1

Ellen G. White

Darovi

2 DAROVI

Nakladnik

ZNACI VREMENA

znaci-vremena.com

Izvornik

Christ’s Object Lessons

By Ellen G. White

Urednik

Mario ©ijan

Prijevod

Milan ©uπljiÊ

Lektura

Marijan MalaπiÊ

Prijelom

Miroslav VukmaniÊ

Tisak

ZNACI VREMENA

Zagreb 2015.

3

Ellen G. White

Darovi

4 DAROVI

CIP zapis dostupan u raËunalnom

katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice

u Zagrebu pod brojem 000912776

www.nsk.hr

ISBN 978-953-183-236-6

Biblijski tekstovi navedeni su

prema izdanju KrπÊanske sadaπnjosti,

Zagreb 1999.

5

Isusova usporedba otalentima

Na Maslinskoj gori Krist je sa svo-

jim uËenicima razgovarao o svojem dru-

gom dolasku na svijet. Naveo je i neko-

liko znakova koji Êe pokazati kada Nje-

gov dolazak bude blizu i pozvao svoje

uËenike da budu budni i spremni. Po-

novo je izgovorio upozorenje: “Dakle:

bdijte, jer ne znate ni dana ni Ëasa!”

Zatim je pokazao πto znaËi iπËekivati

Njegov dolazak. Vrijeme se mora pro-

voditi ne u besposlenom Ëekanju, veÊ

u marljivom radu. To je pouka koju je

izrekao u ovoj usporedbi o talentima.

Ovako je zapoËeo svoje izlaganje:

“Kraljevstvo je nebesko kao Ëovjek koji,

polazeÊi u tuinu, dozva sluge te im pre-

dade imovinu svoju. Jednome dade pet

talenata, drugome dva, treÊemu jedan:

6 DAROVI

svakomu prema njegovoj sposobnosti.

I zatim otputova.” (Matej 25,14.15)

»ovjek koji je otputovao u daleku

zemlju prikazuje Krista koji Êe, vrlo br-

zo poπto bude ispriËao ovu usporedbu,

morati napustiti Zemlju i otiÊi na Nebo.

Sluge u usporedbi prikazuju Kristove

sljedbenike. Mi ne pripadamo sebi. Mi

smo “kupljeni” (1. KorinÊanima 6,20),

za nas je plaÊena visoka cijena. “Znajte

da niste otkupljeni neËim raspadljivim

— srebrom ili zlatom — od svoga bez-

vrijednog, od otaca baπtinjenog naËina

æivota, nego skupocjenom krvi Krista”

(1. Petrova 1,18.19); “da æivi ne æive

viπe za same sebe, nego za onoga koji

je umro i uskrsnuo za njih” (2. KorinÊa-

nima 5,15).

Svi su ljudi otkupljeni tom beskraj-

nom cijenom. IstresajuÊi cjelokupnu riz-

nicu Neba na ovaj svijet, dajuÊi nam

u Kristu cijelo Nebo, Bog je otkupio

volju, osjeÊaje, um i duπu svakog po-

7

jedinog ljudskog biÊa. Bilo da su vjer-

nici ili nevjernici, svi ljudi su po ovoj

osnovi Gospodnja imovina. Svi su po-

zvani da obavljaju sluæbu za Njega, i

u veliki dan suda od svih Êe se traæiti

da poloæe raËun o tome kako su odgo-

vorili na ovaj poziv.

Meutim, Boæje zahtjeve nisu pri-

znali svi ljudi. Samo oni koji govore da

su prihvatili Kristovu sluæbu prikaza-

ni su kao Njegovi sluge.

Kristovi sljedbenici su otkupljeni da

sluæe. Naπ Gospodin govori da je sluæba

istinski cilj æivota. Sam je Krist bio rad-

nik i zato svim svojim sljedbenicima

odreuje æivot sluæbe — sluæbe Bogu i

bliænjima. Ovdje je Krist iznio svijetu

uzviπenije shvaÊanje æivota nego πto ga

je svijet ikada Ëuo. Kad æivi da bi sluæio

drugima, Ëovjek uspostavlja vezu s Kri-

stom. Tako zakon sluæbe postaje karika

koja nas povezuje s Bogom i naπim bliæ-

njima.

ISUSOVA USPOREDBA O TALENTIMA

8 DAROVI

Svojim slugama Krist je povjerio

“svoju imovinu” — ono πto valja upo-

trijebiti za Njega. On je dao svakom

Ëovjeku njegov posao. Svaki Ëovjek ima

svoje mjesto u vjeËnom nebeskom pla-

nu. Svaki treba raditi zajedno s Kristom

na spasenju duπa. Isto je tako sigurno

da nam je pripremljeno mjesto u ne-

beskim stanovima, kao πto je sigurno

da nam je ovdje na Zemlji odreeno

posebno mjesto da radimo za Boga.

Darovi Svetoga Duha

Talenti koje je Krist povjerio svojoj

Crkvi posebno prikazuju darove i bla-

goslove koje donosi Sveti Duh. “Jedno-

mu se po Duhu daje mudrost, drugo-

mu znanje — po istom Duhu; jednomu

se daje vjera u istom Duhu, drugomu

dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu;

jednomu moÊ Ëudesa, drugomu dar

proricanja; jednomu sposobnost razli-

9

kovanja duhova, drugomu razliËiti je-

zici, a treÊemu dar tumaËenja jezika.

A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to

razdjeljuje svakomu kako hoÊe.” (1. Ko-

rinÊanima 12,8-11) Ne primaju svi ljudi

isti dar, ali je svakom UËiteljevom sluzi

obeÊan neki dar Duha.

Prije nego πto je napustio uËenike,

Krist “dahne u njih i reËe im: ‘Primite

Duha Svetoga!’” (Ivan 20,22) ObeÊao im

je: “Evo, ja Êu poslati na vas ono πto

je Otac moj obeÊao.” (Luka 24,49) Na-

kon Njegovog uznesenja oni su ovaj dar

primili u svoj njegovoj punini. Tek kad

su se uËenici vjerom i molitvom potpu-

no pokorili Njegovom djelovanju, doπlo

je do izlijevanja Svetoga Duha. I tada

su u posebnom smislu dobra Neba bila

povjerena Kristovim sljedbenicima. “Uz-

lazeÊi u visinu odvede zarobljenike; da-

de ljudima darove. ... A svakom pojedin-

cu od nas dana je milost po onoj mjeri

po kojoj je Krist htio dati svoj dar.” (Efe-

DAROVI SVETOGA DUHA

10 DAROVI

æanima 4,8.7) “A sve to Ëini jedan te

isti Duh koji to razdjeljuje svakomu ka-

ko hoÊe.” (1. KorinÊanima 12,11) Daro-

vi su veÊ naπi u Isusu Kristu, ali njihovo

stvarno dobivanje ovisi o naπem prima-

nju Boæjega Duha.

ObeÊanje Duha ne cijeni se onako

kako bi trebalo. Njegovo ispunjenje ne

ostvaruje se onako kako bi moglo. Up-

ravo zato πto joj nedostaje Svetoga Du-

ha, evaneoska sluæba je izgubila sna-

gu. Na raspolaganju mogu stajati obra-

zovanje, talenti, rjeËitost i svaka priro-

dna i steËena sposobnost; ali bez pri-

sutnosti Svetoga Duha nijedno srce ne-

Êe biti dirnuto, nijedan greπnik zado-

biven za Krista. S druge strane, kad bi

se povezali s Kristom, kad bi primili

darove Svetoga Duha, i najsiromaπniji

i najneukiji Njegovi uËenici imali bi sna-

gu da utjeËu na srca. Bog bi ih uËinio

provodnicima preko kojih bi se πirio

najviπi utjecaj u svemiru.

11

Drugi daroviPosebni darovi Duha nisu samo ta-

lenti spomenuti u ovoj usporedbi. Nji-

ma su obuhvaÊeni svi darovi i sve spo-

sobnosti, bilo naslijeene ili steËene,

tjelesne ili duhovne. Svi se moraju upo-

trijebiti u Kristovoj sluæbi. Kad posta-

nemo Kristovi uËenici, mi se predajemo

Njemu sa svime πto jesmo i πto imamo.

Te darove On nam vraÊa oËiπÊene i op-

lemenjene da bi se upotrijebili Njemu

na slavu i na blagoslov naπim bliænji-

ma.

Bog svakom Ëovjeku daje darove,

“svakomu prema njegovoj sposobnosti”.

Talenti se ne dijele nasumce. Onaj koji

ima sposobnosti da iskoristi pet talena-

ta, dobiva pet. Onaj koji moæe upotri-

jebiti dva, dobiva samo dva. Onaj koji

se moæe mudro posluæiti samo jednim,

dobiva jedan. Nitko ne treba jadikovati

πto nije dobio veÊe darove; jer Onaj koji

ih je dao svakom Ëovjeku proslavlja se

DRUGI DAROVI

12 DAROVI

u istoj mjeri koriπtenjem svakog dara,

bilo maloga ili velikoga. Onaj koji je

dobio pet talenata duæan je donijeti do-

bitak od pet; onaj koji je dobio jedan,

samo od jednoga. Bog oËekuje da Mu

Ëovjek uzvrati “po onome πto ima, a

ne po onome Ëega stvarno nema” (2.

KorinÊanima 8,12).

Onaj koji je primio “pet talenata

ode i poËe raditi s njima te zaradi i

drugih pet. Isto tako onaj koji primi

dva talenta zaradi druga dva.”

Talenti, ma koliko bili malobrojni,

moraju se upotrijebiti. Pitanje koje bi

nas trebalo najviπe zabrinjavati ne gla-

si: Koliko sam primio? veÊ: ©to sam uËi-

nio s onim πto sam primio? Razvijanje

svih naπih sposobnosti naπa je prva du-

ænost prema Bogu i naπim bliænjima.

Onaj tko ne raste svakodnevno u spo-

sobnostima i korisnosti, ne ispunjava

svrhu æivota. IspovijedajuÊi rijeËima svo-

ju vjeru u Krista, mi smo se zavjetovali

13

da Êemo postiÊi sve πto se moæe u radu

za UËitelja i zato moramo razvijati svaku

svoju sposobnost do najviπe mjere savr-

πenstva, da bismo uËinili najviπe dobra

za koje smo sposobni.

Gospodin ima veliko djelo koje se

mora obaviti i On Êe u buduÊem æivotu

najviπe pruæiti onima koji su se najvi-

πe zaloæili u vjernoj, dragovoljnoj slu-

æbi u ovom æivotu. Gospodin sâm bira

svoja orua i svakog im dana u razliËi-

tim okolnostima pruæa priliku da se do-

kaæu u Njegovom velikom djelu. U sva-

kom istinskom naporu da se ostvari

Njegov plan On upoπljava svoja orua,

ne zato πto su savrπena, veÊ zato da u

suradnji s Njim steknu savrπenstvo.

Bog Êe primiti jedino one koji od-

luËno teæe za visokim ciljevima. On sva-

ko ljudsko orue obvezuje da postig-

ne najviπe πto moæe. Od svih se zahti-

jeva moralno savrπenstvo. Nikada ne

smijemo sniæavati mjerila pravednosti

DRUGI DAROVI

14 DAROVI

da bismo se prilagodili naslijeenim ili

steËenim sklonostima prema zlu. Mo-

ramo shvatiti da je nesavrπenost karak-

tera grijeh. Sve pravedne osobine ka-

raktera imaju svoj izvor u Bogu i tvo-

re u Njemu savrπenu, skladnu cjelinu,

pa svatko tko primi Krista kao svojeg

Spasitelja ima prednost da dobije te iste

osobine.

Oni koji æele biti Boæji suradnici,

moraju se truditi da svaki organ svojeg

tijela i svaku sposobnost uma dovedu

do savrπenstva. Istinsko obrazovanje jest

pripravljanje svih tjelesnih, umnih i mo-

ralnih snaga za obavljanje svake duæ-

nosti; to je uvjeæbavanje tijela, uma i

duπe za boæansku sluæbu. To je odgoj

koji Êe zadræati svoju vrijednost i u vje-

Ënom æivotu.

Od svakog krπÊanina Gospodin zah-

tijeva da se usavrπava u uspjeπnosti i

sposobnosti na svakom podruËju. Krist

nam je unaprijed dao plaÊu, svojom

15

krvlju i svojim patnjama, da Mu moæe-

mo dragovoljno sluæiti. Krist je doπao

na naπ svijet da bi nam pruæio primjer

kako treba raditi i kakav se duh mora

unositi u rad. On æeli da razmiπljamo

kako bismo najbolje unaprijedili Nje-

govo djelo i proslavili Njegovo ime u

svijetu dajuÊi ipak najveÊu Ëast i naj-

veÊu ljubav i odanost Ocu koji je “tako

ljubio svijet da je dao svoga jedinoro-

enog Sina da ne pogine ni jedan koji

u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”

(Ivan 3,16).

Meutim, Krist nije nikad uvjeravao

da se savrπenstvo karaktera moæe lako

postiÊi. Plemenit, svestran karakter ne

moæe se naslijediti. On se ne pojavljuje

sluËajno. Plemenit karakter izgrauje se

osobnim naporima, zaslugom i miloπ-

Êu Isusa Krista. Bog daje talente i snagu

uma; mi oblikujemo karakter. On se ob-

likuje u oπtrim, æestokim borbama sa

samim sobom. Bitka za bitkom mora

DRUGI DAROVI

16 DAROVI

se voditi protiv naslijeenih sklonosti.

Mi moramo sami sebe strogo ispitiva-

ti i ne dopuπtati da ijedna nepovoljna

karakterna osobina ostane nepoprav-

ljena.

Neka nitko ne kaæe: Ja nisam spo-

soban popraviti nedostatke svojeg ka-

raktera! Ukoliko doete do takvog za-

kljuËka, sigurno neÊete uspjeti u borbi

za vjeËni æivot. Nesposobnost se krije

jedino u vaπoj volji! Ukoliko ne budete

htjeli pobijediti, neÊete ni moÊi pobije-

diti! Stvarnu poteπkoÊu stvara vam vaπe

pokvareno i neposveÊeno srce i vaπa ne-

spremnost da se pokorite Boæjoj vlasti.

Mnogi koje je Bog osposobio da

obave izvanredno djelo postiæu vrlo ma-

lo, jer i pokuπavaju malo. TisuÊe pro-

laze kroz ovaj æivot kao da nemaju ni-

kakvog odreenog cilja za koji bi vri-

jedilo æivjeti, nikakvog mjerila koje bi

vrijedilo dostiÊi. Takvi Êe primiti nagra-

du razmjernu svojim djelima.

17

Imajte na umu da se nikada neÊete

popeti na veÊu visinu nego πto ste sa-

mi odluËili. I zato postavite svoje ciljeve

visoko i penjite se prema vrhu ljestvi-

ce napredovanja korak po korak, Ëak

i uz bolne napore, uz samoodricanja i

ærtve. Nemojte niËemu dopustiti da vas

zadræi. Mreæe sudbine nisu tako gusto

isprepletene oko svakog Ëovjeka da bi

on morao biti i bespomoÊan i nesigu-

ran. Nepovoljne okolnosti trebaju vas

potaknuti na Ëvrstu odluËnost da svla-

date svaku prepreku. Kad svladate pr-

vu prepreku, osjetit Êete veÊu sposob-

nost i hrabrost da krenete dalje. Poi-

te odluËno u pravom smjeru i okolnosti

Êe se naÊi na vaπoj strani umjesto da

budu protiv vas.

OdluËite razviti svaku pozitivnu

osobinu karaktera na slavu svojeg UËi-

telja. Na svakom stupnju izgradnje svo-

jeg karaktera trudite se da ugodite Bo-

gu. To svakako moæete postiÊi; jer i He-

DRUGI DAROVI

18 DAROVI

nok je ugodio Bogu iako je æivio u po-

kvareno doba. I danas, u naπe vrijeme,

ima mnogo Henoka.

Nastupite kao Daniel, taj vjerni dr-

æavnik, Ëovjek kojega nijedna kuπnja

nije mogla pokvariti. Nemojte razoËa-

rati Onoga koji je dao svoj æivot da

izbriπe vaπe grijehe. On kaæe: “Jer bez

mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan

15,5) Imajte to na umu! Iako ste uËinili

pogreπku, vi moæete postiÊi pobjedu

ukoliko sagledate svoje pogreπke i shva-

tite ih kao znakove upozorenja. Na taj

Êete naËin poraze pretvoriti u pobje-

de, razoËarati neprijatelja i proslaviti

svojeg Otkupitelja.

Karakter oblikovan po uzoru na bo-

æansku sliku jedino je blago koje s ovo-

ga svijeta smoæemo ponijeti na Nebo.

Oni koji su u ovom svijetu bili u Kri-

stovoj πkoli, ponijet Êe sva svoja du-

hovna dostignuÊa u svoje nebeske sta-

nove. Ali i na Nebu Êe se nastaviti usa-

19

vrπavati. Kako je, prema tome, vaæan

razvoj karaktera u ovom æivotu!

Nebeske sile suraivat Êe s ljudskim

oruima koja odluËno i s vjerom poku-

πavaju dostiÊi savrπenstvo karaktera koje

Êe im omoguÊiti da dostignu i savrπen-

stvo u djelima. Svakomu tko se ukljuËi

u ovo djelo Krist kaæe: “Ja ti stojim s

desne strane da ti pomognem.”

Kad ljudska volja surauje s Boæjom

voljom, postaje svemoÊna. Neka se sve

πto treba Ëiniti po Njegovoj zapovije-

di uËini u Njegovoj snazi. Sve Njegove

zapovijedi istodobno osposobljavaju da

se zapovijed i izvrπi.

Umne sposobnosti

Bog zahtijeva od nas da uvjeæbava-

mo svoje umne sposobnosti. On æeli

da Njegovi sluge imaju viπu inteligen-

ciju i oπtriju moÊ prosuivanja od onih

koji ne mare za Njega. Bog je nezado-

UMNE SPOSOBNOSTI

20 DAROVI

voljan onima koji su previπe nemarni

ili lijeni da neπto postignu ili da pro-

dube svoje znanje. Gospodin nas po-

ziva da Ga ljubimo svim svojim srcem,

cijelom svojom duπom, svom svojom

snagom i svim svojim umom. Upravo

nam to nameÊe veliku obvezu da ra-

zvijemo svoj um u punoj mjeri da bi-

smo mogli upoznati i voljeti svojega

Stvoritelja.

©to su naπe umne sposobnosti raz-

vijenije i πto ih potpunije pokorimo vla-

sti Svetoga Duha, to Êemo biti uspjeπ-

nije upotrijebljeni u Boæjoj sluæbi. Ne-

obrazovanog Ëovjeka, koji je posveÊen

Bogu i koji Ëezne da bude na blagoslov

drugima, Gospodin moæe upotrijebiti

u svojoj sluæbi i On Êe to i uËiniti.

Meutim, oni koji gaje isti duh posve-

Êenja a uæivaju prednosti temeljnog

obrazovanja, mogu obaviti daleko viπe

posla za Krista jer se nalaze u daleko

povoljnijem poloæaju.

21

Gospodin æeli da postignemo πto

viπe obrazovanje, ali s ciljem da svoje

znanje prenosimo na druge. Nitko ne

zna gdje Êe ili kako biti pozvan da radi

ili govori za Boga. Jedino naπ nebeski

Otac zna kako Êe upotrijebiti Ëovjeka.

Pred nama su moguÊnosti koje naπa

slaba vjera ne moæe sagledati. Zato mo-

ramo tako razvijati svoje umne sposob-

nosti da moæemo, ukoliko bude potre-

bno, istine Njegove RijeËi tako iznositi,

Ëak i pred najviπim autoritetima na Ze-

mlji, da se proslavi Boæje ime. Ne smi-

jemo dopustiti da nam promakne niti

jedna jedina prilika da se umno ospo-

sobimo za rad u Boæjem djelu.

Neka se mladi kojima je potrebno

obrazovanje odluËno bace na posao da

ga steknu. Ne Ëekajte da vam se pruæi

prilika; sami je sebi stvorite. Iskoristite

svaku moguÊnost koja vam se pruæa.

NauËite se πtedljivosti. Ne troπite svoja

sredstva na zadovoljavanje apetita ili na

UMNE SPOSOBNOSTI

22 DAROVI

traæenje uæitaka. OdluËno se bacite na

posao da postanete upravo onako ko-

risni i uspjeπni u Boæjoj sluæbi kao πto

On to od vas traæi. Budite temeljiti i

vjerni u svemu πto poduzimate. Iskori-

stite svaku moguÊnost koja vam se pru-

æa da ojaËate svoje umne sposobnosti.

Poveæite prouËavanje knjiga s korisnim

tjelesnim radom tako da odanim zala-

ganjem, budnoπÊu i molitvom steknete

mudrost koja dolazi s Neba. Tako Êete

sebi osigurati svestrano obrazovanje. To

Êe povoljno utjecati i na vaπ karakter,

ojaËati vaπ utjecaj na bliænje i osposo-

biti vas da ih povedete putem poπtenja

i svetosti.

Mnogo bi se viπe moglo postiÊi u

djelu samoobrazovanja kad bismo sa-

gledali sve svoje prilike i prednosti. Is-

tinsko obrazovanje mnogo je viπe od

onoga πto ga πkole mogu dati. Iako se

prouËavanje znanosti ne smije zanema-

riti, postoji i viπe obrazovanje koje se

23

moæe steÊi jedino kad se uspostavi æi-

votna veza s Bogom. Neka se svaki uËe-

nik prihvati svoje Biblije i tako poveæe

s velikim UËiteljem. Neka se um uvjeæ-

ba i nauËi redu da bi se mogao suoËiti

s teπkim problemima prilikom potrage

za boæanskom istinom.

Oni koji Ëeznu za znanjem da bi

mogli biti na blagoslov bliænjima, i sami

Êe primiti blagoslov od Boga. ProuËa-

vanje Njegove RijeËi natjerat Êe njihove

umne snage na ozbiljnu djelatnost. DoÊi

Êe do πirenja i razvijanja sposobnosti

i um Êe steÊi novu snagu i djelotvor-

nost.

Vladanje sobom mora krasiti svako-

ga tko æeli raditi za Boga. Time Êe se

postiÊi viπe nego rjeËitoπÊu ili najsjajni-

jim sposobnostima. ProsjeËan um, uko-

liko se disciplinira, moæe postiÊi dale-

ko viπe i obaviti odgovornije djelo nego

visokoobrazovan um i najveÊi talent

ukoliko se nije nauËio samosvladavanju.

UMNE SPOSOBNOSTI

24 DAROVI

UmijeÊe govoraUmijeÊe govora je sposobnost koju

treba marljivo njegovati. Od svih darova

koje smo primili od Boga, nijedan ne

moæe donijeti veÊe blagoslove od ovo-

ga. Svojim glasom mi osvjedoËujemo

i uvjeravamo, njime upuÊujemo moli-

tve i hvale Bogu, njime govorimo dru-

gima o Otkupiteljevoj ljubavi. Kako je,

onda, vaæno da taj dar tako izvjeæba-

mo da bude πto uspjeπniji u sluæbi do-

bra.

Njegovanje i pravilna upotreba gla-

sa jako se zanemaruje; to Ëine Ëak i

vrlo inteligentni ljudi koji se bave krπ-

Êanskim djelatnostima. Mnogi govore

ili Ëitaju tako tiho ili tako brzo da ih

nitko ne moæe lako razumjeti. Neki ima-

ju teæak naglasak ili nerazgovijetan iz-

govor; drugi govore visokim, oπtrim i

reskim glasom koji para uπi sluπatelja.

Tekstovi, pjesme, izvjeπtaji i drugi spisi

koji se iznose pred javnoπÊu katkad se

25

Ëitaju na takav naËin da se ne mogu

razumjeti ili da se potpuno potkopa nji-

hova snaga i utjecaj.

To je zlo koje se moæe i mora po-

praviti. O tome nam i Biblija daje upu-

te. O levitima koji su u Ezrine dane Ëi-

tali Bibliju narodu, zapisano je: “I Ëitahu

knjigu, zakon Boæji, razgovijetno, i raz-

lagahu smisao, te se razumijevaπe πto

se Ëitaπe.” (Nehemija 8,8 — DK)

Kad bismo uloæili ozbiljan napor,

svi bismo mogli nauËiti Ëitati razumljivo

i govoriti punim, jasnim, ugodnim gla-

som, na izraæajan i dojmljiv naËin. »i-

neÊi tako, mogli bismo u velikoj mjeri

poveÊati svoju uspjeπnost u Kristovoj

sluæbi.

Svaki je krπÊanin pozvan da drugi-

ma objavi neistraæivo Kristovo bogat-

stvo; zato se i mora truditi da postig-

ne savrπenstvo u umijeÊu govora. On

Boæju rijeË mora prikazati na takav na-

Ëin da za nju zainteresira svoje sluπa-

UMIJE∆E GOVORA

26 DAROVI

telje. Bog ne æeli da Njegova ljudska

orua budu neotesana. Nije po Njego-

voj volji da Ëovjek umanji ili Ëak oslabi

nebeski mlaz vode æivota koja kroz nje-

ga teËe u svijet.

Potrebno je da se ugledamo na Isu-

sa koji je naπ savrπeni uzor; moramo

moliti za pomoÊ Svetoga Duha i Nje-

govom se snagom truditi da svaki svoj

organ osposobimo za savrπeno djelo.

Posebno se to odnosi na one koji

su pozvani da obavljaju javnu sluæbu.

Svaki propovjednik i svaki uËitelj tre-

ba imati na umu da ljudima prenosi po-

ruku koja ima vjeËnu vrijednost. Izgo-

vorena istina sudit Êe im u veliki dan

konaËnog obraËuna. Ima duπa kod ko-

jih Êe naËin na koji se vijest iznosi od-

luËiti hoÊe li je prihvatiti ili odbaciti.

Potrudimo se, onda, da se rijeË tako

izgovara da utjeËe na razum i da dje-

luje na srce. Ona se mora izgovarati

polako, jasno i sveËano, a ipak sa svom

27

ozbiljnoπÊu koju njezina vaænost zah-

tijeva.

Pravilno njegovana sposobnost go-

vora i sluæenja njime dolazi do izraæaja

na svim podruËjima krπÊanskog djelova-

nja; ona utjeËe na æivot u domu i na

sve meusobne odnose. Mi se moramo

naviknuti govoriti ugodnim tonom, slu-

æiti se Ëistim i pravilnim jezikom i lju-

baznim i susretljivim rijeËima. Blage,

ljubazne rijeËi su kao rosa i kao osvje-

æavajuÊa kiπa duπi. Pismo kaæe o Kristu

da je ljubaznost tekla s Njegovih usa-

na i da je znao “rijeËju krijepiti umor-

ne” (Izaija 50,4). Gospodin nas poziva:

“Neka vaπa rijeË bude ljubezna, solju

zaËinjena!” (Koloπanima 4,6) “Nikakva

ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta,

nego samo korisna za izgradnju gdje

je potrebno, da iskaæe dobroËinstvo slu-

πateljima.” (Efeæanima 4,29)

Kad nastojimo popraviti ili refor-

mirati druge, moramo pozorno birati

UMIJE∆E GOVORA

28 DAROVI

rijeËi. One mogu biti miris æivota na

æivot ili smrti na smrt. UpuÊujuÊi ukor

ili savjet, mnogi sebi dopuπtaju da go-

vore oπtro i æestoko, da se sluæe rije-

Ëima koje neÊe donijeti ozdravljenje ra-

njenoj duπi. Takvim loπe izabranim iz-

razima duπa se razdraæuje i vrlo Ëesto

navodi na pobunu. Svi oni koji æele za-

stupati naËela istine, trebaju biti poma-

zani nebeskim uljem ljubavi. U svim

okolnostima ukor se mora izgovarati s

ljubavlju, i tek tada Êe naπe rijeËi iza-

zivati promjenu, a neÊe razdraæivati.

Krist Êe nam u tome dati snagu i silu

svojim Svetim Duhom. To je Njegovo

djelo.

Nijednu rijeË ne smijemo izgovoriti

nepromiπljeno. Nikakva zla rijeË, nika-

kav ruæan izraz, nikakva osorna ili dvo-

smislena primjedba ne smiju siÊi s usa-

na onoga koji slijedi Krista. Apostol Pa-

vao, piπuÊi nadahnut Svetim Duhom,

kaæe: “Nikakva ruæna rijeË neka ne izla-

29

zi iz vaπih usta.” (Efeæanima 4,29) Ru-

æna rijeË ne oznaËava samo nepristoj-

ne izraze, veÊ svaku rijeË suprotnu sve-

tim naËelima i Ëistoj, neokaljanoj religi-

ji. U ruæne rijeËi ukljuËeni su i svi po-

kvareni nagovjeπtaji i prikrivena zlona-

mjerna podmetanja. Takve rijeËi, uko-

liko im se smjesta ne odupremo, mogu

dovesti do velikih grijeha.

Svakoj obitelji, svakom pojedinaË-

nom krπÊaninu povjerena je duænost da

stane na put pokvarenom govoru. Kad

se naemo u druπtvu onih koji se upu-

πtaju u nerazborite razgovore, naπa je

duænost da promijenimo predmet raz-

govora ako to ikako moæemo. Uz po-

moÊ Boæje milosti trebamo neopazice

ubaciti rijeË ili zapoËeti temu koja Êe

razgovor prebaciti na koristan kolosi-

jek.

Roditeljska je duænost da svoju dje-

cu pouËe pravilnim navikama u govo-

ru. Najbolja πkola za ovu vrstu poduke

UMIJE∆E GOVORA

30 DAROVI

jest æivot u domu. Od najranijih godina

djecu treba pouËavati da govore s po-

πtovanjem i ljubavlju kad se obraÊaju

svojim roditeljima i jedno drugome. Mo-

raju nauËiti da jedino rijeËi pune lju-

baznosti, istine i neporoËnosti smiju si-

laziti s njihovih usana. Neka i sami ro-

ditelji svakog dana budu uËenici u Kri-

stovoj πkoli. Tek tada Êe rijeËju i pri-

mjerom moÊi nauËiti svoju djecu da iz-

govaraju “rijeË zdravu i besprijekornu”

(Titu 2,8). To je jedna od njihovih naj-

uzviπenijih i najodgovornijih duænosti.

Kao Kristovi sljedbenici moramo

postiÊi da svojim rijeËima pruæamo po-

moÊ i ohrabrenje jedni drugima u krπ-

Êanskom æivotu. Mnogo viπe trebamo

govoriti o dragocjenim poglavljima svo-

jeg iskustva. Trebamo govoriti o Boæjoj

milosti i dobroti, o nenadmaπnim dubi-

nama Spasiteljeve ljubavi. Naπe rijeËi

trebaju biti rijeËi slavljenja i zahvalji-

vanja. Ako su um i srce puni Boæje lju-

31

bavi, to Êe se pokazati i u naπim razgo-

vorima. Tada nam viπe neÊe biti teπko

govoriti o onome πto ulazi u naπ du-

hovni æivot. Uzviπene misli, plemenite

teænje, jasno razumijevanje istine, ne-

sebiËne namjere, teænja za poboænoπ-

Êu i svetoπÊu, sve Êe to donijeti svoj

rod u rijeËima koje otkrivaju vrstu blaga

koje se krije u riznici srca. Kad se Krist

tako pokaæe u naπem govoru, on Êe

imati snagu da zadobije duπe za Njega.

Trebamo govoriti o Kristu onima

koji Ga ne poznaju. Trebamo Ëiniti ono

πto je Krist Ëinio. Gdje god se nalazio,

u sinagogi, kraj puta, u barki neπto ma-

lo otisnutoj od obale, na gozbi farizeja

ili za stolom carinika, On je ljudima

govorio o onome πto spada u uzviπeniji

æivot. Dogaaje u prirodi i svakidaπnjem

æivotu povezivao je s rijeËima istine.

Srca Njegovih sluπatelja bila su privu-

Ëena k Njemu jer je lijeËio njihove bole-

snike, tjeπio njihove oæaloπÊene, uzimao

UMIJE∆E GOVORA

32 DAROVI

na ruke njihovu djecu i blagoslivljao

ih. Kad bi otvarao svoja usta da im pro-

govori, privlaËio je njihovu pozornost

i svaka Njegova rijeË bila je nekoj duπi

kao miris æivota na æivot.

Tako treba biti i s nama. Gdje god

se naπli, moramo traæiti priliku da go-

vorimo drugima o Spasitelju. Ako bu-

demo slijedili Kristov primjer da Ëini-

mo dobro, i nama Êe se otvarati srca

kao πto su se otvarala Njemu. Ne bez

okoliπanja i naglo, veÊ s taktiËnoπÊu ko-

ja svoj izvor nalazi u boæanskoj ljuba-

vi, moæemo im govoriti o Onome koji

se “istiËe meu tisuÊama” i “sav je od

ljupkosti” (Pjesma 5,10.16). To je uje-

dno najuzviπenije djelo u kojemu mo-

æemo upotrijebiti svoju sposobnost go-

vora. Ona nam je dana da bismo mogli

prikazati Krista kao Spasitelja koji opra-

πta grijehe.

33

Dar utjecaja

Za vrijeme svojeg æivota na Zemlji

Krist je oko sebe πirio snaæan i obu-

hvatan utjecaj koji Ga je povezivao s

Bogom i s cijelim ljudskim rodom. Pre-

ko Krista je Bog ljude obdario utjeca-

jem koji im onemoguÊava da æive sa-

mi za sebe. Mi smo pojedinaËno pove-

zani sa svojim bliænjima, dio smo veli-

ke Boæje obitelji i obvezatni smo jedni

prema drugima. Nitko ne moæe ostati

odvojen od svojih bliænjih jer o dobro-

biti jednoga ovisi dobrobit drugih. Bo-

æja je namjera da se svatko od nas osje-

Êa potrebnim za sreÊu drugoga i da se

svatko od nas trudi unaprijediti je.

Svaka je duπa okruæena svojim po-

sebnim ozraËjem — ozraËjem koje moæe

biti ispunjeno æivotodavnom silom vje-

re, hrabrosti i nade, namirisano slat-

kim mirisom ljubavi. Ili moæe biti hla-

dno i teπko, ispunjeno nezadovoljstvom

DAR UTJECAJA

34 DAROVI

i sebiËnoπÊu, zatrovano smrtonosnom

zarazom omiljenih grijeha. OzraËjem

koje nas okruæuje mi svjesno ili nesvje-

sno utjeËemo na svaku osobu s kojom

dolazimo u dodir.

To je odgovornost koje se ne mo-

æemo osloboditi. Naπe rijeËi, naπa djela,

naπa odjeÊa, naπe dræanje, pa Ëak i izraz

naπeg lica, sve to ima svoj utjecaj. Od

dojma koji ostavljamo zavise posljedi-

ce, dobre ili zle, Ëiju veliËinu nitko ne

moæe izmjeriti. Svaka pobuda koja se

na taj naËin prenese znaËi sjeme koje

Êe jednoga dana donijeti svoj rod. To

su karike u dugom lancu ljudskih do-

gaaja, lancu koji se proteæe u beskraj.

Ukoliko svojim primjerom pomognemo

bliænjima da razviju dobra naËela, mi

im ulijevamo snagu da Ëine dobro. Oni,

sa svoje strane, πire isti utjecaj na dru-

ge, a ovi ga prenose dalje. I tako naπim

nesvjesnim utjecajem tisuÊe mogu do-

biti blagoslov.

35

Bacite kamen u jezero i izazvat Êete

val, a zatim sljedeÊi i opet sljedeÊi. Va-

lovi Êe se πiriti sve dalje i dalje dok

ne dostignu obalu. Tako je i s naπim

utjecajem. Bez naπeg znanja ili namje-

re, on Êe se πiriti i donositi drugima

ili blagoslov ili prokletstvo.

Karakter je sila. Tiho svjedoËenje

vjernog, nesebiËnog, poboænog æivota

πiri skoro neodoljivi utjecaj. Objavlju-

juÊi svojim æivotom karakter Isusa Kri-

sta, mi suraujemo s Njim u djelu spa-

πavanja duπa. Jedino ako svojim æivo-

tom pokazujemo Njegov karakter, mo-

æemo suraivati s Njim. I πto je πire po-

druËje naπeg utjecaja, to viπe dobra mo-

æemo uËiniti. Kad oni koji tvrde da slu-

æe Bogu slijede Kristov primjer, primje-

njujuÊi naËela Zakona u svojem svaki-

daπnjem æivotu, kada svako njihovo dje-

lo svjedoËi da ljube Boga viπe od svega

i svoje bliænje kao same sebe, tada Êe

i Crkva imati snagu da pokrene svijet.

DAR UTJECAJA

36 DAROVI

Meutim, nikad se ne smije smetnu-

ti s uma da utjecaj moæe biti isto toliko

sila na zlo. Izgubiti svoju duπu je uæa-

sno; ali izazvati gubitak drugih duπa joπ

je mnogo uæasnije. Da naπ utjecaj moæe

biti miris smrti na smrt straπna je pomi-

sao; ali i to je moguÊe. Mnogi koji tvrde

da sabiru s Kristom, zapravo rasipaju

ono πto je Njegovo. U tomu je razlog

πto je Crkva tako slaba. Mnogi se bez

ustruËavanja upuπtaju u kritiziranje i

optuæivanje. IzraæavajuÊi sumnju, lju-

bomoru i nezadovoljstvo, oni postaju

Sotonina orua. I prije nego πto shvate

πto Ëine, protivnik preko njih ostvaruje

svoju namjeru. Loπ dojam je ostavljen,

sjenka baËena i Sotonine strijele po-

godile su svoj cilj. Nepovjerenje, ne-

vjerovanje i otvoreno vjerolomstvo za-

hvatilo je duπe koje bi inaËe mogle pri-

hvatiti Krista. A u meuvremenu ti So-

tonini sluge zadovoljno promatraju duπe

koje su otjerali u nevjeru i sumnju i

37

koje su sada otporne na svaki ukor ili

poziv i uvjeravaju sebe da su, kad se

usporede s njima, puni vrlina i prave-

dni. UopÊe ne shvaÊaju da su te ruπe-

vine karaktera zapravo djelo njihovog

neukroÊenog jezika i buntovnog srca.

Upravo su zbog njihovog utjecaja te is-

kuπane duπe i pale u grijeh.

I tako lakoumnost, sebiËna popust-

ljivost i bezbriæna ravnoduπnost tako-

zvanih krπÊana odvraÊaju mnoge duπe

s puta æivota. A kad se sretnu s poslje-

dicama svojeg utjecaja na Boæjem su-

du, mnogi od njih Êe se prestraπiti.

Jedino nam Boæja milost moæe po-

moÊi da se pravilno posluæimo darom

utjecaja. Nema u nama niËega πto bi

nam moglo pomoÊi da sami pozitivno

utjeËemo na bliænje. Kad shvatimo ko-

liko smo bespomoÊni i kolika je naπa

potreba za boæanskom snagom, neÊe-

mo se oslanjati na sebe. Mi ne moæe-

mo znati kakve Êe posljedice imati neki

DAR UTJECAJA

38 DAROVI

dan, neki sat ili Ëak neki trenutak, pa

zato na poËetku svakog novog dana

moramo svoje putove predati naπem ne-

beskom Ocu. On je svojim anelima

zapovjedio da bdiju nad nama, pa ako

se predamo njihovoj zaπtiti, oni Êe nam

u svakom trenutku opasnosti biti s de-

sne strane. Kad se nesvjesno naemo

u opasnosti da πirimo negativan utje-

caj, aneli Êe biti uz nas, vratiti nas

na pravi put, birati rijeËi koje Êemo iz-

govarati i utjecati na naπe postupke. I

tako Êe naπ utjecaj postati tiha, nesvje-

sna, ali moÊna snaga u privlaËenju bliæ-

njih Kristu i nebeskom svijetu.

Dar vremena

Naπe vrijeme pripada Bogu. Svaki

trenutak je Njegov i naπa je najsvetija

obveza da ga iskoristimo Njemu na sla-

vu. Ni za jedan drugi dar On neÊe tra-

æiti tako toËan obraËun kao za dar na-

39

πeg vremena. Vrijednost vremena ne

moæe se izraËunati.

Krist je svaki trenutak smatrao dra-

gocjenim, te se to traæi i od nas. Æi-

vot je prekratak da bismo ga smjeli pro-

igrati. Mi imamo samo nekoliko kratkih

dana milosti da se pripravimo za vjeË-

nost. Nemamo vremena za bacanje, ne-

mamo vremena za sebiËna uæivanja,

nemamo vremena za popuπtanje grije-

hu. Upravo sada moramo izgraditi ka-

rakter za buduÊnost, za vjeËni æivot.

Upravo sada se moramo pripremiti za

istraæni sud.

Pripadnici ljudskog roda tek πto po-

Ënu æivjeti, veÊ poËinju umirati. Ni naj-

marljivijim radom na svijetu neÊe niπta

postiÊi ukoliko ne steknu istinsko zna-

nje o vjeËnom æivotu. »ovjek koji vrije-

me shvati kao svoj radni dan, pripre-

mit Êe se za nebeske stanove i æivot u

besmrtnosti. Za njega je dobro πto se

rodio.

DAR VREMENA

40 DAROVI

Nama je reËeno da πtedimo vrijeme.

Meutim, vrijeme koje smo uzalud po-

troπili nikad neÊemo moÊi nadoknadi-

ti, nikada neÊemo vratiti niti jedan je-

dini trenutak. Jedini naËin da uπtedi-

mo vrijeme jest da iskoristimo na najbo-

lji naËin trenutke koji su nam preostali

— da suraujemo s Bogom u ostvarenju

Njegovog velikog plana otkupljenja.

Karakter onoga koji tako Ëini mije-

nja se i preobraæava. Takav postaje Bo-

æji sin, pripadnik kraljevske obitelji, di-

jete nebeskog Vladara. Postaje dosto-

jan druπtva anela.

Sada je vrijeme da radimo na spa-

senju svojih bliænjih. Neki misle da je

dovoljno da priloæe novac za Kristovo

djelo i da je to sve πto se od njih oËe-

kuje; i tako dopuπtaju da dragocjeno

vrijeme koje bi mogli posvetiti sluæbi

za Njega proe neiskoriπteno. Meutim,

prednost je i duænost svih koji imaju

zdravlja i snage da se aktivno ukljuËe

41

u Boæju sluæbu. Svi trebaju raditi na za-

dobivanju duπa za Krista. Prilozi u nov-

cu ne mogu zamijeniti aktivan rad.

Svaki trenutak bremenit je vjeËnim

posljedicama. Mi se nalazimo na mrt-

voj straæi i zato svakog trenutka mora-

mo biti spremni za sluæbu. Prilika koja

nam se sada pruæa da nekoj gladnoj du-

πi uputimo rijeËi æivota moæda se nika-

da viπe neÊe pruæiti. Bog moæe i toj

duπi reÊi: “Joπ noÊas zatraæit Êe ti se

natrag duπa” (Luka 12,20), a ona zbog

naπe nemarnosti moæda neÊe biti spre-

mna! Kako Êemo na veliki sudnji dan

poloæiti svoj raËun pred Bogom?

Æivot je previπe dragocjen da bismo

ga posvetili zemaljskim, prolaznim po-

slovima, da bismo se okretali u vrtlo-

gu briga i strahovanja oko onoga πto

je u usporedbi s vjeËnim vrijednosti-

ma manje od atoma. Ipak, Bog nas po-

ziva da Mu sluæimo i u svojim prolaz-

nim zemaljskim poslovima. Marljivost

DAR VREMENA

42 DAROVI

u tim poslovima isto je toliko dio is-

tinske vjere kao πto je molitva. Biblija

nigdje ne potpomaæe lijenost, jer je to

najveÊe prokletstvo koje muËi ovaj

svijet. Svaki istinski obraÊeni muπka-

rac ili æena bit Êe marljiv radnik.

O pravilnom koriπtenju vremena

ovisi naπ uspjeh u stjecanju znanja i

razvijanju duπevne kulture. Umni razvoj

ne smije biti sprijeËen siromaπtvom,

skromnim podrijetlom ili nepovoljnim

okolnostima. Potrebno je samo da pra-

vilno koristimo vrijeme. Nekoliko tre-

nutaka ovdje, nekoliko trenutaka tamo,

koji se lako mogu izgubiti u beskori-

snom razgovoru; jutarnji sati koji se

tako Ëesto mogu uludo potroπiti u kre-

vetu, vrijeme provedeno u tramvaju, u

vlaku ili u Ëekanju na postaji; trenuci

Ëekanja da se iznese objed, Ëekanje na

one koji zakaπnjavaju na sastanke — uko-

liko biste tada imali knjigu u ruci, uko-

liko biste te djeliÊe vremena iskoristili

43

za uËenje, Ëitanje ili korisno razmiπlja-

nje, πto bi se sve moglo postiÊi! OdluË-

nost u namjerama, ustrajna marljivost,

briæljivo troπenje vremena — sve bi to

moglo pomoÊi Ëovjeku da stekne zna-

nje i razvije um i da se tako osposobi

za skoro svaki znaËajan i koristan posao.

Svaki krπÊanin treba steÊi naviku

urednosti, temeljitosti i brzine. Nema

izgovora za sporost i neukost u obav-

ljanju bilo kojeg posla. Kad netko stalno

radi, a posao nikako ne zavrπava, on-

da to znaËi da svoje srce i svoje misli

nije uloæio u posao. Onaj tko je spor

ili proizvodi gubitke, mora shvatiti da

su to mane koje se moraju ispraviti. Ta-

kav mora napregnuti svoj um i isplani-

rati kako najbolje iskoristiti vrijeme i

postiÊi najbolje rezultate. TaktiËnoπÊu

i metodiËnoπÊu neki za pet sati mogu

postiÊi viπe nego drugi za deset.

KuÊanice koje se bave kuÊanskim

poslovima stalno su na nogama, uglav-

DAR VREMENA

44 DAROVI

nom ne zato πto imaju toliko posla, veÊ

zato πto ne znaju planirati kako koris-

titi vrijeme. Svojim sporim, tromim na-

Ëinom rada one od malo posla naËine

mnogo. Meutim, svi koji hoÊe, mogu

pobijediti te navike razvlaËenja i okli-

jevanja. Neka sebi postave jasne cilje-

ve u radu. Neka odluËe koliko im je

vremena potrebno za odreeni posao

i neka onda uloæe potreban napor da

posao zavrπe u zadanom vremenu. Uvje-

æbavanje snage volje uËinit Êe da i ru-

ke bræe rade.

Kad nemaju odluËnosti da se pri-

beru i promijene, takvim osobama po-

greπne radne navike mogu prerasti u

obiËaj; ili, ukoliko razvijaju svoje sna-

ge, one mogu steÊi sposobnost da svoju

sluæbu obavljaju na najbolji moguÊi na-

Ëin. U tom bi sluËaju u svako vrijeme

i na svakom mjestu bile rado doËekane.

Svi bi ih cijenili zbog njihove marljivo-

sti.

45

Mnoga djeca i mladi gube vrijeme,

umjesto da pomognu roditeljima u

obavljanju kuÊanskih poslova i tako po-

kaæu da vole oca i majku i da im æele

olakπati terete. Mladi mogu na svoja sna-

æna pleÊa preuzeti mnoge odgovorno-

sti koje netko drugi mora nositi.

Od najranijih dana Kristov je æivot

bio ispunjen radom. On nije æivio da

bi ugaao sebi. Bio je Sin beskonaËnog

Boga, ali je radio u tesarskoj radionici

svojeg pooËima Josipa. I Njegov zanat

je mnogo govorio o Njemu. Doπao je

na ovaj svijet da izgrauje karaktere i

svako Njegovo djelo bilo je savrπeno.

U sve svoje svjetovne poslove unosio

je isto savrπenstvo koje je unosio u ka-

raktere koje je preobraæavao svojom bo-

æanskom snagom. U tome nam je uzor.

Roditelji moraju nauËiti svoju dje-

cu da cijene vrijeme i pravilno ga upo-

trebljavaju. NauËite ih da je vrijedno

truda sve ono Ëime mogu proslaviti Bo-

DAR VREMENA

46 DAROVI

ga i donijeti blagoslov ËovjeËanstvu.

»ak i u svojim najranijim godinama dje-

ca mogu sluæiti Bogu kao misionari.

Roditelji ne mogu uËiniti veÊi gri-

jeh nego dopustiti svojoj djeci da vrije-

me provode u besposliËenju. Djeca se

vrlo brzo navikavaju na nerad i tako

odrastaju kao nesposobna, nekorisna bi-

Êa. Kad postanu dovoljno stara da sa-

ma zarauju za æivot i kada nau zapo-

slenje, rade nemarno i lijeno oËekujuÊi

istodobno da budu plaÊena kao da se

iskreno zalaæu na poslu. Postoji beskraj-

na razlika izmeu takvih radnika i onih

koji znaju da moraju biti vjerni upra-

vitelji.

Navika da se svjetovni poslovi obav-

ljaju nemarno i nepaæljivo lako se pre-

nosi i u duhovni æivot i onesposoblja-

va Ëovjeka da uspjeπno obavlja bilo koju

sluæbu za Boga. Mnogi, koji bi marlji-

vim radom mogli biti na blagoslov svi-

jetu, upropastili su se svojom nemar-

47

noπÊu. Kad netko nema posla ni Ëvrstog

cilja pred oËima, izloæen je tisuÊama

kuπnji. Pokvareno druπtvo i zle navike

izopaËuju um i duπu i posljedica je da

takvi postanu onesposobljeni i za ovaj

æivot i za æivot koji Êe doÊi.

Bez obzira na vrstu posla kojim se

bavimo, Boæja rijeË nas uËi da budemo

“u poslu” neumorni, “gorljivi Duhom”

i da “sluæimo Gospodinu”. “I πto god

nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ” “zna-

juÊi da Êete od Gospodina primiti na-

gradu — baπtinu! Gospodinu Kristu slu-

æite.” (Rimljanima 12,11; Propovjednik

9,10; Koloπanima 3,24)

Dar zdravlja

Zdravlje je blagoslov Ëiju vrijednost

cijene samo neki, iako o njemu u veli-

koj mjeri ovisi uspjeπnost naπih umnih

i tjelesnih snaga. Naπe pobude i strasti

imaju svoje sjediπte u tijelu i ono se

DAR ZDRAVLJA

48 DAROVI

mora odræavati u najboljem moguÊem

stanju, pokoriti najsnaænijim duhovnim

utjecajima da bi se naπi talenti mogli

iskoristiti na najbolji naËin.

Sve πto umanjuje naπe tjelesne sna-

ge, oslabljuje i um i pridonosi da on

ima sve manje sposobnosti uoËavati ra-

zliku izmeu dobra i zla. Mi postaje-

mo sve nesposobniji da izaberemo do-

bro i imamo sve manje snage da Ëinimo

ono πto i sami smatramo dobrim.

ZloupotrebljavajuÊi svoje tjelesne

snage, mi skraÊujemo vrijeme koje bi-

smo u svojem æivotu mogli iskoristi na

slavu Boæjem imenu i onesposoblja-

vamo sebe da dovrπimo djelo koje nam

je Bog povjerio. DopuπtajuÊi sebi stva-

ranje πtetnih navika — da ostajemo bu-

dni do kasnih sati, da zadovoljavamo

apetit na πtetu zdravlja, mi sami ugro-

æavamo svoje snage. ZanemarujuÊi tje-

lovjeæbu, preoptereÊujuÊi um ili tijelo,

unosimo neravnoteæu u svoj æivËani su-

49

stav. Oni koji krπe prirodne zakone i

tako skraÊuju svoj æivot, a sebe onespo-

sobljavaju za sluæbu, krivi su jer time

potkradaju Boga i svoje bliænje! Bog ih

je poslao u svijet da budu na blagoslov

bliænjima, a oni sami svojim postup-

cima uskraÊuju sebi tu moguÊnost i

sebe onesposobljavaju da uËine Ëak i

ono πto su mogli uËiniti u kraÊem vre-

menskom razdoblju koje im je preo-

stalo. Gospodin nas proglaπava krivci-

ma kada svojim πtetnim navikama us-

kratimo svijetu dobro koje je mogao

dobiti.

Prijestup fiziËkog zakona prijestup

je moralnog zakona; jer je Bog na isti

naËin autor fiziËkog zakona kao πto je

autor moralnog zakona. Njegov Zakon

napisan je Njegovim prstom na svakom

naπem æivcu, svakom miπiÊu, na svakoj

sposobnosti koju nam je povjerio. Svaka

zloupotreba bilo kojeg dijela organiz-

ma krπenje je tog Zakona.

DAR ZDRAVLJA

50 DAROVI

Naπa je duænost da steknemo teme-

ljito poznavanje grae ljudskog organi-

zma da bismo mogli odræati svoje tijelo

u stanju koje Êe nam omoguÊiti da ra-

dimo za Gospodina. Zdravlje naπeg tije-

la moramo briæljivo Ëuvati i razvijati da

bi se boæanska narav mogla u potpu-

nosti prikazati preko naπe ljudske nara-

vi. ProuËavanje odnosa izmeu tjeles-

nog zdravlja i duhovnih aktivnosti je-

dna je od najvaænijih zadaÊa znanosti

o odgoju. Tome se mora posvetiti ve-

lika pozornost i kod kuÊe i u πkoli. Svi

se moraju upoznati sa svojom tjelesnom

graom i zakonima koji se odnose na

funkcioniranje tijela. Onaj koji sebi svje-

sno uskraÊuje znanje o zakonima svojeg

tijela i koji ih zato krπi, grijeπi protiv

Boga. Svi se moramo truditi zauzeti naj-

povoljniji stav prema æivotu i zdravlju.

Sve svoje navike moramo staviti pod

upravu uma, a svoj um pod Boæju upra-

vu.

51

Apostol Pavao kaæe: “Ili zar ne zna-

te da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga,

koji stanuje u vama i koji vam je dan

od Boga? Ne znate li da ne pripadate

sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite,

dakle, Boga svojim tijelom!” (1. Korin-

Êanima 6,19.20)

Dar snage

Od nas se traæi da ljubimo Boga,

ne samo svim svojim srcem, umom i

duπom, veÊ i svom svojom snagom. Ti-

me je pokriveno cijelo podruËje razum-

ne upotrebe tjelesnih snaga.

Krist je vjerno obavljao sve svoje

tjelesne i duhovne poslove i u njih uno-

sio odluËnost da ostvari volju svojeg

Oca. Ono πto je zemaljsko i ono πto

je nebesko mnogo je ËvrπÊe povezano

i neposrednije podreeno Kristovom

nadzoru nego πto mnogi misle. On sam

je izradio nacrt prvog zemaljskog Sve-

DAR SNAGE

52 DAROVI

tiπta. On je odredio svaku pojedinost

prilikom izgradnje Salomonovog Hrama.

Onaj koji je tijekom svojeg zemaljskog

æivota radio kao tesar u selu Nazaretu,

zapravo je arhitekt koji je zamislio plan

svetog zdanja u kojemu Êe se slaviti Nje-

govo ime.

Graditeljima Svetiπta upravo je Krist

dao mudrost da ostvare tako vjeπto pre-

krasno djelo. On je rekao: “Pozvao sam,

gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva,

od koljena Hurova, iz plemena Judina.

Napunio sam ga duhom Boæjim, koji

mu je dao umjeπnost, razumijevanje i

sposobnost za svakovrsne poslove. ...

Dodao sam joπ Oholiaba, sina Ahisama-

kova iz Danova plemena; vjeπtinom sam

obdario sve sposobne ljude da mogu

napraviti sve πto sam ti naredio.” (Izla-

zak 31,2-6)

Bog æeli da Njegovi radnici na sva-

kom podruËju priznaju Njega kao Da-

rovatelja svega πto imaju. Svi korisni

53

pronalasci i poboljπanja imaju svoj iz-

vor u Onome koji je divan u savjetima

i uzviπen u djelima. Spretan dodir lijeË-

nikove ruke, njegova vlast nad æivcima

i miπiÊima, njegovo poznavanje sloæe-

ne grae tijela, sve mu je to darovala

boæanska mudrost da bi olakπao patnje

bolesnima. Vjeπtina kojom se tesar sluæi

ËekiÊem, snaga kovaËeve ruke od koje

odzvanja nakovanj, sve to dolazi od Bo-

ga. On je ljudima povjerio talente i On

od njih oËekuje da od Njega traæe savje-

te. Bilo πto da Ëinimo, bilo koje vrste

posla da se prihvatimo, On æeli uprav-

ljati naπim umom da bismo ga savrπe-

no obavili.

Vjeru ne moæemo odvojiti od po-

slovnih pothvata; to su podruËja koja

se meusobno proæimaju. Biblijska vje-

ra mora biti utkana u sve πto Ëinimo

ili govorimo. Boæanske i ljudske snage

moraju se dopunjavati i u svjetovnim

i u duhovnim dostignuÊima. One se mo-

DAR SNAGE

54 DAROVI

raju sjedinjavati u svim ljudskim pot-

hvatima, u tehniËkim i poljodjelskim

radovima, u trgovaËkim i znanstvenim

djelatnostima. Ova suradnja mora po-

stojati u svemu πto je ukljuËeno u ak-

tivnosti krπÊanina.

Bog je objavio naËela na kojima se

jedino moæe zasnivati ova suradnja. Nje-

gova slava mora biti misao vodilja svih

koji æele s Njim suraivati. Sva naπa dje-

la moraju biti uËinjena iz ljubavi pre-

ma Bogu i u skladu s Njegovom voljom.

Jednako je bitno posluπati Boæju vo-

lju kad gradimo kuÊu i kada prisustvu-

jemo bogosluæju. Ukoliko su radnici uni-

jeli prava naËela u izgradnju svojeg ka-

raktera, tada Êe prilikom podizanja sva-

ke graevine rasti u milosti i znanju.

Ali Bog neÊe prihvatiti ni najveÊe

talente niti najsjajniju sluæbu ukoliko

sebe nismo stavili na oltar kao æivu ær-

tvu paljenicu. Korijen mora biti svet da

bi rod mogao biti ugodan Bogu.

55

Gospodin je Daniela i Josipa ospo-

sobio da budu mudri upravitelji. On je

mogao djelovati preko njih zato πto nisu

æivjeli da ugode sebi, veÊ Bogu.

Danielov sluËaj pruæa nam vaænu

pouku. On pokazuje da poslovni Ëovjek

ne mora biti pokvaren i lukav, veÊ da

moæe uËiti od Boga na svakom koraku.

U vrijeme kad je obavljao sluæbu najvi-

πeg sluæbenika u babilonskom kraljev-

stvu, Daniel je bio i Boæji prorok i pri-

mao je svjetlo nebeskog nadahnuÊa.

Svjetovni, Ëastoljubivi dræavnici prika-

zani su u Boæjoj rijeËi kao trava koja

raste i kao cvijet u polju koji vene. Me-

utim, Bog æeli u svojoj sluæbi imati

razumne ljude, osposobljene za razli-

Ëita podruËja djelovanja. Potrebni su

Mu poslovni ljudi koji Êe velika naËela

istine utkati u sve svoje poslovne pot-

hvate i koji su spremni svoje talente

usavrπavati temeljitim uËenjem i vje-

æbom. Ako je ljudima na bilo kojem

DAR SNAGE

56 DAROVI

podruËju djelovanja potrebno da isko-

riste priliku i da postanu mudri i us-

pjeπni, onda je to sluËaj s onima koji

se svojim sposobnostima sluæe u iz-

gradnji Boæjeg kraljevstva u ovom svi-

jetu. O Danielu nam je reËeno da se

u svim njegovim poslovnim pothvati-

ma, iako su bili pomnjivo provjerava-

ni, nije mogla naÊi nijedna mana niti

pogreπka. On je primjer onoga πto svaki

poslovni Ëovjek mora postati. Njegov

æivotopis pokazuje πto moæe postiÊi Ëo-

vjek koji sve snage uma, tijela, srca i

æivota posveti sluæbi Bogu.

Dar novca

Bog ljudima povjerava materijalna

sredstva. On im daje snagu da stjeËu

blago. On natapa zemlju rosom nebe-

skom i pljuskovima osvjeæavajuÊe kiπe.

On daje svjetlost Suncu koje zagrijava

Zemlju budeÊi u æivot cijelu prirodu,

57

osposobljavajuÊi sve πto je stvoreno da

buja i da donosi rod. Zauzvrat traæi ono

πto Njemu pripada.

Novac nam nije dan da bismo slavu

i Ëast osigurali sebi. Kao vjerni upra-

vitelji trebamo ga iskoristiti na slavu i

Ëast Bogu. Neki misle da samo dio nji-

hovog novca pripada Gospodinu. Kada

dio svojih sredstava odvoje za vjerske

i dobrotvorne svrhe, ostatak smatraju

svojim vlasniπtvom, misle da ga mogu

upotrijebiti kako god æele. Ali upravo

se tu jako varaju! Sve πto imamo pripa-

da Gospodinu i mi smo Njemu odgo-

vorni kako se time sluæimo. Prilikom

upotrebe svakog novËiÊa moæe se vi-

djeti ljubimo li Boga iznad svega i svoje

bliænje kao same sebe.

Novac ima veliku vrijednost jer mo-

æe uËiniti mnogo dobra. U rukama Bo-

æje djece novac postaje hrana gladni-

ma, voda æednima, odjeÊa neodjeveni-

ma. On je obrana potlaËenima, sred-

DAR NOVCA

58 DAROVI

stvo za pomoÊ bolesnima. Ali novac

sâm po sebi nema viπe vrijednosti od

pijeska ako se ne upotrijebi za podmi-

rivanje æivotnih potreba, za pomaganje

bliænjima i za unapreenje Kristovog

djela.

Nagomilano bogatstvo nije samo

nekorisno, veÊ je pravo prokletstvo. U

ovom æivotu ono postaje zamka duπi

jer odvraÊa od ljubavi prema nebeskom

blagu. U veliki dan Gospodnji, svojim

svjedoËenjem o neupotrijebljenim ta-

lentima i zanemarenim prilikama ono

Êe osuditi svojeg vlasnika. Biblija kaæe:

“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i

jaukanje nad nevoljama koje Êe vas za-

desiti! Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe

haljine izgrizoπe moljci. Vaπe zlato i sre-

bro uhvati ra; njihova Êe ra biti svje-

doËanstvo protiv vas i kao oganj progu-

tat Êe vaπa tjelesa. Joπ ste u posljednje

vrijeme skupljali blago! Evo viËe plaÊa

æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili,

59

i vika tih æetelaca doπla je u uπi Go-

spodinu nad vojskama.” (Jakov 5,1-4)

Meutim, Krist ne odobrava nika-

kvo rasipno ili lakomisleno troπenje

novca. Njegova pouka o πtednji glasi:

“Skupite pretekle ulomke da niπta ne

propadne!” (Ivan 6,12) i namijenjena

je Njegovim sljedbenicima. Onaj tko

shvaÊa da je njegov novac talenat koji

je dobio od Boga, upotrebljavat Êe ga

πtedljivo; razumjet Êe da mu je duænost

πtedjeti da bi mogao dati.

©to viπe novca potroπimo na razme-

tanje i zadovoljavanje svojih prohtjeva,

to Êe nam manje ostati da hranimo gla-

dne i odjenemo neodjevene. Svaki ne-

potrebno potroπen novËiÊ liπava vlas-

nika dragocjene prilike da Ëini dobro

i uskraÊuje Bogu slavu i Ëast koju bi

stekao pravilnom upotrebom povjere-

nih talenata.

DAR NOVCA

60 DAROVI

Ljubazne pobude i osjeÊaji

Ljubazni osjeÊaji, velikoduπne po-

bude i sposobnost brzog shvaÊanja du-

hovnih pojmova dragocjeni su talenti,

ali nameÊu svojem vlasniku veliku od-

govornost. Svi se moraju upotrijebiti u

Boæjoj sluæbi. Ali ovdje se mnogi va-

raju. Zadovoljni πto imaju te vrline, oni

ih propuπtaju upotrijebiti u aktivnoj slu-

æbi za bliænje. Zavaravaju sebe da bi

obavili veliko i dobro djelo da su imali

priliku ili da su im okolnosti iπle u pri-

log. I tako cijelog æivota Ëekaju da im

se ukaæe moguÊnost. Preziru uskogrud-

nost jadnih πkrtaca koji gunaju dok

daju i najmanju milostinju siromahu.

ShvaÊaju da takvi æive sebi i da Êe biti

pozvani na odgovornost zbog neisko-

riπtenih talenata. Samozadovoljno uspo-

reuju sebe s takvima smatrajuÊi da je

njihovo stanje mnogo povoljnije od sta-

nja njihovih bezduπnih susjeda. Meu-

61

tim, varaju se. »injenica da imaju neis-

koriπtene talente samo poveÊava njiho-

vu odgovornost. Oni koji su dobili dar

pokazivanja njeænih osjeÊaja imaju od-

govornost pred Bogom da ih pokaæu

ne samo u dodiru sa svojim prijatelji-

ma, veÊ u dodiru sa svima kojima je

potrebna njihova pomoÊ. Upoznatost

s druπtvenim pitanjima je dar i mora

se upotrijebiti na blagoslov svima koji

se nalaze u domaπaju naπeg utjecaja.

Ljubav koja se ponaπa ljubazno jedino

prema odabranima i nije ljubav, veÊ se-

biËnost. Ona ni na koji naËin neÊe dje-

lovati na dobro ljudima ili na slavu Bo-

gu. Oni koji ne koriste talente koje su

primili od svojeg UËitelja mnogo su od-

govorniji od onih prema kojima osje-

Êaju prijezir. Njima Êe biti reËeno: “Zna-

li ste volju svojeg UËitelja, a niste je

posluπali!”

LJUBAZNE POBUDE I OSJE∆AJI

62 DAROVI

Darovi se umnoæavajuupotrebom

Upotrijebljeni darovi se umnoæava-

ju. Uspjeh nije posljedica sluËaja ili sud-

bine; to je ostvarenje Boæje promisli,

nagrada vjere i razboritosti, vrline i us-

trajnog napora. Gospodin æeli da se slu-

æimo svim darovima koje imamo; uko-

liko to budemo Ëinili, dobit Êemo joπ

veÊe darove kojima Êemo se moÊi po-

sluæiti. Sposobnosti koje nam nedosta-

ju neÊemo dobiti na neki nadnaravni

naËin; meutim, dok se budemo sluæ-

ili onim πto veÊ imamo, On Êe raditi

zajedno s nama i poveÊavati i jaËati sva-

ku naπu sposobnost. Sa svakom ærtvom

koju iskreno i od srca budemo prinosili

u sluæbi UËitelju, poveÊavat Êe se naπa

snaga. Dok budemo predavali sebe Sve-

tome Duhu da nas upotrijebi kao svo-

ja orua, Boæja milost Êe djelovati u

nama da odbacimo stare sklonosti, da

63

svladamo snaæne naslijeene strasti i da

usvojimo nove navike. Ako budemo ci-

jenili i sluπali naloge Svetoga Duha, naπe

srce Êe se πiriti i primati sve viπe i viπe

Njegove sile, Ëinit Êe viπe i bolje. Uspa-

vane snage Êe se probuditi, umrtvlje-

ne sposobnosti nanovo Êe oæivjeti.

Skromni radnik koji se posluπno

odaziva na Boæji poziv moæe biti sigu-

ran da Êe primiti boæansku pomoÊ. VeÊ

i samo prihvaÊanje tako uzviπene i svete

odgovornosti oplemenjuje karakter. Ono

pokreÊe na djelovanje najviπe umne i

duhovne snage, ojaËava i Ëisti um i sr-

ce. »udesno je kako vjerom u Boæju

moÊ slab Ëovjek moæe postati jak, kako

odluËni njegovi napori, kako veliki nje-

govi uspjesi. Onaj tko poËinje s malim

znanjem, na skroman naËin, tko govori

ono πto zna dok se istodobno marlji-

vo trudi proπiriti svoje znanje, uvidjet

Êe da mu cjelokupna nebeska riznica

stoji na raspolaganju. ©to se viπe trudi

DAROVI SE UMNOÆAVAJU ...

64 DAROVI

proπiriti svjetlo, to viπe svjetla dobiva.

©to se viπe trudi objasniti Boæju rijeË

drugima iz ljubavi prema duπama, to

mu ona postaje sve jasnija. ©to se viπe

sluæimo svojim znanjem i svojim spo-

sobnostima, stjeËemo viπe znanja i spo-

sobnosti.

Svaki napor koji uËinimo za Krista

donijet Êe nam nove blagoslove. Ako

se budemo sluæili svojim sredstvima

Njemu na slavu, On Êe nam ih pove-

Êati. Ako se budemo trudili da bliænje

zadobijemo za Krista i ako u molitvi

budemo izraæavali svoju brigu za nji-

hovo spasenje, naπe Êe srce zadrhtati

od æivotvornog utjecaja Boæje milosti

i naπi Êe se osjeÊaji rasplamsati boæan-

skom gorljivoπÊu; cjelokupni naπ krπ-

Êanski æivot postat Êe stvarniji, ozbilj-

niji, bogatiji molitvama.

Nebo ocjenjuje vrijednost Ëovjeka

po sposobnosti njegovog srca da upo-

zna Boga. Ta spoznaja je izvor iz kojega

65

proistjeËe sva naπa snaga. Bog je stvorio

Ëovjeka tako da se svaka njegova spo-

sobnost moæe ujediniti sa sposobno-

stima boæanskog uma; On se nepresta-

no trudi da Ëovjekov um udruæi s

boæanskim umom. On nam nudi pred-

nost da suraujemo s Kristom u objav-

ljivanju Njegove milosti svijetu kako

bismo i sami stekli veÊe duhovno zna-

nje.

PromatrajuÊi Isusa, mi stjeËemo sve

jasnije pojmove o Bogu. GledajuÊi Nje-

ga, i mi se mijenjamo. Dobrota i ljubav

prema bliænjima postaju naπe prirod-

ne osobine. U nama se razvija karakter

po uzoru na boæanski karakter. Obli-

kujuÊi se po uzoru na Njegov lik, pove-

Êavamo i svoju sposobnost upoznava-

nja Boga. Sve viπe uspostavljamo zajed-

niπtvo s nebeskim svijetom, sve viπe se

poveÊava naπa sposobnost da primamo

bogatstvo znanja i vjeËne mudrosti.

DAROVI SE UMNOÆAVAJU ...

66 DAROVI

»ovjek s jednim talentom»ovjek koji je primio jedan talenat

“ode, iskopa zemlju i tu sakri novac go-

spodarev”.

Upravo je sluga s najmanjim darom

zakopao svoj talenat. To je opomena

svima koji misle da su zbog neznatno-

sti svojeg dara osloboeni sluæbe Kri-

stu. Kad bi mogli uËiniti neπto veliko,

kaæu oni, kako bi to radosno uËinili;

ali buduÊi da su im dodijeljene samo

neznatne sluæbe, misle da neÊe biti krivi

ako ne uËine niπta. U tome grijeπe. Di-

jeleÊi svoje darove, Gospodin zapravo

stavlja na ispit Ëovjekov karakter. Slu-

ga koji je odbio upotrijebiti jedan tale-

nat iznevjerio je time svojega gospo-

dara. Da je primio pet talenata, zako-

pao bi i njih kao πto je zakopao jedan.

Odbacivπi svoj jedini talenat, pokazao

je da prezire darove Neba.

“Tko je vjeran u najmanjoj stvari,

vjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) Vaæ-

67

nost malih stvari Ëesto se podcjenjuje

samo zato πto su male; ali stvarna dis-

ciplina æivota najveÊim dijelom se uËi

preko malih stvari. U krπÊanskom æivo-

tu, zapravo, niπta nije nebitno i neva-

æno. Ukoliko podcjenjujemo vaænost

malih stvari, mi u velikoj mjeri ugro-

æavamo izgradnju svojeg karaktera.

“Tko je nevjeran u najmanjoj stvari,

nevjeran je i u velikoj.” Kad je Ëovjek

nevjeran, pa makar se radilo i o najma-

njim duænostima, uskraÊuje svojem

Stvoritelju duænu sluæbu i πkodi samo-

mu sebi. Svojom nevjerom onemogu-

Êuje sebi da stekne ljepotu, snagu i Ëvr-

stinu karaktera koju je mogao dobiti

bezuvjetnom predajom Bogu. Odvaja-

juÊi se od Krista, izlaæe se sotonskim

kuπnjama i u svojoj sluæbi UËitelju po-

Ëinje Ëiniti pogreπke. BuduÊi da se ne

upravlja pravim naËelima u svojim ma-

lim duænostima, nije posluπan Bogu ni

u velikim duænostima koje smatra svo-

»OVJEK S JEDNIM TALENTOM

68 DAROVI

jim posebnim zadatkom. Pogreπke koje

sebi dopuπta u pristupu nevaænim æi-

votnim pojedinostima ponavlja i na

mnogo vaænijim podruËjima. PoËinje se

upravljati prema pravilima na koja je

navikao. I tako se ponovljeni postupci

pretvaraju u navike, navike oblikuju ka-

rakter, a karakter odreuje njegovu sud-

binu i u vremenu i u vjeËnosti.

Jedino se vjernoπÊu u malim duæ-

nostima Ëovjek moæe pripremiti da bu-

de vjeran i u veÊim i odgovornijim slu-

æbama. Bog je Daniela i njegove prija-

telje povezao s velikim ljudima u Babi-

lonu da bi se ti neznaboπci upoznali s

naËelima prave vjere. Usred idolopo-

kloniËkog naroda Daniel je dobio zada-

tak da pokaæe Boæji karakter. Kako se

osposobio da zauzme tako odgovoran,

visok i Ëastan poloæaj? VjernoπÊu u sit-

nicama koje su oblikovale cijeli njegov

æivot! On je proslavio Boga u najmanjim

duænostima i Gospodin je odluËio s nji-

69

me suraivati. Danielu i njegovim prija-

teljima Bog je dao “znanje i razumijeva-

nje svih knjiga i mudrosti. Daniel razu-

mijevaπe vienja i sne.” (Daniel 1,17)

Kao πto je pozvao Daniela da svje-

doËi za Njega u Babilonu, tako Bog po-

ziva i nas da svjedoËimo za Njega u

danaπnjem svijetu. U najmanjim kao i

u najveÊim æivotnim pitanjima, On oËe-

kuje od nas da ljudima pokaæemo na-

Ëela Njegova kraljevstva.

Tijekom svojeg æivota na Zemlji

Krist nam je pruæio primjer paæljivog

pristupanja naizgled nevaænim sitnica-

ma. Veliko djelo otkupljenja bez pre-

stanka je pritiskalo Njegovu duπu. Dok

je propovijedao ili lijeËio, naprezao je

sve snage svojeg uma i tijela do kraj-

njih granica; a ipak je zapaæao i najma-

nje sitnice u æivotu i u prirodi. Njegove

najpouËnije propovijedi bile su one u

kojima je jednostavnim usporedbama

iz prirode oslikavao velike istine Boæ-

»OVJEK S JEDNIM TALENTOM

70 DAROVI

jega kraljevstva. On nije previao æivot-

ne potrebe ni svojih najskromnijih slu-

gu. Njegove uπi Ëule su svaki poziv u

pomoÊ. On je osjetio dodir bolesne æe-

ne u mnoπtvu; najnjeæniji dodir vjere

dobivao je Njegov odgovor. Kad je iz

mrtvih uskrisio Jairovu kÊer, podsjetio

je njezine roditelje da joj daju neπto

jesti. Kad se svojom moÊnom silom i

sam podigao iz groba, nije Mu bilo te-

πko paæljivo saviti i staviti na mjesto

platno kojim je bio obavijen.

Kao krπÊani mi smo pozvani na

suradnju s Kristom u djelu spaπavanja

duπa. Na to smo se djelo obvezali zavje-

tom koji smo Mu dali. Zanemariti ovo

djelo znaËi biti nevjeran Kristu. Meu-

tim, da bismo obavili taj posao, mi mo-

ramo slijediti Njegov primjer ukaziva-

nja odane, savjesne paænje naizgled ne-

vaænim pitanjima. U tome je tajna us-

pjeha na svakom podruËju krπÊanskog

napora i utjecaja.

71

Gospodin æeli da Njegov narod do-

stigne najviπi poloæaj na ljestvici us-

pjeha da bi Ga proslavio sposobnosti-

ma koje je od Njega dobio. U svojoj

milosti On je uËinio sve da bismo mi

mogli pokazati da se upravljamo po bo-

ljem planu od onoga po kojemu se up-

ravlja svijet. Mi moramo pokazati nad-

moÊnost u inteligenciji, u razumijeva-

nju, u vjeπtini i znanju zato πto vjeruje-

mo u Boga i u Njegovu moÊ da djeluje

na ljudska srca.

Oni koji nisu dobili velike ili mno-

gobrojne darove ne smiju se obeshrab-

riti. Neka se posluæe onim πto im stoji

na raspolaganju, neka pozorno bdiju

nad svakom slabom stranom svojega

karaktera trudeÊi se da je uz pomoÊ

boæanske milosti ojaËaju. U svaki po-

tez u æivotu mi moramo utkati vjernost

i odanost, moramo razvijati osobine ko-

je Êe nam pomoÊi da obavimo zada-

Êu.

»OVJEK S JEDNIM TALENTOM

72 DAROVI

Moramo odluËno svladati naviku ne-

marnosti. Mnogi smatraju da su se do-

voljno opravdali i za najveÊe propuste

ako kaæu da su zaboravni. Ali zar ne-

maju i oni, kao i drugi, svoje umne spo-

sobnosti? Ako je tako, onda moraju dis-

ciplinirati svoj um da pamti! Grijeh je

biti zaboravan, grijeh je biti nemaran!

Ukoliko usvojite naviku nemarnosti, la-

ko moæete zanemariti i spasenje svoje

duπe i na kraju ustanoviti da niste spre-

mni za Boæje kraljevstvo.

Male duænosti moraju biti proæete

velikim istinama. PraktiËna poboænost

mora biti unesena i u najskromnije duæ-

nosti svakidaπnjeg æivota. Najuzviπenija

je sposobnost svakog Ëovjeka da bezu-

vjetno posluπa Boæju rijeË.

BuduÊi da se ne bave nekim izra-

zito vjerskim poslom, mnogi smatraju

da æive nekorisnim æivotom; da niπta

ne Ëine na unapreenju Boæjeg kraljev-

stva. Ali oni su u zabludi! Ukoliko se

73

bave nekim poslom koji se mora oba-

viti, ne smiju optuæivati sebe da su ne-

korisni pripadnici velikog Boæjeg doma-

Êinstva. Ni najskromnije duænosti ne

smiju se zanemariti. Svaki poπteni po-

sao sluæi na blagoslov. Vjernost u ta-

kvom poslu moæe se pokazati kao pri-

prema za veÊe odgovornosti.

Ma koliko skromno, svako djelo uËi-

njeno za Gospodina uz potpunu pre-

daju duπe, prihvatljivo je u Njegovim

oËima kao i najviπa sluæba. Nijedan pri-

log nije malen ukoliko se daje iskrena

srca, s radoπÊu u duπi.

Ma gdje se naπli, Krist vas poziva

da prihvatite svaku duænost koja vam

se pruæa. Ukoliko je to u domu, potru-

dite se dragovoljno i usrdno da vaπ dom

bude ugodno mjesto. Ukoliko ste maj-

ka, odgajajte svoju djecu za Krista. To

je isto toliko rad za Gospodina koliko

i djelo propovjednika za propovjeda-

onicom. Ukoliko vas duænost veæe uz

»OVJEK S JEDNIM TALENTOM

74 DAROVI

kuhinju, potrudite se da postanete savr-

πen kuhar. Pripremajte zdravu, hranji-

vu i ukusnu hranu. I kao πto stavljate

najbolje sastojke u hranu koju kuhate,

uvijek se trudite da i u svojem umu

njegujete najbolje misli. Ukoliko je vaπ

posao da obraujete tlo duπe ili da se

bavite bilo kojim zanatom ili zvanjem,

nastojte postiÊi uspjeh u toj svojoj sa-

daπnjoj duænosti. Neka se vaπe misli ba-

ve onim πto upravo Ëinite. Svakim svo-

jim postupkom predstavljajte Krista.

Ponaπajte se onako kako bi se On po-

naπao da je na vaπem mjestu!

Ma koliko malen bio vaπ talenat,

Bog ima mjesta za njega. Taj jedan ta-

lenat, mudro upotrijebljen, obavit Êe

posao koji mu je dodijeljen. VjernoπÊu

u malim duænostima mi trebamo radi-

ti po naËelu zbrajanja, dok Êe Bog raditi

po naËelu mnoæenja. Ti mali darovi pre-

tvorit Êe se u najdragocjenije utjecaje

u Njegovom djelu.

75

Neka æiva vjera bude kao zlatna nît

utkana u sve πto Ëinimo, pa i u obavlja-

nje naπih najneznatnijih duænosti. Na

taj Êemo naËin svojim svakidaπnjim ra-

dom pridonositi svojem krπÊanskom

rastu. Neprestano Êemo gledati Isusa.

Ljubav prema Njemu ulijevat Êe æivo-

tvornu snagu u sve πto Ëinimo. I tako

Êemo se pravilnom upotrebom svojih

talenata povezati zlatnim lancem s ne-

beskim svijetom. To je znaËenje pravog

posveÊenja; jer posveÊenje se sastoji od

radosnog obavljanja svakidaπnjih duæ-

nosti u savrπenoj posluπnosti Boæjoj vo-

lji.

Mnogi krπÊani joπ uvijek Ëekaju da

im se dodijeli neko veliko djelo. A ako

ne mogu naÊi neki poloæaj dovoljno ve-

lik da zadovolji njihovo Ëastoljublje, ne

ispunjavaju vjerno obiËne æivotne du-

ænosti. Njih one ne zanimaju. Iz dana

u dan propuπtaju prilike da pokaæu svo-

ju vjernost Bogu. I dok Ëekaju na neko

»OVJEK S JEDNIM TALENTOM

76 DAROVI

veliko djelo, æivot prolazi, njegov cilj

ostaje neostvaren, a njegovo djelo neza-

vrπeno.

Umnoæeni talenti

“Poslije dugo vremena doe gospo-

dar tih sluga i zatraæi od njih raËun.”

Kad Gospodin bude traæio obraËun od

svojih slugu, izraËunavat Êe dobitak od

svakog talenta. Prema obavljenom po-

slu ocjenjivat Êe se i karakter svakog

radnika.

Oni koji su primili pet ili dva ta-

lenta vratit Êe Gospodinu povjerene da-

rove, zajedno s dobitkom koji su os-

tvarili. Zasluge neÊe pripisivati sebi. Svi

njihovi talenti bili su im dani na upo-

trebu; oni su ostvarili dobitak, ali do-

bitka ne bi moglo biti bez povjerenih

sredstava. Oni shvaÊaju da su izvrπili

jedino svoju duænost. Kapital je pripa-

dao Gospodinu pa je i dobitak Njegov.

77

Da im Spasitelj nije darovao svoju lju-

bav i svoju milost, bili bi izgubljeni za

vjeËnost.

Meutim, kad Gospodar primi ta-

lente, On hvali i nagrauje radnike kao

da sve zasluge pripadaju samo njima.

Njegovo je lice puno radosti i zadovolj-

stva. Njemu Ëini zadovoljstvo da na njih

izlije svoje blagoslove. Svaku sluæbu i

svaku ærtvu On nagrauje, ne zato πto

bi Mu to bila obveza, veÊ zato πto je

Njegovo srce prepuno ljubavi i njeænosti.

On im kaæe: “Dobro, valjani i vjerni

slugo! Bio si vjeran nad malim, zato Êu

te nad velikim postaviti: Ui u veselje

gospodara svoga!”

Samo vjernoπÊu, odanoπÊu Bogu i

sluæbom iz ljubavi moæemo zadobiti bo-

æansko odobravanje. Svaki utjecaj Sve-

toga Duha kojim je odani sluga vodio

ljude na dobro, kojim ih je pribliæio

Bogu, zabiljeæen je u nebeskim knji-

gama. U veliki dan Boæjega suda bit Êe

UMNOÆENI TALENTI

78 DAROVI

pohvaljen svaki radnik preko kojega je

djelovao Sveti Duh.

I oni Êe uÊi u veselje svojega go-

spodara kad u Njegovom kraljevstvu

vide one koji su otkupljeni njihovim za-

laganjem. I oni Êe dobiti prednost da

sudjeluju u Njegovom djelu tamo, jer

su se za to osposobili sudjelujuÊi u Nje-

govom djelu ovdje. Ono πto Êemo biti

na Nebu, bit Êe samo odraz onoga πto

smo sada po karakteru i svetoj sluæbi

ovdje. Krist je rekao o sebi: “Po primje-

ru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da

mu sluæe, nego da on sluæi i da dadne

svoj æivot kao otkup mjesto svih.” (Ma-

tej 20,28) Kristovo djelo na Zemlji sa-

da je Njegovo djelo na Nebu. Naπa na-

grada za to πto radimo s Kristom u

ovom svijetu bit Êe veÊa snaga i veÊa

prednost raditi s Njim u svijetu koji Êe

doÊi.

“Kad pristupi onaj koji je primio

jedan talenat, reËe: ‘Gospodaru, znajuÊi

79

da si Ëovjek tvrd, da æanjeπ gdje nisi

sijao i kupiπ gdje nisi vijao, pobojah

se, odoh i sakrih svoj talenat u zemlju.

Evo ti πto je tvoje.’”

Tako se ljudi pokuπavaju izgovori-

ti πto zanemaruju Boæje darove. Oni

Boga gledaju kao bezduπnog tiranina

koji nastoji pronaÊi sve njihove pogre-

πke i kazniti ih svojim sudovima. Oni

Ga optuæuju da traæi ono πto nikada

nije dao, da æanje ono πto nikada nije

sijao.

Ima mnogo onih koji optuæuju Boga

da je tvrd gospodar zato πto traæi nji-

hovo imanje i njihovu sluæbu. Ali mi

ne moæemo dati Bogu niπta πto veÊ nije

Njegovo. Kralj David je rekao: “Od tebe

je sve, i iz tvojih ruku primivπi, dali

smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) Sve pri-

pada Bogu, ne samo stvaranjem, veÊ i

otkupljenjem. Svi blagoslovi u ovom æi-

votu i u æivotu koji Êe doÊi izlijevaju

se na nas s peËatom kriæa na Golgoti.

UMNOÆENI TALENTI

80 DAROVI

Zato je laæna optuæba da je Bog tvrd

gospodar i da æanje gdje nije sijao.

Gospodar ne odbija optuæbu zlog

sluge iako je nepravedna; On se sluæi

njome da bi mu dokazao da se njego-

vo ponaπanje ne moæe opravdati. Bilo

je putova i naËina da se talenat iskori-

sti i donese dobitak svojem vlasniku.

Zato gospodar kaæe: “Prema tome si

morao moj novac uloæiti kod mjenja-

Ëa, kako bih ja nakon povratka uzeo

svoje kamate.”

Naπ nebeski Otac ne zahtijeva ni

manje ni viπe od onoga πto nam je omo-

guÊio da postignemo. On na ramena

svojih slugu ne stavlja terete koje oni

ne mogu nositi. “Jer dobro zna kako

smo sazdani, spominje se da smo pra-

πina.” (Psalam 103,14) Sve πto On traæi

od nas, boæanskom miloπÊu mi moæe-

mo uËiniti.

“Komu je mnogo povjereno, od nje-

ga Êe se viπe iskati.” (Luka 12,48) Mi

81

Êemo pojedinaËno biti pozivani na od-

govornost ako smo uËinili samo jednu

jotu manje nego πto smo bili sposobni

uËiniti. Gospodin vrlo toËno odmjera-

va svaku priliku za sluæbu. Neiskori-

πtene sposobnosti isto Êe se tako unijeti

u obraËun kao i iskoriπtene. Za sve πto

smo mogli postati pravilnom upotre-

bom naπih talenata, Bog Êe nas pozvati

na odgovornost. Nama Êe se suditi i

za ono πto smo trebali uËiniti, a nismo,

jer se nismo posluæili svojom sposob-

noπÊu da proslavimo Boga. »ak i da ne

izgubimo vjeËni æivot, u vjeËnosti Êe-

mo shvatiti posljedice naπih neupotri-

jebljenih talenata. Svako znanje koje

smo mogli steÊi, svaka sposobnost ko-

ju smo mogli razviti, a nismo, pokazat

Êe se kao vjeËni gubitak.

Ali kad se potpuno predamo Bogu,

kad u svojem radu slijedimo Njegove

upute, On sebe smatra odgovornim za

uspjeh. On ne æeli da nagaamo kakav

UMNOÆENI TALENTI

82 DAROVI

Êe uspjeh postiÊi naπi poπteni napori.

Nijednom ne smijemo pomisliti na ne-

uspjeh, jer suraujemo s Onim tko ne

zna za poraz!

Mi ne trebamo govoriti o svojoj sla-

bosti i nesposobnosti. Time bismo sa-

mo pokazali da nemamo povjerenja u

Boga i da odbacujemo Njegovu RijeË.

Kad gunamo zbog svojih tereta ili od-

bijamo odgovornosti koje nam je dao,

mi zapravo govorimo da je On tvrd go-

spodar, da od nas zahtijeva ono za πto

nam nije dao dovoljno snage.

»esto smo skloni proglasiti dræanje

lijenog sluge skromnoπÊu. Ali istinska

skromnost izgleda potpuno drugaËije.

Da bismo bili skromni ne znaËi da mo-

ramo biti patuljci po umnim sposob-

nostima, bez æelje za napredovanjem,

da se moramo kukaviËki odnositi pre-

ma æivotu i izbjegavati terete i odgo-

vornosti zbog straha da ih neÊemo us-

pjeπno nositi. Istinska skromnost osla-

83

nja se na Boæju snagu i rado ispunja-

va Njegove namjere.

Bog se sluæi oruima koja sam iza-

bere. Katkad se Bog koristi najskrom-

nijim oruem da obavi najveÊi posao

jer se Njegova snaga najbolje otkriva

u ljudskoj slabosti. Mi imamo svoja mje-

rila i po njima neπto proglaπavamo

velikim, a neπto malim; ali Bog se ne

upravlja po naπim pravilima. Mi ne smi-

jemo zamiπljati da je ono πto nama iz-

gleda veliko istodobno veliko i za Boga;

ili da je ono πto smo mi proglasili ma-

lim, malo i za Njega. Nije nama pre-

puπteno da ocjenjujemo svoje talente

ili da biramo svoj posao. Mi trebamo

preuzimati terete koje nam je Bog na-

mijenio, nositi ih zbog Njega i uvijek

se Njemu obraÊati kad nam je potreban

predah. Bez obzira na vrstu posla, Boga

slavimo radosnom sluæbom od cijelog

srca. Njemu je drago kad svoje odgo-

vornosti nosimo zahvalno, radosni πto

UMNOÆENI TALENTI

84 DAROVI

nas smatra dostojnima da budemo Nje-

govi suradnici.

Oduzeti talenat

Lijenom sluzi izreËena je presuda:

“Dakle: oduzmite mu taj talenat i po-

dajte ga onomu koji ima deset talena-

ta!” Ovim rijeËima, kao i kad je na-

graivan vjerni sluga, nagovijeπtena je

ne samo moguÊnost nagrade na kona-

Ënom sudu, nego i proces postupnog

nagraivanja prema zasluzi joπ u ovom

æivotu. Kako je to u svijetu prirode,

tako je i u duhovnom svijetu; svaka ne-

upotrijebljena sposobnost postajat Êe

sve slabija dok konaËno ne nestane.

Aktivnost je zakon æivota; lijenost znaËi

smrt. “Svakomu se daje objava Duha

na opÊu korist.” (1. KorinÊanima 12,7)

Kad se upotrijebe za opÊi blagoslov, Bo-

æji darovi se umnoæavaju. Kad se za-

kopaju da bi sluæili jedino vlasniku,

85

umanjuju se i konaËno povlaËe. Onaj

tko odbije dijeliti ono πto je primio,

uvidjet Êe na kraju da i nema πto dije-

liti. On se pokorio procesu koji Êe sva-

kako oslabiti i na kraju potpuno uniπ-

titi sposobnosti njegove duπe.

Neka nitko ne misli da moæe æivjeti

sebiËnim æivotom i da Êe onda, kad

zadovolji svoje sebiËne probitke, uÊi u

radost svojega gospodara. Takvi ne mo-

gu sudjelovati u radosti nesebiËne lju-

bavi. Takvi nisu ni osposobljeni za æi-

vot u nebeskim stanovima. Oni ne bi

znali cijeniti neporoËno ozraËje ljubavi

koja proæima Nebo. Glasovi anela i

glazba njihovih harfi ne bi ih zadovoljili.

Njihovom bi umu nauk Neba bio ne-

rjeπiva zagonetka.

U veliki dan suda oni koji nisu ra-

dili za Krista, koji su lutali tamo-amo

odbacujuÊi sve odgovornosti, misleÊi sa-

mo na sebe, zadovoljavajuÊi samo sebe,

bit Êe izvedeni pred Suca cijele Zem-

ODUZETI TALENAT

86 DAROVI

lje zajedno s onima koji su Ëinili zlo.

Bit Êe im izreËena ista presuda.

Mnogi meu onima koji tvrde da

su krπÊani zanemaruju Boæje zahtjeve,

a nisu ni svjesni koliko je to opasno.

Oni znaju da hulitelji, ubojice i preljub-

nici zasluæuju kaznu. Meutim, budu-

Êi da uæivaju u vjerskim obredima i da

vole sluπati propovijedanje Evanelja,

misle da su krπÊani. Iako su cijeli æivot

proveli brinuÊi se samo o sebi, bit Êe

isto toliko iznenaeni kao i lijeni slu-

ga kad Ëuju presudu: “Dakle: oduzmite

mu taj talenat!” SliËno Æidovima, i oni

se varaju da imaju pravo na sebiËno

uæivanje u dobivenim blagoslovima um-

jesto da ih podijele s drugima.

Mnogi koji ne sudjeluju u krπÊan-

skim naporima izgovaraju se da su ne-

sposobni za rad. Meutim, je li ih Bog

uËinio nesposobnima? Ne, nipoπto! Ta

nesposobnost je posljedica njihove ne-

aktivnosti i njihove hotimiËne odluke.

87

I veÊ sad se u njihovom karakteru osje-

Êaju posljedice presude: “Dakle: oduz-

mite mu taj talenat!” Trajno zanemari-

vanje primljenih talenata uguπilo je u

njima glas Svetoga Duha koji je jedini

izvor svjetla. Presuda: “Nekorisnog slu-

gu bacite van, u tamu, gdje Êe biti plaË

i πkrgut zuba”, nebeskim peËatom zape-

ËaÊuje izbor koji su sami naËinili, izbor

kojim su odredili svoju vjeËnu sudbi-

nu.

ODUZETI TALENAT

88 DAROVI

Kazalo

Isusova usporedba o talentima ....... 5

Darovi Svetoga Duha ........................ 8

Drugi darovi .................................... 11

Umne sposobnosti .......................... 19

UmijeÊe govora ............................... 24

Dar utjecaja ..................................... 33

Dar vremena.................................... 38

Dar zdravlja ..................................... 47

Dar snage ........................................ 51

Dar novca ........................................ 56

Ljubazne pobude i utjecaji ............ 60

Darovi se umnoæavaju upotrebom 62

»ovjek s jednim talentom ............. 66

Umnoæeni talenti ............................ 76

Oduzeti talenat ............................... 84