UMETNOST MAHAUMETNOST MAHAGONIJAGONIJA
(Opus ΝΝ°° 11 : 1968 - 2000)
DELA Miroslava Luki}a
u 25 kwiga
Kwiga je sli~na vodi, uvek probije put
(Ruska izreka)
Umetnost mahagonija je, prema re~ima Borisa
Piqwaka, umetnost stvari koje su pre`ivele svoje
majstore i sopstvenike.
Umetnost mahagonija je nad`ivela sve, gospodo,
kulturu i literaturu! La`i, mnogo la`i. Pokolewa i
vekove. Zablude, po`are i mr`wu...Ratove i tragedije.
Umetnost mahagonija je nadmo}na, nadmo}nija od
kulture i civilizacije, i bez re~i ume da saop{ti mnoge
istine, gorke i bolne...
UMETNOST MAHAGONIJA - taj, pozajmqeni,
op{ti, naslov, na najboqi i najsa`etiji mogu}i na~in
ozna~ava su{tinu svega onoga {to je u{lo u spomenuti
Opus, u sve ono {to je, tokom prvih pedesetak godina
`ivota, napisao tvorac toga Opusa.
Kultura i civilizacija gutaju jedna drugu.
Treba li taksativno dokazivati sve to?
VII FINIS OPERIS( Eseji. Dnevnici. Poetika.
Kraj epohe Hokus - pokusa )
26. Muzej Nemogu}eg Ratara
27. Usamqeno drvo, I
kwiga dvadkwiga dvadeseeset {t {estaesta
Miroslav
LUKI]
MUMUZEJZEJ
NEMOGU]EGNEMOGU]EG
RRATARATARAA
Fatamorgana kompleksa SPASOVO
Tre}e, izmeweno, pro{ireno
izdawe. Eseji. O drevnoj svetlosti
M o b a r o v i n s t i t u tM o b a r o v i n s t i t u t
Z A V E T I N E
Copuright ©© 2000. bu Miroslav Luki}Copuright ©© za Jugoslaviju ZAVETINE Plus ultra
Ova publikacija u celini ili u delovima ne sme se umno`avati,
pre{tampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom
bez dozvole autora ili izdava~a, niti mo`e biti na bilo koji drugi na~in
ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirana ili umno`avana bez
odobrewa izdava~a. Sva prava za objavqivawe ove kwige zadr`avaju autor i
izdava~, prema odredbama Zakona o autorskim pravima.
W E B - S I T EW.W.W. ZAVETINE. COM
E - M A i LZAVETINE@VERAT. NET
ZIDAWE SKADRA
Uvod
Da li mi je Bog poslao Fatamorganu Kompleksa
Spasovo da bi posledwe godine moga `ivota stavio na
najve}a mogu}a isku{ewa?
Ponekada mi se ~ini da }u i na drugom svetu
sawati MUZEJ NEMOGU]EG RATARA, ako ne uspem da ga
osnujem na ovom.
Tre}e izdawe MUZEJA NEMOGU]EG RATARA
bilo je pripremqena za {tampu sredinom jeseni 1999.
godine. Iz finansijskih razloga nije objavqena krajem
iste godine.
Sam naslov kwige je veoma privla~an; mogao bi ,
jednoga dana, biti i naziv novog ~asopisa.
To je prva kwiga mojih objavqenih eseja; sva
tri izdawa se razlikuju. Mogu}e da }e se i ~etvrto
izdawe, ako jednoga dana do wega do|e, razlikovati od
ovog tre}eg; ali je sasvim sigurno, da }e ovo tre}e biti
osnova ili jezgro za sva budu}a. To je prva moja kwiga
koja je do`ivela i tre}e izdawe.
Prvo izdawe je imalo svoju adresu.
Bilo je upu}eno -
Nepoznatim i poznatim.
Dana{wim i budu}im.
Plemenitim. Pametnim. Bogatim.
Preduzimqivim i dalekovidim. Vizionarima.
5
I onim najneznatnijim.
@ivima i mrtvima.
Srpskom rataru i plugu.
U novom, drugom, izmewenom i pro{irenom
izdawu (Beograd, Zavetine, krajem juna 1998. ),
pre{tampana su samo nekoliko tekstova iz prvog : Muzej
Nemogu}eg Ratara ( u celini), i jo{ tri odlomka iz
jednog podu`eg eseja , kao samostalne celine : ^equsti
razjapqene prema beskrajnosti, Setva nikla sred
ogwi{ta i Muzej `ive tradicije. U wemu je, tako|e,
pre{tampano nekoliko kra}ih fragmenata, preliminarno
ve} objavqenih na drugim mestima ( u ~asopisima,
zbornicima, mojim kwigama eseja ) .
Sve ostalo, vi{e od polovine kwige, prvi put je
bilo objavqeno u novom drugom izmewenom i pro{irenom
izdawu.
To novo, drugo, izmeweno i pro{ireno izdawe
predstavqalo je skoro novu kwigu.
Ono je druk~ije komponovano od prvog.
Napisao sam u tom drugom izdawu slede}e:
"Budu}a izdawa Muzeja Nemogu}eg Ratara treba
pre{tampavati, naravno uz izri~itu dozvolu autora,
prema ovom drugom izdawu."
Te re~i se, po svemu sude}i, mogu odnositi na ovo
tre}e i, mo`da, k o n a ~ n o izdawe ove kwige.
Pisac ne mo`e znati koga }e sve wegova kwiga,
susretati, kroz vreme.
Prvo izdawe nije stiglo do svojih pravih i
pretpostavqenih ~italaca.
Iako je po~iwalo kao rebus, ono je imalo svoju
6
odgonetku.
Znam da to prvo izdawe Muzeja Nemogu}eg Ratara
nije sama~ki upalo me|u qude, i da nije sama~ki pobeglo
od qudi. Ono je umar{iralo u `ivot, kao vojska, sa mnogo
nogu no sa jednom i istom lampom u du{i...
Treba se pomiriti sa ~iwenicom da oba izdawa,
izgleda, nisu nai{la na svoje prave ~itaoce, osim one
nekolicine, koji su mi se javili.
Bili su to : a) studenti rodom iz Homoqa i Zvi`da;
b) jedan pravnik i protomajstor u penziji i v) jedan pisac
monografije o mom rodnom mestu Mi{qenovcu.
Studenti su mi predlo`ili osnivawe Dru{tva
za osnivawe Kompleksa SPASOVO.
Verovali su da se na teritorijama neke od op{tina
severoisto~ne Srbije, Ku~evu, @agubici, ili ve} nekoj
drugoj, mo`e ustupiti do 5 hektara pustog zemqi{ta za
osnivawe Kompleksa Spasovo. Predlo`ili su i da ja
budem do`ivotni predsednik i umetni~ki direktor takvog
jednog Kompleksa...
Nisam im odgovorio. Wihov predlog bi imao
smisla da je bio propra}en i zvani~nom podr{kom
lokalnih vlasti.
Protomajstor N. ponudio je da besplatno sazida
od kamena - iskqu~ivo od kamena - sve zgrade u okviru
Kompleksa SPASOVO, kao i veliku Kulu pesnika.
Sra~unao je da bi za sve bilo potrebno oko 500 kubika
kamena, u vrednosti oko deset hiqada DM, upozoriv{i me
da je prevoz skupqi od samog kamena! On bi sve to sazidao,
strpqivo i polako, bez ijednog dinara za svoj rad koji bi
potrajao nekoliko godina, kao zadu`binu...
Plemenito i neo~ekivano! Me|utim, gde na}i
deset hiqada DM i kako prevesti toliku gomilu kamewa
na izabrano mesto?
7
Trajne zadu`bine osnivaju i brinu o wima bogati
qudi; kne`evi, vladari, milioneri.
Knez Miroslav, na{i kraqevi i vladari; kapetan
Mi{a Atanasijevi}...
Ne i srpski kwi`evnici. Ne zato {to su cicije i
izjelice, ve} zato {to su sirotiwa...
Sirotiwa su i oni koji ve} imaju iza sebe i po
trideset objavqenih kwiga i skoro {esdesetak godina
`ivota. Ali, to se skriva...Skrivaju, pre svega i pre svih,
sami kwi`evnici, jer od svega {to su imali i mogli
imati, ostao im je jedino okrwen ponos...
Pre izvesnog broja godina zanosio sam se mi{qu
da bi se kapital za podizawe Kompleksa SPASOVO mogao
obezbediti time {to bih se objavile svih 25 kwiga mog
Opusa Ν° 1 - Umetnost mahagonija, u po 5000 primeraka po
naslovu.
Solidan kapital se ne stvara objavqivawem
Dela, barem zadugo ne u zemqi Srbiji, gde se kapital
nami~e na drugi na~in...Ko bi danas ovde mogao da objavi
125.000 primeraka jednog OPUSA? Tako da je piscu
jednog pozama{nog Opusa preostalo da svoju
trajnu zadu`binu podi`e, uprkos svemu, u
re~ima. U kwigama, koje su najtrajnija i
najdugove~nija zadu`bina...
( Napisano pred sam izlazak kwige, povodom tre}eg,
dopuwenog izdawa )
8
ISKADAR NA BOJANI
Prvo izdawe Muzeja Nemogu}eg Ratara (Beograd
: Zavetine, 1996) oti{lo je brzo i nepovratno u svet, i
bilo je posve}eno qudima, za koje se pisac nadao da }e
prihvatiti Osniva~evu ideju kao svoju.
Drugo izdawe je objavqeno, kao bibliofilsko, u
simboli~nom broju primeraka.
I ono je razvejano kao seme p{enice.
11
Miroslavqevo jevan|eqe
Gre{ili smo, i ispa{tali smo.
Uvredili smo Gospoda boga, ka`weni smo.
Ukaqali smo se svakim nevaqalstvom, oprali
smo sekrvqu i suzama.
Pogazili smo sve {to je pretcima bilo sveto,
zato smo bili poga`eni.
Imali smo {kolu bez vere,politiku bez
po{tewa, vojsku bez rodoqubqa, dr`avu bez Bo~jeg
blagoslova. Otuda nam propast i {kole, i politike, i
vojske, i dr`ave.
Dvadeset godina pa{tili smo se da nebudemo
svoji, zato su nas tu|inci poklopili svojim mrakom.
Dvadeset godina rugawa pretcima, {to su se
privoleli carstvu nebeskome, zbog toga gubavog nam
carstva zemaqskog gubitak. Kakvom smo merom merili
Boga i svoje pretke, tako nam jeodmereno...
Tim re~ima, obratio se Srpskom narodu Episkop
Nikolaj Velimirovi}, iz logora Dahau, KROZ
TAMNI^KI PROZOR. U Nema~koj, 1945.
Te re~i su objavqene, ~etrdeset godina docnije, u
izdawu Srpske pravoslavne eparhije za Zapadnu Evropu, u
Himelstiru, 1985. godine.
Do retkih ~italaca u zemqi stigle su ko zna kojim
12
kanalima. Prekasno, ~ini se. Onda, kada je cifri dvadeset
trebalo dodati jo{ ~etrdeset ili pedeset godina!
Na po~etku svojih zato~eni~kih beseda,
Velimirovi} se pitao :
Kojim putem sada da po|emo? Ne onuda, samo ne
onuda, kojim smo hodili dve decenije.
[ta sada da radimo? Sve samo ne ono {to smo
radili u vremenu izme|u dva Svetska rata.
Da ne gre{imo, te da ponovo ne ispa{tamo.
Da ne vre|amo Cara Gospoda Boga, te da ne
zaslu`imo jo{ ve}u kaznu, avaj, bez pomilovawa.
Da se ne kaqamo nevaqalstvom, te da se ne bi
morali ponova prati svojom krvqu u svojim suzama.
Da ne gazimo svetiwe predaka na{ih, te da ne
bi opet bili prega`eni.
Neka nam {kola bude saverom, politika sa
po{tewem, vojska sa rodoqubqem, dr`ava sa Bo`jim
blagoslovom.
Neka se svaki vrati Bogu i sebi;neka niko ne
bude van Boga i van sebe, da ga ne bi poklopila jeziva
tama tu|inska, sa lepim imenom i {arenom ode}om.
Neka se svak, ko je srpski rodoqub, pa{ti da
zadobije carstvo nebesko, kojim se jedino mo`e
odr`ati carstvo zemaqsko na du`e vreme.
Kad je na{ narod rekao : pravda dr`i zemqu i
gradove, kao da je rekao : carstvo nebesko dr`i carstvo
zemaqsko. Jer pravda je jedna od mnogih sila carstva
nebesnoga. Jedna druga sila jeste vera, tre}a qubav,
~etvrta istina, peta milost, {esta mudrost, sedma
~istota, i tako skoro bez broja i bez kraja... ( str. 9 - 10)
13
.
^im sam pro~itao lekovitu i dragocenu kwigu
(po~etkom devedesetih), te re~i sam podvukao.
Te re~i su mi bile stalno na pameti godinama,
naro~ito ovih posledwih desetak godina. Tih re~i sam se
se}ao i pro{loga novembra. Se}am ih se i sada, posle
rata, ovog posledweg, 1999. godine.
1
Zapo~eo sam pro{log novembra (1998) bele{ke o
MIROSLAVQEVOM JEVAN\EQU, kada jo{ nije
bilo sigurno da }e kona~no biti zavr{ena konzervacija
spomenute kwige, crkvene kwige iz 12. veka, kako bi
opstala i bila sa~uvana za budu}e vekove.
Privukao me je, priznajem, buran `ivot
Miroslavqevog jevan|eqa, srpske crkvene kwige iz 12.
veka, ~ija je vrednost neprocewiva. "Politika" je u subotu
17. jula 1999. godine objavila vest da je konzervacija ovog
dela zavr{ena : na konferenciji za novinare u Narodnoj
biblioteci Srbije u Beogradu, novinarima je pru`ena
prilika da vide restaurasano Miroslavqevo jevan|eqe u
svoj wegovoj lepoti. Radi se i na hitnom postupku
obezbe|ewa specijalne vitrine u kojoj }e Miroslavqevo
jevan|eqe nastaviti svoj `ivot i opstanak kao jedan od
najvrednijih spomenika srpske kulture.... Na istim
stranicama isti list objavquje i stra{ne vesti o
zlo~inima na Kosovu...
Verovatno da je tih julskih dana bilo na stotine pre~ih,
tragi~nijih i stra{nijih stvari o kojima su srpski pisci,
intelektualci i novinari razmi{qali i pisali, govorili i
pozivali na apel : ja sam nastavio da razmi{qam i pi{em o onom,
{to sam ve} bio zapo~eo pro{loga novembra...
14
2
Miroslavqevo jevan|eqe, najstariji srpski
}irili~ni rukopis, skoro ~etiri decenije skrivan je od
o~iju javnosti. Vi{e od 750 godina jedna kwiga putuje
kroz srpsku istoriju!
Mnogi znaju o ovoj kwizi da je napisana krajem 12.
veka za Nemawinog brata , humskog kneza Miroslava. Kad je
bjelopoqski manastir pretvoren u xamiju "Jevan|eqe" je
stiglo u Hilandar. Tu je kwiga do`ivela prvo zna~ajno
o{te}ewe : ruski arhimandrit otcepio joj je jednu stranu,
koja se danas ~uva u Sankt Petersburgu. Hilandarci su
"Jevan|eqe" poklonili Aleksandru Obrenovi}u, u znak
zahvalnosti {to je otplatio velike manastirske dugove.
Prvo fototipsko izdawe , u Be~u, Srbija je platila 300
dukata u zlatu. Be~ki majstori su kwigu o{tetili,
stavqaju}i joj pogre{an lepak. Posle ubistva Aleksandra
Obrenovi}a i Drage Ma{in, jedno vreme "Jevan|eqe" se
vodilo kao nestalo. Pre{lo je Albaniju, a Drugi svetski
rat provelo zakopano u manastiru Ra~a...
3
Nije ta~no utvr|eno kada je napisano
Miroslavqevo jevan|eqe : 1169. ili 1197, naj~e{}e se kao
godina nastanka uzima 1190.
Da li ga je humski knez naru~io za svoju zadu`binu,
manastir Svetih apostola Petra i Pavla u Bijelom Poqu
ili za li~nu upotrebu u dvoru?
Kako je, za{to i kada Jevan|eqe dospelo iz Bijelog
Poqa u Svetu goru?
Da li je to bilo u 17. veku, kada je manastir Svetih
15
apostola pretvoren u xamiju, ili je preneto znatno ranije,
kada su Srbija i Crna Gora pale pod tursku vlast?
U riznici manastira Hilandara ~uvano je sve do
kraja 19. veka. Zahvaquju}i velikoj akciji uglednog
filologa Stojana Novakovi}a, kraqevina Srbija je
otplatila sve dugove manastira Hilandara, i Svetogorci
su uznak zahvalnosti, Aleksandru Prvom Obrenovi}u,
tokom wegovog boravka na Svetoj gori na Uskrs 1896.
godine, poklonili Miroslavqevo jevan|eqe i
Hilandarsku povequ.
Hilandarska riznica nije bila ba{ najsigurnije
mesto za ~uvawe najstarijeg spomenika pisanog
}irilicom. Ruski arhimandrit Porfirije Uspenski,
otcepio je, 1845. godine, 165. stranu ove kwige. Taj listse
~uvau Publi~noj biblioteci Saltikova [~edrina u
Sankt Petersburgu. Rusi ga pozajmquju za kopirawe, ali
ga ne vra}aju. - Drugo o{te}ewe, Miroslavqevo
jevan|eqe pretrpelo je 1896 / 97. godine, prilikom izrade
fototipskog izdawa, u Be~u : jevan|elistar je razvezan i
po snimawu povezan, ali je kori{}en "savremeni" lepak,
koji je kasnije doveo do zatezawa stranica i pucawe
tananog pergamenta.
Posle smrti kraqa Aleksandra Obrenovi}amaja
1903. godine, doneta je odluka da se Miroslavqevo
jeva|eqe i Hilendarska poveqa predaju Narodnoj
biblioteci. Poveqa je predata, a Jevan|eqe je nestalo.
[ta se sa Jevan|eqem dogodilo? Da li je prodato
u inostranstvo? Ili ga je pokojni kraq poklonio nekoj
svojoj ro|aci? Ili je ukradeno i ponovo vra}eno u
Hilandar?
Ne. Ono je sve vreme bilo u dvoru, zapakovano u
sanduku koji je sa ostalim stvarima predat kraju Petru
Prvom Kara|or|evi}u.
16
Prona|eno je 1915. godine kada je sanduk slu~ajno
otvoren i odmah predato regentu Aleksandru.
Zajedno sa srpskom vojskom pre{lo je Albaniju. Na
Krf su ga nosila dva Vrawanca : kroja~ i u~iteq \or|e i
Pera \or|evi}, ro|ak dr Aleksandra Jankovi}a. Wima je
Jevan|eqe povereno da ga, zajedno sa krstom od platine,
ukra{enim dijamantima iz manastira Manasije, nose svuda
sa sobom, a kada do|e vreme da svetiwu predaju kome treba.
Na Krfu je Jevan|eqe ~uvano u Glavnoj dr`avnoj blagajni,
a krst je izgubqen u jednoj crkvi gde je bio privremeno na
~uvawu.
Posle rata, jevan|elistar je vra}en u Beograd; od
1935. godine ~uvan je u Muzeju kneza Pavla.
Prema odluci kraqa Petra Drugog i tada{we
vlade, Jevan|eqe je 1941. godine odneto u manastir Ra~u i
povereno igumanu Platonu. Iguman se obavezao da posle
rata Jevan|eqe vrati li~no kraqu ili Kosti Jarkovi}u
koji mu je kwigu predao.
Jevan|eqe je skrivano u sanduku sa {u{kama,
zakopanom ispod drvenog poda i kamene plo~e u oltarskom
prostoru manastira Ra~e.
^etni~ki komandant Kondor Radovi} poku{avao je
da se dokopa Miroslavqevog jeva|eqa po{to - poto.
Krajem 1943. godine iguman Platon je Jevan|eqe predao
Kosti Jarkovi}u i nekom Ke{eqevi}u, boje}i se da }e mu
ga uzeti ~etni~ki komandant.
Kako je Jevan|eqe dospelo u trezor Narodne banke,
gde je i ostalo sve do 1945. godine? Ko ga je tamo ostavio?
Kustos Narodnog muzeja M. Duha}? Kako ga Nemci nisu
konfiskovali?
Od 1945. godine, do {esdesetih, Miroslavqevo
jevan|eqe bilo u stalnoj postavci sredwovekovne zbirke
17
Narodnog muzeja. Izlagano je u staklenoj vitrini pod
jakom svetlo{}u reflektora; listovi su po~eli opasno da
se isu{uju, pergament je znatno br`e stario nego da su mu
bili obezbe|eni minimalni uslovi ~uvawa...
Jednom ili dva puta, u Narodnom muzeju, video sam
svojim o~ima Miroslavqevo jevan|eqe.
Be~ko fototipsko izdawe ove kwige iz pro{log
veka nisam video; a izdawe iz Johanesburga video sam na
sajmu kwiga u Beogradu. Imalo je previsoku cenu za srpske
bibliofile.
Kako je uop{te do{lo do toga izdawa? Po Zakonu o
kulturnim dobrima Ministarstvo kulture du`no je da
izda dozvolu za izradu fototipskog izdawa.
Ministarstvo tu dozvolu nikada nije izdalo.
Fototipsko izdawe ura|eno u Johanesburgu u 300
numerisanih primeraka (uz dve propratne kwige
Istorijat i Komentari) promovisano je na me|unarodnom
beogradskom sajmu kwiga, 1998. godine. Autori su Veqko
Topalovi}, Du{an Mr|enovi} i Branislav Brki}, sva
trojica iz "Dosijea", koji je ulo`io i najve}u sumu novca,
dok je "Slu`beni list" obezbedio po~etna sredstva.
Prema pisawu {tampe, rad na fototipskom izdawu
zapo~et je pre vi{e godina. Du{an Mr|enovi}, glavni i
odgovorni urednik "Dosjea" veli :
" Pripreme su u Beogradu trajale oko dve i po
godine, a posledwe dve smo radili u izvanredno
opremqenom kompjuterskom studiju i reprint ku}i
Branislava Brki}a u Johanesburgu.
Tokom 1994. i 1995. godine vodili smo brojne
razgovore sa predstavnicima Ministarstva za kulturu,
Narodnog muzeja i Narodne biblioteke o izradi
fototipskog izdawa. Kada smo "Jevan|eqe" snimili u
Narodnom muzeju 1994. godine, ono je ~uvano u jednom
18
drvenom kov~e`i}u i bilo je u o~ajnom stawu. Dogovori
su lepo tekli, ~ak su nas i po`urivali kako bi se posao
realizovao u onoj "~uvenoj" godini kulture. Me|utim, u
jednom trenutku ispre~io se nekakav zid i prestali su sa
nama da pregovaraju. Po{to smo bili ve} "~vrsto
zagrizli" i ulo`ili znatna sredstva, odlu~ili smo da
ipak uradimo fototipsko izdawe ra~unaju}i da razgovori
sa tim qudima imaju neku te`inu. Nikakav novac nismo
tra`ili niti o~ekujemo od dr`ave ni od Ministarstva,
niti je novac bio ikakav predmet razgovora. ^ak smo
ponudili Narodnom muzeju da obezbedimo klima - komoru
za "Jevan|eqe" kako bi se ~uvalo na odgovaraju}i na~in.
Re~eno nam je da uplatimo sredstva na `iro ra~un pa }e se
najpre preme{tati neki zidovi. Odlu~ili smo da za mesec
dva napravimo promociju i javnu licitaciju prvog
od{tampanog primerka fototipskog izdawa i da od tog
novca kupimo klima - komoru..."
Ispada da se drugo fototipsko izdawe
Miroslavqevog jevan|eqa pojavilo kao divqe?
4
Re~ je o kwizi koja ima izuzetno veliku kulturno
istorijsku i nau~nu vrednost.
Miroslavqevo jevan|eqe pisano je u dva stupca,
crkveno slovenskim jezikom i ima 181 list veli~ine 41,5
h 28,4 cm. Ne zna se ko je bio glavni pisar. Mawi deo
teksta pisao je Gligorije Dijak.
Koristili su razli~ite pravopise, zetsko humski
i ra{ki, i obojica su unosila elemente narodnog govora .
Vi{e od 260 minijatura sa 88 ptica koje se nalaze u
jevan|elistaru ~uvene su u svetu. Pored ptica, u
19
inicijalima, tu su i druge `ivotiwe, kao i qudski
likovi. Uticaj rane romanike ja~i je od vizantijskih
uticaja, u likovnom delu kwige. [to je i prirodno, po{to
je Jevan|eqe napisano i oblikovano na potezu Dubrovnik
- Kotor - Bijelo Poqe, u Humu, koji je u to vreme bio pod
latinskom crkvenom jurisdikcijom.
Korice kwige, izra|ene od drveta presvu~enog
mrkom ko`om, ukra{ene su slepim otiscima - biqnim
ornamentima i slovima. Lazar Mirkovi} je smatrao da se
slova pe~ata mogu ~itati dvojako. Mogu}e je i da je povez
ura|en u manastiru Sv. Pavla u Svetoj Gori?
Povez izgleda nije originalan, ve} iz 15. i 16. veka.
^iwenica je da su korice mawe od bloka kwige.
Godinama se verovalo da u rukopisu i
minijaturama postoji samo pet boja. Posle skenirawa
u Vatikanskoj biblioteci - pre dvadesetak godina -
otkriveno je da ima osam boja. To poskupquje i izradu
fototipskog izdawa i restauraciju.
Da li su to jedine tajne koje sadr`i u sebi
Miroslavqevo jevan|eqe?
Ne samo sa lingvisti~kog ve} i sa umetni~kog
stanovi{ta, MIROSLAVQEVO JENAN\EQE,
privla~ilo je, i privla~i}e, posebnu pa`wu brojnih
nau~nik i umetnika.
5
Pro{le godine je objavqeno johanesbur{ko
fototipsko izdawe Jevan|eqa. Ove godine, na kraju rata,
zavr{ena je konzervacija Miroslavqevog jevan|eqa i bi}e
obezbe|ena specijalna vitrina u kojoj }e biti sa~uvano za
vekove koji dolaze.
20
Bilo bi dobro da u budu}em Muzeju Nemogu}eg
Ratara bude ijedan primerak fototipskog izdawa
Miroslavqevog jevan|eqa, kao i druga fototipska izdawa
na{ih retkih sredwevekovnih kwiga. ZAKONOPRAVILO
ili Nomokanon Svetoga Save (Ilovi~ki prepis 1262.
godina) ve} je - kupqen (priredio i priloge napisao dr
Miodrag M. Petrovi}, De~je novine, Gorwi Milanovac,
1991)...
Srpske sredwevekovne kwige su rasute po svetu, gde
su dospevale naj~udnovatijim putevima iz srpskih
manastira i crkava. Neke je i sam Vuk Stef. Karaxi}
prodavao u nevoqi. Da li }e se ikada na}i qudi koji }e
uspeti da na~ine fototipska izdawa tih kwiga
zarobqenih po tu|inskim bibliotekama i fondovima?
To ne mo`e biti samo zadatak strasnih srpskih
bibliofila ili bogatih Srba, sklonih da odre{e kesu,
ve} same dr`ave, odnosno wenih nadle`nih
institucija...
1. avgust 1999. U Beogradu.
21
Dobro jutro, reko Jordanska!
Tako glasi naslov rukopisne zbirke zabele`enih
vla{kih narodnih umotvotrina . Zabele`ili su ih
ALEKSANDAR LUKI], tada glavni i odgovorni
urednik kwi`evnog ~asopisa "Brani~evo" i jedan od
na{ih poznatih pesnika, rodom iz sela Mi{qenovca, i
BEN MLADENOVI], profesor geografije, rodom iz
Aqudova. Zabele`ili su ih tokom 1992. godine u selima
Aqudovo, Kobiqe, Manastirica i Velika Slana. Sve je te
primere izvornih narodnih umotvorina sa vla{kog na
srpski prepevao Aleksandar Luki}, i najve}i deo te
zbirke objavquje se ovde.
U originalnom rukopisu tekstova na vla{kom koji
poseduje prire|iva~ navedeno je poimence, od koga je i
kada i gde {ta zabele`eno, no u ovom izdawu te podatke ne
donosimo, kao i neophodna obja{wewa o obredima i
bajawima.
Luki}eva i Mladenovi}eva zbirka nije prvi
poku{aj zapisivawa usmenog narodnog blaga i wegovog
o~uvawa od daqeg propadawa.
"Zanimawe za rumunsku (vla{ku) narodnu
poeziju iz isto~ne Srbije postojalo je jo{ u pro{lom
veku", pi{e Ratomir Markovi}, profesor rumunskog
jezika i kwi`evnosti - prevodilac sa rumunskog (rodom
iz vla{kog zvi{kog sela Rakova Bara) - i sakupqa~
vla{kog usmenog narodnog blaga, "ili ta~nije, u vreme
23
kada je Milan Mili}evi} u svojoj poznatoj kwizi
Kne`evina Srbija 1876. godine objavio ne{to ove
poezije" ( v. u ~asopisu "Stig", Malo Crni}e, br. 11,
decembar 1972, str. 5 - 7) .
Taj Markovi}ev tekst preporu~io sam za
objavqivawe onda{wem glavnom i odgovornom uredniku
"Stiga", G. Milisavu Milenkovi}u, jer je "Stig" , u jednom
od prethodnih brojeva, posve}enom u celini majskoj
ku~evskoj smotri izvornog narodnog stvarala{tva
Homoqski motivi, bio objavio prevod rukoveti
vla{kih narodnih pesama Zvi`da (koje sam ja kao student
bio pribele`io, a na ~ijem mi je prevo|ewu pomogao sam
Markovi}) - IZVOR^I] SA VODOM ZELENOM , sa
pogovorom, koji je, u stvari, bio ne{to skra}ena verzija
moga seminarskog rada (Bele{ke o pesmama Zvi`da i
Homoqa). Na taj rad i bele`ewe podstakao me je
profesor na Filolo{kom fakultetu - pokojni Dr Vladan
Nedi}.
Iz toga Markovi}evog rada, izostavqene su fus-
note, koje daju, za po~etak, neku pribli`niju predstavu o
usmenoj narodnoj kwi`evnosti Vlaha severoisto~ne
Srbije. U tom svom radu, Markovi} ne pomiwe i okolnost
da je i Vuk Karaxi} u svoje vreme bio zabele`io neke
primere vla{kog usmenog narodnog blaga. R. Markovi}
navodi da je 1899. godine u Parizu {tampana prva kwiga
rumunske (vla{ke) narodne poezije :
Emile Picot (Emil Piko) , Chante popualires desroumains de Serbie (Narodne pesme Rumuna iz Srbije).
U Rumuniji su kasnije {tampane tri kwige:
G. Giuglea, G. Vilson ( G. \ugqa, G. Vlsan), Delaromanii din Serbia (Narodne pesme / Rumuna iz Srbije) ,
Bukure{t, 1913.
24
Cristea Sandu Timoc (Kristja Sandu Timok) , Poeziipopulare de la romanii din valea Timocului (Narodne pesme
Rumuna iz doline Timoka) , Krajova, 1943.
Cristea Sandu Timoc, Cintece batrinesti si doine (
Juna~ke i lirske pesme) , Bukure{t , 1967. - Ovo je
pro{ireno izdawe prethodne kwige.
Sam R. Markovi} je, jo{ kao student rumunske
kwi`evnosti, sakupio u svom rodnom selu Rakova Bara
zbirku vla{kih narodnih pesama, koju je objavio u
rumunskom ~asopisu Fonetica si dialectologie ( Fonetika i
dijalektologija) , TEXTE DIALECTALE DIN HOMOLJE(R. S. F. Iugoslavia) (Dijalektalni tekstovi iz Homoqa /
SFR Jugoslavija), Bukure{t, 1969 , VI , str. 187 - 288) .
[teta je {to Markovi} sve te pesme ( koje je
snimio u svom rodnom mestu u Rakovoj Bari, kod Ku~eva,
1966 , a potom zabele`io i objavio ) nije preveo i sa
vla{kog na srpski, kako bi bile dostupne i srpskim
~itaocima koji ne znaju vla{ki.
Markovi}, daqe, u svom navedenom tekstu, veli da je
u Rumuniji objavqivano u ~asopisima i drugim kwigama
vi{e pesama i prikaza . "Kod nas je objavqivano mawe,
ne{to vi{e tek posle drugog svetskog rata" i pri tom
spomiwe neke skorije radove :
" Sava Jankovi}, @rtva zidawa u eposu isto~ne
Srbije, "Razvitak", Zaje~ar, 1968, br. 3, str. 44 - 52 ; Isti
autor, Vla{ka narodna pesma o Stojanu Buliba{i,
"Razvitak", 1969, br. 6, str. 48 - 55 ; akademik Du{an
Nedeqkovi}, Zajedni~ka tema poruke mrtvog heroja
srpskog i rumunskog pevawa u zajednici usmenog foklora
naroda Balkana , Glasnik Etnografskog instituta SANU,
Beograd, kw. XVI - XVIII , 1971, str. 1 - 24 ".
25
Markovi} prime}uje da se u zaje~arskom ~asopisu
"Razvitak" "rumunske (vla{ke) narodne pesme u originalu
i danas {tampaju }irilicom, iako se zna da rumunski
jezik koristi latinicu. Sve navedene kwige {tampane su
latinicom, a tako|e i sve ostalo {to je do danas
objavqeno u Rumuniji, a i kod nas, u izdawima SANu i
Saveza udru`ewa foklorista Jugoslavije. / Ta~no je da
postoji tradicija u {tampawu }irilicom jer je posle
drugog svetskog rata, izme|u 1946 - 1948. godine, u
Zaje~aru izlazio na rumunskom (vla{kom) jeziku
}irilicom list "Vorba noastra" ( "Na{a re~"), budu}i da
su u to vreme Rumuni (Vlasi) slabo znali latinicu i da
nije bilo povoqnih uslova za {tampawe latinicom..."
Markovi} je u bele`ewu vla{kih narodnih pesama
u svom rodnom selu po{ao od sistema Chestionarul Nouluiatlas lingvistic roman, Transcrierea fonetica (Upitnik Novog
rumunskog lingvisti~kog atlasa , Fonetska
transkripcija) , "Fonetika i dijalektologija", 1963 , V ,
str. 163 - 168.
*
Vredi ovde spomenuti i rad : Tu`balice,
obi~ajne pesme vezane za pogreb i bajalice kod
Vlaha u Homoqu , Marije Milojkovi}, nastavnika
osnovne {kole u Krepoqinu ( Krepoqin, 1989, 31 str.
gusto otkucanog teksta, sa geografskim kartama i
likovnim prilozima Voje Kumri}a, nastavnika u istoj
{koli) ( rad je u rukopisu). Rad je u mnogo ~emu zanimqiv,
iako naravno u celini u sada{wem obliku nije za
objavqivawe. Nastavnica Milojkovi} je sa svojim
u~enicima sakupila vrednu gra|u, i napisala je svoj rad
26
kako bi se sa~uvale kulturne vrednosti "jednog naroda
koji `ivi na tlu Jugoslavije". Primere tu`balica i basni
na vla{kom bele`ila je srpskim latini~nim pismom, a
dala je i prevode tih primera.
G. Milojkovi} pi{e : Jezik homoqskih Vlaha
nerazumqiv je "savremenom Rumunu, ali je osnova
romanskog porekla, jer u wemu ima dosta elemenata
rumunskog i francuskog jezika. Jezik se sve vi{e
posrbquje - pa nije ni ~udno ako se za~uje govor dveju
li~nosti na novom jeziku, ni vla{kom ni srpskom,
nego na me{avini ovih dveju jezika. Re~i su ~as srpske,
~as vla{ke, pa onome ko ne poznaje ovu situaciju
izgleda ~udno. [to se ti~e Homoqa i wegovog govora -
ni{ta ne bi trebalo da bude ~udno. / Razlikuje se govor
jednog sela od govora drugog sela. Lazni~ki vla{ki
govor razlikuje se od govora Krepoqina, a krepoqinski
govor od milanova~kog - magudi~kog. I za to postoji
obja{wewe. Laznica je vla{ko selo. Ona je uspela da
sa~uva autenti~nost u govoru - Krepoqin to nije mogao da
sa~uva, jer tu se govore uporedo dva jezika...." (str. 30).
G. Milojkovi} je zabele`ila jednu basmu protiv
vampira, koja u wenom prevodu glasi :
"Vampiri `ivi, vampiri mrtvi, vampiri
plavi, i svi vi 99 vrsta, za{to ste u{li u ovog ~oveka?
Ja }u vas cerovim kolcem izbosti, katranom i
tamjanom okaditi, britvom pose}i i istera}u vas iz
ovog ~oveka.
Isterah vas iz glave, iz nogu, iz srca, iz kukova...
iz celog wegovog bi}a.
Katranom vas nakatranisah, kolcem vas
izbodoh, tamjanom vas nakadih, britvom vas posekoh,
iglom vam o~i izvadih i u Crno more vas poslah -
27
daleko od ovog ~oveka.
U Crno more da idete, vampiri `ivi, vampiri
mrtvi, vampiri zubati, vampiri raspleteni,
O~e prirode - majko prirode,
O~e komata - majko komata,
da idete tamo gde trava sama ni~e,
sama raste, sama vene i pole`e.
Tamo vas ~ekaju tri devojke sa postavqenom
sofrom.
Tamo da jedete, tamo da pijete, tamo po travi da
se vaqate, samo od bolesnika da odete, jer nema ~ime
da vas hrani.
Ja vas izbodoh, okadih, posekoh, o~i vam
izvadih i u Crno more vas poslah!" (str. 29)
(uporedite ovaj primer sa onim iz Luki}eve -
Mladenovi}eve zbirke, primer br. 21, sli~ni su , ali se i
razlikuju).
Kad je re~ o pesmama ispra}u{ama , G.
Milojkovi} pi{e (str. 19, wenog rukopisa) da kod Vlaha
"postoji obi~aj da se nad pokojnikom" , dok je jo{ u ku}i,
otpeva jedna ustaqena i uobi~ajena pesma kojom se pokojnik
ispra}a na "onaj svet" , "kojom se daju uputstva kako da se
pona{a na putu do raja. Ovu ispra}u{u pevaju `ene koje
to znaju. Obi~no znaju starije `ene i one je pevaju na istu
melodiju, na iste stihove, samo se ubaci ime pokojnika.
Ako se dve `ene "slo`e" u pevawu - {to zna~i da jedna
vodi melodiju, a druga je prati, ispra}u{a deluje veoma
impresivno". G. Milojkovi}, dobar poznavalac `ivota i obi~aja
kraja u kome radi kao nastavnik, prime}uje da se pri opro{tajnom
pevawu ~esto de{ava da ̀ ena "koja vodi melodiju zna stihove, a
`ena koja je prati ne zna. Pratiqa ~eka dok vodiqa izgovori
po~etne slogove stiha, pa se onda ukqu~i u pevawe. Na ovaj
na~in dobija se utisak da je pratiqa uvek za korak iza
28
vodiqe.."
Na po~etku ovog svoga rada, G. Milojkovi} navodi i
legendu o postanku naziva Homoqa, vezuju}i je za vremena
srpskog kneza Lazara. Po starim zemqopisnim kartama iz
1841. godine , reka Mlava je izvirala u Hajdu~kim
planinama. Knezu Lazaru se neobi~no svideo ovaj
vrletni kraj, pa je odlu~io da na obali brze Mlave
podigne sebi zadu`binu. Podigao je manastir Gorwak
1379. godine. No, u ovom kraju je bilo i manastira iz
ranijeg perioda srpske povesti, recimo manastir u
Vitovnici, zadu`bina kraqa Milutina. "U ovom
prebivali{tu netaknute ... prirode u dru{tvu svojih
velikodostojnika...uz kliktaj sivih orlova, bila je i
carica Milica. Po Milici i wenom {etawu dobi ime
naseqe na samom izlasku iz Gorwa~ke klisure -
[ETOWE. ..." Kada je knez Lazar "pozvao", "sve {to je
bilo zdravo i za boj sposobno pohrlilo je prema
Kru{evcu - napraviv{i toke od suve cerovine i
izvadiv{i iz neke klade, odavno zar|alu |ordu. Krenuo je
i starina od Hajdu~ije - @ivko i sa wim jo{ tri stotine
takvih junaka. Dika tada{wih junaka su bili dobri
kowi sti{ki. (...) Barjaktar mu je bio Ivo, a za{titnica
ov~ar Janko. U ovoj neobi~noj ~eti se na{ao i jedan de~ak
- Nejaki Nenad. Videv{i da su u boj krenule sve same
starine, nije mogao da odoli da ne po|e i on, mada je
slabom rukom jedva mogao da suzdr`ava silovitog kowa. /
Lazar je znao da u okolini @drela `ive Vlasi, pa
zadivqen ovakvom ~etom koja je stigla u Kru{evac,
odu{evqeno je podigao ruke i na vla{kom uzviknuo -
Omuqe, omuqe!" ([to zna~i : ^ove~e, ~ove~e!) I od tog
doba, ovom kraju junaka ostade naziv Omuqe, docnije
Omoqe, a danas Homoqe...
29
*
Aleksandar Luki} i Ben Mladenovi} zabele`ili
su svoju zbirku u kraju, kroz koji se prolazi , kada se ide u
Homoqe, o kome govori G. Milojkovi}, u predvorju
Homoqa. U~inili su jednu izvanrednu stvar. U~inili su
dostupnim deo dragocenog narodnog blaga Zvi`da i
Homoqa i sa~uvali ga za budu}a vremena. Uvek sam iznova,
sa izuzetnim uzbu|ewem ~itao, naro~ito, kraj Luki}eve -
Mladenovi}eve zbirke,pesme VII i VIII ciklusa, me|u
kojima ima vanrednih primera. Zapisiva~ima i
prevodiocu se posre}ilo da na|u prave kaziva~e i
najboqi izraz.
Homoqski motivi, velika smotra narodnog
stvarala{tva severoisto~ne Srbije koja se ve} tridesetak
godina odr`ava tradicionalno u Ku~evu, bila je zgodna
prilika da se pokrene jedan zbornik, ili povremena
publikacija, u kojoj bi bilo objavqeno, ono {to se pevalo
na smotri i tako sa~uvalo. Ta prilika je propu{tena, iz
razloga koji su te{ko shvatqivi. Da li zato {to nije
bilo entuzijasta i znalaca, kompetentnih i pozvanih
qudi, ili usled uvre`ene palana~ke euforije i
predrasuda, da je va`no da se ~uje svirka i pesma i
vidi {arenilo jo{ jednog, tre}eg va{ara, a ostalo
prepusti vremenu nekom budu}em i milosti nekog
zanesewaka? Propu{tena je, izgleda, prilika da se
podigne i Muzej `ive tradicije ( ja sam o tome i kwigu
napisao Muzej Nemogu}eg Ratara, Beograd, 1996) , to
jest ostavqeno je, izgleda, to, da neko u~ini sam o svom
ruvu i kruvu.
30
Dakle, skupqawe, ~uvawe i tuma~ewe narodnih
umotvorina Zvi`da i Homoqa prepu{teno je
pojedina~nim poku{ajima i nastojawima.
I sve bi one izvorne narodne pesme ovog kraja koje
su iz godine u godinu pevane pod jablanovima velikog
ku~evskog fudbalskog stadiona, padale u vodu obli`we
reke kao i li{}e sa jablanova u jesen, i potonule zauvek, da
se nisu na{li neki qudi, koji su to poku{ali da zaustave.
Nije nikad kasno shvatiti : jedno je otkrivawe i
pokazivawe bogatstva narodne kulture u najop{tijem
smislu re~i, a drugo je na~in wenog negovawa,
tuma~ewa i o~uvawa.
*
Zvi`d i Homoqe? To je kraj koji pre svega treba
upoznati dobro. Za autore ~iju rukopisnu zbirku
objavqujemo ovom prilikom, to je - naju`i zavi~aj. Kolorit
i op{ti ambijent ovog kraja je po mnogo ~emu izuzetan. Za
one koji nikada nisu bili u ovim krajevima, ili tek
pone{to znaju o wima, vredi podsetiti na re~i D.
Antoni}a:
" Po~etkom tre}eg milenijuma stare ere,
stanovni{tvo nastaweno na teritoriji isto~ne
Srbije upoznaje bogato nalazi{te bakarne rude i
usmerava svoje interesovawe ka eksploataciji bakra.
Od tog trenutka, mewa se stara ekonomska struktura i
nastaju novi ekonomsko - dru{tveni odnosi, tj. po~iwe
razvoj zanatstva, a samim tim nastaje i izrazitije
dru{tveno raslojavawe. Kasnije, u prvom milenijumu
stare ere (oko 800 godina) , nastaje stabilizacija
31
kulture sa formirawem etni~kih grupacija, poznatih
iz anti~kih istorijskih izvora (Iliri, Tra~ani). Na
ovom podru~ju `ivela su tra~ka plemena Tribali,
Pikenzi i Timahi, ~iji su supstrati u kulturi ovog
kraja prisutni i danas. Prodor Rimqana, ostavio je
traga u kulturnom pogledu, a u etni~kom doveo je do
romanizacije pomenutih plemena. Prelazak Slovena
na Balkansko poluostrvo , u VI i VII veku nove ere, i
wihovo daqe {irewe, dovelo ih je u ove krajeve. U
susretu sa mnogobrojnim i sna`nijim do{qacima,
staro stanovni{tvo se u po~etku povuklo u
nepristupa~nije oblasti, ali je vremenom ipak bilo
delimi~no asimilovano. No, pojedini elementi
wihove kulture, obi~aja i tradicije su se odr`ali,
bilo da su ih novodo{li prihvatili kao svoje, ili se
pak sa~uvali u pojedinim vidovima zamr{enih
rituala i pojedinih obreda.
Od dolaska Slovena, ova je oblast prolazila
kroz burne istorijske periode. Smewivali su se
raznorazni uticaji, a politi~ki i ekonomski
~inioci u pro{losti dovodili su ovamo i novo
stanovni{tvo, etni~ki druga~ije od starinaca. Tokom
velike seobe, krajem XVII veka, na putu za
prekodunavske hri{}anske zemqe znatan broj
Kosovaca zastao je ovde i utkao se u masu starinaca,
ne gube}i pri tome svest o svome poreklu. Tako|e su i
dinarska kao i moravsko - vardarska migraciona
struja ostavili traga u ovim oblastima. Masovni
pokreti romanskog ili romanizovanog slovenskog
stanovni{tva iz prekodunavskih kne`evina, ka ovim
krajevima, bili su slede}i ~inilac u formirawu
etni~ke slike. Pored toga {to su do{qaci ovde
nalazili veoma privla~ne uslove za `ivot, oni su se
32
iseqavawem osloba|ali feudalnog jarma. Bujni tok
doseqavawa sa severa, naro~ito se poja~ao posle
oslobo|ewa ovih krajeva od Turaka... Migraciona
strujawa sa severa trajala su sve do prelaska u HH vek,
vidno oja~avaju}i stanovni{tvo vla{kog govora. /
Dana{we stanovni{tvo ovog kraja prete`no ~ine
Srbi i Vlasi. Prohujali vekovi, u~inili su da se od
prete`no polietni~ke strukture stanovni{tva izdvoje
napred pomenute dve. Zajedni~ki `ivot, kroz du`e
vreme i u istoj sredini, u~inio je da i pored
samosvojnih osnovnih elemenata, me|u wima postoji
mnogo toga zajedni~kog i u obi~ajima, verovawima,
zanimawima, tradicionalnoj kulturi..." ( v. u kw.
CEREMO[WA, Ku~evo, 1980, str. 138 - 139) ...
*
Nalaze}i se negde u blizini sredi{ta,
geografskog i mitolo{kog centra Balkana, Zvi`d i
Homoqe predstavqaju jednu oblast, koja je sticajem
okolnosti, bila kao neka vrsta prirodnog rezervata,
uprkos svemu napred re~enom. Da li je priroda ovog
podnebqa bogata ili siroma{na? Ona je od one materije,
jedne jedine, od koje je sva vasiona, od materije koja ima u
glavnom dve osobine.
"Priroda je uvek dosledna i ako se ~ini, da
postupa kadkada protiv svojih ro|enih zakona. Ona se
dr`i svojih zakona, i u isto vreme gazi preko wih. (...)
Prostor egzistira za to, da se zemaqska stvorewa mogu
rasporediti i jedno od drugoga rastaviti. Me|utim,
odenuv{i pticu perjem , daje joj mogu}nost da mo`e
svuda boraviti. Ona stvara uvek u pravcu savr{enstva,
ali, umetnik ide natrag, tra`e}i materijala i iznova
po~iwe s prvim elementima, i ako je umetnost znatno
33
odmakla napred. Da nije tako, sve bi propalo. Kad
pogledamo koje umetni~ko delo, ~ini nam se, da smo
zavirili u sistem pravilnih promena. Biqke su
omladina sveta, spremnice napuwene zdravqem i
snagom, ali one opipavaju put prema gore, prema
svesti. Drveta su nesavr{eni qudi, i kao da tuguju {to
su privezana za jedno mesto. . . Javor i paprat su jo{
nepokvareni, no, i oni }e bez sumwe ~im do|u do svesti,
prokliwati i kleti..."
Prisetiti se ovde Emersona vaqa i zbog onih
nekoliko misli, pored ostalog, da :
Sve ono , {to je u nama najboqe, voli prirodu .
U na{em zavi~aju, Zvi`du i Homoqu, uvek sam video
jasno da je ~ovek pao, ali da priroda stoji uspravno, i
slu`i kao neka vrsta diferencijalnog pokazateqa, da
poka`e odsutnost ili prisutnost bo`anskog ose}aja u
~oveku. Da li je bilo slu~ajan onaj naslov rukoveti
prevedenih vla{kih narodnih pesama koji sam objavio pre
~etvrt veka : IZVOR^I] SA VODOM ZELENOM ? Ne.
To ponovo shvatim, zatekao se u nekom vla{kom ili
srpskom selu Zvi`da i Homoqa, ili u na{em rodnom
Mi{qenovcu, {etaju}i obalama potoka.
"Klobu~asti vrtlog na povr{ini potoka uvodi
nas u tajnu mehaniku neba. Svaka je {koqka na obali
kqu~ za to."
Narodne umotvorine me privla~e svojim
magnetizmom, kao i prirodno razvijawe
najkomplikovanijih formi...
34
( "Priroda je inkarnacija duha i vra}a se opet
duhu, kao {to od leda postaje opet voda i gas. Svet je
strmoglavqeni duh i ta eteri~na esencija gleda uvek,
da se opet pretvori u stawe slobodnog duha. Otuda
dolazi sila i o{trina uticaja prirodnih predmeta,
organskih i neorganskih, na duh. ~ovek u zato~ewu,
~ovek u kristalu, ~ovek u biqci govori sa bezli~nim
bogo-~ovekom...")
Pogledajte te izvrsne primere iz Luki}eve -
Mladenovi}eve rukopisne zbirke, kada je re~ o basmama, o
samom tekstu basama : iz wih blistaju priroda i duh, sila
i energija koja podsti~e. ("Ta sila, koja ne respektuje
kvantitet, kojoj i celina i pojedinosti slu`e kao
weni putevi sprovodnici i kanali, {aqe svoj osmeh
jutru, i ukapquje svoju su{tinu u svaku ki{nu kapqicu.
Svaki nas momenat i svaka stvar upu}uje na to, jer
mo`e mudrost delovati u svakoj formi. Ona je u nas
sasuta kao krv; ona nas trza kao bol. Ona dolazi k
nama kao zadovoqstvo ili radost. Ona nas obavija u
tmurnim i melanholi~nim danima, kao i u danima
veselog rada. Mi nikad ne upoznajemo odmah wezinu
su{tinu, nego tek posle dugo vremena", Emerson , "
Priroda") .
(Beograd, 10. sept. 1997.)
( Pre{tampano iz ALAMANAHA ZA @IVU
TRADICIJU, KWI@EVNOST I ALHEMIJU , 1
/ 1998, Beograd, str. 70 - 73 . )
35
MUZEJ DREVNE KULTURE
Povodom dva novinska
~lanka objavqena u "Politici"
( 6. mart 2000)
1.
"Porodi~na stabla" ( str. 17)
Vukoje Vlasteqica ( Jovan Radovi}), etnograf,
trideset i {est godina, selo Lopa{ kod Po`ege. "Rodom
je iz sela Vi~e u Draga~evu. U Lopa{ je, ka`e, do{ao
"`eni u ku}u". Sa suprugom Sne`anom ima dvoje dece..."
Zanimqivu pasiju - izradu rodoslova - Vukoje je
vremenom pretvorio u svoje stalno zanimawe.
Do sada je "izradio vi{e od 200 porodi~nih
rodoslova, "pogledao" je u poreklo mnogih porodica dva -
tri veka unazad...Radio je, najpre, za svoju porodicu, pa za
familiju, rodno selo Vi~u, a onda po~eo da radi po
poruxbini. Po dogovorenoj ceni pravio je rodoslove
qudima u draga~evskom, ariqskom, ivawi~kom,
~a~anskom kraju, po [umadiji. Uvek iscrpno i
autenti~no, rade}i na osnovu istorijskih izvora,
mati~nih kwiga, ali i istra`uju}i po selima, grobqima,
predawu.
- Rodoslovi koje radim nisu samo prosta
porodi~na stabla. Izra|ujem, zapravo, rodoslovne
36
monografije. U izvorima pronalazim, pa na od{tampanom
rodoslovu prikazujem sve pretke po mu{koj liniji,
naj~e{}e do 12. ili 13. kolena, navode}i i `ene u naju`em
srodstvu. Tu zapisujem i zanate predaka, zanimawa, wihove
krsne slave, gde su se selili, kad su ratovali, bili na
vlasti i sli~no. Dobija se, dakle, kompletna informacija
o precima..."
"Studirao je istoriju i etnologiju, bavio se i
novinarstvom, pi{e poeziju. Pisawe rodoslova mu je, ipak,
glavna preokupacija. Zbog toga je dane provodio ( i
provodi) po arhivima Srbije i Jugoslavije, SANU, hiqade
mati~nih kwiga je prelistao, silnu literaturu pro~itao.
Stvorio je i sopstvenu arhivu, kojom sada mo`e da se
obezbede i do dve tre}ine izvora potrebnih za izradu
jednog rodoslova. Obi{ao je, ka`e, 700 na{ih
grobaqa, sa spomenika ~itao natpise, video mnoge
krajputa{e.
Nikad mu, ni po snegu i kojametu, nije bilo te{ko
sti}i i do najzabitijeg sela. Te{ko mu pada jedino
saznawe da su mati~ne kwige ponekad uni{tene, da nema
pisanih tragova o precima. Se}a se (...) gesta jednog
dovitqivog sve{tenika iz ivawi~kog sela Radaqeva, koji
je, videv{i kako Austrijanci u obli`wem Ariqu 1915.
godine pale mati~ne kwige, radaqevske kwige "sahranio"
u mrtva~ki kov~eg i potom zakopao. Kad je rat zavr{en,
iznete su na svetlo dana, pa se, zahvaquju}i tome, sada
znaju preci porodica u ovom selu od 1837. godine.
- Mati~nu slu`bu u Srbiji uveo je kwaz Milo{
1836. godine, a trajno prezime, poput dana{wih, u tim
zapisima uvodi se 1861. godine. Od koristi su mi i
sa~uvani pro{lovekovni sudski spisi, koji su, na primer,
za ceo u`i~ki kraj dostupni, a za ~a~anski nisu. Od svega
37
{to sam uradio do sada, najrazgranitiji mi je rodoslov
Karaklaji}a iz [arenika kod Ivawice.Taj rodoslov od
jednog zajedni~kog pretka, ro|enog oko 1710. godine, vodi
u, ~ak, 750 imena..."
*
Izradi rodoslova - sve je podredio."Zahvaquju}i
tim istra`ivawima, duboko je "u{ao" u istoriju srpskog
naroda. Posebno je do detaqa spoznao sliku svog rodnog
sela Vi~e, za koje ima gotovo spremnu istorijsko -
etnografsku studiju od nekoliko stotina strana, sa svim
rodoslovima, obi~ajima, istorijskim doga|ajima u
posledwa tri veka..."
38
2.
OSTACI DREVNE KULTURE
( str. 25 )
Etnokulturolo{ka radionica iz Svrqiga, na ~ijem
je ~elu dr Sreten Petrovi}, profesor Filolo{kog
fakulteta u Beogradu, organizovala je, 1995. godine, u
Svrqigu, prvi me|unarodni nau~ni simpozijum na temu
Tradicionalna kultura u `ivotnom ciklusu obi~aja.
Slede}e godine tema je bila : Tradicionalna kultura u
godi{wem ciklusu obi~aja, pa su usledile teme:
Priroda u obi~ajima i verovawima; Slave, zavetine i
druge srodne proslave stanovni{tva isto~ne Srbije i
susednih oblasti ; Narodno stvarala{tvo u obi~ajima
i verovawima stanovni{tva isto~ne Srbije i
susednih oblasti.
Svake godine, posle zavr{etka simpozijuma,
objavqivan je pozama{an zbornik radova, ~iji je glavni i
odgovorni urednik prof. Sreten Petrovi}.
Petrovi} je nedavno dao intervju novinaru Z.
Radisavqevi}u, iz koga, pored ostalog, vredi zapamtiti
slede}e:
"Pro{logodi{wi simpozijum je bio posve}en
narodnom stvarala{tvu. [ta je danas od autenti~nog
stvarala{tva na{ega naroda sa~uvano u praksi?
- Mislim da je narodno stvarala{tvo u ~itavom
svom obimu prisutno kod stanovni{tva isto~ne Srbije,
sa jednom va`nom napomenom : u dimenziji se}awa i
mogu}nosti reprodukcije, ali ne i u `ivoj praksi. Pre
svega, danas je u potpunom uzmaku niz tradicionalnih
39
obi~aja i obreda , koji su se nekada ekstezivno
upra`wavali i imali, na primer, svoju muzi~ku pratwu, i
koji su u svoj dramatur{ko - obredni scenario izvo|ewa,
ukqu~ivali orske igre, mitolo{ke pesme. Odlivom
stanovni{tva nestao je i onaj mobilni kreativni
potencijal sela, dakle, i samo umetni~ko narodno stvarawe
ostalo je "da visi". Likovno stvarawe se sve vi{e
potiskuje, jer se na nivou doma}e radinosti danas sasvim
sporadi~no upra`wavaju tkawe, vez i }ilimarstvo... Kada
je re~ o narodnoj muzici i orskim igrama, ove forme se
o`ivqavaju tek u sporadi~nim folklornim
manifestacijama, koje imaju pre svega manifestacioni i
estetski karakter, a mawe proizilaze iz "realiteta
`ivotne prakse".
U pet kwiga, na vi{e od 1500 stranica, sakupqeno
je, nema sumwe, dragoceno blago koje ukazuje na vrednosti
duhovne i materijalne kulture stanovni{tva jednog dela
na{eg naroda.
(...)
Bilo je planirano i osnivawe narodnog muzeja u
Svrqigu, sa posebnim naglaskom na etnografskoj i
arheolo{koj zbirci?
- Da. Od toga plana se u Skup{tini op{tine
Svrqig nije odustalo. Prikladna zgrada za ovu namenu
uglavnom je dobijena. Problem je izme{tawa nekoliko
ustanova koje se u woj nalaze, da bi procedura adaptacije
mogla da po~ne.Svrqig se ubraja u najstarije gradove u
Srbiji. O tome sasvim dobro mo`e da posvedo~i u wemu
napisani i sa~uvani rukopis "Svrqi{kih odlomaka
jevan|eqa" iz XIII veka, kao najstariji srpski }irili~ni
40
rukopis u isto~noj Srbiji. Po~etke istorije grada
Svrqiga nau~nici vezuju za epohu Rimskoga carstva. Prvi
pisani trag je iz 535. godine, kada je poru{eni kastel
Svrqig Justinijan obnovio. Sve to ukazuje na drevnost i
kraja i stanovni{tva, u kome le`e zapretene znatne
arheolo{ke, etnografske dragocenosti, kao i bogat
materijal za lingvisti~ka i mitolo{ka istra`ivawa.
Otvarawe muzeja sa navedenom namenom samo bi pospe{ilo
daqa etnokulturolo{ka istra`ivawa..."
41
3.
Komentar
To su, u moru haosa i besmisla, propadawa i
nestajawa, vesti koje raduju. Ta dva ~lanka.
U Svrqigu, ili u Ku~evu, mo`da i u @agubici, ne
bi trebalo osnivati tipi~ni narodni muzej, sa posebnim
naglascima na etnografskim i arheolo{kim zbirkama.
Takvi muzeji ve} postoje u ve}im okru`nim
mestima.
Mnogo bi boqe bilo, verujem, da severo - isto~na
Srbija osnuje jedinstveni MUZEJ DREVNE KULTURE,
koji bi se iskqu~ivo bavio prou~avawima ostataka drevne
kulture (...)
Da li }e i kada biti osnovan MUZEJ DREVNE
KULTURE, koji bi imao istovremeno i srpski i
palbalkanski karakter, samo Bog zna. Za takvo ne{to
potrebna su dva kapitala : kapitala znawa, kompetencije i
kapital nov~ani.
Prvog ima, donekle; drugog - nema.
Da bi mogli da se upoznaju, svi oni na Balkanu, koji
sawaju o MUZEJU DREVNE KULTURE, potrebni su
susreti, simpozijumi, poput onih u Svrqigu, ali i drugde;
zbornici su dobra stvar. Alamanah za `ivu
tradiciju, kwi`evnost i alhemiju, pokrenut 1998.
godine, jedno je od mesta i na~ina za upoznavawa kako
drevne kulture, tako i wenih zato~nika.
Malo se u Srbiji zna i o ne tako dalekoj pro{losti,
a o onoj sasvim dalekoj, preistorijskoj i drevnoj - da ne
govorimo.
42
Vukoje Vlasteqica se, kao entuzijasta, po~eo
baviti jednim plemenitim poslom : izradom rodoslova,
Porodi~nih stabala. Koliko u Srbiji, sada, ima
porodica koje imaju dubqu svest o pro{losti svojoj
porodi~noj? Koliko ih je koji znaju barem kako im se
zvao samo ~ukundeda, sukur|el ili kurajber?
Svaki `ivi ~ovek danas ima oko dvadeset miliona
predaka, a mo`da u Srbiji nema ni stotinak porodica koji
pouzdano znaju pone{to o dvadesetak kolena koja su im
prethodila...
Ima vi{e razloga za to...
43
PU^KE PRIPOVIESTI Lava Tolstoja u prevoduSergeja Jurjevi~a Hetmanova , objavqene su u Zagrebu,1889. ( Naklada Knji‘are Mu~njak i Senftleben,Univerzalna Biblioteka, Svezak XI).
To izdawe sam na{ao na jednom od beogradskih
tavana, u mraku. Staro je 110 godina!
Korice su bro{irane, o{te}ene, ali se jo{ dr`e.
Subota je, 30. maj 1998. godine. Devet pre podne.
Ka{qem. Pu{im lo{e cigarete. Popu{io sam
ve} - sedam.
Sawao sam nejasne snove, iz kojih me je probudio
jutarwi TE - VE program, koji je gledao moj mla|i sin.
On ve} godinama ustaje prvi, rano, kako je navikao
kod dede i babe na selu, gde je `iveo prvih pet godina
`ivota.
Stariji spava (gimnazijalac) (legao je sino} kasno,
jer je gledao neki film).
I ja sam sino} legao kasno, ~itaju}i
kona~nu verziju rukopisa romana TRGOVCI
SVETLO[]U. To su ona pa`qiva ~itawa rukopisa koji
}e uskoro da ide u {tampariju.
Voleo bih da bude objavqen u Univerzalnoj
Biblioteci.
Stanujem na Labudovom Brdu, u delu u kome ima
dosta drve}a, i koji li~i na {umu. ^ujem kroz otvorene
prozore vrane.
Prionuo sam da pripremim doru~ak i ru~ak
istovremeno, i oqu{tio krompir za musaku, naseckao
44
mlad crni luk...
Dinstaju}i naseckani luk i mleveno meso, mislio
sam na ono zagreba~ko izdawe, {to se otvara pou~nom
pri~om "Dva brata i zlato".
Dobro je {to sam pro~itao tu Tolstojevu pri~u,
makar i sa velikim zaka{wewem.
Za{to? Obja{wewe je malo du`e.
Razmi{qaju}i o zasnivawu Kompleksa SPASOVO,
uvek sam mislio o tome kako bi mi u tome pomogao i mla|i
brat (Aleksandar Luki}). I uvek mi se ~inilo da je
zasnivawe tako ne~ega skop~ano sa kapitalom, znatnim
kapitalom. Koji mi, Aleksandar i ja, uzgred budi re~eno,
nemamo. Mi smo bili nalik, donekle, na ona dva
siroma{na Tolstojeva junaka, dva brata iz davnih vremena
{to su `ivela nedaleko od Jerusalima - Anastasija i
mla|eg Ivana. Meni se nekada ~inilo da bi zlato koje
bismo na{li, moglo biti od pomo}i, da ostvarimo
neobi~nu i korisnu zamisao o Kompleksu SPASOVO.
Zna~i, ja sam li~io na starijega brata iz Tolstojeve
pri~e - Anastasija... On je zaista na{ao zlato, koje je prvo
ugledao mla|i Ivan , i pobegao od wega. Pro~itao sam
Tolstojevu pri~u i shvatio istinu. Anastasij na|eno
zlato nije iskoristio na svoj provod, za zabavu i razonodu.
Sagradio je tri ku}e u gradu : jednu za udove i sirote,
drugu - bolnicu za uboge i kqaste, tre}u za prosjake i
strance. I na{ao je tri po{tena starca i jednoga
postavio nad siroti{tem, drugoga nad bolnicom, a
tre}ega nad pristani{tem prosjaka i stranaca. I ostalo
je jo{ mnogo zlatnih novaca, koje je Atanasij podelio
starcima. Kraj te kratke Tolstojeve pri~e glasi ovako :
"... Anastasij je qubio svoga brata i,
oprostiv{i se s narodom, nije ostavio sebi ni jedne
monete, nego je u istoj staroj ode}i , u kojoj je i do{ao,
45
po{ao natrag k svom prebivali{tu.
Dolazi Anastasij k svojoj gori i misli : " Nije
pravo uradio brat, kada je sko~io daqe od zlata i
pobegao od wega. Zar ja nisam boqe u~inio?"
I jedva je to pomislio Anastasij, kad na jednom
vidi, - stoji na putu onaj an|eo, koji ih je blagosiqao,
i mrko gleda u wega. I prepao se Anastasij i jedva
rekao : " Za {to, Gospode?" - I otvorio an|eo usta i
rekao : " Odlazi odavde. Ti nisi dostojan, da `ivi{ sa
bratom tvojim. Jedini beg brata tvoga vredi vi{e od
svih tvojih dela, {to si ih u~inio zlatom tvojim".
I stao Anastasij da govori o tom, koliko je on
putnika i siromaha nahranio, koliko sirotih ute{io.
I an|eo mu rekao : " Onaj |avo, koji je polo`io ono
zlato, da te zavede, nau~io te je i tim re~ima". I tad je
opametila Anastasija savest wegova, i on je uvideo,
da nije Boga radi u~inio dela svoja, pa je zaplakao i
stao se kajati.
Tada je odstupio an|eo sa puta i pokazao mu
put, na kom je ve} stajao Ivan, ~ekaju}i brata svoga.
I od tog vremena nije se Anastasij podavao
isku{ewu |avola, koji je rasipao zlato, nego je uvideo,
da se ne mo`e zlatom, nego samo svojim trudom slu`iti
Bogu i qudima..."
Zlato se ne mo`e na}i, ako ga |avo nije
ostavio.
46
Ponekom je majstoru dato, da stvara zlato. Dok sam
pisao TRGOVCE SVETLO[]U , ja sam se stalno, kao
stariji brat Atanasij, susretao sa an|elom (~ak i kad
nisam bio svestan toga) .
Trud na rukopisu TRGOVCI SVETLO[]U nije
bio uzaludan, izme|u svega ostalog, {to me je pomirio sa
mla|im bratom, kao u onoj Tolstojevoj kratkoj pri~i.
Ne ~eznem vi{e za onim stvarima za kojima sam ~eznuo
nekada. Bogatstvo i zlato mogu stvoriti sam, trudom i
naporima koji treba da ostanu Tajna.
Postoje, dakle, i drugi na~ini da bra}a `ive kao
i pre.
Ne, ni prvo, a ni drugo, izmeweno i dopuweno
izdawe Muzeja Nemogu}eg Ratara, nisu mogli da mi
otkriju tajnu alhemije : jer su bila pragovi na
stepeni{tu ka Univerzalnoj Biblioteci i
TRGOVCIMA SVETLO[]U, i onom {to iza toga (uz
pomo} Boga i an|ela) treba da do|e...
Nedeqa, 31. maj 1998. Oko 15 ~.
47
@enidba Marka Kraqevi}a
Lapovsko Dru{tvo za negovawe tradicija i
narodnih obi~aja Kosovka devojka, obnovilo je stari
srpski narodni obi~aj @enidba Marka Kraqevi}a, 1990.
godine, posle prekida dugog pola veka.
Obi~aj se odr`ava u Beloj nedeqi.
Scenario je ura|en po motivima epske narodne
pesme "Marko Kraqevi} ukida svadbarinu".
Prema jednom novinskom izve{taju, u
prepodnevnim satima povorka kowanika, karuca, i ~eza, u
no{wama sredwevekovnih vitezova kre}e iz Lapova ka
obli`woj varo{ici Bato~ini odakle }e Marko dovesti
lepu Jelenu.
Na putu dugom nekih sedam kilometara neobi~ni
"svatovi" izazivaju znati`equ lokalnog stanovni{tva,
putnika.
Glavni deo obi~aja odvija se oko podneva na
gradskom stadionu gde "svatove" na ~elu sa Markom i
Jelenom do~ekuje nekoliko hiqada gledalaca.
Crni Arapin }e poku{ati da od Marka preuzme
mladu. U dvoboju Marko pobe|uje ~uvenim buzdovanom
Arapina
Zatim se po crkvenim pravilima obavqa "ven~awe"
Marka i Jelene...
48
*
Koliko sli~nih dru{tava, poput ovog iz Lapova,
ima u Srbiji na kraju drugog milenijuma?
*
^asopis "Raskovnik", pokrenut krajem {esdesetih,
nekoliko godina je predstavqao pravo otkri}e : po tome
kako je predstavqao seosku umetnost, umetnost stvaranu na
selu, i `ivu tradiciju. ^asopis je mogao postati i
svojevsrni Arhiv za sakupqawe, o~uvawe i rasvetqavawe
`ive narodne tradicije. Me|utim, ovaj ~asopis je
vremenom postao ne{to drugo...
49
CENTAR ZA MITOLO[KE
STUDIJE SRBIJE
Centar za mitolo{ke studije Srbije sa sedi{tem u
Ra~i, odnosno Beogradu, osnovala je grupa nau~nika koji
se bave prou~avawem mitolo{kih korena i matrica Srba,
Slovena, {ire Indoevropqana, kao i svih onih
mitologija koje su egzistirale (na) prostorima na kojima
su u bli`oj ili daqoj pro{losti `iveli Srbi. Ciq je da
se multidisciplinarnim studijama objasne autohtone
mitske matrice, kao i one koje su na ovom tlu import i
koje su ostavile svoje tragove u~estvuju}i u stvarawu
kulture prethri{}anskih Srba i naroda Balkana.
^lanovi Centra imaju priliku da na redovnim,
otvorenim, godi{wim skupovima izlo`e svoje priloge
na teme koje su unapred utvr|ene. Radovi se objavquju u
godi{waku "Mitolo{ki zbornik" koji izdaje Centar
uz pomo} Ministarstva za kulturu Srbije i Skup{tina
op{tine Ra~a. Prethodni skupovi su posve}eni temama
: "Mitolo{ko bi}e naroda u pesmi i istoriji" i
"Koreni srpske mitologije".
Centar za mitolo{ke studije Srbije objavquje, pre
svega, radove svojih ~lanova. Do sada su objavqene kwige
dr Radmila Petrovi}a : " Menore iz ^elareva",
"Romuliana arcana", "Kulturna istorija Vizantije";
@ivojina Andreji}a : "Grivne `ivota", "Velu}a Draga{a",
50
"Vladari Tribala". . . . ( MITOLO[KI ZBORNIK, 2
/ 2000, str. 9 - 10).
*
Dobro je da je osnovan Centar za mitolo{ke
studije Srbije ( Mytology studie Center of Serbia).
Mo`da nisu ba{ najsre}nije definisani wegovi -
ciqevi?
Me|u ~lanovima Centra ima dosta poznatih imena
profesora, nau~nika i drugih : Petar Vlahovi}, D.
Kalezi}, R. Petrovi}, R. Novakovi}, M. Stojanovi}, J.
Dereti}, S. Petrovi}, N. Grdini}, V. Trbuhovi}, \.
Jankovi}, R. Raki}, M. Stoji}, M. Tadi}, D.
Simonovi}, G. Komar. . i dr.
Drugi redovni skup Centra za mitolo{ke studije
Srbije odr`an je u Beogradu od 3. do 24. juna 1998.
godine u Studentskom kulturnom centru, Srpskih
vladara 48, nekada{wem zdawu Rankovi}eve Udbe. Tema
skupa je bila KORENI SRPSKE MITOLOGIJE.
Saop{tewa su objavqena u MITOLO[KOM
ZBORNIKU 2.
Mitolo{ki zbornik 2 / ( Drugi redovan skup
Centra za mitolo{ke studije Srbije Koreni srpske
mitologije, Beograd, 3. do 24 juna 1998. ; priredio
@ivojin Andreji}). - ( 1. izd. ). - Ra~a ; Beograd : Centar
za mitolo{ke studije Srbije, 2000 (Ra~a : @a dizajn). -
119 str. : ilustr. ; 24 cm. Tira` 300 pr.
Objavqeni su slede}i prilozi : D. Jacanovi} :
Kalendar za astronomsko znawe Srba; @. Andreji}
: Serbali ili Saveanci; dr \. Jankovi} : Pogrebni
ritus kod Srba; dr. M. Stoji} : Bronzani ukras za glavu
iz Sofronijeva, kop~a iz Para}ina i Dupqajska
51
kolica - religijske sli~nosti; mr N. Amanovi} : Kult
drveta i biqaka; mr M. Stanojevi} : Drvo kosmosa u
mitologiji Srba - zapisno drvo u [umadiji; dr G.
Komar : Nalaz kamenih jaja u Kutima; dr R. Petrovi} :
Srpski vladarski krst iz Pience, S. Stevi} : Zmaj -
devojka i Nenad.
Objavqena je i pesma V. Tomi} ( na kraju) :
Vidovdan.
Vredna su pa`we saop{tewa objavqena izme|u
korica drugog broja Mitolo{kog zbornika. Me|utim, to
je tek po~etak. Mo`da je mitolo{ki zbornik mogao
biti zbornik drevne kulture? Sigurno da je vredno
napora istra`ivati drevnu kulturu praistorijskih
naroda koji su `iveli na teriotoriji jugoisto~ne
Evrope, Balkana, dana{we Srbije, jer u toj oblasti
ima mnogo vi{e nepoznanica, nego pouzdano
utvr|enih ~iwenica. . . Bilo bi nam drago da se Centar
za mitolo{ke studije Srbije ne pretvori u Centar koji }e
silne duhovne energije potro{iti na pseudomitolo{ka
i pseudoistorijska istra`ivawa ~iji }e krajwi ciq
biti da se doka`e kako su Srbi narod najstariji na
svetu. . . Dobro je da su entuzijasti ovog Centra uspeli da
dobiju nov~anu pomo} ne samo od Ministarstva kulture
Srbije, nego i od drugih faktora, za objavqivawe svojih
publikacija, mada bi mo`da bilo boqe da su svoja
saop{tewa {tampali o svom ruvu i kruvu. Ka`em to
zato {to u Srbiji postoje i drugi qudi koji deluju u
kulturi, pa ne dobijaju nov~anu vladinu pomo}. . .
*
52
@ivojin Andreji} : VLADARI TRIBALA, Ra~a
; Beograd : Centar za mitolo{ke studije Srbije ; Lapovo :
Kolor pres, 2000. - 176 str. ; ilustr. ; 24 cm.
@. Andreji} je ( kako pi{e na 6. str. ove kwige)
"rukovodilac Centra za mitolo{ke studije Srbije".
Andreji}eva kwiga sadr`i slede}a poglavqa : TRIBALI,
TRIBALSKI CAR, ARHONT TRIBALA. Rezime,
Literaturu (165 - 171), Biografiju autora.
U REZIMEU Andreji} pi{e :
" Rezimiraju}i raspravu o kulturnim i
eventualnim etni~kim kontinuitetima srpskog tla i
Srba, a pre svega srpske vladarske dinastije
Nemawi}a, koja se u autenti~nim, starijim i mla|im
srpskim letopisima i rodoslovima, povezuje sa
rimskim Avgustom Licinijem, dolazimo do zakqu~ka,
da su ovi izvori neopravdano odba~eni kao
konstrukcija, odnosno poru~eni falsifikat srpskih
vladara zarad ostvarivawa vladarskog legitimiteta
i digniteta. Uz to, ne mogu se zanemariti vi{evekovne
tvrdwe gr~kih i drugih starih istori~ara i
letopisaca o tribalskom poreklu srpskih vladara i
srpskog etnosa.
Dakle, na osnovu istorijskih i arheolo{kih
izvora jasno je, ~as sa velikim usponima, ~as sa
velikim padovima, bivstvovawe Tribala na ovim
prostorima nepobitno u periodu od 1300. godine pre n.
e. pa sve do 300. godine nove ere. Po svemu su, koliko
samostalno, toliko pod uticajem susedne gr~ke i
tra~ke tradicije, razvili svoju sna`nu dr`avu ~ije
opadawe po~iwe posle poraza od Aleksandra
53
Makedonskog. Sude}i po izuzetnim predmetima i
nakitu od srebra i zlata, u kne`evskim grobovima i
ostavama, posvedo~ujemo se i u vrlo visok nivo
kulture. Ovi predmeti i wihovo locirawe
nepogre{ivo odre|uju i tribalsku teritoriju. To nam
dokazuju, pre svega bronzane grivne tipa Juhor, kao i
srebrne i zlatne grivne i pojasevi tipa Mramorac i
odre|ena keramika dobrog kvaliteta.
Jo{ ve}e udare Tribali trpe od Kelta, tako da
su se, dobrim delom povukli u planinske predele svoje
teritorije, a pogotovo u planine i visoravni
dana{we Hercegovine koja je, po wima, doskora
nosila ime Trivalija. Do danas je ostao sa~uvan i
plemensko - dr`avni grb Tribala : prostreqena glava
divqe sviwe. O~igledno je udeo Tribala u srpskom
etnosu daleko ve}i nego {to se misli.
Istorijski izvori nisu ostavili jasnu sliku o
teritoriji Tribala, a na osnovu arheolo{kih
istra`ivawa se vidi da je ona u starijim vremenima
zahvatala ~itavo dana{we srpsko Podunavqe,
isto~nu Posavinu i Srem, severoisto~nu Bosnu,
gotovo celokupni sliv Velike, Zapadne i Ju`ne
Morave, Ju~nog Banata, Oltenije u Rumuniji i
Severozapadne Bugarske do reke Iskar.
Rimqani su wihove teritorije osbojili u 1.
veku, a od 3. do 5. veka je sa ovog prostora poniklo
deset rimskih careva. Svi oni su sa tribalskih
prostora a u izvorima se ne pomiwu kao Tribali, {to
je svojevrstan apsurd. Posebno su indikativni
primeri, da su pojedini od wih ro|eni na tribalskim
prostorima na kojima nikada nije bilo dardanaca,
ni u 2. - 3. veku, a etni~ki su ozna~eni kao Dardanci.
Tribali su bili izuzetni ratnici, kao takvi su bili
54
vrlo uva`eni u Aleksandrovoj vojsci, a sa srodnim
plemenima, ~inili su okosnicu rimskih legija
Balkana, koje su i iznedrile svoje imperatore.
Jedan od wih bio je i Licinije (250 - 324) koji
je ro|en u dana{woj isto~noj Srbiji, odakle mu je
bila i prva `ena. U vreme saveza sa Konstantinom
Velikim drugi put o`enio se wegovom sestrom
Konstancijom sa kojom je imao sina Licinijana. . . (. .
. . )
Prema srpskim letopisima, koji imaju i
negativnu konotaciju prema Liciniju, wegova dva
sina i supruga, verovatno iz prvog braka, su se iz
sirmijuma sklonili u gotsku zemqu, a potom su do{li
u Trivaliju (Hercegovina). Od wih su mnogi srpski
vladari, naj~e{}e pomiwani Stefan sve{tenik,
Bela Uro{ i najzad Nemawa. Svi sredwovekovni gr~ki
izvori srpske, ranije i poznije, vladare nazivaju
arhontima Tribala. . . " itd. ( str. 157 - 159)
Obimna je literatura na koju se poziva ra~anski
istoriograf Andreji} ( 1950), koji je zavr{io Vi{u
pedago{ku {kolu ( OTO i likovna umetnost) i
apsolvirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu (
grupa Istorija umetnosti). . . Vi{e od trideset godina
bavi se slikarskim radom; objavio je vi{e kwiga. . . " Ra~a
i okolina", "Tame i svitawa", "Stara varo{ Ra~a",
"Trgovina Svilajnca", "Bato~ina sa okolinom",
"Zagonetna Rama}a", "Grivne `ivota", "Vitezovi reda
Zmaja" i dr. Ovaj nastavnik O[ "Kara|or|e" u Ra~i, kao
amater - istori~ar, koji nije dobio po`eqno
obrazovawe istori~ara, pleni svojim entuzijazmom,
energi~nim radoznalim duhom. Boqi poznavaoci,
istori~ari i istra`iva~i etnosa naroda i plemena na
Balkanu, gotovo ~itav milenijum pre pojave hri{}anstva,
55
pa i Tribala i prehri{}anskih Srba, trebalo bi da se
oglase povodom ove kwige i da je podvrgnu celovitoj i
nepristarsnoj recenziji. . .
( Vrlo rado }emo objaviti, i takve, i sli~ne
priloge, u nekom od budu}ih brojeva na{ega ~asopisa. )
*
DRNDAREVI], Dragan : U Rupeqevu
Drndarevi}i : porodi~na monografija / Dragan
Drndarevi}, Qubi{a Drndarevi}. - Veliko Gradi{te :
Q. Drndarevi} : D. Drndarevi{, 1999. ( Beograd :
Reprograf). 412 str. ilust. : 25 cm.
Zajedni~ko delo, oca i sina, pravnika (biv.
policajca i carinika) i arhitekte? Objavqeno o svom
ruvu i kruvu u 300 pr. Ovu porodi~nu monografiju autor
je posvetio svojim roditeqima i zavi~aju. Kwiga pored
predgovora i uvoda sadr`i poglavqa : Familija
Drndarevi} Poreklo i doseqavawe na dana{we
prostore; Delatnost Drndarevi}a nekad i sada; Na
{kolu se dugo ~ekalo; Obi~aji ; Borci pali u
ratovima. . . ; Pogrebni obi~aji; Hajdu~ija i poseban,
dragocen dodatak (arh. Dragana Drndarevi}a) Razvoj
ku}e za stanovawe i pomo}nih objekata familije
Drndarevi} u Rupeqevu (tekstualni i grafi~ki prikaz).
Kwiga je pisana veoma dokumentovano ( sadr`i obilatu
foto - dokumentaciju) ; stotinak takvih ili sli~nih
kwiga, o porodicama i selima {irom Srbije,
predstavqale bi dragocenu gra|u za realnije poznavawe
Srbije. . .
56
Bele{ka o Majstoru
Majstor Noki ( nadimak po kojem je poznat u
po`areva~kom kraju) : Stanojko S. Spasi}, ro|en je 25.
avgusta 1944. godine, u Pre{evu, kao izdanak jedne stare
srpske familije, nad kojom su {iptarski nacionalisti i
fa{isti izvr{ili jezivi pokoq tokom Drugog svetskog
rata. Zavr{io je Pravni fakultet u Beogradu, i kao
pravnik je radio decenijama; uzgred je nau~io, kao wegovi
ju`wa~ki preci, i zanat kamenoresca i zidara ku}a od
kamena. Putovao je svetom ( Evropa, Afrika, Azija)...
Upoznao sam ga krajem 1997. godine, kada je ve} imao
pedeset i tri godine, u po`areva~koj narodnoj
biblioteci, posle jedne kwi`evne ve~eri. Uop{te nije
li~io na pravnika u penziji, pa ni na farmera koza,
a ni na ve{tog majstora kamenih ku}a...Wegovo lice je
bilo zagonetka, kao i op{ti spoqni varqivi
izgled...Kasnije sam o wemu saznao da je strastveni
~italac dobrih kwiga, da pi{e pesme od mladosti, jednako
uporno kao {to je nau~io zanat kamenoreza~ki u Golupcu,
kao pravnik, od jednog od Srejovi}evih majstora, seqaka iz
ovih krajeva. Nakon izlaska drugog izdawa moje kwige
MUZEJ NEMOGU]EG RATARA, a naro~ito romana
TRGOVCI SVETLO[]U, Spasi} mi je predlo`io, da,
jednoga dana, kada za to bude prilika i kada se steknu
uslovi, on sazida od kamena Kulu pesnika i zgradu
57
Muzeja Nemogu}eg Ratara, sebi za du{u, srpskoj
kulturi za ve~ni spomen...
*
Re}i za Spasi}a da je neobi~na, zanimqiva li~nost,
potomak onih srpskih predaka na ve~nom udaru tu|ina,
emancipovani Srbin, ~ovek vrlo zanimqive biografije i
velikog `ivotnog iskustva, deo je potpune istine o wemu.
Kao {to je bio odli~an pravnik, kao {to je vrstan majstor
kamenorezac i odgajiva~ koza, usred Po`arevca, ovaj ~ovek
je od onih Srba koji nisu poklekli ni u najgorim i
najte`im, sudbonosnim vremenima i prilikama, jer je, u
su{tini ro|en u kraju potomaka Bolanog Doj~ina.
Pa je sasvim i prirodno i o~ekivano, da Bolani
Doj~in, i ono {to ovaj svetli junak srpske narodne
epopeje nosi u svojoj sudbini i poruci, postane i tema
Spasi}eve poezije.
Neveliku obimom kwigu pesama Solunska
Trilogija ~ine tri dela : prvi i tre}i deo su napisani
posledwih godina, sredi{wi, drugi deo napisan je pre
skoro tridesetak godina, sredinom sedamdesetih, pre
pesnikove tridesete godine, i wegovu glavninu ~ine
pesme vezanoga stiha, uglavnom po dve strofe "prese~enih
soneta" bez tercina, kakve niko od wegovih vr{waka nije
pisao (Milutin Petrovi}, Branislav Prelevi}, Adam
Pusloji}, Srba Igwatovi}, Jovica A}in, Radomir
Andri}...) Spasi} nije `urio sa objavqivawem, kao
wegovi vr{waci, Pusloji} ili Radomir Andri},
naprotiv, strpqivo je ~ekao, da stihovi iz mladosti
dovoqno odle`e, i pripremio ih je za {tampu, posle
skoro tridesetak godina, sa strpqivo{}u majstora
kujunxije : zato ovim stihovima ne treba preporuka : oni
sami sebe najboqe preporu~uju.
58
Mnogi bi vr{waci Spasi}eve generacije po`eleli
da imaju ovakvu kwigu, kakva je sada Solunska Trilogija
: gde su mnoge stvari dovedene do majstorstva, do
jednostavnosti rezbarija narodnih umetnika i neimara...
*
Spasi} je, naravno, druga~ije `iveo, druga~ije se
formirao, druga~ije obrazovawe dobio i pozvan je za
druga~ije od ve}ine istaknutih i ve} poznatih pesnika
wegove generacije .
Ovom majstoru koji se izve{tio da kroti kamen i da
od wega stvara ~ipke i vezove kamene arhitekture, po{lo
je za rukom, da u jednoj jedinoj kwizi, kakva je, sada,
Solunska Trilogija, napravi dragocenu i nu`nu
sintezu, kakva je u srpskoj poeziji, izmorenoj neprestanim
te`wama za standardizacijama i nivelizacijama sa
tokovima svetske poezije, bila vi{e nego potrebna. Spasi}
je uronio u vitalne tokove srpske narodne tradicije,
predawa, lirike, ponosa i samopregora herojskog i
vite{kog, i izneo je iz toga svojevsrsnog balkanskog
tamnog vilajeta na svetlost dana, umetnost stihova,
prelomqenu krioz wegova iskustva, i nalik na drago
kamewe. Uz Aleksandra Luki}a i Vladimira Jagli~i}a,
Danilova, koji `ive u unutra{wosti, od kojih je po
godinama prili~no stariji, ali i veoma stro`iji prema
sebi i prema la`nim tokovima srpske lirike i
kwi`evnosti, duhovnosti, Spasi} je "oja~ao" kwi`evni
autoritet pesnika i majstora koji `ive van metropola
kwi`evnog `ivota i kwi`evnih `ari{ta. Nije napisao
samo jednu odli~nu kwigu pesama, sazidao je u duhu
neprolaznom i Novu Kulu Bolani Doj~ina...
59
*
Ovoga pesnika je te{ko opona{ati, a svi oni koji
budu ~itali ovu kwigu, bi}e svakako veoma podstaknuti da
se i sami ogledaju u majstorstvu koje je Spasi} dugo,
predugo usavr{avao, pre svega ugledaju}i se na razne
izvore, me|u kojima je vrelo `ive tradicije i
narodne lirike, najbujnije. Eto {ta je uradio ovaj
pesnik za srpsku kwi`evnost : ono {to je pri kraju `ivota
u dalekoj Americi poku{ao pokojni Rastko Petrovi},
jedan od najboqih zato~nika i poznavalaca `ive narodne
tradicije, prave}i redakciju rukopisa GDE PADE
BURMA ZLATNA...Spasi} je, naravno, oti{ao daqe, i
od poznih nastojawa Rastka Petrovi}a, i od nastojawa
najistaknutijih pesnika savremenika, pesnike wegove
generacije, ili }e , verujemo , oti}i daqe, u nekoj od svojih
slede}ih kwiga...Napravio je razliku izme|u Hektora
i Bolanog Doj~ina, podse}aju}i nas na herojstvo i
snagu bolanog viteza, solunskog zato~nika, koji ustaje
sa samrtne posteqe, iz bunila devetogodi{we bolesti,
i kre}e na megdan, na kome pobe|uje : on u ve~nost i
slavu predawa ulazi `iv, ne kao Hektor ili
Ahilej...Snaga ponosa i ~asti, koja je krasila istinske
srpske vitezove u pro{losti, mogla bi da bude u ovim
dana{wim i smutnim vremenima raspadawa i
propadawa u deveti krug pakla nacionalne povesti i
mnogih pojedina~nih sudbina, fewer koji svetli u
velikoj balkanskoj i srpskoj pomr~ini, svetlo prema
kome bi trebalo da te`i svaka du{a koja nije ogrezla
u zaboravu svega, poznatih i nepoznatih svetova.
Spasi} nije okoreli srpski nacionalist : naprotiv, on je
potomak onih srpskih doma}ina koji su znali da brane
60
~ast svoju, svojih najbli`ih, nacionalnu ~ast, i da pri
tom odbrane i ono {to jo{ `ivi u srpskom narodu pod
imenom "~ojstvo".
Spasi} je ~ekao strpqivo, i do~ekao.
Voleo bih, da ovaj pesnik bude projektant, i majstor
zidar ponekih od onih gra|evina predvi|enih u budu}em
Muzeju `ive tradicije, o kakvom sam sawao, i jo{ uvek
sawam. Ovo nije recenzija u uobi~ajenom smislu re~i : ovo
je svedo~anstvo o neslu~ajnom susretu dva qudska bi}a,
potomaka Bolanog Doj~ina i nemogu}ih ratara...
( U Beogradu, po~etkom marta 2000. godine)
61
IIZLATNA LOZA
( Fragmentarium, 1)
(............................)
Biblioteka
POSEBNA PORODI^NA ZAVETINA
Da li }e `ivot koji mi je Bogom dat i zadat biti
dovoqno dug i doneti o~ekivane plodove, da mogu, zaista,
i osnovati, sazidati Muzej Nemogu}eg Ratara?
I ono o ~emu sam sawao godinama, o ~emu ni sada ne
prestajem da sawam : osnivawe Kompleksa Spasovo?
@ivot je ipak prekratak; lete godine i decenije.
Srpski pisac, koji je imao nesre}u da `ivi krajem drugog
i prvih decenija tre}eg milenijuma na Balkanu, i to pisac
koji nije bio u blizinama vlasti, i ~ija dela svet nije
{tampao {tedro, nije mogao da, odvajaju}i od usta svoje
dece, i od svojih, zapo~ne izgradwu ni Kompleksa Spasovo,
ni Muzeja Nemogu}eg Ratara.
Ono jedino {to bi mogao, i {to se stvarno mo`e,
to je, da osnuje jednu biblioteku, ne ba{ impozantnu poput
biblioteka koje osnivaju predsednici SAD, ili drugi
bogata{i i mecene.
Zbog toga mi se ~ini realnim osnivawe
Biblioteke POSEBNA PORODI^NA ZAVETINA,
u rodnom domu mojih roditeqa, u Mi{qenovcu na Peku,
selu u Zvi`du, koja bi za po~etak bila formirana od
kwiga i rukopisa - mojih i moga mla|ega brata Aleksandra
65
Luki}a, a zatim i od kwiga i rukopisa svih onih pisaca
koji su rodom ili su nekada `iveli i bili vezani za taj
nepoznati i nedovoqno prosve}eni, zapostavqeni i
prekrasni kraj severoisto~ne Srbije...
U neku ruku, ta Biblioteka je ve} i osnovana, u
jednoj od onih prostranih soba, u kojoj sam se i rodio,
posledweg dana meseca juna 1950. godine.
Biblioteka Posebna porodi~na zavetina
mogla bi da preuzme na sebe i veliki zadatak osnivawa
Kompleksa Spasovo.
Da li je potrebno osnovati Dru{tvo za osnivawe
Biblioteke Posebna porodi~na zavetina?
*
Biblioteka Posebna porodi~na zavetina, kako sada
stoje stvari, ima svoju adresu : Mi{qenovac, selo izme|u
Rabrova i Ku~eva, u Zvi`du.
Ku}a mojih roditeqa - Mihajla i Natalije Luki},
nalazi se u tzv. Luki}skoj Mali.
U sredi{tu sela Mi{qenovca, kraj puta.
Kraj Mi{qenovac prolazi `elezni~ka pruga
Beograd - Zaje~ar, a kroz selo drum.
Tri ulaza ima u selo : zapadni, sredi{wi (kraj wega
je ku}a mojih roditeqa) i isto~ni, {to od druma vodi uz
Bewino Brdo prema Mesnoj Crkvi.
Luki}ska Mala zauzima prostor od kraja Bewinog
Brda i ulaza u portu crkve, pa sve do Potoka koji proti~e
kroz selo. Verovatno ona zauzima ne ve}i prostor od dva
hektara, a na woj se nalazi 11 avlija, odnosno 8 ku}a u
kojima jo{ neko `ivi. Tu u stvari `ive, uglavnom, potomci
Luki}a, ve} vi{e od dve stotine godina, osim "Basaraca"
(nekada{wa avlija pok. Stojana Buwevca), koji su se
doselili tu iz zaseoka Basare, iz {ume, pa ih jo{ nazivaju
66
i "[umci". Me|utim, od onih koji jo{ uvek opstaju i
`ive u Luki}skoj Mali, samo moj otac i moja majka nose
prezime Luki}.
Dvori{te mojih roditeqa je prostrano - 17 ari,
ogra|eno je tvrdom ogradom od cigle, sazidanom jo{ dok
sam bio dete. Pored ostalih zgrada, tu su Magaza, sazidana
odmah posle rata od cigle ( 22 h 5 m), i Nova Ku}a (koja je
to sada samo po imenu, sazidana sedamdesetih, 13 h 9 m).
Avlija ima dva dela : na granici stoji Nova ku}a, i
ono iza we na severu, ~esto zovemo Druga avlija. Na woj
dominira nekoliko velikih oraha, ~ije kro{we leti
bacaju hladovinu na taj deo dvori{ta. Sa severnih
stepeni{ta Nove ku}e i kad je vedro i kad je obla~no lepo
se vidi na severoistoku Crni Vrh...
U prvu avliju, gde je ba{ta, vinograd i vrt, i
Magaza, ulazi se kroz gvozdenu kapiju. Tu, posledwih
godina, zami{qam kako stoji kamena Kula pesnika na tri
sprata... Iznenadio sam se kako je kulu na istom mestu
video i moj mla|i brat, iako o tome nismo pri~ali...
Zgrade imaju svoj rok. Magazu bi trebalo
adaptirati...Trebalo bi podi}i krov; postaviti betonsku
plo~u preko ~itave zgrade, malo dozidati, i tako bi se
dobilo potkrovqe; skoro 220 kvadratnih metara. Ponekad
mi se ~ini, da bi trebalo Kulu i Magazu povezati novom
gra|evinom (ju`ni obod avlije), dimenzija 12 h 5 m.
Koliko bi to ko{talo sada? - Moj otac Mihajlo, koji je
realan i pragmati~an ~ovek, uvek upita. Verovatno 30.000
DM.
Isto tako, i krov Nove ku}e bi trebalo podi}i; i
tamo izliti betonsku plo~u preko ~itave zgrade, i malo
dozidati, i tamo bi se dobilo izuzetno potkrovqe; sve
ukupno preko 240 metara kvadratnih. I to bi ko{talo
najmawe 30.000 DM.
67
Gde na}i tolike pare? Jeste li vi pri sebi? - Ve}
~ujem glas moga oca, kome ni u starosti mozak nisu svrake
popile .
Sve to tako, adaptirano i dogra|eno, imalo bi
korisnog stambenog prostora preko 650 metara
kvadratnih. Tu bi bilo mesta za stanovawe - i na{ih
roditeqa, i moga brata i wegove porodice, i moje. Kao i za
sme{taj Fonda Biblioteke Posebne porodi~ne zavetine
od 50. 000 kwiga , najmawe.
Kako, danas, do}i na po{ten na~in do 70 - ak
hiqada DM?
*
Na kraju na{e Druge avlije nalazi se (pusta)
Gradina Rujkinog, ne vi{e od 6 ari, koju je on nasledio od
wegovog pokojnog tasta Rade Nene. Na wenom kraju, nalazi
se gradina, na kojoj je Drag~e Zvrca sazidao dvospratnu
ku}u mla|oj }erki, koja tu ne stanuje! Mo`da }e, kad
ostari. Gradina i ku}a zvrje prazni. Pusto je, jugoisto~no
od tih gradina, dvori{te i ku}a pokojnog Dragi{e
Cvetkovog, koji je umro pre nekoliko godina, kao i wegova
posledwa `ena sredinom ove zime 1999 / 2000. godine. To
je nasledio brat pokojnika, Tane "Putar", odnosno wegov
sin Gosa, koji je na kraju sela na prostranom dvori{tu
podigao nekoliko ku}a. To }e oni, najverovatnije, jednom
prodati. Uz ku}u pokojnog Dragi{e Cvetkovog, sazidanu
od tvrdog materijala pre Drugog svetskog rata, ima i
pomo}na zgrada, magazica, pokrivena }eramidom, crna, kao
kakva starica u crnini. Na kraju Luki}ske male, prema
porti, je gradina Mi{e @iki}evog, vo}wak, ogra|en
betonskom ogradom, usred koga je on zapo~eo lepu
porodi~nu ku}u, za wegovu mla|u unuku i zeta, koji tu ne
68
`ive ( `ive i rade u Ku~evu).
Ispred ulaza u tu Mi{inu gradinu, ima mali trg,
Luki}sko gumno, gde se nekada vrlo `ito.
Odatle puca vanredan pogled na sever, preko Peka
i na padine bregova prema Crnom Vrhu.
Luki}sko gumno je u sredi{tu raskr{}a : jedan put
odatle vodi sa isto~ne strane Luki}ske male prema
Grobqu : Poto~i}u, drugi sa zapadne strane Male prema
centru Mi{qenovca i grobqu na Starcu. Od Luki}skog
gumna do ulaza u portu, nema ni ~etrdesetak metara...
Da imam dosta para, dovoqno boqe re}i, i da su na
prodaju Rujkina Gradina, ku}a pok. Dragi{e Cvetkovog,
Zvrcina i gradina Mi{e @iki}evog, vrlo rado bi ih
otkupio, i pripojio dvori{tu i ku}i mojih roditeqa. Sve
u svemu, to ne bi bilo vi{e od pola hektara, a adaptacijom
postoje}ih izgra|enih objekata, moglo bi se osnovati
Kompleks Spasovo, sa svim onim {to sam zamislio na
wemu.
"Sve to i tako, ne bi moglo da se uradi bez 200.
000 DM!" ^ujem glas moga oca.
"A za 200. 000 DM, ti mo`e{ na}i mnogo lep{e
mesto, vodnije i Bogu ugodnije, {irom Srbije. Mo`e{
kupti mnogo prostranije i tim parama podi}i, po
skromno zami{qenom prvobitnom planu, sve ono {to
bi voleo..." To je razumni glas moga mla|ega brata.
Naravno, 200. 000 DM, danas, ovog trenutka, kada je
moja profesorska plata spala ispod 80 DM, predstavqaju
veliko bogatstvo, neostvarivu sumu.
"I za{to ti to ba{ `eli{ ovde u Mi{qenovcu, gde
si ro|en?" - ~ujem kako me opet neko pita.
Da li zato {to mi se ~ini da bih tu najpre mogao
da ostvarim nemogu}e? Ili naprosto, {to se zrno vra}a
69
tamo gde je klicu zametnulo? Da li zato {to se u
Mi{qenovcu, u Zvi`du i Homoqu, ponajvi{e o~uvalo ono
{to zovu `iva tradicija?
*
Ne znam. Sve ~e{}e lovim sebe u pomislima na one
koji su pomrli, na one koji su nekada `iveli u Luki}skoj
Mali: na pok. Stojana Buwevca i wegovog nesre}nog sina
Milo{a, na harmonika{a Tasu Radojkovog, i wegovu
najmla|u }erku Jelicu, koju je ubio jednog prole}a grom u
{tali dok je pojila krave , na ~upave ve}e gnevnog Rade
Nene, na no` u kanijama za pojasom Stanka Ba{i}a, i
wegovu pokojnu `enicu baba Stanu "[vajinu", na
op{tinskog dobo{ara @iki}a - "Pi{tu", i wegovu
pokojnu `enu Milenu, na baba Dostu i wenog mu`a i sina,
Aleksandra - Acu i @ivu Puqe`ane, na Dragi{u
Cvetkovog, nekoliko godina mla|eg od moga oca ( nisu ga
mobilisali 1944. godine jer je bio mlad, ali su ga
zaposlili u seoskoj miliciji, da hvata zajedno sa Mikom
Lunetom i drugima dezertere pobegle sa fronta u Bosni
- Cigane, Vlahe i Srbe; streqali su ih na grobqima;
pri~ao mi je o tome; zgra`avao se streqawa; ~astio je svoje
drugove rakijom i duvanom da oni to urade)...Dragi{a je
dugo bolovao od najgore bolesti, umro je u neopisanim
mukama; bio je mlad; ko zna : mo`da je i on ponekada streqao
begunce?...
Bili su; i kao da ih nikad nije bilo.
Ali ja sam ih poznavao, slu{ao, upamtio sam ih.
Fasada ku}e Dragi{e Cvetkovog ima lepe motive; pod
je patosan belim daskama; odlazio sam tamo kao dete; onda
kada je on redovno navra}ao u na{ dom svakog jutra; sve dok
nije zloupotrebio gostoprimstvo i daqe ro|a{tvo; neka
mu Bog oprosti! Moj otac je bio ~ovek koji je okupqao
70
mnoge qude, ne samo iz na{e Luki}ske Male, ve} iz
~itavog sela, susednih sela, pa i iz onih daqih gorskih
sela, sela Gorweg Zvi`da; naro~ito subotom i nedeqom,
kada se u na{em dvori{tu skupqalo dosta nepoznatog
sveta, kao u dvori{tu manastira Tumani. Nije taj narod
dolazio onda na hodo~a{}e, ve} po potporu i po pomo}:
moj otac je, biv{i predratni pisar, radio zajedno sa nekim
sreskim advokatima, i pru`ao je pravnu pomo} tom
siroma{nom svetu...
*
Da li mo`da, pomalo, i zato `elim da osnujem
Kompleks Spasovo, da obnovim i osna`im onu pomo}
koja je potrebna na{em sirotom i neprosve}enom
narodu u zabitim krajevima?
Ne `elim da ni{ta bude precrtano, zaboravqeno.
Propadawe sve zahvata, pa i `ivu tradiciju...Ko o tome
brine? I na kakav na~in? Zaborav je jedna u`asna,
nemoralna i pogubna stvar. Zaboravqaju}i i potiskuju}i
danas ovo, sutra ono, mi i narod, nalik smo na hrastove
zapise koji po~nu da se su{e : od grana na vrhu, prema
gran~icama na dohvatu ruke...Zaborav je crv koji grize i
kro{wu i stupove, dok ne stigne do korena, i koren.
Zaborav je gori od smrti...
( Petak, 3. marta 2000. godine, u Beogradu )
71
ARHIV ZA @IVU TRADICIJU,
KWI@EVNOST I ALHEMIJU
Re~ je o Arhivu u osnivawu. Ko bi ga drugi osnovao
do jedan pesnik, alhemi~ar?
Arhiv je osnovan u jednoj od zgrada koje su
pesnikovi preci sazidali sredinom HH veka po Hristu.
Preci su zidali gra|evine od kamena, cigle i
gorunovine; wihov potomak je zidao u duhu.
Ono {to su preci zidali videlo se okom; ono {to
je zidao potomak moglo se videti dobro samo unutra{wim,
tre}im oko. Mnogi zato nisu videli Arhiv i kad su
prolazili kraj wega; kad im je bio ispred nosa.
Postojawa Arhiva oglasio je zbornik Almanah za
`ivu tradiciju, kwi`evnost i alhemiju, 1, 1998.
Adresa Arhiva za `ivu tradiciju, kwi`evnost i
alhemiju je : Mi{qenovac, Zvi`d, Srbija.
I me|u precima, naro~ito onima dalekim i
potpuno zaboravqenim, bilo je onih koji su zidali u
svom duhu. To se mo`e videti kada se prilikom kopawa
ledina i zemqi{ta, otkopaju nepoznati grobovi. Oni su
boqi ~uvari postojawa od muzeja i nauke. Grobovi imaju
svoje enigme i svoj tajanstveni jezik...
Arhiv u osnivawu nema , za sada, svoju posebnu,
namensku zgradu; on se nalazi u sklopu porodi~ne ku}e
jedne stare i ne ba{ ~uvene porodice. U sobi u kojoj se
rodio i u sobama u kojima je odrastao Osniva~.
72
Arhiv za `ivu tradiciju, kwi`evnost i alhemiju
prikupqa i prou~ava zaboravqenu nauku drevnih qudi, bez
potpore dr`ave ili sebi~nih investitora. To je
nevladina i neformalna institucija, ~iji su fondovi
prevashodno posve}eni otkrivawu bogatstva `ive
tradicije, tajni drevne religije, umetnosti i kulture,
ve~nih enigmi Zlatnog, Srebrnog i Bakarnog doba, ali i
rudnicima Gvozdenog doba. Qudi kratkog pam}ewa,
pori~u nu`nost i smisao postojawa Arhiva za `ivu
tradiciju, kwi`evnost i alhemiju, kao {to ateisti
Gvozdenog doba ( posledwih vremena) pori~u osobeno
postojawe Boga, pozivaju}i se na sveto ime kulture i
nau~nosti, zahtevaju}i dokaze, argumente.
Postoji samo jedan dokaz o postojawu Arhiva za
`ivu tradiciju, kwi`evnost i alhemiju - objavqeni prvi
zbornik Alamanaha za `ivu tradiciju, kwi`evnost i
alhemiju, i on je sasvim dovoqan.
Prvi broj Alamanaha sadr`ao je mnoge dragocene
priloge iz FONDA ZAKOPANOG BLAGA. Svojim
obimom i pozama{no{}u prevazi{ao je mnoge sli~ne
zbornike.
Osniva~, kao glavni i odgovorni urednik, pozvao je
na saradwu izvestan broj onih za koje je smatrao da su
pozvani; me|utim, odazvalo se samo dvadesetak saradnika!
Ispostavilo se da me|u pozvanima ima mnogo vi{e
slepih i zara`enih javnom bole{}u Gvozdenog doba.
Mnogo vi{e je onih sklonih za razgra|ivawe, nego za
strpqivo bdewe i izgradwu tvorevina u duhu.
To je odlu~ilo budu}u sudbinu Alamanaha. Po~ev
od drugog broja zbornika, pa nadaqe, Osniva~ }e biti
wegov jedini izdava~, stalni saradnik, dok ne stasa
pokolewe pozvanih. Gvozdeno doba je puno lutalica i
73
pretendenata, ve~nih pretendenata, a oni su i
nepouzdani i nekompetentni. Kada je re~ o zagonetkama ,
fenomenima i nerazja{wenim tajnama pro{losti, oni su
skloni mistifikacijama, krivotvorewima svih vrsta i
najgorim kompromisima.
Nije im vodi~ Celina, ve} nepotpunost.
Svi vekovi koji su do{li posle Zlatnog doba,
vodili su isparcelisanosti, a Gvozdeno doba je u tome
daleko doguralo!
U ovom drugom zborniku Almanaha za `ivu
tradiciju, kwi`evnost i alhemiju, prilozi se ne bave
parcelizacijama i zabludama i la`nim samopouzdawem
Gvozdenog doba. Nema potrebe dokazivati postojawe Boga,
jer wegovo postojawe i pretpostavqawe krajwi je temeq
svake sigurnosti i dokazivawa. Jedan Ma|ar je oglasio
zaboravqenu istinu : ~ovek je u sredi{tu svega,
teomorfan a ne antropomorfan ~ovek! Uvek je postojala
religija, i u vreme najtamnijih perioda prapovesti, i ona
je bila izraz najdubqeg ponirawa duha. ^ovekova Celina i
Celina Kosomosa nikada nije potpuno shva}ena,
dosegnuta; najvi{e se o woj slutilo u prareligijama i
religijama. Mnoge su religije propale, a s wima i svi
wihovi znaci; i o wima se vrlo malo zna, na osnovu
ponekog otkopanog groba. Paleontolozi mogu na osnovu
jedne ko{~ice sastaviti rekonstrukciju ~itavog skeleta
praistorijskih `ivotiwa. Arheolozi vi{e slute nego
{to znaju o religijama plemena ili naroda Hiperboreje.
Celina je zakon pouzdanog saznawa - iznad Celine
nema zakona. Pravi zakoni se nalaze izme|u Celine i
Potpune istine. I Celina i Potpuna Istina su odavno
pre{le u mutnu legendu, jo{ krajem Zlatnog doba.
Gvozdeno doba je nametnulo Jedinu Istinu -
osaka}enu, delimi~nu istinu. Ono je samo stepenik i
74
prelazna etapa, i bi}e prirodno potisnuto i
zaboravqeno, dejstvom vremena i ki{a, r|awem. R|a }e
pojesti plodove Gvozdenog doba...
Bilo bi idealno da je Osniva~ Arhiva za `ivu
tradiciju, kwi`evnost i alhemiju, vlasnik barem tri
hektara, malog poseda - VRATA ZVI@DA, gde rosna
trava, divna i mirisna, svakog prole}a razjeda gvozdene
sabqe, no`eve, motike, srpove, sekire, kop~e... Taj divni
{ubarasti bre`uqak u blizini sela nekada je (sude}i po
jednom od svojih naziva : Glavi~ica) bio kultno mesto. I
Arhiv u osnivawu je u svojoj najdubqoj su{tini kultno
sredi{te. Druk~ije ne mo`e biti. Tu je mera svakog
elementa postojawa svemir, koji je jedini istovetan sa
sobom bez ostatka. U istovetnosti svemira Arhiva za
`ivu tradiciju, kwi`evnost i alhemiju sve drugo samo
sudeluje. Arhiv za `ivu tradiciju, kwi`evnost i alhemiju
razlikuje sebe od svega.
Vrata Zvi`da : vidikovac ~arobni, ta~ka sa koje se
najboqe vidi izlazak i zalazak sunca. Sunce izlazi iza
Crnog Vrha, iza koga te~e ^etvrta rajska reka. A zalazi iza
Starog Grobqa, sa koga naprosto puca pogled na ~itavu
dolinu Zlatne reke.
Religija je starija od kulture i ona mora stojati
nasuprot woj. Neodvojivi su Jezik i Mi{qewe; se}ajmo se
te neodvojivosti i razume}emo religiju svakog naroda...
75
MOBAROV INSTITUT
PI[^EVIH IZDAWA
Mister Tomas F. Stejli rukovodi Centrom Hari
Rensom za istra`ivawe humanisti~kih nauka na
Univerzitetu Teksas u Ostinu. Mister Stejli je
arhivista i dokumentarista, specijalizovan kada je re~ o
kwi`evnim ostav{tinama i arhivama. Kad gospodin
Stejli pozove nekog autora, to je vi{e nego dobar znak.
Centar Rensom u Ostinu u Teksasu odabrao je 1700
pisaca, i taj Centar o wima ima sve najva`nije podatke,
odlu~uju}e za wihov rad (rukopise, kwige, pisma i
novine), sve se to nalazi u odre|enom fajlu. Mister
Stejli istovremeno predaje Xojsa i savremenu englesku
kwi`evnost na Univerzitetu u Teksasu, nastavqaju}i
posao koji je 1957. godine zapo~eo Hari Rensom, sekretar
Univerziteta.
Teksas je samo jedan od brojnih univerziteta ( i
biblioteka) koji su specijalizovani za kwi`evne arhive.
Kakva je situacija u Srba u wihovoj zemqi? Gde
zavr{avaju rukopisi, naro~ito oni neobjavqeni, srpskih
pisaca? Postoji li na Filolo{kom fakultetu nekakav
zametak kwi`evnog arhiva? Ili postoji li ne{to sli~no
u Univerzitetskoj biblioteci? U nacionalnoj Narodnoj
biblioteci Srbije? Pri novosadskoj Matici srpskoj?
Nije svaka `vrqotina na papiru nekog pisca veoma
va`na da bi se smatrala kao zvezdana pra{ina.
76
Me|utim : gde se nalaze rukopisne zaostav{tine
najva`nijih srpskih pisaca HH veka? Da li se ~uva i gde
kwi`evna arhiva Borislava Peki}a, Danila Ki{a, Me{e
Selimovi}a; S. Vinavera; R. Drainca; M. Nastasijevi}a;
Vaska Pope, i drugih - mnogih drugih?
*
Osnovao sam 1983. godine Institut Pi{~evih
izdawa - poznatiji kao Zavetine, i sa~uvao sam wegovu
arhivu.
U stvari : Institucija Pi{~evih izdawa postoji u
srpskoj kwi`evnosti gotovo dve stotine godina, od
be~kih izdawa prvih kwiga Vuka Stef. Karaxi}a. Pravu i
stvarnu istoriju srpske kwi`evnosti, onu, jo{ uvek
nenapisanu, najverovatnije ~ine dela iza{la iz {iwela
Pi{~evih izdawa... I institucije i institut su
birokratske, malo te{ke re~i. Institucije - zna~e deo
Corpus iuris civilis, zakonika koji je sa~iwen u 6. veku na{e
ere u vreme vizantijskog cara Justinijana, a u wemu je
sakupqeno ~itavo rimsko robovlasni~ko pravo klasi~ne
pravne ere starog Rima, i on je bio kasniji uzor za
stvarawe bur`oaskog pravnog sistema. INSTITUT -
prevode kao zavod, vaspitni ili nau~ni; pravni propis;
zakonsko na~elo. Da li je Institut Pi{~evih izdawa -
kwi`evno - nau~ni zavod, zakonsko na~elo Pi{~evih
izdawa? Sme{no, apsurdno. U vreme socijalizma bilo je u
modi osnivawe instituta za ovo i ono, osnivala ih je i
finansirala dr`ava.
Dr`ava, ova i ovakva, ili neka druga, budu}a, nema
gotovo nikakve veze sa Institutom Pi{~evih izdawa : ona
ga ne poma`e, jer ve} poma`e neke druge izdava~e koje je
uslovila i koje kontroli{e na ovaj ili onaj na~in. Dr`ava
77
ne finansira i ne mari za Institut Pi{~evih izdawa :
kad brine o wemu, to je samo onda u retkim slu~ajevima,
kad nastoji da ga sputa ili ugu{i, ili pridavi
mehanizmima cenzure.
Neotu|ivo je pravo svakog pisca, da objavquje svoja
dela - o tu|em, ili o svom ruvu i kruvu.
Institut Pi{~evih izdawa nije kwi`evno
preduze}e, kwi`evna zajednica; to je na~in udru`ivawa
dara i mara umetnika, najvi{e nalik na srpski narodni
obi~aj poznat kao moba. Postoji dakle narodni obi~aj da
susedi besplatno ili sa uzajamnim uzvra}awem poma`u
nekome pri ve}im seoskim radovima. Etimologija
Instituta mobarov Pi{~evih izdawa je slo`ena, ali je
sada malo jasnija : smatram se wegovim osniva~em i
utemeqiva~em, a wegovo sedi{te je - tamo gde se ~uva
arhiva Zavetina, dakle, u mom roditeqskom domu u
Mi{qenovcu, i u mom beogradskom stanu. U neku ruku,
Institut mobarov Pi{~evih izdawa je proizi{ao iz
alternativnih izdawa, kakva su izdawa Zavetina bila
godinama. Kwi`evni mobar, u~enik kwi`evne mobe, onaj
koji radi na kwi`evnoj mobi : to sam bio godinama,
decenijama, kao i mnogi drugi. Mobarov institut
Pi{~evih izdawa, pripada kwi`evnim mobarima, svim
u~esnicima kwi`evne mobe, kakvih je uvek bilo i kakvih
}e uvek biti dok je sveta i veka. Jer nije samo i iskqu~ivo
vredno spomena ono {to se objavquje o tu|em ruvu i kruvu.
Narodni obi~aj moba nema administraciju i birokratiju,
bez koje ne mogu ni velika ni mala izdava~ka preduze}a, bez
obzira na vladaju}i dru{tveni sistem...
Pravi i puni, kona~ni naziv za na~in kwi`evnog
organizovawa, izdavawa rukopisa i wihovog o~uvawa,
mogao da glasi, ne nekakvo dru{tvo, ve} : Mobarov
Institut Pi{~evih izdawa. To je verovatno najboqi
78
mogu}i, naj~asniji i dugove~ni na~in obelodawivawa
rukopisa kwiga i o~uvawa rukopisa...Pisci mogu pomo}i
jedni drugima, kad im ve} dr`ava ili neko drugi ne
poma`e : u tome nema ni~ega zlog, naprotiv...Krugovi
istinske kulture {ire se tako kao krugovi na vodi...Hvala
Bogu - ba~eni su prvi kamen~i}i u vodu : ne sa }epenaka,
ve} kroz prozore Mobarovog Instituta Pi{~evih
izdawa...
79
IIIFATAMORGANA
Kompleksa SPASOVO
MUZEJ
@IVE TRADICIJE
OSNIVAWE MUZEJA @IVE TRADICIJE je, kao
i osnivawe hrama, MISAO ZAUMNA. Ako MUZEJ @IVE
TRADICIJE ne bi bio stvaran po planu hrama srpske
duhovne narodne riznice, ne bi ga vredelo ni osnivati, ni
zapo~iwati. Ako gra|evina nije gra|ena i stvarana sa
planom od temeqa, od prve cigle, ona se ne mo`e ukqu~iti
u vasionu i ve~nost.
Besmisleno bi bilo osnivati i podizati MUZEJ
@IVE TRADICIJE, a da ne bude HRAM (pre svega hram
narodne kulture), tj. JEZGRO U KOJEM JE SABIJENO
SVE [TO JE U^ESTVOVALO U STVARAWU SVETA.
Miodrag Pavlovi}, koji je kao esejist i pesnik
nastavio Petrovi}evim tragom - onim velikim plu`ewem
Rastkovog Nemogu}eg ratara - zna da je "samo stvarawe
jedna naglost, nalik na otvarawe vrata. Tako i
preobra`aj koji se dogodi u hramu zna~i da bi}e
dobija novu snagu koja ga preobra`ava, uzdi`e, ali i
pokre}e. HRAM JE PO^ETNA STANICA I STALNO
PRIBE@I[TE SVEGA STVORENOG. Da bi
stvoreno zaista i postojalo ono mora da iza|e na
vrata i da krene u slobodan svet. Izlazak iz hrama je
isto {to i klijawe biqke iz semena, ili ra|awe
samosvesti u ~ovekovoj glavi. U wemu su pohrawena
merila i vrednosti, i zajedni~ki govor bogova i qudi".
MUZEJ @IVE TRADICIJE ne vidim kao nekakav
83
zamak kulture sa latifundijom (srpskom rataru je oduvek
bila strana grandomanija, preteranost), ve} kao -
ponavqam - hram. Hram ima kretawe suprotno od sveta.
"Dok ~itav svet izlazi iz spirale iz koje se
razvija zapravo bez pravilnosti, - kako pi{e M.
Pavlovi} - hram ukazuje na mogu}nost da se po
spirali ide u suprotnom smeru, da se kre}e ka
sredi{tu, i da svetski pu` umesto da izlazi iz svoje
ku}ice te`i u wu da se vra}a, pewu}i se iznutra po
woj, u vis, ka najvi{oj ta~ki, gde je mir, Hram je mesto
mira, u wemu je `amor sveta pohrawen, sa~uvan, ali u
tom miru je i najve}a snaga".
Iako je suprotan OBLICIMA PRIRODE, hram
se (kako je uo~io Pavlovi}) oslawa na PRAUZORE
MISLENOSTI, NA MATEMATIKU I GEOMETRIJU,
SKLAPA CELINU DA OTKRIJE SU[TASTVA
SVETA, INA^E NEVIDQIVA.
Hram je, pored ostaloga i - JEDNA OD
NAJVI[IH QUDSKIH IDEJA.
Hram je jednostavan, kao grob, pi{e Pavlovi}.
To je mesto na kome se sabiraju KOSMI^KI
ELEMENTI.
Hram "otvara zdenac podzemnih strujawa,
privla~i zra~ewa dalekih tela da se usredsrede u
`i`u na `rtveniku. Tu se vr{i preobra`vawe ni`eg u
vi{e, i vi{eg u ono najvi{e, ili u ni{tavno i
nepostoje}e. Hramno zdawe zajedno sa obredom koji se
u wemu vr{i jeste najslo`enija stvar {to je ~ovek u
svom poimawu sveta uspeo da dostigne. On je simbol
slo`enosti, i sam slo`en da na svojim unutra{wim
prolazima omogu}i nekoliko obreda prolazaka".
"Hram je zamisao z a u m n a, oblik uvek druk~iji,
84
mada iznikao u prirodi: SVAKI KAMEN MO@E DA
BUDE @RTVENIK, SVAKO DRVO - KIP KOJEM SE
@RTVUJE, svaka planina po jedna piramida nad
izvorom `ivotodavne vode, sto za gozbu bogova, sto`er
sve{tenog plesa" (v. u kw. NEBO U PE]INI, str. 96).
"Hram raste iz zemqe kao biqe iz mo~vare.
Poput papirusovog stabla i palmovog debla wegovi
stupovi se uzdi`u i ni`u da bi poneli teret nebesa i
pokazali veliko ~udo ponovnog rastewa biqke koja je
ve} umrla u svom plodu i semenu" - pi{e Pavlovi}.
"Brod oblaka koji se u zoru spustio na zemqu
tako|e je slika koja prethodi hramovnom zdawu i
mo`da wegova zamisao" (Pavlovi}, isto, str. 66).
Hram je, {to je veoma va`no, mesto gde je SMRT
POBE\ENA, to je jedan od zavr{nih oblika,
"UVEK NALIK NA ^OVEKA, KRSTAST, KAO
VIZIJA KOJA ]E SVAKOG OD NAS DA SA@ME
I UPIJE".
U okolini Ku~eva, tj. izme|u Ku~eva i sela
Neresnica, postoji prostrana BAGERSKA PUSTIWA,
STOTINE HEKTARA UPROPA[TENE ZEMQE sa
barama i "jezerima" nastalim radom najve}ih bagera na
svetu. Ve} godinama niko o tom zemqi{tu ne brine. Tamo,
na tom prostoru, mogao bi se osnovati MUZEJ @IVE
TRADICIJE. Jedan od najve}ih etno - parkova na Zemqi -
MUZEJ NARODNE TRADICIJE I CIVILIZACIJE A
S T R A - osnovan je 1905. godine, u Sibiu (kao prvi
etnografsko- istorijski muzej Rumuna u austrougarskoj
imperiji). Sme{ten je (kako pi{e A. Pusloji}) na
padinama Transilvanije, sa tri jezera i sa brojnim
eksponatima u slobodnom prostoru: ku}e i skulpture,
vodenice i vetrewa~e, ~amci i baru{tine, stoletne {ume
85
i beskrajno plavetnilo neba. U taj bukoli~ki i bajkoliki
svet, u ovu iskonsku prirodu u kojoj vreme kao da je zauvek
zaustavqeno, dr Korneliu Bukur je smestio svoju
umetni~ku laboratoriju - koju je posvetio i otvorio
narodnim umetnicima, onima koji ~uvaju zlatni pe~at
narodne memorije i imaginacije. Zove se ASTRA, zna~i
ZVEZDA. Mo`e biti da u taj i takav svet ve~nost i Bog
radije dolaze i pohode nam du{u i duh, onako kako to
vide{e i oseti{e, a potom i pesni~ki iskaza{e Lu}ijan
Blaga i Vasko Popa.
U Ku~evu se, evo ve} tri pune decenije, odr`ava
najve}a smotra narodnog stvarala{tva Srbije.
Zato bi, mo`da vredelo poku{ati i osnovati
MUZEJ @IVE TRADICIJE u Bagerskoj pustiwi, u
blizini Ku~eva, u Zvi`du.
Bo`e pomozi!
19. avgusta (na Preobra`ewe), u Beogradu, 1995.
86
SETVA NIKLA SRED OGWI[TA
SETITE se vanredne proze Rastka Petrovi}a
NEMOGU]I RATAR. Ko je, doista, glavni junak ove
pripovetke?
Nemogu}i ratar (junak koji prolazi kroz
najneverovatnije preobra`aje), ili sam pisac?
S. Igwatovi} je uo~io izvesnu srodnost izme|u
poznate narodne pripovetke Me|edovi} i Nemogu}eg
ratara. Dodu{e, Igwatovi} se nije upustio u dubqu
analizu, da jeste, uvideo bi izvesne specifi~ne razlike
izme|u junaka narodne i Petrovi}eve pripovetke.
Me|edovi} (potomak ~ove~ice i medveda) poseduje
ogromnu s n a g u, koja je svakako mnogo mawa od Brkine (ma
ko da se skriva iza ovog mitskog junaka: Vreme, to jest
Godina sa svojih trista {esdeset i pet dana?). Me|edovi}
ratarima o t i m a sve {to je g v o z d e n o na wihovim
plugovima da bi sebi napravio BUZDOVAN. A Nemogu}i
ratar n o s i plug i volove kraj srca i poklawa ih deci
kao najve}i dar. Me|edovi} je nalik na a l u (dok se ne
prekrsti, pokrsti, obo`i, on je u stawu da pojede ru~ak
spremqen za ratare nekoliko sela). Me|edovi} b e ` i od
mo}nije Sile, i spa{ava se "od Brke" tek, kad se prekrsti.
Nemogu}i ratar prolazi kroz gotovo n e m o g u } e p r e
o b r a ` a j e Tela i Duha, kroz Golgotu.
Najbitnija razlika izme|u Me|edovi}a i
Nemogu}eg ratara jeste u wihovim oru|ima:
87
BUZDOVANU, PLUGU.
Posle svih metamorfoza - me|u kojima je svakako
najve}i i najstra{niji doga|aj GOLGOTA RATA -
Petrovi}ev ratar sti`e do Beograda - do svog posledweg
i najbitnijeg preobra`aja - do PLU@EWA GRADA.
Toj tajni, tajni velikog plu`ewa, Petrovi}
posve}uje kraj svoje pripovetke.
U stvari, plu`ewe t e k treba da usledi - posle
velikog odmora i dobrog sna.
Svoj plug, Nemogu}i ratar ostavqa - ispred
Beograda. U{ao je u Beograd i tamo je u jednoj kafani ~uo
"oficira" :
"Eno za ono ima{ da gine{, za opanak i za vola,
TO SU TVOJI BOGOVI I KRAQEVI, ONI ]E
STVORITI VELIKU CIVILIZACIJU I
POKAZATI EVROPI KO SMO MI. VO SRPSKI,
ISCEPAN OPANAK SRPSKI, TO JE BOG SRBIJE,
UPAMTI DA SU NAM ONI S V E T I L O I V O \ E"
( sva isticawa su moja - M. L. ).
Rastko Petrovi}, koji je prihvatio i n t e g r a l n
o j u g o s l o v e n s t v o, kao neminovnost, nije mislio
kao "oficir".
Zato se wegov Nemogu}i ratar ili ora~
(saslu{av{i oficireve re~i), "zasmeja sitno, seqa~ki,
ponizno i s podsmehom, bez re~i iza|e iz sobe,
ostavqaju}i za sobom obu}u i kaput; si|e niz stepenice
pa se uputi niz Balkansku ulicu pored Vremena ka
stanici sa koje polaze SVI PILI]ARI U
OBLI@WA SELA" (sva isticawa su moja - M. L. ). Tako
se "oficir" - zastupnik jedne vizije i jednog programa -
najedanput - ve{tom rukom pripoveda~a - obreo u krugu
"pili}ara". PLUG - ono {to voli Nemogu}i ratar i u {ta
veruje - simbol je, dakle, ne~eg dubqeg i dalekose`nijeg.
88
Trajnijeg, plodonosnijeg, mo`da oru|e same VE^NOSTI?
U ~emu je smisao VELIKOG PLU@EWA?
Na ovo pitawe je - ~ini nam se - odgovorio jedan
drugi , zna~ajan rumunski pesnik Lu}ijan Blaga:
VE^NOST JE RO\ENA NA SELU.
Grad je - svaki grad - pozornica prolaznosti, veliki
otpad, teritorija |ubri{ta (kako bi rekao [ejka).
Da li zato Nemogu}i ratar ho}e - ma koliko naivno
zvu~alo to pitawe - da ore grad?
U uvodnom eseju kwige pesama R. Petrovi}a
OTKROVEWA postoje dileme i razmi{qawa, koja su
prisutna i u fantasti~noj prozi NEMOGU]I RATAR , o
Bogu recimo, ili o `ivotu uop{te, o prekora~ewu u
ve~nost, i Petrovi} te dileme u NEMOGU]EM RATARU
razre{ava na jedan na~in, koji je podsticajan za
istra`ivawe i razmi{qawe.
Ako BOG SRBIJE nije ni VO SRPSKI, ni
ISCEPAN OPANAK (kako je verovao oficir) - {ta su
onda srpska SVETILA i VO\E?
Ako ne treba ginuti za OPANAK i za VOLA - te
la`ne srpske bogove, koji nisu stvorili "veliku
civilizaciju" koju mo`emo "pokazati Evropi" - ko smo
zaista mi?
[ta je ono {to se mo`e stvoriti i {to je mo`da
ve} stvorila srpska kultura {to se mo`e p o k a z a t i E
v r o p i?
Oni re|i ~itaoci koji su pa`qivo pro~itali
Petrovi}eve eseje U ODBRANU @IVE TRADICIJE,
znaju vrlo dobro da je ba{ @IVA NARODNA
TRADICIJA bila izazov za Rastka Petrovi}a.
@IVU TRADICIJU treba otkrivati, naravno,
89
onako kako je to ~inio i poku{avao Rastko Petrovi}
(poneseno). Ralo i orawe, plug i veliko plu`ewe, deo su
realnosti i konkretnog `ivota, ali i ne{to simboli~no.
Plu`iti, razorati ledinu, grad, to treba u~initi da bi
se doprlo do plodne materice - Matere zemqe. Plug i
veliko plu`ewe nisu obi~ni plug i obi~no orawe - ve}
oru|a stvorena u ma{ti pesnika. Nemogu}i ratar ,
vrativ{i se svome domu i nevesti, kao ven~anik,
pripoveda jednu bajku :
"Bio jedan ~ovek {to je bio mlad, i vredan, i
kura`an; no `ive}i na jednoj pustoj planini gde
nikog od qudstva nije bilo, neo`ewen, nema|a{e dece:
i to mu je bilo krivo, i to ga je mu~ilo. Molio se ~esto
bogu; VE] BOG KAO DA GA NIJE ^UO (moje isticawe -
M. L. ); nijedno devoj~e da pro|e planinom, kojom bi se
o`enio. Ne znaju}i {ta da ~ini, odbra crveni zreli
plod maka, izdvoji semewe, okopa celu kosu planinsku
jugu obrnutu, zaseja je i po~eka usev. I gle, uskoro
zazeleni planina, i rascvetav{i iz svakog je cveta
virila po jedna glava de~ja. Pokupi decu, othrani ih
mlekom ko{utijim, od wih qude podi`e; od toga doba
planinom nastade zemqa sre}na".
Sledi kraj Petrovi}eve pripovetke, neobi~an,
zagonetan :
"Zapqeska{e de~ica ru~icama na tu skasku, a
ona naprednija umiqavahu se: Tata, tata, {ta si nam
kao dar doneo? Wega to snu`di vrlo i bi mu
neprijatno, setiv{i se da tako ne{to nije mogao
predvideti; kako se po~e pipati po telu za kesu novca
da ih bar tim obdari, nai|e na PLUG u NEDRIMA
(moje isticawe - M. L. ); nasme{i se i iznese im ga
onako sa volovima upregnutim. Deca ga odmah
opkoli{e, zahohojta{e na `ivotiwe, druga se
90
dohvati{e ru~ica. / @ena se PRESTRAVQENO
OSVRNU: UPROPASTI]E MI SOBU! No, no, mila,
mirio je VEN^ANIK, neka je ZAORU, neka je POORU,
zaseja}emo je potom, da nam SETVA NIKNE SRED
OGWI[TA. / A glas mu je bio tako miran i siguran
da se nevesta samo nasme{i i nastavi mesiti "DOK
SE TAVANICA NE OZNOJI". / On le`e da spava
spremaju}i se za s u t r a { w e VELIKO PLU@EWE
"(sva isticawa su moja - M. L. ).
Tu je kraj pripovetke NEMOGU]I RATAR, i
svakako p o ~ e t a k, od koga treba krenuti u tuma~ewu
opusa Rastka Petrovi}a.
Ne sadr`i li taj i takav kraj pomenute proze i
izvesnu pi{~evu ispovest i a n t i c i p a c i j u?
*
Da li je Petrovi}ev Nemogu}i ratar (ven~anik) bio
siguran da }e deca da zaoru, da pooru s o b u, da }e on
zajedno sa decom da zaseje sobu, da bi SETVA NIKLA
SRED OGWI[TA?
Da li se to dogodilo u na{oj kulturi i
kwi`evnosti, i, ako nije - za{to nije?
Da li je Petrovi}ev trud bio uzaludan? Da li je
vera Nemogu}eg ratara bila ne{to apsurdno?
Na neka od ovih pitawa odgovorilo je jedno od one
"dece" Nemogu}eg ratara, oru}i "plugom" koji je Nemogu}i
ratar poklonio deci:
"U toku tamnih vekova stvoren je zlatni vek na{e
kwi`evnosti. Na{a klasika jedina i prava. Razdobqe
na{e literature koje iz nepojamnih daqina sjaji
svojom ~udesnom lepotom i ne}e nikad prestati da
obasjava pesni~ko stvarawe na ovoj {aci zemqe pod
91
ovim nebom" (Vasko Popa).
@IVU TRADICIJU treba negovati, ~uvati, o t k
r i v a t i. Popa ka`e :
"Zagonetnim, nikad do kraja odgonetnutim
tragom te rodne ponornice jedino se mo`e dopreti do
srca sveta i u~initi da se ~uje jedan bar otkucaj wegov
i glasom na{e zemqe i na{ih qudi".
Jer :
"Gde se ona prekine, gde se sasu{i, zvu~ne nam
grane umuknu, sada{wost udari glavom o zid, i onda,
zbogom budu}nosti".
Lekovite su i ta~ne i ove Popine re~i :
"Duboko tu u pesni~kom tlu na{eg jezika (van
koga se ne mo`e u~initi nijedan krilat korak u
poeziji) le`e, ^ESTO ZAPRETANI POD
MAHOVINOM I PESKOM ZABORAVA, IZVORI
NA[IH VELIKIH, PRO[LIH I BUDU]IH,
PESNI^KIH TOKOVA (sva isticawa su moja - M. L. ).
Samo se @IVA VODA IZ TIH IZVORA ne mo`e
zahvatiti IDU]I NATRA[KE PO UTABANIM
STAZAMA SKOROJEVI]KOG
TRADICIONALIZMA. Jedina svetla, istinska
tradicija na{e narodne poezije je neprekidna
invencija i neprekidno otkrivawe. Pri svetlosti te
neugasive tradicije mora se i}i napred, mora se
prosecati nova, sopstvena staza u kamenu svoga doba".
Rastko Petrovi} je PROSECAO tu stazu, pi{u}i
OTKROVEWE, NEMOGU]EG RATARA, kao i eseje U
ODBRANU @IVE TRADICIJE.
Nije li, dakle, ba{ zato, na izvestan na~in, Rastko
Petrovi} postavio kamen temeqac za jedan srpski MUZEJ
@IVE TRADICIJE, ili (NE)SEBI^AN MUZEJ (kako
92
sam ga ja u sebi zvao prvobitno, razmi{qaju}i o osnivawu
budu}eg MUZEJA SRPSKE KWI@EVNOSTI)?
Za osnivawe oba muzeja - MUZEJA @IVE
TRADICIJE i MUZEJA SRPSKE KWI@EVNOSTI -
ima vi{e razloga i osnova (neki od wih su izno{eni u
javnosti).
Dovoqan bi bio samo i jedan razlog, verujem, onaj
koji je formulisao gotovo gnomski, ali jednim drugim
povodom - pokojni Vasko Popa.
Beograd, krajem leta 1995.
93
MUZEJ NEMOGU]EG RATARA
Solidni kapital sve omogu}ava, ~ak i darovitost.
Da bi se obistinili najve}i planovi u politici, kwi`evnosti,
nauci - potreban je ogroman kapital.
Treba imati novac, tu sveop{tu svodiqu.
(Iz kwige Zemqa Nedo|ija, BIGZ, Beograd, 1993, str. 34)
NE, ovo nije pogovor ni rezime, iako bi (kao posledwi
tekst izme|u korica ove kwige) to mogao biti.
[ta je o v o? ^emu sve o v o ?
Sve {to sam napisao, do ovog trenutka, povodom
ideje o osnivawu Muzeja `ive tradicije, zar ne, ima
neodoqivi opori ukus argumentacije o nu`nosti
osnivawa takvog jednog muzeja.
Drugi narodi ga imaju.
"OSNOVATI MUZEJ
3. DU[AN @IVOTI], sekretar zajednice
obrazovawa SO Ku~evo - Po meni je jako dobro {to se
motivi, uglavnom dr`e izvornosti. Pla{im se da tako
divnu i jedinstvenu manifestaciju ne pretvorimo
jednog dana u komercijalnu priredbu.Ukoliko se odr`i
izvorni folklor, pesma i narodna no{wa, to je samo
94
dokaz bogatstva narodnog stvarala{tva naroda ovoga
kraja. Zalo`io bih se da u okviru MOTIVA, Ku~evo
kao grad doma}in, otvori, makar i mali muzej u kome
bi se izlagale i ~uvale od propadawa narodne no{we,
kao i razni predmeti doma}e radinosti" (isticawa su
moja - M.L.). (Povremena publikacija, izlazila jednom godi{we, u vreme
odr`avawa smotre narodnog stvarala{tva, HOMOQSKI
MOTIVI, 1972)
Ove redove, ~itao sam u Narodnoj biblioteci
Srbije, sredinom avgusta 1995. godine.
Profesora Du{ana @ivoti}a, jedva da sam
poznavao (bio je nekada direktor {kola ) , niti smo
razgovarali o ovoj wegovoj ideji. Izneo je svoje mi{qewe
jasno pre skoro ~etvrt veka.
Bio je u pravu.
U me|uvremenu, u Ku~evu,nije osnovan ni "mali
muzej" , "u okviru MOTIVA", niti u nekom drugom
"okviru". Ogromno i neiscrpno narodno bogatstvo i
stvarala{tvo, prikazano na velikoj smotri narodnog
stvarala{tva u minule tri decenije, r a s u t o je na
raznim stranama (u {tampi, u dokumentaciji radija i
televizije, u privatnim arhivima i dokumentacijama,
zbirkama). Moglo bi se, ako se odmah prione osmi{qeno
sa radom pozvanih, ne{to i u~initi, osnovati FOND
HOMOQSKIH MOTIVA, stalnu postavku, zbirku u
koju bi u{ao audio- vizuelni materijal,svega onoga {to je
sa~uvano, a {to je prikazano na smotri narodnog
stvarala{tva "Homoqski motivi" u periodu 1968 - 1985.
To bi mogla biti prva zbirka i postavka MUZEJA
NEMOGU]EG RATARA, ili Muzeja `ive tradicije, koji
ne bi trebalo smestiti u jezgru varo{i Ku~evo, u Domu
95
kulture, ve} u Bagerskoj pustiwi.
Bagerska pustiwa, nalazi se izme|u Ku~eva i sela
Neresnica. Na kilometar-dva od centra Ku~eva.
Nadam se da profesor Du{an @ivoti} i danas
jo{ uvek `ivi u Ku~evu. Ve} godinama nisam susreo ni
Dragoslava Luki}a, nekada{weg potpresednika op{tine
Ku~evo, entuzijastu, ~oveka najzaslu`nijeg (uz jo{
nekoliko Ku~evqana) za pokretawe i odr`avawe velike
smotre narodnog stvarala{tva severoisto~ne Srbije.
Ni Voju Marjanovi}a.
Ni neke druge Ku~evqane, koji su u po~etku
"nosili" glavni teret organizovawa i odr`avawa smotre
narodnog stvarala{tva, koja je od po~etka prevazi{la
lokalne okvire i postala podsticaj za odr`avawe sli~nih
po drugim krajevima na{e zemqe.Ti qudi imali su onda
onoliko godina, koliko ih ja danas imam, i mo`da koju
godinu vi{e. Verujem da bi ih (danas) obradovala moja
zamisao i naum, ali oni ne bi vi{e mo`da mogli da
pomognu u ostvarewu i osnivawu Muzeja `ive tradicije
(zbog starosti, zbog promewenih okolnosti). Mnogo {ta
se promenilo. I Ku~evo se i z m e n i l o, uostalom
izmenila su se i vremena.
Pesnik je napisao: Umiru palanke od jutra pa do
mraka i to je smrt / koja samu sebe odugovla~i umiru
prevele / varo{ice zate~ene na proizvoqnim /
kilometrima nedaleko zapu}enih drumova / nestaju
sporo kao godine a zajedno sa / godinama / / Poja~avaju
se zaku}ni smradovi i ve~erwe memle / zaga|enih
re~ica i ose}aj da smo na / va{ari{tu sunca prodati
najgorem trgovcu / dok kokoda~u koko{ke i mala zvona
zvone po / praznim op{tinama / Kao zver toplog
zaklona ~ovek se dokopao vlasti / pa zaseo u sreskoj
96
kancelariji gde miri{e / olaj i jeftino mastilo i
znoj seqa~ki / ubistveni o~aj pome{an sa vrlo starim
/ tugama (Mi}a Danojli} : TA^KA OTPORA, pesma
Umiru palanke, SKZ, 1990, str. 75).
Rastu vrbe i jekave tamo gde leba u izobiqu
mo`e biti (Radisav Popovi}, seqak, iz okoline Loznice
; izjava objavqena u Raskovniku, leto 1972, s. Dowa Crnu}a,
str.93). WIVA MORA DA IMA GAZDU.ZEMQA NE
MO@E BITI ONOGA KOJI NA WOJ GAJI
KOROV (Bo`a Milo{evi}, u istom broju Raskovnika).
Ne oremo na vreme - razbole{e nam se wive.
Od 3. - 16. juna 1996. godine u Istanbulu odr`an je
"samit gradova" - prava megakonferencija sa 20.000
delegata, 3000 novinara, ogromnim obezbe|ewem i,
naravno, srazmerno velikom prate}om birokratijom.Taj
samit je bio posve}en megagradovima u urbanoj bud}nosti
planete zemqe. U slede}ih nekoliko godina planeta
Zemqa prvi put u svojoj istoriji ima}e ubedqivu urbanu
ve}inu. Pro{le godine u gradovima sveta `ivelo je 45%
stanovni{tva planete. Koga takvi podaci mogu veseliti?
I gde je tu pri~a o selu? Na{em selu?
Gradovi me odbijaju, iako u jednom koji volim `ivim
ve} vi{e od ~etvrt veka.Gradovi me sve vi{e odbijaju, ali
me jo{ tu`nijim ~ine ogromna napu{tena prostranstva
zemqi{ta.
Gra|ani Srbije ne bi trebalo da te`e `ivotu u
megalopolisima - ko ho}e, neka izvoli! - ve} povratku u
zaboravqeni zavi~aj. Srbija bi , kao dr`ava, trebalo da
postavi kao problem br. 1 : pomagawe i podsticawe
rasprostrawenosti stanovni{tva na svojoj teritoriji
,ravnomernije . VE^NOST JE RO\ENA NA BA^IJAMA
I SALA[IMA, U ZASEOCIMA, U VODENICAMA,
97
SELIMA.
"I ja mislim da je krajwi trenutak da damo
definitivni odgovor na pitawe {ta mi ustvari
ho}emo od proizvodwe hrane, poqoprivrede, sela i
seqaka.To je i fundamentalno pitawe opastanka
srpskog naroda.Ne radi se samo o hrani, punom stomaku
i prodavnicama ve} pre svega o opstanku naroda. AKO
UNI[TIMO SELO, PRETVORI]EMO GA U P U S T
A R U (moje isticawe - M. L.), a oslonimo se na uvoznu
hranu i nekakav jadan i lagodan `ivot u gradovima od
danas do sutra, ONDA NAM NEMA SPASA".
(Dragan Markovi}, Pitawe opstanka, Politika, 25.
maj 1996. Direktor Zemqoradni~ke zadruge Lajkovac)
To je sve - istina.
I to je vi{e egzistencijalna, politi~ka i
nacionalna tema.
Sela sve vi{e odumiru, a prostori oko wih postaju
pustare. Muzej `ive tradicije bi, pored ostalog, mogao
vremenom postati i sredi{te iz koga bi se - ne stidim se
tog izraza - propagirao stvarni povratak na selo.
98
U romanu DNEVNIK ZA SENKOVI]A
(Beograd, 1983), postoji opis Bagerske pustiwe ([evi~ki
basen). Mo`da mi je "lepotu" ove pustiwe otkrila jedna
slika K. Koroa USPOMENA NA MORFONTEN (1864),
kao i neposredan do`ivqaj obilaska tih divqih i
napu{tenih predela (u gimnazijskim i studentskim
danima)? Mo`da i BOG SRBIJE?
Bog Srbije - figurativno govore}i - nije
LEDINA, apatija, Vavilon, Grad, rat i danguba, ve}
PLUG, VELIKO PLU@EWE.
Srbija (severoisto~na Srbija), mogla bi da osnuje
MUZEJ @IVE TRADICIJE, svoje svetili{te i
riznicu, svetili{te, u kojem bi se pribiralo i ~uvalo
SVE [TO JE NEOBELODAWENO.
Treba imati PROSTOR, ogra|eni prostor na
kojem se qudi sastaju i na taj prostor dovode `ivotiwe,
prinose plodove.
OGRA\EN PROSTOR!
Postoji Bagerska pustiwa, prepu{tena sama sebi
ve} decenijama. Razmi{qaju}i o MUZEJU NEMOGU]EG
RATARA, u sklopu celine Kompleksa SPASOVO, uvek sam
razmi{qao o ogra|ivawu Bagerske pustiwe {umadijskim
plotom. Razmi{qao sam i o Kapiji. Na Kapiji Kompleksa
SPASOVO bio bi mermerni KRST i brest-Zapis,
posve}en seoskoj Slavi, zavetini, Vaznesewu. Kapija je
va`na, jer to je mesto "gde se pristupa svetiwi i nosi
poseban naglasak". Kroz Kapiju se - pi{e Miodrag
Pavlovi} - "vidi tajna skrivena u dubini.Iza we je
{irina i veli~ina sveta kojem hram slu`i. Prolazak
99
kroz kapiju zna~i promenu sveta, promenu carstva.
U{li smo u obred prolaska odnosno prelaza iz jednog
vremena u drugo, iz jednog prostora u drugi. Sam
prolazak kroz kapiju nagove{tava proces
metamorfoze. Preobra`aju slu`i i `rtva {to se u
unutra{wosti hrama prinosi rukom sve{tenika i
posve}enog lica" (M. Pavlovi}, NEBO U PE]INI, str.
58). Hram je, dakle, MESTO PREOBRA@EWA.
Preobraziti Bagersku pustiwu, tu neizda{nu
prirodu, okrenutu iskqu~ivo sebi i svojoj
upropa{tenosti, kako bi postala izda{na, imala ulogu
ogledala, koje nam vra}a na{ lik, stalno ga prima i upija
i {aqe nam odsjaje. Pustiwa sada ima izgled i oblik
odsjaja qudske negostoqubivosti. Tamo iza Ku~eva, ne tako
daleko, tamo - u pustiwi - Bogu iza le|a (kako narod veli),
na tom fantasti~nom stovari{tu brda {qunka - ugledao
sam gra|u i teren za podizawe Muzeja `ive tradicije.
Svedo~anstvo o tome su eseji (Ne)sebi~ni muzej i
Re~nik Arhiva u osnivawu objavqeni u beogradskom
~asopisu Savremenik. Toj na prvi pogled fatamorganskoj
zamisli o osnivawu Muzeja Nemogu}eg Ratara, podsticaj je
i prauzor jedna celina koju nazivam Kompleks
SPASOVO. Sve ne bi moglo odjednom.
U su{tini, trebalo bi i}i korak po korak, osvajati
stepenik po stepenik. Prvo podi}i Arhiv zakopanog blaga
- osnovnu zgradu Muzeja Nemogu}eg Ratara, pa ostalo.
Sagraditi Ku}u koja se mo`e dogra|ivati - ku}u gra|enu
najfinijim i najtrajnijim materijalom.
Zbog ~ega sam Muzej Nemogu}eg Ratara i Komleks
Spasovo zami{qao kako raste iz nepreglednih brda
{qunka Bagerske pustiwe izme|u Ku~eva i Neresnice?
100
Zbog toga {to tu ima na stotinak hektara
upropa{tenog i zanemarenog zemqi{ta i {to bi se moglo
dati tridesetak hektara za osnivawe Muzeja `ive
tradicije.
Zbog toga {to je pustiwa ([evi~ki basen) i
dovoqno odmaknuta od okolnih naseqa i dovoqno blizu.
Zbog toga {to u toj pustiwi, zahvaquju}i radu najve}ih
bagera na svetu, ima bara i "jezera". Ima i takvih
"konfiguracija" kao stvorenih za amfiteatar pod vedrim
nebom, anti~kih razmera. U tom amfiteatru bi se mogli
usred prirode odr`avati ubudu}e, ne samo zavr{ne
priredbe smotre narodnog stvarala{tva Homoqski
motivi, ve} i drugi prole}ni i letwi sabori.
Kompleks Spasovo, zaokru`en s godinama,bio bi
pretvoren u javno kulturno dobro Ku~eva, severoisto~ne
Srbije, Srbije, u WIVU BEZ DNA - da se opet poslu`imo
re~ima Miodraga Pavlovi}a - u PROVIDNOST KOJA
DONOSI PLODOVE.
101
U Ku~evu se, evo, ve} tri decenije odr`ava velika
smotra narodnog stvarala{tva HOMOQSKI
MOTIVI. Ni{ta nije, u me|uvremenu, u~iweno da se
institucionalno sa~uva ono {to je otkriveno i pokazano
tokom tridesetak godina na letwoj pozornici na
fudbalskom stadionu "Zvi`da", ali i na drugim mestima.
Koliko je od svega toga sa~uvano na magnetofonskim i
filmskim trakama, gramofonskim plo~ama i na drugi
na~in?Ta~nije : koliko je svega toga, {to je uz malo vi{e
naprezawa i nastojawa moglo biti sa~uvano zasvagda na
jednom mestu, nepovratno nestalo? Ambijent Ku~eva,
Zvi`da, Bagerske pustiwe ([evi~ki basen), imao je i ima
u mojoj viziji, izazovni pogodni prostor. Bagerska
pustiwa bi se, vremenom, mogla po{umiti i preobraziti
u veliki i lepi Botani~ki park - Karpatum.
Razmi{qaju}i o Muzeju Nemogu}eg Ratara, o terenu
i mestu gde bi bio podignut, od po~etka sam mislio na
Bagersku pustiwu. Mislio sam i o drugim lokacijama, u
drugim krajevima.Pa ipak, voleo bih da kamen temeqac
budu}eg Muzeja `ive tradicije postavimo u Ku~evu, u
Bagerskoj pustiwi.
Volim svoj zavi~aj. I to je prirodno i plemenito -
vole}i svoj zavi~aj, volimo i sve druge. Uostalom, na{
zajedni~ki i ve~ni zavi~aj jeste SRBIJA. Kada bi mi
Ku~evo (op{tina) dala tri hektara Bagerske pustiwe, sam
bih otpo~eo izgradwu Arhiva zakopanog blaga - prve i
osnovne zgrade budu}eg Muzeja nemogu}eg Ratara.
102
U eseju (Ne)sebi~ni muzej ja sam nagovestio
izvesnu mogu}nost. Da se objavi dvadesetak mojih kwiga i
da se dobit od prvih izdawa utro{i na podizawe
ARHIVA ZAKOPANOG BLAGA.Jer, da se vratimo na ono
~ime ovaj zavr{ni rad po~iwe, potreban je novac , kapital
da se realizuje moj naum. Op{tina Ku~evo ga nema i ne
verujem da bi ga mogla ste}i za ovakvo jedno osnivawe
muzeja `ive tradicije, koje uveliko prevazilazi op{tinske
i okru`ne i regionalne okvire i predstavqa ne{to {to
je mnogo ve}e i zna~ajnije. Ja i sada ponavqam : bio bih
spreman da izdavawe mog Opusa (preko dvadesetak
naslova) (...), prilo`im kao osnovu za po~etak izgradwe
ARHIVA ZAKOPANOG BLAGA, te osnove Muzeja
Nemogu}eg Ratara (muzeja `ive tradicije), jezgra i
nukleusa Kompleksa Spasovo. Nudim to ba{ Ku~evu i
organizacionom odboru smotre narodnog stvarala{tva
"Homoqski motivi" zato, jer su oni, pre ~etvrt veka
rizikovali, i objavili moju prvu kwigu pesama.
Studenti iz Zvi`da i Homoqa, koji su imali
prilike da u ~asopisu Savremenik pro~itaju moje eseje o
muzeju `ive tradicije, predlagali su mi da osnujemo
DRU[TVO ZA OSNIVAWE MUZEJA @IVE
TRADICIJE.
103
Svet koji ostavqamo na{oj deci, u~enicima,
studentima, mogao bi biti boqi i lep{i ;osnivawe Muzeja
Nemogu}eg Ratara preobrazilo bi Bagersku pustiwu,
koristilo bi Ku~evu, na{oj fokloristici i
kwi`evnosti, razli~itosti i bogatstvu kulturnih
sadr`aja na{e zemqe. Koristio bi regionalnim muzejima i
arhivima, Srpskoj Akademiji Nauka, Udru`ewu
kwi`evnika, Ministarstvima kulture, prosvete, nauke,
poqoprivrede, ekologije, turizma.
Ova kwiga, pribli`avaju}i se svome kraju,
predstavqa onaj neophodni s t e p e n i k, jedan od
stepenika. Ponavqam : ako Ku~evo ne mo`e, neka meni da
tri hektara Bagerske pustiwe (na poklon jer pre
dvadesetak godina delili su uz Pek besplatno pla~eve za
igradwu vikendica, ne pustiwsko ve} lepo {umsko
zemqi{te prema Blagojevom kamenu ; ili u zakup na
dvesta godina), ali tako da nikada vi{e (ni ja , ni moji
potomci) to ne mo`emo prodati, otu|iti, ve} da mo`emo
i moramo vratiti op{tini.
Treba se dr`ati STEPENICA, jer one (kako je
pisao Miodrag Pavlovi}) "uvek sadr`e JEDNO
OBE]AWE : KAO DOBAR PUT, VI[E NEGO PUT. U
wima je simbol promene nivoa svesti i ta se promena
mo`e desiti u prostoru, ili bar na prostorne predstave
osloniti. Osim toga, stepenice su podsticaj NA[OJ
USPRAVNOSTI, one su deo zemqi{ta na kojem se ne
mo`e le`ati, i na kojem ne treba sedeti.Po wima se
uspravno hoda DO NEKOGA KO JE BOQI OD NAS I
O^EKUJE NAS, samim tim {to mo`e da gradi ne{to {to
ostaje i {to je druk~ije od elementarnog sveta."
104
Muzej Nemogu}eg Ratara okrenut je drevnosti, toj
svetlosti "s onu stranu dobra i zla, tako se wena
su{tina ukazuje kao dobro i ne{to {to dobru
prethodi da bi omogu}ilo da se dobrota pojavi"(M.
Pavlovi}).
Krajem avgusta 1995. godine sawao sam jedan san. Ne
pada mi na pamet da ga rastuma~im i da na~inim
neprocewivu {tetu. Taj san sam preuzimao pa`qivo i sa
odbojno{}u. Da sam bio toliko naivan i da sam odmah
poku{ao da ga odgonetam : da sam to u~inio zauvek bih ga
izgubio i nikada ga se vi{e ne bih domogao.U mladosti mi
se de{avalo da mi se snovi koje sam sawao ostvaruju.
Kaneti je u pravu kad pi{e:
"Ostvarewe sna predstavqa pravo ispuwewe, ali
se on ostvaruje druga~ije no {to to izvikani tuma~i
snova zami{qaju. San treba da o`ivi stvarnost tako
{to }e u wu prodreti na sve mogu}e na~ine, iz svih
mogu}ih pravaca, a ponajpre odakle to najmawe
o~ekujemo. Kao jato ptica san se tu i tamo spu{ta,
zatim uzle}e i ponovo se vra}a, nestaje, i tek {to se
izgubio ponovo zaklawa svetlost Sunca. Nepojmqiva je
kod sna upravo wegova realnost, on, ipak, ima svoj
oblik. No, on mora da ga stekne sam ; po{to se uvla~i
u likove stvarnosti, ne smemo da ga oblikujemo spoqa"
(Elijas Kaneti, Srce koje kuca na daqinu, Narodna
kwiga, Beograd, 1982, str. 123).
105
Te{ko je postupati sa snovima, kao slikar Kle,
kako dolikuje, "kao sa najneprikosnovenijim {to se u
~oveku odigrava". U tom snu ja p o t p i s u j e m UGOVOR
O OSNIVAWU Muzeja Nemogu}eg Ratara sa... mojim
prijateqima iz Ku~eva?Ili iz Ma~ve?Ili iz Golubca?
Ili iz Velikog Gradi{ta? Ili sa qudima sa Miro~a?Sa
Rtwa?
Znam da potpisujem. I verujem da }e biti potpisan
Na javi.. Bi}e negde na selu. Jer verujem da je tamo Ve~nost
ro|ena.Ne u Gradu, Vavilonu. "Vaistinu vam ka`em, -
pisao je jasnovidac Nikolaj Velimirovi} - sru{i}e
se Vavilon veliki do ispod temeqa. Jer je u zidove
wegove u{ao crv sa Golgote, koji ga razgriza u prah i
pepeo. / Vaistinu, naprazno vas te{e mudraci va{i:
"tvrdi su zidovi Vavilona, niko ih ne mo`e
poru{iti". Gle, pe~at je udaren na dekret, i ru{ewe je
po~elo".
Rebus je ono {to ho}u (Sve~ovek, Ve~nost, Muzej
Nemogu}eg Ratara, Kompleks Spasovo).
Da: REBUS.Tako }e biti shva}eno u prvi mah.
Zna li iko re{ewe toga rebusa?
Znao je najve}i duhovnik u Srba u HH veku,
Velimirovi} : "Po}i }u u novu {kolu, da po~nem sa
ga|ewem, na ime sa onim, s ~im ve}ina umire, izumire.
Ja }u s tim po~eti novi `ivot. Ga|ewe zna~i
po|ubrena wiva, punosmradna i punonade`na. Za plug
mi se vaqa latiti. To mi je najboqe {to sam nasledio
od predaka.
DA OREM, I OREM, I OREM.
DA SEJEM, I SEJEM, I SEJEM.
Dok sa`aqewe ne zazeleni, ne procveta i ne
uzri".
106
Niko u nas (~ini mi se) nije proniknuo dubqe u
smisao DUHOVNOG od Velimirovi}a.
"Duhovno zna~i novo, a protiv novog
tetovirani se uvek revoltuju. Inercija vam govori, da i
o~evi va{i nisu bili duhovni pa ipak su se tako
zaslu`nim u~inili za svet, jer su vas rodili".
Ovde se zavr{ava pri~a, koja tek treba da otpo~ne.
Daj, Bo`e!
1995 - 1996.
107
^EQUSTI RAZJAPQENE
PREMA BESKRAJNOSTI
"^OVEK je nepreglednosti `ivotiwa, to jest zver ~ije
su ~equsti razjapqene prema beskrajnosti. Otud, za
razliku od obi~nih zverova, on je nezadovoqan. Uzroke
wegovih oboqewa treba tra`iti ne u wegovoj
pro{losti ve} na jednoj pravoj liniji izme|u wega i
bezgrani~nog: tamo ih otklawati. Tako je svako wegovo
~ulo odre|eno za primawe utisaka udvojeno, pored
orijentacije, i funkcijom: za otvarawe, na tome
mestu, celog bi}a Nedogledu. Slu`ewe ~ula po~iwe
delovawem organskim i svr{ava matemati~kim.
Postoji bolest matemati~ka. Sve wegove `eqe kriju
tajnu nameru da budu kona~no zadovoqene negde izvan
granice shvatawa: time wihova ispuwavawa dobijaju
intezitetom u ovom `ivotu. @ivot nije nemogu}an,
ve} pretpostavqa prekora~ewe u ve~nost" , napisao je
Rastko Petrovi} pri kraju uvoda u svoju jedinu kwigu
pesama OTKROVEWA (Probu|ena svest, v. u kw. Rastko
Petrovi}, SABRANE PESME, SKZ, Beograd, 1989, str.
108), navode}i svog eventualnog ~itaoca na razmi{qawe o
mnogim stvarima, pa i o tome: za{to je ovaj pesnik ostao
autor samo jedne kwige pesama? Da li je - i za{to -
po~inio "pesni~ko samoubistvo"?
108
Prema Rastku Petrovi}u, `ivot je mogu}an, i
prekora~ewe u ve~nost po~iwe:
"Ako vi{e nije mogu}an ni jedan korak, ostaje
veliko oslobo|ewe, Samoubistvo, najveli~anstvenija
matura. Samoubistvo, ti nosi{ jo{ `ivot u sebi i
ni{tima strah od umirawa!Da li }e{ stupiti u moju
sobu kad iz we izi|e posledwi Izgled?" (str. 108 - 109)
.
Ono {to je autora OTKROVEWA privla~ilo
kada je pisao uvod u svoju kwigu pesama - bitnu za srpsku
kwi`evnost - i posebno za istoriju srpske poezije HH
veka - jeste
DAQI @IVOT, KOJI, BLAGOSLOVEN,
PORED OSTALIH VREDNOSTI, PORODI]E I
LA@.
Za{to - la`? Kakvu la`?
Posledwa re~enica PROBU\ENE SVESTI glasi:
"IMAJ HRABROSTI DA TI TO BUDE
POSLEDWA RE^" (la`).
Zanimqivo je, i ne slu~ajno, da Petrovi} ovaj
uvodni esej zapo~iwe stihovima o Judi - apostolu koji je
izdao Sina Bo`jeg.
Nije li se R. Petrovi} - poku{avaju}i da NAJZAD
progovori SLOBODNO I DO KRAJA - u pone~emu i
prevario, prebacio?
Nije li `ivot, sam po sebi, neprolazan?
Rastko Petrovi} priznaje:
"Mo`da se protivure~im! Mene bi bilo ~ak
stid da se nikako ne protivure~im : i ova proza je
jedna pesma" (str. 101).
109
Petrovi} je u tom svom eseju "slobodno govorio",
ali ne "i do kraja". Po~ev{i da pi{e pesme ("ovakve")
("antiliterarne", kako sam ka`e), pevao ih je "NE IZ
KRITIKE NA @IVOT VE] NA\OH ^ITAVO
BLAGO @IVOTNIH ZANOSA I ODU[EVIH SE
DA STVARAM. Dajem im naslov: OTKROVEWE!Ako i
ne spadaju u liriku, ja se ne qutim: bogatstvo im mo`e
biti i vanlirsko pa ipak da bude veliko. A ~ak i da su
ni{tavne za vas, one su pro{le kroz moje varewe.
Nisam primitivan. Sporedna je stvar lirika, ili ne
dovoqno to, ali ne{to drugo, mnogo" (isto, str. 102).
Rastko Petrovi} je ZAORAO beskrajnu brazdu
moderne srpske kwi`evnosti, pa ipak, pi{u}i svoju
jedinu kwigu pesama, kao da je pomalo i naslutio sudbinu
svoga kwi`evnog dela KROZ VREME.
R. Petrovi} nije se bojao marginalizacije i
periferije. Nije bio pretenciozan. Petrovi} je bio
pomalo i prorok: "kroz buwi{te, prosijavaju plave o~i
- uvek iste, vas se to ne ti~e, nemaju imena; vas se
imena ne ti~u - a kroz zemqu se proce|uje masna i mrka
teku}ina razjediwewa" (str. 104, isto).
Pesnik Petrovi} bio je na istim mukama na kojima
i neverni Toma: "Imam li prava ja da o~ekujem da }e se
bog, ponaosob meni, javiti?Vidim bo`anstvo, spojen
sam s wim, u ekstazi sam. Otkrovewe je nada mnom"(str.
102).
Rastko Petrovi} se "bunio protiv ideje ve~nog
bivawa ma kog bilo dela ~ove~ijeg `ivota i
u{te|evine, i protiv boga - voqne i presudne sile.
Mislio sam: Ti ne ose}a{ nikada boga, do trenutka
dok ne padne{ u kakvu opasnost; a i onda mu se
nesvesno moli{ kao {to bi buncao u groznici. DA
110
OSE]A[ SVOJU VE^NOST, NE BI TE
MOGU]NOST SMRTI U@ASAVALA, NITI BI
PISAO IZ KORISTOQUBQA, - DA ODGURA[ MA
I USPOMENU NA SEBE [TO JE MOGU]NO DAQE
PREKO GROBA!"(sva isticawa su moja. Nije li krhki
mladi} koji je pre{ao Albaniju pe{ke i svojim o~ima
video u`as i stravu rata zapao u stawe koje pomu}uje
veru? - M. L.). "Sada poku{avam da mislim druk~ije.
Najpre, {ta me se ti~e {to ja u povr{nom svom `ivotu,
ili u `ivotu obrnutom na drugu stranu, ne ose}am
boga!" (str. 105, isto).
Ako je ovaj pesnik izgubio veru u Boga, on nije i g n
o r i s a o @IVOT DUHOVNI, niti je favorizovao Telo
u odnosu na Duh - video ih je NERAZDVOJNIM. Ili,
kako sam pi{e: "@ivot duhovni dakle neizdvojiv od
`ivota na{eg fiziolo{kog, i NA[A VE^NOST
VAQDA ZAVISE]I TIME OD NA[EG @IVOTA
SADA[WEG : TI I NE ZNA[ SA KOLIKO
OPASNOSTI NOSI[ SVOJE VE^NO BIVAWE U
POKRETIMA SVOJIH RUKU, NA PRIMER, ILI U
@EQI DA ZADOVOQI[ SVOJU STRAST ZA
PEVAWEM (moje isticawe - M. L.). Ako si ro|en
suvi{e rano ili ako odvi{e rano po~ne{ da tro{i{
na neophodna i neizle~iva zadovoqavawa bogatstvo
koje me|uvremeno sti~e{, ali ne u dovoqnom tempu,
ili ti je povereno ili si ga nasledio, znaj da vi{e
nema mogu}nosti povratka, ~ak ni pre`ivqavawe
katastrofi i razo~arewa, ~ak ni na dovr{ewe
mladosti - na koje misli{ da jo{ uvek ima{ prava i
koje ti je ostalo. Odsad uvek nosi{ sobom nove
horizonte, ve} zagor~ane, koje si stvorio svojom
neizbe`nom velikodu{nom lakomisleno{}u i
rasko{ju. Nemogu}no je oboleti samo delimi~no
111
afazijom, kojom bi se uni{tilo ono {to remeti
harmoniju pravilnog napretka. I to je ono {to se
smatra ispa{tawem, jo{ u ovom `ivotu, grehovi:
suvi{e veliko bogatstvo iskustva, suvi{e pro{ireni
prostor da bi sadr`avao ponovo upro{}enu
mladi}sku te`wu, a da se ova u mukama ne
dekompenzira. U stvari ni sam svet, to dru{tvo, ne}e
ni poverovati u tvoje ~iste namere, u iskrenu `equ da
svede{ svoj `ivot na ekonomiju; i ne bi ti je
omogu}ilo!Pri~a o rasipnom sinu je la`! Ne donese{
li svetu ma {ta od onog {to si ranije imao i {to bi
mu poslu`ilo kao jemstvo da se ti vra}a{ sa po puta -
a ne samo zato {to si i posledwu kartu proigrao,
smrvi}e te!"(isto, str. 107)
Iako svoju pesmu PUSTOLOV U KAVEZU po~iwe
stihovima: Ne li~im ni na hrast, istina je druk~ija:
Petrovi}eva OTKROVEWA sadr`e u sebi `ir
potencijalnih hrastova moderne srpske kwi`evnosti.
Iako nije mnogo polagao na veru ~italaca,
Petrovi} eventualnom ~itaocu ka`e u istoj pesmi:
Verujte da je onda tek ono : kad me DOSADA
SAVR[ENSTVU VODI (moje isticawe - M. L.); / onda
mi je dosadno, onda sam opet stari Sloven /u ~unu koji
jezerom sivim brodi, / i pun junaka ~ija pada sen / na
vodu (isto, str. 113). R. Petrovi} tra`i da mu se veruje, i
treba mu verovati. Naro~ito onda kada ka`e da mu se
ZBIVAJU ^UDNE STVARI / KAO DA SE SPU[TAJU
SA DRUGOGA SVETA (str. 113), tj. u trenucima
MO]NIH UZLETAWA.
112
Jer ona - ta u z l e t a w a - stvaraju pesmu, ne (kako
ka`e zavr{avaju}i pomenutu pesmu) : KRKATI,
HRKATI, ^MAVATI I GROKTATI, /BITI
GNUSNA, OGROMNA, DRHTAVA PLAZMA: / A
TIME PRESTAJE OVA PESMA I NASTAJE
KRVAVO OTUPQEWE (str. 114).
Mo`da pesnik R. Petrovi} i nije po~inio
pesni~ko "samoubistvo"? ^iwenica ili okolnost da posle
jedine wegove kwige pesama nije bilo drugih, treba da
bude sagledana iz drugog ugla. Mo`da ba{ to, {to R.
Petrovi} nije objavio jo{ neku kwigu pesama za `ivota,
treba razumeti kao jedan od najuzvi{enijih otpora
KRVAVOM OTUPQEWU?
Beograd, jula 1995.
113
SADR@AJ
Zidawe Skadra : Uvod 5
ISKADAR NA BOJANI 9
Miroslavqevo jevan|eqe 12
Dobro jutro, reko Jordanska 23
Muzej drevne kulture 36
Pu~ke pripoviesti Lava Tolstoja... 44
@enidba Marka Kraqevi}a 48
Centar za mitolo{ke studije Srbije 50
Mitolo{ki zbornik 2 51
@ivojin Andreji}... 53
Bele{ka o Majstoru 57
115
II ZLATNA LOZA
( Fragmentarium, 1) 63
Biblioteka Posebna porodi~na zavetina 65
Arhiv za `ivu tradiciju, kwi`evnost i
alhemiju 72
Mobarov institut pi{~evih izdawa 76
III Fatamorgana Kompleksa SPASOVO 81
Muzej `ive tradicije 83
Setva nikla sred ogwi{ta 87
Muzej Nemogu}eg Ratara 94
^equsti razjapqene prema beskrajnosti 108
Dodatak : Katalog
UMETNOSTI MAHAGONIJA 117
116
Dela Miroslav Luki}a
UMETNOST
MAHAGONIJA
Katalog
UMETNOST MAHAGONIJA
(Opus N° 1 : 1968 - 2000)
DELA
Miroslava Luki}a, u 25 kwiga
I Zlatni presek (Poezija)
1. Br{qan oko mladosti
Format : 20 cm. Oko 200 str.
2. Arhiv u osnivawu, 1 - 5
20 cm. Oko 600 str.
3. Povratno kolo
20 cm. Oko 200 str.
II (Ne)sebi~an muzej
( Eseji. Kritike. Antologije )
4. Nesebi~an muzej
20 cm. Oko 1100 str.
5. Antologija FENIKS
20 cm. Oko 440 str.
6. Religija poezije
20 cm. Oko 320 str.
7. Duhovi, 1
20 cm. Oko 120 str.
8. Metafizika u belom odelu
20 cm. Oko 120 str.
118
9. In continuo, 120 cm. Oko 120 str.
III FATAMORGANA JEDNE NEMOGU]E
KWIGE (Ciklus romana I)
10. Zemqa Nedo|ija
20 cm. Oko 110 str.
11. Liturgija
20 cm. Oko 400 str.
12. Ujkin dom
20 cm. Oko 210 str.
13. Tamni vilajet
20 cm. Oko 420 str.
IV HIPERBOREJCI
(Ciklus romana II )
14. Dnevnik za Senkovi}a
20 cm. Oko 200 str.
15. Mese~eva svadba
20 cm. Oko 200 str.
16. Vla{ka gozba
20 cm. Preko 1200 str.
119
V OPUS OBER, OBERLIGHT (Ciklus romana III )
17. Trgovci svetlo{}u
20 cm. Oko 260 str.
18. Ku}a svetih ratova
20 cm. Oko 120 str.
19. Mladost bez starosti i `ivot bez smrti
20 cm. Oko 100 str.
VI FRAGMENTARIUM
20. Va{ari Hiperboreje ( Iz Nedovr{enog
porodi~nog ciklusa )
20 cm. Oko 160 str.
21. RUSAQE (Zamka za ptice)
20 cm. Oko 80 str.
22. Tuga golema
20 cm. Oko 150 str.
23. Odlomci; godovi, pawevi i strugotina...
20 cm. Oko 100 str.
VII FINIS OPERIS ( Eseji. Dnevnici. Poetika.
Kraj epohe Hokus - pokusa)
24. Muzej Nemogu}eg Ratara
20 cm. Oko 200 str.
25. Usamqeno drvo, I20 cm. Oko 200 str.
120
EVENTUALNIM
PORU^IOCIMA, ^ITAOCIMA
Od prole}a 2000. godine Mobarov institut u
saradwi sa Arhivom za `ivu tradiciju,
kwi`evnost i alhemiju i Zavetinama ( kao
izvr{nim izdava~em) objavquje Dela Miroslava
Luki}a (1950), u 25 kwiga, pod zajedni~kim naslovom
UMETNOST MAHAGONIJA ( Opus N°° 1 : 1968 -
2000).
Pored niza poznatih, objavqenih Luki}evih kwiga
pesama, eseja, romana i antologija, u okviru
UMETNOSTI MAHAGONIJA pojavquju se, prvi put, i
nove kwige ovog pisca. Kwige }e biti {tampane u
bro{iranom izdawu i izlazi}e sukcesivno, do 2003.
godine, kada Zavetine obele`avaju dvadesetogodi{wicu
postojawa.
Prvo }e izlaziti kwige maweg obima ( od 100 - 200
stranica). Vrlo malo ovih kwiga }e zalutati u kwi`are,
gde }e ina~e biti dvostruko i trostruko skupqe.
Najsigurniji na~in nabavke je da se kwige poru~e
po{tom ( pismom ili dopisnicom, sa ta~nom adresom i
telefonom) preko ovla{}enih distributera Zavetina :
Bra}e Luki} (Dimitrija i Ivana) :
Mobarov institut p. i. , 11000 Beograd, Serdar
Janka Vukoti}a 1 / 13. Telefon: (011) 5334 899.
121
Kwige sti`u po{tom; poru~ioci pla}aju
po{taru.
Postoji mogu}nost i li~nog dostavqawa ( u
gradovima : Beograd, Po`arevac, Sopot, Ku~evo, Petrovac
n / m ; Ni{, Leskovac...)
DELA Miroslava Luki}a objavquju se bez pomo}i
dr`ave, ma kog investitora, bez ikakvih kredita, ili
mecena i dobrotvora, u gotovo nemogu}im i neverovatnim
uslovima. O svom ruvu i kruvu. Cena kwige
do 100 str. : 3 DM (dinarska protivrednost).
Do 150 str. : 5 DM.
Do 200 str. : 8 DM.
Do 250 str. : 10 DM.
Do 320 str. : 14 DM.
Do 400 str. : 16 DM.
Do 450 str. : 20 DM.
Do 600 str. : 25 DM.
Do 1100 str. : 37 DM.
Preko 1200 str. : 46 DM.
Ukupna cena 25 kwiga UMETNOSTI
MAHAGONIJA iznosi ( 8 + 25 + 8 + 37 + 20 + 14 + 5 + 5 + 5 +
5 + 16 + 8 + 20 + 8 + 8 + 46 + 10 + 5 + 3 + 5 + 3 + 8 + 8 = ) 278 DM.
Tro{kove po{tarine u zemqi snosi izdava~.
Poru~ioci iz biv{ih jugoslovenskih republika,
evropskih i vanevropaskih zemaqa tro{kove po{tarine
snose sami .
122
Dela Miroslava Luki}a mogu se nabaviti
unapred putem pretplate, po ceni od 250 DM, u dve
rate ( prva 150 DM, do Beogradskog Sajma kwiga 2000.
godine, druga 100 DM do Uskrsa 2001. godine).
Posle toga ove cene ne va`e!
Sva druga obave{tewa eventualni poru~ioci i
~itaoci mo}i }e (ubudu}e) da na|u izme|u korica
~asopisa ZAVETINE Plus ultra ...
&
Preko Mobarovog instituta mogu da se poru~e
retka i bibliofilska izdawa, pre svega Zavetina (prvih
izdawa Luki}evih antologija srpske poezije :
NESEBI^AN MUZEJ, Antologija FENIKS, romana
LITURGIJA, Mese~eva svadba, kwige eseja Religija
poezije, kwiga poezije Vrata Zvi`da i Rusaq, zbornik
Almanah za `ivu tradiciju, kwi`evnost i
alhemiju, 1, 1998.), a zatim i druge, dobre, stare i
o~uvane kwige i dragocena izdawa evropskih i svetskih
pisaca. Cena za svaku pojedina~nu kwigu, ili
komplet, je po dogovoru...
Mobarov institut prikupqa kwige koje su
pisci objavili, o svom ruvu i kruvu, udrugoj polovini
HH veka radi formirawa Biblioteke pi{~evih izdawa , i
izrade bibliografije i potpunijeg pregleda ovog
najstarijeg i najpouzdanijeg na~ina objavqivawa kwiga u
srpskoj kulturi i kwi`evnosti...
123
POJEDINA^NE CENE
POJEDINA^NIH IZDAWA
(Poezija)
1. Br{qan oko mladosti (2000) Format : 20 cm.
Oko 200 str. - 310 din.
2. ARHIV U OSNIVAWU, 1 - 5. (2002) Format :
20 cm. 592 str. - 730 din.
3. POVRATNO KOLO. (2002) Format : 20 cm. 244 str.
- 360 din.
4. Nesebi~an muzej. antologija Drugo
dopuweno izdawe. Format B5 . 20 cm. 852 str.
- 2850 din. Direktno od izdava~a : povla{}ena cena 2100
din.
7. Duhovi, 1 20 cm. Oko 168 str. - 280 din.
8. Metafizika u belom odelu , 20 cm. Oko 120 str. -
280 din. - Direktno od izdava~a : 180 din.
9. In continuo, 1. 20 cm. Oko 124 str. - 280 din. - Direktno
od izdava~a : 180 din.
Romani
18. Ku}a svetih ratova .20 cm. Oko 120 str. - 300 din.
124
MLADOST BEZ STAROSTI I @IVOT BEZ
SMRTI, roman, trilogija, - Cena : 612 din. Ako se
direktno poru~i od izdava~a - 512 din.
VLA[KA GOZBA, I - III, roman, oko 1450 str.Bro{.
povez. Cena : 2560 din. Ako se direktno poru~i od izdava~a
- 2100 din. Tvrd povez : 3200 din. Ako se poru~i direktno
od izdava~a - 2850 din.
20. Va{ari Hiperboreje . 20 cm. Oko 140 str. - 280
din. - Direktno od izdava~a : 180 din.
21. RUSAQE (Zamka za ptice) . 20 cm. 80 str. - 240
din. Direktno od izdava~a : 140 din.
22. Tuga golema. 20 cm. 148 str. - 280 din. - Direktno
od izdava~a : 18 0 din.
23. ISTO^NIK. Odlomci; godovi, pawevi i
strugotina... 20 cm. Oko 132 str. - 270 din. -
Direktno od izdava~a : 170 din.
24. Muzej Nemogu}eg Ratara. 20 cm. 136 str. - 310 din. -
Direktno od izdava~a : 210 din.
25. Usamqeno drvo, I . 20 cm. 164 str. - 320 din. -
Direktno od izdava~a : 220 din..
125
ZA[TO?
Neotu|ivo je pravo svakog pisca, da
objavquje svoja dela - o svom ruvu i kruvu. Uz
pomo} kolega, prijateqa, dobrotvora... mecena...
Dok se nove i prave mecene ne pojave, Mobarov
institut predstavqa jednu od najpouzdanijih
neformalnih institucija na{eg izdava{tva,
kulture i kwi`evnosti. ZAVETINE od svoga
osnivawa, a i danas, u tome vide svoju misiju
i {ansu.
Najmawe je, mecena, kroz vekove, bilo
umetnika, pisaca : ali, zar neki pisci koji su
stekli veliki imetak ne bi mogli biti
mecene? Novope~eni bogata{i i cicije
nikada ne}e biti mecene... Mecenat je
plemenit. U totalitarnim dru{tvima staru
ulogu mecenata preuzimalo je dru{tvo i
dovodilo je do apsurda... Sada kada se ona
raspadaju , dok jo{ uvek traju neototalitarna
dru{tva, tzv. sponzori su daleko od nekada{we
uloge mecenata...
Da li }e se pojaviti nove mecene i kojim }e
126
slojevima dru{tva pripadati?...
Kwi`evni mobar, u~esnik kwi`evne mobe, onaj
koji radi na knji`evnoj mobi : to je Osniva~
bio godinama, decenijama, kao i mnogi drugi.
Mobarov institut pi{~evih izdawa, pripada
kwi`evnim mobarima, svim u~esnicima
kwi`evne mobe, kakvih je uvek bilo i kakvih }e
uvek biti dok je sveta i veka.......
Mobarov institut i ZAVETINE ne
{tancuju velike tira`e....
127
Ne ~eznite za
besplatnim
kwigama i
~asopisima, jer
onda sawate o
propasti
istinski
nezavisnih
izdava~a!!!
Naruxbenica
ZAVETINE Plus ultra : Mobarov institut :
Miroslav Luki}, 11000 Beograd, Serdar Janka
Vukoti}a 1 / 13. Dinarski `iro - ra~un izdava~a kod
PO[TANSKE [TEDIONICE A. D. Beograd : 40803
- 625 - 9 - 7550 - 8888 - 43889923. Devizni ra~un kod
PO[TANSKE [TEDIONCE A. D. Beograd broj :
100059797. E - mail : [email protected]
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
Ovim neopozivo naru~ujem slede}e naslove (navesti koje):
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
129
Ovim se pretpla}ujem ( na slede}e ~asopise, almanahe
ZAVETINE Plus ultra, UMETNOST MAHAGONIJA,
DRVO @IVOTA, VELIKA MAGAZA, podvu}i) :
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
130
Molim vas da mi uobi~ajenom po{tom po{aqete
naru~ene kwige ili ~asopise na slede}u ta~nu adresu :
Poru~ilac ( Ime, prezime; adresa stana; broj
telefona; E - mail ) :
Na~in pla}awa (gotovina : po{tanska uputnica;
virmanski; valuta) :
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>
131
PODSETNIK.
BELE@NICA...
132
133
Mobarov institut : ZAVETINE
11000 Beograd, Serdar Janka Vukoti}a 1 / 13, tel. : 5334 - 899
134
Mobarov institut : ZAVETINE
11000 Beograd, Serdar Janka Vukoti}a 1 / 13, tel. : 5334 - 899
Izdava~
Mobarov institut
Beograd, Serdar Janka Vukoti}a 1
Zavetine
Mi{qenovac, 12254 Rabrovo (Ku}a Luki}a)
Priprema i {tampa
Studio srpskih bibliofila
Bela manufaktura Press,
Mi{qenovac (Ku}a Luki}a)
Urednik Celokupnoga Opusa
Aleksandar Luki}
Urednik ovog izdawa
Dimitrije Luki}
Tira` : 1000
© Miroslav Luki}
135
Miroslav Luki}
MUZEJ NEMOGU]EG RATARA
Fatamorgana Kompleksa SPASOVO
Tre}e izmeweno i dopuweno izdawe
24. kwiga Opusa N°° 1 : Umetnost
mahagonijaKrajem 2000.
CIP - katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd
886 . 1 - 4
LUKI], Miroslav
Muzej Nemogu}eg Ratara : fatamorgana
kompleksa Spasovo : eseji o drevnoj svetlosti
/ Miroslav Luki}. - 3. , izmeweno, pro{ireno
izd.. - Beograd : Mobarov institut pi{~evih
izdawa ; Rabrovo : Zavetine, 2000 (Rabrovo :
Bela manufaktura Press ) . - 135 str. ; 20 cm.
(Umetnost mahagonija : opus n° 1, 1968 - 2000 ; kw.
24)
(Dela Miroslava Luki}a : u 25 kwiga)
Tira` 1000.
ID = 87122444
137
Top Related