5. Piano Loop Festival · godine. Skladba je vjerojatno isprva i bila neka vrsta improvizacije,...

28

Transcript of 5. Piano Loop Festival · godine. Skladba je vjerojatno isprva i bila neka vrsta improvizacije,...

1

5.

Pia

no

Lo

op

Fe

sti

val

SADRÆAJ

M. G

loth

len

2. Uvodnik

3. Program - 5. Piano Loop Festival

4. Peristil - pozornica u vremenu

6. Programske biljeπke

22. Program - 9. Piano Projekt profesionalni edukacijski programi

23. Ljetna πkola Kemala GekiÊa Majstorske radionice Piano Loop Akademija i pianistiËko natjecanje

24. Piano 24 Univerzalni jezik glazbe

6. - Yury Martynov, klavir (Ru)

10. - Igor Lazko, klavir (Ru-Fr)

12. - Aljoša Jurinić, klavir (Hr)

14. - Natalija Sokolovskaja, klavir (Ru-Az)

16. - Daniel Detoni, klavir (Hr)

uz gudački trio18. - Sergey Korolev, klavir (Ru)

20. - Kemal Gekić, klavir (Hr-SAD)

www.pianoprojekt.hr

Kao organizator festivala klasične glazbe sustavno se suočavate sproblemom publike. Tko god je bio na makar jednom koncertu ovogatipa u Splitu, zna o čemu govorim: publika nam je malobrojna,zapuštena... da li zbog nepostojeće glazbene produkcijske ustanove,kafkijanske koncertne dvorane "u stalnom nastajanju", ili nečeg trećeg,teško je kazati.

Osim medijski eksponiranih umjetnika koji pune gledališta populacijomkojoj koncert klasične glazbe predstavlja nužno statusno zlo i pri tomebolno iskustvo, umjetnici svjetske klase ponekad zalutaju u Split dabi svirali pred polupraznom dvoranom.

Upravo iz tih razloga temeljni izazov umjetničke produkcije je privlačenjei odgoj nove publike koja će se istinski i nepovratno zaljubiti u klavirskizvuk. S tim mislima, jednog dana mi se u katarzičnoj viziji ukazao divninovi Peristil, s nepreglednom rijekom ljudi - publikom serviranom kaona švedskome stolu. Trebalo ju je samo staviti u kontekst. Jer zapravo,nije publika tu zbog kulture, vec kultura zbog publike. .

Uz pomoć i razumijevanje Konzervatorskog odjela u Splitu, Ureda zakulturu Grada, te uklopljen u širi koncept projekta Razvoja publike ukulturi Ministarstva kulture RH, na Peristilu je pred carskim Protironompostavljen video-zid na kojemu će se odvijati izravni prijenosovogodišnjeg festivalskog programa.

Peristil live stream concept u cijelosti je okrenut novoj, prije svegamladoj publici. Iznalaženjem novih načina prezentcije klasičnepijanističke literature, ležernijim pristupom, korištenjem neobičnih /neuobičajenih lokacija, nastoji se na stvaranju intrigantnog umjetničkogdoživljaja. Glazba se pri tome, u sinergiji s neponovljivim antičkimambijentom, nenametljivo stapa u jedinstveno vizualno-zvučno iskustvo.Bez ulaznice, broja sjedala, i sata koji uvijek prerano stigne... Dajteljudima slobodu, i neizostavno ćete postići svoj cilj. .

Peristil se u svojoj 17-stoljetnoj povijesti nagledao svega: od carskogepifanijskog ceremonijala, crkvenih procesija, pokušaja spaljivanjavještice, pa sve do crveno obojanog partera za koji meritorni kažu daje vrhunska umjetnost. Nadamo se da će istom strpljivošću prihvatitii naš pijanistički ritual.

Veselimo se Vašoj nazočnosti.Vanesa Kleva Pleština, prof.

4. Piano Loop festival, 2017.

2-3

5. P

ian

o L

oo

pF

es

tiva

l

INFO:

Udruga Piano projektwww.pianoprojekt.hre-mail:[email protected]: 091 59 77 164

Dvoriπte PalaËeBoæiËeviÊ-NatalisEtnografski muzejIza Vestibula 4, Split

PROGRAM

14.08. u 20.00 sati

> Yury Martynov, klavir (Ru)

15.08. u 20.00 sati

> Igor Lazko, klavir (Ru/Fr)

16.08. od 10.00 do 20.00 sati

> PIANO 24

recital polaznika Piano projekt edukacijskih

programa (izravni prijenos na Peristilu)

16.08. u 20.00 sati

> Aljoša Jurinić, klavir (Hr)

(izravni prijenos na Peristilu)

17.08. u 20.00 sati

> Natalia Sokolovskaya, klavir (Ru/Az)

(izravni prijenos na Peristilu)

18.08. u 20.00 sati

> Danijel Detoni, klavir (Hr) uz gudački trio (izravni prijenos na Peristilu)

19.08. u 20.00 sati

> Sergey Korolev, klavir (Ru) (izravni prijenos na Peristilu)

20.08. u 20.00 sati

> Kemal Gekić, klavir (Hr/SAD) (izravni prijenos na Peristilu)

P E R I S T I LL IVE STREAMC O N C E P T

Prodaja ulaznica:www.adriaticket.com

U anarhiji koja sredinom 3. stoljeća zahvaća Rimsko carstvo, napovijesnu scenu stupa iznimna osoba, čovjek koji će stubkom izmijenitisliku Imperija i tadašnjega svijeta - Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan.

Karijerni vojnik kaljen na limesu, svjetonazorski ukorijenjen u stoičkojfilozofiji, s etosom u kojem neprikosnovenost mača i moć pera stoječvrsto sjedinjeni, Dioklecijan instiktivno osjeća važnost kulta i ritualau njegovu središtu, pa tako pozornica, nazovimo je uvjetno, ima značajnomjesto u njegovoj vladavini.

Smisao za dramu (i političku propagandu!) Dioklecijan pokazuje samimčinom preuzimanja vlasti. Svoga suparnika, prefekta pretorijanskegarde Arija Flavija Apera, neće se riješiti na tada uobičajen način -spletkama, trovanjem ili naručenim ubojstvom - već će ga, kao ukakvom bizarnom scenskom prizoru, osobno sasjeći pred publikom:postrojenim legijama i pretorijancima, vojskom koja će ga zatimaklamacijom proglasiti za cara.

Suvremenom promatraču gotovo je nepojmljiv Dioklecijanov status.Njegovo samoproglašenje Ioviusom (inkarnacijom/sinom Jupitera),doima se kao psihotična deluzija, a ceremonijal kojem podvrgavapodčinjene kao hipertrofirani ego-trip. No, je li tome baš tako? .

Uspostavivši dominat kao novu političku paradigmu u kojoj vlast neproizlazi iz volje građana, državnih institucija ili zakona, već iz osobevladara kao instrumenta božanske volje na Zemlji, Dioklecijan jenadasve pragmatičan. Široko zasnovanim reformama on racionalnoi metodično usustavljuje urušeni državni aparat, pri čemu ritualizacijadvorskog ceremonijala nije tek isprazna gesta, već snažna polugamoći. Poluga kojom se on imaginativno i vješto služi. .

Gradeći sakralizirani carski kult Dioklecijan se nastavlja na prethodnike,Domicijana i Aurelijana koji prvi uvode orijentalne elemente u rimskidvorski protokol: prerogative "Dominus et Deus" (Gospodar i Bog), alii tipične istočnjačke vladarske insignije kao što je diadema, svilenatraka s dragim kamenjem iz koje će se kasnije razviti kruna. .

Orijentalno-helenistički, poglavito Perzijski utjecaji očituju se i u drugimmanifestacijama carskoga dostojanstva. Izrazita raskoš kojim seokružuje, monumentalna arhitektura, ali prije svega ceremonijal dijelompreuzet iz vjerskih obreda, vid je slojevitog narativa u kojemu, unatočsvojoj asketskoj prirodi, Dioklecijan stvara sliku o sebi, tj. vladaru kaoinstituciji.

Jupiteru, bože - uzviknuo je koščatidomestik uzdižući gladij s kojeg

se cijedila krv njegova suparnika- učini da naše spathe i haste

nikada ne promaše cilj!

Golemo klatno povijesti nadglavama mnoštva koje se toga

dana 284. godine okupilo na brduponad Nikomedije, na tren je

zastalo u spregnutoj tišini... aonda, jedva čujni žamor u

munjevitom crescendu prerastau huk.

Topot u bezglasnoj prašinipodiže oblak nad sprženom

zemljom. Zveket mjedi i brutalnogželjeza. Borbeni stroj vrije. Pjeva.Poput grmljavine prolama se iz

grla tvrdih ratnika:

"U slavu blistavog Sunca!"

Jedan od njih iz kaliga se vinuodo trona. Vojska je izabrala novoga

cara.

PE

RIS

TIL

-p

ozo

rnic

au

vre

me

nu

Tonči Pleština

Tako se umjesto do tada uobičajenog glenuflectiona, muževnogpozdravnog priklona na koljeno, caru sada pristupa kao božanstvu uritualu adoracije purpura: u posvećenoj dvorani i potpunoj tišini sdlanovima zastrtim velom, uz poljubac grimiznom carskom skutu štoje iskaz posebne milosti za odabrane, dok je za niže rangirane podanikerezervirana proksineza, prostiranje ničice pred Dominusom, s licemuprtim u tlo.

***Nakon dvadeset godina vladavine, dosljedno provodeći ideju tetrarhijeDioklecijan abdicira na istom onom mjestu gdje je proglašen za cara.Ponovo teatralnom gestom, pred svojim nepobjedivim legijama polažegrimizni plašt na žrtvenik pred Jupiterovim kipom, da bi se zatim (sadakao svojevrsna siva eminencija), po svemu sudeći s tek neznatnopojednostavljenim dvorskim cermonijalom, povukao u rezidenciju kojuje dao sagraditi u rodnome kraju, u Aspalathosu kraj Salone. .

Perimetrom tipičnim za rimski kastrum, ova hibridna građevina, uz svedokazane i pretpostavljene utilitarne sadržaje, prostorno je organiziranakao ritualno-ceremonijalni objekt s Peristilom i Protironom kaootvorenim prizorištem - mjestom štovanja carskoga kulta kroz ritualeadventusa, triumfalnog prilaza carske povorke, i epifanije, javnogukazivanja obogotvorene osobe cara.

Povijesna vrela ne bilježe događaje u palači Dioklecijanova doba, patako ni posebne glazbene izvedbe. O glazbenom ukusu i nagnućimasamoga Dioklecijana neznamo ništa i možemo samo nagađati uz velikudozu domišljanja, no znajući da je u Rimu instrumentalna pratnja bilanedjeljiva od javnih priredbi, posebno državnih, vojnih i vjerskihceremonijala, nije teško prizvati zvučnu sliku s potmulom grmljavinomudaraljki nad kojom sijevaju reski lituusi, tube i buccine... dok Peristiloživljava kao fantazmagorična mizanscena s diviniziranim Augustomu glavnoj ulozi.

Može li jedan klavirski recital parirati ovom antičkom spektaklu? Teško.Ali zasigurno može prizvati "duhove iz kamena", fluidne i plahe, i bašzato tako dragocjene u jednom trivijaliziranom vremenu. .

Charles-Luis Clérisseau, PeristilDioklecijanove palače, 1757. (Sankt-Peterburg, Muzej Ermitaž)

Peristil (grč. peristylon - lat.peristylum; slobodni prostor / trguokviren stupovima), premadostupnim analogijama u antičkodoba nazivao se Salutatorium,mjesto službenog prijema.Iako ga stariji istraživači vide kaootvorenu baziliku (basilicaforensis), a neki i kao hipetralnihram, Peristil morfološki pripadaulici. Čini ga južni, kraći krak carda,glavne poprečne komunikacijskeosi kojom se od triumfalnihsjevernih vrata pristupa carskimodajama. Flankiran dvjemaarkaturama on ujedno dijelisakralni sklop Dioklecijanovepalače na istočni i zapadnitemenos s mauzolejem i trimahramovima. Prema jugu prostorje zatvoren Protironom, koji jeujedno i središnji arhitektonskibiljeg palače. U ovojmonumentalnoj kompozicijiuklopljen je glavni portalrezidencijalnog sklopa, s tribinomnamijenjenom dvorskomceremonijalu, nad kojom nošenčetirima korintskim stupovima stojiprofilirani zabat s karakterističnim"sirijskim lukom" i kvadrigom,četveropregom kao simbolomtetrarhije.

4-5

Etnografski muzej

14.8.2018. / 20.00 h

> W. A. Mozart:

Fantazija u d-molu, K. 397> Franz Liszt:

- Godine hodočašća, Treća godina S. 163 - Čempresima vile d'Este II: žalopojka, u e-molu - Fontane vile d'Este, u Fis-duru> Frédéric Chopin:

Rondo u c-molu, op. 1 Mazurke, op. 30> Dmitrij Šostakovič:

Preludij i fuga u d-molu, op. 87> Robert Schumann:

- Arabeska u C-duru, op. 18 - Simfonijske etide op. 13 i op. post

Sviračke sposobnosti W. A. Mozarta (1756.-1791.) očaravale suEuropu još dok je kao čudo od djeteta putovao Europom i nastupaopred kraljevima i prinčevima toga doba. U Beč se preselio 1781.,postavši uskoro najistaknutijim virtuozom Beča, koji je nazivaoKlavierland - Zemlja klavira, da bi se do kraja svog kratko života istaknuokao vodeći virtuoz svoga doba.Od samih svojih početaka, Mozart je improvizirao, isprva na čembalu,a kasnije na fortepianu. Improvizacijski karakter sadržan je i u njegovimfantazijama. Fantazija u d-molu, K. 397, potječe najvjerojatnije iz 1782.godine. Skladba je vjerojatno isprva i bila neka vrsta improvizacije,uvoda u neku sonatu, na što upućuje početni Andante koji se sastojiod niza arpeggia. Prvi dio sastoji se od tri fraze u d-molu, smelankoličnom temom obilježenom karakterističnim uzlaznim i silaznimappoggiaturama, dok Allegretto, sa živahnom melodijom, prelazi u D-dur. Neobična forma, ritamska raznorodnost i česta mijenjanja tempa,te neobičan karakter, čine ovu fantaziju jednom od najintrigantnijihMozartovih skladbi. Mozart ju je ostavio nedovršenom, a originalni jerukopis izgubljen. Postoje različita rješenja kraja kompozicije, kojipijanisti nerijetko sami skladaju, odnosno improviziraju.

Jedan od tvoraca romantizma i najvećih inovatora, koji je u svojimskladbama otkrivao nove smjerove imaginacije i uvodio mnoge nove

Yury Martynov pripada međunajzanimljivije i najsvestranije ruske

glazbenike današnjice, čije suizvedbe kombinacija najbolje

tradicije ruske i zapadnoevropskepijanističke škole s jedinstvenom

osobnošću. Svira podjednakoklavir, čembalo, klavikord i orgulje,i kao malo tko danas u svijetu, sistom predanošću izvodi glazbu

različitih stilskih razdoblja.Na Posebnoj glazbenoj školi

Moskovskog državnogkonzervatorija P. I. Čajkovski, YuryMartynov završio je glasovir kod

profesora S. L. Dijoura i teorijuglazbe kod profesora Y. N.

Kholopova, nakon čega je na istomkonzervatoriju, uz posebne

pohvale, diplomirao klavir kodprofesora M. S. Voskresenskog

i orgulje kod A. A. Parshina. Godine1993.-1994. Yury Martynov

usavršavao se u Francuskoj kodprofesora I. Wjuniskog, na odjelu

za čembalo i basso continuoVisoke glazbene škole Jean -

Wiener u Bobignyju, te naKonzervatoriju Claude Debussy uParizu. Na obje je diplomirao sa

zlatnim medaljama.Od 1989. nastupa solistički i

komorno u najboljim koncertnimdvoranama Rusije , ZND-a , umnogim zemljama Europe , u

SAD-u i Japanu . Sudjelovao je namnogim prestižnim festivalima uRusiji i inozemstvu, među kojimasu: Večeri Svjastoslava Richtera

u Moskvi , MozartFest uWürzburgu, Sanssouci festivalu uPotsdamu, Glazbenom festivalu uRheingauu, festivalu Raritäten derKlaviermusik u Husumu, Festivalurane glazbe u Sankt Peterburgu,

festivalu suvremene glazbeMoskovska jesen, Danima rane

glazbe u Kölnu, baroknomfestivalu BRQ Vantaa i mnogim

drugima.

Među njegovim partnerima napozornici spomenimo samo neke:

A. Lyubimov ,M. Brunello,N. Gutman,

S. Sondeckis,

YU

RY

MA

RT

YN

OV

kla

vir,

Ru

P. Schreier, S. Kuijken, B. Tevlin,A. Rudina, D. Liss, M. Inoue, B.Kelemen. Godine 2000., zajednos D. Sokolovom i S. Filchenkom,osnovao je Playel trio (od 2006.violinist u triju je V. Pessin).Yury Martynov je laureatmeđunarodnih natjecanja kao štosu: Maria Canals u Barceloni (prvanagrada), Ennio Porrino uCagliariju (prva nagrada),Umjetničko natjecanje u Epinalu(druga nagrada), Međunarodnognatjecanja Mozart u Salzburgu(prva nagrada).Yury Martynov objavio je niz cdizdanja sa skladbama ruskog imeđunarodnog repertoara, međukojima su transkripcije za klavirčetiriju Beethovenovih simfonija.Njegove snimke recenzirane su unajprestižnijim časopisima, a zasnimke Mozartovih skladbi za klavirčetveroručno, s AlexeijemLubimovim, nagrađen jenagradom Diapason d'Or. Albums izvedbama Beethovenovih iLisztovih skladbi dobiva nagraduBBC Music Magazinea i časopisaClassica.

tehničke ideje, glazbeni mislilac velike dubine, koji je prošao životni istvaralački put od ekstrovertne zvijezde koncertnih pozornica, do zrele,introspektivne duhovnosti, Franz Liszt (1811.-1886.), ostavlja iza sebeopus, koji je jedan od najblistavijih, ali ujedno i najdalekosežnijih inajosebujnijih u devetnaestom stoljeću. On i Chopin, kao dvije stranemedalje pijanizma devetnaestog stoljeća, otkrivali su dubine umjetnostiklavira, koja će u Lisztovom opusu neke od svojih najvećih vrhunacadoseći u skladbama triju zbirki Années de pélerinage (Godinehodočašća), od kojih prve dvije nastaju od 1835.-1839., u Švicarskoji Italiji, dok je živio s Marie d'Agoult, kada je dosegao i vrhunacpijanističke karijere. Treća knjiga nastaje gotovo četrdeset godinakasnije, nakon što se Liszt skoro sasvim povukao iz javnog života iposvetio duhovnosti i vjeri. Sada u Rimu, stanujući u Villi d'Este, kodprijatelja, kardinala Hohenlohea, nastaju skladbe, koje, kako piše upismu grofici von Meyendorff, "nisu prikladne za salone i nisu nimalozabavne, pa čak ni sanjarski ugodne." Istina, skladbe iz ove Trećegodine hodočašća na repertoar stižu tek krajem 20. stoljeća, uz nekeiznimke. Dvije skladbe Čempresima ville d'Este I i II (Aux cyprés de laVilla d'Este I, II), nose tegobnu atmosferu, nadahnute čempresima kojiokružuju Villu d'Este, koji za Liszta simboliziraju gubitak i tugovanje.Naziva ih Žalopojkama (Thrénodies). U drugoj od ovih skladbiprepoznaje se akord poznat kao Tristanov akord (premda ga je Lisztkoristio puno prije Wagnera), odjekujući žalobnim, upitnim tonom, kojise razrješava u nizu fortissimo akorda i utješnoj melodiji, koja zvučipoput dalekog obećanja, prije negoli se akord opet vrati poput potmulogpitanja za kraj. Odmah nakon Čempresa, četvrta je u ciklusu Trećegodine hodočašća skladba Fontane Ville d'Este, (Les jeux d'eaux á laVille d'Este). Ova impresionistička skladba nizom kristalnih, blistavihklavirskih figura dočarava čaroliju vode u fontanama, kojoj Liszt pridajei duhovnu poruku uz 144. takt, mirnu melodiju uz koju upisuje citat izBiblije o vodi života, Sed aqua quam ego dabo ei, fiet in eo fons aquaesalientis in vitam aeternam.

Po ocu Francuz (otac Nicolas, koji je promijenio ime u Mikołaj, djecine otkriva svoje francusko podrijetlo), po majci Poljak, Frédéric Chopin(1810.-1849.) provodi prvih dvadeset godina života u Poljskoj, anarednih dvadeset u Francuskoj, noseći u nasljeđu urođenu dualnost,poljska nacionalna obilježja i francusku profinjenu eleganciju, koji ćese sretno spojiti u jednom od najutjecajnijih pijanističkih opusa upovijesti. Njegova moderna tehnika i stil, nove boje, hrabre harmonije i niz drugih izražajnih sredstava, sadržanih u skladbama za klavir,smjestit će ga u sam vrh panteona velikih skladatelja. Prva kompozicijakoju je objavio s petnaest godina bila je Rondo u c-molu, op. 1, dok jejoš bio student Józefa Elsnera u Varšavi. Iako je budući Chopinov stilovdje još uvijek slabo prepoznatljiv, njegova melodija, koja sadrži neštood opernog Rossinijevog stila, već je utkana unutar klavirskog sloga,a briljantni stil daje naslutiti njegov skori razvoj.Mazurke su tokom čitavog Chopinova života imale posebno mjesto.U njima je izražavao svoje najdublje, najintimnije osjećaje, više negou drugim kompozicijama. Skladao ih je ukupno šezdeset dvije, pridajućiovom seoskom plesu paletu najrazličitijih osjećaja, izražavajući u ritmumazurke sve, od melankolije do veselja, čemu je pogodovala i samapriroda tog plesa, s naglim promjenama raspoloženja. Prva mazurkau c-molu, od četiri Mazurke, op. 30, objavljene 1837., odlikuje sebogatom harmonijom i zaigranom, rustikalnom melodijom, s nizomaccacciatura i naglascima druge dobe. Dinamički obrati, kao i kontrastiraspoloženja, između tragičnog i optimističnog, ono su na čemu jegrađena dramatika druge mazurke u h-molu, dok treća u Des-duru,zbog svojih punktiranih ritmova i melodije u paralelnim tercama, odišeciganskim ozračjem. U četvrtoj mazurki skladanoj u cis-molu, osjećase u nizu karakteristika srodnost sa trima prethodnima iz opusa, doksrednji dio donosi melodiju izrazito poljskih nacionalnih obilježja.

Jedan od najvećih umjetničkih kompromisa u povijesti glazbe označioje život i stvaralaštvo Dimitrija Šostakoviča (1906.-1975.). Živeći urepresivnoj atmosferi sovjetskoga društva, Šostakovič nije imao punoizbora, nego prilagoditi se zahtjevima politike i odgovoriti na zahtjeveograničenog ukusa političara, a pritom nastojati ostati iskren i dosljedanbarem nekim vlastitim umjetničkim težnjama. Kakva je to unutarnjaborba bila, i koliko je diplomatskih napora bilo potrebno da bi opstaopod budnim okom države koja je pratila svaki njegov potez, možemosamo zamišljati. Niz djela ležao je u njegovom radnom stolu, nakon

6-7

što su neka proglašena nepodobnima. Među njegovim najiskrenijimi najhrabrijim svjedočanstvima vlastite estetike, koja je podastrosovjetskoj javnosti, bila su Dvadeset četiri preludija i fuge, op. 87,nastala u kratkom periodu, od listopada 1950. do veljače 1951. Izveoih je pred Udruženjem skladatelja, koje ga je netom prije osudilo kaoglazbenog formalista. Odabir preludija i fuga, formi tako karakterističnihza glazbu Zapada i tako atipičnih u ruskoj glazbi, bio je odgovorUdruženju, koji je izazvao novu kontroverzu. Posljednji par u ciklusu,Preludij i fuga u d-molu, najmasivniji je od svih i otvoreno herojskogtona. Preludij ima ozračje sarabande, ozbiljnog, veličanstvenog tona,a fuga donosi kompleksan zaplet. Druga tema preludija, maestoso, jeujedno prva tema fuge. Pri kraju njenog razvoja, skladatelj uvodi drugutemu, građenu na pomacima malih sekunda, nad neumornim basom,vodeći zgušnjavanju i ubrzavanju tempa, da bi se na vrhuncu njezinograzvoja vratila prva tema, u obliku basa. Dvostruka fuga doživljavamonumentalan zaključak, koji je ujedno i zaključak cijelog ciklusa.

Stvaralaštvo za klavir Roberta Schumanna (1810.-1856.) često sesmatra najpotpunijim i najboljim dijelom njegova opusa, koji ujednoidealno pokazuje sva lica njegove strastvene, romantične naravi.Arabeska u C-duru, op. 18, nepretenciozno djelo nastalo kada jeskladatelju bilo dvadeset devet godina, već pokazuje bogato i sadržajnoSchumannovo tretiranje klavira. Prva tema povija se među zanimljivimtkanjem različito variranog sloga klavira, unatoč lepršavom karakterunoseći dublje osjećaje čežnje i strasti, koje će se razbuktati u srednjemodjeljku.

Simfonijske etide op. 13 i op. posth Schumann počinje skladati 1834.godine, na temu baruna von Frickena, skrbnika Ernestine von Frickenkojom je u to vrijeme bio zaručen. Etide su isprva zamišljene kao nizvarijacija na tu temu (bilo ih je isprva šesnaest, od kojih će Schumannobjaviti jedanaest, da bi dvanaesta varijacija, u prvom izdanju Dvanaestsimfonijskih etida iz 1837., bila na melodiju Heinricha Marschnera,romancu Ponosna Engleska, iz opere Templar i Židovka, s obzirom daje skladbu posvetio engleskom pijanistu Williamu S. Bennettu). Varijacijeimaju niz poveznica sa Schumannovim životom, Ernestinom, kao iFlorestanom i Euzebijem, fikcionalnim Schumannovim likovima kojipredstavljaju dvije suprotne strane njegove osobnosti (kasnije ćeFlorestan i Euzebije imati ulogu u opusu 6, Davidsbündlertänze). NakonSchumannove smrti Johannes Brahms objavljuje i pet dotadneobjavljenih etida, koje se često sviraju unutar ciklusa, kao op. posth.Kompleksnost i bogatstvo boja u ovim etidama, polifona slojevitost izvučnost koja se može usporediti s orkestrom, ono su zbog čega nosepridjev simfonijske. Ovaj krunski opus Schumanna za klavir pripadaujedno i nekima od najzahtjevnijih i tehnički najtežih djela cjelokupnepijanističke literature. (Z. M.)

IZDAVAŠTVOPRODUKCIJAORGANIZACIJA

Zagreb • Baruna Trenka 5 • 01/4825-360 • [email protected]

8-9

Etnografski muzej

15.8.2018. / 20.00 h

> J. S. Bach

Talijanski koncert u F-duru, BWV 971

> P. I. Čajkovski:

Godišnja doba, op. 37b (Siječanj - Kod ognjišta; Veljača - Karneval; Ožujak - Ševina pjesma; Travanj - Visibaba; Svibanj - Svibanjske noći; Lipanj - Barkarola; Srpanj - Pjesma žeteoca; Kolovoz - Žetva; Rujan - Lov; Listopad - Jesenja pjesma; Studeni - Troika; Prosinac - Božić)

> J. S. Bach

Kromatska fantazija i fuga u d-molu, BWV 903

Talijanska glazba, ne samo operna, nego i instrumentalna, imala jeu 18. stoljeću prvenstvo, i bila utjecajna i na cijeni u drugim zemljama,pa čak i u Francuskoj, u kojoj je antagonizam između francuske italijanske glazbe trajao stoljećima. Pisati u talijanskom ili francuskomstilu, značilo je postići vrhunsko umijeće i biti u skladu s trendovima.Njemačka glazba, nasuprot tome, nije bila moderna u drugim zemljama,osim u samoj Njemačkoj. Johann Sebastian Bach (1685.-1750.) takonije bio poznat izvan Njemačke, dok je on sam jako dobro poznavaoglazbu talijanskih skladatelja, učeći o tom stilu tako što je transkribiraoskladbe Vivaldija, Corellija i drugih. U Njemačkoj je njegov stil čestobio ocjenjivan kao težak, tust, nedovoljno prirodan i ugodan, ali kadaje napisao Talijanski koncert u F-duru, BWV 971, odnosno izvornoConcerto nach Italienichen Gusto (Koncert po talijanskom ukusu),pohvale su bile brojne. Blizak ležernijem, melodijskom razmišljanjuTalijana, ovaj koncert prvi put tiskan 1735., napisan je za solističkičembalo s dva manuala i namijenjen ljubiteljima glazbe kao tehničkavježba i razonoda, kako stoji u predgovoru. Dvomanualni čembalodavao je priliku za kontrast između tuttija - odnosno dijelova kojiimitiraju orkestar, i onih koji imitiraju solista. Bach ipak tu razliku neprovodi strogo, premda naznačuje dinamike, katkad različite i u

IGO

RL

AZ

KO

kla

vir,

Ru

-Fr

Priznati ruski pijanist i pedagog,Igor Lazko (1949.) rođen je u

Sankt Peterburgu u obiteljiglazbenika kroz niz generacija.

Njegov talent prepoznat je zarana,te je u dobi od šest godina upisaoKonzervatorij Rimksi-Korsakov, sPavelom Serbrjakovim i Sofijom

Lekhovitskajom. Od dječačke dobibio je fasciniran sviranjem GlennaGoulda, kojega je čuo na njegovojruskoj turneji, i kojemu će u zreloj

dobi posvetiti niz koncerata. Sčetrenaest godina osvaja kao

najmlađi dotadašnji laureatMeđunarodno glazbeno natjecanje

Johanna Sebastiana Bacha uLepizigu. U Moskvi na

Konzervatoriju Čajkovskistudira klasi Jakova Zaka,

tijekom studija osvojivši niz prvihnagrada na različitim natjecanjima.Poznati dirigent Juri Temirkanov

poziva ga kao solista uzLenjingradsku filharmoniju, nakon

čega slijedi bogata solističkakarijera u Sovjetskom savezu, kao

i komorni nastupi s AleksejemLazkom i Mirom Lvovnom

Furer-Lazko.Od 1978. do 1992. djeluje kao

profesor na Sveučilištu uBeogradu, u to vrijeme snimajućidjela Bacha (šest Partita, Goldberg

varijacije) i Čajkovskog, tenastupajući na nizu zapamćenihkoncerata, među kojima i onom

u spomen na Glenna Goulda kojije proglašen najboljim koncertom

tamošnje sezone 1982.-1983.Od 1992. Živi u Parizu, te

postaje profesorklavira na

slavnoj ScholaCantorum te

na Nacionalnoj

glazbenoj školi u Parizu, kao i naRuskom konzervatoriju AleksandarSkrjabin u Parizu. Održava diljemsvijeta brojne majstorske tečajeve.Predsjednik je Međunarodnogpijanističkog natjecanja NikolajRubinstein i osnivač i predsjednikMeđunarodnog natjecanja Ruskogkonzervatorija Aleksandar Skrjabinu Parizu.

Tijekom karijere nastupio je nanebrojenim koncertima iturnejama diljem svijeta, surađujućis poznatim umjetnicima, kao štosu dirigenti Juri Temirkanov,Mariss Jansons, VladislavChernushenko i Valerij Gergiev,kao i s nizom svjetski poznatihorkestara. Pijanist je u TrijuMendelssohn, zajedno sviolinistom Alexandreom Stajicemi violončelistom DorelomFodoreanuom.

pojedinoj ruci, te uspijeva dočarati dijalog između concertina i ripienakao u standardnom koncertu. Početna optimistična fraza ponavlja seodmah i na dominanti, a sljedeću temu - solistički dio s ukrašenommelodijom svira desna ruka, koja uglavnom uvijek preuzima ulogusolista. Srednji spori stavak pisan je poput polagane arije, smnogobrojnim upisanim ukrasima koji dodatno omekšavaju melodijskuliniju. Posljednji stavak je nevjerojatno energičan, izgrađen na brzimpasažama koje proizlaze iz ljestvice F-dura, temeljen uglavnom na dvijeosnovne harmonije, tonici i dominanti. Stavak protječe u radosnom,pokretljivom tempu, dok se odvijaju čudesne polifone transformacijeteme, u augmentaciji, diminuciji, retrogradno i inverzno, koje velikimajstor kontrapunkta piše s neosjetnom lakoćom, postižućispektakularan efekt.Kromatska fantazija i fuga u d-molu, BWV 903, u verziji kakvu danaspoznajemo, potječe iz vremena oko 1720. godine, kada je Bach živiou Cöthenu. Prva verzija nastaje nešto ranije, a revidirana je iz 1730,nakon što se preselio u Leipzig. Kromatika je osnovna karakteristikaskladbe, javljajući se u kromatskim akordima, punima disonanci,posebno smanjenih septima, odnosno smanjenih septakorda koji senižu po polustepenima. Akordi se nižu u arpeggima, slobodno, poputrecitativa, naizgled bez kontrole i vođeni strastima, u maniriimprovizacije. Tema veličanstvene fuge je građena na kromatskimuzlaznim nizovima, od čega se tvori slojevito polifono tkivo, punovišestrukih dijaloga i nadovezivanja.

Godišnja doba, op. 37b pripadaju nizu manjih skladbi za solističkiklavir velikog ruskog romantičara, Petra Iljiča Čajkovskog (1840.-1893.), koji je u svom stvaralaštvu vrlo originalnim i osobnim stilom,spojio zapadnjačku i rusku glazbenu tradiciju. U nizu njegovih manjihskladbi za klavir solo je i ovaj omiljeni ciklus od dvanaest kratkihkompozicija. Piše ga po narudžbi novinskog urednika Nikolaja Bernarda.Namijenjene široj publici, skladbe nazvane po mjesecima u godini is podnaslovima i kratkim stihom koji određuje karakter skladbe, uprvom redu karakterizira snažno dočarano raspoloženje, a tehničkizahtjevi, koji nisu nužno zanemarivi, bili su prihvatljivi i za amaterskepijaniste, koji su skladbe mogli pronaći objavljene u listu Nouvellist.Sve skladbe bile su objavljene do svibnja 1776. godine. Neki od komadasu i danas izrazito popularni. Listopad - Jesenja pjesma nepretenciozanje i dirljiv glazbeni opis melankolije, s upečatljivom uporabom "kašnjenja"sinkopiranog ritma. Osvježenje gotovo prozne melodije uz ukrase nalikptičjem pjevušenju nosi Ožujak - Ševina pjesma, koja djeluje gotovopoput improvizacije. Zaljuljani ritam određuje stavak Lipanj -Barkarola,kao i prozračna uzlazna linija koja opisuje meke intervalske meandrei ostaje u okrilju blago melankoličnog g-mola. Živahno žuborenjetrodijelnog ritma u komadu Travanj - Visibaba, zajedno s mekomuporabom staccato artikulacija donosi osjećaj buđenja prirode i prvogcvijeća koje proviruje iz dugih zimskih snjegova Rusije. U Studenom-Troika Čajkovski priziva tipično ruska zvona sa saonica, a u Prosincu- Božić sklada elegantni valcer koji podsjeća na one iz njegovih opera.Siječanj - Kod ognjišta očito je bio vrlo drag Čajkovskom, jer je okoteme ovog stavka izgradio Scenu s pismom Tatjane u Evgeniju Onjeginu.Veljača - Karneval je ekstrovertnijeg karaktera, podsjećajući na zvukeharmonike uličnih svirača. Svibanj - Svibanjske noći, stavak mladenačkezaigranosti, priziva bijele noći Sankt Peterburga, dok je Srpanj - Pjesmažeteoca radosna, ekstrovertna sličica iz seoskog života. Kolovoz - Žetvaprati prethodnu skladbu, brze, zaigrane pratnje koja kao da opisuježurbu i optimizam žetve. Poziv roga javlja se u još jednom vedromstavku, Rujan - Lov. (Z. M.)

10-11

Etnografski muzej

16.8.2018. / 20.00 h

> Claude Debussy

Sanjarenje

> Robert Schumann

Fantazija u C-duru, op. 17

> Frédéric Chopin

Dvanaest etida, op. 25

AL

JO

©A

JU

RIN

IΔk

lavi

r, H

r

"Svirao je na kvalitetnom iposebnom instrumentu, klaviru

marke Pleyel Svetislava Stančića,mekanog i baršunastog tona,

idealnog za Chopinovu glazbu.A veliko umijeće, muzikalnost,

osjećajnost, zrelost i temperamentmladog pijanista došlo je do punog

izražaja upravo na tominstrumentu, pruživši jedinstven

doživljaj. Publika je Aljošu Jurinićadočekala, pratila i ispratila obiljem

pljeska i ovacija, na krajuskandirajući na nogama…" (VišnjaPožgaj, 28. 10. 2015., KLASIKA.hr)

Ušavši među deset finalistaMeđunarodnog Chopinovog

pijanističkog natjecanja u Varšavi2015., Aljoša Jurinić ulazi među

svjetsku pijanističku elitu.Uspjehom na tom možda i

najvažnijem svjetskompijanističkom natjecanju, kakav

dotad nije ostvario nijedan drugihrvatski pijanist, Aljoša Jurinićotvorio je vrata međunarodnoj

solističkoj karijeri.Rođen u Zagrebu 1989. godine,

Aljoša Jurinić, nakon prvotnihlekcija na sintesajzeru, upisao je

Glazbenu školu Pavla Markovca urazredu prof. Jasne

Reba, a diplomirao je na Muzičkojakademiji u Zagrebu u razredu

Rubena Dalibaltayana. Potom jedvije godine proveo na Sveučilištu

za glazbu i izvođačkuumjetnost u Beču u

klasi prof. Noela Floresa. Nakontoga tri godine usavršava

se na Glazbenoj školi u Fiesoleu uItaliji kod glasovite pedagoginje

Eliso Virsaladze. Trenutačnopohađa pijanistički program

najvišeg stupnja poslijediplomskekoncertne izobrazbe, program

Konzertexamen na Visokoj školiza glazbu Franz Liszt u Wiemaru.

Šira međunarodna javnostprepoznala ga je nakon što je2012. pobijedio na uglednom

pijanističkom Natjecanju RobertSchumann u skladateljevu

rodnom graduZwickauu. Istegodine osvajaMeđunarodno

Jedan od najutjecajnijih skladatelja kasnog 19. i početka 20. stoljeća,Claude Debussy (1862.-1918.), stvara opus naglašeno osobnog izraza,u kojemu se na jedinstven način spajaju modernizam i senzualnost.Smatra ga se prvim važnim predstavnikom glazbenog impresionizma,čije je primjenjivanje netradicionalnih ljestvica i tonskih struktura bilovažno za mnoge buduće skladatelje. Zrelom razdoblju pripada najvećidio njegova stvaralaštva za klavir, poput dviju utjecajnih zbirki preludija.Jedno rano djelce, minijatura R?verie (Sanjarenje), međutim već otkrivagotovo sve značajke Debussyjeva klavirskog sloga, njegoveprepoznatljive boje i glazbene ideje. Nastalo između 1880. i 1884.godine, ono predstavlja zametak Debussyjeva impresionističkog jezika- s modalnom pratnjom na početku, iz koje izrasta jednostavna, sanjarska melodija, koja kao da je slobodna od zakona mjere i ritma,noseći kvalitetu lakoće i eteričnosti, koju podržavaju razlomljeni akordiu pratnji, građeni s karakterističnim intervalima septima, nona i sekundi.I u životu i u glazbi Robert Schumann (1810.-1856.) bio je tipičniromantičar. Svestran i izvrsnog obrazovanja, sin izdavača i pisca izZwickaua, Schumann od djetinjstva gaji dvije ljubavi - prema glazbi iprema književnosti. Nakon smrti oca, koji ga je poticao u njegovimglazbenim interesima, uspijeva od majke dobiti pristanak da studiraglazbu kod priznatog pedagoga klavira, Friedricha Wiecka. U mnogomeće susret s obitelji Wieck biti sudbonosan za Schumanna, posebno sakćerkom Clarom, koju će upoznati dok je još bila mala djevojčica oddevet godina, da bi se godinama kasnije između njih rodila ljubav.Jedno od najveličanstvenijih njegovih djela, Fantazija za klavir u C-duru, op. 17, nastaje kao plod očaja kada je bio rastavljen od Clare,početkom 1836. Skladba koja je tada nosila naziv Ruševine, postatće prvim stavkom Fantazije. Iste godine dovršava i naredna dva stavkakompozicije, nazvana Tropheen (Trofeji) i Palmen (Palme), te cijeluskladbu namjenjuje u dobrotvorne svrhe, za podizanje spomenikaBeethovenu u Bonnu. Kasnije mijenja nazive stavaka, kao i naziv samekompozicije, da bi do danas ostala poznata pod nazivom Fantazija,koji odgovara rapsodičnoj formi prvoga stavka, amalgamiranoj sasonatnim oblikom, što čini neobičnu, iznenađujuću kombinaciju, pununapetosti i uzbuđenja. Uzor je možda imao u Beethovenovim sonatama

12-13

iz opusa 27, koje su u nazivu imale quasi una fanasia. To ne čudi,sobzirom da je djelo skladano za Beethovena i čija glazbena misao -odnosno Schumannova glazbena aluzija na Beethovenovu posljednjupjesmu, An die ferne Geliebte (Dalekoj dragoj), na početku kode prvogstavka, Adagio, ujedno odavanje počasti Beethovenu i izraz čežnjeprema Clari, od koje će biti razdvojen još dugo vrijeme. Poruka Claribila je sadržana i u citatu koji je umetnuo na početku skladbe, ulomkuiz pjesme Friedricha Schlegela, u kojem se obraća onoj koja "slušapotajno, tihi, dugi ton, koji odjekuje kroz tonove živopisnog zemaljskogsna".

Etide su kod Frédérica Chopina (1810.-1849.) puno više od studijapijanističke tehnike: one su u središtu Chopinova veličanstvenogpijanističkog stvaralaštva, koje eteričnošću, delikatnošću i nježnošću,te skladateljevim naprednim smislom za harmoniju i intuitivnimpronicanjem u glazbeni oblik, utjelovljuje samu srž romantizma.Početkom tridesetih godina 19. stoljeća Chopin je stekao slavu kaoizvođač, ali je počeo izbjegavati velike javne koncerte, nastupajući poprivatnim salonima, a njegovi su nastupi nosili ozračje intimnosti iekskluzivnosti. U to vrijeme poseže za intimnijim žanrovima, poputmazurki, nokturna, etida i valcera, nalazeći u njima idealan medij zasvoj rafinirani pijanistički i skladateljski stil.

Etide su neka vrsta radionice Chopinove pijanističke tehnike - u njimaistražuje nove figure, položaje ruku, prstiju, te razrađuje nove teksture,zamagljujući granice između melodije, harmonije i figuracije, odnosnoizmeđu glavne dionice i pratnje.

Ukupno 27 Chopinovih etida objavljeno je u tri niza tijekom tridesetihgodina 19. stoljeća, po dvanaest u opusima 10 i 25, te tri etide bezoznake opusa. Zbog različitih specifičnosti, one su nerijetko dobivalenadimke, po kojima su postale opće poznate (primjerice Revolucionarnaetida, Tristesse, L'Adieu itd.). Etide op. 25 nastaju u razdoblju između1832. i 1836. Prvu etidu u As-duru Schumann je opisao kao "pjesmu,a ne studiju", smišljajući naziv za nju Eolska harfa. Navodno je Chopinjednom učeniku rekao da dok svira zamišlja malog pastira koji seskriva u špilji - odatle drugi naziv za ovu etidu: Mali pastir. Druga etidau f-molu, jednako poput prve, koristi sredstva poliritma, a zbogkonstantnog zujanja brzih triola njen je nadimak Pčele. Treća, u F-duru, zvana Konjanik, pisana je u galopirajućem ritmu, dok je Četvrtau a-molu obilježena staccato akordima u sinkopiranom ritmu. Etidabr. 5 u e-molu dobiva nadimak Kriva nota zbog niza brzih, disonantnihmalih sekunda. Brzi pomak u tercama dominira Šestom etidom u gis-molu, zbog čega i njezin jednostavni nadimak - Terce. Etida br. 7 u cis-molu izdvaja se od drugih, fokusom stavljenim na ljepotu tona i fraziranje,posebno u lijevoj ruci. Njezin nadimak Violončelo aludira na povezanuliniju melodije u lijevoj ruci. Osma etida u Des-duru nosi zahtjevanpomak u sekstama u obje ruke, odakle nadimak Sekste. Deveta -Leptir, u Ges-duru, donosi brzu vedru melodiju, a traje najkraće od svihetida, tek jednu minutu. Br. 9 u h-molu, trodijelne forme, čiji je srednjidio u paralelnom molu, nazvana je Oktave, zbog sviranja u oktavamau obje ruke. Jedanaesta etida u a-molu, koja se ponekad naziva Zimskivjetar, počinje uvodnim taktovima s glavnom melodijom, da bi se uskororazvila u raskošne kaskade, nalete šesnaestinskih figura u desnoj ruci,praćenih skokovima u lijevoj ruci, koje zajednički donose melodijskimaterijal. Posljednja Dvanaesta etida u c-molu građena je na nizuuspinjućih i padajućih arpeggia u šesnaestinskim vrijednostima, nalikvalovima, odakle nadimak ove etide, Ocean. Tema postavljena unutarfiguracija osvijetljena je u nizu različitih harmonijskih kombinacija,vodeći iz uzburkanih molskih predjela prema čvrstom toplom ozračjuzaključnog C-dura. (Z. M.)

pijanističko natjecanje Encore!Shura Cherkassky u Milanu. Potom2014. godine osvajaMeđunarodno natjecanje LucianoLuciani u Cosenzi te Međunarodnopijanističko natjecanje Massarosa.Slijedi spomenuti veliki uspjeh na17. Međunarodnom pijanističkomnatjecanju Fryderyk Chopin uVaršavi. Godine 2016. laureat jeNatjecanja kraljice Elizabete uBruxellesu, gdje osvaja petomjesto. Aljoša Jurinić dobitnik jesvih vodećih nagrada za mladeglazbenike u Hrvatskoj, od kojihse ističu Mladi glazbenik godinepo izboru Zagrebačke filharmonije2012. godine i Nagrada IvoVuljević 2010. godine. Pobjednikje Međunarodnog natjecanjamladih glazbenika Ferdo Livadiću Samoboru 2013. te TribineDarko Lukić 2015. godine.

"…dok se kod većine pijanista kojiizvode Chopina slušateljsko uhonerijetko zaustavlja na tome jesuli i u kojoj mjeri uspjeli proraditiškakljiva mjesta, Aljoši Jurinićutehnika služi kao gotovobanalna bagatelle u odnosu nasveukupnost glazbene ideje,obično pomagalo u službi gotovoimpresionističkog sjenčanjatekstura i tkanja dugih melodioznihlinija. (…) …rafiniran i blag dodirtipke u dosluhu s bisernomartikulacijom pasaža; distanciranjeod pomodnih interpretacijskihpravaca, ali i od samoga sebe imogućih vlastitih emotivniheskapada; perfekcionističkotretiranje dinamičkih ploha iprijelaza, osobito područjanestajućih piana; ponad svega -elegancija." (Helena Novak Penga,14. 1. 2015., KLASIKA.hr)

Aljoša Jurinić nastupa solistički iuz pratnju orkestra u zemlji ibrojnim europskim državama tena festivalima: Splitsko ljeto,Osorske glazbene večeri,Zagrebačke ljetne večeri, FestivalPuccini (Torre del Lago), FestivalNohant (Francuska), From Easterto Ascension (Tbilisi), Kijevskeljetne večeri (Ukrajina), SerateMusicali (Milano) i drugima. ULondonu je prvi put nastupio 2007.godine, a u veljači 2015. održaoje prvi recital u njujorškomCarnegie Hallu.

"Što se Chopina kao skladateljatiče - fascinantan je i na prvu, ina drugu, i na desetu, i na stotu,na kojoj ga god razini izvodili,analizirali ili slušali, bit će jednakofascinantan. Njegov je stil takospecifičan da odmah prepoznateda je skladba njegova, makar jenikad prije niste čuli, a osjećaji suizraženi bez suvišnih, površnihkvaliteta, sve je u službi izraza. Ito je ono zbog čega mi je prirastaosrcu odmalena, kada sam na njegaemotivno reagirao, i zbog čegami je blizak danas, kada znamnešto više." (Aljoša Jurinić, izrazgovora s Anom Vidić uGlazbenom vjesniku HDGU-a,2015.)

P E R I S T I LL IVE STREAMC O N C E P T

Pijanistica i skladateljica, NataliaSokolovskaya, rođena je u Rusiji,u obitelji glazbenika, te je već udobi od tri godine počela svirati

klavir i skladati.U prosincu 2005. prvi je put

nastupila u Velikoj dvoraniMoskovskog konzervatorija, kao

solistica sa Simfonijskimorkestrom Moskovskog

konzervatorija, pod ravnanjem A.Levina. Otada je, među ostalim,solistički nastupala s orkestrimaCBCO (Orkestar Kineskog radija),

Sinfónica del Vallés,Sanktpeterburškim državnim

simfonijskim orkestrom Classica,Filharmonijskim orkestrima iz

Harkiva, Jaroslavlja, Astrahana imnogim drugim.

Natalia Sokolovskaya diplomiralaje klavir i kompoziciju naMoskovskom državnom

konzervatoriju 2013. godine, te naKraljevskom koledžu za glazbu u

Londonu 2015. godine.Prvi solistički recital održala je2003., nakon čega su uslijedili

mnogi recitali u Ujedinjenomkraljevstvu, Australiji, Njemačkoj,

Austriji, Francuskoj, Italiji,Španjolskoj, Češkoj,

Tajvanu, Rusiji i Malti.

Natalia Sokolovskaya dobitnica jebrojnih nagrada, među kojima su

prva nagrada na Pijanističkomnatjecanju Mozart (Njemačka,2015.), Pijanističko natjecanje

Nova Coppa (Osimo,2015.),Pijanističko natjecanje Ricardo

Vines (Španjolska, 2013.),Natjecanje Camillo Togni (Italija,

2008.), Međunarodno pijanističkonatjecanje Dudley Yamaha

(Ujedinjeno kraljevstvo, 2014.),kao i treće nagrade na NatjecanjuFerroll (2015.), posebna nagrada

Prvog njemačkog otvorenogpijanističkog natjecanja (2016.) iFestivalska nagrada Piano Loop

Project uHrvatskoj.

Nastupa i ukomornim

Etnografski muzej

17.8.2018. / 20.00 h

> Sergej Rahmanjinov

Prva sonata u d-molu, op. 28

> Joseph Haydn

Sonata u A-duru, Hob. XVI:12

> Carl Philipp Emanuel Bach

Dvanaest varijacija na temu La Folia d'Espagne

> Isaac Albeniz

Serenata, Asturias, dva stavka iz Španjolske suite, op. 47

> Natalia Sokolovskaya

Osam varijacija na Paganinijevu temu

NA

TAL

IAS

OK

OL

OV

SK

AYA

kla

vir,

Ru

-Az

U opusu Sergeja Rahmanjinova (1873.-1943.) klavir ima dominantnuulogu, kako u solističkim skladbama tako i u onima u kojima je diovećeg sastava. U njima je koristio svoje vještine kao pijanist, istražujućisve izražajne mogućnosti ovog instrumenta i odlikujući se jedinstvenimskladateljskim jezikom, snažnim smislom za melodiju i određenommračnom, nostalgičnom crtom koja boji njegovu glazbu.Prva sonata u d-molu, op. 28 nastaje u Dresdenu, u svibnju 1907.godine, gdje se skrasio nakon što je napustio Moskvu i Boljšoj teataru kojemu je dirigirao niz opera u prethodnom razdoblju. Sonata jenastajala istodobno s još dva vrlo različita djela, Drugom simfonijomi nedovršenom operom Monna Vanna.Prvu javnu izvedbu, 17. listopada 1908. Rahmanjinov prepušta prijateljuKonstantinu Igumnovu, otkrivajući mu da su isprva tri stavka Sonatebila nadahnuta Goetheovim Faustom, odnosno likovima Fausta,Margarete i Mefista, slično kao u Lisztovoj Faust Simfoniji. Ovo obimnodjelo briljantne virtuoznosti, skladano je unutar standardne trostavačnesonatne forme, u kojoj Rahmanjinov stvara bujno tkivo tema i motiva,iznoseći ih kroz karakterno različito obojene stavke - faustovskikompleksan Allegro moderato, ženski nježan Lento koji odišeprepoznatljivom melankolijom Rahmanjinovljevih sporih stavaka, teodrješitim završnim Allegro molto, kroz koji provlači svoju fiksnu ideju,Dies irae.

Profiliran u svakom glazbenom žanru, prvi od trojice bečkih klasičara,Joseph Haydn (1732.-1809.), započeo je svoju karijeru u doba kasnoga

14-15

baroka, a završio u osvit romantizma, ostajući do današnjih dana ostajeuzorom stila, skladateljem čija je glazba primjer domišljatosti,originalnosti, elegancije, savršene forme i kompleksnogmotivskog rada, ali i iskrenosti i duboke osjećajnosti. Njegovihšezdesetak sonata, koje su označene Hobokenovom oznakom Hob.XVI, pokazuju razvojnu liniju klasične sonate: od ranih divertimenta ipartita (tek se nakon 1770. počeo služiti terminom sonata), koje jepisao za svoje učenice (većina sonata namijenjena je izvođačicama,učenicama ili prijateljicama), obilježenih galantnih stilom, preko onihnastalih šezdesetih godina 18. stoljeća, u kojima je prisutan tzv."osjećajni stil", pa onih nešto laganijih i popularnijih radova, objavljivanihod 1773. do 1780., sve do kasnih veličanstvenih sonata, koje jenadahnuo bogati zvuk instrumenta Broadwood koji je Haydn upoznaou Londonu. Rana Sonata u A-duru Hob. XVI:12, nastala prije 1767.godine, skladana je kao i druge iz tog razdoblja, još uvijek za čembalo(kasnije će pisati za klavikord i fortepiano). Premda u duru, prva temaAndantea nosi dozu profinjene tuge, da bi se kroz cijeli prvi stavakborili optimizam i suptilna osjećajnost. Odlučnost središnjeg Menueta,razmekšat će blagost Trija u paralelnom a-molu, nakon čega unestrpljivom protoku, s albertinskim basom u pratnji, Finale (Allegretto)vodi vedrom završetku.

Popularna melodija La Folia, zapisana u Španjolskoj u 16. stoljeću, anastala u Portugalu, te česta u Italiji tijekom 17. stoljeća, u nizu skladbiraznih skladatelja, nadahnula je i Dvanaest varijacija na temu La foliad'Espagne najuglednijeg njemačkog skladatelja druge polovice 18.stoljeća, Carla Philippa Emanuela Bacha (1714.-1788.), čija je slava usvoje doba nadmašivala onu njegova oca, Johanna Sebastiana.Varijacije, napisane 1778. godine, obiluju inovativnim zamislima ieksperimentalnim postupcima: niz je to kratkih varijacijaimprovizacijskog karaktera, koje pomalo razgrađuju početnu ideju injezin harmonijski tijek, istražujući izražajne ali i virtuozne domete.Prepoznatlj iv st i l C. P. E. Bacha, koj i odiše snažnomizražajnošću,kontrastima i nemirom, poznat kao emfpindsamer Stil,osjećajni stil, prisutan je i u ovim Varijacijama, bilo sporim, pjevnimpoput pjesama, ili brzim, virtuoznim ulomcima.

Jedan od vodećih skladatelja Španjolske 19. stoljeća, Isaac Albéniz(1860.-1909.), tijekom svojega kratkog života ostvario je karijerupijanističkoga virtuoza, dirigenta i skladatelja, počevši održavati koncertediljem Europe i Južne Amerike još kao dijete. Bio je profiliran skladateljsvoga instrumenta - premda je pisao i u drugim žanrovima, posebnozarzuele i orkestralnu glazbu, najveći dio njegova opusa je pisan zaklavir, a od toga najviše njih salonskoga tipa, namijenjen neformalnojizvedbi. Prizvuk španjolskoga melosa, prisutan kao traženi egzotičnielement već otprije u primjerice francuskoj operi, počeo je i Albéniznaveliko koristiti u svojoj glazbi. Španjolska suita op. 47 rano je djelo,nastalo 1886. godine, od osam stavaka, od kojih svaki predstavljadrugu španjolsku regiju, kao i drukčiji tip plesa odnosno pjesme.Granada, serenata nježna je večernja pjesma, čija pratnja imitira akordena gitari, nasuprot živopisne, ukrašene melodije. Asturias, leyenda,svojim ostinatnim figurama podsjeća na flamenco, dok nakon ovestrastvene melodije, srednji dio skladbe donosi dramatično smirenje,priču, legendu.

S Varijacijama na Paganinijevu temu Natalia Sokolovskaya predstavilase na Pijanističkom natjecanju Arthur Rubinstein 2014. u Tel Avivu.Istu temu iz dvadeset četvrtog Paganinijevog violinskog Capricea, kojuje koristio u svojoj Rapsodiji na Paganinijevu temu Sergej Rahmanjinov,Sokolovskaya u svojoj skladbi već u prvom pojavljivanju donosi uizmijenjenom obliku, razigravajući je, razbijajući je na mikro elemente,koje stavlja u novi, meditativni kontekst, gradeći svoj daleki odjekPaganinija. (Z. M.)

sastavima, s uglednimglazbenicima kao što su NarekHakhnazaryan, NikitaBorisoglebsky, AimnaMusakhodzhaeva i ValentinUriupin. Pohađala je majstorsketečajeve kod MstislavaRostropoviča, Dmitrija Bashkirova,Leva Natochenyja, DmitrijaAlexeeva, Michella Beroffa,Epifanija Comisa, Eugena Indjica,Alexandera Sandlera i ElisoVirsaladze.Među osvojenim stipendijamaističu se one MstislavaRostropoviča i Posebna stipendijaPredsjednika Ruske federacije.

P E R I S T I LL IVE STREAMC O N C E P T

Danijel Detoni glazbeno jeobrazovanje započeo u Zagrebuu klasi Olge Detiček u Glazbenojškoli Vatroslav Lisinski, a nastaviou razredima Lászla Baranyayja i

Balázsa Kecskésa na Glazbenomsveučilištu Liszt Ferenc u

Budimpešti te Itamara Golana naKonzervatoriju u Parizu. Svoja je

znanja stjecao i u radu srenomiranim umjetnicima kao što

su Pnina Salzman, EmanuelKrasovsky, Hamsa al-Wadi, Felix

Gottlieb, Pál Éder i Dénes Várjon.Kao solist i komorni glazbenik

gostovao je na prestižnimfestivalima poput Varšavske jeseni,

Muzičkog biennala Zagreb,festivala Musica Danubiana u

Ljubljani, Dubrovačkih ljetnih igara,Osorskih glazbenih večeri, festivala

Julian Rachlin & Friends,Transeuropéenes u Rouenu,

Schleswig-Holstein u Hamburgu,ReMusica u Prištini, Carniarmonieu Udinama i Trieste Prima u Trstu.

Surađivao je s prvorazrednimumjetnicima kao što su KatarinaLivljanić, Radovan Vlatković, Ivana

Lazar, Kajana Pačko,Boris Brovtsyn, Itamar Golan,

Gábor Boldoczki, KrešimirStražanac, Irvin Venyš, Boris

Andrianov, David Aaron Carpenterte ansamblima poput Zagrebačkog

kvarteta saksofona, BudapestStrings, Komornog orkestra UMZE,

Komornog orkestra DušanSkovran i dr.

Od ranih dana strastveni jekomorni glazbenik: u travnju 2003.

u duu sviolinisticom

Mártom Deákpobijedio je na

igudaËki

trio

Dubravko Detoni (1937.) jedan je od vodećih hrvatskih skladatelja,kojega nakon završenih studija klavira kod Svetislava Stančića, ikompozicije kod Stjepana Šuleka u Zagrebu, put vodi u samo središteavangardnih zbivanja u svijetu, na usavršavanje kod Lutoslavskog,Stockhausena, Beria i Cagea. Upijajući avangardna stremljenja togavremena, Detoni stvara originalan, maštovit i nadasve prepoznatljivvlastiti glazbeni jezik u svojim skladbama. Detonijevo mladenačkodjelo, Tri koralne predigre iz 1963., ujedno je prva skladba napisanakao vježba u majstorskom razredu Stjepana Šuleka na Muzičkojakademiji u Zagrebu. Praizveo ju je Robert Andres 1982. na Hvarskimljetnim priredbama. Kako skladatelj piše u programskoj bilješci zarođendanski koncert 2007. godine u rodnim Križevcim: "ja sam se pritome đavolski neizvedivu poslu prihvatio valjda najteže, nejnemogućijevarijante poduhvata: zaželio sam da klavir zazvuči poput orgulja!" Prvapredigra priziva gromkost orguljskih registara, koristeći cijelu klavijaturu,u oktavama, s razloženim akordima, preko svih tipaka, u snažnojdinamici, s puno pedala, da bi kod iznošenja vedre koralne melodije,koja neodoljivo podsjeća na Bachov koral Machs mit mir, Gott, nachdeiner Güt, vratio klaviru mirniju dinamiku i slog, kao da prelazi u tanjiorguljski registar. Srednja predigra je mirnog karaktera, blagog,umjerenog pokreta, čiju transcendentalnu prirodu dodatno uljepšavapočetni grupetto na prvom tonu melodije, podsjećajući na Bachovekoralne arije. Zadnji stavak je troglasna fuga, čiju temu obilježavaju

Etnografski muzej

18.8.2018. / 20.00 h

Danijel Detoni, klavir, Svjetlana Mandić, violina, Ivor Ivančić, viola, Vanda Janković, violončelo

> Dubravko Detoni

Tri koralne predigre (prema J. S. Bachu)

> Luka Sorkočević

Sonata u A-duru (obr. Felix Spiller) Allegro moderato - Andante sostenuto - Allegro

> Vjekoslav Nježić

As the Time…

> Božidar Kunc

Kvartet za violinu, violu, violončelo i klavir u d-molu, op. 36 Con moto moderato - Improvisazione e danza

DA

NIJ

EL

DE

TO

NI

kla

vir,

Hr

16-17

SVJETLANAMANDIΔviolinaRođena u Splitu 1989. godine,Svjetlana Mandić violinu uči Glazbenojškoli Josipa Hatzea, kod profesoriceGrete Kittl te profesorice Loris Grubišić,nakon čega nastavlja sa studijem naUmjetničkoj akademiji Sveučilišta uSplitu, u klasi profesorice VioleteSmailović - Huart. Godine 2013.završava diplomski studij podmentorstvom profesorice EvgenijeEpshtein, te stječe titulu magistramuzike. Sudjelovala je na brojnimnatjecanjima, osvojivši prvu nagradunatjecanja Daleki akordi 2001. godine,treću regionalnu nagradu 2002.godine, te nagrade na Državnomnatjecanju komornih sastava 2010. i2011. godine kao članica klavirskogtrija pod mentorstvom prof. WladimiraKossjanenka. Obje te godine bila je ipobjednica u kategoriji. Godine 2010.trio je nagrađen i posebnom nagradomLiburnia Riviera hoteli. Godine 2013.sudjeluje na Međunarodnomgudačkom natjecanju Rudolf Matz.Dvije godine zaredom (2013. i 2014.)dobiva Dekanovu nagradu za najboljegstudenta.Nastupa diljem Hrvatske i inozemstva.Ističu se recital na Solinskom kulturnomljetu (2012.), nastup na Festivalukomorne glazbe u Sarajevu (2012.),recitali u sklopu ciklusa Vinko Lesić(2013. i 2014.), recital u sklopuSplitskih glazbenih večeri (2014.),nastup na festivalu Papandopulijana uTribunju (2014.) i u sklopu MAGfestivala komorne glazbe u Splitu(2014. i 2015.).Pohađala je seminare u Hrvatskoj, Italiji,Bosni i Hercegovini (Violeta Smailović-Huart, Susan Dubois, DoraSchwarzberg, Igor Coretti, EvgeniaEpshtein, Manhattan string quartett,The Garth Newel piano quartett), a sklavirskim trijom 2010. sudjeluje napoznatom seminaru komorne glazbeu Njemačkoj (Weikersheim)gdje surađuje s Kvartetom Casals,Heime Müllerom (Kvartet Artemis) iKonradom Elserom. Od 2012. u gudačkom sastavu Splitskivirtuozi djeluje kao vođa dionice drugihviolina. Surađuje i sa opernimorkestrima Hrvatskih narodnih kazalištau Splitu i u Rijeci. Aktivno djeluje kaostalni član nekoliko komornih sastava.Godine 2015. osniva klavirski trio spijanisticom Kristinom Cvitanić ičelistom Robertom Žburinom Svjetlanasvira na violini francuskog majstoraGermaina Trumpfa, izrađenom premamodelu Guarneri - Leduc.Od 2014.godine nastavnica je violinei orkestra u Glazbenoj školi Josip Hatzeu Trogiru i Splitu.

Državnom natjecanju Leó Weineru Budimpešti, a u kolovozu 2006.osvojio i Nagradu izraelske ZakladeIsman za iznimnu interpretacijuLigetijeve glazbe. Hrvatskaglazbena mladež proglasila ga jenajboljim mladim glazbenikom2008. godine. Iste mu je godineobjavljen solistički album sizabranim djelima DubravkaDetonija u izdanjudiskografske kuća Croatia Records,a ista kuća je 2014. izdala i nosačzvuka Journey through Europe usuradnji s violončelisticomKajanom Pačko. Od 2009.podučava klavir, a od 2015. klaviri komornu glazbu na Muzičkojakademiji Sveučilišta u Zagrebu.

živahni, odlučni skokovi, umjeren ali pokretljiv tempo, da bi bogatirazvojni dio, prepun ukrasa i pasaža, zgusnuo u šesnaestinskompomaku. Stavak kulminira ponovnim javljanjem teme u basovskojdionici, vodeći raskošnoj kadenci kojom završava skladba.

Luka Sorkočević (1734.-1789.) jedan je od najvažnijih predstavnikapretklasičnog odnosno klasičnog razdoblja u glazbi s ove straneJadrana, čiji nevelik opus postaje sve zanimljiviji i istraživačima iizvođačima izvan naše zemlje. Kao pripadnik dubrovačke dobrostojećeplemićke obitelji, dobio je odlično obrazovanje, u kojemu se isticala iglazba, kojoj ga je podučavao u Dubrovniku aktivan Giuseppe Valenti,da bi u Rimu glazbu studirao kod Rinalda da Capue. Kasnije kaodubrovački diplomat u Francuskoj, potom u Beču, ima priliku upoznatise s nekima od najistaknutijih umjetnika toga doba, poput Haydna,Pietra Metastasija, Glucka i biti dijelom najsuvremenijih tokova u glazbi.Njegove skladbe, uvertire, sinfonie, sonata i dvije vokalne skladbe,nastaju, pretpostavlja se, između 1750. i 1770. godine. Najzanimljivijemeđu njima su sinfonie skladane za gudače i puhače, najčešće oboei rogove, koje su primjer rano-klasičnog pisanja, sa svim formalnim istilskim elementima značajnima za prijelaz iz baroka u klasiku. Sonatau A-duru (1754.) skladba je srodnog tipa, pisana za violinu i bassocontinuo, premda u izvedbama 20. stoljeća često označavana kaoskladba za klavir (čembalo) solo. Prvi stavak građen je na galantnojtemi, sastavljenoj od niza silaznih skokova povezanih međusobnoukrašenim figurama, s razrađenom solističkom dionicom, koja dobivapuls iz neumornog ritma u pratnji. Pjevna melodija srednjeg stavkatakođer je, kao i prvi stavak, građena, na odnosu tonike i dominante,ali sada počinje u a-molu, koji potom prelazi u vedro ozračje C-dura.Finalni stavak, ponovno u A-duru, donosi nešto više virtuoznosti ipoleta, ali i dalje ostaje unutar mekanih, zaigranih, galantnih obrisafraza, nad ritmičnim, vitalnim basom.

Vjekoslav Nježić (1973.) završio je studij kompozicije na Muzičkojakademiji u Zagrebu u klasi Stanka Horvata. Poslijediplomski studijnastavlja u Nizozemskoj, a usavršava se na nizu majstorskih tečajeva.Uz skladanje, bavi se i uredničkom djelatnošću i glazbenomprodukcijom, a od 2010. zaposlen je kao izvanredni profesor naMuzičkoj akademiji u Zagrebu. Percepcija slušanja i vremenskog toganešto je što ga trajno intrigira, želeći u svojim djelima pokazati kako"slušanje nije samo doživljaj linearnog protoka vremena, već jeisprepleteno u skokovima u svijesti slušatelja." Premda se skladatelju ovoj rečenici osvrnuo na neka djela u kojima koristi elektroniku,slično se može primijeniti i na skladbu As the Time… za klavir, u kojojje vrijeme glavni akter. Radi se o svojevrsnim varijacijama na temu -tema je zbir situacija, karakterističnih boja, sloga, koja se u varijacijamakoje slijede, reflektira na neki osobit način. Ideja u osnovi skladbe je,prema riječima skladatelja, istraživanje vremenske dimenzije, "rastezanjevremena". Dok je notni tekst definiran, te parametri melodije, dinamike,tempa i ritma zadani, agogika je prepuštena na volju izvođaču, takoda njegova emocija može definirati krajnji izgled skladbe.

Skladatelj i pijanist Božidar Kunc (1903.-1964.) počeo je skladati većs dvanaest godina, te je uz potporu oca, jednako kao i sestra Zinka,dobio temeljito glazbeno obrazovanje. Uz skladateljsku, imat će izapaženu solističku pijanističku karijeru, koja će međutim pasti u drugiplan, jednako kao i njegovo skladanje, kada za sestrom pođe uSjedinjene američke države. U središtu njegovih skladateljskih interesabio je klavir, za koji je skladao većinu svog opusa. Jedno od centralnihkomornih djela je Kvartet za violinu, violu, violončelo i klavir u d-molu,op. 36, nastao 1938. Prvi stavak Con moto moderato oblikovan je,kao i većina prvih stavaka Kuncovih komornih skladbi, u sonatnojformi. Prva tema nalik je nekoj narodnoj žalopojki, s karakterističnimsilaznim pomakom u malim i povećanim sekundama, i narodnimukrasima (premda je folklor u Kuncovim skladbama rijetkost). Violina,koja iznosi glavni materijal, praćena je modernističkim tretmanomdrugih instrumenata: razveden i raznolik je slog klavira, a viole iviolončelo sviraju niz različitih figura, s pojavljivanjem karakterističnihtremola i pizzicata. Druga tema, koja nalikuje poskočici, javlja se nakonopsežnog izlaganja prve teme. U razvojnom dijelu slog je zbijeniji, temase provlači i varira kroz sve dionice, s rudimentarnim odjecima u pratnji,čije se niti gotovo impresionistički razvlače u solu klavira, i potom usanjivim linijama viole i violine. U visokom registru violine >>>

IVORIVAN»IΔ

violina

>>> prva tema, uz prozračna arpeggia na klaviru, spuštajući se utmurne, žalopojne žice viole i violončela. Vraća se i druga tema, sadapuno disonantnija i dramatičnija, poput nekih zloslutnih gusala, čiji seposljednji trzaji rasplinjuju u završnom impresionističkom akorduklavira. Stavak Improvisazione e danza temelji se na još jednom odjekuneke davne narodne melodije, koja se iznosi u slobodnom, quasi-improviziranom dijalogu instrumenata - uvodni dio Lento e poco rubatovodi konciznijem iznošenju tematskog materijala u odjeljku Andantesostenuto, a stavak kulminira u brzom, zabavnom odjeljku Allegromoderato - plesu punom promjena tempa i mjere, kao i variranjamelodije, kojima se nadograđuje i intenzivira početna ideja. (Z. M.)

Sergey Korolev rođen je 1983.godine u Moskvi, gdje je počeo

svoje školovanje na 67. Glazbenojškoli, kod svoga oca, pijanista ipedagoga Alexandera Koroleva.

Tada se upisuje u posebnuglazbenu školu Gnesins u Moskvi,

učeći kod Olega Hrushchova.Godine 2001. upisuje Rusku

glazbenu akademiju Gnesins, uklasi Ekaterine Derzhavine te

Arkadija Sevidova. Diplomirao jes pohvalom 2006. godine, te

upisao usavršavanje u komornojglazbi, na istojinstituciji, kod

profesoraGeorgija

SE

RG

EY

KO

RO

LE

Vk

lavi

r, R

u

Etnografski muzej

19.8.2018. / 20.00 h

> P. I. Čajkovski:

Godišnja doba, op. 37b (Siječanj - Kod ognjišta; Veljača - Karneval; Ožujak - Ševina pjesma; Travanj - Visibaba; Svibanj - Svibanjske noći; Lipanj - Barkarola; Srpanj - Pjesma žeteoca; Kolovoz - Žetva; Rujan - Lov; Listopad - Jesenja pjesma; Studeni - Troika; Prosinac - Božić)

> Sergej Rahmanjinov

- Varijacije na Corellijevu temu, op. 4 - Études-tableaux , op. 39 (Br. 8 u d-molu, Br. 1 u c-molu, Br. 2 u a-molu, Br. 5 u es-mol Br. 9 u D-duru)

glazbene korake započinje u Glazbenojškoli Ferdo Livadić u Samoboru, nakon

čega nastavlja sa srednjoškolskimobrazovanjem u Glazbenoj školi

Vatroslav Lisinski u Zagrebu, kodprofesora Mirka Bocha. Upisuje

Umjetničku akademiju u Splitu, gdjeje u listopadu 2016. godine diplomirao

u klasi izv. prof. WladimiraKossjanenka. Od 2013. godine

honorarno radi u orkestru HNK Splitte u Dubrovačkom simfonijskom

orkestru. Osim toga, često svira i sbrojnim regionalnim komornim

sastavima, od kojih su mu najzapaženijinastupi sa Splitskim virtuozima.

Pohađao je nekoliko seminara komorneglazbe, poput Festivala komorneglazbe u Sarajevu, pod vodstvomManhattan String kvarteta (2012.,2013.). Sudjelovao je i na nekoliko

natjecanja u kategoriji komornihsastava, poput Ciklusa koncerata

mladih glazbenika mo. Vinko Lesić(Split 2016.), Međunarodnog natjecanja

Davorin Jenko (Beograd 2012., I.nagrada), HDGPP (Zagreb 2006., III.nagrada). Od 2018. godine radi kao

profesor viole u Glazbenoj školi Lovropl. Matačić u Omišu.

Vanda Janković počela je učiti violončelo s devetgodina u Glazbenoj školi Karlovac u klasi profesoraŠtefana Polgara. Nakon završene srednje škole, 2008.godine upisuje studij violončela na Umjetničkojakademiji u Splitu u klasi profesora Mihovila Karuze,gdje je s odličnim uspjehom diplomirala 2013. godine.Usavršavala se na brojnim majstorskim tečajevimau Hrvatskoj i inozemstvu, s profesorima kao što suDobrila Berković-Magdalenić, David Grigorian, Jennifer

Ward - Clarke, Gustavo Neiva Tavares, Monika Leskovar, Yevgeny Xaviereff, Mihovil Karuza,kvartet Casals, Heime Müller, Konrad Elser, Manhattan String Quartet, Ilia Laporev i DashaMoroz. Nastupala je diljem Hrvatske i u inozemstvu (Austrija, Bosna i Hercegovina, Njemačka).Tijekom glazbenog obrazovanja sudjelovala je na brojnim regionalnim, državnim i međunarodnimnatjecanjima za soliste i komorne sastave. 2006. i 2010. godine kao solistica osvaja drugunagradu na Državnom natjecanju u Varaždinu. Kao članica klavirskog trija pod mentorstvomprof. Wladimira Kossjanenka, 2010. i 2011. godine osvaja prvu nagradu na Državnomnatjecanju komornih sastava, te posebnu nagradu Liburnia Riviera hoteli.Godine 2013. pobjednica je Ciklusa koncerta mladih glazbenika mo. Vinko Lesić.Od 2014.do 2015.godine zaposlena je kao stalni član orkestra Hrvatskog narodnog kazalištau Zagrebu.Predaje violončelo u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu. Uz pedagoški rad aktivnoodržava koncerte kao solistica, u komornim sastavima te u s orkestrima (Karlovački komorniorkestar, Zagrebački komorni orkestar, Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu,Hrvatski komorni orkestar).

VANDAJANKOVIΔviolonËelo

18-19

Dio veličanstvenog opusa za klavir solo Sergeja Rahmanjinova (1873.-1943.) su Varijacije na Corellijevu temu. Jedan je to od dva velika nizavarijacija koje je skladao (prve su na Chopinovu temu, op. 22).Corellijeva tema zapravo je tema La Folia, zapisana u Španjolskoj ineobično popularna među talijanskim skladateljima 18. stoljeća, odkojih je Corelli napisao najpoznatiju skladbu temeljenu na temi LaFolia, svoju Violinsku sonatu u d-molu, op. 5 br. 12. Rahmanjinov jeCorellijevu temu, odnosno melodiju La Folia, čuo od Fritza Kreislera,te je svoje varijacije, napisane u lipnju 1931. godine, posvetio njemu.Temu prati dvadeset varijacija, među kojima je jedan Intermezzo, tefinalna Coda.

Premda je, kada je 1930. godine pisao Ottorinu Respighiju, dogovarajućise s njime o orkestraciji pet etida iz dvaju ciklusa Études-tableaux,naveo neke izvan-glazbene asocijacije koje su bile u pozadini ovihskladbi, Rahmanjinov je vrlo rijetko otkrivao svoje izvore nadahnuća.Pet studija iz dva sveska Études-tableaux, op. 33 i op. 39, u kojima sejavljaju podivljalo more i galebovi (op. 39, br. 2), Crvenkapica i vuk (op.39, br. 6), sajam (op. 33, br. 7), orijentalna koračnica (op. 39, br. 9) iposmrtna koračnica (op. 39, br. 7), daju naslutiti kakve su to slikemogle biti koje su nadahnule i ostale kompozicije u ciklusima. Nazivétude-tableau (etida-slika) skladateljev je termin, a cijela zamisaociklusa pomalo podsjeća na Musorgskijev ciklus Slike s izložbe. Premdasvaka Rahmanjinovljeva etida odiše određenim karakterom i kao datvori neku predodžbu, skladatelj je, kao što je to više puta istaknuo,želio skladati apsolutnu glazbu, ali volio je razigrati maštu nekom tekpročitanom knjigom, lijepom slikom ili pjesmom. Svaka etida je rezultatnapornog i minucioznog rada, kojim je skladatelj, kako je rekao uintervjuu za časopis The Etude 1941. godine, nastojao konciznopredstaviti tematsku ideju, bez digresija, želeći postići jednostavnosti izravnost. Godine 1911. nastaje devet etida iz opusa 33. Drugi nizÉtudes-tableaux, op. 39 nastaje krajem 1916. i početkom 1917. godine.Kratke skladbe iznimne virtuoznosti i ekstremnih tehničkih zahtjeva,u glazbenom smislu donose istu opsesiju koja se javljala i u nizu drugihdjela Sergeja Rahmanjinova, njegovu idée fixe, mrtvačku sekvencijuDies irae, temu koju na različite načine varira i provlači u ovom nizuetida. Opus 39 bit će ujedno posljednje što će skladati prije emigracijeu Ameriku, gdje će u prvom planu biti njegova pijanistička karijera, askladanje će pasti u drugi plan.

Godišnja doba pripadaju nizu manjih skladbi za solistički klavir velikogruskog romantičara, Petra Iljiča Čajkovskog (1840.-1893.), koji je usvom stvaralaštvu vrlo originalnim i osobnim stilom, spojio zapadnjačkui rusku glazbenu tradiciju. U nizu njegovih manjih skladbi za klavir soloje i ovaj omiljeni ciklus od dvanaest kratkih kompozicija. Piše ga ponarudžbi novinskog urednika Nikolaja Bernarda. Namijenjene širojpublici, skladbe nazvane po mjesecima u godini i s podnaslovima ikratkim stihom koji određuje karakter skladbe, u prvom redukarakterizira snažno dočarano raspoloženje, a tehnički zahtjevi, kojinisu nužno zanemarivi, bili su prihvatljivi i za amaterske pijaniste, kojisu skladbe mogli pronaći objavljene u listu Nouvellist. Sve skladbe bilesu objavljene do svibnja 1776. godine. Neki od komada su i danasizrazito popularni. Listopad - Jesenja pjesma nepretenciozan je i dirljivglazbeni opis melankolije, s upečatljivom uporabom "kašnjenja"sinkopiranog ritma. Osvježenje gotovo prozne melodije uz ukrase nalikptičjem pjevušenju nosi Ožujak - Ševina pjesma, koja djeluje gotovopoput improvizacije. Zaljuljani ritam određuje stavak Lipanj -Barkarola,kao i prozračna uzlazna linija koja opisuje meke intervalske meandrei ostaje u okrilju blago melankoličnog g-mola. Živahno žuborenjetrodijelnog ritma u komadu Travanj - Visibaba, zajedno s mekomuporabom staccato artikulacija donosi osjećaj buđenja prirode i prvogcvijeća koje proviruje iz dugih zimskih snjegova Rusije. U Studenom-Troika Čajkovski priziva tipično ruska zvona sa saonica, a u Prosincu- Božić sklada elegantni valcer koji podsjeća na one iz njegovih opera.Siječanj - Kod ognjišta očito je bio vrlo drag Čajkovskom, jer je okoteme ovog stavka izgradio Scenu s pismom Tatjane u Evgeniju Onjeginu.Veljača - Karneval je ekstrovertnijeg karaktera, podsjećajući na zvukeharmonike uličnih svirača. Svibanj - Svibanjske noći, stavak mladenačkezaigranosti, priziva bijele noći Sankt Peterburga, dok je Srpanj - Pjesmažeteoca radosna sličica iz seoskog života. Kolovoz - Žetva prati prethodnuskladbu, brze, pratnje koja kao da opisuje žurbu i optimizam žetve.Poziv roga javlja se u još jednom vedrom stavku, Rujan - Lov. (Z. M.)

Fedorenka, a potom na Glazbenomuniverzitetu u Mannheimu uNjemačkoj, kod AndreasaPistoriusa i Susanne Rabenschlag.Sergej Korolev osvojio je niznagrada na pijanističkimnatjecanjima: prvo mjesto nanatjecanju Nade, Talenti, Majstoriu Bugarskoj, drugo mjesto naMeđunarodnom natjecanju MariaYudina, te prvo mjesto naMeđunarodnom natjecanjuUmjetnost 21. stoljeća u Kijevu.S roditeljima se nastanjuje uNjemačkoj, gdje održava nizkoncerata.Bio je polaznik majstorskih tečajevaLeva Natochenyja, Andrása Schiffa,Emanuela Axa, Valerija Pyasetskog,Alberta Mamrieva, Felixa Gottlieba,Dmitrija Sitkovetskoga, WolfgangaWatzinbgera, Georgija Fedorenka,Verdi-kvarteta, te niza drugih.Od 2016. Godine studira specijali-ziranu izvedbu kodprofesora Leva Natochennyja naGlazbenom sveučilištu u Kalaidosu.

P E R I S T I LL IVE STREAMC O N C E P T

Premda sam nije bio operni skladatelj (imao je nekoliko pokušaja,poput započete opere Sardanapale prema Byronu), opera je bila važandio života Franza Liszta (1811.-1886.). Osim kao dirigent i organizatorizvedbi, bavio se i žanrom glazbe za klavir na operne teme, koji je uLisztovo vrijeme uživao veliku popularnost. Mnogi virtuozi, ne samooni na klaviru, već i drugih instrumenata, skladali su svoje varijacijena teme iz različitih popularnih opera. Takve skladbe bile su diorepertoara i često su se improvizirale na koncertima, radili su to jošMozart i Beethoven. Fantazije i parafraze kao žanr osebujniji od varijacijajavljaju se tek nešto kasnije u devetnaestom stoljeću, a Liszt postajejednim od najvažnijih predstavnika ovakvog tipa skladbi. Napisao ješezdesetak takvih kompozicija, od onih koje su bile doslovnetranskripcije uvertira Rossinija, Wagnera ili Webera, pa do parafrazanekih ulomaka iz opera, kao što su Ukleti Holandez, Aida, EvgenijOnjegin, Lucia di Lammermoor i mnoge druge.U transkripciji za klavir Aida di Verdi - Danza sacra e duetto finale(Verdijeva Aida - Sveti ples i finalni duet), S436, koja nastaje u perioduizmeđu 1871. i 1879., Liszt se za razliku od transkripcija ili parafrazaprimjerice Meyerbeera ili Donizettija, vrlo malo udaljava od originala.Verdijeve religiozne teme tek suptilno mijenja, ukrašava, harmonizira,čineći njihov ton još mističnijim. Finalni duet Radamesa i Aide u grobnici- koji se odvija uz uplive molitvi svećenika i Amneris, iznad grobnice -Liszt tretira tako da u kristalnim, lepezastim figurama iznosi melodijudueta, a melodiju egipatskog zbora postavlja u duboki registar,završavajući gotovo nečujnim pianom teme dueta. Réminiscences de

Kemal Gekić (Split, 1952.)pijanist je svjetske reputacije,

izgrađene na istančaniminterpretacijama glazbe Händela,

Mozarta, Chopina, Skrjabina,Liszta... Put ga je od rodnog Splita,preko Zagreba i Novog Sada, vodio

sve do SAD-a, gdje uz aktivnupijanističku karijeru, godine 1999.

postaje profesorom naMeđunarodnom sveučilištu na

Floridi, te na Glazbenoj akademijiu Tokiju.

Kemal Gekić jedan je odnajistaknutijih pijanista današnjice.

Odlike njegova muziciranja susnažna originalnost, snaga

interpretacije i savršeno vladanjeinstrumentom. Njegov

kontroverzni, hrabri pristup zvuku,jedinstvena agogika i forma,

obilježile su ga kao nekonformistau svijetu glazbe, što ni sam nekrije: upravo je snaga njegovog

umjetničkog pristupa to štoprovocira i intrigira.

Njegova teta, profesorica LorenzaBatturina, pružila mu je prva

glazbena znanja, a 1978. u klasiprofesorice Jokuton Mihajlovićzapočinje studij na Umjetničkojakademiji u Novom Sadu. Kaojedan od najboljih studenata u

povijesti te institucije, ostaje raditina istom fakultetu na odsjeku zaklavir, kojim je rukovodio do 1999.

godine.Na 11. Međunarodnom

Chopinovom natjecanju u Varšavi1985. počele su kontroverze koje

će Gekića pratiti i u narednimdesetljećima. Njegovo osebujno ispektakularno sviranje izazvalo je

podijeljeno mišljenje kodkonzervativnih članova žirija,

međutim, osvojio je srca publikei kritičara. Istovremeno je započeosvirati po čitavoj Europi, Bliskomistoku, Kanadi, SSSR-u, Japanu,

Jugoistočnom Pacifiku, a njegovenastupe prenosio je i niz vodećihtelevizijskih kuća. MeđunarodnogChopinovo natjecanje u Varšavi

vodilo je kaugovoru s JVCJapan, koji je

snimio

Etnografski muzej

20.8.2018. / 20.00 h

> Franz Liszt

- Aida di Verdi - Danza sacra e duetto finale, S436

- Réminiscences de Robert le diable: Valse

infernale, S413

- Miserere du Trovatore de Verdi, Paraphrase

de concert, S433

- Fantazija na dvije teme iz Mozartova Figara,

S697 (obr. F. Busoni)

> Andrés Alén

Varijacije na temu Pabla Milanésa

> Nikolaj Kapustin

Koncertnim etidama, op. 40 (Br. 1 Prelude Allegro assai, Br. 3 Toccatina Allegro, Br. 6 Pastoral

Allegro moderato, Br. 8 Final Prestissimo)

KE

MA

LG

EK

IΔk

lavi

r, H

r-S

AD

20-21

Robert le diable: Valse infernale, S413 nastaju kao transkripcija ulomkaizuzetno uspješne Meyerbeerove opere Robert đavo, čiji je središnjilik Robert, sina đavla Bertrama i smrtnice, koji se na kraju uspijevaothrvati đavoljim iskušenjima s pomoću ljubavi žene. Kada je prvi put,1841. godine, odsvirao svoju transkripciju Paklenskog valcera (plesduhova posrnulih redovnica koje okuplja Đavo u paklu), Liszt s ovombrzom kompozijom punom prijetećih tema, trilera, neobičnih naglasakakoji izazivaju navalu adrenalina, doživljava ogroman uspjeh. Koncertnaparafraza Miserere du Trovatore de Verdi (Miserere iz VerdijevaTrubadura) jedan je od najljepših primjera Lisztovih parafraza. Ova jeobjavljena zajedno s parafrazama na opere Ernani i Rigoletto, a koristećitermin parafraza Liszt želi naglasiti da uzetu temu predstavlja upijanističkoj maniri, zadržavajući samo glavne obrise teme. Iz Trubadurato je duet Leonore i osuđenog Manrica iz 4. čina opere, u kojemsudjeluje i muški zbor pjevajući Misere. Nedovršenu Fantaziju na temeiz Mozartova Figara i Don Giovannija, Liszt pretpostavlja se izvodi samojednom, u Berlinu 1843., ostavljajući skladbu bez dovršetka. Poznataje u Busonijevoj verziji iz 1912. kao Fantazija na dvije teme iz MozartovaFigara, u kojoj se glazba iz Don Giovannija potpuno izostavlja, a tu jei koda kojom skladba dobiva završetak. Teme su dvije arije: FigarovaNon pi? andrai, i Cherubinova Voi che sapete, koje Liszt virtuoznotransformira, ali zadržavajući uvijek liniju Mozartovih fraza.

Suvremeni kubanski skladatelj i pijanist Andrés Alén (1950.) u svojimskladbama na karakterističan način spaja različite utjecaje, kubanskogplesa, jazza i klasične glazbe. Karijera ga je kao interpreta vodilapodjednako i klasičnim putevima i onima jazza, nastupajući nakoncertima u Europi, Americi, Indiji, i nastupajući s nizom orkestara,ali i jazz glazbenika, kao što su Dizzie Gillespie, Carmen Mac Rae, RoyHardgrove i drugi. Sklada u velikoj paleti žanrova, a među njegovimskladbama za klavir su Varijacije na temu Pabla Milanésa, nastale1993. godine. Niz je to od četrnaest varijacija na segment pjesme Elbreve epsacio en que no estás (Kratki prostor u kojem te nema),kubanskog pjevača i skladatelja Pabla Milanésa, odmičući se kakoteku, sve dalje od baze harmonijom i ritmom, neke u posve džezističkojmaniri.

Glazba Nikolaja Kapustina (1937.) donosi jedinstven spoj ruskepijanističke tradicije i jazza. Učenik i student najistaknutijih pijanističkihpedagoga u rodnoj Ukrajini i potom na moskovskom Konzervatoriju,u Moskvi otkriva i jazz, svirajući isprva u manjem sastavu s kojim odlazina turneje po SSSR-u, a potom s Jazz orkestrom Olega Lundströma.Iz kombinacije temeljitog klasičnog obrazovanja i iskonskograzumijevanja jazza, nastaju njegove kompozicije čija je strukturaklasična, forma čvrsta, razrađena, slog gust, dok njegov glazbeni jezikdopire iz jazza, zvučeći poput improvizacije, spontano i prirodno (premdaje svaka nota zapisana). Njegovo pisanje za klavir je virtuozno, što ukombinaciji s džezerskim idiomom izaziva pravu fizičku senzaciju,posebno u Koncertnim etidama, op. 40, nastalima 1980., kojenasljeđuju najbolju tradiciju etida devetnaestog stoljeća, ali svojimritmovima i suzvučjima vode nas u egzotični svijet latino i jazzraspoloženja visokog naboja. (Z. M.)

natjecanje i prezentirao ga kaoprvi nosač u seriji nosača zvukašto su nastajali narednih godina.Povijest se ponovila i 1988. kadaje Gekić eliminiran sMeđunarodnog natjecanja uMontrealu, nakon polufinala.Publika je bila tako ogorčena dasu njegovi obožavatelji organiziraliprodajni protestni recital, te musakupljeni novac dodijelili kaoNagradu publike. Ranihdevedesetih Gekić se povukao izjavnosti kako bi se posvetiodaljnjem usavršavanju i snimanju,težeći još većim interpretacijskomdometima. Jedan od rezultatatakvog opredjeljenja, njegov je petialbum, sa svim LisztovimTranscendentalnim etidama, kojemnogi vide kao njegov povratakmeđu vodeće pijaniste svojegeneracije.Osim na konzervatorijima uMiamiju i u Japanu, uz brojenemajstorske radionice, Kemal Gekićveć devetu godinu u nizu u Splituodržava Ljetnu školu KemalaGekića koju je do sada pohađaloviše od 80 hrvatskih i stranihpijanista.

P E R I S T I LL IVE STREAMC O N C E P T

PR

OG

RA

M

Klaustar

Dominikanskog

samostana

Bol, O. Brač(u sklopu 29. Bolskog lita)

13.08. u 21.30 sati

> Koncert polaznika

Ljetne škole Kemala

Gekića

21.08. u 21.00 sat

> Recital laureata

pijanističkog

natjecanja

Slobodan ulaz

Etnografski muzej

Iza Vestibula 4, Split

15.08. u 18.30 sati

> Koncert polaznika Ljetne škole Kemala Gekića

16.08. od 10.00 do 20.00 sati

> Piano 24

Recital polaznika Piano projekt profesionalnih

edukacijskih programaU terminu 17.00 -18.00 sati izvode se djelahrvatskih autora (Univerzalni jezik glazbe)

•••

Glazbena škola Josipa Hatzea

Trg Hrvatske bratske zajednice 3, Split

17.08. u 10.00 sati

> Pianističko natjecanje Piano Loop Akademije, 1. etapa

18.08. u 10.00 sati

> Pianističko Natjecanje Piano Loop Akademije, 2. etapa

•••

Etnografski muzej

Iza Vestibula 4, Split

21.08. u 20.00 sati

> Recital polaznika Piano Loop Akademijesolistički natupi i nastupi uz Komorni orkestarPiano Loop Akademije, Jure Bučević, mo.

22.08. u 20.00 sati

> Recital laureata pijanističkog natjecanja Piano Loop

Akademije, Dodjela nagrada

9. Piano Projektprofesionalniedukacijski programi

• Ljetna πkola Kemala GekiÊa • Majstorske radionice• Piano Loop Akademija i pijanistiËko natjecanje

22-23

• 1. violina - Marica Vilibić,Jelena Šimić Kalajdžić,Svjetlana Mandić, Ema Ivković• 2. violina - Donja Rakos,Iskra Voltolini, DomagojGjurašin • viola - Ivor Ivančić,Nastja Petrić • violončelo -Sunčana Tušek • kontrabas -Pjero Malkoč

KomorniorkestarPiano LoopAkademije

Violinist i dirigent Jure Bučevićrođen je u Splitu gdje završavaosnovno i srednje glazbenoobrazovanje. Po završetku studijavioline radi kao prof. i voditeljorkestra pri Glazbenoj školi JosipHatze. Dugogodišnji je članorkestra Opere HNK u Splitu, aodnedavno i asistent dirigenta.2018. godine završava studijdirigiranja na Muzičkoj akademijiu Sarajevu te stječe titulu Magistra.Radio je sa mnogobrojnimdomaćim i inozemnimansamblima od kojih izdvajamoDubrovački simfonijski Orkestar,Sarajevsku filharmoniju, OrkestarOpere HNK u Osijeku, OrkestarOpere HNK u Splitu, KomorniOrkestar Grada Splita čiji je osnivači Umjetnički voditelj.Od nagrada valja izdvojiti prvomjesto na prestižnom natjecanjuu Zagrebu 2017. godine, tenagradu Oskar znanja.

JureBuËeviÊ,mo.

Ljetna πkola Kemala GekiÊa

Začetak Piano projekt profesionalnih edukacijskih programa vežese uz Ljetnu školu Kemala Gekića, proslavljenog hrvatskog pijaniste iklavirskog pedagoga. Uz visoke svjetske standarde koje maestroGekić (Mussashino University, Tokyo - Japan; Florida InternationalUniversity, Miami - USA ) donosi u splitski pijanistički milje, jedna odzanimljivosti ove radionice je struktura njenih polaznika. Čine ih mahomklavirski pedagozi i studenti iz Japana i dalekistočnih zemalja, štopredstavlja jedinstveni most između dviju različitih glazbenih tradicija.

Piano Loop Akademijai pijanistiËko natjecanje

Piano Loop Akademija dio je profesionalnih edukacijskih programaudruge Piano projekt, a zasniva se na timskom pedagoškom radučetvero profesora: Leva Natochennya (Hochschule fur Musik undDarstellende Kunst, Frankfurt / prof. emeritus; International PianoInstitute, Frankfurt), Eugene Choi (International Piano Institute,Frankfurt), Igora Lazka (Schola Cantorum, a l'Ecole Nationale deMusique de Frencnes, Paris; Conservatoire Russe de Paris AlexandreScriabine, Paris), i Kemala Gekića. O kakvim imenima klavirskepedagogije je riječ potvrđuje činjenica da samo među studentima prof.Natochennyja možemo naći više od 50 pobjednika raznih klavirskihnatjecanja, te potpisnika ugovora s diskografskim kućama poput EMIClassics, Sony Music, Deutsche Grammophon, Genuin... i mnogimdrugima.Koncept Akademije zasniva se na specifičnoj "rotirajućoj" metodičkojmatrici, pri čemu svaki student pohađa individualnu nastavu sačetvoricom predavača. Na kraju seminara polaznici nastupaju nazajedničkom recitalu uz Komorni orkestar Piano Loop Akademije kojije pod ravnanjem maestra Jure Bučevića formiran za ovu priliku. .Iz rada Akademije proizašlo je Piano Loop pijanističko natjecanje, kojimse među polaznicima potiče pozitivni kompetitivni duh. Valja spomenutida je Piano Loop Festival kroz ovo pijanističko natjecanje ostvariosadržajnu suradnju sa Gegen den Storm (Bad Ems, Njemačka), festi-valom sličnoga koncepta, pa se laureati dvaju natjecanja međusobnoizmjenjuju, gostujući na ovim festivalima. (Vanesa Kleva Pleština)

Majstorske radionice

Profesori Yury Martynov (Moscow Stare Conservatory P. I. Tchaikovsly,Moscow), Ruben Dalibaltayan (Muzička akademija, Zagreb), i GrigoryGruzman (University of Music Franz Liszt, Weimer), pripadaju krugusvjetske koncertne pijanističke elite koji značajan dio svog vremenaposvećuju pedagoškome radu. Golemo znanje i iskustvo ovih umjetnikabit će dostupno polaznicima Piano projekt majstorskih radionica kojese kroz zasebne seminare održavaju u Splitu. .

IzvoðaËi: Urban SlapniËar • BranimirÆupiÊ • Zvjezdan VojvodiÊ • Lucija

Kaπnar • Nora MamiÊ • ArsenDalibaltayan • Pierre Vanlinthout •Wataru Mashimo • Emily Maroπ •

Lucija IvkoviÊ • Petra Akrap • KiyokoSakai • Beatrice Dalov • Kana Osawa

• Ryoko Yamamoto • Kimiko Tai •Haruka Kurimoto • Yuko Tsunekawa• Midori Kagawa • Marina Tulenkova

• Hanae Yamagata• Ana ©ostar •Sergej Luπa Kleva • Yuki Furimoto •

Kaori Miyai • Lu Yi-Chih • NorikoKuwashima • Sonoko Nakao • Anna

Sadovaya • Vladana PeroviÊ •Jinghui Song • Natalija PapiÊ• Mia

PeËnik • Yun Hao • Yaqi Cao

Etnografski muzej16.8.2018. / 10.00 - 22.00 h

Klavirski recital Piano 24 derivat je raznolikih profesionalnih edukacijskihprograma koji se ostvaruju u organizaciji udruge Piano projekt. U četvrtak,16. kolovoza polaznici programa, njih tridesetipet, upriličit će nesva-kidašnji pijanistički događaj. Izmjenjujući se na koncertnom Bösendorferumuzicirat će bez prestanka od 10 ujutro do 10 navečer - punih dvanaest(12!) sati. .

Okrenut mlađ oj publici, ovaj svojevrsni piano-maratonusredotočen je na kreiranje atipičnog glazbenog iskustva, koje stvarajućinove sinapse pobuđuje interes, stvara potrebe i navike, i konačno -izgrađuje kriterije.

Ovogodišnji piano-maraton smješten je na iznimnoj lokaciji, u Etnografskommuzeju grada Splita, na mjestu izvornog carskog rezidencijalnog sklopakoji je do naših dana došao kao renesansno dvorište palače obiteljiBožičević-Natalis (dvorište prvotne ranosrednjovjekovne palače izgrađenena mjestu cubicula Dioklecijanova stana uređeno je 1552. g.). U tomsjenovitom ambijentu uslojenom poviješću, publiku se potiče na aktivniodnos spram zvuka/glazbe, a percepcija se dodatno poosobljuje smogućnošću slobodnog kretanja koncertnim i muzejskim prostorom zavrijeme izvedbi. Konačni rezultat, pozovemo li se na dosadašnja iskustva,često pokazuje iznenađujuće visok stupanj interesa, koncentracije i općeperceptivne razine slušatelja. ..

Francuski filozof, esejist i kritičar Yves Michaud u svom ogledu "Umjetnostu plinovitom stanju" nadahnuto govori o trijumfu estetike nad umjetnošćukoja je izgubila svoju auru i koja, gomilajući se, svemu daje boju: "Umjetnostse raspršila u estetski eter - kaže Michaud, pa nastavlja pojašnjavajućikoncept prezentacije suvremene umjetnosti, koji vrijedi i za glazbenubranšu - Horde turista užurbano kreću prema muzejima koji više neprezentiraju umjetnička djela, već sami sebe vide kao umjetnost, nekuvrstu toplica u kojima se kultura pretvara u kuru estetičkoga iskustva."

Formulacija je zavodljiva, odiše tipičnim postmodernim intelektualnimglamurom kojemu se ne da zanijekati zavidni stupanj zajedljive lucidnosti.No, ispod tanke žovijalne skrame stoji ozbiljna kritika sveprožimljućegeskapizma, koju možemo pretočiti u pitanje: želimo li mlade naraštajeodgajati isključivo na atrakcijama, marketinškom mašću premazanimmega-projektima, ili ćemo im ponuditi intimnije, ali i zahtjevnije sadržajekoji traže intelektualni i emotivni angažman. .

Projektom Piano 24 udruga Piano projekt nastoji dati djelatni doprinospromišljanju ovoga pitanja. To je njena misija, jer mladi, oni kojidolaze - zaslužuju šansu. Zaslužuju više od "toplica" i "kure estetičkogaiskustva". (Tonči Pleština)

24

Recital polaznika profesionalnihedukacijskih programa

S. D

ali

Programski okvir skompozicijama hrvatskih

autora pod nazivomUniverzalni jezik glazbe

realizira se u okviru recitalapolaznika profesionalnihedukacijskih programa -

Piano 24.Program je proizašao iz

Ljetne škole Kemala Gekića,ali je otvoren i za polaznikedrugih edukacijskih programa

udruge Piano projekt.Program stavlja naglasak na

promociju hrvatskogpijanističkog glazbenognasljeđa, i realizira se u

suradnji s Hrvatskimdruštvom skladatelja i

izdavačkom kućom Cantus,koja izvođačima donira notna

izdanja s kompozicijamahrvatskih skladatelja. Valjaspomenuti su kompozicije

hrvatskih autora uvrštene uobvezni program Piano Loopnatjecanja, a za udruga Piano

projekt daje posebnunagradu za

najboljuizvedbu.

Univerzalnijezik glazbe

PIANO 24

IMPRESSUM

Organizator:Udruga Piano Projektwww.pianoprojekt.hre-mail: [email protected]: ++385 91 59 77 164

Predsjednica:Vanesa Kleva Pleština

Počasni član Udruge:Kemal Gekić

Partneri:Etnografski muzej, SplitGlazbena škola Josipa Hatzea, Split

Pokrovitelji:Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske • Grad Split • ŽupanijaSplitsko-dalmatinska • Turističkazajednica grada Splita • Hrvatskodruštvo skladatelja • Cantus • MarthaArgerich Foundation

Generalni sponzor:Eurounit, Čakovec

Ravnateljica:Vanesa Kleva Pleština

Selektor festivalskog programa:Lev Natochenny

Izvršna direktoricaPiano Loop Akademije:Eugene Choi

Ocijenjivački sud natjecanja:Lev Natochenny (predsjednik)Eugene ChoiIgor Lazko

Programske bilješke:Zrinka Matić

Prijevod na engleski jezik:Irena Škarica

Video zid:Rabbit rock, Split

Audio zapis:Tomo Unušić

Fotografija:Siniša Kekez

Web dizajn:Marin Renić

Koordinator tehnike:Mislav Peović

Dizajn plakata i kataloga:Swaschtara, Split

Tisak:Redak, Split

Prodaja ulaznica:Adriaticket, Split

Zahvaljujemo Uredu za kulturu gradaSplita i Ministrstvu kulture RH -Konzervatorskom odjelu u Splitu,na pomoći pri realizaciji izravnogvideo prijenosa koncerata naPeristilu.

RepublikaHrvatskaMinistarstvokultureRepublicof CroatiaMinistryof Culture