ζ

Izvanrednoj agentici Holly Root, njezinoj potpori, sposobnosti da određenimautorima pomogne da se izvuku s ruba ponora i tomu što je Sophie i meni pronašlasavršen dom!

PRVI DIO

"Da se možda nisam noću ja promijenila? Čekaj da promislim: jesam li bila ista kadsam jutros ustala? Ako pravo razmislim, malo se sjećam da mi je bilo nekakodrukčije. Ali ako nisam ista, sljedeće je pitanje: Tko sam zaboga onda? Eto, to ti jezagonetka!"

Alica u zemlji čudesa1

1 L. Carroll, Alica u Zemlji čudesa, preveo Antun Šoljan, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.

PRVO POGLAVLJE

Magija je u određenim trenucima zbilja koma.

Naravno, genijalna je kad se njome koristiš da promijeniš boju kose, ili zaletenje, ili da dan pretvoriš u noć. Ali magija na kraju uglavnom završi ilieksplozijom, ili u suzama, ili tresneš na leđa negdje usred ničega i pritom imašosjećaj da ti sićušan patuljak ruje po mozgu u potrazi za dijamantima.

Dobro, ovo posljednje možda se odnosi samo na mene.Jedan od nedostataka putovanja Itinerisom - nekom vrstom magičnog portala

koji te može prebaciti s jednog mjesta na drugo - jest činjenica da je zbilja grubprema tijelu. Nakon svakog takva putovanja osjećala sam se kao da mi je netkoizvrnuo unutarnju stranu tijela prema van, ali ovoga puta bilo je osobito gadno.Doslovce sam se tresla. Naravno, to je možda bilo zbog silnog adrenalina. Imalasam osjećaj da mi srce pokušava iskočiti iz grudi.

Duboko sam udahnula i pokušala primiriti ludujući puls. U redu. Itineris meizbacio... negdje. Još nisam skužila gdje, ponajviše zato što još nisam bila u stanjuotvoriti oči. Gdje god da sam se nalazila, bilo je tiho i vruće. Rukom sampomilovala tlo pod sobom. Trava. Nekoliko kamena. Nekoliko suharaka.

S mukom sam udahnula i odlučila podignuti glavu. Ali na samu pomisao da sepokušam pomaknuti podsmjehnuli su mi se svi živčani završeci: Da, pa neće ići.

Stisnula sam zube stenjući i zaključila da je sadašnji trenutak posve dobar daprocijenim situaciju.

Sve do jutros bila sam demon i posjedovala prilično opaku magiju.Zahvaljujući čaroliji vezivanja, ta je magija nestala. Zapravo, nije uistinu nestala; idalje sam osjećala kako se komeša u meni poput leptira zarobljena pod staklom. Ali,nisam joj mogla pristupiti tako da bi mi bilo svejedno i da sam ostala bez nje.

Tko je još nestao? Moja najbolja prijateljica, Jenna. I moj tata. I Archer, dečkou kojeg sam zaljubljena. I Cal, moj zaručnik. (Da, imam kompliciran ljubavni život.)

Bol u glavi postala je na trenutak ništavna u usporedbi s onom koja mi jetištala grudi dok sam razmišljala o njih četvero. Iskreno, nisam bila sigurna za kogabih se trebala više brinuti. Jenna je vampir, što znači da se može brinuti za sebe, alipronašla sam njezin krvavi kamen zdrobljen na podu opatije Thorne. Glavni jezadatak krvavog kamena štititi Jennu od svih nuspojava vampirštine. Da su joj gaoduzeli na dnevnom svjetlu, sunce bi je ubilo.

Usto, tu je i tata. Podvrgnut je obredu uklanjanja što znači da je još nemoćnijinego ja sada. Ja barem još uvijek posjedujem magične moći, koliko god one bilebeskorisne. Tatine su moći zauvijek nestale. Kad sam ga posljednji put vidjela, ležaoje u ćeliji blijed i bez svijesti, prekriven tamnim ljubičastim tetovažama oduklanjanja. Archer je bio s njim, a koliko ja znam, obojica su još bila zaključana u tojćeliji kad je napadnuta opatija Thorne.

Još su bili zarobljeni u njoj kad je Vijeće iskoristilo drugog demona, Daisy, dazapali opatiju Thorne.

Cal je ušao u goruću kuću kako bi ih spasio, ali prije toga rekao mi je dapomoću Itinerisa odem potražiti mamu koja je iz nekog razloga kod AislinnBrannick, vođe skupine lovaca na čudovišta.

A budući da Brannickice mene smatraju jednim od tih čudovišta, nije mi bilojasno zašto bi mama bila kod njih.

Eto kako sam završila ovdje, tresnula na leđa s Archerovim mačem čvrstostisnutim u ruci i glavoboljom. Možda bih mogla ostati ležati ovdje i čekati damama pronađe mene. To bi bilo zgodno.

Uzdahnula sam kad je lišće koje se izvijalo nada mnom zašuštalo na vjetru.Aha, to je dobar plan. Ležati na tlu i čekati da mi netko priđe.

Sklopljene kapke iznenada mi je opržila blještava svjetlost pa sam se lecnula ipodignula ruku kako bih se obranila a da ni sama nisam znala od čega. Zbilja samočekivala da ću kad otvorim oči ugledati jednu od Brannickica, možda s bakljom iliručnom svjetiljkom u ruci.

Zasigurno nisam očekivala duha.Preciznije, duha Elodie Parris koji je stajao kraj mojih nogu i zurio u mene

prekriženih ruku. Sjala je tako snažno da sam morala škiljiti dok sam pokušavalasjesti. Elodie je ubila moja prabaka prije gotovo godinu dana (duga priča), a zbogmalo magije koju smo razmijenile prije nego što je umrla, njezin je duh sada vezanza mene.

"Čovječe", progunđala sam. "Baš sam ležala ovdje i razmišljala kako ova noćne može postati gora, kad se dogodilo upravo to. Ha."

Elodie je zakolutala očima i na trenutak mi se učinilo da je zasjala malosnažnije. Pomaknula je usne, ali nije ispustila zvuk. To ti je jedan od nedostatakaduhova - ne mogu govoriti. Po izrazu njezina lica i ono malo riječi koje sam uspjelapročitati s njezinih usana zaključila sam da je to vjerojatno dobro.

"U redu, u redu", rekla sam. "Sada nije vrijeme za zajedljivost."Oslonila sam se na Archerov mač i uspjela se osoviti na noge. Nije bilo

mjesečine, ali zahvaljujući Elodienu sjaju uspjela sam vidjeti... pa, stabla. Mnogonjih. I to bi manje-više bilo sve.

"Imaš kakvu ideju gdje smo?" upitala sam je.Slegnula je ramenima i usnama oblikovala riječ "šuma"."Misliš?" Dobro, dakle ono kako je "dosta zajedljivosti" nije počelo baš bajno.

Uzdahnula sam i osvrnula se uokolo. "Još je noć, tako da smo vjerojatno u istojvremenskoj zoni. To znači da nismo mogle otići daleko. Ali toplo je. Mislim,osjetno je toplije nego u Thorneu."

Elodiene usne ponovno su se pomaknule i trebalo nam je nekoliko pokušajadok nisam uspjela dešifrirati što govori. Naposljetku sam shvatila da kaže: "Kamo sipokušala otići?"

"K Brannickicama", rekla sam. Elodie je na to razrogačila oči i ponovnopočela lamatati usnama, nesumnjivo mi govoreći da sam totalni idiot.

"Znam", rekla sam i podignula ruku kako bih prekinula njezino nečujnobješnjenje. "Strašne Irkinje koje love čudovišta možda i nisu najbolji plan. Ali Cal jerekao da je moja mama s njima. I ne", rekla sam kad je ponovno otvorila svojasablasna usta, "ne znam zašto. Znam samo da je Itineris očito sranje jer si ti ovdjejedina strašna crvenokosa koju vidim." Uzdahnula sam i slobodnom rukomprotrljala oči. "Stoga ćemo se sada samo - "

Zrakom se razlio urlik.Progutala sam knedlu i prstima stegnula balčak mača. "Sada se možemo samo

nadati da što god to bilo, neće krenuti ovim putem", tiho sam dovršila rečenicu.Začuo se još jedan urlik, ovoga puta bliži. U daljini sam čula kako nešto tutnji

kroz grmlje. Na trenutak sam pomislila da bih mogla pobjeći, ali koljena su mi bilatako klecava da mi je samo stajanje predstavljalo pravi izazov. Nema šanse dapotrčim brže od vukodlaka. Što znači da ću ostati i boriti se.

Ili, znate ono, ostati i čekati da me razderu.

"Divno", progunđala sam i podignula mač, a mišići u mojim ramenimazaplakali su. Osjećala sam kako mi se u trbušnoj šupljini komešaju moći i iznenadame obuzeo užas. Normalna sam, podsjetila sam se. Običnasedamnaestogodišnjakinja koja se sprema suočiti se s vukodlakom samo pomoću...Pa dobro, imam opak mač i duha. To bi trebalo značiti nešto.

Bacila sam pogled prema Elodie. Zagledala se u šumu, izgledala je kao da sepomalo dosađuje.

"Ovaj, hej", rekla sam. "Vukodlak, krenuo je ovim putem. Zar te to uopće nezabrinjava?"

Podrugljivo se nasmijala i pokazala prema svojem sjajnom tijelu. S usana samjoj pročitala: "Već sam mrtva."

"Tako je. Ali ako i mene ubiju, nema šanse da naši duhovi postanu najboljeprijateljice."

Elodien pogled govorio mi je da nema opasnosti da se takvo što dogodi.Zvukovi su postali glasniji pa sam mač podignula još više.Zatim je nešto veliko i dlakavo režeći iskočilo između stabala. Tiho sam

vrisnula, a čak je i Elodie odskočila unatrag. Ili preciznije, odlebdjela.Na trenutak smo se svi troje ukipili, ja držeći mač poput bejzbolske palice,

Elodie lelujajući nekih pola metra nad tlom, vukodlak šćućuren pred nama. Nisamimala pojma je li mužjak ili ženka, ali pomislila sam kako je mlad. S njuške mu jekapala bijela pjena. Vukodlaci su baš nekako slinavi.

Spustio je glavu, a ja sam jače stisnula mač i čekala da navali. Ali umjesto daskoči i razdere mi grlo, vukodlak je tiho zajecao, gotovo kao da plače.

Pogledala sam mu oči koje su izgledale uznemirujuće ljudski. Da, to sudefinitivno suze. I strah. Mnogo straha. Teško je disao i stekla sam dojam da jedugo trčao.

Iznenada sam shvatila da Itineris možda nije takvo sranje kao što sam mislila.Nešto je zbilja uplašilo ovog vukodlaka, a na pamet mi je palo samo nekoliko osobakoje bi to mogle učiniti. A strašne Irkinje koje love prodigije vrlo su visoko na tompopisu.

"Elodie", počela sam, ali prije negoli sam uspjela dodati išta drugo, ugasila sekao kakva pakosna krijesnica.

Vukodlaka i mene progutao je mrak. Opsovala sam, a vukodlak je zarežao kaoda želi izgovoriti istu riječ. Šuma je utihnula i primirila se na nekoliko trenutaka,upravo onoliko koliko je dovoljno da pomislim kako možda griješim.

A onda je odjednom sve eskaliralo.

DRUGO POGLAVLJE

Negdje preda mnom čuo se vrisak, a vukodlak je počeo zavijati. Začula sam kratkohrvanje, nakon čega je uslijedila prodorna skika. Potom sam čula samo hukanjevlastitoga disanja.

Krajičkom oka primijetila sam da se nešto kreće i nagonski krenula prematome držeći pred sobom i dalje ispružen mač.

Snažna svjetlost, osjetno sjajnija od Elodiene, iznenada me zabljesnula ravno ulice. Sklopila sam oči i zateturala. Tada me nešto udarilo po ispruženoj ruci,dovoljno snažno da zavapim. Ruka mi je istog trena obamrla i moji su prsti ispustiliArcherov mač. Još jedan udarac, ovoga puta po stražnjoj strani nogu, i tresnula samna leđa.

Težina mi se spustila na grudi, a koštunjava koljena pritisnula su mi obje rukeu tlo. Pod bradom me bocnulo nešto oštro i morala sam se dobrano potruditi da nezacvilim.

Potom me piskutav glas upitao: "Što si ti?"Oprezno sam otvorila oči. Ručna svjetiljka koja me zaslijepila sada je ležala

otprilike metar od moje glave tako da je bilo upravo dovoljno svjetlosti da vidimkako mi na grudima sjedi netko tko izgleda kao dvanaestogodišnja djevojčica.

Isprašila me cura iz šestog osnovne? Kakav neugodnjak.Potom me hladni metal pod vratom podsjetio na to da dotična cura iz šestog

osnovne ima nož."Ja... ja nisam ništa", rekla sam nastojeći što je manje moguće micati usne. Oči

su mi se ubrzano prilagođavale tami i ugledala sam djevojčinu žarko crvenu kosu. Ikoliko god se to doimalo čudnim s obzirom na bodež pod gušom i sve ostalo, prvošto mi je prošlo kroz glavu bilo je: Oh, hvala Bogu.

Možda je bila manja nego što sam očekivala, ali ova je djevojčica na višenačina bila točno onakva kakvima sam zamišljala Brannickice. Riječ je o velikojženskoj obitelji - one su uvijek žene, premda pretpostavljam da su i muškarci

odigrali neku ulogu budući da ta obitelj postoji već preko tisuću godina. Potječu odiznimno moćne bijele vještice Maeve Brannick, a misija im je svijet osloboditi odzla.

Nažalost, ja se uklapam u njihovu definiciju zla.Djevojčica se namrštila. "Nešto jesi", prosiktala je i nagnula se bliže meni.

"Osjećam to. Što god bila, nisi čovjek. Stoga, ili ćeš mi reći kakva si to nakaza, ili temogu rastvoriti i sama to provjeriti."

Zagledala sam se u nju. "Ti si opaka curica."Još se više namrštila."Tražim Brannickice", rekla sam žurno. "I pretpostavljam da si ti jedna od njih

jer... ma znaš, zbog crvene kose i nasilja i svega ostalog.""Kako se zoveš?" upitala me, a žarenje pod vratom pretvorilo se u pravi bol."Sophie Mercer", protisnula sam kroza zube.Razrogačila je oči. "Nema šanse", rekla je i prvi put zazvučala kao

osnovnoškolka, što je vjerojatno i bila."Bome ima", graknula sam.Na licu sam joj na sekundu primijetila nesigurnost, a nož pod mojim vratom

ustuknuo je možda nekoliko centimetara. Upravo onoliko koliko mi je trebalo.Otkotrljala sam je u stranu. Od tog mi se pokreta nešto tako gadno

pomaknulo u ramenu da su mi suze navrle na oči, ali svejedno sam postignulaželjeni učinak i oslobodila se cure.

Ciknula je i začuo se mukao zvuk za koji sam se iskreno nadala da znači da jenjezin nož udario u tlo. No nisam trošila vrijeme na to da to provjerim.Četveronoške sam se domogla Archerova mača. Prstima sam stisnula balčak ipovukla ga.

Oslonila sam se na mač i osovila se na noge, a zatim sam se ponovno okrenulaprema djevojčici. I dalje je sjedila na tlu, naslonjena na ruke, disala je teško iubrzano. S lica joj je nestao svaki trag opake izviđačice; sada je bila samo uplašenodijete.

Zapitala sam se zašto. Hoću reći, i dalje sam se oslanjala o mač, nisam gauperila u nju. Noge su mi se toliko tresle da sam bila uvjerena da to može vidjeti, aznala sam i da mi je lice isprugano suzama i znojem. Nisam mogla djelovati veomazastrašujuće -

A zatim sam se sjetila kakav je izraz poprimila kad je čula moje ime. Poznavalame, ili je barem znala za mene. Što znači da je vjerojatno znala što sam.

Ili što sam bila.Potrudila sam se uputiti joj najbolju verziju pogleda koji poručuje "Ja sam

demonska princeza", što je bio priličan izazov budući da mi je kosa padala na lice ida mi je curio nos. "Kako se zoveš?", upitala sam.

Djevojčica nije skidala pogled s mene, ali je rukama nervozno tapkala po tluoko sebe, nesumnjivo tražeći nož. "Izzy", rekla je.

Podignula sam obje obrve. To baš i nije ime koje će ti utjerati strah u kosti.Izzy je to vjerojatno pročitala na mome licu jer se namrštila. "Ja sam Isolde

Brannick, kći Aislinnina koja je kći Fionina koja je pak kći -""Da, da, kći niza nemilosrdnih žena, shvaćam." Prošla sam rukom po licu, oči

su me peckale kao da su pune pijeska. Mislim da nikada u životu nisam bila takoumorna. Glava kao da mi je bila puna cementa, a činilo mi se da su mi čak i otkucajisrca teški i tromi. A imala sam i čudan, uznemirujući osjećaj u zapećku mozga, kaoda mi promiče nešto važno.

Potisnula sam to i ponovno se usredotočila na Izzy. "Tražim Grace Mercer."Čim sam izgovorila mamino ime, u grlu mi se pojavila velika, bolna knedla.Trepnula sam i dodala: "Rečeno mi je da je s Brannickicama, a ja je zbilja morampronaći."

I baciti joj se oko vrata i plakati nekih tisuću godina, pomislila sam.Ali Izzy je odmahnula glavom. "Nikakva Grace Mercer nije s nama."Te su mi riječi bile težak udarac. "Ne, mora biti ovdje", rekla sam. Izzy je

preda mnom zatreperila i ja sam shvatila da je gledam kroza suze. "Cal je rekao daje s Brannickicama", ustrajala sam, a glas mi je pucao.

Izzy je sjela uspravno. "Pa, tko god bio Cal, pogriješio je. U taboru su samoBrannickice."

Pronaći mamu. To je jedino na što sam se usredotočila nakon što se Calokrenuo i otrčao u opatiju Thorne. Jer ako uspijem pronaći mamu, sve će nekakoopet biti u redu, a moći ću pronaći i sve ostale.

Tatu i Jennu i Archera i Cala.Zapljusnuo me val tuge i iscrpljenosti. Ako mama nije ovdje, znači da sam

uzalud došla u srce neprijateljskog teritorija. Bez moći. Bez roditelja. Bez prijatelja.

U tom me trenutku počela zabavljati pomisao da jednostavno spustim mač iopružim se na tlu. Bilo bi lijepo prileći, a ako sam zbilja izgubila sve, koga briga štoće mi učiniti ova sitna, ubilački nastrojena djevojka?

Ali tu sam pomisao jednakom brzinom odmah i zatomila. Nema šanse da sampreživjela i napade demona i dvoboje s ghoulima i eksplozije demonskoga staklakako bi me na kraju ubila Raggedy Ann. Preživjet ću ovo bez obzira na to je limama ovdje ili ne.

Prstima sam stezala balčak mača sve dok nisam osjetila kako mi se metalurezuje u kožu. Boljelo je, ali to je dobro. Možda mi pomogne da ostanem prisvijesti, što bi pak onemogućilo Izzy da me raskomada ili učini što god Brannickiceradile demonima.

Bivšim demonima. Svejedno."Dakle, imate svoj tabor", rekla sam nastojeći snagom volje pokrenuti mozak.

"To je... guba. Kladim se da imate i bunkere i bodljikavu žicu."Izzy je zakolutala očima. "Pa da.""Naravno, dakle, taj tabor. Gdje se točno..." Riječi su mi zastale u grlu, a tlo se

zaljuljalo. Ili sam se to ja zanjihala? I je li se počelo mračiti zato što je crknulanjezina ručna svjetiljka ili su to moje oči prestale funkcionirati?

"Ne. Ne, neću se onesvijestiti.""Ovaj... sve u redu?"Odmahnula sam glavom. "Zar sam to rekla naglas?"Izzy je polako ustala. "Ne izgledaš baš najbolje."Bila bih je ošinula pogledom da mi oči nisu bile zaokupljene važnijim

stvarima, na primjer trudom da mi ne iskoče iz lubanje. Glavu mi je preplavioglasan cvokot i ja sam shvatila da potječe od mojih zuba.

Divno. Past ću u šok. To je stvarno... totalni neugodnjak.Počela su mi otkazivati koljena pa sam se još čvršće uhvatila za balčak mača

silno se trudeći ostati na nogama. Archerov mač, rekla sam si. Ne možeš se onesvijestiti jerga moraš pronaći i pomoći mu...

Ali bilo je prekasno. Kliznula sam na pod, a Izzy se okrenula, očito u potraziza nožem.

Odjednom sam negdje iza sebe primijetila slabašnu svjetlost. Zbunjeno sam sepočela okretati prema njoj pretpostavljajući da je to lovačka skupina Brannickica. A

zatim sam osjetila kako je mojim tijelom prostrujao snažan, gotovo električni naboj.Prepoznala sam ga istog trena.

Magija.Stajala sam posve mirno, dezorijentirano. Osjetila sam svoje moći - ali ne. Što

god da je strujalo kroz mene, to nije bila moja magija. Moje moći uvijek su nadiralekroz stopala, izbijale su iz tla. Ovu magiju osjećala sam kao nešto lagano i hladnošto mi je sletjelo navrh glave. Poput snijega.

Poput Elodiene magije.Zato što to i jest moja magija, glupačo, podsmjehnuo se Elodien glas u mojoj glavi."Molim?" pokušala sam reći. Ali usne mi se nisu htjele pomaknuti. Jedna moja

ruka podignula se, ali ni nju nisam ja micala. I definitivno nisam pogodila Izzyravno u leđa zlaćanim udarom magije iz vrška prstiju.

Izzy je vrisnula i ljosnula na tlo.Krenula sam prema naprijed s podignutim mačem, ali i dalje sam bila poput

marionete. Osjećala sam izrezbareni balčak mača u rukama i bol u ramenima odnapora uložena da ga podignem, ali uopće nisam imala kontrolu nad onime štoradim.

Izzy je uspjela ustati i počela se posrćući udaljivati od mene. Čula sam mukaozvuk kad je leđima udarila o neko stablo i gledala kako joj pod grlo stavljam oštricumača.

Baš kad sam počela ludjeti u vlastitoj glavi, osjetila sam kako kroz mene strujiElodieno slavodobitno likovanje.

Gubi se! tiho sam vrisnula. S tobom ne želim dijeliti ni sobu u domu, a kamoli svojetijelo.

Nema šanse, bilo je sve što je Elodie odgovorila."Sad si moja", čula sam kako režim na Izzy. "Stoga ćeš mi ili reći gdje je moja

mama ili ću od tebe napraviti šiš-ćevap. Biraj."Izzy je dahtala, a u velikim zelenim očima nakupljale su joj se suze.Elodie, pa ona je dvanaestogodišnjakinja, pomislila sam.Svejedno, odgovorila je Elodie. Gotovo da sam joj u glasu čula kako koluta

očima."Ja - " rekla je Izzy i uprla pogled negdje preko mojega ramena.Pokušala sam okrenuti glavu i pogledati, ali Elodie mi je prikovala pogled za

Izzy.

"Znaš", rekla sam i osjećala kako mi se usne izvijaju u podsmijeh, "ima nečeganeodoljivog u tome da Brannickicu ubije demon i to mačem pripadnika Božjeg oka,slažeš li se?"

Luđakinjo, nešto je iza mene! povikala sam u sebi. Prestati glumiti jeziva negativca ipogledaj!

Ali Elodie me ignorirala.I dalje sam proučavala Izzyno lice kad je njezin prestravljen pogled iznenada

odahnuo. Nisam sigurna koji je osjećaj bio jači, moja panika ili Elodienazbunjenost, ali osjećala sam kako mi oba naviru iz želuca.

A zatim je oba osjećaja zasjenio golem nalet boli kad me straga nešto tresnulopo glavi.

TREĆE POGLAVLJE

Mrtva sam. To je zbilja jedini način na koji mogu objasniti osjećaj da ležim uudobnom krevetu, s do brade navučenim svježim plahtama koje mirišu na čistoću,dok mi meka ruka miluje glavu.

Lijepo je. Kad se sve uzme u obzir, prilično je zgodno biti mrtav. Osobito akoto znači da ću moći vječno drijemati. Zavukla sam se dublje pod pokrivač. Ruka ses moje glave premjestila na moja leđa, a primijetila sam i da netko tiho pjeva. Glasmi je bio poznat, a od njega me iz nekog razloga štrecnulo srce. No, to sam mogla iočekivati. Pjesme anđela trebale bi biti strašno dirljive.

"I was working as a waitress in a cocktail bar, when I met you." pjevušio je glas.Namrštila sam se. Je li zbilja umjesno da Nebeski domaćin pjeva -Tad mi je,

sinulo. "Mama!" zavapila sam i sjela. Bilo je to pogrešno jer mi je čim sam toučinila, eksplodirala glava.

Nježne ruke pomogle su mi da se ponovno smjestim na jastuke i odjednom sepojavila. Mama se nagnula nada me, lice joj je bilo puno brige i isprugano suzama,ali bila je toliko lijepa da sam i ja htjela zaplakati.

"Ovo je stvarno, zar ne?" upitala sam osvrćući se po prostoriji. Bila je sitna imračna, a mirisala je pomalo drvenasto, po cedru. U njoj nije bilo ničega osimkreveta i stolca pletena naslona. Kroz jedan prozor dopirala je sjajna zlaćano-crvenasvjetlost pa sam znala da je rana večer. "Ovo nije san ili nekakva halucinacija zbogonog udarca?"

Osjećala sam maminu ruku oko ramena. Njezine tople usne na svojojsljepoočnici. "Ovdje sam, zlato", promrmljala je. "Stvarno sam ovdje."

A zatim sam zaplakala. Snažno. Ispuštala sam snažne, razdiruće bolne jecaje.Kroz njih sam pokušala ispričati mami sve što se dogodilo u Thorneu, ali znala samda govorim besmislice.

Kad se oluja najzad stišala, legla sam kraj mame i stala duboko, drhtavo disati.Niz njezino lice također su se slijevale suze, vlažile mi tjeme. "Dobro", rekla samnaposljetku. "To bi bili moji šugavi ljetni praznici. Sad si ti na redu."

Mama je uzdahnula i zagrlila me čvršće. "Oh, Soph", rekla je slabašnimglasom, "uopće ne znam odakle bih počela."

"Gdje smo?" upitala sam. "To je poprilično dobar početak.""U taboru Brannickica."Tada sam se sjetila svega. Izzy i mača i kako je Elodie moje tijelo pretvorila u

ubojitu marionetu.Elodie? Zazvala sam je tiho. Jesi li još tu?Ali nije bilo odgovora. Za sada sam u mojoj glavi samo ja. Kad smo kod

toga..."Zašto me glava tako boli?""Finley - to je Izzyna starija sestra - otišla ju je potražiti. Izzy je rekla da si je

napala svojim moćima. Zar nisi rekla da više ne možeš upotrebljavati magiju?""I ne mogu", rekla sam. "To je... objasnit ću ti poslije. Nego, čime me je Finley

tresnula po glavi? Bejzbolskom palicom? Kamionom?""Ručnom svjetiljkom", odgovorila je mama i prstima mi nježno razmaknula

kosu s nečega što je djelovalo kao kvrga veličine košarkaške lopte na mojoj glavi.Zatim smo utihnule, obje smo znale koje je moje sljedeće pitanje: zašto je

pobogu moja mama, koja je veći dio života provela bježeći od svega što ima ikakveveze s magijom, ljetne praznike provela s hrpom lovaca na čudovišta?

Ali nešto mi je govorilo da će odgovor, kako god glasio, biti kompliciran. Ivjerojatno neugodan. I premda sam umirala od želje da saznam što ju je nagnalo dadođe ovamo, o tome možemo i poslije, po mogućnosti onda kad mi mozakprestane prijetiti da će iskočiti iz lubanje.

"Bilo je vruće", rekla sam. Malo je tema koje su jednostavnije i ugodnije odvremena, zar ne? "Vani. Gdje se točno nalazi tabor Brannickica?"

"U Tennesseeju", odgovorila je mama."Dobro, pa to je... Čekaj, u Tennesseeju?" Sjela sam i pogledala mamu.

"Upotrijebila sam Itineris da iz Engleske dođem ovamo. To ti je nekakav čarobniportal", počela sam joj objašnjavati, ali ona je kimnula kao da to već zna. "Usvakom slučaju, iz Thornea sam otišla po noći i ovamo stigla također po noći, daklenisam mogla otići tako daleko."

Mama me promatrala pozorno. "Sophie", rekla je, a zbog nečega u njezinuglasu sledio mi se želudac. "Opatija Thorne izgorjela je prije gotovo tri tjedna."

Zagledala sam se u nju. "Nemoguće. Bila sam ondje. Sinoć sam bila ondje."Odmahujući glavom, mama je pružila ruke i primila me za obraze. "Zlato,

prošlo je sedamnaest dana otkako smo čuli što se dogodilo u Thorneu. Mislilasam..." Glas joj se raspuknuo. "Mislila sam da su te zarobili ili ubili. Pravo je čudošto te Finley večeras dovela ovamo." Mozak mi je radio kao navijen.

Sedamnaest dana.Sjetila sam se da sam ušla u Itineris, sjetila se pritiska, nepomične tame. Ali to

sam osjetila samo sekundu ili dvije prije nego što sam tresnula na leđa u šumi. Kakoje sedamnaest dana prošlo u tren oka?

Zatim sam se sjetila nečega drugog. "Ako je toliko prošlo otkako je izgorioThorne, sigurno si čula nešto o tati. Ili o Calu, ili o Casnofficama."

"Nema im ni traga", javio se glas s druge strane prostorije. Naglo samokrenula glavu i lecnula se od bola. Neka je žena stajala naslonjena na okvir vrata,držeći šalicu iz koje se još pušilo. Na sebi je imala traperice i običnu crnu majicukratkih rukava, a crvena kosa, tamnija od Izzyne, padala joj je preko ramenasvezana u dugačku pletenicu.

"Nestali su s lica zemlje", nastavila je ulazeći u sobu. Osjećala sam kako semama ukočila kraj mene. "James Atherton, onaj mladi vještac, onaj drugi mladivještac, one vještice od Casnoffica i njihovi mili demoni. Mislili smo da si i ti nestalas njima sve dok se nisi pojavila i pokušala mi ubiti kćer."

Pretpostavila sam da je ta opaka žena Aislinn Brannick. Svejedno, kad samshvatila da doista stoji preda mnom, srce mi je sišlo u pete. Pročistila sam grlo. "Usvoju obranu moram reći da je ona prva povukla nož", rekla sam.

Na moje iznenađenje, Aislinn je ispustila promukao zvuk koji je podsjećao nasmijuljenje. Dodala mi je šalicu. "Popij ovo."

"Ovaj, ne bih rekla", odgovorila sam zureći u njezin tamnozeleni sadržaj. Štogod da je bila ta tekućina, vonjala je po borovima i blatu, a budući da je ta ženaIzzyna mama, pretpostavila sam da je otrovna.

No Aislinn je samo slegnula ramenima. "Kako hoćeš. Boli mene đon što teberastura glava."

"U redu je", rekla je mama ne skidajući pogled s Aislinn. "Od toga ćeš seosjećati bolje."

"Jer ću umrijeti?" upitala sam. "Hoću reći, sigurna sam da će mi u tom slučajuproći glavobolja, ali smrt je prilično gadna nuspojava."

"Sophie", progunđala je mama opomenuvši me.No Aislinn me pronicljivo pogledala, a na usnama joj je zatitrao neznatni

osmijeh. "Bome ima jezičinu, to je sigurno", rekla je. Bacila je pogled na mamu."Zasigurno je to pokupila od njega. Ti si uvijek bila tiha."

Zbunjeno sam pogledala mamu, no ona je i dalje promatrala Aislinn Brannick,lice joj je problijedjelo.

"Za pet minuta budite dolje", rekla je Aislinn i stala uz podnožje kreveta."Obiteljski sastanak."

Oklijevajući, otpila sam gutljaj iz tople šalice. Okus mu je bio još i gori odmirisa, ali čim mi je kliznuo niz grlo, osjetila sam kako bol u mojoj glavi popušta.Sklopila sam oči i naslonila se na uzglavlje. "Zašto ti mi trebamo za to?" upitalasam. "Zar to vi Brannickice ne možete odraditi same?"

Na prostoriju se spustila tišina, a kad sam otvorila oči, mama i Aislinn zurilesu jedna u drugu.

"Zar ona ne zna?" upitala je Aislinn naposljetku, a moje je grudi preplavilamješavina strave i gnjeva. Nisam se htjela nositi s time. Nisam bila spremna nositise s tim, ne još.

Ali kad se mama okrenula prema meni, znala sam. Vidjela sam to u strahu ituzi na njezinu licu, u načinu na koji je rukama stala gnječiti pokrivač. I znala samda bez obzira na to želim li se nositi s tim ili ne, postoji vrlo jednostavan razlogzašto je ovdje.

Svejedno, čula sam kako je pitam: "Mama?"Ali odgovorila mi je Aislinn. "Sophia, tvoja je majka Brannickica. Što znači da

si i ti jedna od nas."

ČETVRTO POGLAVLJE

Kad su se vrata zatvorila škljocnuvši za Aislinn, mama je spustila lice u ruke idrhtavo odahnula. Iskapila sam ostatak napitka koji mi je dala Aislinn. Glavobolja jepopustila istog trena. Zapravo, sve je bilo bolje, gotovo da sam cijela... živnula,premda sam u ustima imala okus kao da sam upravo polizala bor.

No nije mi smetao taj odvratan okus. Tako sam se barem mogla usredotočitina nešto drugo osim na činjenicu da je gotovo cijeli moj život laž. Ili da sam nekakoizgubila sedamnaest dana. Ili da je u mojem tijelu boravio duh.

Jenna mi je odjednom počela toliko nedostajati da me to gotovo fizičkizaboljelo. Htjela sam je primiti za ruku i slušati kako govori nešto zbog čega će secijela ova situacija doimati smiješnom, a ne totalno naopakom.

I Archer bi mi također dobro došao. On bi vjerojatno podignuo obrvu na onajsvoj iritantno privlačan način i provalio neku sočnu šalu na račun činjenice da meElodie opsjela.

Ili Cal. On ne bi rekao ništa, ali od same njegove prisutnosti osjećala bih sebolje. I tata -

"Sophie", rekla je mama i trgnula me iz sanjarenja. "Ne znam... uopće ne znamkako da ti sve ovo objasnim." Pogledala me crvenim očima. "Toliko sam putanamjeravala, ali sve je uvijek bilo tako... komplicirano. Mrziš li me?"

Duboko sam udahnula. "Naravno da ne. Hoću reći, nisam oduševljena. I poslijetotalno imam pravo pasti u agoniju zbog svega ovoga. Ali, hoćeš iskreno, mama?Trenutačno sam tako sretna što te vidim da me ne bi bilo briga ni da si prikriveninindža kojeg su poslali iz budućnosti da uništi sve mace i duge na ovome svijetu."

Zasmijuljila se, ispustila hroptav i plačan zvuk. "Tako si mi nedostajala, Soph."Zagrlile smo se, lice sam zarila u njezinu ključnu kost. "Ali hoću čuti cijelu

priču", rekla sam prigušenim glasom. "Stavit ćeš sve karte na stol."Kimnula je. "Svakako. Nakon što razgovaramo s Aislinn." Odmaknula sam se

i napravila grimasu. "Nego, u kakvu ste točno rodu? Jeste li, ne znam, sestrične?"

"Mi smo sestre."Zagledala sam se u nju. "Čekaj. Ti si znači baš Brannickica Brannickica? Ali

nemaš ni crvenu kosu."Mama je ustala i svoj konjski rep smotala u punđu. "To se zove boja za kosu,

Soph. A sada, hajde. Aislinn je već razdražljiva.""Da, skužila sam to", promrmljala sam, zbacila pokrivač i ustala. Mama i ja

izašle smo iz spavaće sobe i uputile se prema mračnom podestu. Na tom je katubila još samo jedna prostorija i ja sam odjednom počela razmišljati o opatiji Thornei svim njezinim hodnicima i sobama. Još ne mogu vjerovati da je tako golemozdanje moglo jednostavno... nestati.

Sišle smo uskim stubama koje su završavale pred niskim lukom. Iza lukanalazila se još jedna mračna prostorija. Zar ovi imaju nešto protiv stropne rasvjete?

U njoj sam uočila star zelen hladnjak i okrugao drveni stol smješten ispodprljava prozora. U zraku je lebdio miris kave, na šanku je bio napola pojedensendvič, ali kuhinja je bila prazna. "Vjerojatno su u Ratnoj sobi", rekla je mamagotovo sebi u bradu.

"Čekaj, jesi li ti to upravo spomenula ,Ratnu sobu’?" upitala sam, ali mama jeveć prošla kraj kuhinje i skrenula iza ugla. Klipsala sam za njom i nastojala stećidojam o kući. Riječ koja bi je najbolje opisala bila je "spartanska". U Thorneu jebilo toliko toga - slika, tapiserija, drangulija, pa čak i oklopa - da ti oči nisu stizale niobraditi sve te podatke. Ovdje kao da je uklonjeno sve što nije krajnje nužno.Kvragu, čini se da su uklonjene čak i neke stvari koje. jesu nužne. Još nisam vidjelakupaonicu.

Nije bilo prozora, samo je nekoliko neonki pričvršćenih za strop na sve bacalobolesno slabašno svjetlo. A pod "sve" mislim na otrcan smeđ kauč, nekolikosklopivih metalnih stolaca, pokoju pretrpanu policu za knjige, nekoliko kartonskihkutija i golem okrugao stol zatrpan papirima.

Ah, da, i na oružje.Od jednog do drugog kraja prostorije bila su razbacana svakojaka zastrašujuća

smrtonosna pomagala. Izbrojila sam tri samostrijela kraj kauča, a na vrhu jedne odpolica za knjige bila je hrpa nečega što je izgledalo kao one zvjezdaste stvarčice kojese bacaju.

Izzy je sjedila prekriženih nogu na kauču, u rukama joj knjiga mekih korica.Nije podignula pogled kad smo ušle, pa sam se zapitala što to čita da ju je tolikozaokupilo. Vjerojatno Ubijanje čudovišta za početnike.

U prostoriji su bile još samo Aislinn i neka djevojka otprilike mojih godina.Kad smo mama i ja ušle, obje su naglo podignule glavu s knjige koju su proučavale.Primijetila sam da je djevojci za opasačem zataknuta svjetiljka Maglite. Dakle to jeFinley, Vladarica ručnih svjetiljka. Protrljala sam tjeme, a ona me mrko pogledala.

Okrenula sam se prema svojoj tihoj majci, studioznoj ženi koja uistinu nikadanije ni mrava zgazila. "Žao mi je, ali nema šanse da si ti ovdje odrasla. To jenemoguće."

Začula sam neznatni fijuk i osjetila da mi je nešto prošlo kraj lica. Krajičkomoka vidjela sam kako je mama podignula ruku i u trenu uhvatila balčak noža - nožakoji joj je netko očito upravo zavitlao u glavu. Sve se odigralo u manje od sekunde.

Progutala sam knedlu. "Zaboravi."Mama nije rekla ništa, ali pogled joj je i dalje bio usredotočen na Aislinn čija je

ruka, kako sam primijetila, i dalje bila lagano podignuta. Smiješila se. "Grace jeuvijek bila najbrža među nama", rekla je, a ja sam uvidjela da se obraća meni.Smiješi se meni.

"Dobro", rekla sam naposljetku. "Pa, nisam to naslijedila od nje, ako vas tozanima. Ja nisam u stanju uhvatiti ni nogometnu loptu." Aislinn se zahihotala, aFinley se još više smrknula.

"Dakle, ti si demonski izdanak", ispljunula je Finley."Finn!" obrecnula se Aislinn. Ha. Dakle, barem me jedna Brannickica mrzi.

Čudno, ali zbog toga sam se osjećala bolje. To je normalno. A ako postoji nešto sčime se znam nositi, to su Zločeste curice. "Zapravo, zovu me Sophie."

S kauča je doprlo frktanje prigušenog smijeha i sve smo se okrenule premaIzzy. Prekrila je usne rukom i pokušala glumiti da kašlje, ali Finley je svejednotrznula glavom i rekla: "Odi u svoju sobu, Iz." Izzy je sklopila knjigu i položila je ukrilo, a ja sam se iznenadila kad sam vidjela da čita Ubiti pticu rugalicu. "Finn",usprotivila se. "Ali nisam se smijala s njom." Izzy me ošinula pogledom. "Pa ona mepokušala ubiti."

"Zapravo, to nije točno", umiješala sam se. U Aislinninu i Finleynu pogledubilo je nečeg što mi je utjeralo strah u kosti. Nipošto ne želim da me smatrajuodgovornom za Elodiene postupke, osobito sada kad sam tehnički jedna od njih,tako da su mi riječi jednostavno navrle na usta. "Vidite, više nemam svoje moćizato što sam se trebala podvrgnuti obredu uklanjanja pa su mi moći na neki načinzaključane i ne mogu ih upotrebljavati. Ali tu je ta djevojka - odnosno ta vještica -Elodie, s kojom sam povezana jer je kad je umrla prenijela svoju magiju na mene.

To znači da me njezin duh slijedi naokolo i tako to, a kad si me ti napala, ona jeopsjela moje tijelo. Što je za mene novost i, ako ćemo iskreno, totalno sablasnasituacija koju još nisam uspjela obraditi. U svakom slučaju, ona je ta koja je na tebiupotrijebila magiju. Ah da, i držala ti je mač pod gušom i rekla sve one jezive stvari.Ja nisam jeziva. Barem ne namjerno."

Sada su se sve tri Brannickice - sve četiri ako računamo mamu - zagledale umene. Čovječe, što je bilo ono čudo s okusom bora? Red Bull u verziji Brannickica?

"Ovaj, sada ću začepiti."Aislinn se više nije smiješila. Zapravo, djelovala je nekako prestravljeno. Finley

se bedrom naslonila na stol i prekrižila ruke. "Kako to misliš da više nemaš moći?"Silno sam se trudila ne zakolutati očima. "Mislim točno tako kako sam i rekla.

Imala sam moći, zatim je Vijeće - to su ljudi koji određuju sva pravila za prodigije",objasnila sam, ali na to je Finley zakolutala očima i rekla: "Da, znamo to."

"Bravo za vas", promrmljala sam. "Dakle, izveli su taj obred koji nije... pa, nijetako jak kao obred uklanjanja. Moja magija nije zauvijek nestala." Barem sam senadala da nije. Ali nisam to rekla Brannickicama.

Aislinn i Finley su se pogledale. "Ali praktički si čovjek", rekla je Aislinn."Aha, osim kad me opsjedne Elodien duh."Mislila sam da će ih to obradovati, na kraju krajeva, nije li točno da mrze

prodigije? No Aislinn se čvrsto uhvatila za rub stola, a glava joj je klonula uz dubokuzdah. Finley joj je položila ruku na rame i promrmljala: "Sve je u redu, mama.Smislit ćemo nešto."

Moja me je pak mama pogladila po leđima i rekla tiho: "Oh, dušo, tako mi ježao."

Osjetila sam potrebu da se skljokam na pod i briznem u plač pa sam slegnularamenima i rekla: "Hej, ionako sam otišla u London da mi uklone moći. Samo nijeispalo onako kako sam mislila da hoće. Ali, nemam tetovaže, dakle ja vodim."

Aislinn je udarila šakom o stol, a kad je podignula glavu, izgledala je kaoStrašni lovac na prodigije u svakom smislu riječi.

"Ovo je rat. Tvoja vrsta sprema se Zemlju pretvoriti u pakao, a tebi je došale?"

Ne znam što je Nasmiješenu Aislinn pretvorilo u Potpuno pobjesnjeluAislinn. Pogledi su nam se susreli i ja sam rekla: "U proteklih nekoliko sati opsjeome duh, glava samo što mi nije smrskana i saznala sam da mi je mama prikrivenilovac na prodigije. A prije toga izgubila sam svakoga do koga mi je stalo i otkrila da

su ljudi kojima sam vjerovala gadovi koji su potajno prizivali demone. Moj je živottrenutačno prilično koma. Stoga, da. Meni jest do šale."

"Sad nam više nisi od koristi", rekla je Finley."Žao mi je, a kako sam vam prije točno bila od koristi?" upitala sam iako sam

imala osjećaj da već znam odgovor.Naravno, Finley me pogledala i rekla: "Čula si mamu. U ratu smo. A ti si

trebala biti naše oružje."

PETO POGLAVLJE

Zagledala sam se u nju. "A mislile su da ću to učiniti zato što...?""Torin je rekao da bi se borila za - " umiješala se Izzy, ali Aislinn je podignula ruku.

"Isolde, dosta", rekla je. "To sada ionako nije važno.""Meni je važno", rekla sam. "Tko je, dovraga, Torin? I što ste mislile sa

mnom, iskoristiti me kao vlastitu magičnu bombu?" Mama mi je zagrlila ramena.Zbacila sam njezinu ruku i prišla stolu kako bih se suočila s Aislinn.

"Znaš, to su namjeravale", rekla sam joj. "Casnoffice." Glas mi je laganozadrhtao kad sam pomislila na Nicka i Daisy, dvoje mladih demona s kojima samse... pa, sprijateljila je prejaka riječ - koje sam upoznala u opatiji Thorne. Posljednjiput kad sam je vidjela, Daisy je podemonila i pokušala me ubiti i to upravozahvaljujući Lari Casnoff. Isto se dogodilo i s Nickom koji je napao Archera iumalo ga ubio. Budući da je Lara pretvorila Nicka i Daisy u demone, ona ih je ikontrolirala.

Koliko god bili čudni i ubilački nastrojeni, dijelom sam osjećala da minedostaju pa sam vjerojatno baš zbog toga podignula glas kad sam dodala:"Casnoffice i ostali članovi Vijeća žele upotrijebiti demone u borbi protiv Oka."

Aislinn više nije djelovala ljutito. Djelovala je dotučeno. Provukla je ruku krozkosu. "Zar zaista to misliš, Sophie? Da prizivaju demone kako bi zaštitili ta čudo...pripadnike tvoje vrste?"

"Ja... pretpostavljam da je tako. Hoću reći, uvijek su govorili da ćete nas svepobiti."

Aislinn me pogledala gotovo sućutno. Finley se oglasila ogorčeno. "Baš. TeCasnoffice žele praviti demone samo kako bi mogle stvoriti vlastitu tajnu službu. Ikao ne bi im bilo zgodno kad bi na raspolaganju imale vlastitu vojsku demona."

Srećom, jedan od sklopivih stolaca bio mi je pri ruci pa sam se uspjelaskljokati u nj.

"Ne kužim", rekla sam i preko ramena pogledala mamu. Razvukla je usne umrku liniju. "Recimo da Brannickice nikada nisu povjerovale da Alexei, Larin iAnastasijin otac, namjerava stvoriti demone kako bi zaštitio prodigije. Tolika bimoć gotovo značila da u svojim rukama posjeduje ekvivalent magičnog nuklearnogoružja."

Alexei je uz pomoć još jedne vještice pretvorio moju prabaku Alice u demona.Prije je bila obična djevojka, ali kad je Alexei Casnoff završio s njom, bila je manje-više čudovište, a mračne sile koje je nosila u sebi dovele su je do ludila.

Dakle, da, moguće je stvoriti demona, ali malo ga je teže kontrolirati."Prve večeri koju sam provela u Hekinoj školi", obratila sam se Aislinn,

"gospođa Casnoff je prikazala niz dijapozitiva da nam pokaže na koje su sve načineljudi godinama ubijali prodigije. Ne samo Brannickice ili pripadnici Oka, nego iobični ljudi. Prema riječima gospođe Casnoff ispalo je da gotovo neprestanonapadaju prodigije."

"Aha, jer obični ljudi baš imaju velike šanse protiv čudovišta", narugala seFinley.

"Znaš li koliko ima Brannickica, Sophie?" tiho je upitala Aislinn. Odmahnulasam glavom, a ona je dodala: "Upravo nas gledaš."

Zagledala sam se u nju. "Kako, samo... samo vas tri? A jedna od vas jedva daima dvanaest godina?"

"Četrnaest", dobacila je Izzy s kauča, ali nitko nije obraćao pozornost."Bilo nas je četiri dok smo imale tvoju majku", odgovorila je Aislinn."Dobro, ali udružile ste se s Okom", rekla sam. Prije nekoliko mjeseci

izgorjelo je sjedište prodigijskog Vijeća u Londonu. Ubijeno je sedam članovaVijeća, a tata kaže da je to skupina L’Occhio di Dio surađivala s Brannickicama."

Aislinn se nasmijala. "Da se Oko udružilo s nama? Nema šanse. Naša obiteljpotječe od vještice, sjećaš li se? Oko ne želi imati veze s tim."

"Što onda, zar je Oko samo napalo sjedište Vijeća?" upitala sam."Uopće ga nije napalo", rekla je Finley. "Sve su to napravile tvoje frendice,

Casnoffice."Osjećala sam se kao da sam se upravo sunovratila u bizarnu paralelnu

dimenziju pa sam ponovno odmahnula glavom kao da će mi zbog toga mozak bržeproraditi. "Ali zašto bi Casnoffice - " I tada mi je sinulo. "To je kao ono sprojekcijom dijapozitiva. Pobrineš se da se svi izbezume zbog Oka i Brannickica i

više nikoga neće biti briga što pretvaraš djecu u demone. Ne ako će ih demoni štititiod Oka ili od svih vas", rekla sam i rukom pokazala prema Aislinn i Finley.

Aislinn je kimnula. "Tako je. A sada su Oku pripisali i uništenje opatijeThorne i možebitnu smrt tvojega oca."

Zbog toga me zaboljelo srce, osjetila sam da me mama pogladila po kosi."I tako su Casnofficama odriješili ruke da prizovu koliko god žele demona",

rekla je Finley. "I nitko ih neće zaustaviti.""Ja hoću", rekla sam automatski."Kako?" podsmjehnula se Finley. "Uopće nemaš moći. A one imaju

najmoćnije magično oružje ikad stvoreno."U grudima mi je proključala moć i uzdrmala me. "Mi smo ljudi", rekla sam i

užasnula se osjetivši kako su mi navrle suze. Stvarno nisam htjela zaplakati predFinley. "Prizvati demona znači samo nafilati dušu obične osobe ili prodigija ili čegagod zbilja mračnim silama. Ta osoba, ono što ona doista jest, ne nestaje. Nick iDaisy. Ili ja i tata - moj tata. Mi nismo stvari koje možete iskoristiti pa uništiti.Nismo oružje." Dok sam izgovarala tu posljednju riječ, tako sam se čvrsto uhvatilaza rub stola da sam slomila nokat.

Mama je istupila i primila me za lakat. "Dosta", rekla je. "Poenta priče je daćemo pronaći način da zaustavimo Casnoffice a da pritom ni na koji način neupotrijebimo Sophie."

"Nije na tebi da o tome odlučuješ, Grace", rekla je Aislinn. Mama se okrenulaprema sestri žestinom kakvu nikada prije nisam vidjela. "Ona je moja kći."

"Ali nije uvijek na nama da odabiremo put kojim će ići članovi naše obitelji,zar ne?" odgovorila je Aislinn ne skrećući pogled s mame.

Prostorijom je odjeknuo prigušen hihot, a meni su se nakostriješile dlačice navratu. Izzy je poskočila, a Finley i Aislinn pogledale su se preko ramena. Prvi putprimijetila sam da nešto visi na zidu. Nisam bila sigurna što je to točno jer je biloprekriveno teškim tamnozelenim platnom, ali budući da je bilo veliko i pravokutno,pretpostavila sam da je riječ o nekakvoj slici.

"Ah, Grace i Aislinn se svađaju. Baš kao nekada", rekao je pomalo prigušenmuški glas. "Može li netko ukloniti ovo prokleto čudo pa da mogu vidjeti?"

Magija je u meni ponovno bubnjala i udarala tako da sam znala da što god biloto što nam se obratilo, nije ljudsko. Pa ipak, kad je Aislinn prišla tomu što je visjelona zidu i povukla platno, zapanjila sam se kad sam vidjela o čemu je riječ.

Ispostavilo se da to ipak nije slika, bilo je to zrcalo koje je odražavalosumornu, mračnu sobu. Bilo je neobično promatrati kakvu sliku tvorimo. Mamame zabrinuta lica i dalje držala za lakat. Aislinn je gotovo s gnušanjem gledala uzrcalo, dok je Izzy još više problijedjela, a Finley se mrštila. Što se mene tiče, vlastitime odraz šokirao. Bila sam mršavija nego što pamtim, koža mi je bila prljava, suzesu mi ostavljale tragove na prašnim obrazima. A kosa... ma znate što? Radijenemojmo o tome.

No moći mi nisu pomahnitale zato što sam izgledala kao malo siroče. Bilo jeto zbog tog tipa.

U zrcalu je sjedio prekriženih nogu nasred okruglog stola i podsmjehivao namse. Premda sam znala da nije zbilja ondje, svejedno sam bacila oko prema stolu. Isteone karte i papiri nagužvani pod njim u zrcalu i dalje su bili ravni i glatki. Njegovakuštrava kosa bila je zagasito plava, a s manšeta košulje visjela mu je čipka koja jepomilovala papire na stolu kad je prislonio zapešća na koljena. Nosio je iimpresivne visoke čizme i smiješno uske hlače, što znači da je ili totalno lud zarenesansnim sajmovima u toj svojoj Zemlji zrcala, ili je jako star. Pretpostavila samda je potonje.

"Dakle ovo je cura oko koje se podignulo toliko prašine", rekao jeproučavajući me. Glas mu je bio tih, a mislim da bi bio i prilično zgodan da njegovodržanje nije govorilo: "Ja sam super zao, i to zaista, a ne na neki seksi način".Svejedno, bila sam prilično uvjerena da je u pitanju običan vještac. Demoni širesnažniju, mračniju vibru, a premda sam bila uvjerena da taj tip donosi nevolje, nijebio dovoljno mračan i moćan.

Aislinn je rukom udarila u okvir zrcala zbog čega se stol na kojem je tip sjediozatresao i samo što se nije prevrnuo. Stol u prostoriji nije se ni pomaknuo.

Dečko iz zrcala uhvatio se za jednu stranu stola i namrštio se, a zatim jezaustio kako bi nešto rekao, ali Aislinn ga je prekinula. "Pogriješio si, Torine. Ostalaje bez moći."

Torin je slegnuo ramena. "Zaista? Pa, sada stvari definitivno postajuzanimljivije." Nasmiješio se. To bi nekoj ženi možda bilo privlačno. Meni je biloodurno. Što se vjerojatno vidjelo na mojem licu jer je smiješak s njegova lica brzonestao, a on se okrenuo prema Aislinn i slegnuo ramenima. "Nema veze. Ja nikadane griješim. Rekao sam ti da će opatiju Thorne progutati vatra, a tako je i bilo.Rekao sam ti da će vam se ova cura vratiti i evo je."

Uperio je prst u Aislinn. Površina zrcala razvukla se oko njegova prsta poputrastezljiva mjehurića. "A rekao sam ti i da ćete izgubiti Grace zbog jedne od onih

zvijeri. Nitko mi nije htio vjerovati", obratio se meni. "Pa ipak, evo te. Dokaz da sumoja proročanstva uvijek točna. Aislinn, ono što sam ti rekao istina je", dodao je iokrenuo se prema njoj. "Ova djevojka zaustavit će one vještice od Casnoffica."

Na prostoriju se spustila grobna tišina, zagledale smo se u tog tipa u stakludok sam pokušavala probaviti činjenicu da Brannickice, te talentirane ubojicevještica, slušaju vješca koji sipa proročanstva te da me spomenuti vještac očitopredodredio da prekinem ovaj zastrašujući, veliki magični rat koji se sprema.Svejedno, nije mi se dopalo što mi tatu naziva "zvijeri" pa sam se potrudila izgledatišto prezrivije kad sam ustala.

"Zar imate magično zrcalo? Trebala si mi to prije spomenuti", rekla sam Izzy."Hoću reći, to je puno veća fora od bodljikave žice i bunkera."

"Nije to magično zrcalo", odgovorila je Izzy, a ja sam morala primijetiti da ni ujednom trenutku nije skinula pogled s Torina. "On je naš zarobljenik."

"Gost", obrecnuo se Torin, ali svi su ga ignorirali."Kako ste uspjele zarobiti vješca ako se ne koristite magijom?" upitala sam."Nisu ga Brannickice zarobile", odgovorila je mama. "To je učinio posve

sam."Torinu je odjednom postalo iznimno važno popraviti manšete pa nam je

okrenuo leđa."Pokušao je izvesti čaroliju za koju se ispostavilo da je malo prevelik zalogaj za

njega", dodala je Finley. "Zaglavio je unutra još 1589.""1587", ispravio ju je Torin. "A čarolija mi uopće nije bila prevelik zalogaj".

Samo je bila... kompliciranija nego što sam očekivao." Finley je frknula. "Naravno.U svakom slučaju, nakon nekoliko godina pronašla ga je... Avis Brannick pronašlaje to čudo, ma što god, i donijela je zrcalo svojoj obitelji."

"Kad je Avis otkrila da Torin ima moć proricanja, shvatila je da može bitikoristan. Odonda smo njegovi čuvari", dovršila je Aislinn. Zapitala sam seprepričavaju li uvijek priče tako u krug. To me podsjetilo na one trosmjernepoglede koje su razmjenjivale Elodie, Anna i Chaston pa me ponovno onako čudnoštrecnulo u grudima. Nije da su mi te tri cure bile drage, ali jedna od njih sada jemrtva, a dvije su nestale. Sam Bog zna što im se dogodilo."

"Iskvarile su ih", rekao je Torin, a ja sam se lecnula."Molim?"

"Razmišljala si o one dvije vještice koje si upoznala u školi, pitala se što im sedogodilo", rekao je. Prvi put shvatila sam da su njegove smeđe oči jako tamne,gotovo crne. "Sumnjaš da su ih Casnoffice pretvorile u demone. I jesu."

"Čekaj, znači ti ne predviđaš samo budućnost? Upućen si i u druge stvari?"Zadovoljno je kimnuo. "Znam ja mnogo toga, Sophie Mercer. A ti imaš tako

mnogo pitanja, zar ne? Gdje si bila tih sedamnaest dana? Što se dogodilo s onomkrvopijom od tvoje prijateljice i s tvojim ocem..."

Bez razmišljanja prešla sam prostoriju i stala pred zrcalo. "Je li moj tata živ? Jeli Jenna - "

Začepila sam kad se Torin počeo smijuljiti i uzmicati. "Ne mogu odati svesvoje tajne", rekao je i širom raširio ruke.

Svaka trunka magije koju sam imala u sebi htjela se probiti kroz to staklo iraznijeti ga u sićušne komade. Morala sam se zadovoljiti time da zgrabim okvir iprotresem ga. "Reci mi!" viknula sam, a on je pao na pod, zrcalni stol naposljetku sepreokrenuo, papiri se rasuli po podu.

Snažne ruke primile su me za ramena i povukle natrag. Naglo sam se okrenulaočekujući da ću ugledati Aislinn, no mama me držala. "Prekrij to prokleto čudo",rekla je mama svojoj sestri. Aislinn je navukla platno na zrcalo, a mama mi jemaknula kosu s lica. "Zlato, pronaći ćemo tvojega oca. I Jennu." Pogledom jeprostrijelila sada pokriveno zrcalo. "I to bez Torinove pomoći." Uperila je pogledprema Aislinn. "Nismo ga uopće ni trebale početi slušati."

"Nemamo mnogo izbora, Grace", rekla je Aislinn. Zvučala je umorno.Što god da je bilo u onom zelenom napitku, počelo je popuštati, pa sam

osjetila kako mi se umor ponovno uvlači u kosti. Baš sam se spremala upitati ihsmijem li se vratiti u svoju sobu kad je Aislinn uzdahnula i rekla: "O svemu tomemožemo poslije. Sunce samo što nije zašlo." Mahnula je prema Finley i Izzy."Hajdemo, cure, vrijeme je za ophodnju."

Dvije mlade Brannickice krenule su bez riječi prema vratima. Promatrala samih kako odlaze i smišljala kad bih se mogla ponovno prikrasti ovdje i razmijenitiriječ ili njih tisuću s Torinom, kad me Aislinn uhvatila za rame. "I ti, Sophia."

"Molim?""Sve Brannickice koje nemaju osamnaest moraju patrolirati imanjem u

večernjoj smjeni."

Dodala mi je nešto i trebalo mi je nekoliko sekunda da shvatim o čemu jeriječ: bio je to srebrni kolac. Zbunjeno sam je pogledala, ništa mi nije bilo jasno.Aislinn se nacerila, izgledala je zastrašujuće. "Dobro došla u obitelj."

ŠESTO POGLAVLJE

"Znači ni gadna povreda glave ni činjenica da sam prije samo trinaest minutasaznala da sam član ove obitelji - što znači da imam iznimno malo iskustva s oružjem -neće me spasiti od ophodnje?" upitala sam kad sam se našla s Finley i Izzy krajstražnjih vrata.

Mama se nakon Aislinnine objave pokušala založiti za mene ističući kako A) idalje pokušavam probaviti cijelu ovu priču da sam Brannickica, i kako sam B)svašta pretrpjela pa bi mi vjerojatno dobro došlo da malo odspavam. Ili da neštoprigrizem.

Aislinn je odgovorila da imam deset minuta da se istuširam, uzmem neštoFinleyne odjeće i plošku one tekućine što podsjeća na Domestos s mirisom bora.Iako mlak, tuš je pomogao, a premda je odjeća bila i malo preduga i malo preuska,bilo mi je drago što sam se riješila prljavih, čađavih prnja iz opatije Thorne.Zataknula sam srebrni kolac u držač za remen u nadi da neću prerezati arteriju.Prije negoli sam se spustila, otpila sam nekoliko gutljaja onog zelenog čuda, apremda je i dalje imalo grozan okus, osjećala sam se bolje.

Oprezno sam progutala knedlu kad je Izzy frknula i rekla: "Prilično samsigurna da nas ni dekapitacija ne bi spasila od ophodnje."

Nasmiješila sam se, na što me Finley prostrijelila pogledom. "Znam da je teškoprilagoditi se budući da su do sada uvijek vile, ili što već, obavljale tvoje prljaveposlove, ali ovdje je tako", rekla je i gurnula mi crni ruksak u ruke.

"Daj, molim te. Sigurno nikada nisi vidjela vilu ako misliš da bi one radile ištaprljavo", uzvratila sam.

"Vidjele smo mi mnoge vile", obrecnula se Finley, ali njezino je držanjeodavalo veliku napetost, a Izzy ju je prostrijelila nekim čudnim pogledom.Svejedno. Dovoljno mi je što se moram nositi s problemima u vlastitoj obitelji. Alitad sam se podsjetila da, tehnički gledano, Izzy i Finley i jesu moja obitelj. Demoni sjedne, a lovci na prodigije s druge strane. Zar je zbilja čudo što sam tako zbrčkana?

Finley se okrenula prema vratima zakračunatima pomoću nekoliko različitihbrava. Promatrala sam kako okreće brojčanik ili dva, drugu otvara ključem koji jenosila oko vrata, a zatim povlači zasun na vrhu vrata.

"Čovječe, kladim se da je potrebna cijela vječnost da bi se provalilo u tvojškolski ormarić", našalila sam se, ali Izzy je odmahnula glavom.

"Mi ne idemo u školu", rekla je, a u njezinu se glasu krilo nešto tako ozbiljno ižalosno da joj nisam imala srca reći da se samo šalim.

Finley je ramenom gurnula vrata i ona su se otvorila uz zloslutnu škripu. Izašlesmo na nešto nalik na igralište koje su projektirale nindže. Bile su tu dvije grede navisini od oko dva metra od tla. Bila je tu i prečka te težak željezni kavez na samomrubu čistine. Kraj njega je bilo postavljeno nekoliko meta. Primijetila sam strijelezabijene u jednoj, nekoliko noževa s drvenim drškom u drugoj i šurikene u trećoj.

Čistinu su okruživala stabla, a odmah iza njih razabrala sam još nekolikoobjekata. Izzy je slijedila moj pogled i rekla: "Šatori. Ovo mjesto sagrađeno jetridesetih kada je bilo još mnogo Brannickica. Ovdje su nekada održavale svojezborove. Tako smo zvali veliko okup..."

"Umukni, Iz", rekla je Finley udaljujući se od nas. "Ona nije prokletaBrannickica, zato joj nemoj ispričati sve naše gluposti, dobro?"

Da se razumijemo, nije baš upotrijebila riječ "gluposti". Ni "prokleta" kad smokod toga. Prije nekoliko mjeseci vjerojatno bih joj pošteno odbrusila, ali ovog putaodlučila sam joj popustiti. Okrenula sam se prema Izzy kako bih je upitala još neštoo Brannickicama, a kad sam to učinila, zalazeće sunce obasjalo je mali smaragdniprivjesak oko njezina vrata. Glavom mi je iznenada proletjela slika Jennina razbijenakrvavog kamena, ali prisilila sam se potisnuti je. Ipak, to se vjerojatno vidjelo nameni jer je Izzy rekla: "Uglavnom nije ovakva. Dobro, zapravo jest, ali ružne riječisu novost."

Poželjela sam joj raskuštrati kosu, ali nešto mi je govorilo da ne bi to dobroprimila. Stoga sam samo slegnula ramenima i rekla: "Ma nije to. Samo sam sesjetila... Zaboravi. U svakom slučaju, shvaćam zašto Finley nije baš najboljeraspoložena."

Zalazeće sunce bljeskalo se na Finleynoj bakrenoj kosi dok je žustro koračalačistinom da bi potom nestala među stablima. Izzy i ja krenule smo za njom, a jasam prebacila ruksak preko ramena. Zazveckao je, a ja sam pogledala Izzy. "Onda,što točno podrazumijeva ,ophodnja’?"

Slegnula je ramenima. "Moramo se pobrinuti da šumu očistimo od svihnadnića."

"Kakvi bi nadničari sada bili u – oh ,nadnića’? Kao u nadnaravnih bića’? Zarnas tako zovete?"

Izzy se nije okrenula, a premda je u pitanju možda bila samo igra svjetlosti,učinilo mi se da su vršci njezinih ušiju poružičastili..

"Ma to je samo nešto što sam izmislila", promrmljala je, a meni je bilo vrlodrago što mi je bila okrenuta leđima jer mi je na licu izbio osmijeh.

"Sviđa mi se."Naglo se okrenula, a ja sam se pobrinula da mi izraz lica bude smrtno ozbiljan.

"Stvarno", rekla sam joj. "Znaš kako zovemo sami sebe, zar ne? Prodigiji." Nacerilasam se. "Jedino što zvuči jadnije i pretencioznije od latinskog je izmišljeni latinski."

Izzy me promatrala trenutak i očito je zaključila da je ne ismijavam jer jelagano kimnula. Prvi put sam primijetila da joj je hrbat nosa posut pjegama, baš kaomeni.

Do tada sam Finley već izgubila iz vida, ali činilo se da Izzy zna kamo idemo.Dugo smo se u tišini provlačile među stablima i grmljem. Znojila sam se iako jesunce već gotovo zašlo pa sam stala povlačiti izrez na vratu svoje posuđene crnemajice. "Uspijete li ovdje zbilja uhvatiti mnogo, ovaj, nadnića? Jer iz iskustva znamda se ne vole vrzmati po šumama u okolici domova ljudi koji ih žele ubiti."

Tad sam se prisjetila nečega i zaustavila se. Bila sam toliko zaluđena time damoram pronaći Brannickice da sam potpuno zaboravila na vukodlaka kojeg sulovile Izzy i Finley. "Što se dogodilo s onim vukodlakom sinoć?" upitala sam Izzy.

Izzy se okrenula prema meni s osmijehom koji me i previše podsjećao nanjezinu majku. "A koga misliš da lovimo večeras?"

Nakrenula sam se i povukla ruksak pred sebe, a zatim ga otvorila. Još srebrnihkolaca. Malene staklene boce s blagoslovljenom vodom. I, o, Bože, zar je to pištolj?

Klecavih koljena povukla sam patentni zatvarač na svojoj smrtonosnoj torbi ioprezno je spustila na travu.

"Nešto nije u redu?" upitala je Izzy."Pa recimo, mnogo toga? Iskreno, velik dio onoga što se upravo događa je

pogrešan. Recimo to što vas dvije tinejdžerke imate torbe pune pištolja?"Izzy je postala pomalo napeta. "Nismo mi djeca", ispalila je. "Mi smo

Brannickice."

Uzdahnula sam i zabila ruke u džepove. "Shvaćam to, ali, gle, Izzy, ja ne moguubiti vukodlaka. Ja ih poznajem. S nekima sam od njih i živjela, i oni su... pa,odvratni su i slinavi i superstrašni, ali ne mogu ih ubiti."

Čekala sam da izvuče samostrijel ili ručni top ili neku drugu ludu ubojitualatku koju je nesumnjivo spakirala. No samo je nakrivila glavu i upitala: "Živjela sis vukodlacima?"

Sada je već gotovo pao mrak i bilo mi je žao što joj ne mogu dobro vidjeti lice."Jesam", odgovorila sam. "U Hekinoj školi. Bilo ih je nekoliko. Jedna od njih, Beth,bila je zapravo prilično draga. A bio je tu i jedan dečko, Justin, nije bio puno starijiod tebe." Kleknula sam kako bih pokupila torbu, ali ona me ponovno šokiralapitanjem: "S kojim si još nadnićima živjela?"

Podignula sam pogled prema njoj i rekla: "Svakakvim. Kako sam već rekla, svilama, a bilo je i vještica i vještaca. Moja cimerica bila je - " zastala sam i uzela sinekoliko sekunda da progutam knedlu koja mi je došla do grla. "Cimerica mi je bilavampir. Jenna."

"Ne seri", rekla je Izzy, ponovno je zvučala kao dijete. Osobito kad je dodala:"Mama i Finley suočile su se s nekoliko vampira prošle godine. Meni nisu dale daidem jer su rekle da je preopasno. Zar se nisi bojala da će ti, ne znam, popiti svu krvdok spavaš?" Nagonski sam odmah htjela početi braniti Jennu, ali tad sam se sjetilakako sam se osjećala prve večeri u domu, kad sam ušla u sobu i zatekla je kakožvače vrećicu krvi. "Malo. Prije nego što sam je upoznala. Ali nakon toga više senikada nisam bojala da bi me mogla ozlijediti. Bila je - i još je - moja najboljaprijateljica." U strahu da se ponovno ne rasplačem i tako se dovedem u opasnost daumrem od dehidracije, ustala sam držeći ruksak dalje od sebe. "A i teško se bojativampira visokog jedva metar i pol i ružičaste kose, znaš?"

Izzy je kratko šutjela, a zatim je rekla: "Ružičaste kose?""Pa, ne cijele, imala je pramen - " rekla sam, ali rada sam registrirala ton kojim

je Izzy izgovorila riječi "ružičaste kose". Prisjetila sam se svih onih papira, kartotekai kutija u ratnoj sobi. "Jesi li čula za nju? Jeste li je vidjele?" upitala sam je, a ugrudima mi je poskočilo srce.

"Ne", obrecnuo se drugi glas, a kad sam se okrenula, iza sebe sam ugledalaFinley. "Nismo čule ništa o vampirici ružičaste kose, a i da jesmo, uputile bismo seu Englesku da je probodemo kolcem jer je to naš posao. A sada hajdemo."

"Lažeš!" nisam htjela biti tako glasna, ali glas kao da mi je odjeknuo mračnomšumom. "A spomeneš li opet riječ ,kolac’ dok govoriš o Jenni, kunem se da ću - "

"Što?" viknula je Finley. "Srušit ćeš me? Povući za kosu? Nemaš više moći.Zbog tebe smo izgubile sve, a ti si beskorisna."

"Oh, baš mi je žao što vam pomanjkanje moje magije stvara neprilike. I kakoto misliš da ste ,sve izgubile’?"

Finley mi se primaknula, a na prigušenoj mjesečini primijetila sam da joj očiplamte od bijesa. "Nije nas uvijek bilo samo troje. Štoviše, prije nekih sedamnaestgodina bilo nas je gotovo pedeset. Istina, ni to nije bilo mnogo, ali bilo je nešto!'Zaustavila se i protrljala nos. "Sve dok ostali nisu saznali da je tvoju mamunapumpao demon. Moju mamu trebali su proglasiti sljedećom glavom obitelji, aliumjesto toga protjerali su je. Izabrali su neku daleku rođakinju da ih vodi, nekakvucuru koja uopće nije bila izravni potomak Maeve Brannick."

"Dobro, gle, žao mi je što tvoja mama nije postala PredsjedavajućaBrannickica ili što već, ali sve se to dogodilo prije nego što smo se mi uopće rodile.Tako da stvarno ne vidim - "

"Tri mjeseca nakon izbora novog vođe, povela je cijelu obitelj Brannick unapad na najveće vampirsko gnijezdo u Sjevernoj Americi. Moram li ti nacrtati štose dogodilo?"

Osjetila sam mučninu i odmahnula glavom."To je bilo glupo i besmisleno, a mama bi to znala", rekla je Finley, gotovo je

ispljunula te riječi. "Da zbog tvoje mame nisu protjerali moju mamu iz klanaBrannickica, do tog napada uopće ne bi došlo. Ali znaš što? Kad je Torin rekao dasi ti osoba koja će zaustaviti Casnoffice, pomislila sam: Hej, možda je imalo nekogsmisla izgubiti cijelu obitelj. Tako ova nakaza barem može učiniti nešto za nas. Aline možeš. Što znači da su sve te Brannickice umrle nizašto." Nisam znala što bihrekla na sve to. Stoga sam se na kraju odlučila za naizgled najjednostavnije rješenje."Žao mi je."

Frknula je i počela prtljati oko nečega za pojasom. "Svejedno. Nije važno.Završimo sada obilazak prije nego - "

Nije dovršila rečenicu. Ovog puta nije se začuo nikakav urlik, ništa nijeprotutnjilo kroz grmlje. Vidjela se samo tamna spodoba koja je iskočila iz mraka izačuo se Finleyn vrisak kad je vukodlak sletio na nju.

SEDMO POGLAVLJE

U nekoliko je sekunda nastao urnebes. Vukodlak je režao, Izzy je glasno dozivalaFinley, a ja sam očito ponovno ispustila ruksak pun oružja budući da ga više nisamdržala u ruci. Koliko god to zvučalo glupo, pričekala sam sekundu u nadi da će miiz tabana suknuti magija. Hoću li se ikada priviknuti na to da sam... pa, čovjek?

Moji su prsti najzad dohvatili naramenicu ruksaka, ali dok sam ga privlačila ksebi, pitala sam se što mi je činiti. Nikad prije u životu nisam zapucala, a nisam bilasigurna ni kako točno probosti nekoga kolcem. Glavom su mi odjekivale Finleyne iAislinnine riječi: Beskorisna, beskorisna, beskorisna.

Podignula sam pogled i vidjela da Izzy drži isti onaj nož kojim je prethodnenoći napala mene, ali dok su se Finley i vukodlak hrvali u blatu, Izzy je samoneodlučno stajala, očito nije bila sigurna kako da napadne to stvorenje a da pritomne ozlijedi Finley. Prekopala sam torbu i izvukla šaku bočica s blagoslovljenomvodom. Ustala sam i svom ih snagom bacila vukodlaku u leđa.

Ispostavilo se da moja snaga i nije nešto budući da se razbila samo jednabočica. Ostale su se bezopasno otkotrljale niz njegovo krzno na tlo. Svejedno,privukla sam njegovu pozornost.

Maknuo se s Finley i okrenuo prema meni, s njuške mu se slijevala slina.Progutala sam knedlu, a Finley je uzmaknula.Prethodne noći u vukodlakovim očima vidjela sam iskru čovječnosti. Večeras,

dok se dizao pun mjesec, očito je bio više životinja nego čovjek. Svejedno, nije menapao. Spustio je njušku i ponjušio me, nakrivio glavu.

"Tako je", rekla sam žaleći što mi drhti glas. "Dobro znaš što sam." Možda sene mogu služiti magijom, ali znala sam da vukodlak i dalje može osjetiti da nisamobičan čovjek. "Pogledaj", rekla sam i te kako svjesna da me Finley i Izzypromatraju kao da sam kakva luđakinja. "Znam da se bojiš i da su te ove djevojkelovile. Ali ozlijediš li ih, samo ćeš njima sličnima dati još razloga da te požele ubiti.Stoga, zašto jednostavno ne zbrišeš?"

Vukodlak me proučavao, a ja sam u razmaku od tri udisaja vjerovala da bismose iz ovoga mogle izvući neozlijeđene. A zatim se iskesio, tiho zarežao i znala samda sam nagrabusila.

Krajičkom oka vidjela sam da Finley umeće strijelu u minisamostrijel, ali znalasam koliko vukodlaci mogu biti brzi. Nema šanse da je uspije odapeti prije nego štonasrne na mene. A zatim sam ugledala bljesak. Na sekundu sam pomislila da je Izzymožda zapucala iz pištolja, ali zatim me obuzeo onaj osjećaj ljutnje i ponosa i...preplavila me moć. Moja se ruka podignula, prsti izvili, a vukodlak se ukipio,iskričava mreža magije nije mu dala da se pomakne.

Eto! začula sam Elodien ushićen glas u glavi, a da sam mogla kontrolirati svojetijelo, zaškripala bih zubima.

Zahvalna sam ti na spašavanju, ali, daj, molim te. Ovo s otimanjem tijela mora prestati.Ovog puta nije bilo odgovora, ali osjetila sam kako mi nad glavom i ramenima

nadire još magije. Ponovno sam vidjela kako mi se pomiču prsti, a čarolija koja jedržala vukodlaka zatitrala je i ispustila plave iskre. Zatim je vukodlak nestao snaletom vjetra.

Kamo je otišao? upitala sam Elodie.U drugu dimenziju, odgovorila je, a ja sam se zapitala kako glas u mojoj glavi

može zvučati tako drsko.Koji vr - htjela sam je upitati, ali zatim sam se okrenula prema Brannickicama."Prestanite se ponašati kao kuje prema Sophie", čula sam se kako govorim.Finley i Izzy su se pogledale, a zatim su se ponovno okrenule prema meni.

"Ovaj, zašto govoriš o sebi u trećem licu?" upitala me Izzy.Ali Finley je odmahnula glavom. "Nije to Sophie, Iz", rekla je. "Sjećaš li se što

nam je rekla? Može izvoditi čarolije samo kad je opsjedne duh. Pretpostavljam da jeovo duh."

Osjetila sam kako kimam. "Elodie", izgovorila su moja usta. "I mislimozbiljno. Nisam baš luda za njom, ali proživjela je svašta. Nije ona kriva što je vašglupi klan protjerao Aislinn, a zatim dopustio da ih sve pobiju. Sranja se događaju."Zakoračila sam prema Finley, promatrala kako je bockam prstom u grudi. "Stogasvoj tinejdžerski bijes iskali negdje drugdje, a ovoj curi daj malo mira."

Ostala sam bez teksta. Elodie Parris brani mene? Možda je u cijelom ovomkaosu na vrbi doista rodilo grožđe.

Finley me smrknuto pogledala, ali Izzy je rekla: "Finn, spasila te. Prije nego štoje duh ušao u nju. Borila se protiv vukodlaka iako nema moći niti se zna boriti.Istina, ovaj se duh ponaša kao gadura, ali možda... možda je u pravu."

Vidiš? rekla je Elodie u mojoj glavi. Tako se izlazi na kraj s curama poput njih.Zbilja ne trebaš voditi moje bitke, uzvratila sam, a ona je frknula.Oh, da, jer ti samo što nisi sredila onog vukodlaka.Htjela sam joj odmah uzvratiti sarkastičnom primjedbom, ali prije nego što

sam u tome uspjela, Elodie je nestala. Posljednji put kad je to učinila bila sam bezsvijesti što je, kako se sada čini, bilo dobro. Jer, znate kakav je osjećaj kad duh kojivam je kontrolirao tijelo iznenada iščezne? Prilično traumatičan.

Pala sam na sve četiri, dašćući pritom, jer sam se osjećala kao da mi je netkootrgnuo flaster s duše. Ostala sam tako, duboko disala i pitala se hoću li ikada višeustati. A zatim sam osjetila kako je nečija ruka kliznula pod moju. Izzy mi jepomagala da ustanem. Finley me primila za drugu i zajedno su mi pomogle da sepokrenem.

"Hvala", promrmljala sam.Na moje iznenađenje, Finley je bila ta koja je rekla: "Nema problema." Zatim

se obratila Izzy: "Odvedimo je kući."Posrtale smo kroz mrklu noć. "Imaš ideju kamo je poslala vukodlaka?" upitala

me Izzy."Rekla je u drugu dimenziju, a tko zna kog vraga to znači?"Kad smo stigle kući, mama i Aislinn sjedile su u kuhinji. Obje su držale šalice

za kavu, a sudeći po napetosti koja se osjećala u zraku, pretpostavljam da su žustroraspravljale. Dok je Finley prekapala ormariće u potrazi za antiseptikom -ogrebotine na njezinoj ruci djelovale su crveno i opako - obavijestila sam Aislinn osvemu što se dogodilo.

"To je vrlo moćna čarolija", rekla je, a premda mi je na pamet odmah palo dajoj kažem Misliš?, pregrizla sam jezik. ,Ako možeš slati stvorenja u druge dimenzije -" nastavila je Aislinn, ali prekinula sam je.

"Ne mogu. To može Elodie. A ona nije baš pouzdana." To je bio najljepšinačin koji sam uspjela smisliti kako bih joj rekla: Odbij s pričom o oružju jer to nedolazi u obzir.

Aislinn se ponovno svalila u stolac, nestalo joj je sjaja iz očiju. "Istina.Primjedba ti je na mjestu."

Mama je rekla: "Dobro, dosta je za večeras. Sophie je potreban odmor, auvjerena sam da će dobro doći i Finley i Izzy." Osvrnula se po kuhinji. "Kad smokod toga, gdje je Izzy?"

Finley se lecnula kad je namjestila zavoj. "Vjerojatno je već otišla gore."Zatim smo si poželjele laku noć i tako privele kraju možda i najbizarnija

dvadeset četiri sata u mojem životu (što govori mnogo). Aislinn mi je rekla da moguzadržati sobu u kojoj sam prije bila pa sam, pošto sam zagrlila mamu - koja je očitonamjeravala ostati dolje i dovršiti raspravu s Aislinn - otklipsala uza slaboosvijetljene stube do svoje sobe.

Izzy je stajala pred mojim vratima, u ruci je držala nekakav fascikl. "Hej", reklaje, zvučala je pomalo smeteno.

"Hej. Čuj, Izzy, stvarno sam slomljena, tako da o čemu god si htjelarazgovarati - "

"Drži", rekla je i gurnula mi fascikl u ruku. "Samo sam... htjela sam ti zahvaliti.Što si pokušala spasiti Finley i što si... ma ne znam. Što si prema nama bila boljanego što si trebala biti."

Nasmiješila sam joj se, a na sekundu je izgledalo kao da smo zaplesale na temu"hoćemo li se zagrliti?", obje smo se kretale naprijed-nazad s rukama koje su namse klatile uz bokove. Dobro je znati da nam je šeprtljavost očito obiteljska crta.Naposljetku smo se nekako potapšale po ramenu, nakon čega se Izzy vratila dolje, aja sam ušla u svoju sobu.

Naslonila sam se na vrata i otvorila fascikl koji mi je dala Izzy. Ispostavilo seda sam dobro postupila jer čim sam ugledala što je u njemu, izdala su me koljena.Kliznula sam niz vrata, jednom rukom prekrila usta, a na oči su mi navrle suze.

U fasciklu su bile samo dvije stvari. Jedna je bila zrnata fotografija koja jeizgledala kao nekakva nadzorna snimka. Druga je bio komad papira s nekolikonatipkanih rečenica. Fotografija je prikazivala vampira kojeg dobro poznajem -Lorda Byrona. Tako je, pjesnika. Bio je profesor u Hekinoj školi, a nakon što jeotišao iz nje, vidjela sam ga u jednom klubu u Londonu. I sada sam gledala kakonamršten šeće niz ulicu. Ali nije bio sam.

Kraj njega je hodala Jenna, nervozno se osvrtala preko ramena. Bila jemršavija nego inače, i bljeđa, ako je to uopće moguće. Ali nije bilo sumnje da je ononjezin ružičasti pramen. Rukama sam je pomilovala prije negoli sam pogledala listpapira.

Novi vampir pridružio se gnijezdu Lorda Byrona, pisalo je na papiru. Ženska, jošneutvrđene dobi, mogla bi biti riječ o Jennifer Talbot.

Pod bilješkom je bio datum. Računajući ona tri tjedna koja sam propustila,fotografija je snimljena prije manje od tjedan dana.

Jenna je na sigurnom. Jenna je na sigurnom, nisu je spalili. S Byronom je, a onje možda totalni šupak, ali pobrinut će se za nju.

Sklopila sam oči i snažno zagrlila sliku. Ako je Jenna živa, možda su živi i tata,Archer i Cal.

OSMO POGLAVLJE

Izzy me sljedećeg jutra odvela u razgledavanje tabora. Kako je i rekla, bilo jebodljikave žice i bunkera, ali ono što mi se najviše usjeklo u sjećanje jest to kako jecijelo to mjesto mirno i ogoljelo.

"Oduvijek živimo ovdje, a ostale Brannickice koristile su se ovim mjestom kaonekom vrstom centra za obuku. Dolazile su ovdje na treninge, strateško planiranje islično", rekla mi je Izzy dok smo prolazile podrumom. Dolje je bilo nekolikopoljskih ležaja prekrivenih jednakim, naoko grubim modrim pokrivačima. Nadglavom su nam zujale neonke.

"Gdje ti je tata?" upitala sam je i sjela prekriženih nogu na ležaj. "Hoću reći,očito imaš tatu."

Izzy se počela igrati kosom. "On lovi nadniće u vlastitom aranžmanu.Dečkima je zabranjeno živjeti s Brannickicama. Dolaze nam samo u, uh, u posjete islično. Uglavnom ga viđamo otprilike svaka tri mjeseca."

"Baš ste... prave Amazonke."Sjela je kraj mene i počela čupkati pokrivač. "Ma koma je to", promrmljala je.Uhvatila sam se kako se spremam primiti je za ruku pa sam se povukla u

posljednji tren. "Hvala ti na Jenninoj slici", rekla sam kako bih promijenila temu.Izzy se zacrvenjela i odjednom je svu pozornost usmjerila na jedan od svojih

nokata. "Nije to ništa. Kad si spomenula ružičastu kosu sjetila sam se slike kojanam je stigla prošli tjedan i pretpostavila da je to ona."

"Pretpostavljam da nemaš više takvih slika?" silno mi je laknulo kad samsaznala da je Jenna dobro, ali to nije umanjilo prazninu koju sam osjećala u želucusvaki put kad bih pomislila na tatu, Cala i Archera.

Izzy je odmahnula glavom. "Ne, tu je poslala mamina prijateljica koja sespecijalizirala za lov na - ovaj, za praćenje vampira." Pognula je glavu i kroz šiškepogledala gore prema meni. "Još si zabrinuta za tatu, zar ne?"

Glas mi je još bio pomalo hroptav kad sam odgovorila: "Da, jesam. Zapravosam zabrinuta za mnoge. Misliš li da... Onaj tip u zrcalu, Torin. Zna li on zaista gdjemi je tata?"

Nešto je proletjelo Izzynim licem i lagano je uzmaknula. "Možda. Ali on će sesamo praviti pametan prije nego što možda kaže nešto stvarno. Uvijek je takav."

Ustala sam i rekla: "Mislim da se znam nositi s pametnjakovićima." Odlučnaporazgovarati sa Zrcalkom, potrčala sam uza stube podruma. Sve dok se ne uvjerimda su svi do kojih mi je stalo na sigurnom, ne mogu ni početi razmišljati o cijelojovoj priči s Casnofficama.

No kad sam stigla do Ratne sobe, u njoj sam zatekla mamu naslonjenu naveliki stol, prekriženih ruku, okrenutu prema Torinu. Čim sam ušla, prestali surazgovarati o čemu god da su razgovarali. Nije mi se svidio izraz na njihovimlicima.

"Ovaj, hej", rekla sam i kratko pokucala na dovratnik. "Baš sam krenularazgovarati s tobom."

"U redu", rekla je mama, ali ja sam odmahnula glavom."Ne s tobom. Hoću reći, i mi definitivno trebamo razgovarati, ali najprije

želim razgovarati s tobom", uprla sam prstom u Torina.Nacerio mi se. "Naravno. Premda, pretpostavljam da te muče ista pitanja kao i

tvoju majku. Gdje je James, je li živ, postoji li način da se dođe do njega...""Raspitivala si se o tati?"Mama je ošinula Torina pogledom. "Jesam. I nije da sam imala koristi od toga.

Već sam zaboravila koliko možeš biti naporan." Torin se i dalje smiješio, naslonioje bradu na ruku i rekao: "Znaš, kad bi me samo oslobodila iz ovoga prokletogzrcala, i sam bih mogao otići po Jamesa. Pod uvjetom da nije reš pečen, naravno."

Stisnula sam šake i počastila ga riječju koju nikad prije nisam izgovorila predsvojom mamom, ali nije mi se činilo da ju je to posebno uvrijedilo. Štoviše,promrmljala je "Slažem se" i trzajem zgloba spustila platno preko zrcala.

"Uglavnom je beskoristan", rekla je mama i protrljala vrat. Zabrinute bore okonjezinih usana djelovale su još dublje nego inače. "Aislinn ga se davno trebalariješiti."

"Čuo sam to!" zavapio je Torin glasom prigušenim zbog platna. Mama jezakolutala očima. "Želiš li nakratko izaći odavde?" Oklijevala sam. Ono što samželjela jest razgovarati s Torinom, ali znala sam da mama i ja moramo pretrestimnogo toga. Usto, nije da se Zrcalko sprema nekamo otići. "Naravno."

Na kraju smo otišle u šetnju. Neobično je koliko lijepo i bezopasno nadnevnom svjetlu može izgledati šuma koja okružuje tabor Brannickica. Dugo smošutjele. Mama je progovorila tek kad smo stigle do debla golemog stabla nadvijenognad usku vodenu liniju, premalu da bismo je mogli nazvali potokom. "Ovo jenekada bilo moje omiljeno mjesto za razmišljanje. Još kad sam bila tvojih godina."

"Kladim se da si tada imala o čemu razmišljati."Zahihotala se, ali nije zvučala nimalo sretno. Sjele smo na palo stablo. Vršci

maminih čizama dotaknuli su vodu, ali moji su ostali desetak centimetara iznad nje."Dobro, da čujem", rekla sam kad smo sjele. "Želim čuti sve o tome kako si

od male Brannickice postala Grace - oh, pa da", okrenula sam se i pogledala mamu."Mercer je izmišljeno ime, zar ne? Ti si Grace Brannick."

Učinilo mi se da je mami neugodno. "Kad sam pobjegla one noći, auto koji sezaustavio i pokupio me bio je Mercedes. Kad me vozač upitao za ime...improvizirala sam."

Imena su samo riječi. Znam to. Ali kad sam saznala da je prezime koje samupotrebljavala cijeli život lažno...

"Pa kako bih se onda ja trebala zvati?" upitala sam. "Sophie Atherton? SophieBrannick?" Oba su zvučala čudno, kao da nosim odjeću koja mi ne odgovara.

Mama se nasmiješila i maknula mi kosu s lica. "Možeš se zvati kako god želiš.""Dobro, neka bude onda Sophie Princeza Zadivljujućih Iskra." Mama se tada

nasmijala, stvarno nasmijala, i ispreplela prste s mojima. Sjedile smo na tom stablu,naslonila sam joj glavu na rame, a mama mi je ispričala svoju priču. To mepodsjetilo na to kako mi je, kad sam bila mala, čitala prije spavanja. A njezina pričanije se mnogo razlikovala od bajki koje sam nekada voljela, onih zbilja mračnih,prepunih zastrašujućih detalja i slomljenih srdaca.

"Dok sam odrastala ovdje, život je bio... Pa, vidjela si kakav je Finleyn i Izzyn.Bio je surov. Voljela sam svoju obitelj, ali sve se svodilo na treninge, borbu, lov, ijoš treninga." Mama je uzdahnula i naslonila obraz na moju glavu. "Jednostavnonisam mogla provesti život tako. Stoga sam otišla kad sam napunila dvadeset jednu.Jedne sam noći krenula u ophodnju i jednostavno... nastavila hodati."

Otišla je u Englesku u nadi da će moći istraživati povijest Brannickica, vidjetimože li obitelji biti korisna na način koji ne uključuje ubijanje.

"Zatim si srela tatu", rekla sam tiho. Ponovno sam se zapitala gdje je on. Kakoje. Je li uopće živ.

"Da", to je bilo sve što je rekla.

"Jesi li znala što je on?""Nisam", odgovorila je plačljivim glasom. "Ono što sam ti ispričala o susretu s

tatom, to je sve istina. Bili smo u Britanskoj knjižnici i zatražili istu knjigu opovijesti čarobnjaštva."

Lagano sam se nasmiješila. "To ti je trebao biti znak.""Vjerojatno", rekla je mama. "Kad sam prišla njegovu stolu da ga upitam

mogu li je upotrijebiti..." Zaustavila se i uzdahnula. "Bio je to takav klišej. Dodaomi je knjigu, prsti su nam se dotaknuli, i to je bilo to. Bila sam gotova."

Prisjetila sam se kako sam prvi put vidjela Archera naslonjena na stablo predHekatinom školom. "Znam kako je to", promrmljala sam.

"Bili smo zajedno gotovo godinu dana. A zatim sam se jednog dana probudilaranije i vidjela kako ni iz čega stvara doručak. Umrla sam od straha."

"Kako je moguće da si živjela s njime cijelu godinu prije nego što si saznalašto je on? Izzy je valjda već nakon pet sekunda skužila da nisam čovjek."

Mama je maknula kosu s čela i rekla: "Izzy je takva. Nemaju sve Brannickiceiste sposobnosti. Ja ne mogu osjetiti prisutnost prodigija na isti način kao ona. Usvakom slučaju, kad sam shvatila da živim točno s onim protiv čega bih se trebalaboriti, bila sam - "

"Izvan sebe?" nadovezala sam se."Totalno. A zatim sam shvatila da sam trudna i... pa, ostalo znaš. Sve o

seljakanju, skrivanju.""Ali nisi se skrivala od tate." Posljednji komadi slagalice napokon su sjeli na

svoje mjesto. "Tata je u Thorneu rekao da si imala dobre razloge za neprestanoseljenje." A rekao je i da je još zaljubljen u mamu. Htjela sam joj i to reći, ali neštome spriječilo. Možda to što sam se nadala da će joj tata još imati prilike to osobnoreći.

"Nisam imala pojma kako bi moja obitelj reagirala na vijesti da ću roditi malogprodigija. I to ne bilo kakva prodigija, nego demona. Sada shvaćam da sam imtrebala vjerovati, ali tada sam se bojala. I bila sam mlada. Bože, bila sam samo šestgodina starija nego ti sada. To je zastrašujuće." Ramenom mi je pogurala glavu."Molim te, nemoj da za šest godina već budem baka, dogovoreno?" Podsmjehnulasam se. "Vjeruj mi, nakon svih problema koje sam imala s dečkima, idem u časnesestre."

"Pa, dobro je to znati."

Ostale smo ondje i razgovarale, noge su nam se klatile nad potokom sve doknam sunce nije bilo visoko nad glavama. Kad smo se vratile na imanje, osjećala samse malo bolje. Istina, život mi je i dalje bio prilično usran, ali barem sam dobila nekeodgovore.

Kad smo se vratile na imanje, Izzy i Finley bile su vani i obavljale kućanskeposlove. Ili barem ono što Brannickice nazivaju kućanskim poslovima. Izzy jenamještala mete na vježbalištu. (Ja sam ga i dalje zvala Dvorište nindža. Izzy senasmijala kad sam joj to rekla.) Finley je u preuređenoj staji tik uz vježbalište oštrilanoževe. "Možeš joj pomoći", rekla mi je Aislinn kad sam je našla. Bila je dolje, upodrumu, mijenjala je plahte na poljskim ležajevima. Zapitala sam se čemu to, aliodlučila sam da je neću pitati ništa.

"Ako je tebi svejedno, ja baš i nisam dobra s noževima", rekla sam joj. "Ima linešto drugo što bih mogla napraviti? Nešto manje... pogubno?"

Aislinn je protresla jastuk u jastučnici, slegnula ramenima i rekla: "Možeš otićigore u Ratnu sobu i pregledati fascikle o Hekatinoj školi i Casnofficama. Provjerijesmo li pogrešno shvatili koju informaciju i možeš li štogod dodati."

Ah, da. Fascikli. Knjige. Bez oštrih rubova. Savršeno."Može. Hvala."Trčeći sam se uspela stubama i zaustavila se pri vrhu. "Oh, i, ovaj, hvala ti što

si mi dopustila da ostanem. Hoću reći, nakon svega što ste proživjele zbog mojegapostojanja."

Budući da me samo pogledala, žurno sam dodala: "Finley mi je rekla što sedogodilo s ostalim Brannickicama. Rekla je da se to ne bi dogodilo da si im ti bilavođa."

Zbunjeno sam stajala ondje dok me Aislinn proučavala. Imala je mamine očitako da sam se osjećala dvostruko čudnije dok me tako pozorno analizirala.Naposljetku je rekla samo: "I ti si član obitelji."

Nisam imala što reći na to. Samo sam kimnula i požurila gore.Ratna soba bila je jednako depresivna i neuredna kao prethodnog dana a ni

nakon desetominutnog prekapanja po papirima na stolu i velikim, teškim kutijamana podu, nisam pronašla fascikle o Hekatinoj školi. Frustrirana, duboko samuzdahnula.

"Problemi?" promrmljao je meden glas.Ignorirala sam Torina i posvetila pozornost hrpi notesa kraj kauča.

"Žao mi je zbog onoga što sam jutros rekao o tvojem ocu", rekao je. "To jebilo ispod časti."

Nisam rekla ništa."Nevjerojatno me frustrira što sam zarobljen ovdje, pa se povremeno

iskaljujem na drugima. Ispričavam se još jedanput. A sada ti, ako želiš, mogupomoći s onim što tražiš."

Znala sam da ću vjerojatno požaliti, ali prešla sam prostoriju i otrgnula platnosa zrcala. Ponovno je sjedio na stolu i smijuljio mi se.

"Budalice, budalice moja, informacije o Hekinoj školi skriva kutija koja?"Torin se na to dugo i glasno nasmijao, pa sam vidjela da ima pomalo krive

zube. Budući da potječe iz šesnaestog stoljeća, pretpostavljam da je sretnik štouopće ima zube.

"Oh, zbilja mi se sviđaš", rekao je i obrisao suze. "Sve ove proklete ratnicetako su ozbiljne. Lijepo je ponovno biti u društvu duhovite osobe."

"Što god. Znaš li gdje je fascikl o Hekinoj školi ili ne, Zrcalko?" Nagnuo seprema naprijed i upro prstom u stol. U zrcalu sam ugledala kutiju zguranu u tamu.Nije ni čudo što mi je promaknula.

Kad sam izvukla kutiju, Torin je rekao: "Samo ti je za to potrebna mojapomoć, Sophia?"

Okrenula sam se na petama i smrknuto ga pogledala. "Sinoć si mi jasno daodo znanja da voliš biti zagonetan. Trenutačno mi se stvarno ne da navlačiti se stobom."

Šutio je dok sam prekapala po kutiji. Izvukla sam dva velika kartonska fasciklana kojima je netko načrčkao: Casnoff. Bila su tu i tri zasebna fascikla na kojima jepisalo Hekatina škola pa sam i njih izvukla.

"Zapela si u praznom prostoru", rekao je Torin.Bila sam toliko zaokupljena prvim fasciklom o Casnofficama da mi je trebalo

neko vrijeme da registriram što mi je rekao. Kad sam to učinila, blijedo sam gapogledala. "Molim?"

"Ona tri tjedna koja si izgubila. Zapela si u praznini među dimenzijama. Takofunkcionira Itineris, putuješ u druge dimenzije i oko njih. Većinom nema problema.Ali ti si zapela vjerojatno zato što si to što jesi. Ili nisi."

Budući da sam nastavila zuriti u njega, pojasnio mi je. "Više nisi demon, nepotpuno, ali nisi ni čovjek." Torin je položio bradu u ruku, zabljesnuo me prsten s

velikim rubinom koji je nosio na malome prstu. "Itinerisu si bila teško probavljiva.Stoga te zadržao neko vrijeme. Imala si popriličnu sreću što te na kraju odlučioispljunuti." Riječi ,probavljiva’ i ,ispljunuti’ bile su i više nego uznemirujuće."Dobro", rekla sam naposljetku. "To je, ovaj, stvarno grozno znati. Ali hvala ti štosi me obavijestio."

Slegnuo je ramenima. "Nije to ništa."Ponovno sam se posvetila fasciklu, stala proučavati fotografiju gospođe

Casnoff i njezine sestre, Lare, iz razdoblja kad su bile mlade, možda u kasnimtinejdžerskim godinama ili ranim dvadesetima. S njima je sjedio neki muškarac,imao je zalizanu crnu kosu, brk mu je bio jednako dotjeran kao i frizura gospođeCasnoff. Pretpostavila sam da joj je to otac, Alexei.

"Znaš, vidim ja mnogo više od prošlosti i budućnosti.""Stvarno?" upitala sam dok sam listala papire iz fascikla. "Vidiš li i sadašnjost?

Jer i ja to mogu. Primjerice, upravo sada osjećam da se nalazim u neurednoj sobi stotalnim šupljoglavcem."

Nisam podignula pogled, ali u glasu sam mu čula da se mršti kad je rekao:"Ne. U određenim slučajevima mogu vidjeti... recimo da vidim alternativnebudućnosti."

"Što ti to znači?""Vrijeme nije fiksno, Sophia. Svaka nas odluka vodi drugačijim putem. Stoga

povremeno vidim više mogućih ishoda. Primjerice, rekao sam tvojoj teti da ćeš tibiti ta koja će zaustaviti one vještice od Casnoffica da oforme svoje demonskesnage. A to i jesam vidio. Ali to nije jedina tvoja budućnost koju sam vidio."

Htjela sam ga ignorirati, ali zatekla sam se kako spuštam fascikl i okrećem sezrcalu. "Koja je druga?"

"Prilično joj je proturječna", odgovorio je smiješno zadovoljan sobom. "Jer ujednom scenariju vidio sam kako pobjeđuješ Casnoffice. A u drugom sam vidiokako im se pridružuješ. Naravno, tu viziju nisam podijelio s Aislinn. Da jesam,sumnjam da bi te ovako srdačno dočekala. Zbilja, trebala bi mi zahvaliti."

Na to sam mu mogla reći samo: "Pa, tvoja je vizija pogrešna. Nikada ne bihbila dio Casnoffičinih demonskih... čega god."

"Oh, nisi bila dio njihovih snaga", pojasnio je cereći se. "Predvodila si ih."Tad sam se okrenula, ruke su mi se tresle: "Sve to govoriš samo kako bi se

poigrao mnome."

"Slobodno vjeruj u to ako želiš, Soph - " Zašutio je, a kad sam podignulaglavu, ugledala sam Izzy kako stoji na vratima. "Isolde!" uzviknuo je Torin. "Baš telijepo vidjeti!"

Izzy je grizla donju usnu. "Zašto si razgovarala s Torinom?" upitala je."Trebala mi je pomoć da nešto pronađem", uzvratila sam i podignula fascikl

kako bi ga mogla vidjeti. "Mislila sam da bi mogao biti koristan barem pri tome,budući da su mu proročanstva, čini se, zakazala."

Torin je ispustio uvrijeđen zvuk. "Nipošto nisu! Ja nikada ne griješim."Kliznuo je sa stola, pogled je uperio u Izzy. "Nikada."

Izzy je na to prešla prostoriju u nekoliko velikih koraka i ponovno navuklaplatno preko zrcala. "Pokrivaj me do mile volje, Isolde", rekao je Torin sadaprigušenim glasom. "To ništa ne mijenja."

Nešto je proletjelo Izzynim licem i ja sam je samo mogla upitati: "Što je tobilo?"

Ali ona je samo odmahnula glavom i kleknula kraj mene na pod. "Ništa. Jošmalo Torinovih sranja. Onda, jesi li našla što si tražila?"

"Nisam još sigurna", rekla sam i vratila se na prvu stranicu fascikla oCasnofficama.

Alexei Casnoff rođen je 1916. u Sankt Peterburgu (odnosno, kako su ga tada zvali, uPetrogradu) kao sin Grigorija i Svetlane Casnoff te je...

Prije nego što sam uspjela nastaviti kućom je odjeknuo glasan udarac.Ispustila sam papire. "Koji je to vrag?"Izzy se namrštila i ustala. "Ne znam. Mislim da dopire s ulaznih vrata, ali...

nitko nikada ne dolazi ovamo."Zajedno smo izjurile iz Ratne sobe u hodnik. Aislinn je jednom rukom držala

kvaku, a drugom bodež. Mama je bila tik iza nje. Magija mi je vrištala u grudima ikovitlala se, po čemu sam znala da je što god čekalo s druge strane vrlo moćno.

A kad je Aislinn polako otvorila vrata, ispostavilo se da sam bila u pravu.Na pragu je stajao Cal, izgledao je više i starije te mnogo iscrpljenije nego što

sam to pamtila.A na njega je bio naslonjen moj tata, na blijedoj koži njegova lica neprirodno

su se isticale ljubičaste tetovaže.

DEVETO POGLAVLJE

"James!" zgranula se mama, a zatim je nastupila totalna zbrka jer su svi počeligovoriti u isti glas.

"Što on radi ovdje?" zarežala je Aislinn baš kada je Izzy položila dlan na mojuruku i upitala: "Tko su ovi tipovi?"

"To je - to je moj tata", rekla sam, glas mi je počeo pucati. A zatim sam seprogurala kraj Aislinn kako bih se objesila tati oko vrata.

Njegove su me ruke slabašno obujmile. "Sophie", promrmljao mi je u kosu."Sophie".

Vidjeti ga ovdje bilo je gotovo predobro da bi bilo istinito, baš kao i vidjetiCala tik uz njega. Čvrsto sam stisnula tatu, moje suze razlile su se po ovratnikunjegove košulje. "Dobro si", jecala sam. "Dobro si."

Zasmijuljio se hrapavim glasom. "Manje-više. Zahvaljujući Calu."Ustuknula sam. Tatine oči bile su crvene, izgledao je kao smrt na dopustu. A

vrtložne ljubičaste tetovaže po njegovoj koži, posljedica obreda uklanjanja, bile sujednako mučan prizor kao one noći kad ih je dobio.

Ali sada je ovdje i samo je to važno. Pogled mi je kliznuo na Cala koji je i daljekolebljivo stajao kraj tate. "I ti si dobro", rekla sam tiho, a on se nasmiješio. Dobro,iskrivio je usnu na onaj čudan način koji Cal zove osmijehom. "Aha", to je sve štoje izgovorio, ali ta je riječ krila mnoga značenja. Preplavili su me olakšanje i radost,pa sam zakoračila prema naprijed s namjerom da zagrlim i njega. Ali iz nekograzloga u posljednji sam tren samo posegnula za njegovom rukom i čvrsto jestisnula. "Drago mi je."

Dlanom je nakratko prekrio moj, dodir mu je bio grub i topao. U grudimasam osjetila da se počinjem crvenjeti pa sam se okrenula tati. "Kako ste došliovamo? Gdje ste bili?"

"Možemo li otići na neko manje... prolazno mjesto i porazgovarati o tome?"upitao je i rukom pokazao na hodnik. Imala sam osjećaj da ću ponovno briznuti uplač. Prolazno. Bože, stvarno mi je nedostajao.

Prilično sam uvjerena da mu je Aislinn htjela reći ne, ali mama je istupila."Naravno. Možemo razgovarati u dnevnoj sobi." Roditelji su mi se trenutaknepomično promatrali, i premda je uglavnom pomalo odvratno gledati kako tiroditelji zure jedan u drugoga, oteo mi se smiješak.

Kao i sve prostorije u kući Brannickica, dnevna soba bila je gotovo prazna. Unjoj je bio kauč koji je izgledao malo bolje od one grozote u Ratnoj sobi, a tata i Calsjeli su na njega. Ja sam sjela kraj tate, Aislinn i Izzy su se zadržale na vratima, amama se smjestila kraj mene na rub kauča.

Tata je uzdahnuo, ruka mu je lagano drhtala kad ju je položio na moju. "Nemogu ti opisati koliko mi je drago što te vidim."

Ispreplela sam prste s njegovima. "I meni. Hoću reći, što vidim tebe,naravno."

Tata se nasmiješio i stisnuo mi ruku. "Da, toliko mogu i sam zaključiti.""Kako ste pronašli ovo mjesto?" upitala je Aislinn i manje-više ubila svaku

nadu da ćemo uživati u ugodnom obiteljskom trenutku. "Zaštitna polja brane nasod vaše vrste."

"U sjeverozapadnom uglu je otprilike metar velika rupa", odgovorio je Cal."Zaštitno polje vam je oštećeno. Mogu ga popraviti, ako želite."

Aislinn je bila vidljivo zatečena, ali brzo se pribrala. "Nema potrebe. Sutraujutro poslat ću Finley da ga obnovi." Budući da Brannickice potječu od iznimnomoćne bijele vještice, nekima od njih još su preostale moći. Jedna od njih očito jeFinley. "Možeš joj pomoći", dodala je Aislinn obraćajući se Izzy. "Vrijeme je danaučiš praviti zaštitna polja."

"A što se tiče pitanja kako smo vas našli", rekao je tata, "nije bilo lako. Cal mije rekao da te poslao Brannickicama, ali kad je pokušao upotrijebiti magiju da telocira..."

"Kao da si nestala", rekao je Cal. "Nijedna locirajuća čarolija nije biladjelotvorna, nikakav trik."

"To je zbog Itinerisa", objasnila sam. "Nije znao što bi sa mnom kad su meodčarali."

Tata je kimnuo. "Pretpostavio sam to. U svakom slučaju, proteklih nekolikotjedana putovali smo prema ovamo. Cal je smatrao da nije mudro da u svojem...

sadašnjem stanju idem Itinerisom, pa smo, bojim se, morali putovati na starinskinačin."

"Trebala su vam tri tjedna da iz Engleske doletite u Tennessee?" upitala jeAislinn i podignula obrvu.

"Nismo odmah došli ovamo", odgovorio je Cal mršteći se i prekrižio ruke naprsima. "Imali smo mnogo toga za riješiti."

"Na primjer?" upitala sam.Tata je ustao i počeo koračati. "Pošto su Brannickice i L’Occhio di Dio na

proljeće napali sjedište Vijeća, preostalo je samo pet njegovih članova.""To nismo bile mi", odbrusila je Aislinn. "A ni Oko, kad smo već kod toga."Tata se zaustavio i zagledao u nju. "Molim?"Aislinn je tati ukratko ispričala onu istu priču koju je prethodne večeri ispričala

meni, o tome kako sumnja da su Casnoffice same podmetnule požar samo da bi zato mogle optužiti svoje neprijatelje. Kad je završila, tata je izgledao deset godinastarije. "Volio bih da mogu reći kako je to besmisleno. Ali nakon što sam vidio štoje učinila Lara Casnoff... U svakom slučaju, preostala tri člana Vijeća ubijena su kadje uništena opatija Thorne."

Vidjela sam kako je ubijen jedan od njih, Kristopher, ali šokirala sam se kadsam saznala da su stradali i Elizabeth i Roderick. "Lara i ja smo jedina dva preostalačlana", nastavio je tata. "A ja" - pokazao je na tetovaže - "nisam baš od koristi. I jasam mrtav."

"Molim?""Nekoliko dana nakon što je opatija Thorne izgorjela, Lara Casnoff sazvala je

veliki sastanak u Londonu, u kući neke velike zvjerke od vješca", rekao mi je Cal."Uspio sam izvesti čaroliju nevidljivosti i upasti na njega. Prisustvovale su mu valjdastotine prodigija. U svakom slučaju, ondje je Lara objavila da je tvojega tatu ubiloOko." Kimnuo je prema Aislinn. "Uz pomoć Brannickica."

Aislinn je opsovala sebi u bradu, a mama je pognula glavu."U redu", rekla sam polako. "Čuj, shvaćam da je to gadno, ali zar se ne možeš

samo pojaviti i reći: ,Hej, evo mene! Uopće nisam mrtav.'?""Mogao bih", rekao je tata, "ali ako Casnofficama odgovara da budem mrtav,

nešto mi govori da ne bih dugo mogao govoriti da ,uopće nisam mrtav’.""Što ti misliš da Casnoffice smjeraju?" upitala je mama.

Tata je pogledao mamu, a zatim mene. "Zastrašiti prodigijsko stanovništvo dote mjere da ih uspiju uvjeriti da je prizivanje demona jedini pravi put. Imaju Daisy, amožda su uspjele obuzdati i Nicka. Nije bilo novih napada povezanih s njima." Isteone noći kada su Casnoffice upotrijebile Daisy u borbi protiv Oka, Nick seoslobodio i počeo bjesnjeti. Još zadrhtim na samu pomisao na to. "Je li na tomsastanku rekla išta o demonima?" upitala sam Cala. Odmahnuo je glavom. "Ništakonkretno. Rekla je samo da ona i sestra imaju plan kako jednom zauvijekosloboditi svijet od Brannickica i Oka."

"Kad smo kod toga", umiješao se tata, "Sophie, jesi li stupila u kontakt sArcherom Crossom?"

Sve oči u prostoriji uprle su se u mene pa sam osjetila neobičnu potrebusakriti lice. Znala sam da je sve što osjećam ispisano na njemu. "Ne. Mislila sam dasi možda..." okrenula sam se prema Calu. "Jesi li ga vidio? Kad si ušao po tatu uopatiju Thorne?"

Nije da sam očekivala da će Cal reći: "Da, jesam. Štoviše, spremio sam ga udžep. Evo ti ga." Ali kad su nam se pogledi sreli i kad je Cal rekao: "Tvoj je tata biosam u ćeliji kad sam došao do njega", njegove su me riječi fizički zaboljele.

Imaš sreće, podsjetila sam samu sebe. Ovdje ti je tata. Cal također. A Jenna jena sigurnom. Kolike su bile šanse da ih sve ponovno vidiš?

"Netko je provalio u ćeliju", nastavio je Cal, "tako da smo tvoj tata i jazaključili da ga je odvelo Oko."

"Ti se ne sjećaš ničega?" upitala sam tatu.Tata je izgledao potišteno kad je odmahnuo glavom. "Bojim se da sam bio bez

svijesti."Zarila sam ruke u džepove i rekla: "Vjerujem da ste u pravu. Vjerojatno je s

Okom." A oni ga ili i dalje smatraju svojim omiljenim vješcem ili su pak saznali dasmo radili zajedno pa su ga ubili. U svakom slučaju, Archera više nema.

Ta je pomisao bila toliko bolna, toliko je glasno odjekivala u mojoj glavi, da mije trebala cijela minuta da shvatim kako tata i dalje govori: "... definitivno nije jedinikoji je nestao."

Aislinn se povukla natrag do vrata, prekrižila je ruke na grudima. "Dakle,malog Crossa više nema, kao ni obiju Casnoffica", rekla je nabrajajući ih na prste."A ni njihovih demona."

"Ni otoka Graymalkin", rekao je Cal tako tiho da mi se u početku činilo danisam dobro čula.

"Čekaj, što kažeš?" upitala sam."Nema više Hekatine škole ni otoka na kojem se nalazila", rekao je tata."Kako je to moguće?" upitala je mama s kauča.Tata ju je pogledao, a među njima se ponovno nešto osjetilo. "Nitko ne zna",

rekao je naposljetku. "Ali nekoliko dana nakon što je izgorjela opatija Thorne, cijeliotok kao da je nestao s lica zemlje. U jednom je trenu bio ondje, u drugom je ostaosamo ocean. Vjerujem da nije zbilja nestao, nego da su ga Casnoffice iz nekograzloga prikrile."

"Misliš li da su ondje?" upitala sam kad mi se povratio glas. Prisjetila sam sekako sam se osjećala onog dana kad smo Cal, Jenna i ja napustili Hekinu školu.Tada me obuzeo predosjećaj da se nikada više nećemo vratiti. Lagano samzadrhtala prisjetivši se toga.

"Ima smisla", rekao je tata. "Na otoku Graymalkinu prizivale su demone. Toje godinama bio Anastasijin dom. Ne mogu zamisliti da bi ga samo tako napustile.Usto..." Tata je utihnuo i ponovno protrljao oči. Krenuo je natrag prema kauču, aliposrnuo je. Mama je skočila i uhvatila ga za ruku, a Cal mu je prišao s druge strane.Pomogli su mu da ponovno sjedne.

"Putovanje ga je iscrpilo", rekao je Cal. "Primijenio sam na njemu zaštitnučaroliju, ali i dalje je prilično slab."

"Molim vas da o meni ne razgovarate kao da me nema", rekao je tata, aliiscrpljenost je izbrisala svaki trag otresitosti iz njegova glasa.

"Dosta je za večeras", rekla je mama, a ja sam primijetila da nije pomaknularuku s tatine.

Aislinn je kimnula. "Moram prenijeti Finley što se događa." Na čeljusti joj setrznuo mišić pa je promrmljala: "I porazgovarati s Torinom. A vas dvoje", rekla jetati i Calu, "ostanite večeras. Ujutro ćemo odlučiti što dalje."

Nije joj bilo lako dopustiti im da ostanu. Vidjela sam to po načinu na koji jestisnula usne. A mislim da je i tata to primijetio jer joj je kimnuo s poštovanjem."Hvala ti, Aislinn."

"Neka iskoriste šatore", rekla mi je Aislinn. Već sam zaboravila na te neobičneplatnene objekte kojima su se ostale Brannickice koristile kada je još bilo ostalihBrannickica. Htjela sam spomenuti poljske ležajeve u podrumu, ali Aislinn moždanije oduševljena idejom da bude pod istim krovom s previše prodigija.

Aislinn je zatim otišla, a Izzy je otklipsala za njom. Čim su otišle, tata senaslonio na kauč i sklopio oči. "Večeras biste trebali ostati ovdje", rekla mu je

mama. "U tim se šatorima ne može živjeti, a nakon svega što ste prošli..." Pročistilaje grlo. "U svakom slučaju, večeras se nijedan od vas ne treba suočavati s vanjskimsvijetom."

Tata je samo kimnuo ne otvorivši oči. Ali Cal je slegnuo ramenima i rekao:"Naviknut sam spavati na otvorenom. Usto, vi biste vjerojatno trebali provestimalo vremena kao, ovaj, obitelj."

Okrenuo se s namjerom da ode, ali tata je tada rekao: "Sophie, zašto neotpratiš Cala do njegovih odaja? Htio bih malo razgovarati nasamo s tvojommajkom."

"Oh", rekla sam i zarila ruke u džepove. "Dobro. Može." Kad sam posljednjiput bila nasamo s Calom, poljubio me. Bio je to definitivno poljubac u stilu, Moglibismo umrijeti stoga je ovo samo način da si kažemo zbogom (možda)’, alisvejedno. Tehnički, on je moj zaručnik (ma znate ono, prodigiji nisu sami po sebidovoljno čudni, nego moraju sklapati i dogovorene brakove). Činjenica da smozaručeni u Calovo i moje prijateljstvo unijela je posve novu dozu nelagode.

Cal je kratko bacio pogled prema meni, a premda nisam mogla biti sigurna,učinilo mi se da se sekundu zadržao na mojim usnama. Dala sam sve od sebe da neprogutam knedlu, a kad je izašao iz prostorije, otišla sam za njim.

DESETO POGLAVLJE

Cal i ja u tišini smo išli od kuće prema šatorima. Prethodno sam iz kuhinje uzelajedan od lampiona na baterije kojima su se Brannickice očito dobro opskrbile. Mojai Calova sjena gotovo su se isprepletene izduživale pred nama premda nismokoračali tako blizu jedan drugome. Misli su mi i dalje bile toliko usredotočene naArchera pa nisam ni primijetila objekte polukružno raspoređene oko tabora sve dokse zapravo nismo uspeli u njih.

Ono što su Brannickice nazivale "šatorima" bile su zapravo prilično čvrstegrađevine. Krovovi su im bili od gustog platna, ali umjesto na tlu, bile su smještenena drvenim platformama. Imale su čak i stube koje su vodile do svake od njih.

"Ideš", rekla sam kad smo se zaustavili. "Ovo zapravo nisu šatori. Ovo su višekolibe. Ili kao da su šator i koliba napravili dijete. Ovo je ,šaliba."

Bila je to neuspjela šala. Glupa šala oko koje se nisam ni najmanje potrudila.Archer bi se svejedno nasmijao na nju, pomislila sam, a bol mi je ponovno rasparalasrce i umalo me ostavila bez daha.

Cal nije rekao ništa pa sam samo mahnula i pokazala prema šatorima. "Izaberibilo koji. Svi su prazni."

Cal me i dalje nije gledao, uputio se prema šatoru točno ispred nas irazmaknuo platnena vrata. Palo mi je na pamet da sam lampion vjerojatnojednostavno trebala dati njemu umjesto da pođem za njim unutra, ali dok sam toshvatila, on je već ušao.

Uspela sam se stubama i ušla pognute glave. "Ideš", rekla sam mu iza leđa."Nije baš kao soba u Thorneu, ha?"

Na izgrebenoj drvenoj platformi bila su dva komada pokućstva: sklopivi stol inizak poljski ležaj poput onih iz podruma. Naravno, samo je za to i bilo mjesta.Šator je bio majušan pa me odjednom obuzela lagana klaustrofobija.

Odložila sam lampion na stol, bilo mi je žao što baca tako slabo svjetlo.Ovako sam u polumraku jedva i vidjela Calovo lice. Zatim sam zarila ruke u

stražnje džepove i duboko uzdahnula. Cal je sjeo na ležaj koji je lagano zaškripaopod njegovom težinom. Položio je laktove na raširena koljena, pred sobom sklopioruke, ali i dalje je šutio.

"Hej", rekla sam, glas mi je bio totalno preglasan, "ako si, ovaj, gladan ilislično, mogu pogledati čega ima u kuhinji. Pretpostavljam da se čovjeku probudiapetit kad bježi kako bi spasio goli život, a pritom za sobom vuče demona koji jeizgubio sve moći, ha?" Čim sam izgovorila te riječi, u mislima sam se toliko zgrčilada me čudi što nisam ništa iščašila.

"Nisam gladan", odgovorio je tiho."Super", rekla sam. "Onda ću te ostaviti da se naspavaš."Obrazi su mi gorjeli dok sam se kretala prema izlazu.A zatim sam čula iza leđa: "Mislio sam na tebe. Svaki dan." Ukipila sam se,

rukom sam i dalje držala platnena vrata.Cal je zvučao pomalo promuklo kad je nastavio. "Tri tjedna su mnogo kad se

pitaš gdje je netko. Cijelo vrijeme mislio sam kako sam možda pogriješio kad sam tirekao da potražiš Brannickice."

Okrenula sam se. Htjela sam se našaliti ili reći nešto sarkastično, bilo što čimebih smanjila napetost koja nas je obavila. No rekla sam samo: "I ja sam mislila natebe."

Cal je podignuo pogled i susreo moj. "Cal, ti si... spasio si život mojem tati.Pokušao si spasiti i Archerov." Srce mi se paralo dok sam to izgovarala, ali prisililasam se da nastavim. "To je tako veliko da uopće ne znam odakle bih počela. ,Hvalati’ nije ni izdaleka dovoljno, zar ne? A nisam sigurna ni da postoji dovoljno velikapoklon-košara s voćem koja bi - "

Ustao je, njegove su me ruke iznenada zagrlile i prislonio je moje lice uza svojaprsa. Mirisao je fino, poznato, a kad sam podignula ruke i privila ga bliže sebi, naoči su mi navrle suze. Pogladio mi je kosu. "Možda je dobro, Sophie", promrmljaoje Cal. "Možda ga je Oko izvuklo."

Stisnula sam oči. "Znam", prošaptala sam. "Nije riječ o tome. Hoću reći, jest,ali ne samo o tome. Riječ je o tome da je... Sve je tako zbrčkano, Cal."

Stisnuo me jače. "Znam. Sad kad više nema Graymalkina..." Duboko jeuzdahnuo, ali nije rekao više ništa.

Uopće nisam razmišljala o tome. Koliko Cal voli taj otok. Prisjetila sam senečega što mi je rekao u Thorneu, da je Graymalkin uvijek smatrao svojim domom.

Ja sam se naviknula biti dijelom beskućnik, ali Cal je od svoje trinaeste živio uHekinoj školi.

Povukla sam se kako bih ga pogledala u oči. "Stvarno mi je žao", rekla sammu. "Zbog svega."

Na njegovu licu vidjela sam sve što sam i ja osjećala. Zbunjenost,bespomoćnost, usamljenost. A pretpostavljam da sam se upravo zbog ovogposljednjeg propela na prste i usnama nježno dotaknula njegove. Nije to ni trebaobiti pravi poljubac, učinila sam to više u znak zahvalnosti i kao utješnu gestu. Alikad sam se htjela povući, Cal me primio za obraze, njegove su se usne nagnuleprema mojima, a ono što je uslijedilo definitivno je bio pravi poljubac.

I ja sam njega poljubila, rukama mu zgrabila majicu. Osjećaj je na trenutak biodobar. Zapravo, i više nego dobar. Osjećala sam se sigurno i ugodno, bilo mi jetoplo u njegovu zagrljaju.

A zatim sam se iznenada povukla, lice mi se zažarilo. "Oh, Bože, a sad mi ježao i zbog toga", rekla sam i okrenula mu leđa kako bih drhtavom rukom obrisalaobraze.

A prije sam mislila da je atmosfera u šatoru napeta. Sad sam se gotovo gušila.Iza leđa sam čula kako Cal uzdiše. "Ne, meni je žao", rekao je. "Oboje smo...trenutačno nam je u glavi luda kuća."

Ponovno sam se okrenula prema njemu i sramežljivo mu se nasmiješila. "I nesamo u glavi", rekla sam i rukom pokazala na prostor koji nas okružuje.

Cal mi se lagano osmjehnuo. "Vjerojatno trebaš krenuti. Provjeriti kako ti jetata. Razgovarat ćemo sutra kad sve ovo ne bude tako..." Zašutio je i naposljetkusamo slegnuo ramenima.

Kimnula sam. "Da. Sutra."Dok sam izlazila iz šatora, osjetila sam njegov pogled na leđima, a dok sam

trčala prema kući, imala sam osjećaj da se zalijepio za njih poput kakve užarenetočke među mojim lopaticama.

Poljubila sam Cala. Ponovno. Stvarno.Te su mi riječi odzvanjale u glavi u ritmu mojih koraka i nisam bila sigurna

grči li mi se želudac od osjećaja krivnje ili vrtoglavice. Ruke su mi se još tresle kadsam otvorila stražnja vrata. Kuća je bila neobično tiha pa sam se odvukla do dnevnesobe. Tata je i dalje bio na kauču, imao je sklopljene oči i disao je plitko. Mama jesjedila kraj njega na podu, kraj nje se nešto pušilo iz šalice. Promatrala je tatu s

nekim čudnim izrazom lica: tužnim i uplašenim i... bilo je tu još nečega. Prstima muje jedva doticala kožu dok je milovala ljubičaste spirale na njegovoj ruci.

Povukla sam se prije negoli me uočila.Drhtala sam dok sam se uspinjala, osjećala sam se prazno. Katkad mi se čini

da je broj osjećaja koji možemo iskusiti u određenom trenutku ograničen, a ja samočito dosegnula svoj limit. Zbrojimo li povratak tate i Cala, poljubac koji samrazmijenila s Calom...

Dnom dlana stisnula sam oči i drhtavo udahnula. Da. Više od toga definitivnone bih mogla podnijeti u jednoj večeri.

Kad sam otvorila spavaću sobu i ugledala prigušenu svjetlost nečijega duha,zastenjala sam. "Ne večeras, Elodie", zavapila sam. "Nisam raspoložena."

Riječi su mi zapele u grlu.Duh koji je stajao nasred moje sobe nije bio Elodien.Bio je Archerov."oh, Bože, upalilo je", rekao je Archerov duh i pokazao svoje lice. Za razliku

od Elodiena, njegov se glas čuo jasno i glasno i zvučao je toliko poznato da mi seponovno raspuknulo srce.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Ukipila sam se leđima naslonjena na vrata. Premda je bio jedva primjetan, jasnosam vidjela kako se samozadovoljno smješka.

"Hm... Mercerice? Nisam te vidio gotovo mjesec dana. Očekivao sam nešto ustilu: ,Oh, Cross, ljubavi srca mojega, ognju mojih prepona, koliko sam čeznula -

"Mrtav si", bubnula sam i rukom pritisnula trbuh. "Postao si duh i misliš - "S njegova je lica nestao svaki trag humora i podignuo je obje ruke. "Ček, ček,

ček. Nisam mrtav. Kunem se."Srce mi je i dalje snažno udaralo. "Pa, pobogu, što si onda?" Archer je iz

majice pomalo smeteno izvukao tanak srebrni lančić s nekakvim talismanom. "Toje kamen koji govori. Omogućuje ti da se pojaviš pred ljudima kao nekakavhologram. Ma znaš ono: ,Pomozi mi Sophie-Wan Kenobi, ti si mi jedina nada’."

"Jesi li i njega ukrao u podrumu u Hekati?" Dok smo radili u podrumu uHekinoj školi, Archer je sakupio cijeli niz magičnih drangulija.

"Ne", rekao je uvrijeđeno. "Pronašao sam ga u... trgovini. Magičnimpredmetima. Dobro, jesam, ukrao sam ga iz podruma." Brzim korakom prešla samprostoriju i šakom ga udarila u solarni pleksus. Prošla sam ravno kroz njega, alisvejedno sam osjetila zadovoljstvo. "Budalo jedna!" zavapila sam i zamahnulaprema njegovoj glavi. "Nasmrt si me uplašio! Cal je rekao da te se vjerojatnodočepalo Oko pa sam pomislila da su možda saznali da smo radili zajedno i da su teubili, ti jedno umišljeno - "

"Žao mi je!" viknuo je i mahnuo svojim prozirnim rukama. "Mislio sam,mislio sam da će me odati to što mogu pričati, i uopće te nisam htio uplašiti, alinisam mrtav! Hoćeš li me sada, molim te, prestati udarati?"

Zaustavila sam se. "Zar osjećaš to?""Ne, ali svejedno nije ugodno gledati kako se tvoja šaka približava mojem

licu."Bili smo udaljeni nekoliko centimetara. Spustila sam ruke. "Nisi mrtav."

"Ni najmanje", uzvratio je. A potom se nasmiješio, iskreno i veselo, a mene supočeli boljeti obrazi. Upravo sam tada shvatila da se i ja cerim.

"Dakle, hologram znači da - " rekla sam naposljetku."Znači da sam bestjelesan, da. Što je koma budući da bih sada htio obaviti

mnoštvo tjelesnih radnji s tobom."Obrazi su mi se zacrvenjeli, a pogled mi je pao na njegove usne. Potom sam se

sjetila da sam prije samo deset minuta bila u naručju drugoga dečka. Ljubila usnedrugoga dečka.

Okrenula sam se od njega u nadi da to nije primijetio i sjela na krevet. "Onda,gdje si ti?" upitala sam ga i privukla koljena grudima.

Premda je bio duh, primijetila sam da mu je licem proletio osjećaj krivnje."U Rimu", odgovorio je. "Odnosno, ako te zanimaju detalji, skrivam se u

ormaru jedne vile u Rimu."Nisam se iznenadila što je s Okom. Naposljetku, zar to nije najbolja varijanta

njegova odlaska iz Thornea?"Čemu takav izraz lica?" upitao je Archer.Čvrsto sam zagrlila koljena. "Kakva izraz lica?""Kao da želiš povratiti ili zaplakati. Možda i oboje."Oh, divno je kad ti je lice sve samo ne bezizražajno. "Bila je ovo luda noć, to

je sve. Zapravo, bilo je to nekoliko ludih tjedana." Nisam znala koliko ću dugomoći razgovarati s Archerom pa sam mu prenijela najsažetiju verziju svega što sedogodilo nakon mojeg odlaska iz Thornea. Samo je stajao i slušao me, a čini se dase iznenadio samo kad sam mu rekla da je moja mama Brannickica.

"I zato smo ovdje", rekla sam mu, "druškamo se s Brannickicama. A onda sepojavio i moj tata, i, ovaj, Cal, a sada i ti. Bila je ovo živahna večer."

"Kako su vas pronašli Cal i tvoj tata? Otkako sam otišao iz Thorneapokušavam te uhvatiti na svojem magičnom GPS-u, a tek sam te danas locirao."

"Cal mi je rekao da nakon Thornea pođem Brannickicama tako da su sejednostavno nadali da sam još ovdje. Ovo je možda prvi put da mi se posrećilonakon... oh, nakon 2002. ili tako nešto." Archer se nasmiješio i počeo titrati."Kvragu", promrmljao je i lupnuo kamen koji mu je visio oko vrata. "Dobro, čini seda mi nije preostalo mnogo vremena pa ću biti brz. Oko zna samo da su Casnofficenestale. Nisu prijavljeni novi napadi demona, ali nešto se definitivno kuha. Samošto ne znaju točno što."

"To je rekao i tata.""Tražimo Casnoffice, ali do sada ništa od toga. Čini se da tapkamo u mjestu.""I mi također", rekla sam mu. "I... što sad, Cross? Hoćeš li ostati s Okom?"Archer je preko ramena bacio oko prema nečemu. "Ne znam", rekao je i

okrenuo se, glas mu je bio osjetno tiši. "Ali nije baš da mogu birati kamo ću.""Mogao bi doći ovamo."Nasmiješio se na to i ispružio prozirnu ruku. Naslonila sam vrške prstiju na

njegove, iako ga nisam mogla osjetiti. "Volio bih da mogu", rekao je. "Ali ovih medana pomno prate. Zasad je vjerojatno sigurnije da ostanem ondje. Neko ću sevrijeme držati pravila." Zagledala sam se u naše ruke. "Hoću li te ikada ponovnovidjeti?"

"Budi sigurna u to, bolje ti je", rekao je. "Zar ti nisam obećao da ćemo seljubiti u dvorcu?"

Zahihotala sam se i povukla ruku. "Jesi. I da ćeš me izvesti na spoj. Na pravispoj, bez mačeva, ghoula i nespokojstva."

"Pa eto", rekao je. "Čim spasimo svijet od demonske invazije, ostajemo samoti, ja i Applebee’s."

Zakolutala sam očima, ali i nasmiješila sam se. "Oh, kakva romantika."Njegov je osmijeh pomalo iščeznuo. "Vidimo se opet", rekao je, ovoga puta

ozbiljno. "Obećavam." Prišao mi je toliko blizu da su njegove prozirne noge nestaleu mojem krevetu. "Mercerice, ja - " A zatim je, samo tako, zatitrao i nestao.

"Ma daj", progunđala sam praznoj sobi. Uzdahnula sam, skljokala se najastuke i sklopila oči. Ostala sam ležati tako nekoliko minuta, a onda me iznenadaobuzeo osjećaj da više nisam sama.

Naravno, kad sam otvorila oči, Elodie je sjedila na povišenom rubu kreveta ipromatrala me nedokučiva izraza lica.

Naposljetku je usnama oblikovala pitanje: "Voliš li ga?" Pričekala sam trenutakprije nego što sam odgovorila: "Da, mislim da ga volim."

Kimnula je kao da je i očekivala takav odgovor. "I ja sam mislila da ga volim."Iznenada sam shvatila da bi, ako ikada ponovno vidim Archera, Elodiena

novostečena navika da se pojavi u mojem tijelu kad god poželi mogla postati...nezgodna.

"Žao mu je, znaš", rekla sam joj. "Što ti je lagao. I zbog cijele priče okotvojega ubojstva."

Slegnula je ramenima. "Nije on kriv što su me ubili." Postajala sam sve bolja učitanju s usana. Sada mi više ništa nije trebala ponavljati. "Za to je kriva Alice. Abudući da su Casnoffice imale svoje prste u njezinoj preobrazbi u demona,pretpostavljam da su zapravo one krive za to."

"Zaustavit ćemo ih", rekla sam joj. "Ne znam kako, ali hoćemo." Elodie mepogledala. "Hoćete li? Čula sam kad je onaj frajer iz začaranog zrcala rekao da tipredviđa dvije budućnosti."

"Nikada ne bih pomogla Casnofficama", rekla sam automatski, ali svejedno sume prošli srsi kad sam se sjetila Torinovih riječi.

Učinilo mi se da je Elodie uzdahnula. Teško je reći budući da ona zapravo nediše. "Pa, ako i ne prijeđeš na tamnu stranu, svejedno si u priličnoj gabuli. Tvoj jetata izgubio moći. Ti kao da ih i nemaš budući da ja zasigurno ne mogu preuzetikontrolu svaki put kad upadneš u nevolju. One dvije curice ne mogu ubiti nivukodlaka, a Aislinn Brannick je samo jedna žena. Tvojoj mami više leže knjigenego oružje, a Torin je istodobno i naporan i beskoristan. Sve što ti preostaje jezapravo Cal koji bi mogao biti u stanju odgoditi neizbježno kad te Casnoffice injihovi mili demoni razderu na komadiće. Ali, znaš što, sretno s tim."

A nakon tog nadahnjujućeg govora, iščeznula je.

DVANAESTO POGLAVLJE

Sljedećeg jutra zatekla sam se na možda najneobičnijem doručku u životu.Osvrnula sam se po prostoriji i pokušala sagledati sve koji su mu prisustvovali:sebe, mamu, tatu, sve tri Brannickice i Cala. Ah, da, i Torina budući da je "doručak"podrazumijevao da svi zajedno jedemo Oreo kekse u Ratnoj sobi. Glavom mi semotalo sve što mi je Elodie rekla prethodne noći. Zar smo zbilja mislili da imamošanse poraziti Casnoffice?

"Sigurno nešto znaš", govorila je Aislinn Torinu."I znam", ispalio je. "Rekao sam ti, te su žene na svojem triput prokletom

otoku.""Koji. Je. Gdje?" upitala je Aislinn, pretpostavljam po četvrti put. "Na.

Vražjem. Moru." odgovorio je Torin. Zabacio je ruke u zrak pri čemu su mu seizokrenule čipkaste manšete. "Ne znam zašto ga ne možete naći. Točno je ondjegdje je uvijek bio."

"Aislinn, kako sam ti već rekao, vjerujem da su nekako prikrile Gravmalkin",rekao je tata. Snažno se naslonio na jedan od sklopivih stolaca. Cal mu je stajao sjedne, mama s druge strane. Susrela sam Calov pogled i kroz glavu mi je proletjelaprethodna noć. Kako mi se prsti isprepliću s njegovom majicom, usne mi seprislanjaju na njegove.

Odjednom sam se posve usredotočila na Torina. "Dakle, Casnoffice su uHekinoj školi", rekla sam. "Vjerojatno sa svim demonima koje su uspjele stvoriti,koliko ih god bilo. Što rade ondje? Priredile su pakleni tulum u pidžamama?"Budući da nitko nije reagirao na to, dodala sam: "Kužite? Pakleni? Budući da su svioni... Ma, zaboravite."

"Ja sam skužila", rekla je Izzy tiho, a ja sam joj se zahvalno nasmiješila."Ne mogu reći što planiraju", rekao je Torin. "Samo da su ondje." Namrštio

se. "Znate, ne znam ja sve. Samo da je ova djevojka" - uperio je prstom u mene -

"ključ pomoću kojeg ćete ih spriječiti da vojsku demona iskoriste kako bi ljudskuvrstu zbrisale s lica Zemlje."

Ili koji će voditi taj juriš. Ta mi je misao iznenada pala na pamet i posve mi jezgrčila želudac. Torin mi je namignuo, a ja sam se zapitala može li mi čitati misli. Ilije u pitanju samo izraz mojega lica.

Otarasila sam se slike u kojoj predvodim demonsku vojsku i rekla: "Ni Oko nezna što smjeraju."

Iznenada su se svi prisutni zagledali u mene i ja sam registrirala što samupravo rekla. "Ja sam, ovaj, sinoć sam vidjela Archera", rekla sam to kao da samnaletjela na njega u Starbucksu. "Upotrijebio je nekakav kamen koji govori i... došaome, ovaj, pozdraviti."

"A ti si to tek sada odlučila spomenuti?" upitao je tata."Kad sam došla vi ste već vikali na Torina", uzvratila sam. "Nisam baš imala

šanse umiješati se u razgovor. Usto, Archer zapravo nije znao ništa. Ili barem ništaviše nego mi. Nisam mislila da je to tako važno. Bio je ovdje možda pet minuta."

"U tvojoj sobi?" upitala je mama podignutih obrva."Bio je bestjelesan!" uskliknula sam. "I sav... kao duh. Sve je bilo posve

bezazleno, kunem se.""Zar je pripadnik Oka tvoj dečko?" upitala je Finley s nevjericom. Tata je

pročistio grlo. "U svakom slučaju", rekao je i poštedio me odgovora na Finleynopitanje, "dobro je to znati. To znači da smo svi na istoj valnoj duljini kad suCasnoffice u pitanju."

"Tako je", rekla sam. "Što znači da nitko ne zna kako dalje. Ne mislim da je todobro, tata."

"Dobro, što onda možemo učiniti?" upitala je Finley. "Sjediti i čekati daCasnoffice povuku svoj potez?"

"Mogli bismo otići u Lough Bealach", odgovorila je Aislinn."Je li to neko mjesto ili se gušiš?" upitala sam i zaradila bijesan pogled.Tata je ispustio hroptav zvuk koji je možda potjecao od smijeha. Prikrio ga je

kašljem i rekao: "Lough Bealach je jezero u Irskoj. Za obitelj Brannick nekada jebilo vrlo sveto mjesto, ako se ne varam."

"Najsvetije mjesto", odgovorila je Aislinn. "Brannickice su nekad bilezadužene za njegovu zaštitu."

"Što se nalazi ondje da mu je potrebna zaštita?"

"Navodno vrata podzemlja", odgovorila je mama."Ako se namjeravamo boriti s demonima, ne bi bilo na odmet dobro se

opskrbiti demonskim staklom budući da je to jedino što ih može ubiti", rekla jeAislinn. "A podzemlje je jedino mjesto na kojem bismo ga mogle nabaviti."

"Misliš da doslovno odemo kvragu?"Svi su me ignorirali. "Ne bismo mogli ući", rekla je Finley. "Nitko od nas ne bi

mogao preživjeti izlet u podzemlje. Za to su potrebne mračne, moćne sile. DaSophie još ima svoje moći, možda bi to bilo izvedivo, ali bez njih..." odmahnula jeglavom.

Zatim je tata rekao: "Sophie ima svoje moći.""Pa da", složila sam se. "Nisam se podvrgnula obredu uklanjanja. Ali zaglavile

su ovdje." Kucnula sam se po grudima. "Koju god riječ da je izgovorilo Vijeće kadsu mi čitali presudu, zapečatila je moju magiju."

Tata je pružio ruku i primio moju. "Sjećaš li se kad smo proučavali grimorij uopatiji Thorne? U njemu je bila čarolija i ja sam te natjerao da nasloniš ruku na nju."

Sjećala sam se toga. Nisam mogla odrediti kakva je to čarolija, ali kad sam jedotaknula, osjetila sam snažan udarac posred prsne kosti.

A upravo sam shvatila da je baš to mjesto na kojem sam uvijek osjećala kakomi ključaju moći.

"Bila je to zaštitna čarolija", rekao je tata. "Kako ti nitko nikada ne bi mogaopotpuno oduzeti moći. Kakvu god čaroliju vezivanja upotrijebili, dovoljno je dadotakneš točno tu čaroliju i tvoja će se magija povratiti."

Tako sam mu čvrsto stisnula ruku da ga je to sigurno zaboljelo. "Oh, Bože",uzdahnula sam. Zamislite da ponovno imam moći. Da se prestanem osjećatibespomoćno. Da mogu rabiti magiju neovisno o Elodienu duhu. Da imammogućnost zbilja zaustaviti Casnoffice. Obuzeli su me nada i uzbuđenje.

A zatim, kao da me netko polio hladnom vodom po licu, prisjetila sam seonoga što je Torin rekao prethodne večeri. Da ja predvodim demonsku vojskuCasnoffica. Za to bi mi trebale moći, zar ne? Ali ne. Ne, to je bila laž. Nema šanseda bih se ikada, ikada udružila s Casnofficama u tako groznu svrhu.

Prisjetila sam se još nečega. "Moram dotaknuti tu čaroliju. Čaroliju koja senalazi u grimoriju. A gdje je ono grimorij?"

Tata je posramljeno spustio pogled i priznao: "Nesumnjivo kod Casnoffica."

Raspoloženje mi je splasnulo. "A one su na otoku koji ne možemo pronaći.Kunem se, sve ovo nalikuje na najuvrnutiju zagonetku na svijetu."

"Možda postoji drugi način", predložila je Finley. "Zar ne poznajete nekuvješticu ili vješca koji bi mogao obnoviti Sophiene moći?"

"Možda", rekao je tata, ali dovoljno ga dugo poznajem da znam kako tatino"možda" uglavnom znači "nema ni najmanje šanse".

"Zar netko ne bi mogao jednostavno izgovoriti tu čaroliju?" upitala sam.Znala sam da se hvatam za slamku, ali ako postoji i najmanja šansa da se ponovnouspijem služiti svojim moćima, iskoristit ću je.

Tata je odmahnuo glavom. "Ne. Ta je čarolija utkana u papir krvnommagijom. Nužno ju je dotaknuti. Same riječi nisu jednako moćne."

"Možda ne vladam mračnim silama, ali moje su moći prilično jake", ponudiose Cal. "Kad bismo išli u Irsku, bi li postojala mogućnost da ja uđem u podzemlje?"

Tata je rukom protrljao vrat razmatrajući taj prijedlog. "Pretpostavljam da jemoguće. Ali potencijalan rizik - "

"Moramo učiniti nešto", rekao je Cal tiho. "Radije bih riskirao u LoughBealachu nego da ovdje samo čekam."

"Dečko je u pravu", rekao je Torin, premda su on i Cal vjerojatno otprilikeiste dobi (dobro, plus-minus petsto godina, pretpostavljam). "A čim prije, tim bolje.Trenutačno je zatišje, ali nešto se sprema. Osjećam - "

"Veliku uznemirenost u Sili?" nisam se uspjela suzdržati a da ga ne prekinem.Torin se namrštio. "Pretpostavljam da me ismijavaš, ali ne razumijem aluziju.

U svakom slučaju, mračne se sile komešaju. Što budete spremniji, to bolje.""Hajdemo, onda", rekla sam."Možda bismo trebali proučiti i druge opcije prije nego što odlutamo u Irsku",

rekao je tata i gurnuo naočale prema gore. "Naposljetku, Sophie, prošla si pravukalvariju."

"Odrijemat ću u avionu. Čujte, suočavamo se s potencijalnom vojskom demona.Ne znam kako vama, ali kad govorimo o onome što me užasava, meni te riječiimaju istu težinu kao i liječenje korijenskog zubnog kanala i ,nastava subotom’. Većsmo tri tjedna u zaostatku. Nemamo vremena da samo sjedimo i proučavamoopcije ili čitamo još knjiga ili slušamo još usranih proročanstava ovog seronje",rekla sam i uperila prstom u Torina. Napravio je kretnju za koju pretpostavljam daje starinski ekvivalent pokazivanju srednjeg prsta.

"Istina", nastavila sam. "Možda je ovo totalno glupa ideja. Ali ako postoji inajmanja šansa da netko od nas uspije ući u podzemlje, moramo je iskoristiti."

"Dobro, ipak mi se sviđaš", rekla je Finley i nacerila mi se. Pogledala je tatu."U pravu je. Ako ne možemo smisliti kako da zaustavimo te Casnoffice, ondamoramo barem biti u mogućnosti obraniti se od njih. A jedini način da u tomeuspijemo jest otići u Lough Bealach i pokupiti hrpu demonskoga stakla."

Tata je uzdahnuo i zavalio se u jedan od stolaca kraj stola. "Ćorav vam je toposao", rekao je.

"Imaš li drugu ideju?" upitala je Aislinn.Tata je zabacio glavu kao da bi se odgovor mogao iznenada pojaviti na stropu.

Zatim je ponovno pogledao mene. "Želiš li to zbilja napraviti?""Cal možda uspije ući. Možda ne uspije. U svakom slučaju, ništa nećemo

postignuti nastavimo li samo sjediti u ovoj zabiti. Bez uvrede", rekla sam Aislinnkoja je samo odmahnula rukom.

Tata me promatrao dugo prije negoli je konačno umorno kimnuo i rekao: "Upravu si. Ali kako ćemo doći dotamo? Itineris je preopasan za tebe, a za običneljude bi mogao biti poguban", rekao je i pokazao prema mami.

"Ja ću se ponovno pozabaviti zrakoplovnom tvrtkom", rekao je Cal.Kad su ga Finley i Aislinn ispitivački pogledale, tata je pojasnio: "Cal je uspio

napraviti karte i krivotvoriti papire potrebne da izađemo iz Engleske. To nijenajotmjeniji način primjene magije, ali definitivno je koristan."

"Dobro", rekla je Aislinn. "U tom slučaju, djevojke, pokupite svoje stvari. A ti,Finley, kreni prva i tankiraj kombi. Čeka nas duga vožnja do prve zračne luke."

Dok sam promatrala sve te ljude u prostoriji - svoju obitelj -prodrmalo meuzbuđenje. Da, ovo će možda ostati zabilježeno u povijesti kao najgluplje što samikada učinila, ali dobar je osjećaj kad imaš plan i uopće ne mariš je li loš. A sudećipo izrazima lica ostalih, vjerujem da su se i oni tako osjećali. Dobro, svi osimTorina koji je samo zurio u nas i vidljivo se dosađivao.

Izašla sam iz prostorije za Finley i Izzy i uspela se stubama. Bila sam većgotovo na podestu kad me zaslijepila nekakva svjetlost. Isprva sam pomislila da jeto samo odbljesak s prozora na vrhu stuba pa sam podignula ruku da zaklonim oči.Tada sam shvatila da svjetlost dolazi iz moje ruke. Gledala sam kako mi blještav,zlatan sjaj uokviruje ruku, zatim se širi i prekriva mi trup. Izzy se okrenula i vidjelasam kako je razjapila usta. Posegnula je za mojim rukavom, ali njezini su prsti prošlikroz mene, a moja je ruka nestala nama pred očima.

Zlatne vitice sada su se kretale brže, uvijale se oko mojega tijela poput zmija.Gledala sam kako mi noge postaju prozirne, a zatim potpuno nestaju.

Sve se dogodilo tako brzo da se nisam stigla ni uspaničiti. Uspjela sam samopogledati dolje prema mami koja je potrčala uza stube prema meni izvikujući mojeime.

"Mama!" osjetila sam kako mi se pokreću usne, ali nisam ispustila glas. Još jenetko dotrčao u hodnik, pomislila sam da je to možda tata. Ali zatim mi je sjajprekrio oči i zaslijepio me. Imala sam neobičan osjećaj da me netko savija i vuče,kao da netko pokušava preklopiti moje tijelo, a kretala sam se toliko brzo da jesvaka kost u mojemu tijelu štropotala. Imala sam osjećaj da me zahvatio tornado.

A zatim je jednako naglo sve prestalo.Stajala sam uspravno što je bilo pravo čudo uzmemo li u obzir to da sam se

potpuno tresla. Udisala sam i izdisala tako snažno da su me boljela pluća, a dok samproučavala stopala, nastojala sam se prisjetiti kako disati a da pritom ne zvučim kaomorž koji hiperventilira. S vremenom je hroptanje počelo više nalikovati nadahtanje, ali nešto i dalje nije bilo u redu s mojim očima. Prije sam nosila prljavebijele tenisice, a sada su mi stopala izgledala crno. I, jesam li ja to u dokoljenkama?

Ponovno sam trepnula. Kod Brannickica sam imala traperice. Sada sam odkoljena nagore vidjela trak modra, crna i zelena tartana.

Potom sam podignula pogled i u trenu prestala dahtati. Prestala sam čak idisati.

Zgrada je izgledala još zapuštenije, a dvije paprati koje su se uvijale uz ulaznavrata uvenule su. Ono što je nekada bila "uleknina" na prednjem trijemu sada jeviše nalikovalo na krater, a iako je bio kolovoz, ni na jednom od hrastova koji suovo mjesto nekada štitili od sunca nije bilo lišća.

Ne znam ni kako ni zašto, ali nisam to mogla opovrgnuti.Vratila sam se u Hekinu školu.

DRUGI DIO

"Ali ja neću među lude ljude", ogradila se Alica.

"Ah, tu nema pomoći", rekla je Mačka. "Svi smo mi ovdje ludi."Alica u zemlji čudesa2

2 L. Carroll, Alica u Zemlji čudesa, preveo Antun Šoljan, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.

TRINAESTO POGLAVLJE

Na travnjaku pred Hekinom školom nisam bila sama. Po njoj se muvala gomiladjece, njih možda stotinu, svi su izgledali šokirano i smušeno, baš kako sam se jaosjećala. Nekoliko metara dalje od sebe uočila sam Taylor, tamnokosu metamorfu,za koju bih mogla reći da mi je bila prijateljica. "Sophie?" rekla je zbunjeno. "Otkudti?" Potom je spustila pogled i čini se da se zapanjila kad je shvatila da nosiHekatinu uniformu. "Otkud ja?" dodala je obraćajući se više sebi nego meni.

Odmahnula sam glavom. "Ne znam."Među učenicima se dignula graja, osjetila sam kako se smetenost pretvara u

paniku. Nedaleko od nas, dvije su se vile - učinilo mi se da su to Nausikaja iSiobhan - zagrlile, s krila su im kapale suze žarkih boja.

Dok sam se kretala kroz mnoštvo, razabirala sam samo dijelove razgovora, aličula sam kako govore "zlatna svjetlost" i "ugrabila me iz čista mira". Dakle, što godmi se dogodilo, dogodilo se i ostalima.

Proteklih mjeseci pretrpjela sam mnogo toga, ali ovo me paraliziralo. Stajalasam na travnjaku pred Hekinom školom, u uniformi, okružena bivšim kolegama izrazreda i nisam imala pojma što mi je činiti. Kod Brannickica smo konačno smisliliplan. Otići u Irsku, otići u Lough Bealach. Pribaviti hrpu demonskoga stakla.

Otpremiti me pomoću magije na otok Graymalkin - na mjesto koje je nestalodovraga - nije bilo dio toga plana.

Vrtjela sam se ukrug u potrazi za još kojim poznatim licem. Cijelo je područjeobavijala magla koja je zastrla sve onkraj hrastova nanizanih uz kolni prilaz. Visokoiznad naših glava, sunce je bilo užareni bijeli disk skriven iza sivih oblaka.

I dalje zbunjena, krenula sam prema zgradi. A zatim me netko zazvao:"Sophie."

Okrenula sam se. Isprane ružičaste kose i blijeda lica nesigurno mi se smiješilaJenna. "Tu si, dakle", rekla je kao da smo razdvojene tek nekoliko minuta, a netjednima.

Pravo je čudo da je nisam srušila na šljunak kad sam joj potrčala ususret ibacila joj se oko vrata. Osjećala sam njezine suze na ključnoj kosti i trudila sam se izpetnih žila da joj ne zaslinim cijelo tjeme, ali obje smo se smijale.

"Oh, moja Sitna Ružičasta Jenna", napola sam jecala, napola se hihotala."Nikad u životu nisam bila tako sretna što vidim vampira."

Stisnula me još čvršće. "Nikad nisam bila tako sretna što me prignječiodemon!"

U tom trenu nisam marila za to što me neka jeziva, mračna sila povukla natragu Hekinu školu niti što ću vjerojatno ovako ili onako nastradati. Jenna je ovdje, živaje i zajedno smo. Sve je ostalo popravljivo.

Kad smo se razdvojile, primijetila sam da joj oko vrata visi novi krvavi kamen,ovaj je bio veći i ukrašeniji od prethodnoga. Jenna je slijedila moj pogled i lagano senasmiješila, povlačeći kamen po lančiću. "Da, unaprijedila sam ga", rekla je. "Dobilasam ga od Byrona. Kune se da je potpuno neuništiv."

Podignula sam obrvu i pomno proučila okvir od srebra i ametista. "Ujedno je ipotpuno kičast, ali ako će te štititi, nemam ništa protiv."

"Nabavit ću ti isti takav i na njemu runama ili nečim sličnim napisati.prijateljice zauvijek’."

Iako ta šala i nije bila toliko smiješna, glasno sam se nasmijala jer mi je bilotoliko drago što je vidim da sam postala pretjerano prpošna "Znači, ti si cijelovrijeme bila s Byronom?"

Kimnula je. "Aba. One noći, nakon što si se vratila s Calom i Archerom, ostaličlanovi Vijeća došli su u moju sobu. Odveli su me na neko bolesno jezivo mjesto."Jenna je na to zadrhtala, a ja sam pretpostavila da znam točno gdje je završila: uonoj prostoriji nalik na tamnicu ispod opatije Thorne koja im je poslužila kaonekakva magična sudnica.

"Lara Casnoff naložila je da me probodu kolcem", rekla je Jenna, a moje suruke nagonski stisnule njezine. "Rekla je da je bilo glupo dopustiti vampirima dastanuju zajedno s prodigijima i da me treba pogubiti. Gospođa Casnoff zatražila jeda to učini osobno."

Sada sam već toliko čvrsto držala Jennu da ju je vjerojatno boljelo. Zamišljalasam kako je, dok drhti prestravljeno, uza stube vodi netko komu je nekadavjerovala, a ona je svjesna da joj se približava smrt.

Ubit ću gospođu Casnoff. Kad se ponovno budem mogla služiti moćima,raznijet ću onu njezinu glupu frizuru.

"Hvala Bogu što je bila ondje", rekla je Jenna, a ja sam zazujala. "Molim?""Gospođa Casnoff kontaktirala je Byrona. Uzela mi je krvavi kamen jer je

rekla da joj je potreban nekakav dokaz da sam umrla. Navodno kad kolcemprobodeš vampira, njegov krvavi kamen eksplodira. Zatim mi je pomogla da seiskradem iz kuće kroz prolaz iza- "

"Iza neke slike", nadovezala sam se. I ja sam na isti način pobjegla iz opatijeThorne.

Jenna je kimnula i rekla: "Tako je. Byron me dočekao na rubnom dijelu imanjai dao mi ovo." Podignula je zveckav privjesak koji joj je visio oko vrata. "Odveo meu svoje gnijezdo u Londonu i mogu ti reći da, kad je riječ o bizarnome, ovo mjestonije ni sjena gnijezdu Lorda Byrona. Ali, ondje je bila Vix", rekla je i osmjehnula se.Vix je Jennina djevojka, također vampir.

Ali tada je s njezina lica nestao svaki trag veselja. "Čula sam za Thorne. Byronje saznao samo da nisu pronašli tvoje truplo. Nisam čula ništa nekih mjesec dana pasam pomislila..."

Ponovno sam je zagrlila. "Znam", promrmljala sam. "I ja sam to dugo mislilaza tebe."

Šmrcnula je i udaljila se, rukom protrljala nos. "U svakom slučaju, tada je čuočudne glasine da si kod Brannickica"

"I bila sam", rekla sam, a kad je Jenna razrogačila oči, podignula sam ruku irekla: "To je duga priča i obećavam da ću ti sve ispričati poslije. U skraćenoj verziji:mama mi je Brannickica, ja sam strašan plod ljubavi Brannickice i demona, a razinadisfunkcionalnosti moje obitelji porasla je do neslućenih razmjera."

Jennina je vrlina što zna kad je pametnije popustiti. "Oh, dobro onda.""Sada je puno važnije pitanje zašto smo se vratili u Hekinu školu?"Jenna se osvrnula, dobro promotrila svu tu neprirodnu maglu, oronulu

(zapravo, još oronuliju) zgradu škole. "Nešto mi govori da ovo nije samo razrednookupljanje."

"Je li i tebe usisao nekakav magični tornado?" upitala sam je. "Ne, doletjelasam kao šišmiš. To je novost koju sam naučila od Byrona."

"Ha-ha", rekla sam i opalila je po ruci.Uzvratila mi je osmijeh i rekla: "Da, točno tako, zapravo. Imala sam osjećaj da

se kovitlam bezbroj kilometara na sat." Uozbiljila se. "Kakva čarolija to može?Pogledaj oko sebe, Sophie. Ovdje nas ima barem stotinu. Sve su nas istodobnopovukli tko zna odakle. To nije samo opako, to je - "

"Zastrašujuće", nadovezala sam se.Pred zgradom se počeo okupljati ostatak društva, a mene je obuzeo neugodan

osjećaj da svi čekamo da netko - ili nešto - izađe iz nje. Kao da će se svakog trenapojaviti gospođa Casnoff i da će početi još jedna školska godina. Jenna i ja držalesmo se skupa i ostale straga.

Netko mi je s druge strane lagano pogurao rame pa sam se primaknula Jennida oslobodim malo mjesta. A zatim je nečija ruka primila moju.

Nisam se ni trebala okrenuti, znala sam."Mercerice", osmjehnuo mi se Archer. "Lijepo je vidjeti te ovdje." Unatoč

silnoj želji, nisam mu se mogla objesiti oko vrata i cijelog ga izljubiti. A zbilja sam toželjela. Stoga sam se morala zadovoljiti time da isprepletemo prste i privučem gabliže sebi.

Archer je ovdje, na sigurnom, držimo se za ruke. A Jenna mi se priljubila sdruge strane. Srce mi je bilo toliko ispunjeno da sam jedva disala, a premda sam setrudila zvučati opušteno, napetim sam glasom rekla: "Naravno. Sve ide kvragu i tise pojaviš. Mogla sam to i očekivati."

Slegnuo je ramenima, premda je iz njegovih očiju isijavao isti onaj osjećaj odkojeg mi je usplamtjela krv. "Ah, dosadila mi je Italija. Pomislio sam da je vrijemeda vidim što vi djevojke radite. Jenna", rekao je i kimnuo joj u znak pozdrava.

Osjetila sam da se Jenna lagano ukočila. Oko je ubilo Jenninu prvu djevojku,vampiricu koja je preobrazila Jennu. Nema potrebe naglašivati da nije baš luda zaArcherom. Svejedno je pristojno odzdravila. "Archer."

"Onda, jesi li i ti došao ovamo pošto te preplavila zlatna svjetlost i usisaonekakav vrtlog?" upitala sam Archera trudeći se pritom koncentrirati na neminovnizadatak, a ne na to kako mi njegovi prsti nježno miluju dlan.

"Ha? Ah, da, zlatna svjetlost, a onda kao da je netko upotrijebio moje tijelo zaorigami. A zatim, bum, evo me u Hekinoj školi. Imaš kakvu ideju što se događa?"

Odgovorila mu je Jenna. "Nikakvu. Vidiš li nekoga poznatog?""Dok sam vas tražio, naletio sam na Evana, vješca koji mi je bio cimer. On,

ovaj, pa, nije bio pretjerano sretan što me vidi."Archer je primaknuo ruku jagodičnoj kosti i lagano se lecnuo. Bila je lagano

natečena, a na njoj se već počela stvarati masnica. "Oh, da", rekla sam. Gotovo samzaboravila koje su sve glasine kružile o Archeru nakon što je otišao iz škole. "Ljudimisle da si ubio Elodie. I da si pokušao ubiti mene, tako da bismo se možda trebaliprestati držati za ruke."

Nisam sigurna je li Archer bio zbunjen ili bijesan ili oboje, ali ispustio mi jeruku i rekao: "Zašto - "

Ali što god da je namjeravao reći, prekinuto je škriputavim otvaranjem ulaznihvrata Hekatine škole. Sve glave okrenule su se prema njima, a ja se kunem da samčula kako iznutra dopiru nečiji koraci. Zadržala sam dah i požalila što sam Archerurekla da me pusti.

Na slabašno svjetlo izašla je gospođa Casnoff odjevena u isto ono odijelo kojeje nosila kad sam je upoznala. No samo je to ostalo isto.

Izgledala je dobrih deset godina starije nego posljednji put kad smo se vidjele,a ruke su joj drhtale kad ih je raširila i poželjela nam dobrodošlicu. Njezinikraljevsko modri suknja i sako visjeli su joj na koštunjavu tijelu, a na svilenoj bluzibila je nekakva tamna mrlja.

No najviše me uznemirilo kad sam vidjela da je njezina tamno-plava kosa, onakoju je uvijek tapirala, tretirala ili čarolijom pretvarala u smiješno kitnjaste punđe,sada posve sijeda te joj se raspušta niz leđa. Lepršala je oko njezine glave poputpaukove mreže.

"Učenici Hekatine škole", rekla je glasom drhtavim kao u starice. "Dobro došlina početak novog polugodišta."

ČETRNAESTO POGLAVLJE

"Oh, moj Bože", promrmljala je Jenna, a ja sam si istodobno promrmljala u bradu"Sranje nad sranjima". Neću ni ponoviti što je rekao Archer.

Netko iz mnoštva - mislim da je to bila Taylor - doviknuo je: "Ali škola jezatvorena. Svi su rekli da..."

Zašutjela je, prekinula ju je jedna od vila svojim visokim i jasnim glasom:"Nemate pravo dovoditi nas ovamo. Vile više nisu u savezu s ostalim prodigijima.U ime Reda blaženih, zahtijevam da nas pošaljete domovima!" Ah. Bila je toNausikaja. Ona je jedina vila koja govori kao da uvježbava ulogu za kazališnupredstavu.

Jenna se nagnula bliže meni i rekla: "Zar su vile izašle iz saveza? Jesi li ti toznala?"

Odmahnula sam glavom baš kad je gospođa Casnoff pogledom prostrijelilaNausikaju. Koliko god malaksalo izgledala, pogled joj je i dalje bio ubojit. "Savezi iugovori beznačajni su ovdje u Hekati. Jednom kad postaneš učenik ove škole,ostaješ joj privržen. Zauvijek." Nasmiješila se, no njezin je osmijeh više nalikovaona grimasu. "Što i piše u pravilniku o ponašanju koji ste potpisali kad vam jeodređen dolazak ovamo."

Sjećala sam ga se, bila je to debela brošura koju jedva da sam i pročitala prijenego što sam nažvrljala svoje ime na istočkanu liniju. Odjednom sam požalila štonemam moć putovanja kroz vrijeme pa da ošamarim Prošlogodišnju Sophie ikažem joj da uvijek mora najprije sve pročitati.

"Dakle, sigurna sam da imate mnogo pitanja", nastavila je gospođa Casnoffizjavom koja bi mogla konkurirati za eufemizam godine. "Ali zasad se javite u svojesobe. Sve ćete saznati na večerašnjem sastanku."

"Ovo su gluposti!" dobacio je netko. Propela sam se na vrške prstiju i ugledalavisoka dečka crvenkaste kose.

"Evan", promrmljao je Archer.

Mnoštvo kao da se odmaknulo od tog dečka i on se sučelio s gospođomCasnoff.

"Kako molim, gospodine Butler?" upitala je gospođa Casnoff, a ovog je putazvučala osjetno više kao ona stara Casnoffica, a ne kao nekakva krhka starica.

"Oko i Brannickice ubijaju nas redom, a škola je nestala dovraga. I mi bismosada kao trebali mirno krenuti u novu školsku godinu?"

Više nitko nije šaptao. Štoviše, shvatila sam da je zavladala neprirodna tišina.Vjetar je zamro, nije bilo ptica, nikakva udaljena šuma oceana. Kao da je otokzadržao dah.

"Sad je dosta", rekla je gospođa Casnoff. "Kao što sam rekla, na večerašnjemsastanku dobit ćete sve odgovore na - "

"Ne!" viknuo je Evan, njegov glas odjeknuo je u tišini. "Neću kročiti u tuzgradu dok nam ne kažete koji se vrag događa. Kako ste nas doveli ovamo? Zaštoje on ovdje?" Uperio je palac u Archera, a nekoliko je ljudi pogledalo u našempravcu. Archer je izgledao nezainteresirano, ali modrica na njegovu obrazupotamnjela je na odjednom blijedoj koži.

"Gospodine Butler", obrecnula se gospođa Casnoff i uspravila se. "Prestanite.Odmah."

Evan je frknuo. "Fućkaš to." Djevojka kraj Evana, vještica koja se, čini mi se,zove Michaela, položila je ruku na njegovu i nešto mu rekla, ali on je se otarasio."Nema šanse da provedem još jednu godinu u nekakvoj oronuloj palači, skriven odcijeloga prokletog svijeta. Ne sada kada se približava rat." Potom se probio krozmnoštvo podignuvši pritom oblak prašine sa šljunčanog kolnog prilaza.

"Evane", odjeknuo je glas gospođe Casnoff, nije zvučala samo ljutito iliuzrujano. Zvučala je gotovo upozoravajuće.

Ali Evan se nije ni okrenuo."Kojega vraga namjerava učiniti, otplivati do kopna?" promrmljala sam ispod

glasa.Evan je u međuvremenu stigao do gustog zida magle koji je okruživao školu.

Oklijevao je, primijetila sam da je uspravio ramena i stisnuo šake kao da sepokušava psihički pripremiti. Podignuo je ruku i vidjela sam da je iz vršaka prstijuispalio nekoliko iskri. No poput vlažnog praskavca, gotovo su se trenutačno ugasileuz tih prasak.

Archer je kraj mene promeškoljio prste, no isto se dogodilo i s njegovommagijom. "Očito je zabranjena upotreba moći", promrmljao je.

Ponovno sam pogledala Evana i pomislila da će se sada vjerojatno vratiti knama. No on je zakoračio u maglu.

Trenutak je stajao kao ukipljen, napola u sivu oblaku, napola izvan njega. "Štose događa?" upitala je Jenna. "Zašto se ne miče?"

"Ne znam", rekla sam, a Archer me ponovno neprimjetno primio za ruku.Tada je Evan počeo vrištati. Gledali smo kako magli izrastaju krakovi kojima

je obavila ostatak Evanova tijela. Jedan se dočepao njegovih ruku i progutao ih,drugi mu se obavio oko trupa. Treći mu se vijugavo omotao oko glave i Evanovikrici iznenada su utihnuli. A zatim je nestao.

Nitko se nije ni pomaknuo. Mislim da je to ono najčudnije, činjenica da nitkonije vrisnuo niti izgubio svijest. Bilo je to stvarno. Evan je... pa, ako nije mrtav,nestao je.

Gotovo kao jedan, učenici su se okrenuli prema gospođi Casnoff. Ne znamšto sam očekivala da će reći ili učiniti. Možda da će se zahihotati. Ili da će naspogledati svisoka i samodopadno izjaviti: "Rekla sam mu da ne ide."

Ali ona se nagnula na ogradu trijema i nije izgledala ni samodopadno nizadovoljno, pa čak ni izopačeno dobro raspoloženo. Izgledala je tek staro iumorno, možda čak i pomalo tužno.

"Uđite", rekla nam je ravnodušno. "Dodijeljene su vam iste sobe kao prošlogapolugodišta."

Uslijedila je još jedna stanka, a zatim su se učenici najbliži zgradi počeli polakouspinjati stubama.

"Što ćemo?" upitala je Jenna."Pretpostavljam da ćemo ući", rekla sam. "Ili to ili će nas progutati magla.

Mislim da ću radije okušati sreću sa školom."Pošli smo za mnoštvom i došli do trijema. Dok smo prolazili kraj gospođe

Casnoff, zaustavila sam se. Nisam sa sigurnošću znala što joj želim reći ni što bihhtjela da ona kaže meni. Jednostavno sam osjećala da bismo se morale nekakopozdraviti. No, premda sam bila samo metar udaljena od nje, gospođa Casnoff nijeni pogledala u mojem smjeru. Stajala je kraj ograde, drhtavo uzdisala, netremicepromatrala mjesto s kojeg je nestao Evan. Naposljetku sam se okrenula i ušla naglavni ulaz.

Iznutra sam čula uzdahe i prigušene jecaje tako da sam znala da ćeunutrašnjost škole izgledati jednako bolesno kao i cijeli otok.

Nisam se dovoljno pripremila.

Prvo što me zaskočilo bila je vrućina. Otok Graymalkin udaljen je od obaleGeorgije, a budući da je polovica kolovoza, vani je već bilo neizdrživo vlažno. Nounutra je uvijek bilo svježe i ugodno. Sada je pak bilo zagušljivo, a zrak je biogotovo pretežak da bi se mogao udisati. Sve je vonjalo po plijesni i vlazi, a na nekimmjestima ljuštile su se tapete. Kad sam prvi put došla u Hekatu, pomislila sam kakoje odvratna i prljava. No tada sam je takvom doživljavala zbog čarolije. Sumnjam daje to i sada slučaj.

Nešto se čudno događalo i sa svjetlima. Glavnog hodnika sjećala sam se kaodobro osvijetljenog prostora, ali sada je bio toliko mračan da su dijelovi prostorijenestali u sjeni.

Kad sam zakoračila prema naprijed, nešto mi je krenulo pod nogom. Spustilasam pogled i primijetila staklo žarkih boja. A zatim sam shvatila zašto je svedrukčije. Golem prozor od obojena stakla koji je dominirao prostorijom bio jerazbijen. Na njemu je bio prikazan postanak prodigija, odnosno anđeo s isukanimgolemim mačem kako izbacuje anđele zbog kojih će vještice, metamorfe i vileIZBACITI iz raja. No anđeo je sada bio obezglavljen, nedostajao mu je i veći diomača, a i pored preostala tri lika bila je golema nazupčana rupa. Kao da ih jeprepolovilo nešto divovskih pandža.

Iz nekog me razloga pogodilo upravo to razbijeno staklo. I čini se da nisambila jedina. Otprilike metar udaljene od mene, četiri zagrljene vještice podignule supogled prema obezglavljenom anđelu. "Što se događa?" jauknula je jedna tugaljivo.Nitko joj nije znao odgovoriti.

Archer, Jenna i ja nismo se baš objesili jedni drugima oko vrata i zajecali, ali inaša je grupica bila prilično potresena. "U redu", rekla sam naposljetku. "Slažemo lise svi da je ovo možda i najzeznutija situacija u kojoj smo se ikada našli?"

"Slažemo se", odgovorili su jednoglasno."Odlično", kimnula sam lagano. "A imate li ikakvu ideju što bismo trebali

poduzeti?""Pa, ne možemo se poslužiti magijom", rekao je Archer."A pokušamo li otići, pojest će nas Čudovišna magla", dodala je Jenna."Tako je. Dakle, nemamo nikakav plan?"Jenna se namrštila. "Osim da neko vrijeme provedemo u fetalnom položaju?""Da, razmišljao sam o tome da se zavučem pod tuš i da se potpuno odjeven

sklupčam u kutu kade i zaplačem", nadovezao se Archer.

Nisam se mogla suzdržati a da ne prasnem u smijeh. "Divno. Dakle svi ćemosi priuštiti živčani slom, a zatim ćemo se nekako izvući iz ove kaše."

"Mislim da je najpametnije da se malo pritajimo", rekao je Archer. "Pustimoda gospođa Casnoff misli kako smo svi previše šokirani i zastrašeni da bismo ištaučinili. Možda na tom večerašnjem sastanku dobijemo neke odgovore."

"Odgovore", gotovo sam uzdahnula. "Kvragu, bilo bi i vrijeme." Jenna mepogledala u čudu. "Soph, zar se ti to... ceriš?"

Počeli su me boljeti obrazi pa sam znala da je tako. "Čuj, morate priznati: ovoje savršeno mjesto da skužimo što spremaju Casnoffice."

"Moja je mala u pravu", rekao je Archer i nasmiješio mi se. Obrazi me višenisu samo boljeli, žarili su me.

Jenna je pročistila grlo i rekla: "Dobro, dakle uspet ćemo se u sobe, a nakonvečerašnjeg sastanka ponovno ćemo se okupiti i odlučiti što dalje."

"Dogovoreno", rekla sam, a Archer je kimnuo."Hoćemo li si sada svi dati pet?" upitala je Jenna nakon kratke stanke."Ne, ali ako želiš, mogu smisliti nekakvo tajno rukovanje", rekao je Archer i

na sekundu su se nasmiješili jedno drugome.Ali taj je osmijeh jednakom brzinom nestao s Jennina lica, nakon čega mi je

rekla: "Hajdemo. Želim provjeriti je li i naša soba postala jednako zastrašujuća kao isve ostalo."

"Dobra ideja", rekla sam. Archer je pružio ruku prema mojoj i pomilovao jeprstima.

"Onda, vidimo se poslije?" upitao je. Glas mu je bio ležeran, no na mjestu gdjeme dotaknuo, koža mi se užarila.

"Definitivno", odgovorila sam pretpostavljajući da čak i cura koja moraspriječiti zle vještice da zavladaju svijetom negdje može pronaći vremena zaljubovanje.

Okrenuo se i otišao. Dok sam gledala kako odlazi, osjetila sam Jennin pogled."Dobro", priznala je i dramatično zakolutala očima. "Izgleda pomalo kao san."

Lagano sam je pogurala laktom. "Hvala."Jenna je krenula prema stubama. "Ideš?""Aha", rekla sam. "Odmah ću. Samo da bacim letimičan pogled naokolo.""Zašto, da se još malo deprimiraš?"

Zapravo, htjela sam još malo ostati dolje da vidim hoće li se još tko pojaviti.Dosad sam vidjela gotovo sve one kojih sam se sjećala od prošle školske godine.Jesu li dovukle i Cala? On zapravo nije bio učenik, ali gospođa Casnoff lani je čestoiskorištavala njegove moći. Želi li ga i dalje ovdje?

Jenni sam rekla samo: "Aha, znaš mene. Volim dodavati sol na ranu.""Dobro. Samo ti glumi detektivku."Otrčala je gore. Petnaestak minuta čekala sam u predvorju, ali Calu ili

Casnofficama nije bilo ni traga. Iz znatiželje sam odlutala u smjeru podruma.Nalazio se niz uzak hodnik, tik uz predvorje, a premda je uvijek bio mračan, hodnikje sada potpuno progutala sjena. Jedva sam razabrala drvena vrata i neko samvrijeme morala tapkati po njima da pronađem željeznu kvaku. Pritisnula sam je, alibila je zaključana. Naravno.

"Već sam pokušao", rekao je Archer meni iza leđa.Bilo mi je drago što smo u mraku pa ne može vidjeti kako se ponovno

crvenim. "Cross, rekla sam ti. Odsad se ljubimo samo u dvorcima i restoranima."Okrenula sam se leđima prema vratima.

Prišao mi je. "Oh, ali zapravo smo izvan podruma", promrmljao je i privukaome u naručje.

PETNAESTO POGLAVLJE

Kad su nam se usne dotaknule, bilo mi je drago što sam se leđima naslonila navrata. Koljena su mi definitivno prijetila otkazivanjem poslušnosti. Archer meobujmio oko struka i čvrsto me stisnuo, a ja sam ga zgrabila za prednjicu majice i utaj poljubac pretočila sve što sam osjećala proteklih nekoliko tjedana - očaj koji meobuzeo kad sam mislila da je mrtav, olakšanje koje sam osjećala sada, prikliještenaizmeđu njega i vrata podruma.

Kad smo se napokon razdvojili, naslonila sam čelo na njegovu ključnu kost istala duboko disati. Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što sam opet bila ustanju prozboriti. "Učinilo mi se da si rekao da ćemo ovo ostaviti za poslije."

Poljubio me u sljepoočnicu. "Prošlo je nekih dvadeset minuta. Ovo se računakao poslije."

Zahihotala sam se i podignula glavu prema njemu. "Nekako si mi nedostajao."Premda je bilo mračno, vidjela sam da se nasmiješio. "I ti si meni nekako

nedostajala.""Sada bih vjerojatno trebala krenuti gore.""Vjerojatno bi trebala", promrmljao je i spustio usne prema mojima.Kad sam uspjela doći do Jennine i svoje sobe, gotovo sam skakala od sreće.

Ali čim sam stala na vrata, moja je sreća isparila takvom brzinom da sam gotovočula kako se rasprsnula.

"Čovječe", rekla sam tiho. "Zašto se svaki put iznenadim kad se ispostavi da jesve odvratno i deprimirajuće?"

Jenna je sjedila nasred kreveta. "Mislila sam da je najgore ono s prozorom",rekla je tiho. "Ili, ma znaš. To što je Evana progutala magla. Ali sad mi zaista dođeda zaplačem."

Našu sobu nitko nikada ne bi opisao kao luksuznu, ali zahvaljujući Jenninojopsesivnoj ljubavi prema ružičastoj bila je... dobro, htjela sam reći "udobna", alivjerojatno bi prikladnije bilo reći "blještava" ili "možda malo bolesna". Svejedno,

bila je naša, a ja zapravo nikad prije nisam bila svjesna da su upravo Jenninežaruljice, šalovi i uzbudljivomalinasti pokrivač tu majušnu sobu pretvorili u našdom.

Sada nije bilo žaruljica. Samo dva kreveta zgurana uz dva suprotna zida, jedanofucan radni stol i poprilično nakrivljen ladičar. Zrcalo nad ladičarom promijeniloje boju i napuknulo je tako da je iskrivljivalo naš odraz. Možda mi se to činilo zbogsivila one silne magle, ili je možda sva boja u našoj sobi, kao i u ostatku škole,jednostavno iscurila. Što god bilo u pitanju, ova soba više nije bila naš dom.Štoviše, previše je podsjećala na ćeliju.

Htjela sam to reći Jenni kad sam se počela udaljivati od ulaza. Ali čim sam toučinila, vrata su se tako snažno zalupila za mnom da sam poskočila. Iz hodnika sečula lupa ostalih vrata, kao i nekoliko prigušenih vrisaka.

"Zaključana su?" pretpostavila je Jenna.Pritisnula sam kvaku. "Aha.""Misliš li da je Archer u pravu kad kaže da smo svi mi ovdje odčarani? Ili je

magla ta koja je... odčarala Lisinu i Evanovu magiju?"Prišla sam ormaru, uzdahnula i rekla: "Kladim se da su učenici odčarani, ali to

zapravo nije važno." Otvorila sam ormar. Kao što sam i očekivala, u njemu suvisjele samo Hekatine školske uniforme. "Ovih dana i ja sam poprilično odčarana",dobacila sam Jenni preko ramena. "A možda bismo trebale prestati govoritiodčarano. Zvuči čudno."

Sjela je uspravno. "Molim?""Ma znaš, kad nešto previše izgovaraš, onda - ""Sophie", rekla je Jenna, nakrivila glavu i pogledala me namršteno.Uzdahnula sam i sjela na svoj krevet okrenuta njoj. "Zahvaljujući nekakvoj

čaroliji Vijeća trenutačno sam bez moći."Njezin se izraz smekšao i šapnula je: "Oh, Soph. Stvarno mi je žao.""Nije to strašno kako se čini", rekla sam joj. "Moći mi nisu zaista nestale. I

dalje se tu negdje komešaju, ali ne mogu ih upotrijebiti dok ne dotaknem određenu- ideš."

"Što je?"Prešla sam prostoriju i uhvatila se za rub Jennina kreveta. "Postoji ta čarolija u

grimoriju obitelji Thorne. Dotaknem li je, obnovit će mi moći. A tata je uvjeren daje grimorij kod Casnoffica. Mogao bi biti ovdje, Jenna." Pustila sam njezin krevet i

stala koračati po sobi, u meni je bubnjala magija. "Pronađemo li ga, mogla bihpodemoniti i srediti ovo mjesto do večere." A po mogućnosti upotrijebiti magiju ina Casnofficama. Na tu me pomisao obuzeo mastan i vruć strah i odjednom mi jepozlilo. "A možda je kod Lare."

"Molim?" upitala sam. "Oh. Lara. Kvragu, nisam razmišljala o tome." Osjetilasam kako mi se magija povlači natrag u trbušnu šupljinu, gotovo kao da je i onarazočarana.

"Svejedno ga možemo potražiti", dodala je Jenna brzo. "Ili bi se Lara moglapojaviti. Smislit ćemo način da povratimo tvoje moći, Soph."

Nasmiješila sam joj se. "Jenna, ponavljam ti, divim se tvojoj moći da budešgenijalna."

"To je vještina", složila se i studiozno kimnula.Zahihotala sam se i pogodila je jastukom, i na trenutak se činilo kao da se ništa

nije promijenilo; bile smo samo Sophie i Jenna, družile se u sobi i spremale zapredavanje iz Magičnih egzekucijskih metoda od 1500. do danas ili neko slično,jednako dosadno predavanje. Nekih sat vremena sjedile smo na krevetima iprepričavale si sve što nam se dogodilo proteklih mjesec dana. Ispričala mi je štoznači živjeti kod Byrona (uopće me ne čudi što je sve bilo puno baršuna, krv seispijala iz lubanja, a organizirao je i "Bajronovske verzije večeri amatera", kako seJenna izrazila zadrhtavši.)

"Pitam se što Vix misli da mi se dogodilo", rekla je Jenna. "Stajala sam tik krajnje kad sam isparila i pojavila se ovdje."

"Vratit ćeš joj se, Jenna. Kunem ti se."Nisam bila sigurna je li mi povjerovala, ali kimnula je. "Znam. Dobro, da

čujem sada sve o Brannickicama."Ispričala sam joj sve, pa tako i o Finley i Izzy, te o tome kako su se pojavili

moj tata i Cal. Priznala sam joj čak i moje i Calove zaruke, poljubac, kao i sve što sedogodilo s Archerom u opatiji Thorne. Sve dok ih nisam izbacila iz sebe, nisam nishvaćala koliko sam tajni krila od Jenne.

Mislim da je to čak i nju pomalo šokiralo jer je podignula obrve i rekla: "Opa.Nisam znala da si ovog ljeta bila tako zauzeta."

"Ljutiš li se?"Razmislila je, a zatim rekla: "Ne. Čini mi se da bih se trebala ljutiti, ali..."

Uzdahnula je. "Kužim zašto ti je bilo teško razgovarati sa mnom o Archeru. Usto,

gotovo mjesec dana mislila sam da si mrtva, stoga se sve što sada osjećam svodi naJupi, evo Sophie, razumiješ?"

Laknulo mi je. "Pa, dobro. Jer ako namjeravam shvatiti što se ovdje točnodogađa, definitivno će mi trebati moj vampirski

Jenna je frknula i zabacila kosu. "Možeš misliti. Očito je da si ti pomagač. Stakvom kosom i svim tim sarkastičnim primjedbama."

"Hmmm", rekla sam pretvarajući se da razmatram njezin prijedlog. "Istina jeda u tvojoj pozadinskoj priči ima osjetno više tjeskobe."

Jenna je zamahnula rukom. "Točno. Vampiri rasturaju!" Ponovno smo senasmijale. Potom sam bacila pogled kroz prozor. Sivo nebo već se mračilo, a maglaje gmižući obavijala zgradu. Jenna je utihnula. "Što misliš da će nam se dogoditi?"

Prvo što mi je palo na um bilo je: "Ništa dobro", ali prebacila sam joj rukupreko ramena i rekla: "Sve će biti u redu. Sjeti se svega što smo već prošle. Zarmisliš da će nas zaustaviti malo ubojite magle? Ma daj!"

Mislim da je nisam uvjerila, ali svejedno je rekla: "Nisam sigurna jesi li punasamopouzdanja ili se samo zavaravaš, ali svejedno, hvala ti."

Kad su vrata konačno zaškripala i otvorila se, nebo je bilo već gotovo crno.Školom se razlegnuo glas gospođe Casnoff, prigušen i kričav kao i prije. "Učenici,molim vas da se odmah uputite prema plesnoj dvorani."

Jenna i ja pridružile smo se skupini mladih koja je silazila niza stube. Višenitko nije plakao što je, pretpostavljam, napredak. "Sophie", dozvala me Taylorizbliza. Glas joj je bio pomalo izobličen jer su joj iskočili očnjaci. "Onda, što je sveovo?"

"Otkud ja znam? Nemam pojma kao ni ostali."Namrštila se, vjerojatno zato što je još jače izbacila sjekutiće. Prošlo je mnogo

vremena otkako sam se družila s metamorfima, zaboravila sam koliko mogu bitineugodni. Zaglavili su negdje između čovjeka i životinje zbog čega definitivno širenervozu.

"Ali tvoj je tata bio predsjednik Vijeća", rekla je. "A ti si cijelo ljeto provela sVijećem. Sigurno nešto znaš."

"I zašto je Archer Cross ovdje?" Bio je to Justin. Glas mu se tijekom ljetaočito promijenio budući da je te riječi doista i izgovorio, a ne samo proskvičao. "Onje pripadnik Oka."

"Zar te nije pokušao ubiti?" dolepršala je Nausikaja i škiljnula prema meni. "Aako je tako, zašto ste se ono malo prije držali za ruke?"

Ovakve se rasprave na kraju uglavnom rješavaju vilama i bakljama, stoga samispružila ruke u nadi da ta gesta poručuje "dajte, smirite strasti". No tada se oglasilaJenna. "Sophie ne zna ništa", rekla je i stala ispred mene. Što bi vjerojatno djelovalouvjerljivije da Jenna nije tako niska. "A iz kojeg god da smo razloga ovdje, Vijećenema nikakve veze s tim". Ono što Jenna nije rekla jest da je to zato što su,izuzmemo li Laru Casnoff i mojega tatu, svi članovi Vijeće mrtvi. "Ona je jednakoizbezumljena kao i svi mi, stoga, odbijte." Prema izrazima na licima ostalihzaključila sam da je Jenna pokazala očnjake, a možda ih je i ošinula zakrvavljenimpogledom.

"Što se događa ovdje?" zarevao je poznat glas. Divno. Kao da ova večer nijedovoljno komatozna. Vandy - nekakav križanac između nadstojnice i zatvorskogčuvara u Hekinoj školi - probijala se kroz gomilu teško dišući. Njezine ljubičastetetovaže, znak da se podvrgnula uklanjanju, na njezinu crvenu licu izgledale sugotovo crno. "Siđite, odmah!" Skupina se nastavila kretati, a ona se zagledala uJennu i mene. "Gospođice Talbot, još jedanput pokažite očnjake i od njih ću sinapraviti naušnice. Jasno?"

Jenna je možda i promrmljala "Jasno", ali njezin je ton govorio nešto posvedrugo. Potrčale smo niza stube i pridružile se preostalim učenicima koji su u redučekali da uđu u plesnu dvoranu. "Barem se nešto u Hekinoj školi nije promijenilo",rekla je Jenna.

"Tako je, Vandyn moćni žalac ostao je konstanta. Smatram da je to utješno."No kad je pala noć, razina jezivosti škole nije bila tako utješna. Tijekom dana,

djelovala je jednostavno deprimirajuće. No kad se spustio mrak, postala je potpunosablasna. Starinske plinske svjetiljke na zidu nekoć su bacale ugodno, zlaćanosvjetlo. Sada je u mliječnome staklu prštao nezdrav, zelen sjaj i po cijelome mjestubacao bolesne sjene.

Dok smo se kretale niz hodnik, zaustavila sam se kraj jednog od salona. Velikiprozor koji je gledao na jezero (i na Calovu kolibu) bio je razbijen. Ona zastrašujućamagla prelijevala se unutra kroz nazupčan prozorski okvir, vrtložila se po podu.Primijetila sam da su mnoge od nekada po zidu poslaganih fotografija sada ležale natepihu.

"Znam da je ,Što se događa?’ ovdje postalo poštapalica", rekla sam Jenni, "alizaista. Što se događa?"

Jenna je proučavala maglu i odmahnula glavom. "Škola kao da je bolesna",rekla je. "Ili otrovana. I otok također."

"Može biti. Hoću reći, Casnoffice imaju golemu jamu u kojoj prizivajudemone." Archer i ja pronašli smo je tijekom ljeta, a ghouli koji je čuvaju još meopsjedaju u noćnim morama. "Misliš li da tako mračne - tako zle sile... doista moguzaraziti neko mjesto?"

Zabrinuta izraza lica, Jenna je promrmljala: "Ne bi me iznenadilo.""Jesu li ovdje razbijeni prozori nova fora u uređenju prostora?" upitao je

Archer koji nam je prišao odostraga i promolio glavu u salon."Tako se čini", rekla sam. I dalje sam gledala prema van kad se u polumraku

pojavilo slabo svjetlo. Trebala mi je minuta da shvatim da dopire iz Calove kolibe.Zar je netko ondje? Je li Cal ondje?

Ali jednako brzo kako se pojavilo, svjetlo je nestalo. Namrštila sam se,maknula se s vrata i krenula uhvatiti Archera za ruku. Ali tad sam se sjetila što mi jerekla Nausikaja. Sada vjerojatno nije najbolji trenutak da javno pokazujemoosjećaje.

Odvukli smo se za ostalima u plesnu dvoranu. Barem je u njoj sve djelovalomanje-više jednako. Naravno, plesna dvorana uvijek je bila jedna od najbizarnijihprostorija u Hekinoj školi, stoga to nije govorilo mnogo. Svejedno. Laknulo mi jekad sam ugledala poznatu hrpu stolova i stolaca, a ne panjeve ili nešto slično.

No tada sam pogledala prema prednjem dijelu prostorije i ispario je svaki tragolakšanja. Gospođa Casnoff klonula je u svoj uobičajen stolac i zurila u daljinu.Kosa joj je sada bila podignuta, ali i dalje neuredna. Za stolom je sjedila i Vandy, alinije bilo preostalih troje učitelja koji su nam nekada predavali: gospođe East,gospodina Fergusona i, naravno, Byrona.

A na drugom kraju stola, u svijetloplavu odijelu, nasmiješena kao da je naprokletoj čajanki, sjedila je Lara Casnoff.

Nekako sam izdržala večeru. Dobro, samo sam gurkala hranu po tanjuru.Jenna i Archer također. Zapravo, kad sam se osvrnula, uočila sam samo punetanjure. Ostali možda nisu mogli jesti zbog straha ili nervoze, no mene je u tomesprečavala neobična mješavina bijesa i ushićenosti. Lara Casnoff oduzela mi jetoliko toga, a moje moći izgarale su od želje da je ozbiljno kazne. No činjenica da jeona ovdje istodobno znači da je ovdje vrlo vjerojatno i grimorij. Bila sam posvezaokupljena razmišljanjem o tome gdje bi mogla biti knjiga kad je Lara ustala,pljesnula rukama i objavila: "Ako ste završili s jelom, možemo početi sprezentacijom."

ŠESNAESTO POGLAVLJE

"Misliš li da će izvesti i plesnu točku?" promrmljala je Jenna kad smo okrenulestolce prema prednjem dijelu prostorije. Dobra fora o plesnoj točki uvijek mi je biladraga, ali bilo mi je teško zahihotati se dok sam zurila u ženu koja me više putapokušala ubiti. Pokušala sam je prisiliti da me pogleda u oči i tako na neki načinprizna sve što se dogodilo ovog ljeta. Ali nije to učinila.

Doživjela sam snažan deja vu kad sam sjela kraj Archera i vidjela kako LaraCasnoff staje pred nas. Zar je zaista prošla samo godina dana otkako smo Archer ija sjedili u istoj ovoj prostoriji kao potpuni neznanci? U vrijeme kad sam mislila dasam samo obična vještica. U vrijeme kad je Hekata bila samo škola, a ne nekakavzatvor.

Lara je podignula ruke u znak dobrodošlice. "Uvjerena sam da se svi pitatezašto ste ovdje", rekla je, glas joj je jasno i glasno odzvanjao u tišini prostorije. Svisu učenici bili veoma mirni. Nije bilo ni traga nemiru i bijesu koji su nas prijeobuzimali. Možda zato što smo svi željeli čuti odgovore. Ili možda zato što smo sebojali da će i nas nešto pojesti.

"Najprije, dopustite mi da se ispričam zbog stanja u kojem ste zatekli svojtrenutačni smještaj", nastavila je Lara koračajući prednjim dijelom prostorije. Zvuknjezinih potpetica odjekivao je poput pucnjeva. "Veliku količinu magije usredotočilismo na vašu zaštitu ovdje u Hekatinoj školi što je, bojim se, utjecalo na samuzgradu. No ova škola ionako nikada nije zamišljena kao hotel s pet zvjezdica, zarne?" I dalje se smiješila, no pogled joj je sada bio okrutniji. "U svakom slučaju, jasam Lara Casnoff i ove godine radit ću s Anastasijom Casnoff kao ravnateljica.Uvjerena sam da imate mnogo pitanja. No mislim da je vrijeme da vam najprijeispričam istinu o događajima koji su se zbili ovoga ljeta."

Kraj njezina bedra nešto je zasvjetlucalo i znala sam što slijedi. Svjetlost jerasla sve dok se nije pretvorila u golem, blještav ekran. A zatim smo svi zaklonili očidok je ekranom bjesnjela vatra. "Ovo je sjedište Vijeća u Londonu", rekla je Laranadglasavši plamen. "Prije nekoliko mjeseci napali su ga pripadnici Božjeg oka s

velikom skupinom Brannickica. Više od polovice Vijeća ubijeno je, a ovo je rezultatnapada." Pokazala je prema plamtećoj zgradi.

Larin glas ponovno je odjeknuo. "A zatim je, nakon samo nekoliko mjeseci,Oko napalo naše drugo sjedište u opatiji Thorne." Na ekranu se isticala građevinagolema i dojmljiva kao kad sam je prvi put ugledala. Dok sam je promatrala,preplavila me tuga. Ondje sam bila sretna. Istina, bila sam i izbezumljena, u njoj sume nekoliko puta gotovo i ubili, ali svejedno. Na tom sam mjestu bolje upoznalasvoju prošlost. Upoznala sam tatu.

Žarka narančasta svjetlost ponovno me gotovo zaslijepila dok je opatijuThorne proždirala vatra. "Opatija Thorne je uništena. Anastasija i ja imale smosreću i uspjele spasiti život. Nažalost, predsjednik Vijeća, James Atherton nije bio tesreće."

Nekoliko glava okrenulo se prema meni, a ja sam se trudila zadržatiravnodušan izraz lica. Kad sam pomaknula pogled s ekrana prema Lari, primijetilasam da gleda ravno u mene.

"Sada smo bez sumnje u ratu sa svojim neprijateljima", rekla je Lara. "Oko iBrannickice neće se zadovoljiti dok sve prodigije ne izbrišu s lica zemlje." Pljesnulaje i ekran se ponovno smanjio na veličinu točkice, nakon čega je potpuno nestao. "Izato ste ovdje." Shvatila sam da sjedim na rubu stolca.

"Zašto ste isprva uopće poslani u Hekatinu školu?" upitala je Lara. Najprijesam pomislila da ne očekuje odgovor, ali zatim je glavom pokazala prema jednoj odmlađih vještica.

Djevojka se osvrnula uokolo, a zatim je odgovorila: "Jer smo pogriješili.Otkrili smo svoje moći pred ljudima."

Lara je odmahnula glavom. "Vaša magija nije bila pogrešna", rekla je. "Bila jejaka. Moćna. Toga se ne biste trebali sramiti. I zbog toga vas definitivno ne bitrebalo kažnjavati. Vi ste", širom je raširila ruke, "svi ste vi najdragocjeniji pripadniciprodigijskoga društva. Smatrate da su vaše moći izvan kontrole, ali to nije točno.Jednostavno su nekada prejake da biste njima upravljali."

To je podsjećalo na nešto što mi je Cal rekao dok smo bili u opatiji Thorne, damoje čarolije nisu toliko razorne, nego da jednostavno stvaram "previše".

"Hoćete li nas naučiti kako da ih kontroliramo?" upitao je netko. Larinim selicem razlio tako velik i blještav osmijeh da je izgledala zastrašujuće. "Još bolje. Vašdolazak ima vrlo posebnu svrhu."

"Ovo neće biti dobro, zar ne?" šapnula je Jenna.

"Možda ta posebna svrha znači da ćemo se najesti kolača?" predložila sam. "Ilida ćemo, ne znam, goniti jednoroge? To bi zapravo i moglo biti moguće."

Jenna me proučavala. "Čini se da si stvarno izbezumljena."I bila sam. A ispostavilo se i da sam imala razloga da budem jer je Lara zatim

rekla: "Prodigiji su stoljećima pokušavali postati jači. Moćniji. Čak i nepobjedivi."Pogledi su nam se ponovno sreli. "A sada smo otkrili kako to postignuti. Clarice?"

Vandy je ustala, a u ruci je držala malenu baršunastu torbu. Iz nje je izvuklazgužvan papir s iskidanim rubom i podignula ga iznad glave kako bi ga svi vidjeli.Magija mi je počela divljati u grudima. "Što je to?" upitao me Archer.

Nisam uspjela odgovoriti. "Ovaj komad papira ključ je našega spasenja",nastavila je Lara. "Sadrži najmoćniju čaroliju koja je ikad izvedena. Svakog od vasmože prožeti najmoćnijom magijom na svijetu. Ova čarolija neće vas samo zaštititiod naših neprijatelja, već će vam omogućiti da ih zauvijek istrijebite."

Archerova i Jennina ruka iznenada su me zgrabile za zapešće. "Što je?"šapnula sam pogledavajući sad prema njemu, sad prema njoj.

"Spremala si se ustati", odgovorio je Archer stisnutih zuba i ne skrećući ni natrenutak pogled s Lare.

"I vjerojatno bi počela vrištati da će nas sve pretvoriti u demone", dodala jeJenna tako tiho da sam je jedva čula. "A rekli smo da ćemo se pritajiti, sjećaš se?"

Bili su u pravu. A Lara me već promatrala, jeziv osmijeh iskrivio joj je usne.Htjela je da skočim i počnem vikati o demonima i kontroli uma. Tako bi ispalo dasam ludara i to bi bilo to. Stoga sam ostala sjediti iako me to ubijalo.

Larin osmijeh izblijedio je budući da nisam skretala pogled s nje i samo samšutjela. "I zato ste svi dovedeni ovamo", rekla je i ponovno se posvetila ostalimučenicima. "Da trenirate. Pripremite se.

I da sudjelujete u obredu zahvaljujući kojem ćete postati moćniji nego što steikad mislili da je moguće."

"Ako smo tako ,vrijedni’, zašto nas onda zadržavate protiv naše volje?" upitalaje Siobhan, jedna od vila.

"Čarolije koje čuvaju otok zapravo štite vas", zarežala je Vandy, a iako to baš inije bio odgovor na Siobhanino pitanje, očito je bio jedini odgovor koji su namnamjeravale dati jer je Lara samo kimnula i rekla: "Točno. Dakle, za obred ćemovas početi pripremati sutra rano ujutro. Stoga predlažem da odete u svoje sobe iodmorite se."

Ako je to bio "prijedlog", pitam se zašto je zvučao kao prijetnja. No učenici supolako počeli ustajati i kretati se prema vratima. Zbijali su glave, čuo se šapat, alinitko se nije otvoreno pobunio ili pokušao postaviti još koje pitanje. Možda su se isvi ostali odlučili pritajiti.

A ja? Meni je nekako bilo dosta toga.Premda mi je Jenna prosiktala da se vratim, uputila sam se prema prednjem

dijelu prostorije i stala ravno pred Laru Casnoff, ženu koja me pokušala ubiti. Ženukoja je pokušala ubiti Archera i Jennu i koja je mojega tatu podvrgnula obreduuklanjanja koji ga je umalo ubio.

"Zar ćete ih sve pretvoriti u demone?" upitala sam. "Jeste li zaboravili da sevaš posljednji demon oteo kontroli i počeo ubijati sve oko sebe?"

Nije mi odgovorila. "Zbilja ste žilava mlada dama, Sophie.""A vi ste zla i superuobražena.""Je li ovo trenutak u kojem ćete mi reći da ćete me zaustaviti? Da se neću

izvući?" upitala me podignute obrve. "Jer ako jest, dopustite mi da vam dam savjet:odrastite."

Zatim je čaroliju vratila Vandy koja ju je spremila natrag u torbu.Promatrala sam kako izlaze iz plesne dvorane, gospođa Casnoff vukla se za

njima, a meni su prišli Archer i Jenna."Pa, sada znamo što planiraju", rekla je Jenna. "Imamo li kakav protuplan?""Zaustaviti Casnoffice da prizovu vojsku demona, sve spasiti i pobjeći glavom

bez obzira s ovog otoka. A onda ćemo možda organizirati tulum. Znaš ono, daproslavimo to što smo tako genijalne."

"Zvuči razumno", rekao je Archer i pogurao mi rame svojim. "Imaš li kakvuideju kako ćemo to izvesti?"

Zelenkasta svjetla u dvorani utrnula su, a ja sam uzdahnula. "Nikakvu."

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Sljedećeg jutra iz kreveta me izbacila Hekatina verzija budilice - nekakav zvonkizavijajući zvuk, napola zvonjava, napola rezanje. Soba je još bila mračna, a kad sampogledala kroz prozor, vidjela sam samo onu prokletu maglu.

Jenna je već bila kraj ormara, vadila uniformu. Protekle noći otkrile smo da jeladičar pun bijelih majica kratkih rukava i plavih hlača od pidžame. Sva odjeća bilaje jednake veličine, ali kad smo je odjenule, mijenjala se i prilagođavala dok nijepoprimila naše mjere. Isto je očito vrijedilo i za uniforme jer kad je Jenna navuklajednu od suknja, obrub joj je sezao do goljenica, ali zatim je stao puzati uz njezinotijelo i zaustavio joj se tik ispod koljena.

"Nisam sigurna je li ovo zgodno ili jezivo", rekla je dok je odmjeravala noge.Zbacila sam pokrivač i ustala te krenula po svoju uniformu. "Hajdemo reći da

je jezivo, može?"Jenna je navukla sako, a ja sam primijetila da si grize donju usnu, očito je

razmišljala o nečemu."Znaš, to je opasna navika za jednog vampira", rekla sam joj i glavom

pokazala prema usnama."Ha? Ah, da", rekla je. "Oprosti, samo sam... Soph, ako je cilj njihove velike

urote pretvoriti sve u demone, zašto su dovele tebe? Ili mene, kad smo kod toga?Lara me prije samo nekoliko mjeseci htjela ubiti. Što ju je natjeralo da sepredomisli?"

Ista ta misao prethodne je večeri mene držala budnom. U glavi samneprestano vrtjela Torinove riječi: ja, na čelu demonskih snaga Casnoffica, služimse magijom u njihovu korist. Jesam li zato ovdje?

Ali Jenni sam rekla samo: "One su zle i izopačene. Tko zna zašto rade bilošto?"

Vidjela sam da nije zadovoljna odgovorom pa sam dodala: "Ali otkrit ćemo mito, zar ne? Operacija Nancy Drew u Hekinoj školi počinje danas!"

Jenna je zaustila kao da će nešto reći, ali tada je na sredini sobe neštozabljesnulo. Vrisnula je, a ja sam rukom zaklonila oči jer je sjajna kugla počelapoprimati poznati oblik staklenika u kojem se održavala nastava iz obrane.Trodimenzionalna slika polako se vrtjela, a sobu je ispunio Larin glas: "Svi učenicineka se upute prema stakleniku."

Namrštila sam se i rukom zamahnula kroz tu čaroliju. Zakovitlala se poputdima prije nego što se rasplinula. "Kako ova voli dramatizirati", progunđala sam."Zar to nisu mogli najaviti sinoć? Ili jednostavno objaviti putem razglasa?"

Jenna je i dalje netremice promatrala mjesto na kojem se pojavila čarolija. "Štomisliš da će nam napraviti ondje?"

"Ja -"Prije negoli sam uspjela nastaviti zabljesnulo me još nešto nakon čega sam

čula kako govorim: "Gle, neće te ubiti, zato bi se možda mogla malo skulirati."Jenna je lagano odmahnula glavom kao da sam je upravo ošamarila. "Molim?"Reci joj da si ti ja! Ili da sam ja ti! Svejedno! naredila sam.Nisam očekivala da će Elodie zaista reagirati. Nije joj običaj slušati moje

mentalne zapovijedi. Ali srećom, ovog me puta poslušala."Elodie je", rekla je Jenni. Tako joj je brzo objasnila zašto se može koristiti

mnome kao svojom osobnom marionetom da je Jenna uspjela samo blenutiumjesto da odgovori.

"Da nije upotrijebila moju magiju u svojem tijelu", sažela je Elodie, "Sophie biumrla već deset puta."

Zapravo samo dvaput, prigovorila sam iznutra.Elodie me ignorirala. "I ne", rekla je i podignula moju ruku kako bi spriječila

Jennu da postavi sljedeće pitanje. "Ne mogu opsjesti nikoga drugog. Vjeruj, otkakosmo ovdje pokušavam ući u Laru Casnoff. Što... zvuči posve pogrešno."

Osjetila sam da sam slegnula ramenima. "U svakom slučaju, činilo mi se da ćešpojesti vlastitu usnu, što je skroz odvratno, pa sam mislila da bih trebala upasti ismiriti te. Sinoć, dok sam pokušavala opsjesti bilo koga osim ove čudakinje, čula samrazgovor Casnoffica. Čini se da smatraju kako je pretvaranje vampira u demonagenijalna ideja i zato si ovdje. Nije im u planu da te probodu kolcem."

Nikad mi nije palo na pamet da iskoristim Elodie kao špijuna. Oh, Bože, to jesavršeno! Viknula sam. Dobro, kliknula sam u sebi. Naravno! Ne mogu te vidjeti ako ti tone želiš; možeš otići bilo kamo u školi i -

Isuse, tiše malo, prekinula me. U glavi sam ti, zato te molim da upotrijebiš svojunutarnji unutarnji glas.

Elodie mi je maknula kosu iz očiju i promrmljala: "Bože, kako može ovakoživjeti?"

Ako obećaš da ćeš prestati preuzimati glavnu riječ kad god poželiš, obećavam da ću otići natretman vrućim uljima, odgovorila sam, a ona je frknula.

Jenna je čvrsto prekrižila ruka na grudima. "Što to znači, sad nam kaopomažeš?"

Moje su se oči zakolutale. "Ne. Igram za tim Preuzmimo svijet pomoćudemonske vojske. Naravno da vam pomažem. Uglavnom zato da bi se, kad sve ovozavrši, Sophie opet mogla posvetiti važnim stvarima. Kao na primjer kako da me seriješi."

Jenna je odsutno kimnula. "Rekla si da si se služila magijom preko Sophie.Možeš li i sada pokušati? Nešto jednostavno?"

"Ovo mjesto nekako blokira magiju", rekla je Elodie baš kad je meni istamisao prošla kroz glavu. "Neovlaštene osobe ne mogu izvoditi čarolije."

"Točno, ali Casnoffice i ne znaju da si ovdje", rekla je Jenna, a usne su joj sepolako razvukle u osmijeh. "Kladim se da se nisu sjetile da bi duh mogao iskoristitinemoćnog demona za čarobiranje." Vrijedi pokušati, rekla sam Elodie. Očito sesložila jer su se moji prsti podignuli, a magija mi je nakratko uskomešala krv.Poletjele su iskre i nakon nekoliko sekunda Jennin ružičasti pramen postao jeplatinast kao i ostatak njezine kose.

"Ne seri", rekla je Jenna i povukla kosu pred oči. "Upalilo je!" Preplavilo meolakšanje, ali nisam bila sigurna je li moje ili Elodieno.

Netko je iznenada zakucao na vrata. Jenna je poskočila, a Elodie je zamahnulamojom rukom prema njoj. Žarki pramen boje fuksije ponovno je prošarao Jenninukosu. Elodie je zatim nestala, a mene je obuzeo isti onaj grozni osjećajdezorijentiranosti kao i one noći nakon susreta s vukodlakom.

Sjela sam na krevet i pokušala doći do daha, a Jenna je otvorila vrata. Prednjima je bila Vandy. Zagledala se u nas, a meni je srce sišlo u pete. Znaju. Osjetili suda smo ovdje upotrijebili magiju i sad su po nas poslali Vandy.

Ostala sam sjediti i trudila se da ne počnem dahtati od straha, no Jenna jeotvoreno zadrhtala.

"Rečeno vam je da se uputite prema stakleniku", rekla je Vandy gledajući sad umene, sad u Jennu. "Da ste svoje mršave guzice odmah odvukle tamo."

Znate ono kad na nešto reagirate totalno neprimjereno? Bila sam tako sretnašto nas neće odvući na stratište da sam prasnula u smijeh. Mislim na onaj glasan,dubok, zvonak smijeh. Jenna me panično prostrijelila pogledom, a Vandy se još višesmrknula. "Što je tako smiješno, gospođice Mercer?"

Stala sam na klimave noge i dala sve od sebe da prestanem. "Oprostite, samošto, ovaj..."

"Rekli ste ,guzice’", bubnula je Jenna. "A Sophie ima zbilja nezreo smisao zahumor."

"Tako je", rekla sam i uhvatila se toga. "Guzice. Ha-ha!"Da je mogla, sigurna sam da bi nas Vandy na mjestu ubila. Ovako je samo

prstom pokazala prema stubištu i rekla: "Krenite." Izjurile smo iz sobe.Nebo je vani bilo jednako tmurno i sivo kao i prethodnoga dana. Magla kao

da se malo povukla pa smo mogle otići do staklenika bez straha da će nas progutati.No tlo pod našim nogama i dalje je bilo bljuzgavo, a nekoć smaragdno zelena travasada je bila bolesno bjelkasto smeđa, nalik na donju stranu klobuka gljive. Dok smoprolazile kraj jednoga golemog hrasta, jedna od njegovih pocrnjelih grana zlokobnoje zapucketala.

Kad smo bile sigurne da je Vandy dovoljno iza nas da nas ne možeprisluškivati, primaknula sam glavu Jenninoj i rekla: "Dobro, dakle, imamo duhašpijuna."

"Duha špijuna koji može izvoditi čarolije", dodala je Jenna. Kimnula sam. "Tobolje. Što znači da je igra ipak postala ravnopravna."

Jenna mi je stisnula ruku, a ja sam zapravo bila optimistična dok smo sepribližavali stakleniku. Hoću reći, nisam namjeravala početi skakati od sreće ilinešto slično (uglavnom zato što sam se bojala da bih se poskliznula po svem tomblatu), ali osjećala sam se stoput bolje.

Kroz stijenke staklenika vidjela sam da većina učenika stoji u krugu, a bila samdovoljno dobre volje da se našalim s Jennom, "Ooh, pitam se hoćemo li zaigrati,ide demon oko tebe’."

Nasmijala se, ali smijeh joj je gotovo trenutačno zapeo u grlu kad se mnoštvou stakleniku razmaknuto dovoljno da vidimo oko čega su se okupili.

Usred kruga se, ruku okovanih sjajnim lisičinama magije, nalazio Archer.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Jenna i ja pokušale smo što neprimjetnije kliznuti unutra. Srce mi je bubnjalo ihtjela sam odmah odjuriti Archeru, ali Lara je stajala tik kraj njega podsmjehujućise. "Ovo s ,pritajivanjem’ je totalna koma", šapnula sam Jenni kad smo se smjestilenegdje straga.

Pogledala me sućutno, a zatim smo se usredotočile na Laru. "Učenici", rekla jeLara. "Kako su mnogi od vas čuli, gospodin Cross pripadnik je skupine L’Occhio diDio." Prišla je Archeru, raskopčala nekoliko gornjih dugmeta na njegovoj košulji irazmaknula tkaninu kako bi razotkrila zlatno-crnu tetovažu tik iznad njegova srca.Iz mnoštva se čulo nekoliko uzdaha. Naravno, svi su načuli da je Archer pripadnikOka, ali načuti to i vidjeti prave dokaze dvije su različite stvari. "A Oko je našneprijatelj", nastavila je Lara kružeći oko Archera. Susrela sam njegov pogled i onmi se pokušao nasmiješiti, ali vidjela sam da drhti.

Stisnula sam ruke u šaku, zarila nokte u dlanove. Magija je podivljala u menikao tsunami, žestoko je navalila na svoj kavez.

"Ali gospodin Cross daleko je najgori pripadnik Božjega oka. Bi li nam tkorekao zašto?" Pogled joj se zaustavio na meni. "Gospođice Mercer? Budući da vasje prošle godine pokušao ubiti, zašto ne obavijestite svoje kolege o tome kolikuopasnost predstavlja gospodin Cross?"

"Ovdje mu zadatak nije bio u-ubiti me", ustrajala sam. Vjerojatno bih zvučalamnogo uvjerljivije da nisam promucala riječ "ubiti".

Pročistila sam grlo i nastavila. "Zadatak mu je bio nadzirati me i to je sve.""A je li mu zadatak bio nadzirati i Elodie Parris? Gospođice Mercer, a zašto se

Oko toliko zanima za vas?"Bila sam na sklisku terenu, a to smo znale i Lara i ja. Činilo mi se da je i oko

mene ispreplela lance, ali riječima umjesto čarolijom. Nisam htjela pred svimučenicima otvoreno priznati da sam demon - naposljetku, u Hekinoj školi još uvijeksvi misle da sam obična vještica - a bojala sam se da će, što god kažem, samo uvaliti

Archera u još veću nevolju. Stoga sam, premda mi je bilo zlo, oborila pogled istisnula usne.

"Ja vam mogu reći što je Oko htjelo od Sophie", oglasio se Archer. Smiješiose, ali glas mu je bio pun boli. "Čuli smo da odlično igra Zmija i ljestve, a budući daOko svakoga ljeta organizira turnir u toj igri - " Glas mu se pretvorio u bolan vapajkad je Lara izvila prste, a blještave niti magije koje su ga obavijale zabljesnule suužarenom bijelom svjetlošću. Morala sam zagristi unutarnju stranu obraza kako nebih vrisnula.

"Archer Cross nije samo pripadnik skupine L’Occhio di Dio, nego i izdajicasvojega naroda", rekla je Lara i primaknula mu se malo bliže. "Predstavlja najvećuprijetnju s kojom se itko od nas može susresti. A upravo će nam zato biti tolikokoristan."

Jenna me neprimjetno primila za ruku i stisnula je kad je Lara rekla: "Danasćemo gospodina Crossa iskoristiti za vježbu. Obred o kojem sam vam sinoćgovorila povećat će vaše moći, ali najprije moram vidjeti s čim imam posla." Azatim je, kao da nas priprema za igranje Lanca probijanca, pljesnula rukama i rekla:"Dobro, stanite u vrstu. Svaki od vas dobit će šansu da gospodina Crossa napadnesvojom najmoćnijom čarolijom. No pazite da ne učinite nešto što će ga ubiti.Gospodin Callahan pomoći će nam i iscijeliti ga, ali i njegove moći imaju granice."

Usta su mi se osušila, podignula sam pogled. Toliko sam se usredotočila naArchera u sredini prostorije da uopće nisam primijetila Cala koji je stajao ustražnjem dijelu prostorije, naslonjen na gredu. Ruke je prekrižio na prsima.Promatrao me, njegov je pogled odavao čudnu mješavinu olakšanja, ljutnje inapetosti. Podignula sam prste u znak pozdrava, a on je odgovorio kimanjem.Jenna je slijedila moj pogled, a zatim me još čvršće stisnula za ruku. "Cal",promrmljala je. "To je barem još nešto što nam ide u prilog." Istina. Šteta što senisam mogla ničemu radovati budući da sam sljedećih nekoliko sati provelagledajući kako moji kolege iz razreda muče Archera. Budući da nemam svoje moći,dopušteno mi je da samo sjedim i gledam. A Lara se pobrinula da doista i gledam.Kad sam prvi put pokušala sklopiti oči, shvatila sam da je to nemoguće jer suukočene. Nisam mogla okrenuti ni vrat, tako da nije bilo ni govora o tome daokrenem glavu.

Michaela je bila prva vještica koja se okušala u mučenju. Oklijevala je, a kad juje napokon bacila, čarolija napada bila joj je prilično slaba. Odbila se od Archerovihprsa, a on jedva da se zaljuljao na petama.

Mislila sam da će možda svi tako postupiti. Hoću reći, istina, Archer je"neprijatelj", ali oni nisu ubojice. A da nije bilo Lare, možda bi i bili nježni premaArcheru.

Ali kad je Michaela stala na kraj reda, Lara je ju je magijom pogodila u leđatakvom silinom da je pala na koljena.

"Sljedeći tko se namjerno suzdrži proći će mnogo gore od nje", izjavila je Lara,a ja sam se zapitala kako sam ikad mogla pomisliti da je draga. Ili normalna.

Stoga sam sjedila, suze su mi slijevale niz lice dok sam promatrala kakovještice i vješci napadaju Archera čarolijama. Vile su ga ledile ledom ili peklevatrom. Jedna je ni iz čega stvorila viticu koja se uvijala oko Archerova vrata svedok nije izgubio svijest.

Ne želim ni spominjati što su mu radili metamorfi.Cal bi nakon svakog napada prišao Archeru i položio ruke na njegovo tijelo

sve dok ne bi povratio svijest, prestao krvariti ili ponovno počeo disati. Archer bisvaki put ustao i suočio se s još jednim učenikom, svaki put malo bljeđi, maloslomljeniji, a što se Jenna više približavala prednjem dijelu vrste, to se moj želudacviše grčio. Pomisao na to da ću morati gledati kako moja najbolja prijateljica zagrizavrat dečka kojega volim i pije njegovu krv bila je toliko bolesna, toliko mučna danisam mogla ni razmišljati o tome. Hvala Bogu da na kraju nisam ni trebala.

Taylor je došla na red baš prije Jenne, a kad je Cal kleknuo kraj Archera da gaiscijeli, podignuo je pogled prema Lari i rekao: "Sad je dosta. Još malo i više ga nećumoći povratiti."

Lara se namrštila, ali odmahnula je rukom i rekla: "Dobro. Sutra ćete dobitipriliku, gospođice Talbot." Ponovno se usredotočila na ostale učenike koji suizgledali... uopće ne znam kako bih se izrazila. Skršeno. Iscrpljeno. Ništa nije gorenego kad te drugi prisile da upotrijebiš svoje moći kako bi ozlijedio nekoga.

"Obavili ste dobar posao danas", rekla je Lara, čovjek bi pomislio da smorasturili na ispitu iz matematike ili nešto slično, a ne da smo mučili kolegu izrazreda. "Sada kad imam bolji uvid u vašu raznoliku snagu, možemo poraditi nausavršivanju vaših moći."

Nitko od učenika nije progovorio ni riječ dok su izlazili. Jenna je sjela krajmene, a čim je Lara otišla, ponovno sam se mogla micati. Naslijepo sam otrčalaArcheru koji je sjedio na jednoj od debelih strunjača koje smo upotrebljavali nasatovima obrane. Laktove je naslonio na podignuta koljena, a glavu je držaorukama. Kleknula sam pred njega i na neki čudan način zagrlila ga oko vrata.

Raširio je ruke i privukao me sebi. Dugo smo bili zagrljeni, rukama sam mu gnječilakosu, on mi je milovao leđa.

"Dobro sam", rekao je naposljetku. "Znam da je teško povjerovati u to, ali neboli me ništa. Hoću reći, ništa osim uma i duše, ali oni ionako nikad nisufunkcionirali." Nježno smo se raspetljali i ustali. "Čovječe, tvoja je magijagenijalna", rekao je Calu, a ja sam tek tada shvatila da on stoji kraj Jenne uz rubstrunjače. "Iako moram priznati, sad kad si me valjda već stoti put vratio s rubasmrti, imam osjećaj da nam je odnos malo neuravnotežen."

"Možeš me častiti hamburgerom kad se izvučemo odavde", rekao je Cal, a jakao i obično nisam imala pojma zafrkava li se ili ne.

Udaljila sam se od Archera i s nelagodom zagrlila Cala s boka. "Drago mi ješto te vidim", rekla sam mu. "I to ne samo zbog... ovaj..." pokazala sam premaArcheru koji je podignuo obrvu, ali ništa mi nije rekao. Snagom volje prisilila samlice da se ne zacrveni i upitala Cala: "Došao si jučer kao i svi mi?"

Cal je uzdahnuo i zabio ruke u džepove. "Aha. U jednom trenutku išao samprema šatoru kako bih pokupio nekoliko stvari, a u drugom me zabljesnula nekasvjetlost i našao sam se ovdje. Zapravo, u svojoj kolibi."

"Zašto te vidimo tek sad?" upitala je Jenna."Koliba je bila zaključana", odgovorio je. "Potpuno, i prozori su bili

zaglavljeni. A onda sam jutros dobio naredbu da dođem ovamo. Lara je rekla da imtrebaju moje ,posebne vještine’. Moram priznati da nisam očekivao da će biti ovakonaporno."

Kad je to izgovorio, primijetila sam da je zbilja strašno siv i iscrpljen. Magijaiscjeljivanja je zahtjevna, a Cal se silno potroši svakom čarolijom. Opetovanovraćati nekoga s ruba smrti? Nije ni čudo što je izgledao kao da će se svakog trenaprevrnuti.

No Cal je žilav, stoga je zatomio očitu iscrpljenost i upitao: "Dakle, svepretvaraju u demone, ha?"

"Tako se čini", rekla sam. Ukratko sam mu ispričala o sastanku održanomprethodne večeri i dodala: "A prema onome što kaže Elodie, čini se da želeeksperimentirati sa svima nama, provjeriti što će se dogoditi kad vampira pretvore udemona."

"Kako to misliš Elodie je rekla?" upitao je Archer i nabrao obrve.

"Oh. Ovaj, Elodie me progoni. A sada me, uh, može me opsjesti i tako to. Štoje", požurila sam dodati budući da se Archer opasno smrknuo, "zapravo dobro jer sepreko mene može služiti magijom."

Jenna i ja samo smo stajale i čekale da dečkima sjedne ta informacija."Dobro", rekao je Archer polako. "Pa, to je nevjerojatno uznemirujuće, ali

pristajem na sve što će nam pomoći da što prije odemo odavde. Osobito ako senamjeravaju koristiti mnome kao pokusnim kunićem za mučenje." Prišla sam mu,zagrlila ga oko struka i pravila se da ne primjećujem da je Cal iznenada skrenuopogled.

"I što ćemo sada?" upitala je Jenna.Uzdahnula sam. "Iskreno, htjela bih reći da ćemo pobjeći. Da ćemo neko

vrijeme proučavati čarolije koje će nam omogućiti da se probijemo kroz onuubojitu maglu, a zatim ćemo možda pronaći još neku kojom ćemo stvoriti nekakavčaroban čamac ili slično."

Cal je ispustio zvuk koji je podsjećao na smijeh, a Jenna mi se nasmiješila.Archer me jače obujmio oko struka. "Ali?" požurio me.

"Ali", dodala sam, "to bi bilo kao staviti flaster na vrat Marije Antoanete.Mislim da nam je najpametnije pokušati razgovarati s gospođom Casnoff."

"Zašto?" upitao je Archer."Ne znam. Jednostavno... mogla je Jennu probosti kolcem, ali nije."Jer je želi pretvoriti u demona", istaknuo je Cal.Odmahnula sam glavom. "Možda, ali nisam baš sigurna. Čuj, Lara je skroz zla,

ali gospođa Casnoff bila je... Dobro, draga nije baš prava riječ, ali vidjeli ste kakogrozno izgleda. Nešto je muči. Vrijedi pokušati naći se s njom nasamo."

"Možda zna gdje je grimorij", rekla je Jenna i posegnula za mojom rukom."Možda", rekla sam trudeći se zvučati "entuzijastično", a ne "kolebljivo i

možda pomalo uplašeno". Koliko god sam htjela da mi se vrate moći, Torinovodrugo proročanstvo tištalo mi je grudi poput kamena. Srce me je zaboljelo prisamoj pomisli na to.

Stoga sam se okrenula prema Archeru, prstima mu pomilovala prednjicumajice. Još je bila umrljana krvlju. "Pozabavit ćemo se gospođom Casnoff. Alinajprije moramo razgovarati s nekim drugim."

DEVETNAESTO POGLAVLJE

"Ne sviđa mi se ovo", rekao je Archer rog poslijepodneva dok smo sjedili jednonasuprot drugome na podu moje sobe.

"Ni meni, ali moraš priznati da je bolje to nego da te svaki dan muče."Archer je u bradu promrmljao nešto što je zvučalo kao: "Nisam baš siguran."Kad smo bili u opatiji Thorne, mogla sam prizvati Elodie. Dobro, nisam

sigurna je li to zapravo bilo prizivanje ili se ona samo pojavljivala kad bi joj seprohtjelo. Stoga sam se osjećala pomalo glupo kad sam rekla: "Ovaj, Elodie? Jesi litu? Moramo razgovarati."

Krajičkom oka primijetila sam da se nešto pomaknulo i iznenada vidjela daElodie lebdi kraj ormara. "Što -" vidjela sam kako oblikuju njezina usta. A tada jeprimijetila Archera.

Neko su vrijeme samo piljili jedno u drugo. Zatim sam, što sam ljepše mogla,rekla: "Čuj, Elodie, znam da ti i Archer imate... neriješena posla, ali potrebna mi jetvoja pomoć. Casnoffice se koriste njime za vježbe gađanja mete, a ako takonastave, vjerojatno će umrijeti."

Elodie je izvela kretnju koju nije bilo teško protumačiti."Rekao sam ti da je to besmisleno", rekao je Archer i krenuo ustati. Uhvatila

sam ga za rukav i povukla dolje."Čekaj. Elodie, molim te."Prišla nam je lebdeći i istoga onog nečitljivog izraza lica. "Što želite da

učinim?"Laknulo mi je pa sam pustila Archerov rukav i rekla: "Što god možeš.

Nekakvu čaroliju zaštite ili nevidljivosti... nešto."Elodie je prekrižila ruke na grudima i zagledala se u Archera. Zatim je

zamahnula rukom, rekla "Oh, dobro" i zaletjela se u mene.Bilo je zbilja neobično promatrati Archera kako gleda u mene, a vidi Elodie.

Imao je kamen i hladan izraz lica kakav nikad prije nisam primijetila na njemu. Još

je čudnije bilo promatrati ga dok sam u glavi čula Elodiene misli. Bila je ljuta,osjećala sam to u svojoj uskomešanoj krvi, u bubnjanju želuca. Ali nije bila samoljuta. Bila je... tužna. Povrijeđena.

"Daj mi ruke", čula sam kako izgovaram. Oklijevao je trenutak, a zatimpoložio dlanove na moje. Čim je to učinio, zabljesnula me slika u kojoj me timrukama prima za lice i ljubi. Ne. Ne mene.

Elodie.Prestani razmišljati o tome!Zar misliš da se želim prisjećati toga? obrecnula se."Dobro", rekla je Archeru koji je gledao negdje preko mojega ramena. "Ne

mogu te učiniti nevidljivim, ali zahvaljujući ovoj čaroliji nećeš osjećati bol, a ispriječit će ih da ti zbilja naštete. No neće trajati vječno, stoga predlažem da ti iSophie pod hitno smislite kako da se izgubite odavde."

"Oh, super, jer to nam prije nije palo na pamet.""Hoćeš li tu čaroliju ili ne?"Archer se namrgodio, ali kimnuo je i čvršće stisnuo moje ruke. Trenutak

nakon toga, osjetila sam kako se Elodiena magija slijeva s mojega tjemena, širi se domojih prstiju i prelazi u Archerove. Čim je magija iščeznula, Elodie je ispustilanjegove ruke, a moje su mi udarile o bedra.

"Eto", rekla je.Archer je razgibao prste i gledajući u njih rekao: "Hvala.""Što god", bilo je sve što je Elodie rekla, a potom je otišla i ostavila me

razvaljenu na podu.Sigurna sam da sam izgledala posve neprivlačno.Osjetila sam čvrste ruke na ramenima, a sljedeće čega se sjećam jest da sam

sjedila naslonjena na Archerova prsa."To je bilo čudnije nego što sam očekivao", rekao je držeći usne kraj moje

sljepoočnice.Pokušala sam frknuti. "Meni kažeš. Kako se osjećaš?""Bolje", rekao je. "Ali ako će ova zaštita izdržati samo neko vrijeme, mislim da

je bolje da što prije porazgovaraš s gospođom Casnoff."Nažalost, ispostavilo se da je to lakše reći nego učiniti. Sljedećih nekoliko dana

gospođu Casnoff vidjela sam samo za večerom kako sjedi na svojem mjestu i tupogleda u zid pa sam se zapitala kako ću je, dovraga, uhvatiti nasamo.

Ispostavilo se da je i ostalo bilo teško izvedivo. Jenna i ja bile smo odlučne uželji da pronađemo grimorij, ali uza sve "treninge" na koje nas je Lara prisiljavala (akoje je i dalje bilo nesnosno promatrati iako sam znala da Archer samo glumi bol) ičinjenicu da su nam se vrata zaključavala čim bi zašlo sunce, nismo baš imalemnogo prilika za to. Pokušala sam ponovno dozvati Elodie, ali nakon što je izvelačaroliju na Archeru, kao da se odlučila držati na distanci.

Petog dana u Hekinoj školi počela sam gubiti razum. "Moramo neštonapraviti", rekla sam Jenni tog jutra na putu prema stakleniku. "Ovdje smo većgotovo tjedan dana i nismo ništa bliže grimoriju, nemamo pojma kako spriječitiCasnoffice da sve prisutne pretvore u demone, a gospođu Casnoff nisam vidjelanasamo još otkako - "

Osvrnula sam se prema natrag i vidjela da se Jenna ukipila. Pokazala je premajezeru. "Ovaj, sada je nasamo."

Kraj vode je bila malena kamena klupa. Gospođa Casnoff sjedila je na njojokrenuta leđima, bijela kosa lepršala joj je oko ramena.

"Sranje", rekla sam tiho. Tako sam dugo čekala da je uhvatim nasamo da samse šokirala što se to napokon dogodilo.

"Hajde", rekla je Jenna i pogurala me laktom. "Odi razgovarati s njom. Naćićemo se poslije u školi."

Gledala sam u stražnji dio glave gospođe Casnoff i pitala se odakle dapočnem. Trebala sam reći toliko toga da mi se sve ispremiješalo.

Kad sam sjela kraj nje, nije se ni okrenula prema meni. "Zdravo, Sophie",rekla je pogleda i dalje uprta u vodu.

"Bok", bilo je to jedino što sam u početku uspjela reći."Bila je tako tiha", rekla je gospođa Casnoff i zbunila me na sekundu. Zatim je

dodala: "Kad smo bile male. Otac se bojao da nikada neće naučiti govoriti", a jasam shvatila da misli na Laru. "Ali ja sam znala. Njezin je mozak uvijek radio.Radio, radio, radio. Sličila je ocu više nego ja."

,"Cilj opravdava sredstvo’ - stalno je to govorio", šapnula je. "Cilj opravdavasredstvo."

Nagonski sam posegnula za njezinom rukom i prekrila je svojom. Koža joj jebila ledena i djelovala je krhko poput papira. "Vi ne vjerujete u to", rekla sam."Hekina škola... Čujte, nikad mi nije bila omiljena, ali nije bila ni zlo mjesto. Znamda vi ovo" - rukom sam pokazala prema magli, školi, cijelom zatrovanom otoku -

"ne želite." Ali gospođa Casnoff nije me ni pogledala. Samo je odmahnula glavom ipromrmljala: "On je to htio. Zbog toga se odrekao svega."

"Tko?" upitala sam je stisnuta grla. "Vaš tata?" Zatim sam ja odmahnulaglavom. Ovo mi je možda jedina prilika da razgovaram s njom, moram seusredotočiti. "Zašto ste me doveli ovamo?" Gospođa Casnoff okrenula se premameni, lice joj je bilo isprugano suzama i umorno. "Sophie Mercer", rekla je."Četvrta generacija demona. Ti si jedina. Svi ostali previše su novi, previše svježi,previše... nepredvidljivi. Svi osim tebe." Primila me za lice, a ja sam je nagonskipokušala odvojiti od sebe. "Ti si nam najveća nada."

"Najveća nada za što?" upitala sam."To je u krvi", rekla je tiho. "U krvi. Tvojoj, mojoj, mojega oca, Aliceinoj..."

Gospođa Casnoff utihnula je, gledala me, ali nije me vidjela."Što to znači?" zatražila sam objašnjenje, ali ona me pustila, oči su joj se

ponovno zamaglile. "Gospođo Casnoff?" posegnula sam za njezinim ramenima iprodrmala ih, ali ona kao da to nije ni osjetila. Obuzeo me očaj i morala sam seprisiliti da je prestanem tresti prije nego što joj zazveče zubi. Što nam je u krvi?Kako im ja mogu biti najveća nada za bilo što?

"Sophie", čula sam nečiji glas, a kad sam se okrenula, ugledala sam Cala kakostoji iza klupice. "Hajde", rekao je nježno i pružio mi ruku.

Ponovno sam pogledala gospođu Casnoff, njezinu sijedu kosu i razoreno lice.A zatim sam primila Calovu ruku i dopustila mu da me odvede od nje.

"Mislila sam da može pomoći", rekla sam Calu kad je gospođa Casnoff biladaleko iza nas. "Znam da je to glupo, ali... bilo joj je stalo do nas, Cal. Bilo joj jestalo do ovoga mjesta."

Hodali smo rame uz rame, a Cal je nakon nekog vremena ispustio moju ruku.Isturenim laktom češao se o moj dok smo se kretali prema školi. "Sophie, ona jebolesna", odgovorio je dok smo se uspinjali laganom uzbrdicom kraj njegovekolibe. Pred nama se uzdizala Hekina škola, izgledala je zapuštenije nego ikad prije."Kao i sve ostalo ovdje", rekao je i uzdahnuo. Sjetila sam se koliko je Cal volio ovomjesto, koliko se ponosio njime.

"Žao mi je", rekla sam i okrenula se prema njemu. Njegove oči boje lješnjakasusrele su moje i na trenutak pomalo šaljivo zasjale.

"Često to govoriš."

Povukla sam svoju uniformu za obranu (koja je bila još i ružnija nego što sampamtila, žarko plavi rastezljivi pamuk ne izgleda dobro ni na kome) i nasmiješila se."Da, pa, često se tako osjećam." Osobito kad si ti u pitanju, htjela sam dodati.

Cal nije rekao ništa i ubrzo je nastavio koračati prema školi. Pričekala samnekoliko sekunda prije nego što sam pošla za njim. Htjela sam mu reći toliko toga,ali nisam znala odakle da počnem. Jedna varijanta mogla bi biti: "Cal, mislim da tevolim, ali možda nisam zaljubljena u tebe, iako je naš poljubac bio vrhunski".

Ili: "Cal, volim Archera, ali ono što osjećam prema tebi prilično je zbrčkanojer ste obojica genijalni i superzgodni, a mi smo zapravo već i zaručeni što samododatno potpiruje uskipjele osjećaje i hormone koji su potpuno ovladali mnome."

Dobro, možda je bolje da preskočim ovaj dio s uskipjelošću..."Jesi dobro?""Ha?" blenula sam i iznenadila se kad sam primijetila da smo pred školom. Cal

je jednom nogom stajao na donjoj stubi trijema i gledao me."Imaš čudan izraz lica", rekao je. "Kao da u glavi pokušavaš izračunati nešto

jako složeno."Lagano sam frknula i nasmijala se. "I računam, na neki način." Dok sam

prolazila kraj njega i ulazila u zgradu, odlučila sam da ću razgovarati s Calom kaozrela i odrasla osoba.

Jednom.Zasad sam mu samo lagano mahnula i odjurila u svoju sobu.Kad sam ušla, Jenna je sjedila na svojem krevetu i gotovo drhtala od

uzbuđenja. "Onda?"Odmahnula sam glavom. "Totalno fijasko. Gospođa Casnoff previše je

zbrčkana da bi bila od pomoći."Iznenadila sam se što to Jenni nije osobito teško palo. Naprotiv, nagnula se

prema meni i rekla: "Dobro, to je koma. Ali, Soph, pogodi što sam ja danasvidjela."

Zavalila sam se na krevet i izula tenisice nožnim prstima. "Nalazimo se naukletom otoku okruženom ubojitom maglom kojim vladaju dvije totalno ludevještice. Zaista ne znam odakle da počnem, Jen."

"Vidjela sam kako Lara izlazi iz podruma", rekla je i otpuhnula svoj ružičastipramen s čela. "Izgledala je skroz tajnovito i sumnjivo. Dobro, tajnovitije isumnjivije nego inače."

Ah, podrum. Mračno, sablasno mjesto prepuno čarobnih artefakata koji sevole premještati. Archer i ja prošle smo godine proveli strašno mnogo kvalitetnihtrenutaka dolje.

"U svakom slučaju, spomenula sam to Taylor, a ona je rekla da, otkako smodošli, svakog dana vidi Laru kako ide dolje. Zbog čega sam pomislila - "

"Da je dolje nešto veoma važno. Primjerice, grimorij", rekla sam, a mogla bihse zakleti da mi je magija u grudima poskočila od uzbuđenja.

Jenna je kimnula, ali prije nego što sam uspjela išta dodati, riječ je preuzeladobro mi poznata osoba. "Baš sam vam to došla reći", čula sam kako govorim."Dolje definitivno nešto kriju jer su vrata začarobirana kao luda."

Dugo se nismo vidjele, rekla sam joj.Imala sam posla.Jenna je brzo zatreptala. I sama bih se uvijek šokirala kad bih se iznenada

pretvorila u Elodie. Ne mogu ni zamisliti koliko je ostalima čudno promatrati kakose to događa. Ali Jenna je nastavila: "Možeš li kakvom čarolijom otvoriti vrata?"

"Naravno", podsmjehnula se Elodie. Sjela je i pokušala mi zabaciti kosu, aliprsti su mi se beznadno zapleli u nju. "Oh, za ime Boga", promrmljala je i pokušalaraspetljati pramenove s prstena koji sam nosila.

Netko je zakucao na vrata i osjetila sam da se Elodie sprema nestati, ali Archerje rekao: "Mercerice? Jesi li tu?"

Hajde, rekla sam Elodie, ali ona nije ni mrdnula. Srećom, Jenna je otvorilavrata i odmah rekla: "Sophie je ovdje, ali Elodie ju je opsjela."

"U tom slučaju, pričekat ću je ovdje", rekao je.Osjećala sam da Elodie obuzima... nekakva emocija. Ali nestala je prije nego

što sam uspjela odgonetnuti što osjeća.Dok sam se oporavljala, Archer je sjedio kraj mene na krevetu, jednom mi je

rukom obujmio ramena. Jenna ga je uputila i u moj besmislen razgovor sgospođom Casnoff i u sve što smo saznale o podrumu. "Elodie misli da možeizvesti čaroliju na vratima kako bi Sophie mogla ući", dovršila je.

Archer se pomaknuo na krevetu kako bi me mogao pogledati u lice. "Ići ću stobom", rekao je.

Podignula sam obrve. "Cross, ti si Casnofficama osobni pokusni kunić zamučenje. Pravo je čudo što ti uopće dopuštaju da boraviš u svojoj sobi, umjesto date drže u lancima u tamnici. Uhvate li te kako lunjaš podrumom - "

"Da su me Casnoffice namjeravale zatvoriti, već bi to učinile.""Zašto nisu?" zapitala se Jenna glasno, a Archer je slegnuo ramenima."Možda zato što znaju da ne mogu pobjeći? Ili je možda ostalim učenicima

dodatna kazna to što moraju gledati tipa kojeg su cijeli dan derali naživo. U svakomslučaju, ja zadovoljan."

Archer se ponovno okrenuo prema meni, a na licu mu je zabljesnuo onajpoznati podsmijeh: "Daj, Mercerice. Ti, ja, podrum. Što može poći krivo?"

DVADESETO POGLAVLJE

Nakon nekoliko dana ponovno sam se našla u podrumu. No ovog puta radilasam nešto osjetno zabavnije od katalogiziranja čarobnoga smeća.

"Zar nisi obećao da ćemo se ljubiti u dvorcima?" upitala sam Archera ipovukla se da malo udahnem. Bila sam naslonjena na jednu od polica, rukamastiskala Archerov struk. Preko njegova ramena u mene je zurila staklenka punaočnih jabučica pa sam glavom pokazala prema njoj. "Jer, znaš, ovakve stvari nekakoubijaju raspoloženje." Bacio je oko prema staklenki, a zatim se ponovno okrenuoprema meni naglo trzajući očnim jabučicama. "Stvarno? Ja baš mislim da imajusuprotan učinak."

Zahihotala sam se i lagano ga laktom udarila u trbuh, a zatim se odgurnula odpolice. "Bolestan si."

Nasmiješio se i pognuo glavu da me ponovno poljubi, ali izmigoljila sam muse. "Hajde, Cross, ovamo smo sišli s razlogom, a ne da zabrijemo."

Smijuljeći se, Archer je prekrižio ruke na prsima. "Možda to nije bio tvojrazlog, ali - "

Prekinula sam ga. "Ne. Ne zavlači me seksi pričama. Moramo pretražiti ovomjesto, a Elodiena čarolija ne traje vječno." Elodie se uvukla u mene pred vratimapodruma i izvela brzu čaroliju da ih otključa. Archera nije ni pogledala, a kamoli damu se obratila. A čim su se vrata otključala, nestala je.

Osmijeh je ispario s Archerova lica i lagano se namrgodio."Zar si stvarno u bedu što se sada nećemo pohvatati?" zadirkivala sam ga.No on je bio smrtno ozbiljan kad je odmahnuo glavom i rekao: "Nije to. Riječ

je o Elodie.""Što je s njom?"Archer je zakolutao očima. "Ne znam, Mercerice. Možda samo nisam lud za

činjenicom da duh moje bivše cure povremeno nastanjuje tijelo moje sadašnjecure."

Uzmaknula sam korak i naletjela na drugu policu. Nešto je palo i lupilo ozemljani pod. "Opa, sad sam ti cura?"

Archer je slegnuo ramenima. "Pokušali smo se međusobno poubijati, borilismo se protiv ghoula i puno se ljubili. Prilično sam uvjeren da smo u nekimkulturama već i oženjeni."

Sad je bio moj red da zakolutam očima. "Što god. Čuj, stvar je u tome da jatrenutačno nemam svoje moći. Elodie ih ima. Ako to što me povremenoiskorištava kao marionetu znači da ponovno mogu raspolagati moćima, ne bunimse. A ne bi trebao ni ti. Moje tijelo, moj duh i tako to."

Archer je očito htio reći još nešto, ali na kraju je samo kimnuo i rekao:"Dobro. Prilagodit ću se."

Živciralo me nešto u načinu na koji je to rekao, ali nisam inzistirala. "Dobro,onda, odakle ćemo početi?"

Archer je otkopčao manšete i počeo podvrtati rukave. "Pa, što je Jenna rekla,koliko je puta Lara sišla ovamo? Barem triput ovoga tjedna?"

Kimnula sam. "Aha. Nikad ništa ne nosi dolje sa sobom, niti se vraća gore i sčim."

"Dobro", rekao je i duboko uzdahnuo. "Znači, što god radi, za to vjerojatnokoristi jedan ili više artefakata koji su već ovdje." Pogledala sam dupkom punepolice. "Dakle, da razjasnimo. Ona izvodi... nešto. Nečim. Što je tu negdje."

"Da, to bi manje-više bilo to", odgovorio je Archer."Hura za neodređenost", promrmljala sam i skinula sako. Bacila sam ga na

najbližu policu i namrštila se kad se podignuo oblak prašine i prljavštine. "Fuj,odvratno. Zar bi Casnoffice ubilo kad bi povremeno izvele čaroliju čišćenja?Kunem se, ovdje je sve prekriveno s barem dva centimetra..." Zašutjela sam kad mije nešto sinulo. Sudeći po osmijehu koji je iznenada zatitrao na Archerovu licu, injemu je na pamet pala ista ideja.

"Kladim se da, ako nešto koristiš barem triput na tjedan, na tome nemaprašine", rekao je.

"Zato ćemo potražiti najmanje odvratnu policu. To ne može biti teško."Barem sam ja tako mislila. U sljedećih dvadesetak minuta Archer i ja obišli

smo svaki ormarić, pretražili svaki kutak. Vidjela sam nekoliko poznatih predmetaiz vremena kad sam po kazni radila u podrumu (komad crvene tkanine, nekolikoočnjaka u staklenci), i nekoliko predmeta za koje sam prilično sigurna da sam ihviđala samo u noćnim morama. No nigdje nisam vidjela čistu policu. Čak su i sami

artefakti bili prašnjavi, što je čudno. Budući da su čarobni, predmeti iz podrumacijelo su se vrijeme kretali sami. Uglavnom nisu imali dovoljno vremena danakupe... Tad mi je nešto palo na pamet.

Stala sam na prste da pogledam preko ormarića za knjige. "Cross." Njegovaglava provirila je nekoliko polica dalje. "Što je?"

"Daj baci oko na čarobno smeće."Prostrijelio me pogledom. "Oh, zar smo to trebali raditi? Jer ja sam dosad u

zemlji crtao srca i ispisivao naše inicijale.""Jako smiješno", rekla sam ravnodušno. "Ono što želim reći jest zašto su sve

staklenke i kutije i ostalo također prekriveni prašinom? Cijelo se vrijeme miču, zarne? Ne bi smjele ostati na istom mjestu dovoljno dugo da se na njima nakupiprašina."

"U pravu si." Archerove oči neko su vrijeme skenirale policu koja je bila prednjim, a zatim je rekao "Evo ga" i izvukao veliku staklenku. U njoj sam uspjelarazabrati samo par bijelih rukavica. Sjećala sam ih se: letjele su, a Archer i ja jednomsmo proveli gotovo pola sata loveći ih po podrumu. Morali smo udružiti snagekako bismo ih uspjeli ugurati u staklenku.

Archer je sada skinuo poklopac i bacio rukavice na policu. Ostale su ležati,posve nepomične, a ja se nisam mogla otarasiti osjećaja da su umrle.

Archer je prešao na drugu policu, a nakon malo prekapanja, izvukao je starbubanj čija je koža bila pljesniva i razderana. "Ni u njemu više nema magije", rekaoje i podignuo ga kako bih ga i ja vidjela.

Okrenula sam se oko sebe i promotrila sve čarobne drangulije, osjetila samnjihov... pa, spokoj. "U njima uopće nema čarolije", rekla sam Archeru. "Zar semagija može jednostavno... iscrpsti?" Prišao mi je. "Nikada nisam čuo za takvo što,ali tko zna? No čudno je, to je sigurno."

"U Hekinoj školi zbiva se nešto čudno. Tko bi to ikad pomislio?" rekla samležerno, ali srce mi je preplavilo razočaranje. Bila sam tako uvjerena da ćemo doljepronaći nešto što bi moglo zaustaviti što god Casnoffice namjeravale učiniti. Neznam zašto sam mislila da će to biti tako lako.

Archer je zabacio ruku oko mojega vrata i privukao me k sebi kako bi miusnama pomilovao tjeme. "Prokljuvit ćemo mi ovo, Mercerice", promrmljao je, a jasam prislonila obraz uz njegova prsa.

Neko smo vrijeme stajali tako, a zatim je rekao: "Znaš, preostaje nam jošnekih pola sata ovdje dolje. Bilo bi šteta protratiti ih." Udarila sam ga u rebra, a on

se pretjerano lecnuo. "Frajeru, nema šanse. Dani ljubovanja u podrumima,mlinovima i tamnicama za mene su prošlost. Prebaci se na dvorce ili nestani."

"Dobro", rekao je i isprepleo nam prste pa smo krenuli prema stubama. "Nomora li to biti pravi dvorac ili može proći i jedan od onih na napuhivanje?"

Nasmijala sam se. "Oh, dvorci na napuhivanje ne dolaze - " Naglo sam sezaustavila na prvoj stubi zbog čega se Archer zabio u mene.

"Koji je to vrag?" upitala sam i pokazala prema mračnoj mrlji u obližnjemkutu.

"Dobro, to je prvo pitanje koje nikako ne želiš čuti u sablasnom podrumu",rekao je Archer, ali ja sam ga ignorirala i maknula se sa stuba. Mrlja je izbijala ispodkamenog zida, prekrivala je nekih tridesetak centimetara zemljanoga poda. Bila jetamna i pomalo... ljepljiva. Zatomila sam gnušanje i kleknula kako bih je opreznodotaknula prstom.

Archer je čučnuo kraj mene i posegnuo u džep. Iz njega je izvukao upaljač inakon nekoliko pokušaja zasjao je drhtav plamen.

Na prigušenom smo svjetlu proučili vršak mojega prsta."Dakle, ovo je - ""Aha, to je krv", rekla sam ne skidajući pogled s ruke."Jezivo.""Htjela sam reći ogavno, ali i jezivo može proći."Archer je ponovno stao prekapati po džepu, ovoga je puta iskopao papirnati

rupčić. Uzela sam ga i umalo nadmašila Lady Macbeth u području trljanja ruku. Nodok sam pokušavala oderati cijeli jedan sloj kože s prsta, nešto me mučilo. Hoćureći, još nešto uz činjenicu da sam upravo dotaknula lokvu krvi.

"Provjeri ostale kutove", rekla sam Archeru.Ustao je i prešao prostoriju. Ja sam ostala na mjestu i pokušala se prisjetiti

onog poslijepodneva koje smo tata i ja proveli proučavajući grimorij obiteljiThorne. Pregledali smo desetke čarolija, ali jedna od njih -

"Krvi ima u svakom kutu", doviknuo je Archer s druge strane podruma. "Ilibarem pretpostavljam da je to krv. Za razliku od nekih koje znam, ja nemampotrebu u nju umakati prste."

Pognula sam glavu i čvrsto stisnula oči. "Znam što je ovo. Čitala sam o čarolijikoja zahtijeva krv u sva četiri kuta prostorije." Zamislila sam grimorij, vidjela kakoprstima okrećem njegove stranice. "Bila je to čarolija zadržavanja", rekla sam

naposljetku. "Krv bi prostoriju pretvorila u nekakav kavez, ali za to je potrebnabolesna količina magije. Jedna vještica ne bi je mogla sama izvesti jer bi joj iscrplasvu moć." Podignula sam pogled i susrela Archerov. "Osim ako ta vještica ne crpimagiju iz nečega drugog", rekla sam.

Archer se osvrnuo po podrumu. "Ili iz mnogočega.""Pa, riješili smo jednu zagonetku", rekla sam i ustala. "Naravno, sada je pitanje

što to gospođa Casnoff čuva ovdje dolje.""I gdje", dodao je Archer, ali ja sam odmahnula glavom."Znam ja gdje", rekla sam mu. "Ili barem mislim da znam. Čarolija

zadržavanja djeluje kao nekakva magična mreža. Krv u kutovima veže je za tlo, asama čarolija nadsvođuje prostoriju."

Oboje smo podignuli pogled kao da očekujemo da ćemo ugledati svjetlucaveniti koje se izvijaju po svodu. No ugledali smo samo uobičajene zrake prašine.

"Čarolija je najjača u središtu prostorije", dodala sam. "Stoga ćeš što god želišzadržati smjestiti što je moguće bliže njemu."

"Zasigurno si rasturala u igri pamćenja kad si bila mala", zamišljeno je rekaoArcher.

Slegnula sam ramenima. "Kad proučava knjigu o najmoćnijoj crnoj magiji,čovjek se usredotoči."

Pogledali smo prema središtu prostorije u kojem nije bilo ničega osim jošjedne od brojnih polica. A pod tom policom na zemlji su se vidjeli tragovi vučenja.

Stali smo svaki na jedan kraj police. Trebala nam je otprilike minuta (inekoliko nepristojnih riječi i iz mojih i iz njegovih usta), ali uspjeli smo jepomaknuti otprilike za metar. Zatim smo neko vrijeme ostali samo stajati, teškodišući i znojeći se, zagledani u vrata u podu.

"Što god bilo ondje dolje", rekao je Archer nakon nekog vremena, "mora bitidovoljno opako da se Casnoffice ovoliko namuče kako bi to zadržale. Jesi li sigurnada želiš ovo, Mercerice?"

"Naravno da ne želim", rekla sam i zgrabila željezni prsten na vratima. "Aliučinit ću to."

Povukla sam prsten i s lakoćom podignula vrata. Zapuhnuo me hladan zrakkoji je vonjao po zemlji i truleži. Za otvor su bile pričvršćene metalne ljestve nakojima sam uspjela nabrojiti deset prečki prije nego što su nestale u tami.

Archer je zakoračio u namjeri da uđe u rupu, ali zaustavila sam ga. "Ja ću sićiprva. Ti ćeš mi samo viriti pod suknju ako krenem iza tebe."

"Sophie - "Ali bilo je prekasno. Nastojeći se otresti osjećaja da ulazim u grob, uhvatila

sam se za ljestve i počela se spuštati.

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Vjerojatno je malo toga na svijetu gore od spuštanja u rupu koja se nalazi ispodsablasnog podruma, ali u tom trenutku nisam se mogla sjetiti ničega.

Spustila sam se tek nekoliko prečki na ljestvama kad me progutao mrak.Prigušeno svjetlo iz podruma nije bilo dovoljno da se probije kroz tminu. Bila samprilično uvjerena i da se tunel suzio, a kad sam sišla još jednu prečku, oba su mi seramena očešala o njegove stijenke.

Metalni okus straha preplavio mi je usta, a dlanovi su mi se oznojili i klizili poželjeznim prečkama.

"Mercerice?" zazvao me Archer odozgo. "Jesi dobro?"Naslonila sam čelo na nadlanicu, pokušala suzbiti paniku u glasu i odgovorila:

"Aha, dobro sam. Zašto pitaš?""Zato što dašćeš."Oh. Sad kad je to spomenuo, istina je da mi dah prilično brzo ulazi i izlazi iz

pluća. Potrudila sam se usporiti ga kad me upitao:"Je li to zbog mraka ili - " Nešto je progunđao i pomaknuo se. Zasula me

zemlja pa sam zatvorila oči."Oboje", protisnula sam. "Čini se da sad patim od klaustrofobije. To ti je za

mene, ovaj, novost. Vjerojatno nuspojava bježanja iz plamteće zgrade krozpodzemni tunel." Ponovno sam drhtavo udahnula. "Živjele psihičke traume."

"Vrati se gore", automatski je rekao Archer zbog čega sam ga zavoljela mrvuviše.

"Neću", rekla sam i prisilila nogu da se nastavi kretati. "Cross, pokušavamospasiti svijet. Nemamo vremena za napadaje panike."

Nastavila sam se kretati, prečku po prečku, a nakon nekog vremena počeo sespuštati i Archer. Nisam sigurna koliko nam je trebalo da siđemo. Činilo mi se datraje satima, srce mi se cijelo vrijeme stezalo i imala sam osjećaj da me pritišćezemlja.

Tunel se naposljetku počeo malo širiti, a kroz tamu se probijala prigušenasvjetlost. Kad su mi stopala najzad udarila o zemljano tlo, okrenula sam se i zateklapred još jednim, kraćim tunelom. Ovaj je bio visok gotovo dva i širok nešto više odjednog metra. Koja god to svjetlost bila, dopirala je iz nečega na kraju većeg tunela.Okrenula sam se i iza sebe ugledala Archera zabrinuta izraza lica. "Iz vlastitogiskustva znam da ništa što je dobro ne svijetli", rekao je.

"Nije istina", odgovorila sam i primila ga za ruku. Krenuli smo prema svjetlu."Mnogo dobroga svijetli. Svjetleći štapići. Krijesnice. One genijalne majice kojesvijetle u mraku.

Frknuo je kad se nasmijao, no njegovi su prsti čvršće stisnuli moje. Nastavilismo hodati, a na vrat mi je kapnulo nešto hladno i mokro. Zadrhtala sam, alinastavila sam se kretati. Svjetlo je postajalo sve jače. Čim smo Archer i ja zašli zaugao, zrakom se razlio tih jecaj. Prošla je cijela sekunda prije nego što sam shvatilada sam ga ja ispustila.

Pred nama se prostirala široka prostorija obložena opekom. Svjetlost kojusmo vidjeli potjecala je od jedne jedine žarulje koja je visjela na kabelu baš poputone u podrumu iznad nas. U prostoriji je, rame uz rame, stajalo dvanaestak mladićai djevojaka. Ili su to barem nekada bili mladići i djevojke.

Tupo su zurili pred sebe, ruke su im ukočeno visjele uz bokove, bili su poputmehaničkih lutaka koje čekaju da ih netko uključi. Archer mi je nešto promrmljaoiza leđa, ali nisam ga mogla čuti. Pozlilo mi je kad sam stala pred Nicka, zagledala seu njegove prazne oči. Kraj njega je stajala Daisy, raščupane crne kose, laganorazjapljenih usta koja kao da je nešto govorila kad su je zaledili. Iza njih vidjela samAnnu i Chaston. Iščeznula je čarolija koju su nekada izvodile kako bi bile lijepepoput Elodie, stoga su djelovale osjetno običnije nego što ih pamtim. Izgledale su imlađe. Osjetila sam kako me nešto steže oko srca.

Prisjetila sam se kako sam se s Nickom zafrkavala u vrtu u Thorneu, izvodilismo čarolije kako bismo se međusobno odijevali u glupu odjeću. I načina na koji jegledao Daisy. Kako bi se ona nesvjesno priljubila uz njega kad bi sjedili zajedno."

"Ona skladišti ljude", rekla sam, a glas mi je odjeknuo prostorijom. "Kao da sustvari. Archeru. Ovo je... Čuj, znala sam da će, što god se krije ovdje dolje, bitigadno. Znam da Lara Casnoff ne bi upotrijebila moćnu čaroliju da zaštiti svojrecept za čokoladne kekse. Ali ovo?"

"Da", rekao je Archer tiho. "Ovo nadilazi gadno i prelazi u noćnu moru."Položio mi je ruku na vrat. "Ovo je tip koji me napao u mlinu, zar ne?" pokazao jeglavom prema Nicku.

"Aha. Očito su ga nekako uspjeli uhvatiti." Pružila sam ruku i dotaknulaNickovu. Bila je hladna i voštana.

"Što misliš da im se dogodilo?""Ne znam. Možda je to od čarolije zadržavanja. Ili su možda njoj dodale i

neku drugu čaroliju." Sirili su toliko mračne energije da sam znala da su svi demoni.Ama baš svaki od njih. S obzirom na to i na činjenicu da je magija u menipomahnitala, nisam mogla odrediti koliko je magije upotrijebljeno u ovoj odvratnojmaloj pećini.

Archer je duboko uzdahnuo. "Nikada nisam mislio da ću žaliti nekoga tko mije pokušao rasporiti utrobu."

"To nije bio on. Hoću reći, bio je, ali nije. Casnoffice su ga pretvorile učudovište. Otkako su ga prizvale, ne znam... nahuškale su ga na tebe. Sve su ihpretvorile u čudovišta." Rukom sam pokazala prema svima ostalima u toj malojtamnici. "A uspiju li Casnoffice u svojem naumu, svi ćemo završiti ovdje dolje."

Archer me privukao k sebi i promrmljao: "Nećemo to dopustiti."Kako?" zavapila sam, a moje su riječi odjeknule prostorijom. "Pogledaj protiv

čega se borimo, Cross. Ne možemo upotrebljavati magiju. Ne možemo otićiodavde." Naglo sam ispružila ruku. "Ne znamo ni što se događa u ostatku svijeta.Možemo se samo - samo igrati Scooby Dooa u podrumu."

"Možemo mi i više, Sophie", rekao je Archer.Kad god me Archer zvao imenom, znala sam da misli ozbiljno. "Kako to

misliš?"Uzmaknuo je nekoliko koraka. "Gle, želiš se riješiti Casnoffica i spasiti ove

ljude, ili im barem... pa, pretpostavljam skratiti muke. Želiš da nitko nikada više neuspije prizvati demone. Ima i drugih koji žele isto."

"Molim te, reci mi da ne misliš na Oko."Skrenuo je pogled i zabio ruke u džepove. "Samo kažem da ti i Oko ovdje

imate zajednički cilj."Nisam sigurna je li me to zapanjilo, razljutilo ili ogorčilo. Vjerojatno sve troje

pomalo. "Dobro, zar ovdje negdje curi plin? Ili si opalio glavom u tunelu? Jer to biti bila jedina isprika da izvališ ovakvu glupost."

"Oh, u pravu si, Mercerice", rekao je. "Pomisao da se protiv demona pokušašboriti sa skupinom uvježbanih vojnika i više je nego smiješna. Možda bismo moglipronaći Nausikaju i vidjeti bi li nam dala malo vilinskoga praha pa da riješimo tajproblem."

"Nemoj biti seronja", okosila sam se na njega."A ti onda nemoj biti naivna", odbrusio mi je. "Sophie, ovo je previše da

bismo se mogli sami nositi s time. Ovo je previše da bi se prodigiji mogli saminositi s time. Ali udružimo li snage, postoji mogućnost da - "

"A što ti misliš, Cross? Da ćemo zamoliti Oko za pomoć i oni će reći,Naravno, nema problema! A kad sataremo demone, definitivno nećemo poubijati ivas ostale, iako nam je to životna misija!’" Archer se zagledao u mene i rekao: "Aprije nekoliko mjeseci isto si mislila i za Brannickice. Da su ubojice prodigija. Alibome se nisi protivila kad su ti one ponudile pomoć s ovim."

Zatreptala sam i počela oklijevati. "To - to nije isto", promucala sam. "One sumi - "

"One su ti obitelj?" upitao je tiho. "Jer, vidiš, Oko je moja.""Ali ti nisi jedan od njih. Ne zaista.""Jesam, Mercerice, jesam", rekao je. "A ako to dosad nisi shvatila..."

Uzdahnuo je, protrljao vrat i pogledao negdje preko mojega ramena. "Svejedno",skratio je naposljetku.

Okrenuo se u drugu stranu i uputio se prema ljestvama. Nekoliko sekundagledala sam mu u leđa, a zatim krenula za njim. Bilo je teško povjerovati da smo sesamo malo prije toga zafrkavali i ljubili; a na samu pomisao na to, osjetila samiznenadan poriv da briznem u plač. Zar ne možemo biti u jednostavnoj i sretnojvezi duže od dva sata u komadu?

Uspeli smo se ljestvama, a ovog sam puta bila previše jadna i ljuta da bihosjetila klaustrofobiju. Na vrhu se ponovno nagnuo i pružio mi ruku kako bi mipomogao da se uspnem, ali ja sam je odgurnula i sama se izvukla iz tunela.

Za sobom sam zatvorila vrata u podu pa smo ih bez riječi ponovno prekrilipolicom. Zatim sam prošla kraj njega i krenula prema podrumskim stubama. Bašsam kročila na prvu kad sam osjetila kako me uhvatio za zapešće. "Daj, Sophie. Neželim se svađati s tobom."

Okrenula sam se i otvorila usta u namjeri da kažem kako se ni ja ne želimsvađati. No prije negoli sam u tome uspjela, krajičkom oka primijetila sam izdajničkibljesak, a sljedeće čega se sjećam je to da se moja ruka otrgnula iz njegova stiska."Ako se ne želiš svađati s njom, možda joj ne bi smio predlagati da se udruži sonima koji je žele ubiti", zarežao je moj glas.

Archer je ustuknuo tako brzo da je umalo posrnuo, a ja sam uvjerena da ganikad nisam vidjela tako izbezumljena. No brzo se oporavio. "Elodie, da sam htio

razgovarati s tobom, pošao bih na seansu ili slično. Ili bih sudjelovao u seriji Lovcina duhove po svijetu. No trenutačno želim razgovarati sa Sophie. Stoga, nestani."

Elodie ga nije namjeravala poslušati. "Uvijek si bio očajan dečko", rekla je."Kad si otišao, zaključila sam da ti se zapravo nisam sviđala, znaš? Ali osim ako uzto što sam mrtva nisam i slijepa, Sophie ti se zaista sviđa. Zapravo, koliko mi god tobilo teško shvatiti, mislim da je voliš."

Umukni, umukni, umukni!Fućkaš to, odbrusila mi je. Kad ste zajedno samo zbijate glupe šale i pravite se pametni.

Netko se tu treba uozbiljiti."Što hoćeš reći?" upitao je Archer i pogledao me stisnutih očiju. Nju. Koga

god. Bože, ovo postaje zbunjujuće."I Cal je voli, znaš? A kad sam posljednji put provjerila, nije pripadao nikakvu

kultu ubojica čudovišta. Samo kažem da je, ako ti je odanost toliko podijeljena,možda vrijeme da se dostojanstveno povučeš."

Ne može se reći da Elodie ne zna dramatično otići. Sljedeće čega se sjećamjest kako padam u Archerovo naručje i vrti mi se u glavi.

Archer me zgrabio za struk, a zatim me grubo udaljio od sebe. "Sophie?"upitao je napeto me gledajući u oči.

"Aha", rekla sam drhtavim glasom. "Vratila sam se."Njegovi su se prsti opustili, počeli su me više milovati nego čvrsto držati.

"Dakle, ne možeš kontrolirati kad će upasti? Može preuzeti riječ... kad god poželi?"Pokušala sam se nasmijati, ali to je više nalikovalo na kašalj. "Znaš Elodie.

Mislim da je nitko nikada nije uspio kontrolirati." Archer se namrštio, povukao rukei zabio ih u džepove. "Pa, baš genijalno."

Uhvatila sam se za ogradu da povratim ravnotežu. "Archeru... ovo što je rekla.Znaš da to nije istina."

Slegnuo je ramenima i stao na stube. "Elodie ima tu supermoć da uvijek kaženajodvratnije stvari. Ne opterećuj se time." Zaustavio se i osvrnuo preko ramena."Vjerojatno bismo trebali otići reći Jenni što smo pronašli ovdje dolje."

Ah, da. Upravo smo iskopali cijelu skupinu demona. To vjerojatno nadilazinaše probleme u vezi. Prošlo je još nekoliko sekunda. "Hajde, Mercerice", rekao je ipružio mi ruku.

Ovog sam je puta prihvatila.

DVADESET drugo POGLAVLJE

"Vidiš, ovako je mnogo bolje", rekla je Elodie dok smo proučavale moj odraz uzrcalu nad ladičarom. Premda je bio izobličen, moram priznati da sam izgledaladobro. Elodie mi je pogladila kosu koja mi je u mekanim valovima pala niz ramena.

Krasno je, rekla sam joj, ali dopuštam ti da se koristiš mojim tijelom kako bismoprovalile u Larin ured, a ne kako bi me uljepšala. Usto, počnem li ovakva hodati uokolo, ljudiće ili pomisliti da nekako izvodim čarolije ili će se zapitati kako sam uspjela prošvercati peglu zakosu u Hekinu školu.

Bilo je čudno gledati kako mi se lice nabire i mršti ... samoj sebi."Ideš mi strašno na živce kad si u pravu", rekla je i odmahnula rukom. Kosa

mi je ponovno šiknula na sve strane i pretvorila se u neurednu kovrčavu aureolu.Pošto smo se vratili iz podruma, Archer i ja rekli smo Jenni i Calu za ljude

koje drže dolje. Svi smo zaključili da je sljedeći korak našega napada ući u Larinured. "Nešto mora biti ondje", rekla je Jenna. "Bila to čarolija koja ih je pretvorila udemone ili grimorij..."

"Možda ima fascikl s natpisom Moj zlobni plan", sugerirala sam. "To bi bilo odvelike pomoći."

Trebala su nam tri dana da smislimo kako ćemo ući u ured. Cal je Lariodvukao pozornost pitanjima o vlastitim moćima i tome kako bi one mogle pomoćinjihovu "cilju", dok su Jenna i Archer držali na oku gospođu Casnoff. Budući da jeona odlučila samo tumarati oko jezera, to nije bilo osobito zahtjevno.

Stoga je najvažniji dio posla ostao na meni i Elodie: ući u ured koristeći seElodienom magijom i potražiti sve što bi nam moglo pomoći da zaustavimoCasnoffice. Što se plana tiče, nije to bio baš dan D, ali bio nam je najbolji sljedećikorak.

Sada se Elodie zagledala u moj odraz i rekla: "To je baš čudno. Gledati uzrcalo i vidjeti tebe."

Da, mislim da smo već utvrdile da je ovo svima grozno. Možemo li sada ići? Nemamomnogo vremena.

Uzdahnula je i okrenula se na drugu stranu. Kad je to učinila, učinilo mi se dasam vidjela kako se zrcalo nad ladičarom... ne znam, kao da se na sekundunamreškalo.

Jesi li i ti vidjela to? To u zrcalu?Elodie je bacila oko. "Vidim samo tebe. Sebe." Odmahnula je rukom. "Znaš

već."Proučila sam zrcalo, ali Elodie je bila u pravu. Nije bilo ničega. Vjerojatno samo

igra svjetlosti, rekla sam joj. Oprosti."Ne bi me iznenadilo", promrmljala je i otvorila vrata. "Zrcalo je totalno

ofucano."Došle smo do podesta. Primijetila sam nekoliko mlađih vještica naguranih na

jednom od kauča, sabile su glave. Nije to prvi put da sam naletjela na skupineučenika koji šapću pa sam se zapitala jesmo li jedini koji smišljaju nekakav plan.

Ja ne njišem toliko bokovima dok hodam, rekla sam Elodie dok smo prolazile krajnjih. Prestani.

Ničim nije pokazala da me čula.Zgrada je bila gotovo tiha. Večera je završila prije nekih sat vremena, a sunce

je već počelo zalaziti. Kad zađe, svi će ostati zaključani u svojim sobama, što značida moramo požuriti.

Osjećala sam kako mi srce luduje dok smo koračali glavnim hodnikom. Sgolemog prozora otpalo je još obojena stakla. Anđelu koji je stvorio vještice i vješcesada je nedostajalo već pola lica, a dok smo se šuljali oko stakla, prošli su me srsi.Nisam sigurna jesam li se to ja zgrozila ili Elodie. Vjerojatno obje.

Kad smo došle do Larina ureda, Elodie je položila moju ruku na kvaku.Osjetila sam kako mi ruka cvrči od magije pa sam počela dahtati u sebi.

"Što misliš, zašto Laru zovemo Lara Casnoff dok je gospođa Casnoff bašgospođa Casnoff?" šapnula je Elodie dok je izvodila čaroliju na začaranim vratima."To je njezino djevojačko prezime, zar ne? Ne bi li onda trebala biti gospođicaCasnoff?"

Od svih nedoumica koje imamo, ti si se usredotočila na to? Na njezino bračno stanje?"Samo kažem da je to čudno", prosiktala je.

Znaš da mi se možeš obraćati i samo u glavi, zar ne? Ne moraš govoriti naglas pa da svimisle da sam luđakinja. Čisto da znaš.

"Ja mogu govoriti samo kad sam u tvojem tijelu, stoga me slobodno tuži, alinamjeravam do kraja iskoristiti tu priliku.’

Morale smo se prestati prepucavati jer su vrata iznenada popustila. Elodie ih jeotvorila i jurnula unutra zatvorivši ih za sobom. Ured Lare Casnoff bio je posvesuprotan onome gospođe Casnoff, prepun visokih ormarića za knjige i s tolikoulaštenim radnim stolom od masivna drva da sam se mogla ogledati u njemu.

"Što kažeš, odakle da počnemo?" šapnula je Elodie.Od stola, rekla sam naposljetku. Vjerojatno je zaključan, a ako je imalo nalik na stol

gospođe Casnoff, magija nam tu neće pomoći. U džepu imam čavao. Izvadi ga, a ja ću ti govoritikako da središ bravu.

Preplavio me Elodien prezir, ali uzela je čavao i krenula obrađivati bravu. "Zarsi u stvarnome svijetu bila provalnik?" progunđala je dok je obijala bravu.

Ne. Mama i ja jednom smo živjele u posebno lošem stanu. Brava nikad nije dobro radilapa smo uvijek trebale provaljivati. Moram priznati da nikada nisam mislila da će mi ta vještinaponovno dobro doći.

Lagano se zasmijuljila. "Zašto si provalila u stol gospođe Casnoff?"Zbog informacija o Archeru. Nakon što je otišao."Ah. Usput, nema na čemu."Kako to misliš?Snažnije je prodrmala čavao. "Što sam mu sinoć pokazala gdje mu je mjesto.

Surađivati s Okom", podsmjehnula se. "Baš odličan plan."Samo je pokušao smisliti neko rješenje, rekla sam automatski. Nisam bila sigurna

zašto ga branim kad sam mu zapravo rekla da je to najveća glupost koju je ikadprovalio, ali nije mi se sviđalo što ga ismijava. Dobro, što ga ja ismijavam.

Elodie je prestala pokušavati otvoriti ladicu u stolu i objema mi rukamazabacila kosu. "Što ti još treba da shvatiš da Archer samo donosi nevolje? Pripadnikje Oka. Lažljivac je i seronja, a nije ni približno zabavan kao što misli da jest. A ti sizaručena s Calom. Dečki koji mogu iscijeliti svaku ranu, a usto su i superzgodni, nenude ti se svaki dan, znaš?"

O Calu ne razmišljam na taj način.Elodie je ponovno gurnula vršak čavla u bravu i frknula. "Hej, gle, ja sam ti

bila u glavi. Totalno razmišljaš o njemu na taj način."

Čuj, ovo nije tulum u pidžamama, obrecnula sam se na nju. Možeš li se, molim te,usredotočiti na posao?

"Dobro", progunđala je. "Nemoj me slušati. Ali, kažem ti, trebaš igrati naCala. Dovraga, da ja imam tijelo, uopće mi ne bi smetalo - "

Da si odmah prestala.Devedeset devet posto sam sigurna da nije namjeravala prestati, ali prije negoli

je uspjela dovršiti rečenicu, brava na ladici popustila je."Aha!" šapnula je Elodie. "Uspjela sam!"Moram vam nešto priznati. Kad je otvorila ladicu, zapravo nisam očekivala da

ću u njoj naći išta. Hoću reći, možda nekoliko šifriranih poruka ili nekakvu glupuzagonetku zapisanu na pergameni koju ćemo morati dešifrirati.

Stoga, kad sam na hrpi papira ugledala knjigu, nisam ni shvatila u što gledam.Sve dok Elodie nije rekla: "Hm... je li to onaj grimorij o kojem si pričala?"

Pogledala sam u korice od ispucane crne kože i osjetila kako me u valovimazapljuskuje njegova moć. Aha. To je to.

"Pa, ovo je bilo... lako."Pružila je ruke u namjeri da ga primi, a ja sam bez razmišljanja viknula Ne!Lecnula se i rukama poklopila moje uši. "Au! Rekla sam ti, unutarnjim

glasom!"Ne može biti tako jednostavno, rekla sam joj, u ušima su mi odjekivale Torinove

riječi. To je zamka. Trik."Ili nešto konačno ide nama u prilog", rekla je. "Daj, Sophie. Poklonjeni konj.

Zubi. Ne gledaj u njih."Ponovno je posegnula za grimorijem, no ovoga puta nije ju zaustavilo moje

vrištanje u glavi.Zaustavilo ju je škriputavo otvaranje vrata.

Dvadeset TREĆE POGLAVLJE

Prije negoli su se vrata otvorila više od nekoliko centimetara, Elodie je uzelagrimorij i nespretno ga zataknula o pasicu moje suknje. Čim mi je knjiga dotaknulakožu na leđima, obje smo se lecnule. Magija koja je izbijala iz nje bila je poputblagog elektrošoka tako da su mi se naježile i ruke i noge.

Moram priznati da se Elodie snašla odlično. Da sam ja kontrolirala svoje tijelo,bilo bi mlataranja rukama i rušenja predmeta, a vjerojatno bi mi i odjeća zapela uladici. No Elodie je nježno zatvorila ladicu ne ispustivši pritom ni zvuk, a zatim jesjela u Larin stolac kao da joj je ondje mjesto. U svojoj je glavi - ili mojoj, teško jereći - već smišljala ispriku kad je Cal promolio glavu iza vrata.

Elodie se opustila u stolcu. "Oh, ti si."Cal se namrštio i kratko kimnuo. "Zavlačio sam Laru koliko sam god mogao.

Rekla je da ide do staklenika, ali svejedno sam vas htio upozoriti."Elodie je ustala i obišla stol. "Sve u redu", rekla je. "Pronašla sam što sam

tražila."Ja? Zašto upotrebljavaš "ja", a ne "mi"?Nije bilo odgovora, samo se nasmiješila Calu. "Hvala na upozorenju."Proučavao je moje lice još jednim od svojih nedokučivih izraza. Zapitala sam

se je li ih registrirao kao zaštitni znak. "Onda, jesi li ti Sophie? Ili Elodie u Sophie?""Ja sam", rekla je i lagano slegnula ramenima. "Elodie je iščeznula kad si

otvorio vrata."Više se nisam brinula zbog unutarnjih glasova. Što to radiš? viknula sam što

sam glasnije mogla. Lagano se ukočila i uhvatila Cala za ruku. "Hajde. Trebalibismo otići odavde."

Zvrndavi grimorij pritiskao mi je leđa, a moji se prsti i dalje nisu odvajali odpregiba na Calovu laktu dok su se njih dvoje vraćali gore zbog čega sam neprestanoobuzdavala Elodie.

Prestani. Odmah. Ili mu reci da si ti ja ili se gubi iz mojega tijela.

Došli smo do trećeg kata. Dnevna soba bila je prazna, a Elodie je povela Calaprema mojoj sobi. Vjeruj mi, odgovorila je napokon Elodie. Radim ti uslugu.

Otvorila je vrata i dala Calu znale da je slijedi. Gledala sam kako oklijeva pasam na sekundu pomislila da će shvatiti da to nisam ja. Ali tada je ušao. Jenne nijebilo, a Elodie je skočila na ladičar, prekrižila noge u gležnjevima. Cal je nježnozatvorio vrata za sobom. "Jesi li pronašla išta?" upitao ju je tiho.

Elodie je kimnula. "Još pitaš. Pronašla sam grimorij."Cal ju je zapanjeno pogledao. "Grimorij? Kako to misliš, nije bio skriven?""Bio je zaključan u Larinu stolu. Hej, znaš li zašto je gospođa Casnoff, pa,

gospođa Casnoff? Hoću reći, tako joj se prezivao otac, čemu onda gospođa?"Ti to ozbiljno? upitala sam.Cal je protrljao vrat i rekao: "Ha? Oh, ovaj, bila je udana davno, ali sve

Casnoffice uvijek zadrže svoje prezime. To je nekakva tradicija ili nešto slično.Nego, što se grimorija tiče - "

"Je li to bio dogovoren brak? Poput našega?" upitala je Elodie i kliznula sladičara. Toliko se približila Calu da sam mogla vidjeti svoj odraz u njegovim očima.Koliko god to glupo zvučalo, iznenadila sam se koliko sam nalikovala na sebe. Bilasam uvjerena da će mi se na licu vidjeti neki Elodien trag. Ali nije bilo ničega.

Svejedno, Cal ju je čudno pogledao kad mu se prikrala još bliže. Hajde, tihosam ga preklinjala. Primijeti to. Primijeti mene.

No taj je trenutak prošao, a nakon što je lagano odmahnuo glavom, Cal jerekao: "Aha, pretpostavljam da jest. Sophie, jesi li vidjela čaroliju? Onu koja ti možepovratiti moći?"

To je zateklo Elodie, a moja je ruka odlutala prema knjizi koja mi je i daljepritiskala leđa. "Ah, da, to. Aha, zapravo, baš sam se spremala potražiti tu čaroliju."

Ne! ponovno sam viknula, a Calu je srećom sinula ista misao. "Nemoj",obrecnuo se na mene kad su mi prsti posegnuli za grimorijem i uhvatio me zazapešće. Budući da su mi ruke i dalje bile na leđima, to je gotovo značilo da mepriljubio uza se. Urodilo je plodom, likovala je Elodie u mojoj glavi.

Na licu sam osjetila topao Calov dah kad mi je rekao: "Možda je namjernodopustila da tako lako pronađeš knjigu. Dotakneš li tu stranicu i povratiš moći,ponovno ćeš biti demon. Možda je to ono što Casnoffice žele."

Grčenje mojega želuca više nije imalo nikakve veze s Elodienim planovima, aliimalo je i te kakve veze s onim što mi je rekao Torin. Prvi put pomislila sam da

postoji šansa da se nije samo poigravao mnome. Ta pomisao bila je prestrašna dabih je mogla podnijeti.

"Nije mi to palo na pamet", rekla je Elodie, a moj glas nikad prije nije zvučaotako. Bio je hrapav. Gotovo seksi.

Prvi put vidjela sam da Cal oklijeva. "Samo mislim da ne bi smjela dotaknutitu čaroliju. Barem ne sada."

"Neću je dirati.""Dobro.""A zašto me onda još držiš?"Imala sam osjećaj da upravo promatram usporenu snimku prometne nesreće,

samo što sam ja u tom autu. Prestani, ponovila sam, a ovoga puta nisam vikala.Preklinjala sam. Ne zbog mene, nego zbog Cala. Poigravaš se njime, a on to ne zaslužuje.

Točno, odgovorila je i ispreplela moje prste oko Calova vrata. Ali Archerzaslužuje.

Calove su usne oklijevale na mojima, a dio mene zapitao se je li posumnjao.No Elodie ga je primaknula sebi pa sve i da jest sumnjao, sada više nije mario za to.Poljubac u šatoru bio je strastven, no ovo... pa, ovo je bilo vatreno. Vjerojatno zatošto je Elodie gotovo omotala moje tijelo oko Calova, ljubila ga s mnogo više žaranego što sam ga ja ikada pokazala.

Preplavilo me toliko različitih osjećaja da nisam mogla razabrati koji su moji, akoji Elodieni. Ljutnja, požuda, tuga, slavodobitnost. Svi su mi tutnjili pod kožom, apridodam li tomu i magiju koja mi je bubnjala u grudima poput drugoga srca ielektrošokove koje je grimorij otpuštao u moju kralježnicu, osjećala sam se kao daću se raspuknuti u milijun komadića modrog tartana.

No prije negoli se to uspjelo dogoditi, vrata su se otvorila, a iako sam vrištalana Elodie da se odvoji od Cala, znala sam da je prekasno.

"Ideš", čula sam najprije Jennin glas, a zatim Archerov: "Što je?"Moje oči naglo su se otvorile i ugledala sam ih oboje na hodniku. Jenna je

djelovala prije svega zbunjeno. Ali Archer...Ako sam imala ikakve dvojbe oko onoga što Archer osjeća prema meni,

rasplinule su se kad sam vidjela izraz njegova lica. Nikada mi nisu iščupali slezenu,ali da jesu, pretpostavljam da bih složila isti izraz lica kao Archer sada.

Osjetila sam kako mi se usne iskrivljuju u podsmijeh, a Elodie je gotovoplesala u mojoj glavi: "Nije baš ugodno gledati kako je netko u koga si zaljubljenzabrijao s nekim drugim, zar ne?" rekla je Archeru.

Cal koji me i dalje držao za zapešće naglo je uzmaknuo. "Elodie", rekao je. Tonije bilo pitanje.

Nikad ti neću oprostiti ovo, rekla sam joj. Baš me briga ako više nikad u životu nećumoći čarobirati, ali ti se više nikada ne vraćaš u moje tijelo.

Ovdje nije riječ o tebi, bilo je sve što je odgovorila.A zatim je nestala.Pala sam na pod, jednim koljenom bolno zagrebla po tvrdu drvu. Cal i Jenna

požurili su pomoći mi da ustanem. Čim sam povratila ravnotežu, Cal je spustioruku i odmaknuo se od mene. Jenna me i dalje čvrsto držala za lakat, a kad sampodignula pogled, shvatila sam zašto mi Archer nije pomogao.

Otišao je.Sva očajna okrenula sam se Calu. "Tako mi je žao. Opet. Još i više. Ja... ja

nikada ne bih - "Prekinuo me energičnim odmahivanjem glave. "To nisi bila ti", rekao je, ali

zvučao je osorno, i dalje me nije htio pogledati.Nisam bila sigurna što da još kažem pa sam šeprtljavo posegnula za

grimorijem i predala ga Jenni. "Ovo smo pronašli u Larinu stolu. Cal misli da bi tomogla biti zamka. Hoću reći, zašto bi nam omogućile da ga tako lako nađemo?"Prisjetila sam se kako je gospođa Casnoff prethodnoga dana rekla da sam im janajveća nada, kako je spomenula nešto što nam je "u krvi". Ako Casnoffice žele dapovratim moći, to sigurno nije dobro.

Jenna je uzela knjigu, ali nije ju otvorila. "Dobro", rekla je. "Odi i riješi stvari sArcherom."

"Uzrujan je, ali ovo je važnije", rekla sam i glavom pokazala prema grimoriju.Neka Cal i Jenna misle da sam hrabra i samopožrtvovna. To je bolje nego da imkažem da sam prevelika kukavica da sada razgovaram s Archerom. Kako bi čovjektočno trebao reći: "Oprosti što me duh tvoje bivše cure iskoristio kako bi zabrijao smojim zaručnikom"?

Ali Jenna je bila moja najbolje prijateljica. "Soph", rekla je tiho. "Odirazgovarati s njim. Sada."

Uzdahnula sam. "Znaš, od svih tvojih karakternih osobina, najmanje volimtvoju sklonost zapovijedanju. Baš kao i tvoju nepogrešivu sposobnost da uvijekbudeš u pravu."

Nasmiješila se. "Voliš ti mene."Prije nego što sam izašla iz sobe primijetila sam suzdržanost na Calovu licu,

napetost u njegovim ramenima. Sve bih bila dala da mogu čitati misli.Nije mi trebalo dugo da pronađem Archera. Bio je u zelenoj zajedničkoj

prostoriji, onoj u kojoj sam upoznala Elodie, Chaston i Annu. Sjedio je na podu,leđima naslonjen na kauč, duge je noge ispružio pred sobom i proučavao jedinufotografiju koja je ostala na zidu.

Sjela sam kraj njega premda je tepih bio neugodno vlažan. Bolesnobljedunjavo svjetlo s jedine svjetiljke u prostoriji sjenom je obavilo veći dio njegovalica.

"Pa, to je bilo koma", rekla sam nastojeći zvučati što je veselije moguće."Nuspojave hodanja u čarobnome svijetu, pretpostavljam."

Podsmjehnuo se, lagano trznuo ramenima. Ali i dalje me nije gledao. "Misliš lida su ti likovi ikada imali ovakve probleme?" upitao me i glavom pokazao premafotografiji. Bila je to ona koja je prikazivala prvu generaciju Hekatine škole, onu iz1903. Te je godine bilo samo nekoliko učenika, a škola u to vrijeme nije bilapopravni dom nego nekakva sigurna kuća.

"Vjerojatno jesu", rekla sam. "Ova cura sa slamnatim šeširom djeluje pomalodroljasto.’

Iskreno se nasmijao i napokon se okrenuo prema meni. "Znam da je to bilaona", rekao je i posegnuo za mojom rukom. Isprepleli smo prste. "Ali svejedno.Vidio sam kako cura koju... vidio sam kako ti ljubiš Cala. A iako sam znao da je toona čim sam vidio kako se - "

"Svejedno je bilo gadno", nadovezala sam se tiho. "Kužim to, stvarno. Meneje nekad ubijalo dok sam gledala kako ljubiš Elodie."

"Mene je ubijalo ljubiti je", rekao je, a njegov je pogled ponovno prešao nafotografiju. "Ali nije samo stvar u tome da je koma što sam vidio kako mojadjevojka gura jezik u usta nekom drugom frajeru." Na to sam se lecnula, prisjetila setoga kako je atmosfera bila užarena kad su Archer i Jenna upali u sobu. Archer ilinije to primijetio ili se pravio da ne primjećuje. "Stvar je u tome da je Elodie upravu. Calu je stalo do tebe. I stvarno je dobar dečko. I iako ga želim mrziti zato

što je zaručen s tobom..." Bespomoćno je slegnuo ramenima. "Ne mogu. Štosigurno znači da je zaista posebno divan."

"Prestani", rekla sam i trznula naše isprepletene ruke. "Cal mi je prijatelj. Ti sionaj kojeg - "

Volim, htjela sam reći. Ali ta mi je riječ zapela u grlu pa sam na kraju reklasamo: "Želim. Kojeg sam izabrala. Što već."

Promatrao me, a njegove tamne oči bile su ozbiljnije nego ikad prije. "Moždane bih trebao biti taj."

Zapanjeno sam se nagnula u stranu. "Što to znači?""Samo to da... Da si s njim, bila bi sretnija. Bilo bi ti bolje."Sad sam se već počela ljutiti. "Stvarno nije na tebi da odlučuješ o tome. A ako

tako osjećaš, možda je vrijeme da mi održiš onaj govor u kojem kažeš, nisi ti krivanego ja’."

Iznenadila sam se kad se Archer nasmiješio. "U tome i jest stvar", rekao je."Ne mogu to. Mogao bih podnijeti da ti ostaviš mene, ali mislim da nema šanse daja ostavim tebe"

Namignula sam mu. "Baš si zbrčkan.""Pokušao sam te upozoriti na to."Primila sam ga za vrat i privukla bliže sebi. "Ja sasvim slučajno baš volim

zbrčkano", šapnula sam, usne su nam se gotovo dotaknule. "Zato više ne želim čutitakva sranja, može?"

Vidjelo se da želi reći mnogo toga. Ali samo je uzdahnuo i rekao: "Može.""Pa ovo je zbilja divno."Naglo sam okrenula glavu. Lara je stajala na ulazu u prostoriju, blaženo nam

se smješkala. "Tako mi je drago da sam vas pronašla, gospođice Mercer", rekla mije. "Mislim da je vrijeme da malo porazgovaramo."

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Drugi put u istome danu našla sam se u Larinu uredu.

Prostorija je gledala na drveće sa stražnje strane zgrade pa sam stala promatratikako se magla uvija oko pocrnjelih debala. Usredotočila sam se na to samo kako sene bih morala usredotočiti na malenu počivaljku pred prozorom na kojoj je sjedilagospođa Casnoff ruku sklopljenih u krilu, bezizražajna lica.

Lara me proučavala zavaljena u kožnati naslonjač s druge strane stola. Nijeizgledala ljutito. Samo znatiželjno. Gotovo kao da uživa.

"Vjerujem da tebe i gospodina Crossa nisam prekinula u nečem pretjeranovažnom."

Čvrsto sam stisnula prste da ne bi vidjela kako drhte. "Niste, bavili smo seuobičajenim temama. Znate ono, kako da upropastimo vas i cijeli ovaj vašizopačeni plan i pobjegnemo s ovoga bolesnog otoka."

Nasmijala se. "Čak si i u ovakvu trenutku zadržala smisao za humor. Da nijetako iritantan, poštovala bih to." Nagnula se na stol, sklopila dlanove, a nešto me nanjoj podsjećalo na sve školske savjetnike koje sam upoznala (vjerujte mi, dok samišla u običnu školu, upoznala sam ih napretek). "Jesi li zato pokušavala razgovarati smojom sestrom? Zato si danas provalila u moj ured?"

Lecnula sam se, a Lara se ponovno naslonila u naslonjaču i izvila usne uzadovoljan osmijeh. "Mislila si da ne znam za to, zar ne?" Htjela sam bitidomišljata. Htjela sam reći nešto čime bih joj pokazala da me nije upravo nasmrtuplašila. Koliko smo bili u prednosti, možda deset minuta? A ako zna da smo jojbili u uredu, zna li i da smo uzeli grimorij?

Barem je sarkazam i dalje bio na mojoj strani. "Razočarana sam što znate zato", rekla sam Lari i sjela u naslonjač nasuprot stolu, "ali budući da ste vi zlavještica, nisam baš iznenađena."

Stisnula je oči. "Tebi je sve šala. Igra. Životno djelo mojega oca, spas naševrste..."

"Životno djelo vašega oca bilo je porobiti skupinu tinejdžera? Nije ni čudo štoste vas dvije ispale tako divne", rekla sam i trznula glavu prema gospođi Casnoff.Ničim nije pokazala da me čula.

Dobro, iživcirala sam Laru. Uspravila se u naslonjaču. "Znaš li što je moj otacžrtvovao da bi stvorio tebe i tvoju lozu? Znaš li čega smo se mi odrekle?" Uperila jedugačkim prstom u gospođu Casnoff. "Kako bismo zaštitile svoju vrstu. Kakobismo nas obranile od onih koji nas žele iskorijeniti."

"Pretvarate ljude u čudovišta", rekla sam. "Djecu. Ono što je učinio vaš otacuništilo je Alice. A zatim je uništio i njezinu kćer, a da je bilo po vašem, vas dvijeučinile biste isto sa mnom i s mojim tatom."

»Cilj - ""Opravdava sredstvo. To je i ona rekla. Zar vam je to nekakav obiteljski moto

ili slično?"Lara se primirila, pobijeljeli su joj zglobovi na prstima. "Želiš li saznati nešto o

mojoj obitelji, Sophie?"Ponovno sam se naslonila i odmahnula glavom. "Hvala, ali mislim da znam

dovoljno o vašoj obitelji.""Ne znaš ti ništa", rekla je Lara, a zatim je promeškoljila prste u mojem

smjeru.Isprva se ništa nije dogodilo pa sam se zapitala je li mi samo pokazala vještičju

verziju srednjeg prsta.Ali zatim mi se zacrnjelo pred očima. Dršćući, pokušala sam se čvrsto uhvatiti

za naslon za ruke, ali više nije bilo naslonjača. Više nije bilo mene. Okružena tamom,osjećala sam se kao da sam ponovno u Itinerisu. Poznati klaustrofobični osjećajprijetio mi je gušenjem.

U tami se pojavila iskra, sjajna točkica koja se polako razvila u sliku. Gledalasam u prikaz nekog sela pod snijegom, a zatim, dok sam je promatrala, slika sepočela kretati. Muškarci i žene probijali su se duž puta prekrivena bjelinom,pognutih glava prkosili su hladnoći i vjetru. Nitko mi nije rekao u što gledam, aliglava mi se ispunila podacima kao da to oduvijek znam. Bilo je to rodno mjestoAlexeija Casnoffa, a malena kuća u središtu slike bila je njegova.

Zatim sam ugledala njega, tamnokosa dječaka lica naslonjena na prozor.Čekao je svojega oca, njegovu nestrpljivost i brigu osjećala sam kao vlastite. Izanjega stajala je neka lijepa žena tamne plave kose, gladila ga je po glavi i mrmljalamu nešto na ruskome. Premda nisam znala ni riječ toga jezika, svejedno sam

razumjela što mu je govorila. "Sve će biti u redu, Alexei. Tvoj otac i ostali zaštitit ćenas, obećavam ti to."

Tada sam shvatila da u cijelom selu žive samo prodigiji i da se danas donosivažna odluka. Nešto u vezi sa selidbom, sigurnošću. Skrivanjem. Ali prije nego štosam uspjela skopčati o čemu je točno riječ, slika se ponovno promijenila.

Više nije bilo ulica prekrivenih snijegom, nije bilo živopisnih malih koliba.Sada su vladali kaos, vatra i dim. Plamen je bio toliko žarki da sam htjela pokriti oči,ali nisam imala ruke. Ni oči, kad smo kod toga. Vidjela sam Alexeija kako trči nizulicu, seljani su ga slijedili.

Znaju što smo, pomislio je Alexei. Pronašli su nas, pronašli su nas, pronašli su nas...Iza njega je na ulici nepomično ležalo nekoliko osoba, znala sam da su to

njegovi roditelji. Vidjela sam kako se njegovoj majci plava kosa vijori oko glave,dijelom je još tinjala. Sićušna pojava kraj njih bila je njegova sestrica, a on je bioprestravljen. Preplavili su me njegovi užas i tuga, bili su gotovo nepodnošljivi. Vatraje iščeznula, a slika se počela pretakati u novu scenu. Alexei je sada bio stariji,možda u ranim dvadesetima. Bio je zgodan, nije djelovao tako strogo kao na onihnekoliko njegovih fotografija koje sam do tada vidjela.

Vozio se na stražnjem sjedalu automobila kraj valovitih brežuljaka i žarkozelene trave koji su mi bili iznimno poznati. Bio je uzbuđen, a njegovi prstineprestano su nervozno bubnjali po knjizi koju je držao u krilu.

Grimorij.Automobil je prohujao po kamenome mostu, a na vidiku se iznenada počela

uzdizati opatija Thorne.Alexei je vidio djevojke na travnjaku, učenice ženskog koledža iz Londona.

Boravile su u Thorneu jer u gradu više nisu bile sigurne. Alexei ih je promatrao, alicem mu je zatitrao suzdržan osmijeh. Napokon, pomislio je, napokon.

Zatim se slika naglo zacrnjela, a sljedeće čega se sjećam je da sam ponovnobila u Larinu uredu i dahtala u svojem naslonjaču.

"Mislim da si shvatila poantu", rekla je Lara smireno preslagujući nekakvepapire.

I dalje sam drhtala, pokušavala sam se podsjetiti da obitelj koja je upravopobijena na ulici nije moja. Kad sam vidjela da ponovno mogu govoriti, rekla sam:"Ljudi su mu ubili obitelj. Bio je prestrašen i htio je pronaći način da zaštiti ostaleprodigije, I pritom se možda malo i osveti. Ali to... to i dalje ne opravdava ono štoje učinio." Zgroženo sam se prisjetila s kolikim je iščekivanjem Alexei promatrao

skupinu nevinih djevojaka koje trče po travnjaku opatije Thorne. Alice, mojaprabaka, bila je jedna od njih. "Usto, znam da ovdje nije riječ o zaštiti. Možda jetako sve počelo, ali za što je vaš tata zapravo htio iskoristiti Alice? Jer znate što jamislim? Mislim da bi bilo prilično zgodno imati pripitomljena demona u slučaju dapoželiš uspostaviti kontrolu nad svakim prodigijem na planetu." Lara to nije nipokušala zanijekati. "Moguće. Naravno, bilo bi još zgodnije imati cijelu desetinupripitomljenih demona." Spustila je papire i oprezno otvorila ladicu. Iz nje jeizvukla grimorij, a moje je srce sišlo u petu.

"Gdje ste - ""Oh, gospođica Talbot spremno ga je predala. Ako si htjela knjigu, trebala si

samo pitati", nastavila je, a ja sam se zbunjeno zagledala u nju."Molim?""Ionako smo ti je namjeravale predati nakon nekog vremena. Nisi nam od

prevelike koristi bez svojih moći." Listala je stranice dok nije došla do čarolije kojaće mi povratiti moći. Čim sam ugledala riječi s te stranice, poželjela sam iskočiti izkože.

Lara mi je pružila knjigu. "Hajde. Dotakni je." Zatim se zahihotala. "Oh, da,Sophie, znala sam da ti je tata rekao da dotakneš čaroliju. Znala sam da vas dvojeprovodite vrijeme nad ovom knjigom." Moja je magija bila samo desetakcentimetara od mene. Sve je u meni vrištalo za tom čarolijom. Ali susrela sam Larinpogled i upitala: "Zašto biste htjeli da povratim moći? Jer čim se to dogodi, odlazimodavde uz prasak."

Ali Lara mi se samo osmjehnula. "Sophie, kad te otac učio o demonima, je li tirekao kako ih se može kontrolirati?"

"Vještica ili vještac koji je prizvao demona može ga i kontrolirati. Ali budućida mene zapravo nitko nije prizvao, nitko me i ne kontrolira."

"I mi smo tako mislile", priznala je Lara neznatnim kimanjem."Ali zatim smo malo istraživale. Znaš, kolekcija tvojega oca u Thorneu bila je

iznimno korisna. A zamisli kako smo se iznenadile kad smo otkrile da sesposobnost kontroliranja demona nasljeđuje putem krvi."

U krvi, rekla mi je gospođa Casnoff. U krvi. Tvojoj, mojoj, mojega oca, Aliceinoj...Iznenada sam shvatila što je time mislila."Naš je otac izveo obred koji je tvoju praprabaku pretvorio u demona", rekla

je Lara. "Naša je krvna loza stvorila tvoju. Što znači da ćeš, kad povratiš moći, bitipod našom kontrolom."

Nisam mogla skinuti pogled s čarolije čak ni kad sam počela drhtati. "To jenemoguće", rekla sam kao da će se obistiniti budem li to izgovorila. "Da ste memogle kontrolirati, učinile biste to i prije."

"Nismo znale da možemo pa nismo nikada ni pokušale", rekla je gospođaCasnoff koja je tada prvi put progovorila.

"Ali zašto? Zašto biste me htjele kontrolirati kad možete prizvati koliko godželite demona?"

"Novi demonu mogu biti... nepredvidljivi", rekla je Lara. "Ali ti? Četvrtageneracija demona? Šanse da ti... izgubiš kontrolu su, pa recimo da su vrlo, vrlomale. Zbog čega si pogodnija za ulogu vođe." Lara mi se zatim nacerila, a unjezinim očima vidjela sam samo ludilo. "Naposljetku, svakoj je vojsci potrebangeneral."

Zgrčena želuca skočila sam na noge i udaljila se od stola. "Ne. Ne, radije ćuzauvijek ostati bez svojih moći nego da se vama podčinim."

Lara je bacila otvorenu knjigu na stol, a moja je magija zavapila."To kažeš ti", rekla je i naslonila se u naslonjaču. "Ali tvoje moći žele da ih

oslobodimo. Ti si demon, a sad kad si vidjela tu čaroliju, magija koja ključa u tebineće se smiriti dok je ne oslobodiš."

Moja jedina želja bila je staviti ruku na tu stranicu."Zašto me ne prisilite na to?" upitala sam Laru. Ako samo trebam dotaknuti tu

stranicu, mogla bi obići stol i zgrabiti me. Prestravljeno sam shvatila da želim da toučini pa sam uzmaknula.

"Takve su čarolije osjetljive", rekla mi je. "Nešto tako moćno ne može senametnuti nikomu. Ti to trebaš izabrati. A grimorij će te čekati ovdje", doviknulami je Lara kad sam jurnula prema vratima, "otvoren na stranici s tom čarolijom,svakoga dana, Sophie. Dozivat će te. Kad bi se sada predala poštedjela bi se velikeboli."

Kožu mi je odjednom oblio hladan znoj pa sam samo prtljala rukom okokvake. Kad su se vrata napokon otvorila, istrčala sam, a moja je magija vrištala takoglasno da sam htjela začepiti uši.

Jenna me čekala u našoj sobi, a kad sam otvorila vrata, skočila je na noge. "O,moj Bože, jesi li dobro? Kad je Lara došla ovamo i zatražila grimorij, umalo samumrla, a - Soph?"

Ovdje gore moja čežnja za grimorijem nije bila tako snažna, ali i dalje samdrhtala dok me Jenna vodila prema krevetu. Sklupčala se kraj mene. "Što sedogodilo?" upitala je tiho.

Kad sam završila s prepričavanjem Jenni onoga što se dogodilo u Larinuuredu, prestala sam drhtati, ali počela sam plakati. "Tako želim povratiti moći",rekla sam Jenni koja mi je gladila kosu, "ali ne mogu riskirati da postanemnekakva... stvar koju će one kontrolirati. Bila sam tako uvjerena da će sve biti u reduako uspijem povratiti moći. Ali ovo? Bože, Jenna, ovo je stoput gore."

"Pssst", promrmljala je. "Smislit ćemo nešto. Smislit ćemo nešto.No glas joj se počeo kolebati i uskoro smo zaspale priljubljene jedna uz drugu

kao da smo mala djeca.Kad sam se prenula iz sna mislila sam da je u pitanju grmljavina. Sjela sam na

krevet, zatreptala, a školom se razlegnula duboka tutnjava. Prozori su se zatresli, akad sam stopalima dotaknula pod, osjetila sam laganu vibraciju.

"Štooo je?" pospano je progunđala Jenna.Prišla sam prozoru i pokušala shvatiti što vidim. U magli sam uočila igru

svjetla, isprva su bila treperava i prigušena, ali zatim su počela sjati tako snažno dasam mogla razabrati oblik stabala koja je inače skrivala magla. Čula sam da se uhodniku otvaraju vrata, zvuk bosih nogu na drvenome podu.

Našu je sobu ponovno zabljesnula svjetlost, a čula se i još jedna tutnjava,ovoga puta toliko snažna da su mi zazvečali zubi. Sada potpuno budna, Jenna jeiskočila iz kreveta i otvorila vrata. Ostale djevojke okupile su se na podestu i gledalekroz razbijen prozor od obojena stakla. I dalje sam osjećala zov grimorija pa samzarila nokte u dlanove u nadi da će me bol obuzdati da ne pojurim niza stube.Svjetlo je i dalje bljeskalo, a tutnjava je postajala sve glasnija i snažnija. Nekolikomlađih djevojaka začepilo je uši.

Netko mi je pogurao lakat, a kad sam se okrenula, ugledala sam Nausikaju,nježno je mahala krilima. "Lara je večeras došla do naše sobe po Taylor", rekla je."Misliš li da..." Glavom je pokazala prema svjetlima. "Jesu li joj što učinili?"

Moja me magija gotovo gušila, a zbog sve snažnijih vibracija s prozora suotpadali komadi stakla. Nisam čula kako udaraju o pod. Svjetla su zabljesnulaposljednji put, ovoga puta toliko snažno da smo svi sklopili oči i okrenuli glave.

A zatim je sve utihnulo.Stajali smo ondje, drhtali, a kroz razbijeni prozor odjednom je zapuhao hladan

vjetar.

Negdje u daljini začula sam neljudsko zavijanje."Da", rekla sam Nausikaji. "Mislim da jesu."

DVADESET PETO POGLAVLJE

Čim sam se sljedećeg jutra probudila, osjetila sam grimorij poput kakve kostobolje.Već je dobrano prošlo podne kad sam uspjela izaći iz kreveta. Silazak na donji katpredstavljao je smrtne muke, ali morala sam vidjeti što se događa.

Ispostavilo se da je stanje mnogo gore nego što sam mislila, a, vjerujte mi,pripremila sam se za svakakve grozote. Prozor od obojena stakla bio je posverazbijen, za drveni okvir držalo se još samo nekoliko krhotina. U neko doba noćipočelo je kišiti, a voda se sada slijevala kroz nazubljen otvor. Jenna i ja stajale smo uglavnom predvorju i promatrale kako kiša klizi niz papirnate tapete i natapa tepih.

"Misliš li da je Taylor jedina učenica koju su sinoć odveli?" upitala je Jenna.Bila sam toliko zaokupljena nastojanjem da je ne odgurnem i ne pojurim do

Larina ureda i grimorija da je prošlo neko vrijeme prije nego što sam joj odgovorila."Ne znam. Ne znam mogu li preobraziti više od jednoga odjednom. Ali nije važno.Kako god bilo, počele su." Drhtaj mi je skrhao tijelo, a moći su mi udarale u kožu,preklinjale me da ih oslobodim.

"Što radite ovdje dolje?" obrecnuo se nečiji glas.Iza nas stajala je Vandy držeći ruke na bokovima. Premda smrknute, oči su joj

bile umorne, nabori oko njih izraženiji nego inače. "Samo smo - " rekla je Jenna, aliVandy je podignula ruku.

"Ne zanima me što ste radile. Vratite se u svoju sobu. Odmah." Jenna jekrenula prema stubama, ali ja sam ostala na mjestu. "Zar i vi to želite?" upitala samVandy. "Pretvoriti svu ovu djecu u demone? Jer znam da ste kuja, ali nikada nisammislila da ste baš zli." Njezina smrknutost prerasla je u još ružniji izraz. Gotovoogorčen. "Sad je dosta!" obrecnula se i uprla prstom prema stubama. "Krenite."

Oslanjajući se o Jennu, vratila sam se gore u sobu. Čim su se vrata za namazatvorila, čula sam škljocanje brave. Skljokala sam se na krevet, drhtala od boli iželje, a Jenna je nastavila koračati. "Nastavit će dolaziti po svakoga od nas. Svakevečeri leći ćemo u krevet i slušati te - te grozote i pitati se tko je sljedeći."

Snažno se bacila na svoj krevet. "Sophie, što ćemo učiniti?" Uzeti grimorij.Povratiti moći. Ta je misao bila toliko snažna da sam zastenjala i rukama prekrila uši."Ne znam", rekla sam Jenni, a u grlu su mi se nakupile suze. Je li ijedan osjećaj goriod bespomoćnosti?

Otkotrljala sam se na svoju stranu, a želja za grimorijem snažno je strujalamojim žilama. Bila sam toliko zaokupljena vlastitom agonijom da sam pomislila dahaluciniram kad sam ugledala da se nešto miče u zrcalu. Ali Jenna je rekla: "Koji jeto vrag?"

Prisilila sam se da se usredotočim, sjela i škiljnula prema zrcalu. Još jedantitraj, nešto nalik na sjenu pomaknulo se u njemu. A zatim je slika postala jasnija.

Torin.Ostao je ondje samo sekundu prije nego što je ponovno nestao, ali ja sam

skočila s kreveta zanemarujući vrisku u svojoj glavu. "I ti si to vidjela, zar ne?"upitala sam Jennu.

I dalje je sjedila na krevetu, razrogačila je oči. "Aha. U zrcalu se pojavio nekifrajer. Što - "

Ali ja sam već prislonila dlanove uza staklo. "Torine? Jesi li tu?" nisam imalapojma kako se uspio prebaciti iz zrcala Brannickica u ovo, ali nisam se žalila. Predamnom je ponovno zatitrala njegova slika, kao kad televizor ima loš prijem.Primijetila sam mu tračak razdraženosti na licu, ali zatim je ponovno iščeznuo. Ali,baš prije nego što je to učinio, usnama je oblikovao dvije riječi: "Tvoji roditelji."

"Što?" zavapila sam i tresnula zrcalo. "Što s mojim roditeljima? Torine?TORINE!"

Više se nije pojavio, a ja sam bila toliko frustrirana da sam htjela vrištati.Jenna je stala kraj mene. "Elodie. Vidi može li Elodiena magija... ne znam,

dovući ga natrag."Nakon onoga što je učinila, gadila mi se pomisao na to da se Elodie vrati u

moje tijelo. Ali kad si očajan..."E1 - " bilo je to sve što sam izgovorila prije nego što je fijuknula u mene.Dovući ga ovamo, rekla sam joj hladno.Nije odgovorila, ali osjećala sam kako se njezina magija slijeva kroz mene i

izlazi kroz vrške mojih prstiju. Ali koliko god se trudila, koliko god ja govorilaHajde, hajde, hajde, Torinu nije bilo ni traga. Moje su ruke naposljetku pale sa stakla,a Elodie je rekla: "Ne mogu. Što god pokušava napraviti, moja magija nije dovoljnosnažna da mu pomognem."

Uzdahnula je i naslonila se na ladičara. Jenna je i dalje stajala preda mnom,ruke je čvrsto prekrižila na grudima.

"Sophiena magija mogla bi to", rekla joj je Elodie.Jenna je zakoračila prema njoj i znala sam da u Elodienim očima traži mene.

"Ne smije povratiti moći. Učini li to, Casnoffice bi je mogle - ""Kontrolirati? Da, znam to. Ali ne misliš li da je vrijedno rizika?"Ovaj, ne? rekla sam, a Jenna je samo zagrizla usnu ne odgovorivši."Samo kažem", nastavila je Elodie, "da bih se, kad bi Sophie i Lara Casnoff

odlučile odmjeriti snagu volje, kladila na Sophie. Možda bi je uspjele kontrolirati.Ali možda, možda, bi im se mogla oduprijeti."

Ne mogu. Rizik je prevelik. Što bi se dogodilo Jenni kad bi me Lara kontrolirala?Što će joj se dogoditi nastaviš li ovako? Osjećam te, Sophie. Bit ćeš u agoniji sve dok ne

dotakneš tu prokletu čaroliju. Zato ti kažem da je dotakneš pa ćeš vidjeti što će se dogoditi.Jenna je podignula ruke i obuhvatila mi lice, nagnula mi glavu prema sebi.

"Soph", rekla je. "Ne mogu vjerovati da ću izgovoriti ovo, ali... mislim da je Elodieu pravu. Točno, postoji šansa da ćeš se, povratiš li moći, predati Casnofficama. Alibez tvojih moći? Nema šanse da se izvučemo iz ovoga."

Elodie se okrenula i otvorila najgornju ladicu. Navrh odjeće ležao je grimorij.Kako je to dospjelo ovamo? upitala sam i odjednom shvatila zašto me jutros toliko

privlačio.Ja sam ga donijela ovamo da učinimo to. Moja je ruka uzela knjigu, otvorila stranicu

s čarolijom, a Elodie joj je primaknula moj dlan.NE, vrisnula sam, a Elodie je počela oklijevati.Moraš to učiniti, rekla je naposljetku odlučno. Mislila sam da će biti jednostavnije

učinim li to umjesto tebe.Ne, ponovila sam, ali čak sam i u svojoj glavi zvučala slabašno.Učini to, odgovorila je Elodie. Prekini ovo.Osjetila sam da je otišla i zateturala unatrag prema ladičaru. Kad sam povratila

dah, podignula sam glavu i zagledala se u otvorena vrata. Magija u meni dignula jepobunu.

Jenna me primila za ruku. "Možeš ti to", rekla je. "Znam da možeš. Snažnija siod njih."

Nisam bila tako sigurna u to.Ali bila sam sigurna u ono što moram učiniti.

Nisam mogla razmišljati o tome. Zgrabila sam grimorij koji je pao na pod kadje Elodie otišla. Moji su prsti bez pogreške pronašli čaroliju koja me snažno vabila.A zatim sam, ne uzevši si vremena ni da udahnem, pritisnula ruku na tu stranicu.

Imala sam osjećaj da mi se nešto rasprsnulo u grudima. Ukočila sam se, a mojesu se moći stale razmatati, magija mi se počela prelijevati u žile. Pod od tvrdogadrva napuknuo je pod mojim stopalima, a Jenna je vrisnula i odskočila.

Disala sam tako teško da sam dahtala, bacila sam grimorij na pod i objemarukama tresnula zrcalo. Torin, pomislila sam i trznula se. Takvom se brzinompojavio u njemu da sam poskočila.

"Koji je to vrag bio?" zavapio je i neobuzdano treptao sve dok mu se poglednaposljetku nije zaustavio na meni. Kad me ugledao, nacerio se. "Oh, dobro si toobavila, Sophia."

Nisam imala mnogo vremena. Osjećala sam nešto, nešto me češkalo ustražnjem dijelu mozga, znala sam da je, negdje na otoku Graymalkin, Lara istogtrena shvatila što se dogodilo. "Zašto si me pokušao kontaktirati? Gdje su mojiroditelji?"

"Hmm? Oh, tako je, moja veličanstvena misija. Nakon što si otišla -""Poštedi me!" zarežala sam. "Što želiš i gdje su oni?"Namrštio se. "Dobro, dobro. U Irskoj su. U Lough Bealachu. Trebao sam te

dobiti da provjerim jesu li ti ikako naudile, ali - " Već sam se pokrenula, podignulagrimorij, ponovno ga zataknuta za pojas.

Bilo je lako raznijeti bravu. Još je lakše bilo magijom dozvati Cala i Archera.Cal je bio u svojoj kolibi, Archer u svojoj sobi, a ja sam im se istodobno obratila unjihovim glavama. Dođite se naći sa mnom i s Jennom vani. Pripremite se za bježanje. Azatim sam, budući da sam shvatila da sam se upravo zaderala u njihovu mozgu,dodala: Molim vas. I oprostite na vrištanju.

Jenna je izašla za mnom na podest. Spustila sam se za možda tri stube kad sedogodilo.

Naglo sam se trznula i zaustavila. Ne mogu pobjeći. Ne mogu napustiti otok.Baš bedasto od mene. Ne, ono što sada moram učiniti jest otići Lari. Lara me trebai ona će -

"Sophie?" dozvala me Jenna i dotaknula mi lakat.Okrenula sam se prema njoj. Stajala mi je na putu. Pokušat će me spriječiti da

odem Lari, da ispunim svoju sudbinu. Stoga mi zapravo preostaje samo jedno.Moram je ubiti.

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Jednom sam rukom ščepala Jennu i nagnula je prema sebi, a u mojem srcu nije biloni traga žaljenju ili tuzi. Ako sam išta osjećala, bilo je to gnušanje, kao da ubijambubu. Ova... stvar stoji mi na putu. Moram je se otarasiti.

Magija je suknula iz mojih tabana, ošamutila me i ispunila osjećajempotpunosti.

Vidjela sam da je shvatila što joj se sprema, vidjela sam kako je svladavajustrah i očaj. No i dalje nisam osjećala ništa. Ni samilost, pa čak ni zadovoljstvo.Samo sam htjela da nestane kako bih mogla doći do Lare.

No prije negoli je čarolija doprla do vršaka mojih prstiju, Jenna me zgrabila zalice. "Sophie", rekla je tiho. Očajnički. "Pogledaj me. Bolja si od njih. Možeš im seoduprijeti." Oči su joj se napunile suzama, a mene je nešto štrecnulo u grudima.Njezini prsti uronili su mi u obraze. "Molim te", preklinjala me. "Soph, ti si minajbolja prijateljica. Volim te i poznajem te. Znam de se možeš oduprijeti ovome."

Čvrsto sam sklopila oči, a sve u meni žudilo je da je ubijem. Da je uništim, dauništim sve. Čvrsto sam se uhvatila za ogradu, osjetila kako drvo puca i savija sepod mojim rukama.

"Sophie", ponovila je Jenna, a ja sam odjednom ponovno vidjela onu večerkad smo se upoznale, sjedila je na svojem krevetu, smijala se. Osjetila sam kako sume njezine ruke grlile prethodne noći dok sam vapila za grimorijem.

Jenna, pomislila sam. Ne mogu ozlijediti Jennu.Nešto je u meni popustilo, gotovo kao da se raspuknuo lanac. U glavi sam

jasno čula Larin bijesan urlik, a u sljedećem trenutku plakala sam i grlila Jennu takočvrsto da me čudi što je nisam prepolovila.

"O, moj Bože, žao mi je, žao mi je", rekla sam joj.Nasmijala se, ali zvučala je plačljivo. "Rekla sam ti da si bolja od njih."

U daljini je nešto zatutnjilo, a ja sam se odmaknula od Jenne i pogledala krozrazbijen prozor od obojena stakla. Vani se još više smračilo, a magline vitice počelesu se izvijati oko prozorskog okvira. "Nadajmo se", rekla sam.

"Mercerice!" okrenula sam se i na vrhu stuba ugledala Archera. Istodobno jekroz ulazna vrata dojurio Cal.

Gledala sam sad jednog sad drugog, a zatim rekla: "Dobro, obećavam da ćuvam sve objasniti kad preživimo. Zasad je dovoljno da sam povratila moći, da znamgdje su mi roditelji i da idemo do Itinerisa i bježimo s ovog otoka. Dakle, pokret!"

Ne znam je li to bilo zbog mojega tona ili činjenice da je tutnjava postalaglasnija, ali oba su dečka krenula u akciju.

Nas četvero istrčalo je iz Hekine škole na pljusak. Magla se kotrljala premanaprijed, a ja sam se zaustavila i podignula ruku. Iz prstiju su mi frcnule iskre imagla se počela kotrljati unatrag, sva se uskomešala. Kad sam osjetila kako mimagija navire iz stopala, preplavilo me zadovoljstvo. Ispružila sam još jednu ruku, amagla kao da se lecnula u svojem užurbanom povlačenju. "Dobro je", rekla je Jennapovlačeći me za ruku. "Ponovno si opaka. A sada, bježimo."

Čula sam kako nam se iza leđa otvaraju ulazna vrata škole. Nisam se osvrnula.Cal, Jenna, Archer i ja pojurili smo preko travnjaka na kojem se raščistila magla iuputili se prema šumi. Usudila sam se baciti samo jedan pogled preko ramena.Netko je stajao na vratima. Sudeći prema njegovoj visini, pomislila sam da bi tomogao biti Nick. No ta je osoba zatim preskočila trijem i počela trčati prema namai ja sam znala da je to Nick. Ništa ne može biti tako brzo, čak ni metamorf. Kadnam se približio, vidjela sam mu lice, njegove zastrašujuće, tupe crvene oči. Bilasam dovoljno jaka da se oduprem Larinoj kontroli, no Nick je očito i dalje njezinaigračka. Izvela sam napadačku čaroliju, ali on joj se suprotstavio jednostavnoodmahnuvši rukom.

Zaustavila sam se i počela skupljati snagu, no on nije dolazio po mene.Ispružio je ruke, izbacio kandže i posegnuo za Jennom. "Ne!" vrisnula sam. Azatim se sve odigralo istodobno. Jenna se zaustavila i osvrnula, Nick je nasrnuo nanju, no među njima se iznenada pojavio Archer, zgrabio je Nickovu pruženu ruku iudaljio je od Jenne baš kad se Nickova druga kandža nagnula prema njegovimprsima. Vidjela sam kako su oboje iskrivili lice od bola, a zatim sam na Nickaponovno ispalila udar magije. Ovoga puta bio je dovoljno jak da ga odbaci dalje odArchera i on se stropoštao na tlo.

Archerova krv poprskala je travu. Cal mu je prišao, ali Archer ga je odgurnuo."Nemamo vremena. Hajdemo."

Prišla sam Jenni, bila je blijeda i drhtala je, ali nije bila ozlijeđena. "H-hvala ti",rekla je Archeru koji je samo ponovio: "Nemamo vremena."

I bio je u pravu. Nešto je iz kuće krenulo prema nama. Osjećala sam crnumagiju kojom je to zračilo i znala sam da je riječ o još jednom demonu. Pojurilismo u šumu.

Zaustavila sam se dovoljno dugo da kažem Archeru: "Odvedi nas doItinerisa." Archer je već upotrijebio Itineris na Grymalkinu kad je bježao s njega."Ja ću ostati na začelju."

Nije mi odgovorio, samo je mahnuo Jenni i Calu koji su jurnuli za njim. I jasam potrčala za njima, napeto sam očekivala novu napadačku čaroliju. No premdasam za nama čula vrisku i krikove, magija nas nije sustignula.

Izronili smo iz šume na plažu.I tad sam se sjetila nečega. Sranje, očito sam predugo bila bez svojih moći kad

sam zaboravila na jednu od najluđih čarolija koju mogu izvesti."Stanite!" doviknula sam im. Archer, Cal i Jenna poskliznuli su se na pijesku

dok su se zaustavljali. Mahnula sam im da mi priđu. "Uhvatite se za ruke", reklasam.

Archer se zagledao u mene, jednom rukom pritiskao je krvava prsa. "Sophie,ovo stvarno nije trenutak za krug prijateljstva."

"Nije riječ o tome", rekla sam. "Nego o ovome."Sklopila sam oči i usmjerila svu svoju magiju na teleportacijsku čaroliju.

Podignuo se leden vjetar, a nakon toga našli smo se u šumarku u kojem je biosmješten Itineris Hekine škole.

"Ideš", izustila je Jenna. "Baš je genijalno što si se vratila."Kroz mene su prostrujili magija i zadovoljstvo. "Blago rečeno", složila sam se.

"Hajdemo sad."I tako je nas četvero uskočilo u Itineris.

TREĆI DIO

Pustolovine u Zemlji Čudesaizrastoše, jedna po jedna,

i tako, sad je iskovanata pripovijetka čedna;

u zalazak sunca, domu svomeKrmari momčad sretna.

Alica u Zemlji čudesa3

3 L. Carroll, Alica u Zemlji čudesa, preveo Antun Šoljan, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Znate li što bi bilo odlično? Kad se tijekom magičnih putovanja barem na sekundune bih osjećala kao da mi je netko upravo pokušao iščupati kralježnicu kroz nos.Ležala sam na hladnu, kamenom tlu, moji unutarnji organi pokušavali su seprerasporediti. Čula sam da netko kraj mene dašće i guši se, a poznati glas rekao je:"U redu je. Daj si malo vremena."

Mama.Okrenula sam glavu ustranu i vidjela kako kleči nad Jennom koja je ležala

sklupčana na boku i drhtala. Putovanje Itinerisom posebno teško pada vampirima.Uspjela sam se osoviti na ruke i koljena, osvrnula se oko sebe. Bila je večer, a ublizini je bila nekakva velika količina vode. Čula sam kako zapljuskuje obalu, a zrakje bio vlažan. Iza mene je bio nekakav velik kamen, u njegovu je središtu bio plitakusjek. Pretpostavila sam da je to Itineris. Tik kraj Jenne i mame sjedio je Archer,zbunjeno se osvrtao uokolo. Cal je stajao kraj... škiljnula sam u nastojanju da boljepogledam. Finley. Prepoznala sam njezinu dugu crvenu pletenicu.

Odjednom sam se sjetila grimorija i ruka mi je panično poletjela premadonjem dijelu leđa. Premda sam se šokirala, laknulo mi je kad sam ga napipalanagurana tik uz kožu.

Ustala sam, ali koljena su mi bila klecava, a preda mnom se odjednomzaljuljalo tlo.

Nečija me ruka pridržala za lakat. "Polako", rekao je moj tata. Smiješio mi se,tamne tetovaže na njegovu licu na mjesečini su izgledale crno. Vrisnula sam tiho odolakšanja, bacila mu se oko vrata, zarila lice u njegovu jaknu. Kad sam osjetila danapokon mogu progovoriti, uzmaknula sam i graknula: "Kako? Kako je Torindospio u Hekinu školu?"

Tata je brzo zatreptao pa sam isprva pomislila da ga je moje pitanje iznenadilo.Zatim sam shvatila da nije: borio se sa suzama. Kad sam vidjela da je tata, koji jegotovo doktorirao na temu stiskanja zuba, na rubu plača od radosti što me vidi,

zapekle su me oči. Zatim je pročistio grlo, uspravio ramena i rekao: "Bilo jeiznimno teško." Nasmijala sam se kroza suze. "Kladim se da jest."

"Bila je to Torinova ideja", rekao je netko iza mene, a kad sam se okrenula,ugledala sam Izzy. Baš kao i moji roditelji i njezina sestra, bila je odjevena utraperice i crnu jaknu, premda je ona svoju svijetlu kosu prekrila i crnom kapom."Imale smo brdo starih knjiga čarolija, a kad ste ti i Cal nestali, počeo ih je listati.Pronašao je čaroliju koja bi mu omogućila da otputuje u drugo zrcalo."

"Naravno, problem je bio pronaći tvoje zrcalo", rekla je Aislinn i izronila izmraka.

"Zar se ne bojite da će zauvijek reći zbogom svojem zrcalu i početi se motati poženskim svlačionicama ili nešto slično?"

Aislinn je pogledala Izzy. "Torin ima svoje razloge zašto želi ostati s nama",rekla je, a čak sam i na prigušenu svjetlu vidjela kako Izzyne obraze oblijevacrvenilo. Možda ću jednog dana dokučiti što god da se tu događa. Po mogućnostinakon što uspijem dokučili tisuću drugih stvari sa svojega dnevnog reda.

Jenna je ponovno počela normalno disati, prstima je čvrsto stiskala krvavikamen. Mama ju je zadovoljno potapšala po ramenu i rekla: "Samo ti ostani ležati.Odmori se."

Jenna je sklopila oči i kimnula. Mama mi je tek tada prišla i zagrlila me."Mislim da smo ispunili kvotu plačem obilježenih okupljanja", zahihotala se inaslonila glavu na moje tjeme.

"Obećavam ti da, kad ovo obavimo, više nikada neću izaći iz kuće. Ostatćemo u njoj i naručivati pizzu i gledati loše emisije na televizoru."

Mama je uzmaknula i pogledala preko mojega ramena. "Oh, mislim da ćešpovremeno htjeti izaći", rekla je.

Osjetila sam topao pritisak Archerove ruke oko struka. "Hej, ja volim pizzu iloše emisije na TV-u."

Iznenađeno sam se okrenula prema njemu. "Tvoja prsa - ""Cal", rekao je umjesto objašnjenja. "Frajeru sam sad već dužan valjda brdo

hamburgera. Ovo već postaje neugodno."Mama mi je dobacila lagani osmijeh, a zatim je rekla: "Znaš, nisam mislila da

ću ovako susresti Sophiena prvog pravog dečka.""Mama."

Archer me lagano stisnuo. "Hoćeš reći da sam ja prvi dečko kojeg su tvojiroditelji spasili sa začaranog otoka koristeći se magičnim zrcalom? Osjećam sestvarno posebno."

Zakolutala sam očima i okrenula se prema vodi. "Pretpostavljam da je ovoLough Bealach."

"Jest", rekla je Aislinn. "Imali smo mnogo posla otkako ste nestali." Finley iIzzy bili su tik iza nje. Mama je neznatno istupila i stala kraj svoje sestre.

"I mi također", rekao je Cal, a ja sam odjednom shvatila da stoji meni s drugestrane. "Hajde, zlato", rekla mi je mama. "Uđimo."

"Uđimo kamo?" upitala sam."Ovamo", rekla je Finley i pokazala prema malenoj kamenoj kući prekrivenoj

mahovinom. Pošla sam za ostalima u tu nastambu. Nekoć je možda bila i udobnomjestašce. I ne samo to, možda je zbog nepostojanja prozora uvijek odlično štitilaunutrašnjost od hladna vjetra s jezera. No kad se u nju natiskalo devet osoba, a unjezinu se ognjištu dimila vatra od treseta, bila je neugodno tijesna i topla. Nijepomagalo ni to što sam se našla zbijena između Cala i Archera, obojica su mi sečvrsto priljubila uz bokove.

Nasred prostorije smjestio se naizgled prilično star sklopivi stol prekrivenkartama i knjigama. Čovječe, koji god prostor da Brannickicama staviš naraspolaganje, one će ga pretvoriti u ratnu sobu.

Aislinn je zauzela svoj uobičajeni položaj na jednoj strani stola. "Dobro", reklaje. "Ispričajte nam sve što se dogodilo."

Cal, Archer, Jenna i ja uspjeli smo izvesti nešto zbilja impresivno: četverosmjernipogled. "To je stvarno komplicirano", rekla je naposljetku Jenna.

"Iskoristili smo vješca iz šesnaestog stoljeća zarobljenog u zrcalu da vam javigdje smo", ravnodušno je rekao tata. "Mislim da možemo reći da smo se većnaviknuli na, komplicirano ."

Archer se nasmiješio. "Sviđa mi se tvoj tata", šapnuo mi je na uho."Naravno", promrmljala sam."Casnofficama škola služi kao mjesto za razmnožavanje demona", rekao je Cal

koji je kao uvijek odmah prešao na stvar. Prvi put primijetila sam liniju koja muuokviruje usta, kako napeto drži ramena. Cal toliko toga drži u sebi da katkadzaboravim da je ono što Casnoffice rade i njemu jednako grozno kao i meni.Krenula sam ga primiti za ruku, ali čim sam prstima dotaknula njegov rukav,

predomislila sam se. Nakon onoga što je izvela Elodie, više ne dolazi u obzir da gadotaknem.

Pročistila sam grlo i ponovno se usredotočila na tatu. "Kako je Cal rekao. Alito nije sve." Pružila sam ruku prema tati i premda se nalazio gotovo na drugomkraju prostorije, primio ju je bez problema. Tada sam ga pogodila laganim udarommagije na što je širom otvorio oči.

"Tvoje moći", ispalio je.Kimnula sam. "Ponovno u funkciji." Izvukla sam grimorij i bacila ga na stol.

"Zahvaljujući ovomu."Objasnila sam što sam kraće mogla sve o Casnofficama i kako im je njihova

krvna loza trebala omogućiti da me kontroliraju."Lara je izvela čaroliju kojom mi je pokazala povijest njihove obitelji",

nastavila sam. "Gadna priča. Ljudi su gotovo satrli cijelo selo Alexeija Casnoffa.Koliko god to čudno zvučalo, sve je počelo s dječakom koji se htio osjećati sigurno.Bio je posve uvjeren da će demoni zaštititi prodigije, a to je uvjerenje prenio i nasvoju djecu." Osvrnula sam se po skučenoj, zadimljenoj prostoriji. "To je ono štomožda ne kužite. Nemamo posla s osobama čija je deviza, triput hura za zlo’.Casnoffice vjeruju da su u pravu."

"A upravo su zbog toga tako zastrašujuće", rekao je tata kimajući. "Ljudi vrlorijetko sebe doživljavaju kao zlikovce."

Prisjetila sam se kako je gospođa Casnoff mrmljala "Cilj opravdava sredstvo",a bila bih i zadrhtala da u prostoriji nije bilo tako prokleto vruće.

"Dobro, dakle to je njihov plan", rekao je Archer i uzdahnuo. "Koji je vaš?""Idemo u podzemlje", rekla je Izzy. Lagano je poskočila izgovarajući to, oči su

joj zasjale, a po njezinu tonu čovjek bi pomislio da je podzemlje inačica zemljeigračaka.

"Polako, Iz", rekla je Finley i položila ruku sestri na rame. "Nije to takojednostavno."

"Tko bi rekao", rekla je Jenna tiho."Kao prvo, ići će samo Sophie", rekla je Finley, a Aislinn se umiješala i dodala:

"Samo ona može ići.""Dobro, ali kad sam došla niste znali da sam povratila moći", rekla sam dok

sam izvlačila ruku ukliještenu između Archera i sebe kako bih obrisala grašku znojas čela. "Kako ste onda znali da ću biti u stanju ići?"

"Nismo znali", rekla je mama i naslonila se bedrom na sklopivi stol."Razmišljali smo o tome da pošaljemo tvojega oca u nadi da će mu biti dovoljnanjegova DNK da se probije." Uzdahnula je i protrljala oči, izgledala je starije iumornije nego ikad prije. "Morali smo nešto pokušati."

"Ali sada kad si povratila moći, trebala bi bez problema doći do podzemlja",rekao je tata. "Uputit ćeš se dolje - sama - i sakupiti što je moguće više demonskogastakla."

"Zašto svi pričate o tome kao da je to mačji kašalj?" upitao je Archer. Pokušaoje podignuti ruku, vjerojatno kako bi zagladio kosu, zbog čega sam morala izbjećinjegov lakat. "Ah, Sophie će samo skoknuti dolje do podzemlja i napuniti košarudemonskim staklom!"

"Sophienu sigurnost nitko ne shvaća ozbiljnije od njezina oca i mene", rekla jemama. Glas joj je bio tih i ujednačen, ali oči su joj bile odrješite. Nisam bila sigurnajavlja li se to Brannickica u njoj ili je to samo mama.

"Znam to" rekao je Archer i ustuknuo. "I znam... Čujte, znam da je Sophiedemon. Sve bi nas mogla pregaziti kad govorimo o magiji. Ali što točnopodrazumijeva silazak u podzemlje? Hoću reći, ima li dolje još demona? Čudovišta?Što bi joj se moglo dogoditi?" Moji su se roditelji pogledali, a zatim je Aislinnpročistila grlo. "Ne znamo točno. To još nitko nikad nije pokušao."

"I, što?" upitao je Archer, sada je bio vidljivo ljutit. "Poslat ćete je dolje inadati se najboljem? To je ludost! Mora postojati drugi način da se suprotstavimoCasnofficama!"

Plašeći se da bi ponovno mogao spomenuti Oko, povukla sam ga za rukav."Hej", rekla sam tiho, žaleći što o tome razgovaramo pred cijelom mojom obitelji."Nitko me ne tjera da učinim išta protiv svoje volje." Pogledala sam Aislinn. "Ovidemoni koje je Lara prizvala... Je li demonsko staklo jedini način da se obranimo odnjih?"

"Jest."Zastala sam i duboko udahnula u nadi da mi glas neće zadrhtati te rekla:

"Onda idem u podzemlje.""Hvala ti, Sophie", rekao je tata, a Aislinn je energično kimnula. "Dakle,

odlučeno je. Sutra u zoru Sophie ide na otok na sredini jezera, a ondje će se spustitikroz prolaz."

Zgrčena želuca promotrila sam ljude do kojih mi je stalo najviše na svijetu itiho pristala. "Sutra."

DVADESET OSMO POGLAVLJE

Sljedećeg jutra šetala sam stjenovitom obalom Lough Bealacha i pokušavala smislitinajbolji način da pređem preko.

Na horizontu se počela nazirati ružičasto-siva svjetlost. Nisam imala pojmakoliko je sati, ali tijelo mi je govorilo da je otprilike "jao, totalno prerano". Spavalasam samo nekoliko sati. Pošto je tata najavio da ću se sljedećeg dana uputiti premaprokletom podzemlju, nitko nije bio pretjerano raspoložen za spavanje. Aislinn,Finley, Izzy i mama prostrle su vreće za spavanje u nastambi, a ja sam stvorilašatore za tatu, Archera, Cala, sebe i Jennu. Nisu bili ništa spektakularno (a onaj kojismo dijelile Jenna i ja lagano se objesio u sredini), ali i dalje su bili prvo što samiščarobirala nakon dugo vremena. Kad sam završila, tata je rekao: "Stvorila si neštoni iz čega. Svjesna si toga, zar ne?"

Trebalo je vremena da to shvatim. Običnim vješticama i čarobnjacima gotovoje nemoguće stvoriti nešto ni iz čega. Pod Aliceinim vodstvom Elodie je svladala tuvještinu, ali meni je to uvijek bilo komplicirano. A tata je bio u pravu: to mi jeupravo pošlo za rukom, gotovo bez razmišljanja.

"Baš je dobro vidjeti da se ponovno služiš svojim moćima", rekao je tiho.Pogledala sam ljubičaste oznake na njegovu licu i odgovorila mu zagrljajem.

Dok sam sada stajala kraj vode, osjećala sam kako se moći spokojno komešajuu meni. Kad sam se htjela podvrgnuti obredu uklanjanja, tata mi je rekao da je tokao da mi netko pokuša oduzeti boju očiju. Bio je u pravu. Dok sam bila bez moći,imala sam osjećaj da nedostaje velik dio mene.

Protrljala sam ruke, iako sam svoju školsku uniformu pomoću magijepretvorila u debeo crn džemper i traperice. U Irskoj je u rujnu osjetno hladnijenego u Georgiji. Naravno, nisam drhtala samo od hladnoće. Iz vode se uzdizalavelika zastrašujuća stijena.

Protrljala sam ruke jače i sjela kraj Aislinn na jedan od kamena koji suokruživali obalu. Ustala sam prije zore u nadi da ću izbjeći suzne rastanke, aliAislinn je već bila budna i čekala me kraj jezera.

"Rekla sam Grace da pusti da te ja otpratim", rekla je. "Bojala sam se da bistese obje previše uzrujale kad bi ona to učinila. Isto vrijedi i za tvojega oca, a ti sesada moraš usredotočiti." Zvučala je osorno, ali svejedno mi je bilo drago što je uzmene.

"Onda, da jednostavno stvorim čamac?" upitala sam je. Slegnula je ramenima."Nisam ja čarobnica. Prijeđi kako god misliš da je najbolje."

"Mogla bih otplivati", predložila sam. "Oh! Ili da možda iščarobiram nekakavzgodan jet ski? Pružila sam ruke kao da se držim za upravljač spomenutoga zgodnogjet skija. Aislinn me pogledala, a zatim je rekla: "Jesi li uvijek ovakva kad sinervozna?"

Ruke su mi pale niz bokove. "Uglavnom."Okrenula sam se prema vodi. "Vidiš, riječ je o tome da sam prilično sigurna da

bih mogla napraviti čamac. Ali učinim li to, da mu stavim motor? Ili jedro? Ili se odmene očekuje da veslam skroz do - "

"Molim te, budi tiha dok ne smisliš rješenje." Te riječi nisu bile pretjeranoprijeteće same po sebi, ali Aislinn je znala pogledati čovjeka tako da odmah pomislida će ga svake sekunde opaliti po licu.

Čuli su se samo žubor valova koji su udarali o obalu i cvokotanje mojih zuba.Preko ramena bacila sam oko prema šatorima. Kad sam ispuzala van tik prije zore,Jenna je još čvrsto spavala. Jedan od razloga što je nisam probudila bio je to štosam smatrala da joj je potreban odmor. No glavni razlog bio je to što bih joj u tomslučaju morala reći zbogom, a reći nekome zbogom prije nego što ušećeš u pakaozvuči nekako... konačno.

Iz istog razloga nisam ušla u nastambu potražiti mamu, a zaobišla sam iArcherov šator. Već sam bila gotovo na obali kad sam čula kako me tiho doziva:"Mercerice."

Klečao je na ulazu u svoj šator, raščupane kose, u smiješno izgužvanojškolskoj uniformi i malo je nedostajalo da mi se raspukne srce. A kad sam što jenečujnije moguće otrčala prema njemu i gotovo skočila na njega, rekla sam si da jenaš poljubac samo normalan poljubac dečka i cure koji su si poželjeli dobro jutro.Čak ni kad me povukao unutra, u topao i udoban šator koji je mirisao po njemu,nisam si dopustila da pomislim da je to možda posljednji put da ga vidim.

A kad me privinuo uza se i promrmljao "Mercerice, volim - ", dlanom sam muprekrila usta.

"Nemoj to izgovoriti. Ne sada. Reci to jednom kad na vidiku ne bude ninajmanje šanse da umrem, može?"

Promrmljao je nešto ispod mojega dlana, a ja sam zakolutala očima i maknulaga s njegovih usana. Cmoknuo me u vrh nosa. "Htio sam samo reći da volim ovajšator koji si mi napravila. Ali pretpostavljam da ti to mogu ponoviti i poslije. Kad sevratiš." Jednom rukom obavila sam ga oko vrata i privukla ga k sebi. "I bolje ti je."

Kad sam se prisjetila toga, vrat mi je počelo oblijevati crvenilo pa samskrenula pogled s njegova šatora i ponovno ga usmjerila prema jezeru. Vratit ću se.Sve će biti u redu sa mnom, a silazak u podzemlje po demonsko staklo uopće nećebiti problem. Možda se uspijem vratiti do ručka.

Naravno, ne mogu se vratiti ako nikada ne odem.I tako mi je sinuo najjednostavniji mogući način da pređem preko.Ustala sam i uperila prst prema vodi. Površina jezera počela se mreškati, a

zatim se uz snažan fijuk voda pred nama povukla i ostavila uzak, srebrn i blatnjavtrag na dnu jezera. Put je krivudao sve do podnožja stjenovitoga otoka.

"Možda nije najglamuroznije rješenje, ali zato je praktično", rekla sam u nadida Aislinn neće čuti da sam prestravljena. No ona je položila ruku ma moje rame -nikad me prije nije dotaknula - i rekla: "Bit će sve u redu. Ako sam naučila išta otebi, Sophie Brannick, to je da si prava mala žilavica."

Umalo sam joj rekla: "Sophie Mercer." Ali ipak sam rekla samo: "Hvala, ovaj,teta Aislinn."

Povukla je ruku. "Nemojmo se zanositi.""U pravu si, oprosti."Okrenula sam se prema vlažnome putu i pokušala se podsjetiti da sam dosad

već napravila svašta zastrašujuće. Pobjegla iz plamteće građevine. Suočila se svukodlakom. Oduprla se jezivoj kontroli demonskoga uma. Hodati kroz vodu ne bitrebalo biti tako strašno. Svejedno, moja stopala odbila su se pokrenuti.

"Jesi li spremna?" upitao me netko odostraga.Cal.Stajao je tik uz vodu s rukama u džepovima.Zbunjeno sam ga pogledala. "Ne možeš.""Ne mogu sići s tobom u podzemlje, ali ništa mi ne brani da te otpratim

dotamo."

Aislinn je pogledavala sad mene sad njega i naposljetku rekla: "Možešpokušati."

Cal je za probu stavio jednu nogu na put. Napeto sam očekivala da će ga vodapoklopiti. Ali nije pa sam ispustila dah koji sam prethodno zadržala.

"Djeluje dovoljno sigurno", rekao je Cal, a Aislinn je slegnula ramenima."Pa, eto", rekla je.Nije rekla čak ni "Hej, pazite da vas netko ne ubije", samo se okrenula i

uputila prema nastambi. Nisam si dopustila da pogledam za Aislinn. Bojala sam seda ću, učinim li to, otrčati za njom.

Umjesto toga, prišla sam Calu. Tlo se lagano uleknulo pod našim nogama.Oprezno smo krenuli vlažnim putem. "Brannickice, magija i pakao, oh, zaboga",našalila sam se, a Cal je frknuo što u njegovu slučaju znači da se možda i nasmijao.

Stala sam na osobito sklisko mjesto i zateturala na sekundu prije nego što meCal uhvatio za lakat. Nisam htjela da to bude nekakav neugodnjak i zbilja nisamhtjela da mi cijelo lice pocrveni, ali upravo se to dogodilo. Podignula sam pogled.Oči su nam se susrele, a Cal je tako naglo povukao ruku da je izgubio ravnotežu.Počeo je padati, a ja sam ga krenula uhvatiti, no oboje smo se našli na tlu. Udarilasam o vodeni zid sa svoje desne strane, a Cal je kliznuo ulijevo. Pala sam u vodu iposve uronila u nju, no ona me samo ispljunula natrag na put.

Sjela sam raskrečenih ruku i nogu, voda mi se s kose slijevala u oči. Cal jesjedio nasuprot meni, također mokar do kože, izgledao je potpuno zbunjeno.Pogledi su nam se ponovno susreli.

No ovog smo puta prasnuli u smijeh."O, Bože", profrfljala sam. "Da si vidiš lice!""Lice?" rekao je, njegov smijeh sveo se na hihot. "Ti bi si trebala vidjeti kosu."Ustao je, nagnuo se prema meni i pružio mi ruku. Zahvalno sam je primila.

Kad sam ustala, rukom sam si prošla ispred tijela, iz vršaka prstiju frcala mi jemagija kojom sam posušila kosu i odjeću. Cal si je učinio isto, a zatim smo sepomno pogledali.

"Dobro, sad kad nam je nelagoda i fizički naštetila, mislim da je vrijeme daporazgovaramo, što kažeš?"

Napola se nasmiješio, a zatim se okrenuo prema putu. "Ne treba nam bitinelagodno", rekao je. "Proteklih nekoliko dana razmišljao sam, otkako se dogodiloono s Elodie." Duboko je udahnuo, a ja sam znala da je ovo jedna od onih rijetkihprigoda kada Cal kaže mnogo toga odjednom. "Sophie, sviđaš mi se. Jako. Neko

sam vrijeme mislio da među nama ima nečega više. Ali ti voliš Crossa." Iznio je tokao činjenicu, ali svejedno sam primijetila da su mu se uši zacrvenjele. "Znam dasam o njemu rekao neke prilično gadne stvari, ali... pogriješio sam. Dobar je on.Dakle, pretpostavljam da želim reći da bih kao tvoj zaručnik volio da možemo bitiviše od prijatelja." Zaustavio se i okrenuo prema meni. "Ali kao tvoj prijatelj, želimda budeš sretna. A ako je Cross taj kojega želiš, neću vam stajati na putu."

"Ja sam najgora zaručnica na svijetu, zar ne?"Cal je podignuo rame. "Jok. Znam jednog vješca kojeg je zaručnica zapalila."Nasmijala sam se kako slučajno ne bih zaplakala i nesigurno podignula ruke da

ga zagrlim. Privinuo me na prsa, među nama više nije bilo nelagode, a ja sam znalada toplina koju osjećam u želucu jest ljubav. Samo drukčija.

Šmrcajući sam se povukla i protrljala nos. "Dobro, sad kad smo odradili težidio posla, hajdemo se pozabaviti podzemljem."

"Ima li mjesta za još dvoje?"Zapanjeno sam se okrenula i na putu ugledala Jennu i Archera, Jenna se držala

za Archerov rukav pokušavajući ostati na nogama. Uspjela sam izgovoriti samo:"Što?"

Archer je oprezno zakoraknuo prema nama. "Hej, dosad smo radili kao tim.Nema razloga da sada prestanemo."

"Ne možete se spustiti sa mnom u podzemlje", rekla sam im. "Čuli ste tatu,samo ja imam -"

"Dovoljno jake moći. Aha, shvatili smo to", rekla je Jenna. "Ali kako ćeštočno iznijeti cijelu hrpu demonskoga stakla odande? Spalit će te. A tko zna, moždasu tvoje moći dovoljno jake da nas sve uvedeš unutra." Pokazala je prema sebi idečkima. "A i nije da nemamo vlastite moći."

Znala sam da bih im trebala reći da se vrate. Ali uz njih troje osjećala sam semnogo bolje i nisam bila tako prestravljena. Stoga sam na kraju dramatičnouzdahnula i rekla: "Dobro, neka vam bude. Ali samo da znate, to što me pratite upakao znači da ste svi vi definitivno moji pomagači."

"Prokletstvo, nadao sam se da ću biti tvoja bezobrazno šarmantna simpatija",rekao je Archer i primio me za ruku.

"Cal, jesi li ti ciljao na neku ulogu?" upitala sam ga, a on je potišteno pogledaoprema krševitoj stijeni koja se uzdizala nad nama. Uto se začuo zvuk drobljenjakamena. Zagledali smo se u otvor koji se pojavio pred nama.

"Samo se nadam da ću biti Onaj koji nije umro", promrmljao je Cal.

Okrenuli smo se prema ulazu. "Dosad smo se već borili s ghoulima, preživjelinapade demona i Božjeg oka, a gotovo smo i oživljavali mrtve", rekla sam."Možemo mi ovo."

"Vidiš, upravo si zbog tako nadahnjujućih govora baš ti naš vođa", rekao jeArcher i stisnuo mi ruku.

A zatim smo koračajući kao jedan ušli u stijenu.

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Otvor se zatvorio za nama čim smo ušli. "Naravno", čula sam kako si Archergovori u bradu. Podignula sam prste, a iz njih je izbila svjetlosna kugla. Nije da namje bila od prevelike pomoći. Vidjela sam samo gomilu mraka, ulašten granit i gotovoništa više.

"Onda... je li to to?" upitala je Jenna. "Jesmo li u podzemlju? Jer, ako ćeteiskreno, mislila sam da će biti toplije."

Osvrnula sam se po polutami. "Pa... ne znam", rekla sam naposljetku. "Vidi liitko znak koji kaže: podzemlje u ovom smjeru? I po mogućnosti ima strelicu?"

"Nažalost, ne", rekao je Archer. "Ali nešto je tu čudno. Ili mi se samopričinja?"

Sad kad je to spomenuo, i ja sam osjetila nešto. Kao da je špilja pod jedvaprimjetnim naponom. Kad sam pogledala dolje, vidjela sam da su mi senakostriješile sve dlake na rukama. Magija u meni komešala se i bubnjala. "Ne,sigurna sam da smo na pravom mjestu. Što znači da bih vjerojatno trebala učinitiovo." Okrenula sam se prema njima troma i usredotočila se što sam više mogla.Neka ste zaštićeni-, bile su to jedine riječi koje sam uspjela smisliti kao zaštitnučaroliju, ali osjetila sam kako moja magija nadire i nježno istječe iz mojih ruku.Čarolija je bila mliječno bijela, Archera, Jennu i Cala obavila je poput dima, a zatimse smjestila u njima.

"Dobro, osjećate li se sada zaštićeno?""Ja da", rekao je Archer. "I pomalo silovano, ali kao da je to važno."Zakolutala sam očima. "Vas dvoje?""Aha", rekao je Cal. "Što god si učinila, mislim da je djelovalo.""Slažem se", dodala je Jenna."Odlično." Krenula sam, a ostali su pošli za mnom. "Archeru, želiš li podijeliti

s nama kakve korisne informacije o demonskome staklu?"

"Ovaj, dobro. Pa, nakon rata u raju, anđeli koji su se borili na pogrešnoj stranispali su na razinu najobičnijih anđela."

"Tako je", kimnula sam. "To mi je ispričao tata. Demoni su čista crna magija,ništa više. Naravno, sve dok ih netko ne smjesti u nečije tijelo."

"Ne znam, ali katkad se čini da si ti čista crna - jao", Archer nije dovršiorečenicu jer sam ga udarila u rebra. "U svakom slučaju, demoni su bili prisiljeniprijeći u drugu dimenziju. U pakao, kako ga ljudi zovu, ili podzemlje, ili kako god.Ondje navodno - a mi se nadamo upravo tome - ima demonskoga stakla. A onozapravo nije ništa drugo doli kamen natopljen crnom magijom. Nešto kaodemonski kriptonit."

"Dakle, idemo u drugu dimenziju?" upitala je Jenna lagano drhtavim glasom."Nešto kao kad putujemo Itinerisom?"

"Otprilike", odgovorio je Archer.Budući da se nakon svakog putovanja Itinerisom Jenna uvijek morala truditi

da ne iskašlje unutarnje organe, shvaćala sam zašto je pomalo izbezumljena."Ali ovo mi ne izgleda kao druga dimenzija", rekla sam. "Izgleda kao obična -""Špilja", rekao je Cal."Aha, špilja." Čim sam to izgovorila, srce mi je počelo bubnjati. Uh, ova

novotarija s klaustrofobijom iznimno je iritantna. "Osim što u zraku osjećam neštočudno, što bi zapravo moglo biti i neka posve prirodna pojava, ne osjećam ništa natemelju čega bih zaključila da smo u pravom podzemlju."

Nisam uspjela ni do kraja izgovoriti te riječi kad je kugla koju sam nosilaiščeznula. Kraj mene se lecnula Jenna, a ja sam učinila sve što sam mogla kako bihponovno stvorila svjetlo. Kad su ostali odjednom postali ponovno vidljivi,pomislila sam da sam možda uspjela. Ali zatim sam shvatila da svjetlost u špilji nijeona nježno plavičasta kakvu sam stvorila. Bila je kričavo narančasto-žuta, gotovokao da potječe od ulične svjetiljke.

Zatreptala sam. I jest potjecala od ulične svjetiljke. I više nisam bila u špilji. Bilasam u sobi. U motelskoj sobi, ako je suditi po jeftinu tepihu i identičnim bračnimkrevetima. Na jednom od njih bile su dvije osobe, a po njihovu tihu, ujednačenudisanju znala sam da spavaju.

"Koji se to vrag događa?" upitao je Archer baš kad sam začula tih jecaj. Bila jeto Jenna. Stajala je kraj mene, raskolačila oči, rukama začepila usta.

Zgrabila sam je za ruku. "Što je?" upitala sam. "Jenna - "

Sobom je odjeknuo prasak pucanja drva i u nju su upala tri muškarca odjevenau crno. Jedan od njih očešao se o mene, djelovao je posve stvarno i opipljivo kaoCal koji je stajao kraj mene na drugoj strani.

Osobe iz kreveta sjele su, vrisnule, a pritom sam primijetila da je svjetlostobasjala meni dobro poznat ružičasti pramen. Gledala sam kako Jenna iskače izkreveta isturenih očnjaka kad su muškarci u crnom - pripadnici skupine L’Occhiodi Dio - podignuli drvene kolce nad njihovim glavama. Čuo se odvratan zvuk kad jejedan od kolaca pogodio svoju metu.

Amanda, Jennina prva djevojka. Ona koja ju je pretvorila u vampira.Istodobno su vrisnule i Jenna iz motela i Jenna koja je stajala kraj mene. A

zatim se jednako naglo sve zacrnjelo. Jedino što se čulo bilo je naše oštro disanje iJennino drhtavo plakanje.

"U redu je", promrmljala sam i zagrlila je. "To nije bilo stvarno.""Ali jest", zavapila je. "To - točno se tako sve dogodilo."Nisam znala što bih joj rekla. Osjetila sam da nam je netko prišao, a zatim je

Archer rekao vrlo tiho: "Jenna, stvarno mi je žao." Umjesto odgovora, Jenna jesamo bolno zajecala.

"Dobro", rekao je Cal. "Najbolje da se nastavimo kretati."Sada više barem nije bilo sumnje da smo u paklu. Pripremila sam se za vatru i

sumpor i sve to. Ali tko bi očekivao da će ušetati u mjesto na kojem će proživjetinajgore noćne more iz svoje prošlosti? Progutala sam knedlu, čvršće primila Jennu iponovno upalila kuglu pa smo nastavili.

Prešli smo možda desetak metara kad je svjetlo ponovno zatreperilo. Ovogputa našli smo se u dobro osvijetljenoj, živahnoj dnevnoj sobi. U njoj mi ništa nijebilo poznato pa sam pogledala Cala i Archera. "Prepoznajete li ovo?"

"Ne", odgovorili su jednoglasno. Prostorijom je odjeknuo vrisak, zvučalo jekao da dopire odnekud iznad nas. Vidjeli smo kako se tamnokos muškarac sjurioniza stube u dnevnu sobu. Prednja strana košulje bila mu je prekrivena krvlju, anjegov je pogled luđački šibao tamo-amo. "Elise!" zavapio je. Krećući senadnaravnom brzinom, niza stube se sjurio još jedan muškarac, preskočio jeogradu. Spazila sam kako su mu bljesnule kandže, a zatim sam čvrsto sklopila oči.Kad sam ih ponovno otvorila, čovjek koji je dozivao Elise ležao je na tepihu, licaokrenuta prema dolje. Drugi muškarac stajao je nad njim, dahtao je, a s njegovih,sada ljudskih ruku, kapala je krv. Kraj njega je stajala neka žena krvavo crvenih

očiju i jednako nečovječna izraza lica kao i muškarac. A bila je i vrlo trudna, zbogčega me cijela ta priča još više uznemirila.

Negdje u kući počelo je zavijati malo dijete, a muškarac je podignuo glavu ionjušio zrak. Zbunjeno sam odmahnula glavom. "To su demoni." Znala sam da mene mogu čuti, no svejedno sam šaptala.’ Ali nikad ih prije nisam vidjela. A ako jeona trudni demon, onda je i njezino dijete..."

A zatim sam pogledala muškarca - osobito njegovu tamnu kovrčavu kosu,njegove poznate oči i nos. "O, moj Bože", izustila sam. "Nick. Ovo su Nickoviroditelji. On je rođen kao demon."

Jenna je prestala plakati. "Zašto nam onda pokazuju ovo?"Kad su demoni izjurili kroz ulazna vrata, u prostoriju je ušetao malen dječak,

imao je možda dvije ili tri godine. Na njegovu bucmastu obrazu vidio se krvav trag,a tamne oči caklile su mu se od suza.

Pogledala sam Archera. Bio je blijed, doslovce je posivio. "Ovo je mojaobitelj", rekao je kad se slika zacrnjela. "To je ono što im se dogodilo. Uvijek samse pitao, ali... Bože." Zašutio je i ispustio prigušen zvuk.

"Sad je dosta", rekla sam. "Odlazimo odavde." Iz mojih prstiju ponovno jesjala plavičasta svjetlost.

"Demonsko staklo", rekao je Archer, koža mu je postupno ponovnopoprimala boju.

"Fućkaš to", rekla sam. "Smislit ćemo neki drugi način, ali ne možemo ostatiovdje. Ne želim vidjeti više ništa."

Ali bilo je prekasno. Već smo stajali mjesečini, na koži sam osjećala svježpovjetarac. Nosnice mi je preplavio miris lavande, a srce mi se stegnulo. Bili smo uopatiji Thorne. A pred nama je Alice jecala sklupčana na travi. Izgledala je vrlomlado, prestravljeno. Posve drukčije od onoga moćnog stvorenja koje samupoznala. Pred njom je stajao Alexei Casnoff s grimorijem u ruci. Kraj njega je bilaneka plavokosa žena, ruke je sklopila na leđima. Bila je to Virginia Thorne, crnavještica koja je s obitelj i Casnoff pokušavala pronaći taj obred. Alexei ga je većizgovarao, tamno nebo zabljesnulo nas je. Čula sam kako je netko vrisnuo, a kadsam okrenula glavu, ugledala sam kako prema Alexeiju trči zgodan mladić, pokušaomu je istrgnuti knjigu iz ruku. Vjetar je zavijao tako glasno da nisam mogla čuti štomu govori. Ali čula sam kad je Alice viknula: "Henry!" Čim je to učinila, rukom jezaštitila trbuh, a ja sam znala da je to vjerojatno Henry Thorne, Virginijin brat.

Kad su je preobrazili, Alice je bila trudna, a tata je pretpostavljao da je Henrydjetetov otac. Sudeći po Aliceinu užasnutu izrazu lica, znala sam da je to istina. Itako sam vidjela kako je Alexei Casnoff podignuo ruku kao da se sprema zgnječitineku bubu, magijom je pogodio Henryja Thornea u čelo i na mjestu ga ubio.

"Ne!" vrisnula je Alice, a kriknula je i Virginia Thorne. Još jednombezbrižnom kretnjom Alexei ju je ubio istom lakoćom kojom je ubio njezina brata.Nebo je zabljesnulo još jače, toliko snažno da sam morala okrenuti glavu. Ali tikprije nego što ću to učiniti, Alice me pogledala u oči. Znala sam da ne gleda u mene.Samo općenito u mojem smjeru. Ali ipak, njezine goleme oči pune suza, oči isteone plave nijanse kao moje, probole su mi srce.

A zatim je scena iščeznula."Molim vas", zacvilila je Jenna. "Molim vas, idemo odavde."Kimnula sam posrćući u mraku. "Ja sam za", rekla sam i pružila ruku kako bih

povratila ravnotežu. Čim su moji prsti dotaknuli zid špilje, povukla sam ih i bolnovrisnula.

"Sophie!" viknuli su istodobno Archer i Cal."Dobro sam", rekla sam i prislonila ruku uz grudi. "Samo me... opekao me.

Zid."Stvorila sam još jednu svjetlosnu kuglu i pogledala ružičastkaste masnice koje

su mi se pojavile na vršcima prstiju. Zatim sam ponovno pogledala zid. Mislila samda je to samo vlažna stijena, ali sad sam vidjela da ne sjaji zato što je mokra. "To jedemonsko staklo", rekla sam. "Cijelo - cijelo ovo prokleto mjesto je oddemonskoga stakla."

Nisam oklijevala. Podignula sam ozlijeđenu ruku i rekla: "Ljudi, spremite sepokupiti što je moguće više ovog čuda, a onda brišemo odavde. Jasno?"

"Jasno", uzvratili su.Duboko sam udahnula i sklopila oči. "Razbij se."Deseci krhotina bezopasno su pali na tlo. Jenna, Archer i Cal požurili su

prema njima kako bi ih sakupili, a zatim smo otrčali u smjeru iz kojeg smo i došli.Svjetlo je ponovno zabljesnulo,.a zatim su se čuli nekakvi zvukovi, no bili su pretihida bih ih razabrala.

Dok smo trčali, čula sam scenu koja se odigravala iza mene. Začula sam vriskukoja je zvučala neobično poznato. Štoviše, taj je glas zvučao poput mojega.

Zaustavila sam se. Cal se već osvrnuo preko ramena, ali prije nego što samvidjela u što gleda, gurnuo me prema naprijed. "Nastavi", promrsio je.

Pred nama se ponovno pojavio otvor pa smo jurnuli prema njemu. Čim su minoge dotaknule blatnjav put, poskliznula sam se, ali dala sam sve od sebe da održimravnotežu. Što prije odem odavde, to bolje. Tek kad smo čuli zvuk drobljenjakamena zaustavili smo se i okrenuli prema natrag. Ulaz u stijenu nestao je, a ja samse umalo skljokala na tlo od olakšanja.

Zatim sam pogledala crne oštrice koje su nosili ostali. "Ne seri", rekla sam bezdaha. "Uspjeli smo."

Očekivala sam da ćemo, uspijemo li skupiti demonsko staklo, gotovo poletjetiprema obali. Ali cijena nabave ovog oružja bila je strašno visoka, a dok smo se vukliuskom trakom mulja, znala sam da svi razmišljamo o onome što nam je pokazalopodzemlje.

Kao da mi čita misli, Jenna je rekla: "Znači podzemlje tako djeluje? Pokazuje tiono najstrašnije što se ikada dogodilo tebi - ili tvojoj obitelji...", dodala je ipogledala prema meni i Archeru. "Kao u nekom bolesnom filmu?"

"Meni to izgleda prilično pakleno", rekao je još pomalo traumatizirani Archer."Mislim da nije riječ samo o onome što se dogodilo", rekao je Cal. "Možda

pokazuje i ono što će se tek dogoditi."Zaustavila sam se, maknula kosu s lica. "Cal, što si vidio ondje?" Odmahnuo je

glavom. "Nije važno", rekao je. Ali kad je prošao kraj mene, pogled mu se nakratkozaustavio na Archeru. Sjetila sam se vriska. Onoga koji je zvučao poput mojega.

A dok smo se vraćali prema mojim roditeljima i Brannickicama, nisam semogla oteti dojmu da, bez obzira na to koliko nam je bilo grozno u špilji, ononajgore tek slijedi.

Kad smo se vratili do nastambe, iskoristila sam magiju da pripremim juhu odrajčice i vrući čaj. Mami i tati ispričala sam što se dogodilo, ali trudila sam se štomanje isticati jezive dijelove. Mama je potom obišla stol i prebacila nam pokrivačepreko ramena. "Nismo u šoku", rekla sam joj, ali svejedno sam tkaninu navuklačvršće oko vrata.

TRIDESETO POGLAVLJE

"Pa, izgledate grozno", rekla je ona.

"Pakao doista nije milostiv prema koži" duhovito je primijetio Archer, aliznala sam da mu nije do šale. Pod stolom sam stavila ruku na njegovo koljeno, a onje prstima prekrio moje.

"Rekla si da vam je špilja pokazala određene scene", rekao je tata i potaknuovatru premda je unutra već bilo toplo. "Jenna, tebi je pokazala smrt tvojezačetnice."

Jenna je puhnula u juhu i pogledala tatu. "Ja sam je zvala svojom curom, ilisamo Amanda, ali da."

Tata je nakosio glavu. "Naravno. Oprosti mi. Sophie, ti si vidjela Aliceinupreobrazbu."

Kimnula sam. "I ubojstvo svojega pradjeda. Čudno mi je što mi je pokazalabaš to kad se toliko grozota dogodilo meni izravno", rekla sam i počela ih nabrajatina prste. "Svjedočila sam Elodienu ubojstvu, bila prisiljena ubiti Alice, pobjegla izplamteće zgrade uz pomoć duha..." A zatim sam, budući da je raspoloženje obamoja roditelja splasnulo, dodala: "Oh, a tu je i ona grozna paž frizura u petomrazredu."

Pojavilo se nekoliko blijedih osmijeha, ali mislim da je to bilo više da miudovolje.

"Da, ali taj je trenutak odgovoran za sve ostale grozote koje su se dogodile",rekao je tata. "Dobro, s iznimkom frizure. Pretpostavljam da za to možemo okrivititvoju majku."

"James!" pobunila se mama, ali kunem se da sam osjetila nježnost u njezinuglasu. Mislim da ju je osjetio i tata jer su mu se usne nakratko izvile prema gore. Noubrzo se uozbiljio i okrenuo prema Archeru. "A ti si vidio kako ti demoni ubijajuroditelje."

Archer je zazveckao žlicom po dnu zdjele. "Samo tatu. Ali kad sam - ovaj, kadje maleni ja ušao, na licu mu je bila nečija krv pa pretpostavljam da mi je mama većbila mrtva."

Tata se namrštio i duboko zamislio."Ženski demon bio je trudan", rekla sam mu. "A tip je izgledao baš kao Nick.

Mislim da su to bili njegovi roditelji.""Naravno", rekao je tata i širom otvorio oči. "Braća Anderson. Obojica su

nestala zajedno sa svojim ženama prije nekih petnaest godina. Svi su mislili da su sesamo povukli u ilegalu, da tako kažem. Lara je bila bliska sa ženom mlađega brata.Veoma bliska."

"Čekaj. Dakle, taj demon i Archerov tata bili su braća?" upitala sam. "Po čemubi Archer i Nick bili - "

"Bratići", nadovezao se Archer koji je i dalje miješao svoju juhu. "Umalo meubila vlastita rodbina. Na osnovu toga trebao bih osvojiti nekakvu medalju zadisfunkcionalnost." Zatim se smrknuo. "Ili je to možda samo obiteljska tradicija."

Spustila se neugodna tišina. Archer je bez prestanka zveckao kružeći žlicompo tanjuru. Naposljetku je rekao: "Anderson?" Susreo je tatin pogled. "Da. Ako negriješim, tvoj tata bio je najstariji. Martin. Tvoja majka zvala se Elise."

Archerova guša grčevito se pokretala. "To je ime koje je izgovorio taj tip - mojtata. U viziji ili što god to bilo."

Tata se tužno osmjehnuo. "Nisam ti osobno poznavao roditelje, ali po svemušto sam čuo, bili su dobri ljudi. I bili su vrlo predani svojem jedincu. Tebi."

Tišina u prostoriji sada je bila duboka, opipljiva. Archerovi prsti stisnuli sumoje pod stolom čvrsto poput škripa. "Znate li - "

"Daniel", rekao je tata tiho. "Zvao si se Daniel Anderson." Archer je spustioglavu, a ja sam vidjela kako dvije suze nečujno kaplju u njegovu juhu. A zatim jeodgurnuo stolac i izašao. Ustala sam s namjerom da krenem za njim. Ali tata mi jedotaknuo ruku. "Daj mu minutu."

Zagrizla sam unutarnju stranu obraza i kimnula. "Može."Šmrcnula sam, sjela i rukama obavila šalicu čaja. "I što sad?""Pa, sad ćemo se barem nekako moći obraniti od demona koje imaju

Casnoffice", progovorila je Aislinn prvi put. Ona, Finley i Izzy dočekale su nas naobali, a trenutačno su omatale demonsko staklo suknom i spremale krhotine uvelike platnene torbe. "Nas tri same", rekla je i pokazala prema svojim kćerima,"vjerojatno bismo ih mogle sve srediti."

Lecnula sam se. "Hoćeš reći, ubiti ih.""Ne, odvesti ih na sladoled", narugala se Finley, ali njezina je majka dubokim,

opasnim glasom rekla: "Finley, Sophie je danas ušetala u pakao zbog nas. Ona jeBrannickica jednako kao i ti, stoga joj se izvoli obraćati s poštovanjem."

Finley me posramljeno pogledala ispod oka i promrmljala: "Oprosti.""Nema problema", odgovorila sam. "Ali ozbiljno pitam... je li nam jedino

rješenje poubijati ih?""To je najlakše rješenje", rekla je mama i sjela u prazan Archerov stolac.

"Zlato, znam da su ti neki od njih bili prijatelji, ali ne možemo ih povratiti.""Je li to istina?" upitala sam tatu. "Jesu li zauvijek nestali?"Tata se s nelagodom promeškoljio na stolcu. "Ne nužno. Ali, Sophie, njihovo

bi vraćanje bilo tako rizično... To je gotovo preozbiljno da bi se moglo pojmiti.""Mogu ja pojmiti svašta", rekla sam mu. "Iskušaj me."Mislim da sam u tatinim očima primijetila ponos. Ili je možda samo pomislio:

"Zašto moj potomak mora biti tako lud?" Svejedno, odgovorio mi je. "Uništiš li iobred i vješticu ili vješca koji ga je izveo, može se obrnuti i sama čarolija."

Slegnula sam ramenima. "To ne zvuči tako teško.""Nisam završio. Moraš ih uništiti istodobno."Progutala sam knedlu, ali pokušala sam zvučati veselo. "Ni to nije tako gadno.

Pobrinem se da Lara uzme taj komad papira, oboje ih pokosim recimo vatrom ilinečim takvim i paf! Instant poništenje demona."

"I moraš ih uništiti u rupi u kojoj su demoni prizvani", nastavio je tata, kao danisam ništa rekla. Stvarno mora prestati s tom praksom. "Ah, a najbolji je dio to štoćeš morati izvesti čaroliju da zatvoriš samu rupu u kojoj pritom moraju biti i obred ivještica. A to je tako snažna čarolija da može povući u rupu sve što joj se nađe ublizini."

"Kao na primjer osobu koja izvodi čaroliju?""Kao na primjer cijeli prokleti otok na kojem je ta rupa.""Ah. Dobro. Pa, to je definitivno... izazovno. Ali ne i nemoguće. A imamo i

grimorij, to nam je plus, ne? Čak i ako u njemu nema obreda za prizivanjedemona."

"Sophia Alice Mercer", upozoravajuće mi se obratila mama, na što je tatadodao "Atherton", a Aislinn je rekla "Brannick".

Podignula sam ruke. "Čujte, nije važno kako me zovete. Dodat ću crtice, štokažete na to? Ali slušajte me. Moram pokušati, dobro?

Zbog Nicka i Daisy i Chaston i Anne i svih ostalih koje su godinamapretvarale u oružje. Molim vas"

"Sophie je u pravu", rekao je Cal i nagnuo se prema naprijed. "Ako možemozaustaviti Casnoffice i povratiti tu djecu... zar to ne bi bilo bolje nego da ihpoubijamo?"

"Ja sam za", rekla je Jenna.Moji su se roditelji pogledali. Tako je prošlo nešto vremena, a zatim se mama

okrenula prema sestri. "Možete li se pobrinuti da dobije na vremenu? Štititi je dokne pronađe obred i uništi ga?"

"Možemo", brzo je odgovorila Finley, a Izzy je kimnula. "Bit ćemo uz nju.Čak i ako ne uspije uništiti i vješticu i čaroliju i rupu, može uništiti barem jedno odtoga, zar ne? I to je nešto."

Tata je duboko uzdahnuo i rukom protrljao lice. "Jest", rekao je naposljetku."I to je nešto. Bilo bi najbolje da stignemo po noći, slažete li se? Zbog vremenskerazlike, na otoku Graymalkin to još nije ni blizu. Stoga, krećemo u zoru?"Osmjehnuo se kiselo. "Ponovno?"

Jedan po jedan, svi smo kimnuli. U zoru ćemo se Itinerisom vratiti u Hekinuškolu i dovršiti ovo.

"Idem reći Archeru", rekla sam i zbacila pokrivač dok sam ustajala. Vani jepočelo puhati pa mi je kosa padala na lice dok sam pogledom pretraživala obalutražeći ga. Nisam ga vidjela pa sam zavirila u njegov šator. Nije bio ni ondje. Otišlasam iza kuće i rukom zaštitila oči od sunca dok sam tražila poznati tamni lik međuzelenilom i stijenama.

Perifernim vidom primijetila sam da se nešto pomaknulo pa sam se solakšanjem okrenula prema tome.

Ali to nije bio Archer. Bila je to Elodie, lebdjela je na povjetarcu. Na danjemsvjetlu izgledala je još prozirnije nego inače, a njezina crvena kosa lepršala je okonje kao da se nalazi pod vodom. "Nema ga", oblikovala je riječi usnama. "Otišao jeItinerisom."

Zgrčena želuca upitala sam: "Kamo?", ali već sam znala odgovor.Elodie ga je samo potvrdila i rekla: "Oku. Rekao mi je da ti kažem da mu je

žao, ali da mora to učiniti."

Treptanjem sam potisnula suze koje nisu imale nikakve veze sa suncem ilivjetrom. "Vidjela si ga?"

"Motam se ovuda otkako ste stigli. Samo se nisam htjela pokazati. Ali on jesigurno znao da sam tu jer me dozvao. Rekao je da njemu nisam dužna ništa, ali datebi jesam."

Bila je tako blijeda da je teško reći, ali učinilo mi se da sam joj na licu vidjelažaljenje. "Bio je u pravu. Žao mi je zbog onoga s Calom. Nije bilo fer povrijeditivas dvoje samo kako bih povrijedila Archera."

"Prihvaćam ispriku", rekla sam joj. Iznenadilo me kad sam shvatila da to zaistamislim. "Što je još rekao?"

"Samo to. Da ide Oku i da mu je žao." Napravila je grimasu. "Oh, i neštočudno o tome da ti kažem da i dalje misli ono što je rekao u šatoru i da se kune daće ti to osobno reći sljedeći put kad se vidite."

Nasmijala sam se iako sam više zvučala kao da ridam. "Koji blesan", zajecalasam.

Kad sam otišla iz opatije Thorne, uzela sam Archerov mač i iz nekog razlogapredosjećala da će sve ispasti dobro. Molim te, pomislila sam. Povratila mi se ostalamagija, daj mi sada još i tu moć.

Ali jedini odgovor bilo je zavijanje vjetra.

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

Sljedećeg jutra svi smo se okupili kraj velike stijene koja je štitila Itineris. Bila sam uuniformi Hekine škole, pretpostavljala sam da je to najneupadljivija odjeća kojumogu odjenuti da se ušuljam natrag u nju. Jenna je bila isto odjevena, baš kao imlađe Brannickice. Obje su zbog toga bile prilično nesretne, ako je suditi po tomekako su nategnule suknje.

"Svakog dana nosite dokoljenke?" upitala je Izzy mršteći se. "To je dovoljanrazlog da rasturimo to mjesto."

Premda sam bila uplašena i zabrinuta, zahihotala sam se. "Čekaj da dođemotamo pa da vidiš kakva je tortura nositi vunu kad je u zraku velika vlaga. Htjet ćešpotopiti cijeli otok."

"Nije tako loše ondje", rekao je Cal, a Jenna se podsmjehnula. "Aha, javlja sefrajer koji nosi flanel u kolovozu."

"U redu", rekla je Aislinn i pričvrstila opasač oko struka. S njega su visjele trioštrice demonskoga stakla. Izzy i Finley pričvrstile su nešto slično pod svoje sakoe,kao i Jenna i Cal. Ja iz očitog razloga nisam nosila ništa. Pogledala sam svoje i daljeružičaste vrške prstiju. Barem pristaju uz onaj moj drugi ožiljak od demonskogastakla, široku ljubičastkastu posjeklinu na dlanu. Zahvaljujući takvim mislima manjesam se užasavala onoga što je slijedilo.

"... i omogućiti Sophie da uzme obred", govorila je Aislinn. Totalno sam seisključila pa sam odmahnula glavom. Sad nije vrijeme za sanjarenje. Naravno, većsmo stoput prošli plan. Otići ćemo u školu. Aislinn i Finley namamit će Casnofficevan. Dok one to čine, Izzy, Jenna, Cal i ja ušuljat ćemo se u zgradu škole i pokušatipronaći obred. Aislinn i Finley odvest će Laru i koliko god demona je prizvala dorupe. Ja ću uzeti obred i naći se s njima ondje, a zatim ću pomoću čarolije izgrimorija uništiti Casnoffice, obred i samu rupu jednim velikim razornim praskom.

Zvučalo je totalno jednostavno. Čak i lako. Ali ako sam išta naučila proteklegodine, ništa nije lako kad je magija u pitanju.

"Dakle, je li svima sve jasno?" upitala je Aislinn."Kristalno jasno", uzdahnula sam."Dobro, Finley i ja idemo prve. Nakon nekoliko minuta kreću Sophie, Jenna,

Cal i Izzy.""A mi ćemo pričekati ovdje", dodao je tata i glavom pokazao prema mami.

Prethodne večeri svi smo zaključili da je za tatu preopasno da pođe s nama naGraymalkin. Bez svojih moći nema se čime obraniti, a ja bih se brinula za njega štobi me previše dekoncentriralo.

Okrenula sam se prema roditeljima i objesila im se oko vrata povlačeći ih ugrupni zagrljaj. "Ništa mi se neće dogoditi", rekla sam, premda vjerujem da meodao drhtav glas. "Casnoffice će dobiti svoje i doći ću im glave. A tko zna, moždadobijem i koji fora novi ožiljak."

Oboje su me stisnuli. "Soph, volimo te", rekla je mama. "Itekako", dodao jetata, a ja sam se nasmijala premda mi se želudac zgrčio kao da je životinja odbalona.

Uzmaknula sam prije nego što se osramotim dodatnim suzama i primila Jennuza ruku. Aislinn i Finley već su otišle. "Spremni?" upitala sam.

"Spremni", rekli su tiho. Preko ramena pogledala sam mamu i tatu. I dalje suse grlili oko struka i smiješili.

Zatim sam zakoračila. Progutalo me crnilo, u sebi sam osjećala onaj odvratnispokoj. A zatim sam, samo tako, ponovno bila u šumarku na otoku Graymlakin.Nisam sigurna je li to moja magija ojačala ili je to bilo samo zbog adrenalina koji meobuzeo, ali "slijetanje" ovog puta nije bilo tako gadno. Jenni nije bilo baš lako, aličim se pojavio Cal, položio joj je ruku na čelo. Disanje joj se trenutačno usporilo, apovratio joj se i dio boje u obraze. "Hvala", rekla je i zahvalno uzdahnula.

Učinilo mi se da sam negdje u daljini čula zavijanje. "Dobro, ljudi, spremni daih pokokate?" upitala sam sve prisutne. Izzy se i dalje lagano tresla, ali spremno jestavila svoju ruku u moju. Jenna me primila za drugu, a Cal je stajao tik iza mene iobavio me rukama oko struka.

Sklopila sam oči i usredotočila se. Nakon daška hladna vjetra, stajali smo natravnjaku Hekine škole. I usred nečega što je izgledalo kao Treći svjetski rat.

Čim sam otvorila oči, ugledala sam kako prema meni juri magična munja. Uposljednji tren podignula sam ruku i uspjela je odbiti, ali odmah nakon nje stigla jesljedeća. Ta je pogodila Izzy u lijevo rame i ona je vrisnula. Cal se u sekundi pojaviokraj nje i već ju je vukao u zaklon među stablima. Pokušala sam sagledati noćnu

moru koja se odigravala oko mene. Bili su tu demoni. Svugdje. Demonski vukodlacikrvavo crvenih očiju koji su ispaljivali ljubičastkaste iskre iz svojih kandži.Demonske vile čija su crna krila miješala zrak i koje su osule paljbu nadnaravnomsvjetlošću. Borili su se, a moje su oči najprije potražile Finley i Aislinn, uvjerene dasu usred bitke. Ali ne, demoni su se borili međusobno.

Odmahnula sam glavom ne želeći povjerovati u ono što vidim. U podrumusam vidjela samo petnaestak demona. No na travnjaku ih je bilo nekoliko desetaka,a Finley i Aislinn nije bilo na vidiku.

Pokušala sam zbrojiti svoje raštrkane misli. Trebala sam ući u zgradu i pronaćiobred. No budući da je demonska vila trenutačno lebdjela na ulazu, to nije dolazilou obzir.

Stoga sam pošla za Calom i Izzy među stabla, Jenna me slijedila. Nas četverošćućurilo se ondje, pokušalo dokučiti paklenu scenu koja se zbivala pred nama. "Štoto rade?" zapitao se Cal.

Pogledala sam demone koji su režali i siktali jedni na druge. "Bore se",promrmljala sam. "To je problem s demonima. Nije ih baš lako kontrolirati. Bože,kladim se da Lara uopće ne shvaća što je pokrenula."

Lecnula sam se kad se jedna od demonskih vila okomila na poznat mi lik -Daisy. Pomislila sam da je ta vila možda nekoć bila Nausikaja, ali bilo je teško reći.Njezina nekada zelena krila sada su bila tamnomodra, a čini se da su imale i ruboveu obliku oštrica. Gledala sam kako ta krila zarezuju Daisyne podignute ruke.

Potisnula sam strah, odmahnula glavom i rekla: "Ali to nije važno. Važno jesamo pronaći obred i Casnoffice i - "

Prekinuo me vlastiti krik kad me nešto pokušalo gurnuti. Ne, ne gurnuti.Ugurati se u mene.

Elodie.Ovoga ju je puta moja magija istog trena odgurnula natrag i njezin je duh

lepršao udaljen otprilike metar od mene mašući rukama. "Oprosti, oprosti",oblikovala je riječi usnama. "Žurila sam se. Obred nije u kući. Kod Lare je."

"Molim?""Znala je da dolazite. Ne znam kako, ali jest. Sophie, svi su postali demoni. Svi

iz škole. Preobrazila ih je."U školi je bilo preko stotinu učenika."Gdje je Lara?"

"U rupi je. Radi na još nekoliko njih."Zadrhtala sam čuvši taj izraz: radi na njima. "Izzy, jesi li bolje?" I dalje se

oslanjala na Cala, ali nemilosrdna izraza lica posegnula je pod jaknu i izvuklakrhotinu demonskoga stakla. "Dobro sam." Sumnjala sam u to, ali posegnula samza njezinom rukom. "Izvest ću teleportacijsku čaroliju. Odvest će nas ravno dorupe. Ali kad stignemo tamo..." Pogledala sam svakoga od njih. "Bit će gadno.Vjerojatno i gore nego gadno."

"Snaći ćemo se", rekao je Cal."Tako je", rekla je Jenna i drhtavo se nasmiješila. "I mi smo opaki sami po

sebi."Uhvatila sam je za ruku. "Itekako."Zgurali smo se, a premda sam bila iscrpljena zbog silnih čarolija koje sam

izvodila, osjetila sam dobro poznat nalet vjetra.Čim smo dotaknuli tlo, znala sam da smo na pravome mjestu. Zubi i koža

boljeli su me od silne magije koja je strujila oko nas. Otvorila sam oči i ugledalazjapeću rupu koju smo Archer i ja posjetili ljetos. Tada je to bila samo velika rupa utlu. Sada je iz nje sijevala žarka, zelena svjetlost. Lara je stajala na rubu otvora, urukama je držala izgužvan komad pergamene. Kad sam ga ugledala, poskočilo mi jesrce. Obred. Skočila sam na noge. Odostraga je dopirao udaljen lavež. Vjerojatnoimamo samo nekoliko minuta prije nego što nas sustigne barem nekoliko Larinihdemona.

Na drugoj strani rupe ugledala me Lara. Lice joj je obasjao jeziv zelen odsjaj iizopačio osmijeh s kojim su joj se usne razvukle kad je rekla: "Sophie. Imala sampredosjećaj da ćemo se ponovno sresti." Grdno se prevarila ako je mislila da ću seupustiti u onaj klasični "razgovor s negativcem". Podignula sam jednu ruku, adrugom posegnula za opasačom i grimorijem. Stiže supermagični razorni prasak.

Magija mi se počela nakupljati u tabanima, uzdignula se kroz gležnjeve,ispunila mi noge i trup sve dok nije suknula niz moje ruke i zapucketala na vršcimamojih prstiju.

"Ah, da", rekla je Lara i čvrsto privila obred uza grudi. "Ubij me. Uništičaroliju. Zatvori rupu. A zatim ćete se ti i tvoji demonski prijatelji vratiti unormalu."

Usredotočila sam se na svoje moći. Ovo mora ispasti savršeno. Neće bitidruge prilike.

"Naravno, šteta za tvoju obitelj."

Zbunjeno sam otvorila oči. Zatim sam slijedila Larin pogled prema rupi i svamoja magija - kao i krv - kao da je presušila.

Na dnu rupe bez svijesti ležale su Finley i Aislinn.

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Iza sebe čula sam Izzy kako je zajaukala. Pogledala sam iza, a Jenna joj je prišla izagrlila je mrmljajući nešto. No susrela sam njezin pogled i znala što misli. Ovo mije jedina šansa da završim posao. Da ubijem Laru i uništim obred. Da zatvorim tuodvratnu rupu kako više nitko nikoga ne bi mogao pretvoriti u čudovište. Finley iAislinn htjele bi to.

Cilj opravdava sredstvo.Lara je gledala kako oklijevam i nasmijala se. "Vidiš? Eto zašto tvoja obitelj

nije stvorena da vlada. Uvijek stavlja druge ispred dobrobiti vlastite vrste.""O tome je ovdje zapravo riječ, zar ne?" upitala sam je i uživala promatrajući

kako s njezina lica dijelom nestaje zadovoljstvo. "Bijesni ste jer je tatica zaključio dasu mu njegovi pripitomljeni demoni draži od vlastite djece. Uporno govorite osvemu što je žrtvovao, o svemu čega ste se odrekle u ime tog 'cilja'. Što to točnoobuhvaća, Lara? Vašu majku? Nikada nisam čula ništa o mamici Casnoff."

"Začepi", prosiktala je i promeškoljila prste u mojem smjeru. S lakoćom samzaustavila čaroliju.

"A gospođa Casnoff bila je udana. Što se dogodilo njezinu suprugu? Priznajte.Tata vam je objema oduzeo sve, a zatim je mojega tatu postavio za predsjednikaVijeća." Odmahnula sam glavom. "Sve ovo je samo proklet izljev bijesa s golemimgubicima, a meni je toga dosta. Više nitko neće umrijeti zbog ovoga."

Na to sam naciljala rupu, usredotočila svu svoju magiju na Finley i Aislinn. Utom je trenu iza mene sijevnula magija, nesumnjivo Calova. No Calova jespecijalnost iscjeliteljska magija pa je njegova napadačka čarolija bila slaba.Bezazleno se odbila od Lare.

Pružila je obje ruke prema Calu, Izzy i Jenni, pogodila ih takvim udarommagije da su svi troje odletjeli koji metar unatrag. Čula sam njihove bolne jauke kadsu sletjeli na tlo. Zatim sam vidjela kako je Lara ispalila još nešto prema nebu, neštonalik na signalnu raketu, a zatim je iščeznula. Zaškrgutala sam zubima, ali nisam

smjela dopustiti da mi padne koncentracija. Magija koja se širila iz rupe bila je takomračna da sam morala dati sve od sebe da joj se oduprem. Nisam znala drži li ihsama rupa ili je Lara izvela kakvu čaroliju.

No, Aislinn i Finley polako su počele izlaziti iz rupe. Tek kad su se udaljile kojimetar od njezina ruba, nježno sam ih pomoću magije spustila na tlo.

Izzy i Cal pošli su k njima, Izzy se bacila na njihova mlitava tijela, a Cal im jepokušao povratiti svijest. Zadržala sam dah sve dok naposljetku nisam vidjela da jeAislinn zatreptala, a Finley pomaknula prste.

Jenna je stala kraj mene i položila ruku na moju. "Dobro si postupila", rekla je.Vidjevši kako Izzy grli majku i sestru, bila sam sigurna u to. No budući da su selomljava, zavijanje i režanje sve više približavali, bilo je teško osjećati se dobro.

"Jesi li ikad prije sudjelovala u demonskoj makljaži, Jenna?" upitala sam.Isukala je vlastiti bodež od demonskoga stakla i odmahnula glavom. "Ne. Ali

čini mi se da će biti itekako nasilna.""Možda možemo razgovarati s njima", rekla sam i protrljala nos nadlanicom.

"Malo sjesti i pročavrljati.""Uz čaj.""Ooh, tako je, nabavit ćemo fini porculan i one male sendviče bez kore."Prišao nam je Cal. Aislinn i Finley su ustale, ali vidjela sam da ni izbliza nisu u

optimalnoj formi za Brannickice. "Ne želim poubijati ovu djecu", rekao je Cal."Ni ja. Ali ne želim ni da ona ubiju mene.""Sumnjam da će itko mariti za naše želje", rekla je Jenna. Zagledala sam se u

stabla, osluškivala sudbinu koja mi se približavala.Evo u čemu je stvar: znala sam da bih trebala biti hrabra. Trebala sam se

služiti magijom što sam duže mogla i ponašati se kao da glumim u Hrabrom srcu. Alinisam htjela. Htjela sam zaplakati. Htjela sam ponovno zagrliti mamu i tatu. Htjelasam vidjeti Archera. I htjela sam znati da sam ovdje postignula nešto više od pukogodgađanja Aislinnine i Finleyne smrti za nekoliko minuta.

Dakle, s hordom demona nije se suočavao neki opaki stoik. S napadomraznoraznih paklenih stvorenja suočili su se tinejdžerka čijim su se licem slijevalesuze i dvoje njezinih najboljih prijatelja.

Primijetila sam obris jedne demonske vile koja nam se približavala. Sjetila samse njezinih krila s oštricama koja su razrezala Daisyne ruke i moja je ruka zadrhtalakad sam je podignula. Čarolija koju sam izvela kako bih Aislinn i Finley izvukla iz

rupe isisala mi je mnogo snage pa moja magija sada više nije toliko nadirala kolikomi se tromo komešala oko stopala. Svejedno, moći ću im se odupirati neko vrijeme.

Čula sam kako se približava mlatarajući zvuk vilinih krila pa sam iz vršakaprstiju ispalila napadačku čaroliju. No prije nego što ju je pogodila, prikralo joj senešto drugo i obavilo joj gležanj - srebrni bič. Vila je kriknula i pala na tlo, a meni jepočelo bubnjati srce.

"O, Bože", rekla je Jenna. Nije bilo potrebe da išta doda. Jenna i ja već smovidjele to oružje kad je Oko napalo prodigijski klub u Londonu.

"To je Oko", rekla sam s nevjericom. A zatim su se vjerojatno prvi put upovijesti prodigija demon, vještac i vampir jedan drugome počeli radosnoosmjehivati dok sam ja ponavljala: "To je Oko!"

I doista, iz šume je otprilike iz smjera Itinerisa pristizalo nekoliko frajera ucrnom. "Kako?" upitao je Cal. A onda je jedan od frajera u crnom počeo trčatiprema nama. Pretpostavljam da je to mogao biti neki drugi štrkljavi pripadnik Okatamne kovrčave kose, ali svejedno sam skočila prema njemu.

Archer i ja sudarili smo se tako snažno da sam umalo ostala bez daha, alinisam marila za to. Poslije ću disati.

"Pomislio sam da bi ti dobro došla pomoć", šapnuo mi je u sljepoočnicu."Ima nas samo dvadesetak - jedini koje sam uspio nagovoriti da dođu. Ali svejedno.I to je nešto, zar ne?"

Zagrlila sam ga čvršće. "I više od toga."No koliko god sam htjela ostati tako, zauvijek u njegovu zagrljaju, sada nije

bilo vrijeme za to. Uzmaknula sam i rekla: "Potrudi se da ih ne ubiješ, može?"Pogledao me podignute obrve, a ja sam istog trena podignula ruku. "Nemoj.

Nema vremena za dosjetke. Samo ih... pokušaj ih usporiti, može? Još ima šanse daih spasimo."

Archer me barem taj put nije pokušao zadirkivati. Štoviše, nije rekao ništa.Samo je odjurio u smjeru borbe. Ja sam se okrenula s namjerom da jurnem zaLarom.

Ali pokazalo se da nema potrebe.Ponovno je stajala na rubu rupe - samo što ovog puta nije izgledala nadmoćno

ni kao da se zabavlja. A nije ni bila sama. Kraj nje je stajala gospođa Casnoff, kosajoj je i dalje bila snježno bijela, ali ponovno ju je podignula u složenu punđu. Nosilaje jedno od modrih odijela Hekatine škole, a na njezinu licu više nije bilo ni traga

bezizražajnosti. Ispružila je jednu ruku, a ja sam primijetila da se Lara ukipila, bila jezačarana. "Ova je škola nekada bila raj za našu vrstu", viknula je gospođa Casnoff.Glas joj je bio promukao i grub, ali čula sam odjek žene koju sam nekadapoznavala. "A ti si je, Lara, pretvorila u pakao na zemlji."

"Učinila sam to zbog nas!" doviknula joj je Lara. "To je bila želja našega oca."No gospođa Casnoff više nije nasjedala na to. "Ovo mora prestati", rekla je, a

u njezinu se glasu krila višedesetljetna tuga. Ponovila je: "Ovo mora prestati."Njezin je pogled susreo moj na drugoj strani rupe i znala sam što mi je činiti.

Drhtavim sam rukama izvukla grimorij zataknut straga za suknju i otvorilastranicu s detaljnim opisom obreda koji će zauvijek zatvoriti rupu. Šapnula samriječi, ali svejedno su me zapekle u ustima kad sam ih izgovorila. Zelena svjetlost izrupe počela je tamnjeti.

"Ne", rekla je Lara više smeteno nego ljutito. I dalje je ukočeno stajala narubu, ruku priljubljenih uz tijelo.

Gospođa Casnoff obavila ju je rukama. "Žao mi je", pročitala sam joj s usana.Još me jedanput pogledala. "Žao mi je."

Položila je ruku na sestrina leđa. Zabljesnuo je samo jedan udar ljubičastesvjetlosti. A zatim su se obje beživotno strovalile u rupu.

Briznula sam u plač, sve brže i brže izgovarala čaroliju jer je tlo oko naspočelo podrhtavati. "Sophie!" čula sam Jennu kako je viknula, ali nisam se moglapomaknuti prije nego što završim. Obred koji je moju obitelj pretvorio u čudovišta,koji je pobio više ljudi nego što ih mogu prebrojiti, napokon će biti uništen. Ja ću gauništiti.

Toliko sam se usredotočila na to da nisam ni primijetila da popušta tlo podmojim nogama.

Čula sam da je netko viknuo moje ime, možda Izzy. A zatim sam pala u rupu.Dočekala sam se loše i čula kako mi je puknuo gležanj. Mojim je tijelom

sijevnula istodobno žarka i ledena bol, a ja sam vrisnula kad mi je grimorij kliznuoiz ruku. Zemlja me zasipala dok je tlo podrhtavalo i tutnjilo. Samo sam jedanputpokušala izroniti iz rupe pomoću magije, ali sila u njoj bila je prejaka. Mojeistrošene moći nisu je mogle nadvladati.

Pognula sam glavu, zadrhtala od straha i boli, pokušala se uvjeriti da je ovodobro. Naposljetku, umrijet ću za viši cilj. Nick, Daisy, pa čak i Anna i Cheston,mogli bi ponovno postati obični tinejdžeri - ili vještice i vješci. Nitko nikoga višeneće moći pretvoriti u demona.

Legla sam na tlo, lecnula se ugledavši beživotne oči gospođe Casnoff koje suse zagledale u mene. "Cilj opravdava sredstvo", promrmljala sam kad su se stijenkerupe počele urušivati.

Kad sam osjetila nečiju ruku na svojem ozlijeđenom gležnju, vrisnula sam iprivukla nogu premda me na to ožegla bol. Dijelom sam očekivala da ću ugledati dame dograbila Lara Casnoff ili neki od ghoula koji su nekoć štitili ovu rupu. No upitanju nije bilo ni jedno ni drugo.

Bio je to Cal.Pošto je njegova iscjeliteljska magija prostrujila mojim tijelom, a kosti gležnja

ponovno su se povezale, sjela sam. "Što radiš?" viknula sam nadglasujući tutnjavu.Samo je odmahnuo glavom i povukao me da stanem na noge. Nakon toga, sve

se odigralo tako brzo, a ja sam i dalje bila u šoku tako da nisam ni shvatila što činisve dok nije podmetnuo ruke pod moja stopala i podignuo me uvis, a nečije su meruke odozgo počele izvlačiti van.

"Ne!" zavapila sam dok su me Aislinn i Finley pokušavale odvući na sigurno.Rupa se sve brže i brže urušivala, a ja sam se koprcala na rubu, pružala ruke premaCalu. Skupila sam svaku trunku magije koju sam još imala u sebi, bila je tolikomoćna da sam čula kako pucaju obližnja stabla. "Van!" viknula sam. "Izvuci gavan!" Moja je magija suknula, no bilo je prekasno. Tlo je posljednji put snažnozadrhtalo i na ulazu u rupu pojavio se golem otvor. Cal je zateturao prema natrag,oslonio se o suprotnu stijenku. U tom su nam se trenu susreli pogledi. Ležala samna trbuhu, i dalje pružene ruke, dahtala sam. "Sve je u redu, Sophie", vidjela samkako izgovaraju njegove usne. "Sve je u redu."

Pojavila se zasljepljujuća svjetlost i čuo se zvuk kao da popušta planina. Jenname povukla baš kad se rupa urušila. Cijeli otok kao da je zadrhtao, a ja sam seomamljeno zapitala je li to od zgražanja ili olakšanja.

A zatim je sve utihnulo.

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

Netko me tresao. "Sophie", rekao mi je netko na uho. "Probudi se."

Dezorijentirano sam se okrenula, pramenovi kose zalijepili su mi se za vlažneobraze. Plakala sam. Opet. Sjela sam i na tren je bilo lako povjerovati da seproteklih nekoliko tjedana nikada nije ni dogodilo. Ponovno sam bila u svojoj sobiu taboru Brannickica, ranojutarnje sunce obasjalo je uske prozore. Možda nikadanisam ni otišla odavde, pomislila sam ošamućeno. Možda sam sve to sanjala.

Ali nisam. Jenna je sjedila na rubu mojega kreveta, zabrinuta izraza lica, aArcher se vrzmao na ulazu u sobu. A negdje dolje su moji mama i tata, Brannickice,Nick i Daisy...

Ali ne i Cal."Nešto si sanjala?" upitao je Archer, a ja sam kimnula i protrljala lice. Imam

noćne more još otkako smo one noći upotrijebili Itineris da pobjegnemo iz Hekineškole, cijeli je otok podrhtavao kao da će svakog trena propasti u ocean.

Tata je rekao da je to očekivano s obzirom na sve što sam prošla. Ali prošlo jeveć mjesec dana. Hoće li ikada prestati?

"Jesam li opet vrištala?" upitala sam i zbacila pokrivač."Samo si plakala", rekla je Jenna suosjećajna izraza lica. "Mnogo."Pokušala sam se prisjetiti sna, ali već mi se počeo gubiti iz sjećanja. Cal je

ponovno bio ondje, u rupi, po njemu je pljuštala zemlja. I Lara, njezine bezizražajnemrtve oči. Zadrhtala sam.

Jenna me htjela primiti za ruku, ali ustala sam i dala sve od sebe da jojsmiješkom poručim: "Sve je u redu, zaista jest."

"Bio je to samo san", rekla sam joj. Archer je zaustio s namjerom da neštokaže, ali podignula sam ruku. "Samo san", ponovila sam. "Onda, jesu li svi ostaliveć dolje? Jer ne znam kako vi, ali ja umirem od gladi."

Iskreno, nisam umirala od gladi. Od same pomisli na hranu okrenuo mi seželudac, a već sam izgubila toliko na težini da sam morala magijom sužavati odjeću.

Prošla sam kraj Archera, a on je pritom položio ruku između mojih lopatica. "Bit ćesve u redu, Mercerice", rekao mi je na uho i ja sam si samo na tren dopustila da senaslonim na njega, da upijem njegovu toplinu, njegovu prisutnost. Zatim sam seuspravila i rekla: "Hajde, idemo dolje. Nick i Daisy uvijek pojedu svu slaninu."

I zbilja, kad smo stigli u kuhinju, ostale su samo dvije kriške. Nick i Daisysjedili su za stolom od ultrapasa, njihovi tanjuri bili su već gotovo prazni, a Aislinnje za štednjakom iza njih pripremala kajganu. Zastala sam na vratima, sagledala tusliku: Brannickica priprema doručak za dvoje demona. Tko bi to ikada pomislio?

Nick me ugledao i nasmiješio mi se. Zapravo, pokušao je. Kao i ja - dovraga,kao i svi mi - još je imao onaj napaćeni pogled od kojeg je svaki prijateljski izrazizgledao tužno. "Jutro, Sophia. Sačuvao sam ti krišku slanine. I tebi, Jenna", rekao jei bacio pogled preko mojega ramena. Pogledom je zatim preletio prema Archeru."Oprosti, rođo, nemaš sreće."

Archer se zabavljeno podsmjehnuo, ali i dalje se držao pomalo oprezno dok jeulazio u kuhinju. Usto, sjeo je na stolac najudaljeniji od Nicka. Nisam bila sigurnahoće li Archer i Nick ikada izgraditi išta imalo slično nekakvu normalnu odnosu, alito smo vjerojatno mogli i očekivati. Naposljetku, Nickovi roditelji ubili suArcherove, a Nick je pokušao ubiti Archera ne jedanput, nego dvaput.

Njihova će buduća obiteljska okupljanja zbog toga definitivno biti nezgodna.A ne pomaže ni činjenica da su sada i ljudi koje je Archer smatrao svojom

obitelji odlučni u namjeri da ga ubiju."Soph?" rekla je Aislinn i prenula me iz moje zamišljenosti. "Jaja?""A... ne, hvala, prigrist ću nešto poslije."Na to su se namrštili gotovo svi u kuhinji pa sam, kako bih ih odobrovoljila

dograbila krišku slanine i prerezala je napola. Sjedila sam preko puta Daisy, počelažvakati i rekla: "Ima li što danas?"

To je isto ono pitanje koje je netko od nas postavljao svakog jutra otkako smootišli iz Hekate. Prvih nekoliko dana netko je i odgovarao na njega. "Da, otok je jošondje. Da, pronašli smo Nicka i Daisy i možemo ih dovesti ovamo. Da, Oko jeraspisalo nagradu za Archerovu glavu kojom bi se mogao kupiti manji otok."

Archer je ovo posljednje podnio prilično teško. Njegova mala jedinicapripadnika Oka vratila se i rekla šefici da je Archer upotrijebio nekakav magičanartefakt kako bi ih podvrgnuo čaroliji prinude. To je jedini razlog zbog kojeg su seborili na strani prodigija.

"Je li to istina?" upitala sam Archera. Njegov pogled kliznuo je u suprotnusmjeru i pretjerano je slegnuo ramenima.

Shvatila sam to kao potvrdan odgovor.No nakon toga više ništa. Nikakve vijesti o tome kako ostatak prodigijskoga

svijeta gleda na sve što se dogodilo u Hekinoj školi. Ništa o tome što se dogodilo sostalim učenicima koji zahvaljujući nama više nisu demoni.

Aislinn je tako i jutros uzdahnula i rekla: "Ne. Ništa.""Možda je to dobro", rekla je Daisy i maslacem namazala tost. "Možda su

samo... nestali."Sad kad nije demon, Daisy nije više nikakav prodigij. Ona je bila samo obična

djevojka koju su Casnoffice pretvorile u demona. Shvaćam njezinu želju dazaboravi sve u vezi s magijom.

Daisy se nagnula i položila glavu na Nickovo rame. Dobro, možda ne baš sve uvezi s magijom. Bilo mi je drago što Nick ima Daisy. Nakon svega što je prošao,bila mu je potrebna. Svejedno, moram priznati da se u Nickovim očima krilanapaćenost zbog koje sam se zapitala hoće li ikada biti stvarno dobro bez obzira nato je li se oslobodio Casnoffica ili nije.

Izvana sam čula udaljeno zveckanje metala o metal što je značilo da su Finley iIzzy već ustale i da treniraju pa sam pomislila da im se pridružim. Ne kako bihvitlala mačem ili nešto slično, nego da im možda dam da blokiraju nekoliko mojihčarolija. Bila bi to dobra vježba za njih, a ja bih imala neku zanimaciju umjesto dasamo sjedim u sobi i u glavi neprestano vrtim posljednju noć u Hekinoj školi.

Baš sam htjela ustati kad je tata dotrčao u kuhinju. Bio je u pidžami što jetotalno čudno. Tata nikada ne dolazi na doručak ako nije potpuno odjeven.Naravno, i na pidžami je imao džepić s rupčićem pa je možda imao osjećaj da jest.

U ruci je držao list papira i promatrao ga je širom raširenim očima."James", pozdravila ga je Aislinn. "Jutros si ustao nekako kasno. Je li Grace

ostala duže u krevetu?"Tata je podignuo pogled i mogla bih se zakleti da se zacrvenio. "Hmm? Oh.

Da. Pa. U svakom slučaju. Ovaj... da se vratimo na stvar.""Ostavi tatu na miru", rekla sam Aislinn. "Pregorjela mu je engleština."

Umjesto da me ispuni gađenjem, veselila me pomisao na to da su moji roditelji... štogod (dobro, malo me je ispunila s gađenjem). Štoviše, njihovo pomirenje možda jejedino dubio što je proizašlo iz cijeloga ovog kaosa. Dobro, to i činjenica da smospasili svijet, naravno.

Tata je odmahnuo glavom i pružio papir. "Nisam sišao kako bismo raspravljalio mojim osobnim... odnosima. Došao sam jer je ovo stiglo od Vijeća jutros."

Ponovno sam sjela. "Od Vijeća? Misliš od Vijeća Vijeća? Ali ono više i nepostoji. Možda si pogriješio. Možda je to Vijeće za žitarice koje bi za doručaktrebao - "

"Sophia", rekao je tata i zaustavio me pogledom."Oprosti. Izbezumila sam se."Lagano se osmjehnuo. "Znam, draga. A ako ćemo posve iskreno, možda bi se

i trebala izbezumiti."Predao mi je papir pa sam uočila da je to nekakvo službeno pismo. Bilo je

naslovljeno na tatu, ali u prvom odlomku uočila sam svoje ime. Položila sam ga nastol kako nitko ne bi primijetio da mi ruke drhte. "Zar je ovo donijela sova?"promrmljala sam. "Molim te, reci mi da je stiglo - "

"Sophie!" viknuli su gotovo svi u kuhinji. Čak je i Archer razdraženo rekao:"Daj više, Mercerice."

Duboko sam udahnula i počela čitati. Kad sam stigla do pola stranice,zaustavila sam se, srce mi je tuklo kao ludo. Pogledala sam tatu. "Misle li to oniozbiljno?"

"Vjerujem da misle."Ponovno sam pročitala te riječi. "Sranje nad sranjima."

TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

Šljunak na kolnom prilazu šuškao je pod mojim nogama pošto sam izašla izautomobila i zagledala se u zgradu koja se izvila preda mnom. "Onda?" upitao jetata i izašao na suvozačka vrata.

Iza mene, Archer i Jenna izašli su na stražnja vrata i stali mi svaki s jednestrane.

Podignula sam sunčane naočale na glavu i rekla: "Izgleda bolje. Hoću reći, idalje je sablasna kao sam vrag, ali vratila se na normalnu razinu sablasnosti."

Hekina škola dobila je svjež sloj boje, a prozori su popravljeni. Paprati kojepodupiru ulazna vrata ponovno su bile bujne i zelene, a netko je popravio iulekninu u trijemu. No stabla oko zgrade i dalje su bila crna, a trava siva.

"Vjerojatno nikada neće biti ista", rekla je mama koja je zaobišla automobil istala kraj tate i mene.

Uzdahnula sam i rekla: "Možda je to i dobro.""Što misliš da će napraviti s njom?" upitala je Jenna proučavajući zgradu."Nekako se nadam da će je spaliti do temelja", rekao je Archer. "Možda i da će

potopiti cijeli otok kad ih već krene."Morski povjetarac raskuštrao mi je kosu dok smo prilazili školi. Unutra se više

nije činila onako oronulom i beživotnom, ali pomislila sam kako će vjerojatnouvijek djelovati pomalo tužno. Ili se to možda samo meni čini tako. Prošli smoispod prozora od obojena stakla, a kad sam pogledala gore, zadovoljno samprimijetila da svi ponovno imaju svoje glave i da se obojeno staklo bljeska najesenjem suncu. Dok smo se približavali plesnoj dvorani, čuo se žamor i mama meprimila za ruku. "Nervozna?"

"Ma jok", odgovorila sam, ali budući da sam zablejala poput ovce, sumnjamda mi je povjerovala.

Više nije bilo svih onih različitih stolova za kojima smo nekada jeli.Zamijenjeni su morem crnih stolaca, ali bili su prazni. Na podiju na kojem su

nekada sjedili učitelji bilo je dvanaest stolaca koje bi vjerojatno bilo primjerenijenazvati prijestoljima. Svi osim jednog bili su već zauzeti.

Novoosnovano Vijeće ustalo je kad sam ušla u prostoriju, ali istog trenapodignula sam ruke. "Oh, Bože, molim vas, ne činite to. Ionako sam dovoljnoizbezumljena."

Jedan od pripadnika reda vila, golem muškarac smaragdno zelenih krila,pogledao me poprijeko. "Ali kao vjerojatna nasljednica mjesta predsjednika Vijeća,zaslužuješ određeno poštovanje."

"Osjećam da me poštujete i dok sjedite. Zaista."Mislila sam da će mi se više protiviti, ali na kraju su svi sjeli. "Jesi li razmotrila

našu ponudu?" upitala me neka žena. Pomislila sam da je vještica, ali nisam moglabiti sigurna.

Umjesto da odgovorim, sjela sam na jedan od crnih stolaca. "Mogu li vasnešto pitati?" Nitko nije kimnuo, ali svejedno sam nastavila. "Zašto ste izabralimene? Hoću reći, istina, ja sam demon, ali i Nick je također demon. Zašto njeganiste upitali? Je li to zbog one priče kako je ,jednom poludio i pobio hrpu ljudi’?"

Zelena vila zagledala se u mene. "Da, velikim dijelom zbog toga.""Ali ne samo zbog toga", javila se žena. Spojila je prste i spustila ih u krilo pri

čemu sam primijetila nekoliko sitnih ljubičastih iskra. Ipak je vještica. "Hrabrost,unutarnja snaga, sva ta... inicijativa koju si pokazala kako bi zaustavila Laru Casnoffbile su vrlo impresivne. Osobito za nekoga tako mladog. Nisi dopustila da te strahzaslijepi i spriječi da učiniš ono što moraš." Pogledala je kolege. "Što bismo moždasvi mi trebali naučiti."

"Dakle ", rekao je visok muškarac sijede kose, "jesi li donijela - ""Zašto ste popravili Hekinu školu?"Cijelim se Vijećem razlegnuo uzdah. "Zato što nam je", rekla je vještica,

"Hekatina škola uvijek bila korisna ustanova i nemamo namjeru dopustiti da ti...nesretni događaji zatru više od stotinu godina tradicije. Sljedećih mjeseci vratit će sesvi učenici osuđeni na boravak u ovoj školi i život će nastaviti teći normalno."

Htjela sam se nasmijati na to. Normalno. Kao da je ovdje život ikada bionormalan.

Ali ipak. Odgovorila mi je.Duboko sam udahnula, ustala i rekla: "Dobro. Da, prihvaćam vašu ponudu da

postanem predsjednica Vijeća."

Nekoliko lica osmjehnulo se s olakšanjem, ali ja sam podignula ruku. "S dvauvjeta."

Osmjesi su se rasplinuli."Postat ću predsjednica Vijeća, ali tek kad završim školovanje.""Naravno", rekla je vještica. "Možemo dogovoriti da se odmah prebaciš na

Prentiss."Prentiss je otmjen internat u koji imućni vješci i vještice šalju svoju djecu.

Navodno je potpuna suprotnost Hekinoj školi u gotovo svakom pogledu.Odmahnula sam glavom. "Ne, ne mislim na školovanje za prodigije. Mislim napravo školovanje. Na koledž. Na normalan, ljudski koledž."

Zelenokrila vila se namrštila. "Ali, ako se ne varam, na koledž možeš tek zagodinu dana. Zar to ne ide tako? A ako ne želiš pohađati Prentiss, kamo ćeš?Ljudska srednja škola zvuči neizvedivo."

Još jedan dubok uzdah. "Znam. To je moj drugi uvjet. Želim da ponovnootvorite Hekinu školu. Ne kao popravni dom ili kaznionicu, nego kao mjesto kakvoje nekada bila. Kao utočište. Kao školu za sve prodigije koji je žele pohađati. Iako,moram priznati da ih nakon protekle godine možda neće biti mnogo. Ali možemopokušati. Dakle, to su moji uvjeti."

Stajala sam ruku sklopljenih pred sobom. Ponovno sam se prisjetila kako jeCal dok ga je rupa zatrpavala govorio: "Sve je u redu. Sve je u redu." Dao je životza mene. Moram se pobrinuti da to poprimi veće značenje. Volio je Hekatu.Vjerovao je u nju, brinuo se o njoj, nazivao ju je svojim domom. Najmanje štomogu učiniti jest obnoviti je.

Za Cala.Stoga me, kada je vještica pogledala ravno u mene i rekla "Prihvaćamo", nisu

obuzeli strah, žaljenje ili strepnja. Obuzelo me zadovoljstvo.Mama, tata, Jenna i Archer čekali su me kad sam izašla iz plesne dvorane. Prije

negoli su uspjeli išta reći, primila sam roditelje za ruke i rekla: "Razgovarat ćemocijelim putem kući, obećavam. Ali sada trebam biti malo sama, može?"

Tata mi je stisnuo ruku, a drugom je zagrlio mamu oko struka. "Svakako.""Naravno", rekla je Jenna.Archer je kimnuo. "Učini što moraš."

Prošla sam kraj njih i izašla na trijem. Stube jedva da su zaškripale pod mojimnogama dok sam silazila na travnjak. Prišla sam jednom od golemih hrastovihstabala, naslonila se na njega i zagledala se u školu.

I dalje sam stajala ondje kad sam osjetila nečiju prisutnost. Kraj mene jelebdjela Elodie, crvena kosa lepršala joj je oko lica. "Hej", rekla sam tiho.

"Dakle, postat ćeš velika šefica?"Zaustila sam s namjerom da joj uzvratim kakvom dosjetkom, ali ništa mi nije

palo na pamet. Stoga sam rekla samo: "Aha. Hoću." Lagano je kimnula. "Bit ćešdobra u tome. Ali kažeš li ikada ikome da sam to rekla, ubit ću te."

Zasmijuljila sam se. "Dogovoreno." Neko sam vrijeme promatrala kakopromatra zgradu. A zatim sam vrlo tiho rekla: "Ako si spremna da te... ne znam,oslobodim ili što već, sada to mogu. Ili barem mislim da mogu."

Elodie se okrenula prema meni, stopala su joj lebdjela tik iznad tla. "A kamobih otišla?"

"Ne znam.""Bi li me..." zaustavila se, a da je ne poznajem tako dobro, zaklela bih se da

sam joj na licu primijetila tračak nervoze. Zatim je počela tako brzo pomicati usneda nisam mogla razabrati ni riječ. "Ček-ček, uspori malo. Ne znam tako dobro čitatis usana." Doletjela mi je malo bliže. "Rekla sam, ako ti ostaješ u Hekati, onda... i jaželim ostati."

Zazujala sam. "Zaista? Želiš cijelu vječnost ostati vezana za mene? Jer ako sisamo pomislila da ću ti dopustiti da ponovno uđeš u moje tijelo, grdno se varaš."

"Ne želim više biti u tvojem tijelu", rekla je, a zatim se namrštila. "To jezvučalo odvratno. U svakom slučaju, samo želim ostati ovdje. Zasad."

"Zašto?"Dignula je ruke u zrak. "Jer si mi prijateljica, dobro? Jer sam se proteklih

nekoliko tjedana... ne znam, zabavljala pomažući tebi i tvojoj luzerskoj ekipi.Zabavljala sam se stoput bolje nego što sam mislila da se mogu zabavljati mrtva."

To me dirnulo na neki čudan način pa sam pokušala zvučati ljubazno kad samrekla: "Elodie, kužim to. A da ti budem iskrena, na samu pomisao da zauvijeknestaneš ja se -" Grlo mi se stisnulo, što sam pokušala prikriti kašljem, a zatim samnastavila: "Ali ne možeš zauvijek ostati povezana sa mnom. To nije fer premaijednoj od nas."

"Možeš li ikako preseliti našu vezu?" upitala me. "Svi ostali duhovi koji semotaju ovuda povezani su s otokom. Možeš li mi to napraviti?"

Razmislila sam o tome, a u venama su mi zatitrale moći. "Aha, mogla bih to.Ah, Elodie, to bi značilo da ćeš zauvijek zaglaviti na otoku Graymalkin. Ostat ćetesamo ti i koji god duhovi se još motaju ovuda."

Elodie je nestala, a ja sam zakolutala očima. "Ma daj, molim te!" Ali zatim seponovno pojavila nekoliko metara dalje, na brežuljku koji je vodio prema jezeru.Mahnula mi je da je slijedim i odlepršala mi iz vida.

Uzdahnula sam i uspela se na brežuljak, a kad sam došla do vrha, morala samzakloniti oči pred sunčevom svjetlošću koja se odbijala od jezera. "Ideš", rekla sam izaustavila se kad je Elodie stala lebdjeti kraj mene. "Nikad nisam vidjela jezero utako divnu izdanju. I, pogledaj, trava više ne izgleda tako mrtvo nad - "

Što god sam namjeravala reći zapelo mi je u grlu, a usne sam prekrila rukom.Uz rub jezera šetao je Cal. Zapravo, njegov duh. Bio je tako blijed da sam ga

jedva razabrala, ali njegov dug i usporen korak bio je itekako prepoznatljiv.Kleknuo je i rukom prošao preko komada sive trave, pri čemu je ona ponovnopoprimila žarku smaragdnozelenu boju.

Pogledao je prema brežuljku na kojem sam stajala, podignuo ruku i mahnuo.Ja sam mahnula njemu, a niz lice su mi potekle suze. "Vidi li me?" upitala samElodie. "Ili vidi samo tebe?"

"Vidi te", odgovorila je. Zatim je pomalo potišteno dodala: "Mislim da semeni ne bi tako nasmiješio." Usne su joj se zatim iskrivile u vragolast osmijeh."Barem ne još. Ipak mi preostaje cijela vječnost da ga natjeram da promjenimišljenje o meni."

Znala sam da se šali, ali svejedno sam joj ozbiljno rekla: "Pazi na njega,može?"

A izraz njezina lica bio je iznenađujuće nježan kad mi je odgovorila: "Hoću."Na kraju se ispostavilo da mi je potrebna samo jednostavna čarolija da Elodie

odvojim od sebe i vežem je za otok. Ali kad sam osjetila kako popušta tanančaroban lanac koji nas je spajao, moram priznati da sam bila nemalo tužna.

Kad su me Archer i Jenna pronašli, Elodie je ponovno nestala. I Cal je nestao,premda je sada sva trava oko jezera bila zelena.

"Tu si", rekla je Jenna kad su se ona i Archer pojavili na vrhu brežuljka."Aha, oprostite", rekla sam i stala između njih. "Svašta mi se motalo po glavi.""Mogu misliti", rekao je Archer i zagrlio me oko struka. "Onda, rekla si im da

pristaješ?"

"Jesam. Misliš li da je to glupo?""Mislim da je to opasno", rekao je i okrenuo me prema sebi. "Mislim da si ti

luda. Ali opasno i ludo su dvije stvari koje najviše volim kod tebe. Dakle, ne. Nijeglupo. Premda sam razočaran što si im to uvjetovala ponovnim otvaranjem Hekineškole, a ne, što ja znam, odmorom na Karibima sa svojim dečkom."

Pognuo je glavu kako bi me poljubio, a Jenna je pročistila grlo. "Ovaj, heej?Prilično sam sigurna da je i vampirski pomagač zaslužio nekakvo priznanje."

Archer je pogurao Jennino rame. "Evo kako ćemo, kad se mi vratimo sKariba, ona te može odvesti u Transilvaniju ili nešto slično. Kako ti to zvuči?"

Udarila ga je u ruku, ali učinila je to s nježnošću, a ja sam odjednom ponovnohtjela zaplakati. Stoga sam se udaljila od Archera i rekla: "Svi odmori morat ćepričekati dok ne završim ovu školsku godinu." Budući da su se oboje zagledali umene, dodala sam: "Aha, to je drugi dio. Kad ponovno otvore Hekinu školu... ostatću ovdje. Samo do kraja godine", žurno sam dodala. "Ne doživotno. A još je jedandio dogovora koledž, dakle to me čeka nakon škole. Ali, hoću reći, ostat ćemo ukontaktu. Postoji hrpa čarolija za takve stvari."

Jenna i Archer su se pogledali. "Zašto bismo morali ,ostati u kontaktu?"upitala je Jenna.

"Pa zato što... Čuj, ne mogu tražiti od vas da ostanete u Hekati cijelu godinu.Jenna, ti imaš Vix, a, Archeru, ti imaš... Zapravo, što ti imaš?"

"Tebe", rekao je odlučno. "I cijelu hrpu svetih vitezova koji me žele ubiti.""Vix me može doći posjetiti", rekla je Jenna. "A škola će sada služiti dobru,

dakle još jedna godina u njoj neće biti mučenje. Iako", rekla je i namrštila se,"priznajem da ovo mjesto izgleda prilično gadno. Ne znam kako ćemo topopraviti."

Okrenula sam se prema jezeru, zagledala se u zelenu, zelenu travu i zadrhtalakad sam se nasmiješila. "Mislim da se ne moramo brinuti zbog otoka", rekla sam inadlanicom obrisala zalutale suze. "Zacjeljuje."

"Eto, dakle", rekao je Archer. "Vix će doći u posjet, otok će s vremenomprestati biti tako grozno depresivan, a ja te više nikada neću ostaviti."

"Aha, ali još se moramo pozabaviti činjenicom da je Oko tako... okasto, a jamoram naučiti i kako biti predsjednica Vijeća, što će vjerojatno značiti mnogodosadnih knjiga a - "

Archer je prislonio usne uz moje, učinkovito me ušutkao i poljubio kakospada. Kad se odvojio od mene, cerio se. "A tu je i bahati, zbrčkani bivši lovac nademone koji je glupavo zaljubljen u tebe."

"I tjeskobna vampirica koja bi te slijedila i u pakao. Zapravo, koja te jestslijedila i u pakao", dodala je Jenna i stala mi s druge strane.

"I roditelji koji te vole i koji se sada vjerojatno ljubakaju u autu", rekao jeArcher, na što sam se nasmijala.

"Dakle, stvarno", rekla je Jenna i uhvatila me pod ruku, "što ti još treba?"Pogledala sam najprije jedno pa drugo, te ljude koje toliko volim. Povjetarac je

namreškao visoku travu oko jezera i učinilo mi se da čujem Elodien smijeh."Ništa", rekla sam im i stisnula im ruke. "Ništa."

Ziki

Crowarez.Org

ZAHVALA

Veliko, magično hvala svima u izdavačkoj kući Disney-Hyperion, kao i svimčlanovima "Hekatina tima". Jennifer Corcoran, sebe možeš nazivati"publicisticom", ali ja mislim da riječ "superjunakinja" prikladno opisuje tvoj posao.Isto vrijedi i za Hallie Patterson, Ann Dye i Dinu Sherman. Naravno, hvala doajenuHekatina tima, mojoj predivnoj, ljupkoj urednici Catherine Onder koja mi je svojimsmjernicama i mudrošću pomogla - nadam se! - da seriju Hekatina škola privedemkraju. Ne mogu ni izraziti koliko sam ti zahvalna!

Golemu zahvalnost koja graniči s besramnošću dugujem svojoj agentici HollyRoot zato što... pa, zato što je Holly Root. Najnajbolja si i strašno mi je drago štosmo te Sophie i ja pronašle!

Mojim prijateljicama spisateljicama koje su mi davale savjete, zagrljaje, a kad jeto bilo potrebno i metaforičke pljuske dok sam pisala Moć grimorija. ChantelAcevedo, Lindsey Leavitt, Myra McEntire, Ashley Parsons i Victoria Schwab, sveste me držale za ruku što je predivno i pomalo neobično. Pusa svima!

Hvala mojoj obitelji i prijateljima što su imali razumijevanja kad bih se otisnuladuboko u "Knjigozemlje" i što me nisu mrzili zbog propuštenih telefonskih poziva,neuzvraćene e-pošte i silnih večera "za van". I posljednja, ali nimalo manje važna,najveća od svih zahvala ide mojim čitateljima. Bez vas ne bi bilo ni Sophie, niHekine škole, ni Archera (ne daj Bože!). Vaša podrška, kao i ljubav koju ste iskazaliprema ovoj seriji, znače mi sve na svijetu i nevjerojatno sam sretna što mogu pisatiknjige za tako divne ljude!