www.pianoprojekt.hr

1

6.

Pia

no

Lo

op

Fe

sti

val

SADRÆAJ

2. Uvodnik

3. Program - 6. Piano Loop Festival

4. Programske biljeπke

27. Piano 24 Univerzalni jezik glazbe

28. Program - 10. Piano Projekt profesionalni edukacijski programi

29. Ljetna πkola Kemala GekiÊa Majstorske radionice Piano Loop Akademija i pianistiËko natjecanje

30. Impressum

4. - Marijan Đuzel, klavir (Hr)

6. - Wonmi Kim, klavir (Kr)

10. - Sergey Korolev, klavir (Ru)

12. - Grieg Pianoduo, klavir četveroručno (Nl)

14. - Andrey Gugnin, klavir (Ru)

16. - Andreas Frölich, klavir (De)

18. - Lovre Marušić, klavir (Hr)

20. - Ivo Pogorelić, klavir (Hr)

24. - Kemal Gekić, klavir (Hr-SAD)

www.pianoprojekt.hr

U dalekom kraljevstvu, skrivenom od pripovjedača bajki, živjela jemala princeza Alba. Svakog je popodneva sjedila na ružičastoj klupiuz prozor svoje sobe i češljala lutku. Točno u 5 sati na prozor bi sletioslavuj i ispunio sobu zvonkom melodijom. Alba bi tada hitro skočila nasvoje nožice i plesala po sobi dok bi se sunčeve zrake bljeskale nastakalcima njene haljine. Iz prikrajka, u harmoničnoj koreografiji,slijedila bi je njezina lutka. Plesale bi tako sve dok se livada podprozorom ne bi ispunila skulpturama od noćnih sjena.Jednoga dana ptičica nije došla. Alba je čekala u svojoj naljepšoj haljiinii po suncu koje je polako zapadalo promatrala vrijeme kako prolazi.Bivala je sve tužnija i lutku koja je plakala umjesto nje, čvrsto je stiskalau svom naručju.Nebo je bilo beskonačno modro, a po njemu prostrta mapa od zvijezda.Najjsjajnija među njima pozove Albu da skoči na nju, pa je ona takoskakutala s jedne zvijezde na drugu sve dok nije stigla do posljednje.Zagledala se u ponor pod sobom i za skok iskoristila fijuk istočnogvjetra.Na proplanku, usred mirnog jezera, zapletena u visoku trstiku stajalaje kamena nimfa. Obrati se Albi onozemaljskim glasom.- Tvoja je ptičica izgubila svoju pjesmu i stoga se povukla u vilinskušumu, iza 12 nebeskih prostranstava i 12 engleskih vrtova. Već jedanima traže sve šumske vile. Pronaći će je samo onaj koji joj moževratiti pjesmu.Alba zahvali i nakloni se, kako i priliči princezi, te krene. Staza je vodilado slapa, pa zatim rijeke koja je vodila u gustu hrastovu šumu. Zamršenegrane drevnog drveća dodirivale su joj kosu, još uvijek posutuzvjezdanim prahom.Hodala je satima, ne osjećajući umor. I tada ugleda kako iza jednoglista bojažljivo proviruje slavuj.Alba mu se ozarena nasmiješi, a on joj u tišini doleti na dlan.-Zašto ne pjevaš, mali slavuju?-Moja je pjesma zarobljena. Dođi, pokazat ću ti.Pred njima se ukaže jezerce popločano lopočima, a nasred jezeraotočić s katedralom obraslom u trnje, toliko sićušnom da bi u nju jedvastala Albina lutka. Jezero se nije moglo prijeći. Slavuj slomljenopogleda u daljinu, a Alba sjedne na kamen i počne pjevati iz svegglasa. Što je više pjevala, kao pod dirigentskom palicom, trnje serazmicalo, a katedrala rasla i rasla. Postajala je sve monumentalnijom.Sa pticom u jednoj, a lutkom u drugoj ruci ona zakorači na mramornestepenice katedrale i uđe kroz visoke gotičke dveri. Za velikimkoncertnim klavirom sjedio je Profesor i svirao melodiju malog slavuja.

Vanesa Kleva Pleština, prof.ravnateljica Piano Loop festivala

in memoriam MLADEN ©PERAC

2-3

6. P

ian

o L

oo

pF

es

tiva

l

INFO:

Udruga Piano projektwww.pianoprojekt.hre-mail:piano.loop.festival@gmail.commob: 091 59 77 164

Dvoriπte PalaËeBoæiËeviÊ-NatalisEtnografski muzejIza Vestibula 4, Split

PROGRAM

14.08. u 20.00 sati> Marijan Đuzel, klavir (Hr)

15.08. u 20.00 sati> Wonmi Kim, klavir (Kr)

16.08. od 10.00 do 20.00 sati> Piano 24

16.08. 20.00 sati> Sergey Korolev, klavir (Ru)

17.08. u 20.00 sati> Grieg Pianoduo, klavir (Nl)

18.08. u 20.00 sati> Andrey Gugnin, klavir (Ru)

19.08. u 20.00 sati> Andreas Frölich, klavir (De)

20.08. u 20.00 sati> Lovre Marušić, klavir (Hr)

Prodaja ulaznica:

PodrumiDioklecijanovepalaËe

21.08. u 21.00 sati> Ivo Pogorelić, klavir (Hr)

22.08. u 21.00 sati> Kemal Gekić, klavir (Hr/US)

DIOKLECIJANOVI PODRUMI

E T N O G R A F S K I M U Z E J

www.adriaticket.com

Nakon završenog osnovnogglazbenog školovanja u rodnom

Imotskom, te u Splitu, pijanistMarijan Đuzel (Imotski, 1990.)

diplomirao je klavir na Muzičkojakademiji u Zagrebu, u klasi ĐorđaStanettija, studirajući na Sveučilištuza glazbu i umjetnost u Beču kod

Jana Jaričeka von Arnima, usklopu programa Ersamus. Na

poziv ugledne slovenske pijanistice, Dubravke Tomšič, studirao je iu njezinoj klasi na Akademiji za

glasbo u Ljubljani. Trenutno studiraklavir na koncertnom izvođačkom

smjeru na Kraljevskomkonzervatoriju u Bruxellesu, u klasi

uglednog pijanista AleksandraMadžara.

U prosincu 2017. imao je zapažennastup na prestižnom

Međunarodnom natjecanjuBeethoven u Bonnu. Na 14.

međunarodnom pijanističkomnatjecanju Beethoven u Beču

2013. godine, između 259prijavljenih kandidata iz 43 zemlje,ušao je u polufinale kao jedan od13 najboljih natjecatelja te održaorecital u dvorani Brahms bečkogMusikvereina. Od nagrada koje

je osvojio ističu se Nagrada DarkoLukić na 49. tribini mladih

glazbenika Darko Lukić u sezoni2015./2016., Nagrada Grada

Samobora na Natjecanju FerdoLivadić 2010., nagrada Talent ukulturi 2010. INA-e i Slobodne

Dalmacije, Grand Prix Lions klubau Rijeci, 2. nagrada (prvoplasiran)na natjecanju EPTA-e u Osijeku,

prva nagrada (apsolutni pobjednik)Natjecanja Zlatko Grgošević

(2008.), prva nagrada nanatjecanju Mladi virtuozi u

Zagrebu (2008.), te niz prvihnagrada na državnim natjecanjima

Hrvatskog društva glazbenih iplesnih pedagoga. Za uspjehe

tijekom studija primio je Dekanovunagradu (2010.) i Rektorovu

nagradu Sveučilišta u Zagrebu zaizvedbu

BeethovenovogPetog koncerta zaklavir i orkestar sa

Etnografski muzej

14.8.2019. / 20.00 h

> Wolfgang Amadeus Mozart:

Fantazija za klavir u c-molu, K. 475Sonata za klavir br. 14 u c-molu, K. 457

•Molto allegro•Adagio•Allegro assai

> Frédéric Chopin

Poloneza-fantazija br. 7 u As-duru, op. 61> Franz Liszt

Totentanz: parafraza na sekvencu Dies Irae,za klavir, S 525

Dopuštajući si da mu sama ekspresija bude nit vodilja, već odpočetnih taktova, ispunjenih kromatikom i nedefiniranim harmonijskimodnosima, W. A. Mozart (1756.-1791.) vodi nas u tajanstvene,dramatikom ispunjene glazbene predjele Fantazije u c-molu, K. 475.Skladao ju je u Beču 1785., a u njoj se jasno osjećaju utjecaji ranijihmajstora, J. S. Bacha i C. P. E. Bacha. Dramatični kontrasti pojedinihodjeljaka, umetnutih u sveudilj ipak blag i neopterećen protok četirijuodjeljaka skladbe u različitim tempima - Adagio, Allegro, Andantino iPiu Allegro, ukazuje na improvizacijski karakter skladbe, što i jest bitžanra fantazije, nasuprot vrlo definiranoj arhitektonici sonate. Fantazijau c-molu objavljena je u prosincu 1785. objavljena zajedno s Klavirskomsonatom u c-molu, pod nazivom Fantaisie et sonate pour le forte-piano,op. 11, te je zamišljena kao njezin svojevrsni preludij.Sonata za klavir, br. 14, u c-molu, K. 457, drugi dio izvornog opusa 11,nastala je oko pola godine prije Fantazije, sredinom listopada 1784.godine. Posvećena je njegovoj učenici Theresi von Trattner, supruziMozartova stanodavca, Thomasa von Trattnera. Dok je početakFantazije misteriozan i nedefiniran, u Sonati je prva tema odmahsnažno izražena u oktavama i potvrđena ponavljanjem. Nježan tokFantazije u Sonati prerasta u uzburkan i dramatičan, čija gesta podsjećana opernu, posebno u nježnom Adagiu, dok čeznutljiva prva temafinalnog stavka Allegro assai i nemiran karakter druge temenagovještavaju romantičarske osjećaje, na koje će se gotovoneposredno nadovezati Beethoven u svojoj Patetičnoj sonati. S obziromda je Mozart vrlo pažljivo birao tonalitete, neobičan je izbor c-mola u

MA

RIJ

AN

–U

ZE

Lk

lavi

r, H

r

Zagrebačkom filharmonijom u KDLisinski 2012. godine. Nastupao

je kao solist uz Zagrebačkufilharmoniju, Zagrebačke soliste,

Simfonijski orkestar HRT-a,Zadarski komorni orkestar i

Orkestar opere HNK u Splitu, podpalicom uglednih dirigenata kaošto su Pierre-André Valade, Robert

Lehrbaumer, Tonči Bilić, HariZlodre, Veton Marevci i Igor

Tatarević.Održao je više zapaženih recitalau Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija,Belgija, Italija, Njemačka, Švicarska,SAD, Tajland), te nastupio na nizu

festivala kao što su Glazbenevečeri u Sv. Donatu, Glazbeni

umjetnici Zagrebu, Hvarske ljetnepriredbe, Koncerti u Eufrazijani,Koncertna sezona Grada Zadra,

Rapske glazbene večeri, Svibanjskeglazbene večeri u Šibeniku i dr.

Croatia Records objavila je njegovprvi solistički CD, Virtuoso

Collection: Marijan Đuzel (live),koji je snimljen na koncertu u

Hrvatskom glazbenom zavodu uZagrebu, u veljači 2018., s djelimaBeethovena, Schumanna, Bartóka

i Kempfa.

ovoj sonati. To je jedna od samo dvije sonate koje je skladao u molskomtonalitetu - prva je bila Sonata u a-molu, br. 8, K 310, iz vremena kadaje umrla Mozartova majka. Odabir c-mola ukazuje na vrlo intimnuprirodu i ove Sonate K. 457.Zakučasta forma i kompleksna harmonija čine Polonezu-fantaziju br.7 u As-duru, op. 61 Frédérica Chopina (1810.-1849.) jednim odnajneobičnijih i najmodernijih Chopinovih djela, koje je isprva, nakonšto je nastalo 1846., bilo slabo prihvaćeno, premda su veliki interpretidvadesetog stoljeća poput Arthura Rubinsteina, Claudija Arraua iliVladimiria Horowitza uvidjeli njegovu izuzetnu vrijednost. Ritamskiobrazac i melodijski karakter poloneze u ovom primjeru kasnogChopinova stila, toliko je rastočen i slobodno tretiran, da je idejafantazije ono što dominira strukturom skladbe. Tema poloneze iznesenau prvom, plesnom dijelu skladbe, stalno se varira i razvija, da bi srednjidio u H-duru donio koralnu melodiju nad bogatom basovskom dionicom.Poloneza se vraća na kraju skladbe, s novim materijalom, a u kadencise u briljantnoj maniri isprepliću teme iz uvoda i Lento odjeljka.Fascinacija doba romantizma svime što je bilo srednjevjekovno, aposebno legendama koje su uključivale svijet onostranog, nije zaobišlani Franza Liszta (1811.-1886.). Daleko više negoli je to propisivalamoda, Liszta je fasciniralo onostrano, do te mjere da je još kao mladićposjećivao opskurna mjesta poput azila, umobolnica ili tamnica ukojima su bili osuđenici na smrt, kako bi dobio nadahnuće za brojnasvoja djela u kojima je smrt imala glavnu ulogu. Osim djela Totentanz:parafraze na sekvencu Dies Irae, puno je skladbi koje svjedoče o tojneobičnoj opsesiji. Totentanz ili Mrtvački ples originalno je djelo zaklavir i orkestar, S, 126 - Liszt ga je zamislio već 1838., a dovršio 1849.Naknadno ga je preradio za dva klavira (S. 652) 1853. i za klavir solo(S. 525) 1859. godine. Način na koji Liszt tretira, odnosno varirasrednjevjekovnu sekvencu Dies irae, u kojoj se zorno opisuje Posljednjisud, kompleksan je, prožet snažnim, fizičkim senzacijama zvuka, kojekao da uz arhaičnu koralnu melodije i teksta, žele oživjeti i cijelu povijestnjezinih slikovitih odjeka u raznim umjetničkim tvorevinamabogobojaznih autora. Liszt temu provodi kroz niz varijacija, skladajućiu rasponu od mračnog, gotovo ironičnog, zvuka, u kojemu, u udaraljkaškitretiranom slogu klavira, katkad kao da se čuje kloparanje kostura umrtvačkome plesu, pa do anđeoskih zvukova transparentnih figuracija,akorda i arpeggia u nekim drugim varijacijama. (Z. M.)

4-5

Etnografski muzej15.8.2019. / 20.00 h

> Johann Nepomuk HummelRondo u Es-duru, op. 11

> Béla BartókTri mađarske narodne pjesme iz Csíka, Sz. 35a

•Rubato•L'istesso tempo•Poco vivo

> Franz SchubertDvanaest njemačkih plesova, D. 790

•Ländler br. 1 u D-duru•Ländler br. 2 u A-duru•Ländler br. 3 u D-duru•Ländler br. 4 u D-duru•Ländler br. 5 u h-molu•Ländler br. 6 u gis-molu•Ländler br. 7 u As-duru•Ländler br. 8 u as-molu•Ländler br. 9 u H-duru•Ländler br. 10 u H-duru•Ländler br. 11 u As-duru•Ländler br. 12 u E-duru

> Claude DebussyLa puerta del Vino: Mouvement de Habanera, 3.

preludij Druge knjige preludija> Frédéric Chopin

Bolero u C-duru, op.19> Igor Stravinski

Tango> Carl Maria von Weber/ Leopold Godowsky

Kontrapunktska parafraza na Weberov Poziv na ples

Wonmi Kim (Seul, 1961.) počelaje svoje učiti klavir u dobi od četirigodine, održavajući odmah i svojprvi javni nastup na nacionalnojteleviziji, a 1968. godine održalaje i svoj prvi nastup s Komornim

orkestrom iz Seula, izvevšiMozartov koncert. Naredne godine

s istim orkestrom svira Bachovkoncert. 1970. debitirat će uzKorejski nacionalni simfonijski

orkestar s izvedbom Prvogkoncerta za klavir Ludwiga van

Beethovena. Vrtoglava karijera ćeje do njezine dvanaeste godine

odvesti na više od pedesetakpozornica ciljem Azije, Afrike i

Amerike.Klavir je diplomirala na Curtisinstitutu za glazbu kod Jorgea

Boleta 1982., gdje je studijzapočela 1976. dobivši NagraduRahmanjinov. Pobijedila je na

Trećem međunarodnomnatjecanju Franz Liszt u Parmi,

1986., te na Međunarodnomnatjecanju Ferruccio Busoni 1988.godine. Otada živi u Italiji i nastupa

na najvažnijim festivalima ikoncertima u Asolu, Bordeauxu,Hitzakker u Hamburgu, Ženevi,

Lausannei, Monte Carlu, Nici,Spoletu, Londonu (Wigmore Hall),

Školi Menuhin itd.Njeguje i nastupe u komornim

ansamblima, nastupajući sMoskovskim virtuozima, Curtis

String gudačkim orkestrom, kaoi mnogim drugim uglednim

ansamblima. Nastupila je nanajvažnijim pozornicama izvan

Koreje: Kuća akademije uPhiladelphiji, Kennedy centru u

Washingtonu, RAI Auditoriumu uTorinu i Napulju, te Musis Sacrum

u Nizozemskoj. Njezine izvedbeprenosile su različite radijske itelevizijske kuće, poput CBS-a,

NHK-a, DDR-a, Nizozemskog radija,KBS-a i Kineskog radija. Od 1991.profilirala se i u izvedbama raneglazbe, objavljujući album MusicaNova za Tactus u Bologni. Njezin

album The Art ofTranscription osvojio

je Europskuglazbenu nagradu

Smatran čudom od djeteta, Johann Nepomuk Hummel (1778.-1837.)je došao u doticaj s najvećim skladateljima svoga vremena, učeći kodMozarta, Salierija i Clementija, postavši već kao tinejdžer jednim odnajcjenjenijih virtuoza na klaviru. Posebno je bio cijenjen kaoimprovizator na klaviru, gotovo podjednako kao i Beethoven, s kojim

WO

NM

IK

IMk

lavi

r, K

r

(European Music Award) 2002.Među ostalim albumima su The

Age of Etudes te album sonata sviolončelistom Lesliem Parnasom,

koji objavljuje Arcadia.

6-7

je jedno vrijeme bio jako dobar prijatelj. Premda će nekoliko desetljećanakon smrti nepravedno pasti u drugi plan, a njegove skladbe gotovonestati s pijanističkoga repertoara, Hummel je bio od presudnogutjecaja na skladatelje sljedeće generacije, kao što je Chopin, koji jemodel za svoje Preludije op. 28 i Etide op. 10 i 25, pronašao upravou Hummelovih 24 Preludija, op. 67 iz 1815., te 24 Etide, op. 125,nastalih 1828. godine. Jednako utjecajan bio je i Hummelovih udžbenikpijanističke tehnike, Ausführliche theoretisch-practische Anweisungzum Piano-Forte Spiel, opširan tečaj teorije i prakse sviranja klavira,koji je objavljen u Beču 1828. Atraktivni Rondo u Es-duru, op. 11, zvanjoš i Rondo favori, jedna je od skladbi koja ostaje na stalnompijanističkom repertoaru, noseći u sebi puno prštavog humora,elegancije i poletne odlučnosti, protkanog kroz virtuozno pijanističkotkivo.Béla Bartók (1881.-1945.) je bio fasciniran narodnom glazbomRumunjske i svoje rodne Mađarske, odlazeći na niz putovanja na kojimaje sakupio značajne količine narodnih melodija, koje je kasnijetransformirao u svojim kompozicijama. Godine 1907. na dvomjesečnomputovanju posjetio je transilvanijsku regiju Csík. Tada je čuo i tri melodije,koje mu je na pastirskoj fruli odsvirao Áron Balog. Bartók ih je nedugozatim uglazbio za klavir kao Tri mađarske narodne pjesme iz Csíka,zadržavajući gotovo u potpunosti izvorne melodije i skladajući vrlodiskretnu pratnju u lijevoj ruci. Prva, s oznakom Rubato, pijevna jemelodija ukrašena nizom ukrasa, u dorskom modusu, čiji pastoralniugođaj Bartók zadržava, skladajući jednostavnu pratnju u lijevoj ruci.Isto je i s drugom pjesmom, u eolskom modusu, u kojoj se nastavljaisti tempo, a čije fraze odišu melankolikom i oklijevanjem. Posljednjapjesma, Poco vivo, također je eolska melodija, ali nešto živahnija,noseći kontrastni ugođaj. Ove pjesme pripadaju među najranijaBartókova uglazbljenja narodnih pjesama, a njihova skromnost svjedočio tome da je htio zadržati njihov što izvorniji oblik.Godina 1823. bila je teška za Franza Schuberta (1797.-1828.). Godinuprije, napisao je simfoniju koja do dan danas intrigira, ostajući tajnomSchubertova života - Simfoniju u h-molu, jedno od njegovih najljepšihi najslavnijih djela, koja je iz nepoznatih razloga ostala nedovršena.Iduća godina, 1823., označit će prvo Schubertovo suočavanje s bolešću,sifilisom, od kojeg će umrijeti samo nekoliko godina kasnije. Te godinenastaje njegov velik i značajan ciklus pjesama, Zimsko putovanje, alii zbirka Dvanaest njemačkih plesova za klavir, (D. 790). Premda bi seiz naziva dalo zaključiti da se radi o ležernoj, neobavezujućoj skladbi,ovaj ciklus je sve samo ne ležernog i lakog karaktera. U ovoj je skladbiSchubert zabilježio neke do svojih najintimnijih misli i stanja, što su gamučila tijekom perioda u kojem se prvi put suočio s bolešću i biohospitaliziran. Temeljeći se na ritmu Ländlera, raspoloženje prvogplesa je donekle vedro, kao da natruhama melankolije tek zavirujeprema onome što slijedi, sve dublje poniranje u melankolično istraživanjevlastite duše, koje kulminira sa središnjim petim plesom u h-molu, iličak fizičkom boli koju prenosi u plesu br. 6, u gis-molu. Dvanaestplesova izvodi se u nizu, bez stanki među njima, zamišljeni poputneprekinutog nizanja raspoloženja, koja su začudno raznoliko izraženaprateći iste zadatosti trodijelnog ritma Ländlera.Svoje dvije knjige preludija Claude Debussy (1862.-1918.) napisao jetijekom nevjerojatno kratkog razdoblja - prvu knjigu krajem 1909. ipočetkom 1910., u samo tri mjeseca, a drugu u jednako tako kratkomvremenu na prijelazu iz 1913. u 1914. godinu. Premda ih je ukupno24, oni ne prate model koji je još Bach uspostavio, skladajući u svimtonalitetima dura i mola. Debussyjev niz, premda slijedi određenushemu i ima zadan raspored, u određenoj mjeri je i fleksibilan, a preludijise mogu grupirati po volji izvođača. Debussy u njima prikazuje određeneprizore ili slike, a publici daje slobodu da sama odredi raspoloženjeglazbe, tako što naslove preludija piše na kraju skladbe. Treći preludijdruge knjige, La puerta del Vino, nadahnut je maurskom arhitekturompalače Alhambra, u Granadi. Ritam habanere Debussy uspostavlja odpočetnih taktova, u tonovima Des-dur i As-dur akorda, koji se ponavljajukroz gotovo čitavo trajanje skladbe, a nad njima se vrlo polaganorastvara lepeza impresionističkih akorda, efektnih silaznih arpeggia,koji iznenađuju bojom, postajući sve strastvenijima i snažnijima i vodećivrhuncu koji donosi promjenu iz Des-dura u B-dur. Debussy polaganosmiruje tenzije, ponavljajući na kraju početnu melodiju i nestajući usve tišem ponavljanju ostinatnih figura basa.Jedna od slabije poznatih skladbi Frédérica Chopina (1910.-1949.) jeBoléro, op. 19, skladan 1834. godine. Ovu španjolsku vrstu plesa

IZDAVAŠTVOPRODUKCIJAORGANIZACIJA

Zagreb • Baruna Trenka 5 • 01/4825-360 • cantus@cantus.hr

navodno je u Parizu popularizirao slavni operni pjevač, omiljeniRossinijev tenor Manuel García, otac dviju još poznatijih kćeri: MarieMalibran i Pauline Viardot, koja je također bila i vrsna pijanistica, teChopinova dobra prijateljica, koja ga je možda upoznala s ovom vrstomglazbe. Chopin u Boléru preuzima maniru južnjačkoga plesa, koja sečuje u ukrasima, ali i pokretu melodije i harmonijskom tkivu glazbe.Međutim, iz nje izvire ples koji je Chopinu bio puno bliži - poloneza,tako da se skladbu ponekad opisuje kao boléro a la polonaise. Uvrijeme kada je Chopin skladao Boléro, nije još bio posjetio Španjolsku(to će učiniti tek 1838.). Ipak, prenosi karakteristične boje španjolskogmelosa, igrajući se bezbrojnim kombinacijama tonaliteta C-dura i a-mola, kao i brojnim modulacijama kroz koje razvija središnji dio skladbe,završavajući pak skladbu umjesto osnovnim a-molom, ipak punimakordima A-dura.Kao i velik broj ruskih i europskih glazbenika i umjetnika, i Igor Stravinski(1882.-1971.) će s pojavom novoga rata u Europi iseliti iz Europe uAmeriku. Dosšavši krajem 1939. godine u SAD, s 57 godina, moraose prilagoditi novoj sredini, a ne uspijevajući ostvariti autorska pravasa skladbama objavljenima u Europi, bio je prisiljen odmah prionuti naskladanje novih skladbi, kako bi osigurao sredstva za život. Prvaskladba koju je u cijelosti napisao u Americi bio je Tango za klavir.Skladba se uredno drži ustrajnog ritamskog obrasca nalik tangu,počivajući na pravilnoj četveročetvrtinskoj osnovi četverotaktne fraze.Ipak, Stravinski uspijeva iskriviti sliku tanga, tako što izbjegava očekivanesinkope argentinskog tanga, na posljednjoj dobi takta, a sinkopu uvodina drugoj dobi, što stvara pomalo zbunjujući dojam. Tango se čuje uodrješitim odsječenim tonovima melodije i akorda, ali radi se ostiliziranoj, autohtono Stravinskijevoj inačici plesa. Skladba je odmahpostala vrlo popularna. Stravinski je ubrzo načinio niz obrada, aobrađivali su je i razni drugi glazbenici. Prvu službeno autoriziranuStravinskijevu verziju skladbe za orkestar praizveo je Benny Goodman1941. godine.Jedan od najsjajnijih pijanista, ujedno i skladatelja, na prijelazu iz 19.u 20. stoljeće bio je Leopold Godowsky (1870.-1937.), znan ponajprijepo svojim obradama skladbi drugih skladatelja. Može se reći da muje glavni uzor bio skladatelj čijem je senzibilitetu bio najbliži - FrédéricChopin. Originalna Weberova skladba Aufforderung zum Tanz, op. 60,rondo je za klavir iz 1819., kojoj su se i prije Godowskoga divili drugiskladatelji - Berlioz je napravio orkestralnu verziju 1841. godine. Pozivna ples skladan je u ritmu valcera te je prva skladba takvog tipa namije-njena koncertnoj pozornici a ne plesnom podiju. Njezin program opisujepar plesača na balu, koji počinje pristojnim mladićevim prijedlogomplesa djevojci, oni se okreću nekoliko krugova po plesnom podiju ipotom pristojno rastaju. U Parafrazi, isprva skladanoj za dva klavira(uz obligatni treći klavir), Godowsky na kontrapunktski način tretiraoriginalni valcer. 1905. sklada verziju za klavir solo i posvećuje je dru-gom velikanu pijanizma s početka stoljeća, Ferrucciu Busoniju. (Z. M.)

8-9

Sergey Korolev rođen je 1983.godine u Moskvi, gdje je počeo

svoje školovanje na 67. Glazbenojškoli, kod svoga oca, pijanista ipedagoga Alexandera Koroleva.

Tada se upisuje u posebnuglazbenu školu Gnesins u Moskvi,

učeći kod Olega Hrushchova.Godine 2001. upisuje Rusku

glazbenu akademiju Gnesins, uklasi Ekaterine Derzhavine te

Arkadija Sevidova. Diplomirao jes pohvalom 2006. godine, te

upisao usavršavanje u komornojglazbi, na istoj instituciji, kod

profesora Georgija Fedorenka, apotom na Glazbenom univerzitetuu Mannheimu u Njemačkoj, kodAndreasa Pistoriusa i Susanne

Rabenschlag.Sergej Korolev osvojio je niz

nagrada na pijanističkimnatjecanjima: prvo mjesto na

natjecanjima Nade, Talenti, Majstoriu Bugarskoj, drugo mjesto na

Međunarodnom natjecanju MariaYudina, te prvo mjesto na

Međunarodnom natjecanjuUmjetnost 21. stoljeća u Kijevu.

S roditeljima se nastanjuje uNjemačkoj, gdje održava niz

koncerata. Bio je polaznikmajstorskih tečajeva Leva

Natochenyja, Andrása Schiffa,Emanuela Axa, Valerija Pyasetskog,Alberta Mamrieva, Felixa Gottlieba,Dmitrija Sitkovetskoga, WolfgangaWatzinbgera, Georgija Fedorenka,

Verdi-kvarteta, te niza drugih.Od 2016. Godine studira specijali-

ziranu izvedbu kod profesoraLeva Natochennyja na Glazbenom

sveučilištu u Kalaidosu.

Etnografski muzej

16.8.2019. / 20.00 h

> Johann Sebastian Bach

Partita br. 4 u D-duru, BWV 828Ouverture - Allemande - Courante - Aria - Sarabande

- Menuet - Gigue> Ludwig van Beethoven

Sonata za klavir u f-molu, op. 57, Appassionata•Allegro assai•Andante con moto•Allegro ma non troppo

> Sergej Rahmanjinov

Preludiji za klavir (izbor)•Preludij u Ges-duru, op. 23, br. 10•Preludij u D-duru, op. 23, br. 4•Preludij u c-molu, op. 23, br. 7•Preludij u g-molu, op. 23, br. 5•Preludij u B-duru, op. 23, br. 2

> Sergej Prokofjev

Sonata za klavir, br. 7 u B-duru, op. 83•Allegro inquieto•Andante caloroso•Precipitato

Šest partita pripadaju najvažnijem dijelu opusa za instrumente stipkama J. S. Bacha (1785 - 1850). Bach je svih šest skladbi napisao1726. godine, ali objavljivao je svaku partitu zasebno, do 1731. godine,kada su doživjele zajedničko izdanje. Svaka je skladana od niza plesova,ispunjenih virtuoznošću i kompleksnošću, a Četvrta i Šesta partitapredstavljaju vrhunce ciklusa, obimom i raskoši glazbenih idejanadmašujući ostale. Četvrta partita počinje dugačkom, briljantnomUvertirom u francuskom stilu, laganog pokreta, puna boje, lakousporediva s francuskim opernim uvertirama. Allemande, jednakoobimna kao i Uvertira, donosi miran ugođaj, pun duboke izražajnosti,dok Courante atmosferu opet olakšava i čini zaigranom. Aria se razvijau snažnom kontrapunktu, nadgrađujući dalje živahni karakter Courantea,prije nastupa nježne Sarabande intimnog, gotovo suzdržanog izraza.

SE

RG

EY

KO

RO

LE

Vk

lavi

r, R

u

10-11

Graciozni Menuet intrigantna je kombinacija dvodijelnog i trodijelnogritma, a slijedi ga Gigue, u briljantnom stilu, s puno pokretljivih pasaža,koje zgušnjavaju dinamičan kontrapunktski slog, te s puno energije iživosti zaključuju niz.Buran tijek Sonate za klavir br. 23, u f-molu, op. 57. Ludwiga vanBeethovena (1770.-1827.) nadahnut će naziv Appassionata, koji ćejoj tek 1838. nadjenuti izdavač Cranz. Djelo uistinu odiše strastvenošću,snažnim osjećajem nemira i neutažive žudnje, koja je pretočena u tijeloi zvuk klavira na dotada neviđen način - Beethoven ju je počeo skladati1804. godine, na početku svog herojskog perioda. Upravo je završioTreću simfoniju, Eroicu, te Waldstein sonatu i Trostruki koncert. Bio jeto najplodniji dio njegova života, ujedno i jedan od najmučnijih. Osimšto je njegov sluh bio sve slabiji, bio je zaljubljen u groficu Guicciardi,koja mu je bila nedostižna. Svoje osjećaje pretočio je u glazbu novesonate, dovodeći do ruba, pa i preko ruba mogućnosti tadašnjeginstrumenta, čiji je raspon bio pet do pet i pol oktava, koristeći ga ucijelosti od samog početka sonate, te upravo iz tog razloga birajućitonalitet f-mola, jer je najdublji ton klavira bio duboki F. Stalno posezanjeza najdubljim tonovima klavira, i korištenje jednog ekstrema za drugim,u smislu dinamike, zvučnosti, artikulacije, gustoće sloga, bili subeskrajno inovativni te nepovratno unaprijedili način tretmana klavirai neposredno doveli do modernizacije same mehanike instrumenta.Glavna tema prvog stavka nosi mračnu, gotovo prijeteću crtu, iz kojese razvija raskošno tkivo stavka koje kulminira u dugačkoj codi quasi-improvizacijskog karaktera, ispunjenoj arpeggima preko cijelog raspona.Drugi stavak u Des-duru građen je na jednostavnoj temi sastavljenojod akorda, iza koje se nižu četiri varijacije, imajući funkciju predahaprije nego nastupi jedan od najveličanstvenijih primjera Beethovenovaskladanja za klavir, briljantni, olujni Allegro ma non troppo.Deset preludija, op. 23 Sergej Rahmanjinov (1873 - 1943) skladat će1901. i 1903. godine, desetak godina nakon što je nastao omiljeniPreludij u cis-molu, op.3 br. 2, te sedam godina prije nego što ćenapisati još 13 preludija op. 32. Svi zajedno obuhvaćaju sve tonalitetei nalik su zbirkama preludija J. S. Bacha ili F. Chopina. Rahmanjinovih se prihvatio, nadajući se da će postati uspješni kao Preludij u cis-molu, te da će poboljšati njegovo teško financijsko stanje, u razdobljunakon što se bio oženio Natalijom Satinom. U preludijima iz opusa 23Rahmanjinov pokazuje sve svoje umijeće vrhunskog virtuoza, unosećiu njih ne samo izvedbene tehničke izazove, nego i formalnukompleksnost, te niz inovacija u zvučnosti klavira, koje su neki njegovisuvremenici prepoznali kao tipičnu rusku nacionalnu odliku. Drugi su,poput Vladimira Stasova, točno prepoznali zvuk zvona (koja se jasnočuje u nizu preludija, primjerice u br. 2 u B-duru, br. 4 u D-duru, br. 5u g-molu itd.), kojima je Rahmanjinov bio opčinjen i oživotvorio ih uzvuku ne samo svoje kantate Zvona, nego i u ranoj Fantaisie-tableauxza dva klavira op. 5, kao i u operi Škrti vitez, dovršenoj 1905., te jošnizu drugih skladbi.Središnje djelo velike trilogije Ratnih sonata Sergeja Prokofjeva (1891.-1953.), najpopularnija od triju, je Sonata br. 7 u B-duru, op. 83. U ovomslojevitom izrazu skladateljevih najdubljih misli, letargija se miješa sagresijom, ravnodušnost s osjećajima očaja i bespomoćnosti,odražavajući svu težinu razdoblja u kojem je nastalo. Bilo je to u jekuStaljinova režima; skladatelj je bio prinuđen funkcionirati, pa čak iskladati prigodne skladbe u čast Staljina, gradeći sliku idiličnog ozračja,ali bio je itekako svjestan mračnog naličja tog režima, koji je progutaonebrojene žrtve, među kojima i niz skladateljevih suradnika i prijatelja.Sonata br. 7 kao da izvire upravo iz spoznaje tog naličja, počinjućimračnom, agresivnom temom, ispunjenom nizom disonantnih suzvuka,katkad nalik pravim klasterima, dok druga tema odiše prije apatijomnego lirikom. Drugi stavak, građen na motivima Schumannove solopjesme Wehmut (Tuga), iz op. 39, nosi dašak utjehe, ali i iz ovih mirnihtonova sve se hrabrije granaju disonantni pipci, vodeći u zadnjemstavku ka eksploziji upornog, sve zgusnutijeg i bržeg pokreta toccate,koji se sudara sam sa sobom, gotovo groteskno aktivan, tražećimaksimum od pijanista i kulminirajući u oktavnim kaskadama mračnogtrijumfa, kojima završava sonata. (Z. M.)

Pijanisti Elles van der Heiden iSiebert Nix od 1987. godine

nastupaju zajedno u sastavu GriegPianoduo. Po završetku studija

1986. godine na Glazbenomkonzervatoriju u Groningenu, u

Nizozemskoj, njihova dinamična istrastvena kombinacija

četveroručnog sviranja prepoznataje u svijetu komorne glazbe.

Pohađali su majstorske radioniceDetlefa Krausa u Hamburgu, Vitalja

Margulisa u Tilburgu, DanielleDechenne u Amsterdamu, Hans-Helmuta Schwarza u Heidelbergu

i Lenzerheide-Valbelli, te EinaraSteen-Nokleberga u Oslu. Sa

svojim pomno odabranimprogramima Grieg Pianoduo

održao je dosada velik brojkoncerata u Nizozemskoj,

Engleskoj, Francuskoj, Belgiji,Švicarskoj, Njemačkoj i Norveškoj.O stotoj obljetnici Griegove smrti,2007. godine, duo je proslavio i

dvadesetu obljetnicu svogadjelovanja. Ime toga norveškoga

skladatelja, čiji raznovrstanrepertoar pokazuje raznolike stilskeutjecaje, na najbolji način utjelovio

je i repertoar koji je do tadaizgradio Grieg Pianoduo, pod

motom Four Hands Unlimited!(Čeveroručno, bez granica!)

svirajući najrazličitaija ostvarenjaza klavir četveroručno, od

Schuberta na ovamo.U Norveškoj duo je imao posebnu

privilegiju svirati na Griegovomklaviru u vili u Troldhaugenu, u

kojoj je skladatelj napisao neka odsvojih najljepših djela, te u

koncertnoj dvorani Troldasalen,pokraj vile. U ljeto 2000. godine,Grieg Pianoduo dolazi u Norveškuna poziv pijanista i specijalista za

Griegovu glazbu, Einara Steen-Nokleberga, održavajući koncerte

u Oslu i Bergenu, gdje naGriegovom festivalu u Oslu

nastupa kao prviklavirski duo ikada,izvodeći Griegova

djela četveroručno

Etnografski muzej

17.8.2019. / 20.00 h

> Ante Božić-Kudrić

Rapsodija za klavirski duo, praizvedba> Urmas Sisask

Linnutee galaktika (Mliječni put), op. 24The Sombrero Galaxy, op. 119

Splitski skladatelj i pijanist, Ante Božić-Kudrić (1990.) nakon osnovnogi srednjoškolskog glazbenog obrazovanja na Glazbenoj školi JosipHatze, diplomira klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi AnteMilića. Uz niz osvojenih natjecanja za mlade pijaniste u Hrvatskoj,usavršava se kod istaknutih pedagoga (Valdma, Kämmerling, Simone,Bogino, Krpan, Inđić).Od 2012. godine Ante Božić-Kudrić intenzivno se posvećuje skladanju,pišući glazbu za kratki animirani film Iz dubine, koje je 2014. naMeđunarodnom filmskom festivalu Olympia dobio nagradu za najboljianimirani kratki film dječjeg žirija. Svoje prvo veće djelo sklada 2014.- Suitu za dvije violine i klavir, koja je praizvedena u Maloj dvoraniLisinski 2015. u Zagrebu. Uz niz kraćih skladbi, najnoviji njegov radje Rapsodija za klavirski duo, nastala 2018. na narudžbu nizozemskogansambla Grieg Pianoduo. Ovo djelo za klavir četveroručno temeljenoje na konceptu slobodne transformacije teme. Na festivalu Piano Loopdjelo doživljava svoju praizvedbu.

Poseban kazališno-glazbeni program, u kojem se kombinira klavirčetveroručno s projekcijama i objašnjenjima, Key to the Stars, primjerje tzv. astro-glazbe, koju sklada estonski skladatelj Urmas Sisask(1960.). Njegova glazba temelji se na slikama galaksije. SkladbaLinnutee galaktika (Sonata Mliječnog puta), op. 24, nastala 1990.godine, u dva dijela opisuje poglede na dinamičnu ljetnu galaksiju, tena mirnu zimsku galaksiju. Urmas Sisask nije prvi koji se bavi idejompovezivanja glazbe "ovozemaljskih" fizičkih glazbenih odrednica sglazbom svemira - već je to u Srednjemu vijeku pokušano s tzv. glazbomodnosno harmonijom sfera, u kojoj su se pokreti i odnosi nebeskihtijela objašnjavali kao određeni oblik muzike, u smislu harmonijskog,matematičkog koncepta. U međuvremenu glazbenici su istraživali nizrazličitih svemirskih i galaktičkih nadahnuća, dok u svojoj glazbi Sisaskpokušava povući paralele između kozmičke i glazbene harmonije,koristeći proširene tehnike sviranja klavira, poput prigušenih žica,

GR

IEG

PIA

NO

DU

Ok

lavi

r Ëe

tve

roru

Ëno

, Nl

12-13

sviranja izravno po žicama klavira, te pojačanom uporabom desnogpedala. Dok izvođač stupa u bliski, gotovo organski odnos smehanizmom instrumenta, na ekranu su kao dio kompozicije, projiciraneslike načinjene teleskopom ili običnom kamerom, bilo da se radi ofotografijama sa Zemlje prema svemiru ili onima iz svemira.Skladbu Sombrero iz 2008. godine Sisask temelji na teleskopskimfotografijama profesora Petera Barthela, s prestižnog astronomskogKapeteyn instituta na Sveučilištu u Groningenu. (Z. M.)

u dvorani Nacionalnog muzeja.Duo objavljuje CD s Griegovim

djelima iste godine, a 2002.održava i pijanistički maraton svih

Griegovih djela za klavirčetveroručno, te tako ovaj dio

Griegovog repertoara upisuje nameđunarodnu pijanističku kartu.Velik uspjeh ostvaruje i izvedbomskladbe Le Boeuf sur le Toit (Vol

na krovu) Dariusa Milhauda.Izvodili su je prema originalnimzamislima, kao glazbu za farce

imaginée odnosno nadrealističkibalet Jeana Cocteaua, u verzijikoju je Milhaud skladao za dva

klavira i podnaslovio kao Filmskasimfonija na južnoameričke teme.Osim originalnih skladbi za klavirčetveroručno, na repertoaru GriegPianodua su i brojne obrade, kao

što su četveroručne verzijeBrahmsovih klavirskih kvarteta (čijije autor sam Brahms). Duo izvodii suvremenu glazbu, surađujući sglazbenicima kao što je estonskiskladatelj Urmas Sisask, čija sedjela temelje na konstelacijama

galaksija. Sisaskove skladbeMliječna staza (Milky Way) i

Spiralna simfonija (SpiralSymphony) našle su se na CD-uGrieg Pianodua objavljenom 2006.godine. Praizveli su i niz skladbi

drugih suvremenih mladihskladatelja, kao što su njemački

skladatelj Moritz Eggert, te FinacJukka Tiensuu. Osim u Europi,Grieg Pianoduo održao je i niz

nastupa u Americi, tijekom turneje2012. godine.

Velik uspjeh polučila je izvedbaskladbe Canto Ostinato Simeona

ten Holta na Peter de Grotefestivalu 2013. godine.

SPLITSKO-DALMATINSKA

ŽUPANIJA

Grad Split

Andrey Gugnin (1987.) diplomiraoje na Moskovskom državnom

konzervatoriju P. I. Čajkovski, uklasi Vere Gornostayeve. Studij

nastavlja na Međunarodnojpijanističkoj akademiji na jezeru

Como, sa StanislavomIoudenitchem i Williamom

Naboréom.Laureat je niza natjecanja, među

kojima su Međunarodnonatjecanje Allegro vivo u San

Marinu (2008.), Međunarodnonatjecanje u gradu Cantu (prvanagrada, 2009.), Međunarodno

natjecanje Svetislav Stančić uZagrebu (druga nagrada i dvije

specijalne nagrade, 2011.),Natjecanje Ludwig van Beethovenu Beču (2013.) i Međunarodno

natjecanje Valsesia Musica u Italiji(prva nagrada, 2014.). U lipnju2014. osvaja zlatnu medalju i

nagradu publike na 16.Međunarodnom pijanističkom

natjecanju Gina Bachauer u SaltLake Cityju (SAD). Godine 2016.

osvaja prvu nagradu naMeđunarodnom pijanističkom

natjecanju u Sidneyu.Redovito nastupa na turnejama,

na solističkim koncertima, kaokomorni glazbenik i kao solist uz

orkestar u više od dvadesetzemalja, u glazbenim centrima

kao što su Abravanel Hall u SaltLake Cityju, Eastman School of

Music, Victoria Hall u Ženevi, Velikadvorana Moskovskog državnog

konzervatorija, Dvorana P. I.Čajkovski u Moskvi, Moskovska

međunarodna kuća glazbe,dvorana Muzeja Louvre, Koncertnadvorana Mariinski teatra, TeatroVerdi u Trstu, HNK u Zagrebu,

Musikverein u Beču, Carnegie Hallu New Yorku itd.

Surađivao je s orkestrima kao štosu Ruski državni akademski

simfonijski orkestar, Simfonijskiorkestar Sanktpeterburške dvorskekapele, Londonska filharmonija,

Nizozemskisimfonijski orkestar,Moskovski državni

akademski

Osam studija za klavir pripadaju zasigurno među najljepša inajpopularnija ostvarenja za klavir u velikom i raznolikom opusu BorisaPapandopula (1906.-1991.). Ovaj nevelik, ali sadržajem nabijen ciklus,nastao u razdoblju od početka travnja do početka srpnja 1956. godine,utjelovljuje niz stvaralačkih kvaliteta Papandopula kao zrelog skladatelja,njegovu pronicljivost, spretnost, okretnost u tehničkom i stilskompogledu, osjećajnost kojom dominiraju elegancija i mjera, sklonosttradiciji i realistično sagledavanje glazbenih noviteta, od kojih u svojimskladbama nije zazirao te ih je koristio s lakoćom, po volji i potrebi.

Etnografski muzej

18.8.2019. / 20.00 h

> Boris Papandopulo

Osam studija za klavir•Vivacissimo•Tempo di tango•Allegro moderato•Allegro vivace•Andante con moto•Con brio•Tempo di blues•Allegro moderato

> Sergej Prokofjev

Sonata za klavir, br. 7 u B-duru, op. 83•Allegro inquieto•Andante caloroso•Precipitato

> Petar Iljič Čajkovski

Dumka za klavir u c-molu, op. 59> Frédéric Chopin

Sonata br. 3 u h-molu, op. 58•Allegro maestoso•Scherzo: Molto vivace•Largo•Finale: Presto non tanto

AN

DR

EY

GU

GN

INk

lavi

r, R

u

14-15

simfonijski orkestar, AskoSchönberg ansambl, Camerata

Salzburg, Raanana Sinfonietta izIzraela, Simfonijski orkestar Utaha,Israel Camerata i Tokijski New City

orkestar, te pod ravnanjemuglednih dirigenata, među kojima

su Valerij Gergiev, Jaap VanZweden, Reinbert de Leeuw,Daniel Raiskin i Asher Fisch.

Rado je viđen gost na festivalimakao što su Pijanistički festival u

Ruhru, Glazbeni festival Olympus,Međunarodni festival umjetnostiArt-November, Vivacello, Ars-longa,Ohridski ljetni festival, Šangajski

festival, Zagrebačke ljetne večeri,Dubrovačke ljetne igre, Festival

mladih u Aberdeeu, Festivalscenskih umjetnosti Bermudskog

otočja i brojni drugi.Gugnin je snimio Šostakovičeve

klavirske koncerte s Ruskimdržavnim akademskim komornim

orkestrom (Delos International,2007.), potpisujući 2018. godine

ugovor za Hyperion Records, skojim će snimiti CD Hommage a

Godowsky. Njegov album sLisztovim djelima dobio je oznakuizbora urednika uglednog časopisa

Gramophone.Godine 2020. izvest će sve

Beethovenove koncerte sMoskovskom filharmonijom, u

sklopu posebnog ciklusakoncerata.

Nada svime time, kao boja, ili nešto još manje uhvatljivo, lebdi u ovimskladbama prepoznatljiva Papandopulova vedrina i lakoća duha. Ukontrastnih osam minijatura upleteni su raznovrsni tehnički zadaci,kakve i podrazumijeva ideja studije/etide, a Papadnopulo u njimaujedno koketira s različitim oblicima, stilovima i žanrovima - od barokado jazza, bluesa, tanga, dodekafonije, iskreno se prepuštajući iudubljujući u zvučnost i raspoloženje pojedine studije, tek katkad sidopuštajući i poneki blago ironijski komentar, kao skladatelj koji jeujedno i neovisan promatrač mnogostrukih i uvijek zanimljivih oblikakoje glazba može poprimiti.Sergej Prokofjev, Sonata za klavir, br. 7 u B-duru, op. 83(Vidi komentar u programskoj bilješci koncerta Sergeya Koroleva).Skladanje tzv. dumki postalo je popularno sa sve većom popularnošćunarodne pjesme, kroz različita etnomuzikološka istraživanja raznihsakupljača narodne glazbe u posljednjim desetljećima 19. stoljeća.Termin dumka originalno potječe iz Ukrajine, označavajući baladumelankoličnog karaktera. Prigrlili su je skladatelji različitih slavenskihzemalja, kao instrumentalni žanr kojim dominiraju melodije i motivikoji korijen vuku u folkloru. Među njima je i P. I. Čajkovski (1840.-1893.), koji je i sam po očevoj strani vukao ukrajinsko podrijetlo.Njegova Dumka za klavir u c-molu, op. 59, podnaslovljena kao Ruskiseoski prizor, nosi tipična obilježja s melankoličnim prvim dijelom, kojise temelji na polaganoj modalnoj melodiji, a kasnije se razvija šarolikaplesna epizoda, nakon koje slijede njezine virtuozne varijacije. Predkraj vraća se baladna tema s početka skladbe, koja završava s nekolikojednostavnih odrješitih akorda.Veličanstveno djelo kojem teško može parirati išta drugo čak i u njegovuvlastitom opusu, Sonata br. 3 u h-molu, op. 58, krunski je dio kasnogopusa Frédérica Chopina (1810.-1849.). Ujedno i njegova posljednjasonata, koja se odlikuje velikom kontrapunktskom složenošću, suptilnimmeđumotivičkim vezama, koje se odražavaju na melodijskim linijama,kao i gustoj harmoniji, nadvija se nad brojnim minijaturama i kraćimdjelima, poput balada, scherza ili impromptua, donoseći sukus svihdotadašnjih Chopinovih postignuća. Prvi stavak građen je utradicionalnom sonatnom obliku, na impulzivnoj prvoj temi i lirskojdrugoj, koja je temelj velikog dijela kontrapuntski složenog razvojnogulomka. Kratki Scherzo građen je od letećih brzih figura, koje protekui prije nego se uho uspije priviknuti na njih, i vrate u još jednom brzomponavljanju nakon mekog, harmoničnog središnjeg Trija. Largopredstavlja težište cijele sonate. Mistične početne fanfare uvod au unježnu melodiju praćenu u basu ritmom nalik otkucajima srca, koji seupravo poput živog organa smiruju i uznemiruju sa svakim čeznutljivimpomakom melodije, prerastajući u neku vrstu nokturna ili sanjarenja,ukrašenog prigušenim mrmorom nježnih figuracija. Finalni Presto, nontanto, građen je u obliku ronda, s kontrastnim odjeljcima, koje pokazujusvu virtuoznost Chopinova pisanja. (Z. M.)

Njemački pijanist Andreas Frölichstudirao je sa Stefanom

Askenaseom, Vitalijem Margulisomi Pavelom Gililovim. Laureat jeniza međunarodnih natjecanja,

kao što su Citta di Senigallia,Palma d'Oro u Finale Ligureu ili

Međunarodna pijanističkanatjecanja u Milanu i Beču.

Održava koncerte na najpoznatijimpozornicama Europe, Južne

Amerike, Azije, Južne Afrike iAustralije, među kojima su i

glasoviti Mozarteum Salzburg,Concertgebouw Amsterdam i

Musikverein u Beču. Gostuje nabrojnim festivalima: Rheingau

Musikfestival, Schleswig HolsteinMusikfestival, Schubertiade

Roskilde, Emilia Romagna itd. Kaosolist svirao je s orkestrima

Salzburški komorni solisti, Bečkakomorna filharmonija, Stuttgartski

komorni orkestar, Komorniorkestar iz Münchena,

Beethovenov orkestar iz Bonna,Rajnskom filharmonijom iz

Koblenza, Ruskom filharmonijom,Filharmonijom Lutoslawski izWroclawa, Filharmonijom iz

Montevidea te mnogim drugim.Andreas Frölich pijanist je Trija

Mendelsson iz Berlina. Čestonastupa i s Ansamblom Wien, koji

predvodi koncermajstor Bečkefilharmonije.

Snimao je za niz njemačkih imeđunarodnih radio postaja, te

objavio više od 40 nosača zvuka,među kojima je i niz pobjedničkih,

za izdavače poput OEHMSCLASSICS, CPO, EMI, BMG, Divox

itd.Andreas Frölich umjetnički je

ravnatelj Međunarodnognatjecanja MozArte u Aachenu iistoimenog festivala. Profesor jena Visokoj školi za glazbu i plesu Kölnu, gostujući predavač na

akademiji Talent Music Masters uBresci, međunarodnoj ljetnoj

akademiji Mozarteum Salzburg,međunarodnoj školi

Holland MusicSessions, te održavamajstorske tečajeve

Iako ostaje donekle u sjeni drugih dviju sonata s kojima je objavljena,Sonata br. 12 u F-duru, K. 332, jedno je od najljepših oživotvorenjagenija W. A. Mozarta (1756.-1791.). Posljednja je u nizu tri sonate,objavljene 1784. godine u Beču, uz Sonatu za klavir u C-duru, K. 330i Sonatu u A-duru, K. 331 (Alla turca). Vjerovalo se da su nastalesedamdesetih godina u Parizu, ali noviji podaci pokazuju da potječuiz 1783. godine u Beču. Drugi pak vjeruju da su nastale za Mozartovaposjeta Salzburgu iste godine, kada je svoju suprugu Constanzupredstavio svom ocu Leopoldu.Prvi stavak u sonatnoj formi počiva na pijevnoj prvoj temi, nadalbertinskim basom, iz kojeg se razvijaju karakteristične pjenušavefigure, dok je druga tema galantnog stila. Nakon lirskog, gotovopastoralnog početka kontrast nastupa uvođenjem dramatičnogsinkopiranog ulomka, koji igra ključnu ulogu u razvoju stavka. Poetičnomljepotom resi se tematika drugog stavka, koja je u ponavljanju dodatnouljepšana izražajnim ukrasima, koje je upisao sam Mozart. Posljednjistavak tokatnog karaktera, poput početnoga, također obilujekontrastnim idejama, vodeći kroz mijene iz dura u mol, iz briljantnevirtuoznosti u lirsku mekoću cantabile druge teme, koju Mozart

Etnografski muzej

19.8.2019. / 20.00 h

> Wolfgang Amadeus Mozart

Sonata za klavir br. 12 u F-duru, K. 332•Allegro•Adagio•Allegro assai

Fantazija za klavir br. 3 u d-molu, K. 397Fantazija za klavir br. 4 u c-molu, K. 475Koncert za klavir br. 13 u C-duru, K. 415,transkripcija za klavir i gudački kvintet

•Allegro•Andante•Rondeau: Allegro

(prva violina: Marica Vilibić, druga violina: Petra HrnjakSkroza, viola: Nastja Perić, violončelo: Sunčana Tušek,kontrabas: Pjero Malkoč)

AN

DR

EA

SF

RÖ

LIC

Hk

lavi

r, D

e

16-17

diljem svijeta. Njegovi studentidobitnici su niza nagrada. Član ježirija na brojnim međunarodnimpijanističkim natjecanjima diljemsvijeta, kao što su Beethovenovonatjecanje u Bonnu, Međunarodnapijanistička natjecanja u Madridu,

Valenciji, Goriziji, Hongkongu,Lyonu i mnoga druga.

iznenađujuće izostavlja u razradi, ali zato ju, pokazujući savršen osjećajza mjeru, ponovno uvodi netom prije delikatnog pianissimo završetka.Fantazija u d-molu, K. 397, potječe najvjerojatnije iz 1782. godine.Kao i druge Mozartove fantazije, i ova je karakterom nalik improvizaciji,što je najočitije u njezinim početnim taktovima. Skladba je vjerojatnoisprva i bila neka vrsta improvizacije, uvoda u sonatu (kao što je to onau c-molu), na što upućuje uvodni Andante, čiji se materijal temelji nanekoliko arpeggia. Prvi dio sastoji se od tri fraze u d-molu, smelankoličnom temom obilježenom karakterističnim uzlaznim i silaznimappoggiaturama, dok Allegretto živahne melodije, prelazi u D-dur.Neobična forma, ritamska raznorodnost i česta mijenjanja tempa, teneobičan karakter, čine ovu fantaziju jednom od najintrigantnijihMozartovih skladbi. Mozart ju je ostavio nedovršenom, a originalni jerukopis izgubljen. Postoje različita rješenja kraja kompozicije, kojipijanisti nerijetko sami skladaju, odnosno improviziraju.Fantazija u c-molu, K. 475Vidi u programskim bilješkama za koncert Marijana ĐuzelaMozart je igrao važnu ulogu u sve većoj premoći klavira nad čembalom,tijekom osamdesetih godina 18. stoljeća, kada je Europu zahvatilaprava pomama za novim instrumentom. Skladajući za novi bečkifortepiano graditelja Johanna Andreasa Steina, Mozart je uvidiomogućnosti njegove napredne mehanike, odnosno veliku osjetljivostna dodir prstiju koja je omogućavala brzu izmjenu dinamike, tepreciznost i fleksibilnost u izrazu. Za razliku od Londona i Pariza, ukojima je osamdesetih godina moda klavira već bila zavladala, u Bečje ona stizala nešto sporije te je vrhunac dosegla tek krajem stoljeća: do tada klavir je za većinu kuća bio pravi luksuz. I Mozart je moraoiznajmljivati instrument, a zbog stalnog seljenja instrumenta nerijetkoje javno nastupao na sasvim raštimanom instrumentu, jednom prilikomi pred carom, 1782. godine.Mozartovo sviranje koje su njegovi suvremenici prepoznali kao iznimnoiznijansirano i briljantno, bilo je kao stvoreno za novi instrument, anjegovo stvaralaštvo za klavir proizlazilo je iz njegovog načina sviranja.Osim niza kraćih skladbi, poput sonata koje sklada u prvim godinamasvoga bečkog razdoblja, sklada i veće skladbe, u prvom redu koncerteza klavir, koji su važni za njegovu reputaciju zrelog skladatelja ipijanističkog virtuoza.Koncert za klavir br. 13 u C-duru, K. 415 jedan je od onih koji pokazujute kvalitete. Bit će tiskan zajedno s koncertima K. 413 i 414, 1785.,dvije godine nakon nastanka. Svaki od ovih koncerata napisan je takoda se mogao izvoditi s cijelim orkestrom, ali i u komornoj verziji, samos gudačima. Bilo je to vrlo uspješno razdoblje za Mozarta: njegovaopera Otmica iz Saraja postiže ogroman uspjeh, a vrhunac je stigaos velikim uspjehom koncerta u ožujku 1783., na kojem je među ostalimsvirao Koncert u C-duru (K. 415).Pišući ocu o trima koncertima K. 413-415, Mozart je opisao nekenjihove važne značajke, napominjući kako su na pola puta izmeđuteških i lakih - vrlo briljantni, ugodni uhu, ali bez zadiranja u banalnost.U nekim trenucima pružit će izazov znalačkom uhu, ali tako da će ilaici biti zadovoljni, ne znajući zašto. Znalci su mogli prepoznati nizposveta - glazbenih parafraza Johanna Christiana Bacha, skladateljas kojim je Mozart svirao kao dječak i kojega je jako cijenio.Kontrapunktski ulomci također su bili nešto što je namijenjenoprofinjenom uhu, kao primjerice na početku Koncerta u C-duru, koduvodne koračnice, s fugatom triju gornjih linija nad pedalnim basomna dominanti. Mozartov dizajn razvojnog dijela bio je intrigantan i većukazivao na kasne koncerte, a posebna kvaliteta koncerata jefascinantan dijalog između solista i orkestra.Koncert u C-duru, kao i druga dva koncerta iz skupine, bio je izvođenkako na javnim koncertima, tako i u privatnim salonima, gdje god jepostojao klavir. Ograničenja u načinu izvedbe nije bilo. Mozart je punoradio na promociji ovih djela, kopirajući njihove note, prije nego što sudjela tiskana. Danas su izgubljene dionice drvenih puhača i timpanaza Koncert u C-duru, ali sačuvana partitura za klavir i gudače odlikujese lijepim slogom i bogatstvom ritma. Prikladnost za komornomuziciranje prednost je ovih koncerata čija je stilska posebnost upravoblizak odnos između solista i ostalih instrumenata. (Z. M.)

Lovre Marušić (Omiš, 1992.)glazbeno školovanje počinje u

rodnom gradu, a 2006. godine,na poziv ugledne ruske pijanistice

i profesorice, Natalije Troull,nastavlja školovanje na moskovskoj

Centralnog glazbenoj školi, priDržavnom konzervatoriju P. I.

Čajkovski, koju je 2011. uspješnozavršio. Studij nastavlja u klasi

Rubena Dalibaltayana i LjubomiraGašparovića na Muzičkoj akademijiu Zagrebu, gdje stječe diplomu.

Trenutno studira na Visokoj školiza glazbu Franz Liszt u Weimaru

kod Grigoryja Gruzmana.Usavršavao se kod niza uglednih

profesora i pijanista (NaumGrubert, Mikhail Olenev, Peter

Eicher, Snežana Panovska, EvgenyStarodubtsev, Szokolay Balázs,

Dmitry Bashkirov, Danijel Detoni,Malcolm Bilson, Kemal Gekić).

Sudjelovao je na brojnim hrvatskimi međunarodnim natjecanjima,

osvojivši niz nagrada, među kojimase ističu: prva nagrada na 20.Međunarodnom pijanističkom

natjecanju Santa Cecilia u Portu(2018.), prva nagrada na IMFmeđunarodnom pijanističkom

natjecanju u Parizu (2018.), prvanagrada na Međunarodnom

pijanističkom natjecanju New Starsu Manchesteru (2016.), prvanagrada na Međunarodnom

pijanističkom natjecanju Svjetskogudruženja pijanističkih pedagogau Londonu (2017.), prva nagradai apsolutni pobjednik natjecanja,po mišljenju ocjenjivačkog suda i

publike, na Međunarodnompijanističkom natjecanju Isidor

Bajić u Novom Sadu (2016.), prvanagrada i najbolja interpretacija

skladbe J. S. Bacha naMeđunarodnom natjecanju Jurica

Murai u Varaždinu (2016.).Lovre Marušić član je Fondacije

Vladimira Spivakova. Kao solisti ikomorni glazbenik nastupio je narazličitim festivalima i koncertimau Hrvatskoj, Srbiji, Italiji, Njemačkoj,

Lichtensteinu, Rusiji, Ukrajini,Japanu i SAD-u.

Solistički je nastupio s orkestrimaHrvatskog narodnog kazališta u

Splitu, podravnanjem maestra

Ivana Repušića, sFilharmonijom iz

Godine 1827. Franz Schubert (1797.-1828.) skladao je niz od osamImpromptua, koja su objavljena u dva kompleta po četiri. Tek dva prvaobjavljena su za skladateljeva kratkog života, ostali su objavljivaniposthumno, a treći i četvrti iz prvog niza tek 1857., dok je treći ustoobjavljen u pogrešnom tonalitetu G-dura, umjesto Ges-dura. Međutim,upravo točan tonalitet daje ovom komadu njegovu specifičnu meku izagasitu boju, koja odgovara karakteru serenade koji prožima skladbu.Lirske, tople melodije, karakteristične za Schubertov glazbeni jezik,tijekom cijele skladbe prati istovrsna, nježna pratnja razlomljenihakorda, istovremeno podržavajući melodiju ali i provocirajući njezinrazvoj. Bez ponavljanja, melodija se razvija u modulirajućem središnjemulomku, čiji nemir dugo potmulo tutnji i odzvanja, ali se ipak predajes povratkom originalne teme, koja u svom ponavljanju zvuči još dirljivijei krhkije.Tri posljednje sonate Ludwiga van Beethovena, op. 109-111, po mnogočemu su srodne skladbe. Premda se potkraj života žalio na nedostatnostklavira kao instrumenta, kolosalan opus od 32 sonate za klavir Ludwigavan Beethovena (1770.-1827.) jedinstven je u povijesti skladanja zaklavir, sadržavajući u sebi originalnost i dubinu stvaralačke mašte, kaoi veliku raznolikost forme i karaktera unutar okvira sonate. Svaka je

Etnografski muzej

20.8.2019. / 20.00 h

> Franz Schubert

Impromptu br. 3 u Ges-duru, D. 899 (op. 90)> Ludwig van Beethoven

Sonata za klavir, br. 31 u As-duru, op. 110•Moderato cantabile molto espressivo•Allegro molto•Adagio ma non troppo - Allegro ma non troppo

> Joaquín Rodrigo

Cuatro estampas andaluzas (Četiri andaluzijske slike)•El vendedor de chanquetes (Prodavač papalina)•Crepúsculo sobre el Guadalquivir (Sumrak nad

Guadalquivirom)•Seguidillas del diablo (Đavolje seguidille)•Barquitos de Cádiz (Barke u Cádizu)

> Petar Iljič Čajkovski

Meditacija, op. 72 br. 5> Aleksandar Skrjabin

Sonata-fantazija br. 2 u gis-molu, op. 19

LO

VR

EM

AR

U©

IΔk

lavi

r, H

r

18-19

Irkutska, pod ravnanjem mo.Ilmara Lapinshema, Zagrebačkomfilharmonijom pod ravnanjem mo.

Zorana Juranića, Simfonijskiorkestrom HRT-a pod ravnanjem

mo. Ive Lipanovića, El SistemaSrbija, pod ravnanjem mo. Gerarda

Estrade, itd.Asistent je na pijanističkom

odsjeku Muzičke akademije uZagrebu, te održava majstorske

tečajeve u Beogradu i NovomSadu. Svoj debitantski CD snima

za KNS. Umjetnički je ravnateljKomornog festivala Ostinato u

Omišu. Među najvažnijimrecentnim nastupima su recitali

u Koelnu i Kasselu, nastupi saSimfonijskim orkestrom HRT-a uZagrebu u KDVL, Vojvođanskim

simfonijskim orkestrom u NovomSadu, Dubrovačkim simfonijskim

orkestrom u Dubrovniku, tenekoliko recitala u Portugalu,

Parizu, Zadru, Splitu itd.

sonata kreacija za sebe, teško usporediva s nekom drugom. Iznimkasu samo tri posljednje sonate, u kojima Beethoven istražuje sličnuproblematiku, kao što su varijacije i fuga, koje se javljaju u svakoj odnjih. Skladao ih je u periodu od 1820.-1822., istovremeno s Missomsolemnis. Kompletna fuga javlja se samo u središnjoj Sonati br. u As-duru, op. 110, u njezinom posljednjem stavku. Prva dva stavka sonatepostaju manje važna, neka vrsta uvoda za finale: prvi je relativno kratak,graciozan i ugodnog raspoloženja, dok je drugi neopterećujući, kratkiScherzo. U trećem stavku, međutim, čeka prava drama, s početkomnalik dramatičnom baroknom opernom recitativu, nakon kojeg slijedilamento arija, u odjeljku Arioso dolente, u tonalitetu as-mola. Na njegase nadovezuje prva od dvije fuge, u originalnom, baršunastom tonalitetuAs-dura. Ponovno se gotovo neočekivano vraća Arioso, koji, poputbaroknog deus ex machina, rješava napetost prve fuge. Druga fugajavlja se u inverziji, u tonalitetu G-dura, prolazeći kroz niz modulacija.Prividno je lepršave, ali kompleksne teksture, koju pune brze figure,rastući u intenzitetu i volumenu. Nakon što su svi glasovi pridruženi,Beethoven olakšava cijelu konstrukciju, te uz preludirajuću pratnju, uslavljeničkom ozračju, na kraju potvrđuje temu u As-duru i jednostavnoi vedro završava dugo putovanje.Osim što je iza sebe ostavio impresivan opus orkestralnih djela,koncerata, pjesama i instrumentalne glazbe za različite instrumente,Joaquin Rodrigo (1901.-1999.) bio je virtuoz na klaviru, i premda slijepod djetinjstva, njegovo izvrsno pamćenje omogućilo mu je izvođenjevelikog repertoara, posebno španjolske glazbe. Cuatro estampasandaluzas (Četiri andaluzijske slike) nastale su između 1946. i 1952.godine. Skladao ih je na vlastite melodije, u kojima je oživotvoren duhšpanjolskoga juga. El vendedor de chanquetes (Prodavač ribica)živahan je portret uličnog prodavača popularne vrste prženih ribica,popularnih u Málagi. Crepúsculo sobre el Guadalquivir (Sumrak nadGuadalquivirom) donosi promjenu raspoloženja, mirnu večer u Sevilli,koju najavljuju tamni tonovi u liniji basa, prije nego se javi raskošnaboja noći. Seguidillas del diablo (Đavolje seguidille), skladane po željišpanjolske plesačice Udaete, impresija su sotonskog plesa, nalik naone Paganinija ili LIszta. Posljednja skladba ciklusa, Barquitos de Cádiz(Barke u Cádizu), posvećena je pijanistici Harriet Cohen. Njezin prvidio evocira morsku bonacu, a ulomak Allegretto Rodrigo sklada umaniri popularnog brzog plesa iz Cádiza, polo gaditano.Meditacija op. 72, br. 5 P. I. Čajkovskog (1840.-1893.) pripada ciklusuOsamnaest skladbi (Marceaux) za klavir opusa 72. Napisane su tijekomskladateljeve posljednje godine života. Ove minijature odlučio je napisatikako bi sabrao misli nakon odmora s obitelji u Sankt Peterburgu,vrativši su u Klin gdje je boravio u to vrijeme. Pisao je po jednu minijaturudnevno, i kako je pisao prijatelju Vladimiru Davidovu, kako je nastavljaopeći svoje glazbene palačinke, išlo mi je sve bolje i bolje i predstavljalomu pravo zadovoljstvo. Iako si je zadao da će napisati po jednu zasvaki dan u mjesecu (bilo je to u travnju 1893.), napisao ih je osamnaest.Meditacija u fis-molu građena je od pjevne teme, koja se razvija usrednjem odjeljku, dosežući gotovo operni klimaks.Jedna od najpopularnijih skladbi Aleksandra Skrjabina (1871.-1915.)njegova je Sonata-fantazija br. 2 u gis-molu, op. 19, rano djelo u kojemjoš nema nagovještaja njegova kasnijeg kompleksnog harmonijskogjezika na rubu atonalnosti. Ovdje je Skrjabin još uvijek itekako vezanna uzore Chopina i LIszta. Djelo je dovršeno tijekom petomjesečnogboravka u Parizu 1897., ali prve skice datiraju još iz 1892. Romantičnosnatrenje i gotovo impresionistički osjećaj zaborava prvog stavka, vodeburnijem drugom i ujedno posljednjem stavku Sonate-fantazije. Skrjabinje skladbu popratio programom: prvi dio opisuje mirnu, južnjačku noćuz obalu, a u razvoj stavka nalik je gibanju dubokog mora, dok pojavasvijetlog E-dura priziva odbljesak mjesečeve svjetlosti na njegovojpovršini. Presto dakako opisuje oluju na moru. (Z. M.)

Rođen u Beogradu 1958., u obiteljiglazbenika, Ivo Pogorelić počeo

je glazbeno školovanje kaosedmogodišnjak, ostvarivši prvi

solistički koncert kada mu je bilodeset godina. Nakon prvih

glazbeničkih koraka u Beogradu,1970. se preselio se u Moskvu i

sljedećih deset godina proveoškolujući se najprije na Središnjoj

specijalnoj glazbenoj školi priKonzervatoriju Petar Iljič Čajkovski,a potom, od 1975. do 1980., naMoskovskom konzervatoriju. Velikapromjena u njegovu glazbeničkomrazvoju bio je susret s uglednom

gruzijskom pijanisticom ipedagoginjom Alisom Kezeradze,s kojom je 1976. počeo intenzivnui plodnu profesionalnu suradnju.

Zahvaljujući njezinoj poduci oosnovama zapadne tradicije ruskepijanističke škole, čije je temelje

krajem potkraj 19. stoljeća postavioposljednji učenik Franza Liszta,

Aleksandar Siloti, a koje su u 20.stoljeće prenijele Nina Plesceeva

i Alisa Kezeradze, Pogorelić jeredefinirao svoju tehniku.

Ekskluzivnost tako stečenogaznanja, prema generacijskoj liniji- sedmi nakon Beethovena i peti

nakon Liszta - ono je što ističePogorelića i što mu osiguravaposebno mjesto u povijesnoj

konstelaciji svjetskog pijanizma.Prve velike uspjehe Pogorelić jeiskusio sredinom sedamdesetih

godina 20. stoljeća, 1970-ih, kadaje, 1975., pobijedio na državnom

natjecanju u Zagrebu te nakontoga snimio svoj prvi LP album.

Koncertnu aktivnost je intenziviraoje 1978., kada je održao

dvomjesečnu turneju podSjedinjenim Američkim Državama.

Pobjeda na pijanističkomNatjecanju Alessandro Casagrandeu Terniju bila je prvi njegov važni

međunarodni uspjeh.Još je veću pažnju svjetske javnosti

privukao 1980. kao laureatprestižnog 14.

Međunarodnogpijanističkognatjecanja u

Jedan od mnogih čudesnih aspekata veličanstvenog i sveobuhvatnogglazbenog genija Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) bila jelakoća s kojom je razumijevao svaki različiti glazbeni stil i uspijevaoga ugraditi u svoj jedinstven glazbeni jezik. Bach je kombinirao ljupkosti profinjenost francuske plesne glazbe s koncertnim elementimatalijanskog stila, usklađujući ih s njemačkim afinitetom prema polifonompisanju, u kojemu je bio nenadmašiv majstor. Već u svojim dvadesetimasmatran je najvećim majstorom sviranja bilo na orguljama, bilo načembalu, izbrusivši svoju vještinu dok je bio u službi vojvoda WIlhelmaErnsta i Ernsta Augusta od Saxe-Weimara, od 1708. do 1717., gdje sumu na raspolaganju bile vrhunske orgulje. U tom razdoblju, kako se

Podrumi Dioklecijanove palače

21.8.2019. / 21.00 h

> Johann Sebastian Bach

Engleska suita br. 3 u g-molu, BWV 808•Prelude•Allemande•Courante•Sarabande•Gavotte 1•Gavotte 2 - La Musette•Gigue

> Ludwig van Beethoven

Sonata za klavir br. 11 u B-duru, op. 22•Allegro con brio•Adagio con molta espressione•Minuetto•Rondo: Allegretto

> Frédéric Chopin

Barkarola u Fis-duru, op. 60Preludij u cis-molu, op. 45

> Maurice Ravel

Gaspard de la Nuit (Tri pjesme za klavir premaAloysiusu Bertrandu)

IVO

PO

GO

RE

LIΔ

kla

vir,

Hr

Montrealu, u čijem je finaluspektakularno izveo Treći

glasovirski koncert SergejaProkofjeva. Iste godine, sudjelovao

je na 10. Međunarodnompijanističkom natjecanju FryderykChopin u Varšavi na kojemu je, iz

razloga koji nikada nisu bili dokraja razjašnjeni, eliminiran prije

finala. Ta kontroverzna ineutemeljena odluka rezultirala jenezadovoljstvom pojedinih članova

žirija, koji su prosvjedujući izprotesta napustili natjecanje;

pijanistica Martha Argerich svojuje odluku o odlasku objasnila tako

time što je Pogorelića nazvalagenijem. Taj je događaj, kao nitijedan prije u povijesti glazbenih

natjecanja, odjeknuo diljemsvjetske glazbene javnosti koja je

Pogorelića smatrala pravimpobjednikom natjecanja.

Na krilima golemog interesazanimanja koji je pobudio,

zahvaljujući nekonvencionalniminterpretacijama, zadivljujućojtehnici i inovativnom pristupu

pijanističkoj literaturi, Pogorelić jestekao reputaciju pijanista

izvanrednih mogućnosti, i, iznadsvega, suvremenog duha.

Odazivajući se pozivima brojnihprestižnih koncertnih organizatora,počeo je intenzivan niz koncerata

u Europi, Sjevernoj Americi,Australiji i Japanu. Nakon prvognastupa u njujorškom Carnegie

Hallu 1981., slijedile susenzacionalne izvedbe na

najvažnijim koncertnim podijimasvijeta, solističke i uz ugledne

orkestre, poput Berlinske i Bečkefilharmonije, Londonskog,

Bostonskog i Čikaškogsimfonijskog orkestra, Njujorške i

Losanđeleske filharmonije,orkestara Tonhallea i

Concertgebouwa... Istovremenose posvetio studijskom snimanju.Debitantski album, Chopin Recital,

za Deutsche Grammophon(1981.), postao je najprodavanijiubrzo nakon objave, a sljedeće

godine je, kao ekskluzivni umjetnikDeutsche Grammophona, počeo

snimati kontinuirano. Njegovabogata diskografija, koja do danassadrži 14 albuma i tri video izdanja

s izvedbama skladbi širokogrepertoarnog raspona, od barokne

glazbe do djela skladatelja 20.stoljeća, jedinstvena je u smislu

pogledu dosljednostiinterpretativnog koncepta svakog

albuma pojedinačno. Taizvanredna izdanja antologijske

vrijednosti i kultnog statusa steklasu brojne poklonike širom diljemsvijeta, zadržavši se u izdavačevu

katalogu godinama, kroz umnogim različita reizdanjimaa, čaki nekoliko desetljeća nakon prvog

objavljivanja.Njegujući Pogorelićev kultni status,Deutsche Grammophon je 2006.

objavio dvostruki CD skompilacijama njegovih

interpretacija, naslovljen TheGenius of Pogorelich, a 2015.

slijedio je box set, četrnaest CD-ova sa snimkama nastalima urazdoblju od 1981. do 1998.

godine. Taj cjeloviti uvid u njegovujedinstvenu diskografiju zaslužilo

vjeruje, sklada sva svoja najvažnija orguljska djela, a tijekom tih godina,pretpostavlja se oko 1715., nastaje i niz od šest Engleskih suita. Prvaje to od triju zbirki suita za čembalo, koju slijede Francuske suite(nastale u Cöthenu i Leipzigu, do 1725.), i Partite (skladane u Leipziguizmeđu 1725.-1731.). Za razliku od Francuskih suita u kojima Bachsklada u novom, laganijem galantnom stilu, Engleske suite stilski sukompleksnije i možda donekle manje prijemčive za izvedbu odnosnoslušateljstvo od potonjih. Njihov naziv engleske može zavarati, jer Bachnije taj koji ih je tako nazvao. Premda je autograf izgubljen, kopije izBachova vremena nose nazive Suites avec préludes. Navodno ih jeBach napisao za Engleza, koji do danas ostaje nepoznat, te odatle imekoje se do danas zadržalo. Svaka je skladana kao standardan nizplesnih stavaka (Allemande, Courante, Sarabande, Gigue), s paromgalantnih stavaka umetnutih među posljednje plesove (Bourrée, Gavotte,Passepied), a ono što je osobito za svaku je Preludij na početku suite,što Bach preuzima iz francuske tradicije suita za lutnju. Svaka suitaodlikuje se virtuoznošću po kojoj je Bach bio slavan u cijeloj Europi.Ritmični Preludij Engleske suite br. 3 u g-molu, BWV 808, podsjetit ćena strukturu stavka talijanskog concerto grosso, s laganim quasisolističkim epizodama nasuprot onima koje podsjećaju na tutti orkestar.Tema Allemande smiruje tenzije Preludija, mekom ali pokretljivomtemom, čije tkivo neprekinuto teče u različitim linijama, dok Courantenosi novu ritamsku kompleksnost. Sarabande u ovoj suiti poprimameki, taman karakter, čiji baršunasti ton prožima osjećaj tragike, aispočetka gotovo otežali pokreti melodija polako se bude i puneprofinjenim ukrasima. Gavotte unosi novu živost u glazbu, dok drugiGavotte odiše rustikalnošću. Finale je energični Gigue skladan u gustomkontrapunktu, koji u drugi plan stavlja plesni karakter stavka i njegovpunktirani ritam.Brojne legende ovijaju lik Ludwiga van Beethovena (1770. - 1827.),jednog od najutjecajnijih skladatelja i glazbeničkih pojava, nakon kojeglazbena povijest više nije bila ista. Zadnji predstavnik bečke klasikei začetnik romantizma, u čijoj su se glazbi, ali i legendarniminterpretacijama kao i u kompletnoj osobnosti, najsnažnije ocrtavaliideali strastvenog romantičarskog temperamenta, kojim ćetransformirati dotadašnju glazbenu tradiciju, pravila oblika, izraz iemociju, te samu sonornu kvalitetu glazbe, koja će u njegovu opusupostati korpulentnijom, energičnijom, moćnom. Njegov pijanizam jedanje od aspekata ključnih za Beethovena kao vodeću glazbeničku figuruBeča.Beethovenove pijanističke izvedbe bile su legendarne, a skladbe zaklavir njegov najintimniji i najrječitiji način izražavanja, u kojemveličanstveni niz od trideset dvije sonate ima posebno mjesto.Svaki Beethovenov glazbeni korak, pa čak i njegovo stvaralaštvo izprvog perioda, na neki način istraživanje je alternative klasičnom jezikukoji su uspostavili Haydn, Mozart i drugi suvremenici. Sonata br. 11 uB-duru, op. 22, još uvijek pripada tom prvom razdoblju, ali već stremiprema dalekosežnijim djelima iz opusa 31. Beethoven ju piše 1800.godine, nazivajući je Grande sonate i uvjeren da će njome postićiuspjeh. Allegro con brio građen je na snažnom materijaluvirtuozne prve i snažne druge teme, svojom strukturom snažnopodsjećajući na stil koncerta, s imitacijom virtuoznih solističkih pasaža,orkestralne pratnje i tuttija. Drugi stavak donosi pjevnu melodiju, unajljepšoj Beethovenov cantabile maniri, uz pratnju suptilnih akorda.U srednjem dijelu stavka raspoloženje je tamnije, dok ukrasi ispunjavajutužne uzdahe melodije. Graciozni Menuet umjesto trija sadrži kontrastnidio nazvan Minore, skladan u g-molu. Četvrti stavak ističe sekompleksnošću i duljinom, skladan u obliku ronda, ispunjen virtuoznimpasažima, koji prizivaju teme prvog stavka. Među njima umetnute suepizode izrazito lirskog raspoloženja, a stavak završava codom kojalažno nagovješćuje miran kraj sonate, prije nastupa finalnih sekundiu odlučnom fortissimu.Glazbenim izrazom i osobnošću Frédéric Chopin (1810.-1849.) kao dautjelovljuje samu srž romantizma. Do danas ostaje možda najvećimpjesnikom svog instrumenta, klavira. Slično Beethovenu, i on napuštarodnu sredinu, težeći se dokazati u glazbeno jačoj okolini. Odabravšinaposljetku Pariz, u ovome gradu provodi najveći dio svogprofesionalnog života, i u njegovim salonima nalazi idealnu pozadinuza svoj delikatan, intiman pijanistički i skladateljski senzibilitet. Natemeljima Bacha i Mozarta, nanovo osmišljava načine melodijskogornamentiranja, figuracije, kontrapunkta i harmonije, teksture i bojeklavira, tvoreći teme svojih kompozicija često ne iz melodije nego

20-21

je francusku nagradu Diapason d'Or. Sljedeće, 2016. godine,

Pogorelić je zabilježio nove snimke- Beethovenove sonate op. 54 i

op. 78 - u suradnji sa streamingplatformom Idagio, čime je postao

prvi klasični glazbenik koji seusredotočio na takvu, tehnološki

visokokvalitetnu produkciju idistribuciju snimki.

Uz plodnu, dugovječnu i raznolikuprofesionalnu karijeru, Ivo

Pogorelić aktivan je i na područjudruštvene angažiranosti, prijesvega u humanitarnom radu i

pomaganju mladim umjetnicima.U Zagrebu je 1986. utemeljio

Zakladu za mlade glazbenike, sciljem financiranja njihova

školovanja u inozemstvu, a 1989.u Bad Wörishofenu u Njemačkojpokrenuo je međunarodni festival

koji je, tijekom devetogodišnjegpostojanja, ispunjavao zadaću

podupiranja mladih glazbenika,ansambala i orkestara. Godine

1988. imenovan je UNESCO-ovimambasadorom dobre volje, kao

prvi klasični glazbenik koji je poniotaj naslov. U svojim daljnjim

nastojanjima doprinosimadoprinošenju podizanja

profesionalnih kriterija i vrijednostina području glasovirske

umjetnosti, 1993. osnovao je IvoPogorelich International Solo

Piano Competition u Pasadeni uSAD-u. Cilj toga natjecanja, bez

dobnog ograničenja za sudionikei s nagradnim fondom od 100.

000 dolara, jest osiguravanjelaureatima mogućnosti za potpuni

razvoj umjetničkog potencijalakako bi postali koncertni glazbenici

najvišeg ranga. Po uzoru namanifestacije u Bad Wörishofenu

i Pasadeni, 2016. godineuspostavljeno je i Manhattan

International Music Competitionu Carnegie Hallu u New Yorku,

čiji je Pogorelić počasnipredsjednik, a i čija glavnanagrada nosi njegovo ime.Pogorelić nastavlja izvoditikapitalna djela solističke i

koncertne literature napozornicama Europe, Sjeverne i

Južne Amerike te Dalekog istoka.U središtu njegova impresivnogrepertoara, na koji neprestano

dodaje nova djela, posljednjih sugodina opsežni ciklusi R.

Schumanna, J. Brahmsa, C.Debussyja, M. Ravela, S.,

Rahmanjinova, I. Stravinskog i F.Chopina, na radost kritičara i

publike.U sezoni 2018./2019., u kojoj IvoPogorelić obilježava 60. rođendan

i 40 godina umjetničkogdjelovanja, japanska mreža NHKposvetila mu je dokumentarni filmsnimljen na povijesnim lokacijamagrada Nare koji ove godine slavi20 godina na UNESCO-ovu popisu

svjetske baštine. Pogorelićevekoncertne aktivnosti tijekom ovesezone uključuju solističku turneju

po Kini, Tajvanu i Japanu,Francuskoj i Španjolskoj te brojne

nastupe i projekte u Europi.

upravo iz kompletnog klavirskog sloga i tkiva skladbe, a daje i sasvimnovi smisao žanrovima kao što su nokturno, preludij ili etida. Kaoosnovne kvalitete njegova stila navode se: eteričnost, delikatnost inježnost, u spoju s naprednim smislom za harmoniju i intuitivnimpronicanjem u glazbeni oblik.Barkarola u Fis-duru, op. 60, jedna je do posljednjih Chopinovih velikihkompozicija, koja se zajedno s Polonezom-fantazijom op. 61, smatrai jednom od najzahtjevnijih u interpretativnom smislu. Skladana udvanaest-osminskom ritmu barkarole, skladba prenosi zaljuljanoraspoloženje pjesme venecijanskih gondolijera i južnjačku atmosferu,sadržanu već u glavnoj, pijevnoj temi, a u izmjenama harmonija itekstura kao da uspijeva uhvatiti bljeskanje svjetla na morskim valovima.Njezin se slog sve više zgušnjava u ukrašenim linijama, koje uključujui dvostruke trilere u tercama, doprinoseći izražajnoj i kolorističkojraskoši djela. Središnji dio je kontrastan i tonalitetom A-dura, a završnidio ukrašava posebno razrađena coda.Preludij u cis-molu, op. 45 skladan je tijekom ljeta u Nohantu 1841.Njegov oblik nalik je improvizaciji, u kojoj je se isprepliću dvije sanjiveteme, prva impresionistička, građena na različitoj svjetlini molskih idurskih akorda, druga direktnijih kontura u kojoj melodija dominiranad bojom. Chopin prije negoli razvoj nekog vremenskim protokomodređenog oblika, tvori emocionalno stanje, neku vrstu ekstaze kojatraje. Skladba je posvećena jednoj od Chopinovih učenica, princeziElisabeth Czernicheff.U trima skladbama transcedentalne virtuoznosti, stavcima NoćnogGasparda, djela koje među pijanistima uživa mitski status, Ravelnadahnut poezijom Aloysiusa Bertranda priziva morske nimfe, goblinei neke možda još zlokobnije vizije, koje izranjaju u nizu vrtoglavihpijanističkih figura. I sam bio pijanist Maurice Ravel (1875.-1937.), usvojim djelima za klavir instrumentu je dao posebnu paletu boja isvjetlosti, ispunjavajući ih vir tuoznošću na tragu Listza.Ravel se s pjesmama Aloysiusa Bertranda, nastalima 1836., susreoposredstvom pijanista koji će 1909. praizvesti Gasparda, RicardaViňesa. Bajkovitost pjesama, na tragu Poeovih makabričnih priča,oduševile su Ravela, koji lik Ondine prikazuje tako da uranja njezinutemu u okolnu atmosferu skladbe - jednako kao što je i ona biće vode,uronjeno u podvodno carstvo. Sličan princip vodi ga i u sljedećemstavku, Le gibet, u kojem zvono, koje zvoni radi čovjeka obješenog navješalima iz naslova stavka, prema riječima Ravela ne dominira, većnjegov zvuk ne opterećuje. Zlokobni patuljak, Scarbo, majstor nestajanjai iznenađenja, potaknuo je Ravela na skladanje stavka koji će biti, kakoje skladatelj rekao, teži od Balakirjevljeva Islameja. Mračni predjelikroz koje Ravel vodi u tri stavka skladbe, naznačeni su već naslovomdjela - Gaspard: u originalnom perzijskom obliku naziv je to za čuvarakraljevskih riznica, a noćni čuvar blaga u Ravelovoj skladbi aluzija jena nekoga tko čuva mračne i dragocjene tajne.Aloysius Bertrand svoju je zbirku pripisao tajanstvenom starcu kojegje sreo u parku, govoreći da mu je starac posudio knjigu. Ravel senadovezuje na Bertranda i govori da je za njega Gaspard bio - vrag,što je logično s obzirom da je on autor pjesama. Moj naum je notamaizraziti isto ono što pjesnik iskazuje riječima. (Z. M.)

22-23

Četrdeset osam preludija i fuga Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) Hans von Bülow prozvao je Starim zavjetom pijanističkogrepertoara. Već tada ove skladbe bile su neizostavan dio puta svakogučenika i studenta klavira,ostajući to i do danas, a ujedno zbog bogatstvakreativne misli u njima, uklopljene u striktan i majstorski oblikovanpolifoni oblik, intrigiraju najveće glazbene umove.Bach ih je skladao tijekom niza desetljeća, okupivši ih u dvije knjigeDas wohltemperierte Clavier (Dobro ugođeni klavir). Prva je dovršena

Kemal Gekić (Split, 1952.) pijanistje svjetske reputacije, izgrađenena istančanim interpretacijama

glazbe Händela, Mozarta, Chopina,Skrjabina, Liszta i niza drugih

skladatelja. Put ga je od rodnogSplita, preko Zagreba i Novog

Sada, vodio sve do SAD-a, gdjeuz aktivnu pijanističku karijeru,

godine 1999. postaje profesoromna Međunarodnom sveučilištu naFloridi, te na Glazbenoj akademiji

u Tokiju.Kemal Gekić jedan je od

najistaknutijih pijanista današnjice.Odlike njegova muziciranja su

snažna originalnost, snagainterpretacije i savršeno vladanje

instrumentom. Njegovkontroverzni, hrabri pristup zvuku,

jedinstvena agogika i forma,obilježile su ga kao nekonformista

u svijetu glazbe, što ni sam nekrije: upravo je snaga njegovog

umjetničkog pristupa to štoprovocira i intrigira.

Njegova teta, profesorica LorenzaBatturina, pružila mu je prva

glazbena znanja, a 1978. u klasiprofesorice Jokuton Mihajlovićzapočinje studij na Umjetničkojakademiji u Novom Sadu. Kaojedan od najboljih studenata u

povijesti te institucije, ostaje raditina istom fakultetu na odsjeku zaklavir, kojim je rukovodio do 1999.

godine. Na 11. Međunarodnomnatjecanju Fryderyk Chopin u

Varšavi 1985. počele sukontroverze koje će Gekića pratitii u narednim desetljećima. Njegovoosebujno i spektakularno sviranje

izazvalo je podijeljeno mišljenjekod konzervativnih članova žirija,međutim, osvojio je srca publikei kritičara. Istovremeno je započeosvirati po čitavoj Europi, Bliskomistoku, Kanadi, SSSR-u, Japanu,

Jugoistočnom Pacifiku, a njegovenastupe prenosio je i niz vodećih

televizijskih kuća.Međunarodno natjecanje Fryderyk

Chopin u Varšavivodilo je ka ugovoru

s diskografskomkućom JVC Japan,

Podrumi Dioklecijanove palače

22.8.2019. / 21.00 h

> Johann Sebastian Bach

Dobro ugođeni klavir, 1. knjiga (izbor)•Preludij i fuga br. 23 u H-duru, BWV 868•Preludij i fuga br. 24 u h-molu, BWV 869•Preludij i fuga br. 10 u e-molu, BWV 855•Preludij i fuga br. 19 u A-duru, BWV 864•Preludij i fuga br. 4 u d-molu, BWV 851•Preludij i fuga br. 5 u D-duru, BWV 850•Preludij i fuga br. 15 u G-duru, BWV 860

> Frédéric Chopin

Sonata za klavir br. 2 u b-molu, op.35•Grave. Doppio movimento•Scherzo•Marche funebre•Finale

> Franz Liszt

Aprés une lecture du Dante -Fantasia quasi Sonata, S158c

> Nikolaj Kapustin

Sonata za klavir br. 1, Sonata-Fantasia, op.39•Vivace•Largo•Scherzo•Allegro molto

KE

MA

LG

EK

IΔk

lavi

r, H

r-U

S

24-25

1722., a druga tek 1742. Cijeloga života bavio se pomalo ovimpreludijima i fugama za instrumente s tipkama, u prvom redu čembalo,želeći u njima dokazati praktičnost usvajanja novog sustava temperiranjaclaviera, odnosno čembala, tako da se ljestvica podijeli na dvanaestjednakih polustepena, kako bi se na taj način izbjegle akustičke podjelena nejednake polustepene, koje su dovodile do velikih intonacijskihproblema.U svakoj knjizi naizmjence sklada u molskim i durskim tonalitetima,tako da uparene preludije i fuge sklada prvo u duru a potom uistoimenom molskom tonalitetu, počinjući od C-dura završno s h-molom.Tako svaka knjiga broji dvadeset četiri preludija i fuge. Donosinajrazličitije oblike preludija, u kojima nerijetko u slobodnoj, gotovoimprovizacijskoj maniri, istražuje različite tipove figuracije, sloga,melodijskih motiva, ritamskih ideja ili nekih njihovih kombinacija,stavljajući ih često u nepravilne oblike fraza ili neparne brojeve taktova.Fuge, čiji je Bach neprikosnoveni majstor,s druge strane pokazujuvrhunac pravilnosti polifone forme. Skladane su najčešće kao troglasneili četveroglasne (uz jednu dvoglasnu i dvije peteroglasne). Svaka odnjih skladana je prema strogim pravilima fuge - od iznošenja tema iodgovora, do razvojnog dijela i završne strette, uspijevajući uvijekiznova stvoriti svjež polifoni slog, pokazati nešto novo i odgovoriti narazličite načine izazovima polifonih kombinacija koje oduševljavajukako na mikro-planu pojedinih odjeljaka, tako i na širem planu lukakompletne kompozicije.Bachovi preludiji i fuge iz zbirki Dobro ugođenog klavira uživajupopularnost otkada ih je Bach napisao, unatoč tome što su tiskanetek početkom 19. stoljeća. Tijekom 18. stoljeća kružile su Europomnjihove rukopisne kopije, a buđenje novog zanimanja za polifonijukrajem stoljeća, dovelo je do čak tri različita tiskana izdanja 1801.godine, u Bonnu, Leipzigu i Zürichu.Sonata br. 2 u b-molu, op. 35 Frédérica Chopina (1810.-1849.) svojezametke ima u stavku po kojemu je najpoznatija - Posmrtnoj koračnici,Marche funebre, koja je, pretpostavlja se, nastala 1837., da bi dvijegodine kasnije zauzela mjesto trećega stavka kompletne sonate. Jednood omiljenih djela sonatne literature, Sonata br. 2 smatra se prvimChopinovim zrelim djelom ovoga žanra (uslijedit će još dvije sonate,u h-molu, op. 58, i u g-molu, op. 65). Ipak mnogi smatraju da njezinastruktura ne odgovara cikličkim zadatostima stila sonate, te da je unjoj Chopin okupio četir i donekle raznorodna stavka.Za skladatelje romantizma, međutim, sonata je prestala značiti istoono što je značila za skladatelje prethodne generacije, poputBeethovena ili Mozarta. Chopinovo moderno shvaćanje oblika, koje jeisprva izazvalo vrlo negativne reakcije, bilo je ispred svoga vremena.Dok se tijekom 19. stoljeća najčešće izvodio samo treći stavak, Marchefunebre, Sonata u cjelini doživjela je popularnost i naišla narazumijevanje tek u 20. stoljeću, te se otada učvrstila u samom vrhurepertoara. U njoj se daju prepoznati reminiscencije na Bacha, kao ina Beethovena, na kojega se Chopin možda oslonio koncepcijomstavaka istom kao u Beethovenovoj Sonati br. 12, u kojoj je treći stavaktakođer skladan kao posmrtna koračnica. Prvi stavak modificirani jesonatni oblik, koji počiva strastvenoj agitato prvoj temi i lirskoj drugojtemi označenoj kao piano i sostenuto, ali važnu ulogu u razvoju oblikaima i uvodni Grave, a dovršavajući ovaj stavak Chopin se u rekapitulacijivraća drugoj lirskoj temi, prije briljantne završne strette. Strasti i sukobiprvog stavka nastavljaju se u Scherzu, mračnog karaktera. Glasovititreći stavak svojim je harmonijama uvjetovao i harmonijska obilježjaostalih stavaka. Njegov tijek je neumitan poput same smrti, koja kaoda u uzletu melodije poprima veličanstven, sjajan lik. Na kraju se svjetloipak gasi kao i sile i životnost prethodnih stavaka. Ono što dalje slijedivodi u onostrano - odnosno, barem su takve bile vizije koje je uimaginaciji slušatelja najčešće izazivao finalni stavak Sonate, ispunjenbrzim, demonskim figurama koje poput neuhvatljivih fantazmi prelijećuklavijaturom.Apres une lecture du Dante: Fantasia quasi Sonata, često zvanajednostavno Dante sonata, posljednja je skladba drugog sveskaznamenite zbirke Godine hodočašća, Années de pelerinage FranzaLiszta (1811.-1886.). Zbirka je to tri niza skladbi za klavir solo, koja sesmatraju Lisztovim remek-djelom i zbirom svih značajki njegova stila.Drugi svezak, odnosno godina, Deuxieme année: Italie, nastajala jeod 1837. do 1849. i nadahnuta je Italijom, odnosno njezinim ljepotama,Rafaelovom, Michelangelovom i Rosinom umjetnošću, Petrarcinom iDanteovom poezijom, talijanskim canzonettama i samim mjestima,

koja je snimila natjecanje iprezentirao ga kao prvi nosač u

seriji nosača zvuka što su nastajalinarednih godina. Povijest se

ponovila i 1988. kada je Gekićeliminiran s Međunarodnog

natjecanja u Montrealu, nakonpolufinala. Publika je bila tako

ogorčena da su njegoviobožavatelji organizirali prodajniprotestni recital, te mu sakupljeni

novac dodijelili kao Nagradupublike. Ranih devedesetih Gekićse povukao iz javnosti kako bi seposvetio daljnjem usavršavanju i

snimanju, težeći još većiminterpretacijskom dometima. Jedanod rezultata takvog opredjeljenja,

njegov je peti album, sa svimLisztovim Transcendentalnimetidama, koje mnogi vide kao

njegov povratak među vodećepijaniste svoje generacije. Osim

na konzervatorijima u Miamiju i uJapanu, uz brojne majstorske

radionice, Kemal Gekić već devetugodinu u nizu u Splitu održava

Ljetnu školu koju je do sadapohađalo više od 80 hrvatskih i

stranih pijanista.

Venecijom i Napuljem. Jednostavačna Dante sonata svoj je zametakimala u kratkoj skladbi Fragment prema Danteu, koji je Liszt prvi putizveo u Beču 1839. Kada se smjestio u Weimaru 1849. godine, posvetiose nizu revizija djela iz ovog sveska. Za naziv posljednje skladbeposuđuje naziv pjesme Victora Hugoa, Apres une lecture de Dante,kojemu i posvećuje zbirku, objavivši je 1858. godine. Glazba se temeljina dvije teme: prva, u d-molu, tonalitetu čestom u rekvijemima, koji sepovezuje sa smrću, evocira Danteov Pakao, a interval povećane kvarte,koji se još od Srednjeg vijeka smatrao vražjim simbolom u glazbi, jošsnažnije ocrtava mračan karakter ove glazbe. S druge strane je koralnatema u Fis-duru, koja počiva na transformiranim motivima prve -međutim, ona je potpuno drukčijeg karaktera, simbolizirajući Raj iblaženstvo onih koji tamo prebivaju. Teme se variraju i transformirajutijekom nabijenog, sažetog protoka skladbe, dajući joj dojam velikeraznolikosti, a ujedno objedinjenosti i cjelovitosti. U impresivnoj završniciskladbe teme se stapaju, a brzi kromatski pomak u oktavama obuhvaćau gromoglasnoj grmljavini veličajnost i Pakla i Raja.Glazba Nikolaja Kapustina (1937.) donosi jedinstven spoj ruskepijanističke tradicije i jazza. Učenik i student najistaknutijih pijanističkihpedagoga u rodnoj Ukrajini i potom na moskovskom Konzervatoriju,u Moskvi otkriva i jazz, svirajući isprva u manjem sastavu s kojim odlazina turneje po SSSR-u, a potom s Jazz orkestrom Olega Lundströma.Iz kombinacije temeljitog klasičnog obrazovanja i iskonskograzumijevanja jazza, nastaju njegove kompozicije čija je strukturaklasična, forma čvrsta, razrađena, slog gust, dok njegov glazbeni jezikdopire iz jazza, zvučeći poput improvizacije, spontano i prirodno (premdaje svaka nota zapisana). Njegovo virtuozno pisanje za klavir u svojojSonati-fantaziji op. 39, nastaloj 1984., poprima određenu melankoličnucrtu koja kao da dopire iz američkih jazz barova sredine 20. stoljeća.Prva tri stavka sviraju se bez prekida među njima, tako da se dodatnopojačava dojam kao da se radi o improvizaciji, struji svijesti koja vodikroz glazbu. Kratki prvi stavak nalik je uvodu, a teme čija je melodijaviše nalik pjesmi iz mjuzikla, doživljava razvoj koji je nalik interludiju.Kao i u prvom stavku, i u drugom osnovni tonalitet D-dura se pokušavaizbjeći, a harmonija je ispunjena kromatikom. Dva posljednja stavkasu brza i prožeta osjećajem lakoće i čistog sviračkog užitka u njima.Četvrti stavak je najobimniji i najkompleksniji, te u njemu Kapustinpostiže vrhunac čitavog djela, prezentirajući u njemu virtuoznost i jazzutjecaje na svoj stil. Neumorne jazz pasaže i sinkopirani ritmovi,poslagani u više nivoa i zvučnih planova, kao da glume čitav jazzorkestar. (Z. M.)

26-27

Programski okvir skompozicijama hrvatskihautora pod nazivomUniverzalni jezik glazberealizira se u okviru recitalapolaznika profesionalnihedukacijskih programa -Piano 24.Program je proizašao izLjetne škole Kemala Gekića,ali je otvoren i za polaznikedrugih edukacijskih programaudruge Piano projekt.Program stavlja naglasak napromociju hrvatskogpijanističkog glazbenognasljeđa, i realizira se usuradnji s Hrvatskimdruštvom skladatelja iizdavačkom kućom Cantus,koja izvođačima donira notnaizdanja s kompozicijamahrvatskih skladatelja. Valjaspomenuti da su kompozicijehrvatskih autora uvrštene uobvezni program Piano Loopnatjecanja, a udruga Pianoprojekt daje posebnunagradu za najbolju izvedbu.

Univerzalnijezik glazbe

Etnografski muzej16.8.2019. / 10.00 - 20.00 h

Klavirski recital Piano 24 derivat je raznolikih profesionalnih edukacijskihprograma koji se ostvaruju u organizaciji udruge Piano projekt. 16.kolovoza polaznici programa, njih tridesetipet, upriličit će nesvakidašnjipijanistički događaj. Izmjenjujući se na koncertnom Bösendorferu muziciratće bez prestanka od 10 ujutro do 8 navečer - punih deset (10!) sati.

Okrenut mlađoj publici, ovaj svojevrsni piano-maraton usredotočen je nakreiranje atipičnog glazbenog iskustva, koje stvarajući nove sinapsepobuđuje interes, stvara potrebe i navike, i konačno - izgrađuje kriterije.

Ovogodišnji piano-maraton smješten je na iznimnoj lokaciji, u Etnografskommuzeju grada Splita, na mjestu izvornog carskog rezidencijalnog sklopakoji je do naših dana došao kao renesansno dvorište palače obiteljiBožičević-Natalis (dvorište prvotne ranosrednjovjekovne palače izgrađenena mjestu cubicula Dioklecijanova stana uređeno je 1552. g.). U tomsjenovitom ambijentu uslojenom poviješću, publiku se potiče na aktivniodnos spram zvuka/glazbe, a percepcija se dodatno poosobljuje smogućnošću slobodnog kretanja koncertnim i muzejskim prostorom zavrijeme izvedbi. Konačni rezultat, pozovemo li se na dosadašnja iskustva,često pokazuje iznenađujuće visok stupanj interesa, koncentracije i općeperceptivne razine slušatelja. ..

Francuski filozof, esejist i kritičar Yves Michaud u svom ogledu "Umjetnostu plinovitom stanju" nadahnuto govori o trijumfu estetike nad umjetnošćukoja je izgubila svoju auru i koja, gomilajući se, svemu daje boju: "Umjetnostse raspršila u estetski eter - kaže Michaud, pa nastavlja pojašnjavajućikoncept prezentacije suvremene umjetnosti, koji vrijedi i za glazbenubranšu - Horde turista užurbano kreću prema muzejima koji više neprezentiraju umjetnička djela, već sami sebe vide kao umjetnost, nekuvrstu toplica u kojima se kultura pretvara u kuru estetičkoga iskustva."

Formulacija je zavodljiva, odiše tipičnim postmodernim intelektualnimglamurom kojemu se ne da zanijekati zavidni stupanj zajedljive lucidnosti.No, ispod tanke žovijalne skrame stoji ozbiljna kritika sveprožimljućegeskapizma, koju možemo pretočiti u pitanje: želimo li mlade naraštajeodgajati isključivo na atrakcijama, marketinškom mašću premazanimmega-projektima, ili ćemo im ponuditi intimnije, ali i zahtjevnije sadržajekoji traže intelektualni i emotivni angažman. .

Projektom Piano 24 udruga Piano projekt nastoji dati djelatni doprinospromišljanju ovoga pitanja. To je njena misija, jer mladi, oni kojidolaze - zaslužuju šansu. Zaslužuju više od "toplica" i "kure estetičkogaiskustva". (Tonči Pleština)

Recital polaznika profesionalnihedukacijskih programa

PIANO 24

PR

OG

RA

M

Klaustar

Dominikanskog

samostana

Bol, O. Brač(u sklopu 30. Bolskog lita)

13.08. u 20.00 sati

> Koncert polaznika

Ljetne škole Kemala

Gekića

21.08. u 21.00 sat

> Koncert laureata

Piano loop natjecanja

(1., 2. i 3. nagrada)

Karta lokacija

11.08. od 16.00 do 18.00 sati> Radionica Kemala Gekića na temu hrvatske klasične glazbeGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

12.08. od 14.00 do 16.00 sati> Piano forumGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

14.-22.08.> 6. Piano loop akademija (Lev Natochenny, Wonmi Kim,Kemal Gekić, Andreas Frölich, Eugene Choi, Andrey Gugnin)GŠ Josipa Hatzea (stara škola), Kralja Tomislava 6, Split

15.08. u 18.00 sati> Koncert polaznika 10. Ljetne škole Kemala Gekićai dodjela diplomaGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

16.08. od 10.00 do 20.00 sati> PIANO 24, Recital polaznikaPiano projekt profesionalnih edukacijskih programaU terminu 17.00 -18.00 sati izvode se djelahrvatskih autora (Univerzalni jezik glazbe)

16.08. u 20.00 sati> Sergey Korolev, pobjednik Piano loop natjecanja 2018.Etnografski muzej (dvorište Božičević-Natalis), Iza Vestibula 4, Split

17.08. u 18.00 sati> Koncert polaznika seminara Grigory Gruzmanai dodjela diplomaGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

18.08. u 10.00 sati> Pianističko natjecanje Piano Loop Akademije, 1. etapaGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

19.08. od 09.00 do 12.00 sati> Seminar uz Komorni orkestar grada Splitapod ravnanjem maestra Jure BučevićaGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

10. Piano Projektprofesionalniedukacijski programi

28-29

Ljetna πkola Kemala GekiÊa

Začetak Piano projekt profesionalnih edukacijskih programa vežese uz Ljetnu školu Kemala Gekića, proslavljenog hrvatskog pijaniste iklavirskog pedagoga. Uz visoke svjetske standarde koje maestroGekić (Mussashino University, Tokyo - Japan; Florida InternationalUniversity, Miami - USA ) donosi u splitski pijanistički milje, jedna odzanimljivosti ove radionice je struktura njenih polaznika. Čine ih mahomklavirski pedagozi i studenti iz Japana i dalekistočnih zemalja, štopredstavlja jedinstveni most između dviju različitih glazbenih tradicija.

Piano Loop Akademijai pijanistiËko natjecanje

Piano Loop Akademija dio je profesionalnih edukacijskih programaudruge Piano projekt, a zasniva se na timskom pedagoškom radučetvero profesora: Leva Natochennya (Hochschule fur Musik undDarstellende Kunst, Frankfurt / prof. emeritus; International PianoInstitute, Frankfurt), Eugene Choi (International Piano Institute,Frankfurt), Wonmi Kim (Južna Koreja / Italija), i Kemala Gekića.Ove godine festivalskom timu pridružuju se i Grigory Gruzman (Rusija/ Njemačka), Andrey Gugnin (Rusija) i Andreas Frölich (Njemačka).O kakvim imenima klavirske pedagogije je riječ potvrđuje činjenica dasamo među studentima prof. Natochennyja možemo naći više od 50pobjednika raznih klavirskih natjecanja, te potpisnika ugovora sdiskografskim kućama poput EMI Classics, Sony Music, DeutscheGrammophon, Genuin... i mnogim drugima.Na kraju seminara polaznici nastupaju na zajedničkom recitalu uzKomorni orkestar grada Splita pod ravnanjem maestra Jure Bučevića. .Iz rada Akademije proizašlo je Piano Loop pijanističko natjecanje, kojimse među polaznicima potiče pozitivni kompetitivni duh. Valja spomenutida je Piano Loop Festival kroz ovo pijanističko natjecanje ostvariosuradnju s festivalom Gegen den Storm (Bad Ems, Njemačka), s kojimdijeli sličan koncept, pa se laureati dvaju natjecanja međusobnoizmjenjuju, gostujući na ovim festivalima. (Vanesa Kleva Pleština)

1. violina -Marica Vilibić,Kristina Visković,Blaž Žagač2. violina -Petra Hrnjak Skroza,Donja Rakos,Ema Ivkovićviola -Ivor Ivančić,Nastja Perićviolončelo -Sunčana Tušekkontrabas -Pjero Malkoč

KomorniorkestargradaSplita

19.08. u 13.00 sati> Pianističko natjecanje Piano Loop Akademije, 2. etapai dodjela nagradaGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

20.08. u 17.30 sati> Koncert polaznika Piano Loop Akademijesolistički natupi i nastupi uz Komorni orkestargrada Splita pod ravnanjem maestra Jure BučevićaGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

20.08. u 19.00 sati> Koncert pobjednika Piano Loop natjecanja -nagrada "Mladen Šperac"Etnografski muzej (dvorište Božičević-Natalis), Iza Vestibula 4, Split

22.08. u 18.00 sati> Koncert polaznika Piano Loop Akademije i dodjela diplomaGŠ Josipa Hatzea, Trg hrv. bratske zajednice 3, Split

Violinist i dirigent Jure Bučevićrođen je u Splitu gdje završavaosnovno i srednje glazbenoobrazovanje. Po završetku studijavioline radi kao prof. i voditeljorkestra pri Glazbenoj školi JosipHatze. Dugogodišnji je članorkestra Opere HNK u Splitu, aodnedavno i asistent dirigenta.2018. godine završava studijdirigiranja na Muzičkoj akademijiu Sarajevu te stječe titulu Magistra.Radio je s mnogobrojnimdomaćim i inozemnimansamblima od kojih izdvajamoDubrovački simfonijski Orkestar,Sarajevsku filharmoniju, OrkestarOpere HNK u Osijeku, OrkestarOpere HNK u Splitu, KomorniOrkestar Grada Splita čiji je osnivači Umjetnički voditelj.Od nagrada valja izdvojiti prvomjesto na prestižnom natjecanjuu Zagrebu 2017. godine, tenagradu Oskar znanja.

JureBuËeviÊ,mo.

30

I M P R E S S U M

Organizator:Udruga Piano Projektwww.pianoprojekt.hre-mail: piano.loop.festival@gmail.comgsm: ++385 91 59 77 164

Predsjednica:Vanesa Kleva Pleština

Počasni član Udruge:Kemal Gekić

Partneri:Etnografski muzej, SplitGlazbena škola Josipa Hatzea, SplitMuzej grada Splita

Pokrovitelji:Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske • Grad Split • ŽupanijaSplitsko-dalmatinska • Turističkazajednica grada Splita • Hrvatskodruštvo skladatelja • Cantus •Martha Argerich Foundation

Sponzori:Eurounit grupaYamahaAD PlastikHotel Cornaro

Ravnateljica i selektorfestivalskog programa:Vanesa Kleva Pleština

Izvršna direktoricaPiano Loop Akademije:Eugene Choi

Ocjenjivački sud natjecanja:Lev Natochenny (predsjednik)Eugene ChoiWonmi Kim

Programske bilješke:Zrinka Matić

Audio zapis:Tomo Unušić

Fotografija i web dizajn:Marin Renić

Koordinator tehnike:Mislav Peović

Dizajn plakata i kataloga:Mile ModićSwaschtara, Split

Tisak:Redak, Split

Prodaja ulaznica:Adriaticket, Split

Zahvaljujemo Uredu za kulturu gradaSplita i Ministrstvu kulture RH -Konzervatorskom odjelu u Splitu,na pomoći pri realizaciji festivala.

RepublikaHrvatskaMinistarstvokultureRepublicof CroatiaMinistryof Culture