeve ruke od koje
odzvanja nakovanj, sve to dolazi od Bo-
ga. On je ljudima povjerio talente i On
od njih oËekuje da od Njega traæe savje-
te. Bilo πto da Ëinimo, bilo koje vrste
posla da se prihvatimo, On æeli uprav-
ljati naπim umom da bismo ga savrπe-
no obavili.
ra mora biti utkana u sve πto Ëinimo
ili govorimo. Boæanske i ljudske snage
moraju se dopunjavati i u svjetovnim
i u duhovnim dostignuÊima. One se mo-
DAR SNAGE
54 DAROVI
hvatima, u tehniËkim i poljodjelskim
radovima, u trgovaËkim i znanstvenim
djelatnostima. Ova suradnja mora po-
stojati u svemu πto je ukljuËeno u ak-
tivnosti krπÊanina.
jedino moæe zasnivati ova suradnja. Nje-
gova slava mora biti misao vodilja svih
koji æele s Njim suraivati. Sva naπa dje-
la moraju biti uËinjena iz ljubavi pre-
ma Bogu i u skladu s Njegovom voljom.
Jednako je bitno posluπati Boæju vo-
lju kad gradimo kuÊu i kada prisustvu-
jemo bogosluæju. Ukoliko su radnici uni-
jeli prava naËela u izgradnju svojeg ka-
raktera, tada Êe prilikom podizanja sva-
ke graevine rasti u milosti i znanju.
Ali Bog neÊe prihvatiti ni najveÊe
talente niti najsjajniju sluæbu ukoliko
sebe nismo stavili na oltar kao æivu ær-
tvu paljenicu. Korijen mora biti svet da
bi rod mogao biti ugodan Bogu.
55
sobio da budu mudri upravitelji. On je
mogao djelovati preko njih zato πto nisu
æivjeli da ugode sebi, veÊ Bogu.
Danielov sluËaj pruæa nam vaænu
pouku. On pokazuje da poslovni Ëovjek
ne mora biti pokvaren i lukav, veÊ da
moæe uËiti od Boga na svakom koraku.
U vrijeme kad je obavljao sluæbu najvi-
πeg sluæbenika u babilonskom kraljev-
stvu, Daniel je bio i Boæji prorok i pri-
mao je svjetlo nebeskog nadahnuÊa.
Svjetovni, Ëastoljubivi dræavnici prika-
raste i kao cvijet u polju koji vene. Me-
utim, Bog æeli u svojoj sluæbi imati
razumne ljude, osposobljene za razli-
Ëita podruËja djelovanja. Potrebni su
Mu poslovni ljudi koji Êe velika naËela
istine utkati u sve svoje poslovne pot-
hvate i koji su spremni svoje talente
usavrπavati temeljitim uËenjem i vje-
æbom. Ako je ljudima na bilo kojem
DAR SNAGE
56 DAROVI
riste priliku i da postanu mudri i us-
pjeπni, onda je to sluËaj s onima koji
se svojim sposobnostima sluæe u iz-
gradnji Boæjeg kraljevstva u ovom svi-
jetu. O Danielu nam je reËeno da se
u svim njegovim poslovnim pothvati-
ma, iako su bili pomnjivo provjerava-
ni, nije mogla naÊi nijedna mana niti
pogreπka. On je primjer onoga πto svaki
poslovni Ëovjek mora postati. Njegov
æivotopis pokazuje πto moæe postiÊi Ëo-
vjek koji sve snage uma, tijela, srca i
æivota posveti sluæbi Bogu.
blago. On natapa zemlju rosom nebe-
skom i pljuskovima osvjeæavajuÊe kiπe.
On daje svjetlost Suncu koje zagrijava
Zemlju budeÊi u æivot cijelu prirodu,
57
buja i da donosi rod. Zauzvrat traæi ono
πto Njemu pripada.
Ëast Bogu. Neki misle da samo dio nji-
hovog novca pripada Gospodinu. Kada
dio svojih sredstava odvoje za vjerske
i dobrotvorne svrhe, ostatak smatraju
svojim vlasniπtvom, misle da ga mogu
upotrijebiti kako god æele. Ali upravo
se tu jako varaju! Sve πto imamo pripa-
da Gospodinu i mi smo Njemu odgo-
vorni kako se time sluæimo. Prilikom
upotrebe svakog novËiÊa moæe se vi-
djeti ljubimo li Boga iznad svega i svoje
bliænje kao same sebe.
æe uËiniti mnogo dobra. U rukama Bo-
æje djece novac postaje hrana gladni-
ma, voda æednima, odjeÊa neodjeveni-
ma. On je obrana potlaËenima, sred-
DAR NOVCA
58 DAROVI
sâm po sebi nema viπe vrijednosti od
pijeska ako se ne upotrijebi za podmi-
rivanje æivotnih potreba, za pomaganje
bliænjima i za unapreenje Kristovog
djela.
svjedoËenjem o neupotrijebljenim ta-
Êe osuditi svojeg vlasnika. Biblija kaæe:
“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i
jaukanje nad nevoljama koje Êe vas za-
desiti! Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe
haljine izgrizoπe moljci. Vaπe zlato i sre-
bro uhvati ra; njihova Êe ra biti svje-
doËanstvo protiv vas i kao oganj progu-
tat Êe vaπa tjelesa. Joπ ste u posljednje
vrijeme skupljali blago! Evo viËe plaÊa
æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili,
59
spodinu nad vojskama.” (Jakov 5,1-4)
Meutim, Krist ne odobrava nika-
kvo rasipno ili lakomisleno troπenje
novca. Njegova pouka o πtednji glasi:
“Skupite pretekle ulomke da niπta ne
propadne!” (Ivan 6,12) i namijenjena
je Njegovim sljedbenicima. Onaj tko
shvaÊa da je njegov novac talenat koji
je dobio od Boga, upotrebljavat Êe ga
πtedljivo; razumjet Êe da mu je duænost
πtedjeti da bi mogao dati.
©to viπe novca potroπimo na razme-
tanje i zadovoljavanje svojih prohtjeva,
to Êe nam manje ostati da hranimo gla-
dne i odjenemo neodjevene. Svaki ne-
potrebno potroπen novËiÊ liπava vlas-
nika dragocjene prilike da Ëini dobro
i uskraÊuje Bogu slavu i Ëast koju bi
stekao pravilnom upotrebom povjere-
hovnih pojmova dragocjeni su talenti,
ali nameÊu svojem vlasniku veliku od-
govornost. Svi se moraju upotrijebiti u
Boæjoj sluæbi. Ali ovdje se mnogi va-
raju. Zadovoljni πto imaju te vrline, oni
ih propuπtaju upotrijebiti u aktivnoj slu-
æbi za bliænje. Zavaravaju sebe da bi
obavili veliko i dobro djelo da su imali
priliku ili da su im okolnosti iπle u pri-
log. I tako cijelog æivota Ëekaju da im
se ukaæe moguÊnost. Preziru uskogrud-
nost jadnih πkrtaca koji gunaju dok
daju i najmanju milostinju siromahu.
ShvaÊaju da takvi æive sebi i da Êe biti
pozvani na odgovornost zbog neisko-
riπtenih talenata. Samozadovoljno uspo-
njihovo stanje mnogo povoljnije od sta-
nja njihovih bezduπnih susjeda. Meu-
61
koriπtene talente samo poveÊava njiho-
vu odgovornost. Oni koji su dobili dar
pokazivanja njeænih osjeÊaja imaju od-
govornost pred Bogom da ih pokaæu
ne samo u dodiru sa svojim prijatelji-
ma, veÊ u dodiru sa svima kojima je
potrebna njihova pomoÊ. Upoznatost
se upotrijebiti na blagoslov svima koji
se nalaze u domaπaju naπeg utjecaja.
Ljubav koja se ponaπa ljubazno jedino
prema odabranima i nije ljubav, veÊ se-
biËnost. Ona ni na koji naËin neÊe dje-
lovati na dobro ljudima ili na slavu Bo-
gu. Oni koji ne koriste talente koje su
primili od svojeg UËitelja mnogo su od-
govorniji od onih prema kojima osje-
Êaju prijezir. Njima Êe biti reËeno: “Zna-
li ste volju svojeg UËitelja, a niste je
posluπali!”
62 DAROVI
bine; to je ostvarenje Boæje promisli,
nagrada vjere i razboritosti, vrline i us-
trajnog napora. Gospodin æeli da se slu-
æimo svim darovima koje imamo; uko-
liko to budemo Ëinili, dobit Êemo joπ
veÊe darove kojima Êemo se moÊi po-
sluæiti. Sposobnosti koje nam nedosta-
ju neÊemo dobiti na neki nadnaravni
naËin; meutim, dok se budemo sluæ-
ili onim πto veÊ imamo, On Êe raditi
zajedno s nama i poveÊavati i jaËati sva-
ku naπu sposobnost. Sa svakom ærtvom
koju iskreno i od srca budemo prinosili
u sluæbi UËitelju, poveÊavat Êe se naπa
snaga. Dok budemo predavali sebe Sve-
tome Duhu da nas upotrijebi kao svo-
ja orua, Boæja milost Êe djelovati u
nama da odbacimo stare sklonosti, da
63
usvojimo nove navike. Ako budemo ci-
jenili i sluπali naloge Svetoga Duha, naπe
srce Êe se πiriti i primati sve viπe i viπe
Njegove sile, Ëinit Êe viπe i bolje. Uspa-
vane snage Êe se probuditi, umrtvlje-
ne sposobnosti nanovo Êe oæivjeti.
Skromni radnik koji se posluπno
odaziva na Boæji poziv moæe biti sigu-
ran da Êe primiti boæansku pomoÊ. VeÊ
i samo prihvaÊanje tako uzviπene i svete
odgovornosti oplemenjuje karakter. Ono
duhovne snage, ojaËava i Ëisti um i sr-
ce. »udesno je kako vjerom u Boæju
moÊ slab Ëovjek moæe postati jak, kako
odluËni njegovi napori, kako veliki nje-
govi uspjesi. Onaj tko poËinje s malim
znanjem, na skroman naËin, tko govori
ono πto zna dok se istodobno marlji-
vo trudi proπiriti svoje znanje, uvidjet
Êe da mu cjelokupna nebeska riznica
stoji na raspolaganju. ©to se viπe trudi
DAROVI SE UMNOÆAVAJU ...
©to se viπe trudi objasniti Boæju rijeË
drugima iz ljubavi prema duπama, to
mu ona postaje sve jasnija. ©to se viπe
sluæimo svojim znanjem i svojim spo-
sobnostima, stjeËemo viπe znanja i spo-
sobnosti.
se budemo sluæili svojim sredstvima
Njemu na slavu, On Êe nam ih pove-
Êati. Ako se budemo trudili da bliænje
zadobijemo za Krista i ako u molitvi
budemo izraæavali svoju brigu za nji-
hovo spasenje, naπe Êe srce zadrhtati
od æivotvornog utjecaja Boæje milosti
i naπi Êe se osjeÊaji rasplamsati boæan-
skom gorljivoπÊu; cjelokupni naπ krπ-
Êanski æivot postat Êe stvarniji, ozbilj-
niji, bogatiji molitvama.
zna Boga. Ta spoznaja je izvor iz kojega
65
sobnost moæe ujediniti sa sposobno-
stima boæanskog uma; On se nepresta-
no trudi da Ëovjekov um udruæi s
boæanskim umom. On nam nudi pred-
nost da suraujemo s Kristom u objav-
ljivanju Njegove milosti svijetu kako
bismo i sami stekli veÊe duhovno zna-
nje.
jasnije pojmove o Bogu. GledajuÊi Nje-
ga, i mi se mijenjamo. Dobrota i ljubav
prema bliænjima postaju naπe prirod-
ne osobine. U nama se razvija karakter
po uzoru na boæanski karakter. Obli-
kujuÊi se po uzoru na Njegov lik, pove-
Êavamo i svoju sposobnost upoznava-
nja Boga. Sve viπe uspostavljamo zajed-
niπtvo s nebeskim svijetom, sve viπe se
poveÊava naπa sposobnost da primamo
bogatstvo znanja i vjeËne mudrosti.
DAROVI SE UMNOÆAVAJU ...
»ovjek s jednim talentom »ovjek koji je primio jedan talenat
“ode, iskopa zemlju i tu sakri novac go-
spodarev”.
svima koji misle da su zbog neznatno-
sti svojeg dara osloboeni sluæbe Kri-
stu. Kad bi mogli uËiniti neπto veliko,
kaæu oni, kako bi to radosno uËinili;
ali buduÊi da su im dodijeljene samo
neznatne sluæbe, misle da neÊe biti krivi
ako ne uËine niπta. U tome grijeπe. Di-
jeleÊi svoje darove, Gospodin zapravo
stavlja na ispit Ëovjekov karakter. Slu-
ga koji je odbio upotrijebiti jedan tale-
nat iznevjerio je time svojega gospo-
dara. Da je primio pet talenata, zako-
pao bi i njih kao πto je zakopao jedan.
Odbacivπi svoj jedini talenat, pokazao
je da prezire darove Neba.
“Tko je vjeran u najmanjoj stvari,
vjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) Vaæ-
67
samo zato πto su male; ali stvarna dis-
ciplina æivota najveÊim dijelom se uËi
preko malih stvari. U krπÊanskom æivo-
tu, zapravo, niπta nije nebitno i neva-
æno. Ukoliko podcjenjujemo vaænost
æavamo izgradnju svojeg karaktera.
nevjeran je i u velikoj.” Kad je Ëovjek
nevjeran, pa makar se radilo i o najma-
njim duænostima, uskraÊuje svojem
mu sebi. Svojom nevjerom onemogu-
Êuje sebi da stekne ljepotu, snagu i Ëvr-
stinu karaktera koju je mogao dobiti
bezuvjetnom predajom Bogu. Odvaja-
upravlja pravim naËelima u svojim ma-
lim duænostima, nije posluπan Bogu ni
u velikim duænostima koje smatra svo-
»OVJEK S JEDNIM TALENTOM
sebi dopuπta u pristupu nevaænim æi-
votnim pojedinostima ponavlja i na
mnogo vaænijim podruËjima. PoËinje se
upravljati prema pravilima na koja je
navikao. I tako se ponovljeni postupci
pretvaraju u navike, navike oblikuju ka-
rakter, a karakter odreuje njegovu sud-
binu i u vremenu i u vjeËnosti.
Jedino se vjernoπÊu u malim duæ-
nostima Ëovjek moæe pripremiti da bu-
de vjeran i u veÊim i odgovornijim slu-
æbama. Bog je Daniela i njegove prija-
telje povezao s velikim ljudima u Babi-
lonu da bi se ti neznaboπci upoznali s
naËelima prave vjere. Usred idolopo-
kloniËkog naroda Daniel je dobio zada-
tak da pokaæe Boæji karakter. Kako se
osposobio da zauzme tako odgovoran,
visok i Ëastan poloæaj? VjernoπÊu u sit-
nicama koje su oblikovale cijeli njegov
æivot! On je proslavio Boga u najmanjim
duænostima i Gospodin je odluËio s nji-
69
doËi za Njega u Babilonu, tako Bog po-
ziva i nas da svjedoËimo za Njega u
danaπnjem svijetu. U najmanjim kao i
u najveÊim æivotnim pitanjima, On oËe-
kuje od nas da ljudima pokaæemo na-
Ëela Njegova kraljevstva.
Krist nam je pruæio primjer paæljivog
pristupanja naizgled nevaænim sitnica-
sve snage svojeg uma i tijela do kraj-
njih granica; a ipak je zapaæao i najma-
nje sitnice u æivotu i u prirodi. Njegove
najpouËnije propovijedi bile su one u
kojima je jednostavnim usporedbama
»OVJEK S JEDNIM TALENTOM
ne potrebe ni svojih najskromnijih slu-
gu. Njegove uπi Ëule su svaki poziv u
pomoÊ. On je osjetio dodir bolesne æe-
ne u mnoπtvu; najnjeæniji dodir vjere
dobivao je Njegov odgovor. Kad je iz
mrtvih uskrisio Jairovu kÊer, podsjetio
je njezine roditelje da joj daju neπto
jesti. Kad se svojom moÊnom silom i
sam podigao iz groba, nije Mu bilo te-
πko paæljivo saviti i staviti na mjesto
platno kojim je bio obavijen.
Kao krπÊani mi smo pozvani na
suradnju s Kristom u djelu spaπavanja
duπa. Na to smo se djelo obvezali zavje-
tom koji smo Mu dali. Zanemariti ovo
djelo znaËi biti nevjeran Kristu. Meu-
tim, da bismo obavili taj posao, mi mo-
ramo slijediti Njegov primjer ukaziva-
nja odane, savjesne paænje naizgled ne-
vaænim pitanjima. U tome je tajna us-
pjeha na svakom podruËju krπÊanskog
napora i utjecaja.
ma koje je od Njega dobio. U svojoj
milosti On je uËinio sve da bismo mi
mogli pokazati da se upravljamo po bo-
ljem planu od onoga po kojemu se up-
ravlja svijet. Mi moramo pokazati nad-
moÊnost u inteligenciji, u razumijeva-
nju, u vjeπtini i znanju zato πto vjeruje-
mo u Boga i u Njegovu moÊ da djeluje
na ljudska srca.
gobrojne darove ne smiju se obeshrab-
riti. Neka se posluæe onim πto im stoji
na raspolaganju, neka pozorno bdiju
nad svakom slabom stranom svojega
karaktera trudeÊi se da je uz pomoÊ
boæanske milosti ojaËaju. U svaki po-
tez u æivotu mi moramo utkati vjernost
i odanost, moramo razvijati osobine ko-
je Êe nam pomoÊi da obavimo zada-
Êu.
marnosti. Mnogi smatraju da su se do-
voljno opravdali i za najveÊe propuste
ako kaæu da su zaboravni. Ali zar ne-
maju i oni, kao i drugi, svoje umne spo-
sobnosti? Ako je tako, onda moraju dis-
ciplinirati svoj um da pamti! Grijeh je
biti zaboravan, grijeh je biti nemaran!
Ukoliko usvojite naviku nemarnosti, la-
ko moæete zanemariti i spasenje svoje
duπe i na kraju ustanoviti da niste spre-
mni za Boæje kraljevstvo.
velikim istinama. PraktiËna poboænost
nosti svakidaπnjeg æivota. Najuzviπenija
vjetno posluπa Boæju rijeË.
zito vjerskim poslom, mnogi smatraju
da æive nekorisnim æivotom; da niπta
ne Ëine na unapreenju Boæjeg kraljev-
stva. Ali oni su u zabludi! Ukoliko se
73
viti, ne smiju optuæivati sebe da su ne-
korisni pripadnici velikog Boæjeg doma-
Êinstva. Ni najskromnije duænosti ne
smiju se zanemariti. Svaki poπteni po-
sao sluæi na blagoslov. Vjernost u ta-
kvom poslu moæe se pokazati kao pri-
prema za veÊe odgovornosti.
oËima kao i najviπa sluæba. Nijedan pri-
log nije malen ukoliko se daje iskrena
srca, s radoπÊu u duπi.
Ma gdje se naπli, Krist vas poziva
da prihvatite svaku duænost koja vam
se pruæa. Ukoliko je to u domu, potru-
dite se dragovoljno i usrdno da vaπ dom
bude ugodno mjesto. Ukoliko ste maj-
ka, odgajajte svoju djecu za Krista. To
je isto toliko rad za Gospodina koliko
i djelo propovjednika za propovjeda-
onicom. Ukoliko vas duænost veæe uz
»OVJEK S JEDNIM TALENTOM
πen kuhar. Pripremajte zdravu, hranji-
vu i ukusnu hranu. I kao πto stavljate
najbolje sastojke u hranu koju kuhate,
uvijek se trudite da i u svojem umu
njegujete najbolje misli. Ukoliko je vaπ
posao da obraujete tlo duπe ili da se
bavite bilo kojim zanatom ili zvanjem,
nastojte postiÊi uspjeh u toj svojoj sa-
daπnjoj duænosti. Neka se vaπe misli ba-
ve onim πto upravo Ëinite. Svakim svo-
jim postupkom predstavljajte Krista.
naπao da je na vaπem mjestu!
Ma koliko malen bio vaπ talenat,
Bog ima mjesta za njega. Taj jedan ta-
lenat, mudro upotrijebljen, obavit Êe
posao koji mu je dodijeljen. VjernoπÊu
u malim duænostima mi trebamo radi-
ti po naËelu zbrajanja, dok Êe Bog raditi
po naËelu mnoæenja. Ti mali darovi pre-
tvorit Êe se u najdragocjenije utjecaje
u Njegovom djelu.
utkana u sve πto Ëinimo, pa i u obavlja-
nje naπih najneznatnijih duænosti. Na
taj Êemo naËin svojim svakidaπnjim ra-
dom pridonositi svojem krπÊanskom
Ljubav prema Njemu ulijevat Êe æivo-
tvornu snagu u sve πto Ëinimo. I tako
Êemo se pravilnom upotrebom svojih
talenata povezati zlatnim lancem s ne-
beskim svijetom. To je znaËenje pravog
posveÊenja; jer posveÊenje se sastoji od
radosnog obavljanja svakidaπnjih duæ-
lji.
im se dodijeli neko veliko djelo. A ako
ne mogu naÊi neki poloæaj dovoljno ve-
lik da zadovolji njihovo Ëastoljublje, ne
ispunjavaju vjerno obiËne æivotne du-
ænosti. Njih one ne zanimaju. Iz dana
u dan propuπtaju prilike da pokaæu svo-
ju vjernost Bogu. I dok Ëekaju na neko
»OVJEK S JEDNIM TALENTOM
vrπeno.
dar tih sluga i zatraæi od njih raËun.”
Kad Gospodin bude traæio obraËun od
svojih slugu, izraËunavat Êe dobitak od
svakog talenta. Prema obavljenom po-
slu ocjenjivat Êe se i karakter svakog
radnika.
lenta vratit Êe Gospodinu povjerene da-
rove, zajedno s dobitkom koji su os-
tvarili. Zasluge neÊe pripisivati sebi. Svi
njihovi talenti bili su im dani na upo-
trebu; oni su ostvarili dobitak, ali do-
bitka ne bi moglo biti bez povjerenih
sredstava. Oni shvaÊaju da su izvrπili
jedino svoju duænost. Kapital je pripa-
dao Gospodinu pa je i dobitak Njegov.
77
bav i svoju milost, bili bi izgubljeni za
vjeËnost.
lente, On hvali i nagrauje radnike kao
da sve zasluge pripadaju samo njima.
Njegovo je lice puno radosti i zadovolj-
stva. Njemu Ëini zadovoljstvo da na njih
izlije svoje blagoslove. Svaku sluæbu i
svaku ærtvu On nagrauje, ne zato πto
bi Mu to bila obveza, veÊ zato πto je
Njegovo srce prepuno ljubavi i njeænosti.
On im kaæe: “Dobro, valjani i vjerni
slugo! Bio si vjeran nad malim, zato Êu
te nad velikim postaviti: Ui u veselje
gospodara svoga!”
sluæbom iz ljubavi moæemo zadobiti bo-
æansko odobravanje. Svaki utjecaj Sve-
toga Duha kojim je odani sluga vodio
ljude na dobro, kojim ih je pribliæio
Bogu, zabiljeæen je u nebeskim knji-
gama. U veliki dan Boæjega suda bit Êe
UMNOÆENI TALENTI
78 DAROVI
djelovao Sveti Duh.
spodara kad u Njegovom kraljevstvu
vide one koji su otkupljeni njihovim za-
laganjem. I oni Êe dobiti prednost da
sudjeluju u Njegovom djelu tamo, jer
su se za to osposobili sudjelujuÊi u Nje-
govom djelu ovdje. Ono πto Êemo biti
na Nebu, bit Êe samo odraz onoga πto
smo sada po karakteru i svetoj sluæbi
ovdje. Krist je rekao o sebi: “Po primje-
ru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da
mu sluæe, nego da on sluæi i da dadne
svoj æivot kao otkup mjesto svih.” (Ma-
tej 20,28) Kristovo djelo na Zemlji sa-
da je Njegovo djelo na Nebu. Naπa na-
grada za to πto radimo s Kristom u
ovom svijetu bit Êe veÊa snaga i veÊa
prednost raditi s Njim u svijetu koji Êe
doÊi.
jedan talenat, reËe: ‘Gospodaru, znajuÊi
79
sijao i kupiπ gdje nisi vijao, pobojah
se, odoh i sakrih svoj talenat u zemlju.
Evo ti πto je tvoje.’”
Tako se ljudi pokuπavaju izgovori-
ti πto zanemaruju Boæje darove. Oni
Boga gledaju kao bezduπnog tiranina
koji nastoji pronaÊi sve njihove pogre-
πke i kazniti ih svojim sudovima. Oni
Ga optuæuju da traæi ono πto nikada
nije dao, da æanje ono πto nikada nije
sijao.
da je tvrd gospodar zato πto traæi nji-
hovo imanje i njihovu sluæbu. Ali mi
ne moæemo dati Bogu niπta πto veÊ nije
Njegovo. Kralj David je rekao: “Od tebe
je sve, i iz tvojih ruku primivπi, dali
smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) Sve pri-
pada Bogu, ne samo stvaranjem, veÊ i
otkupljenjem. Svi blagoslovi u ovom æi-
votu i u æivotu koji Êe doÊi izlijevaju
se na nas s peËatom kriæa na Golgoti.
UMNOÆENI TALENTI
80 DAROVI
gospodar i da æanje gdje nije sijao.
Gospodar ne odbija optuæbu zlog
sluge iako je nepravedna; On se sluæi
njome da bi mu dokazao da se njego-
vo ponaπanje ne moæe opravdati. Bilo
je putova i naËina da se talenat iskori-
sti i donese dobitak svojem vlasniku.
Zato gospodar kaæe: “Prema tome si
morao moj novac uloæiti kod mjenja-
Ëa, kako bih ja nakon povratka uzeo
svoje kamate.”
manje ni viπe od onoga πto nam je omo-
guÊio da postignemo. On na ramena
svojih slugu ne stavlja terete koje oni
ne mogu nositi. “Jer dobro zna kako
smo sazdani, spominje se da smo pra-
πina.” (Psalam 103,14) Sve πto On traæi
od nas, boæanskom miloπÊu mi moæe-
mo uËiniti.
ga Êe se viπe iskati.” (Luka 12,48) Mi
81
jotu manje nego πto smo bili sposobni
uËiniti. Gospodin vrlo toËno odmjera-
va svaku priliku za sluæbu. Neiskori-
πtene sposobnosti isto Êe se tako unijeti
u obraËun kao i iskoriπtene. Za sve πto
smo mogli postati pravilnom upotre-
bom naπih talenata, Bog Êe nas pozvati
na odgovornost. Nama Êe se suditi i
za ono πto smo trebali uËiniti, a nismo,
jer se nismo posluæili svojom sposob-
noπÊu da proslavimo Boga. »ak i da ne
izgubimo vjeËni æivot, u vjeËnosti Êe-
mo shvatiti posljedice naπih neupotri-
jebljenih talenata. Svako znanje koje
smo mogli steÊi, svaka sposobnost ko-
ju smo mogli razviti, a nismo, pokazat
Êe se kao vjeËni gubitak.
Ali kad se potpuno predamo Bogu,
kad u svojem radu slijedimo Njegove
upute, On sebe smatra odgovornim za
uspjeh. On ne æeli da nagaamo kakav
UMNOÆENI TALENTI
82 DAROVI
uspjeh, jer suraujemo s Onim tko ne
zna za poraz!
bosti i nesposobnosti. Time bismo sa-
mo pokazali da nemamo povjerenja u
Boga i da odbacujemo Njegovu RijeË.
Kad gunamo zbog svojih tereta ili od-
bijamo odgovornosti koje nam je dao,
mi zapravo govorimo da je On tvrd go-
spodar, da od nas zahtijeva ono za πto
nam nije dao dovoljno snage.
»esto smo skloni proglasiti dræanje
lijenog sluge skromnoπÊu. Ali istinska
skromnost izgleda potpuno drugaËije.
ramo biti patuljci po umnim sposob-
nostima, bez æelje za napredovanjem,
da se moramo kukaviËki odnositi pre-
ma æivotu i izbjegavati terete i odgo-
vornosti zbog straha da ih neÊemo us-
pjeπno nositi. Istinska skromnost osla-
83
va Njegove namjere.
bere. Katkad se Bog koristi najskrom-
nijim oruem da obavi najveÊi posao
jer se Njegova snaga najbolje otkriva
u ljudskoj slabosti. Mi imamo svoja mje-
rila i po njima neπto proglaπavamo
velikim, a neπto malim; ali Bog se ne
upravlja po naπim pravilima. Mi ne smi-
jemo zamiπljati da je ono πto nama iz-
gleda veliko istodobno veliko i za Boga;
ili da je ono πto smo mi proglasili ma-
lim, malo i za Njega. Nije nama pre-
puπteno da ocjenjujemo svoje talente
ili da biramo svoj posao. Mi trebamo
preuzimati terete koje nam je Bog na-
mijenio, nositi ih zbog Njega i uvijek
se Njemu obraÊati kad nam je potreban
predah. Bez obzira na vrstu posla, Boga
slavimo radosnom sluæbom od cijelog
srca. Njemu je drago kad svoje odgo-
vornosti nosimo zahvalno, radosni πto
UMNOÆENI TALENTI
84 DAROVI
govi suradnici.
Oduzeti talenat
“Dakle: oduzmite mu taj talenat i po-
dajte ga onomu koji ima deset talena-
ta!” Ovim rijeËima, kao i kad je na-
graivan vjerni sluga, nagovijeπtena je
ne samo moguÊnost nagrade na kona-
Ënom sudu, nego i proces postupnog
nagraivanja prema zasluzi joπ u ovom
æivotu. Kako je to u svijetu prirode,
tako je i u duhovnom svijetu; svaka ne-
upotrijebljena sposobnost postajat Êe
Kad se upotrijebe za opÊi blagoslov, Bo-
æji darovi se umnoæavaju. Kad se za-
kopaju da bi sluæili jedino vlasniku,
85
tko odbije dijeliti ono πto je primio,
uvidjet Êe na kraju da i nema πto dije-
liti. On se pokorio procesu koji Êe sva-
kako oslabiti i na kraju potpuno uniπ-
titi sposobnosti njegove duπe.
zadovolji svoje sebiËne probitke, uÊi u
radost svojega gospodara. Takvi ne mo-
gu sudjelovati u radosti nesebiËne lju-
bavi. Takvi nisu ni osposobljeni za æi-
vot u nebeskim stanovima. Oni ne bi
znali cijeniti neporoËno ozraËje ljubavi
koja proæima Nebo. Glasovi anela i
glazba njihovih harfi ne bi ih zadovoljili.
Njihovom bi umu nauk Neba bio ne-
rjeπiva zagonetka.
dili za Krista, koji su lutali tamo-amo
odbacujuÊi sve odgovornosti, misleÊi sa-
mo na sebe, zadovoljavajuÊi samo sebe,
bit Êe izvedeni pred Suca cijele Zem-
ODUZETI TALENAT
86 DAROVI
Bit Êe im izreËena ista presuda.
Mnogi meu onima koji tvrde da
su krπÊani zanemaruju Boæje zahtjeve,
a nisu ni svjesni koliko je to opasno.
Oni znaju da hulitelji, ubojice i preljub-
nici zasluæuju kaznu. Meutim, budu-
Êi da uæivaju u vjerskim obredima i da
vole sluπati propovijedanje Evanelja,
misle da su krπÊani. Iako su cijeli æivot
proveli brinuÊi se samo o sebi, bit Êe
isto toliko iznenaeni kao i lijeni slu-
ga kad Ëuju presudu: “Dakle: oduzmite
mu taj talenat!” SliËno Æidovima, i oni
se varaju da imaju pravo na sebiËno
uæivanje u dobivenim blagoslovima um-
jesto da ih podijele s drugima.
Mnogi koji ne sudjeluju u krπÊan-
skim naporima izgovaraju se da su ne-
sposobni za rad. Meutim, je li ih Bog
uËinio nesposobnima? Ne, nipoπto! Ta
nesposobnost je posljedica njihove ne-
aktivnosti i njihove hotimiËne odluke.
87
Êaju posljedice presude: “Dakle: oduz-
mite mu taj talenat!” Trajno zanemari-
vanje primljenih talenata uguπilo je u
njima glas Svetoga Duha koji je jedini
izvor svjetla. Presuda: “Nekorisnog slu-
gu bacite van, u tamu, gdje Êe biti plaË
i πkrgut zuba”, nebeskim peËatom zape-
ËaÊuje izbor koji su sami naËinili, izbor
kojim su odredili svoju vjeËnu sudbi-
nu.
Darovi Svetoga Duha ........................ 8
Umnoæeni talenti ............................ 76
Oduzeti talenat ............................... 84