1

Anica Balatinac

MOJA MOLITVA

2

NakladnikStudio Moderna

Zagreb

Urednica–urica GarvanoviÊ-Porobija

KorektoricaBranka VukmaniÊ

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakStudio Moderna

3

Anica Balatinac

MOJA MOLITVA

Zagreb, 2009.

4

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 716461

www.nsk.hr

ISBN 978-953-55885-1-1

5

MOJA MOLITVA

Gospode dragi, ponizno Te molim za ove pjesmeI za sve Tvoje poruke πto u njima stoje —Ti si svaku od njih napisao mojom rukom,Zato prvo: neka proslave Tebe i sveto ime Tvoje.

Drugo: neka opomenu i ohrabre svakoga dokoga dou,

Klonule duhom i æalosne u srcu neka ovepjesme utjeπe,

Obeshrabrenima neka donesu novu nadu,Zabrinutima da svoje probleme s Tobom rijeπe.

Neka onima koji su mlaki ove pjesme zagrijuduπu,

Da ih probude i da ih k Tebi sve bliæe vode,A onima, Gospode, koje je grijeh uspio da zarobiTi daj svojom miloπÊu tjelesne i duhovne

slobode.

Ravnoduπne neka ove pjesme opomenu i kaæuDa se ne πale sa spasenjem, nego to ozbiljno

shvate,Dok joπ traje milost i Isus nas joπ sve zove,Da se iskrenim srcem svome Bogu obrate.

Svakoga, OËe naπ, tko vjerom Tebi se moliNeka Duh Tvoj Sveti svaki dan vodi, uËi i jaËa,Kao nebeska rosa nek osvjeæava naπe duπeDok prolazimo ovom zemaljskom dolinom plaËa.

A uskoro kad se vratiπ u svojoj sili i slaviDa zauvijek uniπtiπ grijeh, sve patnje i boli,

6

Ti Êeπ povesti sa sobom u svoje nebeskokraljevstvo

Svakoga tko ovdje i sada ide za Tobom zato πtoTe voli.

Anica Balatinac

7

OTAC, SIN I SVETI DUH

8

9

TVOJ TRAG

Od visokih gora do duboka moraPo ovome πirokom svijetuTvoj trag je upisan baπ svuda,Na svakom drvetu, grmu i cvijetu.

Velika je sila i mudrost Tvoja,SvemoÊni sveti Boæe,Tvoja savrπena djela u prirodiNitko izbrojiti ne moæe.

Svuda je upisano Tvoje ime,Baπ svuda Tvoja djela;Tragove Tvojih nogu i ljubaviPokazuje priroda cijela.

Koliko je samo savrπenstvaU svakoj snjeænoj pahuljici,Kakve si samo radare ugradioU glavu svakoj pËelici.

Koliko si upotrijebio boje i vjeπtineDa leptiru krila naπaraπ;Ali ne samo u poËetku —To Ti joπ uvijek stvaraπ.

Ali dah mi stane kad vidim Tvoj trag©to vodi na Golgotu;Krvave tragove Tvojih nogu,Neshvatljivu ærtvu, ljubav i dobrotu.

Ponizno Te molim, Gospode silni,Iz dubine duπe moje:Pomozi da svaki dan gledamTragove velike ljubavi Tvoje.

10

GOSPODNJE ZNANJE

Za mene je neshvatljivo Tvoje znanje,Gospode i Boæe naπ,Da Ti poznajeπ sve ljude na ZemljiI da baπ za svakoga znaπ.

Da se za sve brineπ i sve odræavaπ©irom planete ove;Ali joπ viπe, jer Tvoj glas i zvijezdeSvaku po imenu zove.

Ti znaπ za svako æivo biÊe©to se tamo u mraËnoj praπumi kreÊe,Ali i u guævi milijunskih gradovaNitko se od Tebe sakriti neÊe.

Znaπ ulicu, pa Ëak i kuÊu u kojoj æivi,Znaπ kad lijeæe i kad ustaje,Vidiπ svaku suzu, Ëujeπ svaki uzdah,I kada grijeπi i kada se kaje.

»ujeπ svaku molitvu upuÊenu vjerom,Svaku bol i tugu Ti poznajeπ;U pravom trenutku i na najbolji naËinOdgovor i rjeπenje dajeπ.

Naπ razum, Gospode, suviπe je maliDa to sve razumije i shvati;Hvala Ti πto Êeπ tamo u miru vjeËnostiNa sve to odgovor nam dati.

11

POVJERENJE

Jedno je vjerovati u Boga,A sasvim drugo imati povjerenja;Samo vjerovanje da Bog postojiNe daje sigurnost spasenja.

Ima mnogo ljudi πto vjeruju u BogaPa Ëak i kaæu to vjerovanje svoje;Ali i avoli vjeruju, Ëak i drπÊu —Samo zato πto se kazne boje.

Ako se molimo i traæimo BogaZbog sadaπnjeg dobra i vjeËnog spasenja,Te sebiËne æelje ne grade poznanstvo,Tu nema ljubavi niti povjerenja.

Poznavanje Boga daje sigurnost,To je Ëvrst temelj u borbi æivota,Povjerenje da se nikada ne mijenjaOËeva ljubav, milost i dobrota.

Vjera da me moj Gospod voliI onda kada mi sve po zlu krene,Pa ostajem miran kao i u dobru —To znaËi da imam u Njega povjerenje.

Ovaj æivot je πkola za sve nas ljude,Svakog nam se dana ocjene daju,Ispit Êe poloæiti i pobjedu steÊiKoji Bogu vjeruju jer Ga poznaju.

12

BOG SE BRINE

Gospod se s ljubavlju brineZa nas na æivotnom putu,On se brine za svaki naπ danI za svaku naπu minutu.

On je izvor naπeg æivotaI svakog æivog stvora,Svemu æivome na zemljiI svemu u dubini mora.

Sila koja nas odræavaTo su rijeËi Njegovih usta;Da On to samo za tren uskrati,Sva bi planeta ostala pusta.

Kroz grijeh se Sotona trudiDa uniπti i razori;Ali dragi Bog πalje svoju pomoÊDa proslavi i da obnovi.

Svaki je Ëovjek svijet za sebeI razliËit od drugoga,Svatko ima svoj identitetI osobnost biÊa svoga.

»udan je stroj ljudski organizam,I naËelo po kojem radi;Kad ne bi bilo posljedica grijeha,VjeËito bismo bili mladi.

13

GOSPOD DAJE

Svaki trenutak æivota,Svaki udisaj zraka,I pljusak ljetne kiπe,I sunËevu zraku svaku

Primaju svi ljudiRazliËite Êudi.

Svaki zalogaj hraneZa svako ljudsko dijete,Svaki cvijet i svaki list©irom ove planete,

Svaka naπa potreba —Sve je to dar Neba.

Ljeto, jesen i zimuI sva proljeÊa draga,Toliko plodova zemlje,Nebrojena blaga

Gospod nam daje svima,I dobrima i zlima.

Veliki blagoslovi s NebaNa zemlju dolaze,Smjenjuju se pokoljenja,Vjekovi prolaze,

A Gospod ostaje —I iznova daje.

O, kada bi ljudi sviBili svjesni togaKoliko svakog trenutkaPrimaju od Boga,

14

Viπe bi pjevali,A manje psovali.

Bog nam daje viπeNego πto i znamo,Od Njega su darovi,Sve πto god imamo.

Nek Ga zato hvaliVeliki i mali.

15

ON SVE VIDI

Gospodnje oko vidi sve©to se na Zemlji zbiva;Svjetlo i tamu, dobre i zle,Tom oku se niπta ne skriva.

Nitko nije zaboravljen,Bilo gdje da se nalazi,Nitko napuπten niti ostavljenNa svojoj æivotnoj stazi.

Nema tako gustog mrakaDa od tog oka sakrije,Niti tako velikog crnog oblakaDa mu vidik pokrije.

»ovjeka na ulici milijunskog grada,I onoga πto praπumom ide,U svako vrijeme, uvijek i sadaGospodnje oËi vide.

Velika je πteta πto ovu istinu»esto zaborave ljudi,Da Êe uskoro svakome od nasZato po pravdi i da sudi.

Jer sve vidi i sve zna —SvaËija djela.

16

»UDA

Ja se divim Tvojim djelima,Stvoritelju dobri, OËe moj,Svuda ih vidim kamo god pogledam,Jer ih je jako velik broj.

Kada jutrom poslije noÊnog mrakaZasvijetli zora plava,Ja u tome vidim Tvoju rukuKoja nova Ëuda stvara.

Evo i ptiËji rod se budiI pjesma se svuda ori,Da su sretne i zadovoljneNjihov radostan glas zbori.

I cvjetiÊi podiæu svoje glave,Svaki svoje latice otvara,Tvoja ljubav i briga za sve æivoSvaki dan Ëuda stvara.

I ja sam Ëudo Tvoje milosti,Pa i novi dan kojega mi dade;Sva Tvoja obeÊanja u novome danuUtjeha su vjere, ljubavi i nade.

I koliko Êe se u ovome danuJoπ velikih Ëuda dogoditi...Hvala Ti za sve koje vidimI za one koje neÊu vidjeti.

17

UPOZNATI

Dragi moj i dobri Gospode,Znam da od upoznavanja TebeNema veÊe ni vrednije stvari,Niti Ëovjekove veÊe potrebe.

Onaj tko Tebe osobno upozna,Svu Tvoju ljubav, silu i dobrotu,Pronaπao je najveÊe blagoKoje Ëovjek moæe naÊi u svom æivotu.

Ali da prolazan greπan ËovjekUpozna Tebe, svemoÊni Boæe,To samo vjerom i molitvomKroz Tvoju milost moæe.

Svako tko Tebe vjerom prihvatiZa svoga Vou i Gospodara —Toga viπe niπta u ovom æivotuNe moæe da razoËara.

Jer πto viπe na Tebe gleda,Sve bolje Te upoznaje,A povjerenje u TebeUvijek mu snage daje.

18

STVORITELJ

Gospod je vlasnik svegaJer On je sve stvorio,Gospodar je i naπeg æivotaJer nas je smrÊu otkupio.

On se uvijek njeæno brineZa sva svoja stvorenja,Æeli da svako imaU Njega povjerenja.

Jer Njegova ljubav i brigaObuhvaÊaju Ëitav svijet,On se brine za svakog Ëovjeka,Za svakog vrapca, svaki cvijet.

»ovjek se, naæalost, osjeÊa siguranKad ima neπto osobno svoje,Kad se za materijalno moæe uhvatitiI reÊi: “To je moje!”

Pa se zato svom snagom trudi,MuËi, sekira, radi i boriDa svojom mudroπÊu i snagomSebi sigurnost stvori.

Zaboravlja da je Gospod vlasnik svegaI da se uzalud bori i muËiKada iz svojeg æivota i svojih planovaSvoga Stvoritelja iskljuËi.

19

LJUBAV JE VE∆A

Kako je veliko Tvoje ime,Kako su slavna Tvoja djela,Cijeli svemir o tome svjedoËi,A to nam kazuje i priroda cijela.

Sunce i Mjesec u svome sjajuBlijedi su odraz Tvoje slave,Naπ razum to ne moæe da shvati,Stog ponizno pred Tobom saginjemo glave.

Ali veÊa od svega Tvoja je ljubavKojoj se dan i noÊ divim;Tvoja dobrota i Tvoja milostUvjet su da diπem i æivim.

20

TI SI

Isuse, Ti si sunce koje nikada ne zalazi,Ti si æivot koji nikada ne prolazi.

Ti si kruh koji svaku glad ublaæi,Ti si izvor æive vode koja duπu snaæi.

Ti si, Isuse, put koji u æivot vodi,Ti si vrata spasenja, radosti, slobodi.

Ti si mir u buri ovoga burnoga æivota,U ovome hladnome svijetu zaπtita i toplota.

Ti si izvor prave sreÊe i trajne radosti,Ti si utjeha i snaga u svakoj boli i æalosti.

Ti si snaga kada sve klone i sve pada;Kada problemi zamraËe vid, Ti si jedina nada.

Zato znam da samo tu, kod nogu Tvojih,Nalazi se rjeπenje svih briga mojih...

Samo tu su zadovoljene sve moje potrebe,Pomozi mi, molim Te, da mogu uvijek ostati

kod Tebe.

21

NAJLJEP©E IME

Ima samo jedno Ime,Samo ono znaËi spasenje;U Njemu je sva naπa nada,Samo u Njemu za grijeh rjeπenje.

Krv Njegova pere grijehe,Rane Njegove lijeËe sve naπe boli,Ime Njegovo mir donosiSvakome tko se moli —Taj sve ljude voli.

22

TRAGOVI KOLJENA

Nekiput u ranu zoru,A Ëesto i po cijele noÊi,Isus je uvijek naπao vrijemeDa moæe sâm na molitvu poÊi.

Nitko od ljudi ne moæe znatiKoliko je na molitvi proveo vremena,Niti pronaÊi gdje su sve ostaliTragovi Njegovih koljena.

I ove noÊi, eno, mirno spavaIzlijeËeni gubavac i kÊerka Jaira,Sluga kapetana i tko zna koliko njihUæivaju blagodati ovog noÊnog mira.

Sve se odmara i sve poËiva,A selo i grad mjesec obasjava,Polako prolaze tihi noÊni Ëasi,A gdje je noÊas Isus? Gdje li On spava?

Moæda i sad kleËi u nekom πumarku,Ili je umoran klonuo na rosnu travu,Nitko mu nije ponudio krevetNiti meki jastuk stavio pod glavu.

I rosa pada na Njegovo tijelo,Niæe svoje kapljice u Njegovoj kosi,Na mjeseËini se sijaju kao biseri,Ljepπi od krune koju Cezar nosi.

Ali puno prije nego se sunce rodiIsus eno ponovo na molitvi kleËi,

23

OjaËan silom koju prima od OcaPonovo odlazi da uËi i lijeËi.

On Stvoritelj svega, gospodar anela,Kroz molitvu sebe jaËa i snaæi,A bijedan Ëovjek, samo crv il moljac,Ne osjeÊa potrebu da pomoÊ traæi.

Isusov primjer o sili molitve,Tragovi Njegovih svetih koljena,Otkrivaju tajnu uspjeha, pobjede,Svakome Ëovjeku i u sva vremena.

Koliko je tragova naπih koljena,VjeËnost Êe pokazati i neÊe kriti;Onaj tko svaki dan ne traæi GospodaNeÊe moÊi sa Njim ni na Nebu biti.

24

DO–I KRISTU

Sve svoje patnje i boliSkinuti i ostaviti moguSamo na jednome mjestu —Pod kriæem kod Kristovih nogu.

To je jedino mjesto na svijetuGdje se svaki teret skida,On lijeËi sve boli i svaki jadI rane od grijeha vida.

U Njegovoj svjetlosti ostatiI ne vraÊati se u tamu,Njegove rijeËi sluπati,A ne ovoga svijeta galamu.

Svaku novu nedaÊu i bolKoju nam æivot dati znadeLakπe Êe podnijeti svaki ËovjekAko to vjerom Isusu dade.

Zato sve brige i problemeU molitvi Kristu dadniPa stazom æivota koraËaj daljeU miru i blaæenoj nadi.

25

KAPETAN

Da bi brod stigao do cilja,Svojih odreenih luka,Mora ga voditi siguran kapetanI njegova Ëvrsta ruka.

Pod vodom su skrivene stijene,A i bura zaËas doe;Bez Ëvrste ruke na kormiluBrod ne moæe da proe.

I nama kao broduSiguran Voa treba,Jer opasnosti mnogo imaNa putu koji vodi do Neba.

Kada na moru æivotaOluja il bura krene,Potreban je siguran KapetanDa se ne razbijemo o stijene.

Dragi Isus svakoga od nas moliDa kormilo Njemu dade,Jer On vidi gdje su stijeneI kroz buru voditi znade.

Ponekad kad se malo stiπajuZle bure ovoga svijeta,Neki Kapetana gurnu u moreDa im na brodu ne smeta.

Æele upravljati sami sa sobomPa po svojoj volji rade i æive,A kada zbog toga doæive brodolom,ObiËno Kapetana za to krive.

26

IZVOR

Kao izvor u pustinjiKristova je milost u duπi,Pun je vode æivotaI u najveÊoj duhovnoj suπi.

Taj izvor æivot dajeOnima koji su veÊ smrti blizu,Koji zbog dugotrajne suπeZapadaju u duπevnu krizu.

Svakome On vodu nudi,Nalazi Ga tko Ga traæi;Kristova ljubav je æiva vodaKoja sve æedne snaæi.

Tko od te vode pije,I sâm izvor postaje;Povezan s Izvorom æivotaTu vodu i drugima daje.

27

SKUPO PLA∆ENI

Jako nas je skupo platioDa bi nas sada ostavio.

Da smo greπnici On je znaoKada je sebe na ærtvu dao.

Spreman je bio da æivotom plati,Da nas otkupi i u dom vrati.

Vrijednost naπih duπa puno je veÊaNego πto itko znade ili osjeÊa.

Samo kada se u dom vratimo,MoÊi Êemo od toga neπto da shvatimo,

I da Ga slavimo za vjeËnost svu,Za tu ljubav i ærtvu veliku.

28

GLADNI KRUH I ÆEDNI IZVOR

Isus je otpoËeo svoju sluæbu gladanKad je u pustinji postio,Zavrπio je svoju sluæbu æedanDok je na kriæu visio.

A On je kruh æivotaZa svako ljudsko biÊe,I izvor æive vodeÆednima za piÊe.

Isus je bio Ëesto umoran od puta,A svakome On odmor nudi;Mada je imao boæansku moÊ,Trpio je πto trpe i ljudi.

Isus je plakao na grobu Lazara,A sve æalosne On tjeπi,Nikada se nije posluæio ËudomDa neki svoj problem rijeπi.

©utio je dok su Mu sudili,A On je Sudac nad svima,Dopustio je da Mu zakuju ruke,A Ëitav svemir u ruci ima.

Koliko je Njegova svetost i ËistoÊaMorala zbog toga patiti,To nijedno ljudsko biÊeNe moæe razumjeti ni shvatiti.

29

ISUS, DRAGI SPAS, MOLI SE ZA NAS

Prije svojega stradanjaIsus se za uËenike moli;Pribliæuje se rastanak,A svaki rastanak boli.

Oni nisu mogli ni slutiti©to Êe se dogoditiDok su Ga pratili na putu©to u Getsemaniju vodi.

Isus ih ne kori zbog toga©to nisu mogli da shvate,S ljubavlju prihvaÊa i to©to Ga u stopu prate.

Zato se moli svome OcuDa ih On Ëuva i snaæi,Ali me neπto posebno tjeπi©to u svojoj molitvi traæi:

On se moli za buduÊe naraπtaje,Za one koji Êe joπ doÊi,Za mnoge koji Êe vjeromNjegovim tragom poÊi.

On moli za pobjeduKada zlo protiv njih krene —O, hvala Ti, Isuse, hvala Ti,©to si se molio i za mene!

30

ÆIVA VODA

Isus je izvor vode,U duhovnoj pustinji rijeka,Jedini uvjet vjeËnog æivotaSvake æene i Ëovjeka.

On vodu svakome nudi,Sve æedne k sebi zove,Uvijek i svuda bez razlike©irom planete ove.

Taj izvor nikada ne presuπi,Obilnu vodu imade,Sve jaËe i viπe teËe©to viπe vode dade.

Svatko tko tu vodu pijeI sâm izvor postaje,Prirodno i nesvjesnoDrugome tu vodu daje.

Svaki dan doi na izvorI bliænje svoje zovi,Æiva voda Gospodnje RijeËiSvakoga osvjeæi i obnovi.

31

SVETI DUHIvan 16,13

Prema onom πto o Svetom Duhu moæemo znati,Kako bismo Ga mogli opisati?

On je svjetlo koje um rasvjetljava,Æiva voda koja duπu osvjeæava.

Prijatelj koji zna da savjetuje,Tjeπitelj koji uvijek ohrabruje.

UËitelj koji nas pouËava,VodiË koji na pravi put usmjerava.

Vatra kroz koju se od grijeha Ëistimo,Ulje kojim u svjetiljkama svijetlimo.

Mast koja otvara duhovne oËi,On je svjedok koji kroz savjest svjedoËi.

PeËat Neba koji zapeËaÊava,On je snaga koja nas duhovno odræava.

Golub koji tako njeæno voli,Molitelj koji se za nas moli.

Samo On moæe Ëovjeka preporoditi,PodiÊi ga i k Ocu voditi.

Ono πto nam svakome najviπe trebaTo je Sveti Duh, ova sila s Neba.

Nebo nam Ga svima æeli dati,Svakome tko hoÊe da Ga prihvati.

32

I ako posluπa Njegov glas,On ga priprema za Neba kras.

Jer naπu greπnu narav mijenjaI daje sigurnost spasenja.

33

JEDNO

Da dvije osobe budu jedno,Da se dva srca ujedine,Da dvije glave isto misleZa sve πto æele da Ëine...

Da dva broda sloæno ploveZajedno u istu luku,Nije dovoljno samo æeljetiNiti donositi odluku.

Svaki braËni par kod vjenËanjaSvakako ljubavi meusobno ima,Ali Êe je pokazati i iskuπatiÆivot koji je pred njima.

Kada sunce zae za oblak briga,I puhne vjetar problema,Kada se jave velike potrebeZa koje novca nema,

Pa kada onda na vidjelo douMnoge sakrivene mane,Kako da u takvim uvjetimaNjih dvoje jedno ostane?

Ima samo jedan uvjetDa jedno ostati mogu:Ako svoje ruke njih obojeStave u ruke Bogu.

34

SLOBODA

ZaËet u grijehu, roen u zlu,Izbora nema — Ëovjek je tu.Svojim je roenjem postao rob,A na kraju puta Ëeka ga grob.

Tako bi bilo i tako ostalo —Da se Nebo nije umijeπalo.Da Ëovjeka spasi naËinjen je plan,Da roblje vrati otkup je dan.

Zlatna sloboda nudi se svima,Daje se svakome tko god je prima.Samo jedno pravilo ovdje vaæi,I samo se ovo od svakoga traæi:

Svoje greπno stanje ozbiljno da shvati,Iskreno se pokaje i Bogu se vrati,Njemu da dopusti da ga uËi, vodiIz okova grijeha ka zlatnoj slobodi.

35

SPASENJE KROZ KRISTA

36

37

RADOST SPASENJA

Svoj æivot na kriæu GolgoteIsus je bio spreman dati,Da izgubljenu zemaljsku obiteljNatrag u obitelj Neba vrati.

Sve koji Njega vjerom primeSpasit Êe Njegova sila —Tu radosnu vijest sam ËulaI s vjerom je prihvatila.

Ti si me s ljubavlju primio,U obitelj Neba usvojio,Mnogo puta si mi to pokazaoKada si Ëuda zbog mene stvarao.

Znao si dobro tko sam jaKada si me uzeo pod svoje,Æelio si da pripadam TebiI da budem dijete Tvoje.

Zaπto se tako Ëesto zabrinem,I uplaπi se duπa moja,Da zbog mojih slabosti i manaJa viπe nisam Tvoja?

Otkuda taj strah u meniKoji mi sigurnost ruπi,Remeti radost Tvojega spasenjaI stvara tjeskobu u duπi?

Znam da je to djelo ZlogaKoji se svim silama trudi

38

RazoËarati i upropastiti —Jer je laæac i ubojica ljudi.

Molim Te za jaku i æivu vjeru,Koju samo Ti moæeπ dati,Da ne padnem pod utjecaj ZlogaI da me taj strah ne prati.

Neka Tvoj mir zavladaMojim biÊem cijelim,Podari mi radosti spasenja —Samo to, Gospode, æelim.

39

SHVATITI

To je teπko shvatiti,Joπ teæe objasniti,Kako nevin moæe postati kriv;Kako sveti Bog s NebaNa kriæu umrijeti trebaPa da greπnik ostane æiv?

To objasniti nije lako,Jer po prirodi to nije tako,Sud samo krivicu sudi.Svatko je jako uzbuenKad Ëuje da je nevini osuen©to se, naæalost, dogaa kod ljudi.

Ali ono πto se na Golgoti zbiloMnogo je straπnije bilo:Osueni bio je Bog.To samo boæanska ljubav znadeDa sebe dragovoljno na ærtvu dadeI umre umjesto stvorenja svog.

Cijela Êe vjeËnost trebatiDa bismo neπto od toga mogli shvatiti,Tu veliku tajnu spasenja —A dotle neka nas vjera jaËaDok idemo dolinom plaËa,I naπ karakter Ëisti i mijenja.

40

»AMAC SPASENJA

»ovjek je brodolomac u oceanu æivotaNa kojemu sila grijeha veliku oluju stvori,Diæe visoke valove, pjeni se, prava strahota —»ovjek se ne moæe odræati ako se sâm bori.

Nebo je poslalo pomoÊ i Ëamac za spasenje,SvjetloπÊu svoje RijeËi Gospod razgoni mrak;Za svakog brodolomca postoji pravo rjeπenjeAko prihvati konopac i traæi svjetlosti zrak.

Molitva je taj konopac koji u borbi vjereSvakog brodolomca za Ëamac spasenja veæe,U kojemu ima mjesta bez granica, bez mjere,A pojas za spasenje do svakoga seæe.

Svakome tko u vjeri pojas spasenja hvataI oËima svjetlost traæi koja svijetli kroz noÊ,Ne oslanja se na svoju snagu, prijatelja, brata,Njemu Êe u pravo vrijeme prava pomoÊ doÊ.

Velika je opasnost kad se more malo smiriI Ëovjek pusti uæe, od svjetla okrene oËi,Uæiva u kratkom miru koji se oko njega πiri,A onda se iznenada s joπ veÊom burom suoËi.

Tada poËne da tone u dubine æivotne noÊiGdje mnogo morskih pasa Ëeka na svoje ærtve;Ako odmah vjerom ne potraæi pomoÊ,Uskoro Êe biti svladan, upisan u duhovno mrtve.

Ne skreÊi nikada pogled s Onoga tko pomoÊ nudi,I kada ne znaπ izlaz niti vidiπ rjeπenja,Gledaj i sluπaj Njega, a ne πto kaæu ljudi:On Êe sve brodolomce dovesti u luku spasenja.

41

NEBA DAR

Gledaj ljubav i dobrotuNebeskog Oca svog:Naziva te svojim sinom,A ti si greπnik, a On Bog!

On, kralj iznad svih kraljeva,Vladar svemira,Ne stidi se da te svojomKÊerkom naziva.

Princ ili princeza NebaJako je velika stvar,A dobri Bog svakom to nudiIz ljubavi kao dar.

Svi staleæi ljudske rase,Siromaπni i bogati,Svakome, kroz sve vjekoveAko vjerom to prihvati.

Mnogi ovo nisu ËuliPa æive u strahu i u bijedi.Naæalost, mnogi koji to znaju —Odbacuju, pa za njih to ne vrijedi.

A Nebo je spremno dati sveSvakome tko prihvati i vjeruje.

42

BARABA

Snuædeno sjedi BarabaI zuri u kameni zid,Drhti zbog smrti na kriæu,Ali ne osjeÊa ni kajanje ni stid.

Straæar otvara vrata samice,Grubo viËe: “Izlazi van!”Hladan znoj obliva Barabu —Doπao je taj straπan dan.

Ali ne Ëekaju ga vojnici i kriæKojega bi trebao ponijeti.Umjesto toga, on Ëuje rijeËi:“Nazaranin Êe umjesto tebe umrijeti!”

Nije Ëekao da mu to dvaput kaæu,Nego van iz zatvora hita,Nije mu jasno πto se dogaa,Ali nikoga za to i ne pita.

On prihvaÊa pomilovanje i spasenje,Slobodu koja mu se nudi;O kako je velika razlikaIzmeu Barabe i danaπnjih ljudi...

Kojima se kroz Evanelje javlja:“Nazaranin je umro i za te,Sasenje je osigurano svimaKoji Ga vjerom prihvate!”

Oni sumnjaju u vijest spasenjaPa i dalje u zatvoru sjede,

43

MuËe se da svojom vlastitom pravdomSpasenje zasluæe i zavrijede.

Da je tako radio BarabaJoπ i sad bi u zatvoru bio;Ali on je vjerovao onom πto je Ëuo,Spasio se jer je milost prihvatio.

44

PODSJETI MEMarko 4,39

Podsjeti me,Moj dragi i dobri Gospode,Da sve oluje æivota ne moguPotopiti Ëamac u kojemu si Ti.Mogu vjetrovi problema puhati,Valovi u Ëamac udarati,Ali ga ne mogu potopitiAko si u njemu Ti.

Podsjeti meDa se Tebe boji more æivota,Da se pokorava Tvome glasuU svako vrijeme i u svakom Ëasu;»ak kad se zbog bolesti ili nekom nezgodom»amac æivota puni vodom,Da se ipak moæe odræatiAko u njega ueπ Ti.

Podsjeti me,Gospode, molim Te,Da bez Tebe nikada na more ne kreÊem,Jer se jako Ëesto s olujom sreÊem,Nego da za svaki plan i odlukuPitam Tebe i traæim Tvoju ruku.Da uvijek kormilo Tebi dajem,Ne samo onda kad vjetar i bura zavija,Nego i kad bez oblaka sunce sija.Jer se nikada ne zna πto Êe sutra donijetiI kada Êe bura poËeti,A ona se nikada ne najavi,Ni onda kada najveÊe zlo napravi.

45

Podsjeti meDa nema sigurnosti bez TebeNikada i nigdje, nijednog trena,A æivot je moj kao sjenaKoja nestaje Ëim se sunce skrije.Æivot je kao magla ili kao dim©to se razie Ëim prvi vjetriÊ naie.U æivotu si sigurnost samo Ti,VjeËiti i jedini.

Podsjeti meDa je samo u TebiSva moja utjeha, radost i sreÊa,Od svakog zemaljskog blaga veÊa,Koju nikakva bura ne moæa da oduvaKada si Ti u Ëamcu i Tvoja me ruka Ëuva.»ak i ako bura problema dugo traje,Tvoje prisustvo mir i sigurnost daje.

Podsjeti me!Jer ja Ëesto ozbiljne greπke pravimI Tebe pozvati u Ëamac zaboravimDok ne poËnem da se davim.Zaπto da me patnja i nevolja uËi?Jer joπ me onda i savjest peËe i muËi,Nekiput mi se Ëini da su to sitnice,Ali ostavljaju loπe posljedice.

Zato Te ponizno molim, Gospode,Svojim Svetim Duhom podsjeti me,U svakom trenutku podsjeti me,Podsjeti me,Moj dobri OËe i Gospode!

46

DA TEBE GLEDAM

Samo dok na Tebe gledam,Spasitelju moj,Nestaju sve brige, boli,Nalazim mir svoj.

»im sa Tebe pogled skrenem,Zapadam u tamu,Nestaje sve πto je vrijedno,Vidim pustoπ samu.

Samo dok na Tebe gledam,JaËam se i snaæim,Bez Tebe se u krug vrtimDok sama izlaz traæim.

Jer prava bura æivotaSa svih strana prijeti,Samo Ti mi dajeπ snaguDa mogu podnijeti.

Kad me brige zaokupeI moj svijet se ruπi,Pomozi da Tebe gledam,Daj mir mojoj duπi.

Molim Ti se, usliπi me,Podigni moj pogled i glavu,Da ne gledam tamu grijehaNego Tvoju ljubav i slavu.

47

PITANJE JE SAD

Samo je jedan dobri Pastir,A najamnika velik broj.Koga ja svaki dan slijedimI tko je voa moj?

Po Ëijem tragu idemI Ëiji gledam lik,Da li je to Dobri Pastir,Ili neki najamnik.

Dobri Pastir je Isus,On uskim putem vodi;Najamnik kaæe: “Uæivaj,I radi kako tebi godi.”

Isusov tor je zakon,Ograda od grijeha i zla.Najamnik nema zakona —Nek radi tko πta zna.

Samo jednoga od njih slijedimU rijeËima i u djelu,Pa Êu s Njime zasigurnoProvesti i vjeËnost cijelu.

48

O»I©∆ENJEIzaija 6,6.7

Æeravica s Tvog oltaraNek dotakne usta moja,Moje srce i moj razumDa oËisti milost Tvoja.

Nema niËeg na toj Zemlji©to bi grijehe moglo prati,OËiπÊenje i pravednostSamo Gospod moæe dati.

Zalud Ëovjek pokuπavaDa to sam uradi,On mijenja samo ponaπanjeI laænu nadu gradi.

Jer kad srce nije Ëisto,Uzalud se spolja Ëisti;Æivot Êe brzo pokazatiDa je karaker ostao isti.

Samo ærtva sa Golgote,Vatra sa oltara,»isti srce, misli, jezik,Novi æivot stvara.

49

ZNANJE I SPASENJE

Za Ëovjeka je vaæno da stjeËe znanjeDa bi mogao lakπe kroz æivot proÊi;Ali πto se tiËe duhovnosti i spasenja,Tu tjelesno znanje ne moæe pomoÊi.

Jako je dobro i jako potrebnoMnogo Ëitati i mnogo znati,Ali samo æiva vjera i predanje BoguPravu Êe poboænost dati.

Dobro je iÊi uvijek u crkvuKad god se sluæba odræava;Ipak samo osobna veza s IsusomLjudsku greπnu prirodu preobraæava.

Da palog Ëovjeka vrati k BoguIz dubine njegova pada,Da grjeπno srce postane Ëisto —U Isusu je jedina nada.

Samo On je Put, Istina i Æivot,Most izmeu Zemlje i Neba,Svakoga On zove da doe k Njemu,I dat Êe mu sve πto mu treba.

50

OPRAVDANJE I POSVE∆ENJE

Oproπtenje i opravdanjeIsus greπniku onoga Ëasa daje —»im se on iskreno pokaje.

I posveÊenje je isto darKojega Gospod daje —Ali ono Ëitav æivot traje.

Ovo je vaæno znati, i da se pravilno shvati,Jer samo oni koji izdræe do krajaProÊi Êe kroz vrata raja.

51

GRE©NICI

Svi ljudi su samo greπnici,Bez razlike koliko su grijeπili,Jer svi smo greπnu priroduOd Adama naslijedili.

Naæalost, Ëesto se ËujeDa neko za sebe kaæeKako on nije greπnik,Jer ne ubija, ne pljaËka, ne laæe...

Nijedan prorok niti apostolNikada to nije rekao,Da je on potpunu svetostI savrπenstvo stekao.

Svi oni koji su biliVjerni Gospodnji vjesniciPriznavali su da su samoPo svojoj prirodi greπnici.

I πto su viπe boraviliU Gospodnjoj prisutnosti,Sve viπe su uvialiSvoje mane i slabosti.

Samo Kristova pravda,Njegova smrt i uskrsenje,Za ljudsku greπnu naravJedino su pravo rjeπenje.

52

KOLIKO JE NEBO DALO

Isus ljubi, praπta, zoveI prilike nudi noveDa Ëovjek svoje stanje shvatiTe se vjerom Bogu vrati.

To je ljubav prevelika,Neshvatljiva za greπnika,To je milost nemjerljivaI dobrota neshvatljiva.

Kad bi ËovjeËanstvo znaloKoliko je Nebo dalo,Svakog dana koliko dajeI da nikad ne prestaje,

Svi bi bili ponizniji,Strpljiviji, posluπniji,I sve πto se s Neba primaDijelili bi sa bliænjima.

Ne bi bilo gladnih ustaNiti bogataπa pusta,I da vlada princip taj —VeÊ ovdje bi bio raj.

53

NOVO STVARANJE

Spasiti greπnika od grijehaDok æivi sred greπne planete,Da bude Ëlan nebeske obitelji,Da postane Boæje dijete,

Da u srcu gdje je mrænjaSad ljubav prolista,I u duπi gdje mrak vladaSad svjetlost zablista.

Zavist, mrænja, osveta, zlobaKorijenje jako imade,I u srcu gdje je iznikloIπËupati se lako ne dade.

To je potpuno novo stvaranje,©to ne mogu uËiniti ljudi,To moæe samo ona silaKoja mrtvog iz sna budi.

»ovjek moæe samo jedno:Da vjeruje i da se moli.Gospod to moæe i æeli da uËiniSvakome, ako mu dozvoli.

Bez velike Boæje ljubaviI ærtve koju za nas dadeNi za tebe ni za meneNe bi bilo nikakve nade.

54

SIGURNOST SPASENJA: OPRAVDANJEVJEROM

Zaboravi svoju pravdu i na Golgotu poi,Vjerom u duhu do kriæa doi.

Za sve nedoumice tu je rjeπenje,Za sve rane grijeha tu je iscjeljenje.

Dronjke osobne pravde, liËni trud i muka,Skinut Êe i preobuÊi probodena ruka.

Oprat Êe prljavπtinu greπnih misli i djela,Kapi krvi i znoja sa Kristova Ëela.

Opravdanje vjerom — tajna otkupljenja,U tome je jedina sigurnost spasenja.

55

NESHVATLJIVO

Ustao si sa prijestolja svogTi, moÊni Stvoritelj, Jahve, Bog,Doπao na ovu suznu dolinu,U greπnu, hladnu i tamnu sredinu.

Ostavio si svemir bezgreπniKoji Te veliËa, hvali i slavi,Dao si sebe na ærtvuDa se pobunjena planeta izbavi.

Mada si veÊ unaprijed znaoKoliko je nisko Ëovjek paoI kako Êe malo onih bitiKoji Êe Ti vjerovati i prihvatiti.

Za naπ je razum to neshvatljivo,Da se Stvoritelj ærtvuje i trudiOko nas greπnih, zlih, opakihI toliko nezahvalnih ljudi.

Joπ je viπe od toga neshvatljivo©to toliko strpljenja s nama ima,©to joπ uvijek svoje blagosloveIz ljubavi i milosti daje nam svima.

Sigurno se tome i svemir ËudiKad gleda koliko to cijene ljudi;Kako psuju Boga i tuku se, braÊa,Sigurno da to i svemir teπko shvaÊa.

56

DVIJE MILOSTI

Za sve ovo πto ja imamI πto svakog dana primam,Sada i u proπlosti,Niπta nisam zavrijedilaI baπ niËim zasluæila —To je sve dar milosti.

Jer ja svoje mane znadem,I sve greπke πto imadem,I dosta slabostî.Zato je velika milost Boæja,©to mi On ne plaÊa po zaslugamaNego mi sve oprosti.

Dok se borim, dok se trudim,Boæjoj ljubavi se ËudimI tolikoj milosti.Neka Mu je slava za strpljenjeI toliko veliko spasenje —Od sad pa do vjeËnosti!

57

DO∆I K NJEMU

Dragi Isus ima veliku moÊ,On spasenje moæe svakome dati,Ali Ëovjek mora doÊi k NjemuDa to vjerom sâm prihvati.

Sve æelje i trud, bez Kristove milosti,Vode do vjeËne propasti.

Zato Ga slijedi svaki danPa Êeπ s Njim doÊi u nebeski stan,A tu Êeπ biti siguranU æivotu svaki dan.

58

VELI»INA MILOSTI

Kako opisati milost GospodnjuZa svakog pokajanog greπnika?Ako su grijesi veliki kao planina —Milost je do neba visoka.

Ako su crni kao ponoÊna tama,Milost je svjetlost jutarnje zore,Ona je πira od svemira,A dublja nego more.

NiËim se ne moæe opisati milostKoju je Gospod spreman dati,Ali svatko ima slobodnu voljuDa je odbaci ili prihvati.

59

KAKO BIH SVE IZDRÆALA DA TE NISAMUPOZNALA?

O Tebi su mi prvo priËali,A onda sam Ëitala Bibliju,Ali sam Te upoznala kroz iskustva u æivotu,Donekle sam shvatila Tvoju ljubav i dobrotu.Ne znam πto bi bilo da tu istinu nisam doznala,Kako bih se osjeÊala,I kako bih sve u æivotu izdræala —Da Tebe nisam upoznala?

Da je sve u Tvojoj ruci, Ti si svemu Gospodar,Sve zoveπ k sebi i nudiπ vjeËnoga æivota dar —To saznanje je jako, jako velika stvar!

I ako moj razum sada ne moæe da shvatiSve πto sada Ëiniπ i πto spremaπ dati,Trebam samo da Ti vjerujem,Da se tome radujem,Kod Tvojih nogu da ostajemDa Ti svaki dan od sveg srca zahvaljujem.

Hvala Ti i slava za to,Hvala, hvala vjeËito!

60

ZAKON — PUTOKAZ — OGLEDALO

Zakon je kao putokazKoji oznaËava pravac puta,Svakome tko æeli stiÊi na ciljPomaæe da ne zaluta.

Ali putokaz ne moæe nikogaDo cilja i odnijeti,Tako isto i Zakon ne moæeNikome spasenje donijeti.

Zakon je kao ogledaloU kome vidimo sebe,Vidimo kako izgledamoI koje su nam potrebe.

Kao πto ogledalo ne moæeNikoga samo oprati,Isto tako ni Zakon ne moæeSpasenje nikome dati.

Samo je u Isusu naπe spasenje,A Zakon nas k Njemu vodi,Samo On moæe da oËisti,Od grijeha da oslobodi.

Ali bez putokaza i ogledala»ovjek se lako prevari,Da misli za sebe ono©to on nije u stvari.

61

IMA NADE

©to da rade oni koji nemaju nade?©to da radeKoji se osjeÊaju daleko od Boga, Oca svoga,I nemaju nade?

Koji su zapali u mrak, ne vide svjetla zrak©to ga Nebo πalje,Vide mane i pogreπke svoje, zato se bojeKako Êe dalje.

Naprijatelj Boga i ljudi uvijek se uporno trudiDa obeshrabri i razoËara,»ovjeka u grijeh uvuËe, a onda ga s njim tuËeI muku u duπi stvara.

Imade nade za sve koji ne znaju πto da rade,Nada postoji;Samo trebaju glavu diÊi, k Isusu bliæe priÊi,Svatko tko se boji.

Nebo je uvijek blizu, moæe rijeπiti svaku krizuSvakom tko pomoÊ treba.Tko u vjeri dolazi Bogu, ostaje kod Njegovih nogu,Primit Êe darove Neba.

Ma koliko da se strada,Uvijek postoji nada.

62

HALJINA PRAVDE

Kada je Gospod u raju obukao Adama i Evu,UËinio je to zato πto ih mnogo voli.Ali oni su odmah shvatili bolnu istinu:Netko je morao umrijeti da oni ne budu goli.

Joπ su tragovi krvi na runu janjeta bili,Da bi im pokrilo golotinju, umrlo je nevino janje.Tek sada su poËeli uviati strahotu grijeha,Dubinu svoga pada i svoje bijedno stanje.

Pogled na krvavo runo priËao je svoju priËuO bijeloj haljini pravde koju im je obeÊao Bog,Da On na sebe prima posljedice njihova padaI u smrt umjesto njih poslat Êe Sina svog.

Zakon je traæio: “Greπnik mora umrijeti”,Za svoju neposluπnost trebalo je da plati.Ali Isus je stao na mjesto greπnih ljudi,Iz ljubavi odluËio svoj nevini æivot dati.

Samo Kristova pravda, haljina Ëista, bijelaMoæe da pokrije svu bijedu i sramotu grijeha.Samo Njegova krv moæe da opere i oËisti —Za sve ljude to je jedina nada i utjeha.

Pa i danas svoju pravdu On nudi i æeli datiSvakome tko traæi i sa zahvalnoπÊu prima;On zove sve ljude da dou da ih obuËe,Jer odjeÊe svoje pravde za sve dovoljno ima.

Svatko tko Ëuje poziv kojega Nebo πalje,Odazove se, doe te Isusa vjerom prihvati,I nastavi svakoga dana da se s Njime druæi,Svakome Êe svoju pravdu, tu bijelu haljinu dati.

63

HALJINA BIJELA

Ljubav pokriva mnoge grijehe,ObraÊa i spasava,Ljubav otkrivena na kriæu GolgoteSpasenje osigurava.

Pokrov te krvi — haljinu bijelu,Taj veliki dar sa Neba,Gospod Êe dati svakome tko vjerom traæi,Dat Êe kad god zatreba.

Krv prolivena za spasenje ËovjeËanstvaZa svakog Ëovjeka vrijedi,Svatko tko se bori u borbi vjereKroz tu krv Êe da pobijedi.

64

ZAVJET BOGU

Krπtenje je zavjet Bogu,Odluka da se u æivotu sve mijenja,Da se zlu i grijehu okreÊu leaI krene putem spasenja.

Na stazi za Nebo puno je ruæa,Ali ruæa i trnje imade,Pa kada noga nagazi trnje,Nemoj gubiti nade.

Uzan je put πto vodi u NeboI tijesna su mu vrata,Zato uvijek gledaj na Vou puta,A nikada na sestru ili brata.

Jer ljudi, ma koliko da su dobri,Ipak pogrijeπe Ëesto,Zato u svome srcu i mislimaKristu daj prvo mjesto.

Svaku bol srca i teænje duπe©to svako biÊe imade,Ne mogu da vide i rijeπe ljudi,Ali Gospod to moæe i znade.

Zato svoj pogled diæi k Nebu,©to bilo da se dogodi,Onaj πto je za tebe umro na GolgotiU vjeËni te æivot vodi.

65

PUT U SVEMIR

Jake rakete i svemirske stanice»ovjek je uspio da izgradi,Pa da to joπ bolje usavrπi,Uporno na tome radi.

Mnogo se troπi i mnogo ærtvujeDa se Ëovjek u nebo vrati,Umjesto da prihvati spasenjeKoje mu Stvoritelj æeli dati.

Ali ako bi i dospio u svemir,©to vrijedi kad je kratka vijeka,Jer u svemiru Ëovjek neÊe naÊiProtiv bolesti i smrti lijeka.

Kroz Krista je Nebo spustilo ljestveI omoguÊilo povratak svima,Od nas se samo jedno traæi —Da se penjemo po njima.

Na tim ljestvama su svemirska biÊa,Aneli se svuda nalaze,Pomaæu onima koji se penju,»uvaju ih, jaËaju i na njih paze.

Za onog koji se penje je vaænoDa svoj pogled uvijek Nebu diæe,Jer ako gleda dolje, gubi ravnoteæuI prirodno pada sve niæe.

O, kada bi barem svi ljudi na ZemljiTo mogli Ëuti i biti svjesni toga,

66

Da se ne uzdaju u rakete i u ljudeNego u dobrog i milostivog Boga.

Jer kada se Isus uskoro vrati,Povest Êe, bez ljudskih raketa,Sve one πto su se vjerom penjaliU vjeËni æivot i slavu onoga boljeg svijeta.

67

RAKETA

Kako greπnik sa ove planeteDa postane Boæje dijete?»ovjek sa Zemlje, viËan nemiru,Da se nae u svemiru?

Ne postoji takva raketa,Niti naprava ovoga svijeta,©to bi zloÊu, grijeh i nemirPresadila i u svemir.

Ali postoji obeÊanje,Uvjet mu je pokajanje,Da Êe svi koji se obrateMoÊi da se u svemir vrate.

Samo grijeh moraju da tu ostaveDa bi doπli u carstvo slave,Na oblaku Êe ih tamo prenijetiDragi Isus na kriæ razapeti.

68

BREME ÆIVOTA

Kad je breme æivota preteπkoI pod njim ti noga kleca,Kada rane na srcu krvareA duπa bolno jeca,

Ima samo jedno mjesto gdje moæeπSkinuti breme æivota,Primiti utjehu i novu snagu —A to mjesto je Golgota.

Zato neka se tvoj razum©to viπe njome bavi,Pa Êe pored svih æivotnih problemaSa Kristom da pobjedu slavi.

69

KRUNA

Kruna slave na naπe glaveNeÊe sama pasti s Neba;Uzani strmi put, kroz nevolja vjetar ljutDo krune proÊi treba.

Ali i taj put naÊi, i sa njega ne zaÊi,I stiÊi do cilja svog,Dolazi se preko Golgote, milosti i dobroteKoju za nas ima Bog.

On ljubavlju zove sa Zemlje oveSvaku æenu i Ëovjeka,Da odluku stvore i hrabro se bore,Jer pobjednike kruna Ëeka.

70

SVAKOME PRIJATELJ

Hvala Ti, moj Spasitelju,Za sve πto jesam i πto imam,Za sve dare Tvojih ruku©to svaki dan evo primam.

Hvala Tebi za sve daneOd djetinjstva πto sam proπla,Hvala za godine mnoge,I za starost πto je doπla.

Jako mnogo si mi dao,Darovima nema broja,Samo jedno mogu reÊi:Velika su djela Tvoja.

Ti si Prijatelj jediniKoji sebe nudi svima,Koji se nikada ne vrijea,Iako mnogo daje a malo prima.

Zato æelim u pjesmamaStihovima da te slavim,I da Tvoja dobroËinstvaNikada ne zaboravim.

Neka moje pjesme kaæuSvakom tko Êe proËitatiDa si Ti i njemu Prijatelj,Samo ako hoÊe da Te prihvati.

71

TAJNE

Za velike istine NebaNebeska ti mudrost treba,A nju je Ëovjek izgubioKada se sa grijehom udruæio.

Uzalud se sada muËiTajne svemira da dokuËi,Kristovo utjelovljenje,Njegovu smrt za spasenje,

Kako se u druπtvo svijeta zlogSpustio sa Neba BogDa obiËan smrtnik bude —To je tajna za nas ljude.

Mnogi se i razoËaraju©to tu tajnu ne shvaÊaju,Jer ne æele vjerovati©to ne mogu dokazati.

A ne misle da ne znajuNi ono πto svaki dan gledaju:Naπ je æivot tajna sama,Sve oko nas i u nama.

I najmanja stanica ljudskog tijelaNeobjaπnjiva je tajna — tvornica cijela.

72

DOKLE JO©?

Dokle Êemo joπ, Gospode, biti tuNa ovoj Zemlji jada,Izloæeni patnji, nevolji i zluKoje na ovoj planeti vlada?

Dokle sluπati zavijanje sirenaVatrogasnih i bolniËkih kola,Sluπati izvjeπtaje o broju ærtava,Gledati slike ljudskog stradanja i bola?

Dragi Isuse, Ti si umro na kriæuDa satreπ Zloga i grijeha moÊ,Ti si nam dao obeÊanjeDa Êeπ uskoro ponovo doÊ.

Dokle Êemo pogled dizati k NebuI Ëekati da se vratiπ,Da uniπtitπ grijeh koji ubija,Da sve boli i patnje skratiπ?

Doi, Isuse! Doi πto prije!Naπe iskrene molitve usliπaj glas,Doi, ispuni svoje obeÊanje,I povedi sa sobom i nas

U Tvoje carstvo mira i sreÊe,Gdje nema suza, boli ni jada,Gdje nema smrti, gdje ne vene cvijeÊe,Do bisernih vrata nebeskog Grada.

73

BORBA IZME–U DOBRA I ZLA

74

75

BORBA ZA UM

Od svih ratova koji se vodeBorba za um je najoπtrija,Jer onaj koji razum zauzme,On sigurno i drugo sve dobija.

»ovjek je stvoren sa slobodnom voljomDa sâm odluËi ono πto æeli,Ili da se pokori zakonu Neba,Ili da se za zlo opredijeli.

Nebo poπtuje slobodnu volju,Nikada se sa niËim ne nameÊe,A zlo se sluæi laæima i prijevarom,Lukavo svoje zamke podmeÊe.

Prvo samo pokazuje slike,Niπta opasno, tek da se znade,A kada se slike ugnijezde u umu,Onda Êe osjeÊaji sami da prorade.

Ali joπ i tada nije kasnoDa Ëovjek stane, glas savjesti sluπa;Ako upotrijebi razum i voljuNe moæe zlo da ga iskuπa.

Misli su vrata, ali volja je vratar,A od vratara sve ovisi;Razmisli malo viπe o tomeAko do sada moæda joπ nisi.

Znaj, cijelo Nebo spremno ËekaDa svoju pomoÊ podariSvakome tko mudrost i savjet traæiDa ga zlo ne prevari.

76

NEMA STAJANJA

Gospod u svojoj ljubavi i milostiSve ljude zove i spasenje nudi,Svaki poziv i svaka opomenaUspavanu savjest budi.

Poslije svakog Ëitanja RijeËi Gospodnje,I istine koja se u njoj otkriva,»ovjek se Ëisti i postaje bolji,Ili mu srce sve tvre biva.

U krπÊanskom æivotu i duhovnostiNe moæe se stajati,Ako se ne uzdiæe k Nebu bliæe,Neosjetno Êe niæe padati.

Ali joπ jedan problem imade:Utjecaj koji vrπi na okolinuUËinit Êe da na dobro ili zloZapeËati neËiju sudbinu.

77

IZDRÆI!Matej 24,13

Isus je rekao da je blago onomeTko do kraja izdræi u borbi æivota,Mada je prorekao nevolja i patnji,Gladi, potresa i raznih strahota.

Ali odmah zatim On je obeÊaoDa Êe s nama biti i snage nam dati,PomoÊi Êe svakome tko pomoÊ zatraæiDa bismo mogli u svakoj kuπnji izdræati.

Bit Êe uvijek blizu i u svako vrijeme,Na svakome mjestu i kroz sve vjekove;Do samoga kraja, On je obeÊao,Da Êe Ëuti svakoga tko god pomoÊ zove.

Kako Ëesto danas u krπÊanskom svijetuLjudi upotrijebe ovaj savjet Neba?Hladnokrvno kaæu onome πto pati:“Isus je rekao da izdræati treba.”

Umjesto da kaæu: “Evo, ja sam s tobom,PomoÊi ti æelim u svemu πto mogu,Traæit Êemo zajedno izlaz iz te krize,I zajedno s tobom molit Êu se Bogu.”

Niti da u svoj dæep dublje gurne rukuDa golog odjene i gladnog nahrani.Jadni su savjeti: “Izdræi! Izdræi!”Koje Ëesto daju i jadni krπÊani.

78

POBIJE–ENI NEPRIJATELJ

Bog je apsolutni GospodarI On nad svime vlada,A Sotona straπan lopovKoji æeli da potkrada.

Dosta je vjeπt u tomeI mnogo trikova znadeKako laæima da posvojiI prijevarom da ukrade.

Jako je uporan i drzak,Nikada godiπnji odmor nema,Kad mu se jedan plan izjaloviOn veÊ drugu zamku sprema.

Nikada ne spava niti se odmara,Uvijek je aktivan da zlo radi,U borbi protiv istine i pravdeNikada mu ne dosadi.

Bitku je izgubio kad je zbaËen s Neba,Vrijeme mu je kratko, on to dobro znade,Zato se joπ viπe i joπ ljuÊe boriDa vara, laæe, otima i krade.

Ali na naπu sreÊu i radost,OgraniËena je njegova moÊ.Do svih onih koji se vjerom dræe za IsusaOn lako ne moæe doÊ.

Tko vjerom i ustrajnom molitvomU svakome Ëasu pomoÊi traæi,Od njega Sotona mora da bjeæi,Sve njegovo lukavstvo tu ne vaæi.

79

MLAKOST

Izmeu vruÊeg i hladnogImade i ono mlako,U jednome od ovih triju stanjaNalazi se od nas svako.

Za neke to znaËi zlatna sredina,Ali u krπÊanstvu to ne vrijedi,Jer tu su samo dva gospodara,A Ëovjek samo jednog slijedi.

Izmeu vruÊeg i hladnog,Izmeu dobra i zla,Izmeu bijelog i crnogJako je velika razlika.

A Ëim doe do onog mlakog,Ili neËega πto je sivo,To je znak da je u æivotuNeπto krenulo u krivo.

Ako Ëovjek odmah ne staneI svu opasnost ne shvati,Koliko Êe nisko pasti,To nitko ne moæe znati.

80

SIVA ZONA

Bijelo se razlikuje od crnog,Ali postoji joπ i sivo,U tome je teπko prepoznati©to je pravo, a πto krivo.

Sivo je kao gusta maglaU kojoj se lako zaluta,Teπko je odrediti pravacI smjer pravoga puta.

U sivilu se vrlo lakoSa bijelog na crno prijee,Jer tu nisu jasno oznaËeneBijelog i crnoga mee.

U duhovno sivoj zoniKoju Sotona stvara,Mnogi misli da je na dobrom putu,Ali se ljuto vara.

Kada se u sivilu naeπ,Stani i ne idi dalje,Iskreno traæi svjetlostKoju ti Nebo πalje.

RijeË Gospodnja je ta svjetlostI vidjelo na stazi,Nikada neÊe lutati onajTko u sivilu na nju pazi.

81

SUMNJA

Sumnja je otrov za vjeru,Ona je ruπi i truje;Ma koliko da su vijesti dobre,Sumnja ih pogreπno Ëuje.

Sumnja je gusta magla©to pravac puta pokriva,Ona je kao crni oblak©to svjetlost sunca sakriva.

Sumnja je gorak pelinI sve πto je slatko pokvari,Sumnja baca prah u oËiDa ne vidiπ ispravno stvari.

Sumnja je kao crv©to u korijenu rupe stvara,Ona znade samo da ruπi,A nikada niπta ne stvara.

Kad netko o dobru govoriI veliku istinu kaæe,Sumnja kaæe: “Tko to zna,To nije sigurno, moæda i laæe...”

Jer ona nikome ne vjeruje,Ni Bogu niti ljudima,Ali toliko je podmukla i upornaDa se æeli nametnuti svima.

Ne dopusti nikad sumnjiDa u tebi korijen uhvati,

82

Nego uvijek gledaj na Isusa,On Êe ti sigurnost dati.

U Njemu je ljubav, vjera i nada —A to sumnja ne moæe da savlada.

83

PREPREKE

Onaj tko uskom stazom kreneOdluËan da njome hodi,Taj dobiva i vodiËaKoji ga sigurno vodi.

VodiË poznaje stazu,Mnogo puta je proπao tudaPreko oπtroga kamenjaI trnja πto raste svuda.

Ali vodiË trnje zgazi,Da staza lakπa bude,On sve Ëini da pomogneOnima koji se trude.

Ali ako putnik stane i ËekaDa se ukloni svaka prepreka,I pored dobrih æelja on neÊe moÊiDo æeljenog cilja doÊi,

Jer to neÊe nikada da se dogodiNa stazi πto u Nebo vodi;A svi oni koji strpljivo VodiËa slijedeNa kraju Êe stiÊi do pobjede.

84

BUDU∆NOST

Ljudi Ëesto grade laæne nade,Kako oni misle da se dogoditi treba.Prema onome πto oni znajuObiËno pogreπne zakljuËke daju,A ostvaruju se samo planovi Neba.

Mnogi se poslije razoËaraJer sebi pogreπnu sliku stvaraKako sve treba da dalje ide,Ali iz svoje ljudske perspektiveUvijek donesu zakljuËke kriveJer uzrok i posljedice ne vide.

Koji s Gospodom buduÊnost gradeI u Njega polaæu svoje nade,Puni vjere i pouzdanja,Pa ako sve i krene u krivom smjeru,Oni ne gube ni nadu ni vjeruSigurni u Gospodnja obeÊanja.

Takvi Êe imati mir u duπiKada se sve ljulja i ruπi,Gospod kome vjeruju snagu Êe datiU svakoj probi i nevoljiBit Êe sve jaËi, hrabriji i bolji,Do kraja Êe izdræati.

85

SVI SMO KRIVI

Ovaj naπ danaπnji svijetVelika je kuÊa jada.Teπko nam je i mislitiKoliko se tu pati i strada.

StraviËne su slike i brojkeTragedija ljudskog roda©to ih za sobom ostavljajuRatovi, potresi, vatra i voda.

Naæalost, Ëovjek uvijek traæiDa nekog za sve osudi,»esto za sve zlo krivi Boga,Ili su mu krivi drugi ljudi.

A ne æeli da shvatiDa smo svi krivi za to,Jer to su samo posljedice©to nam je donio grijeh i zlo.

Kad bi svatko mijenjao sebe,Ne bi na Zemlji bilo tako,A poπto smo svi greπnici —I za nevolje kriv je svatko.

86

VODOPADI

Kao rijeka u vodopad©to se æurno sliva,Tako nam sve istoU æivotu biva.

Djetinjstvo i mladostProlaze baπ kao sjen,Kao brza rijekaI vodopad njen.

Tu stajanja nema,Svima nam je tako,Sve brzo prolaziMada nije lako.

Svijetla zraka vodopadaBlaæena je nada,Ljubav naπeg dobrog OcaKoji nad svim vlada.

Pa i onda kad se smraËi,Sve nam po zlu krene,Izdræimo kao rijekaDok pada niz stijene.

Svi brzaci, vodopadi,Uskoro Êe proÊi,A mi Êemo kao rijekaDo svoga mora doÊi.

Ovo je blaæena nada:Tamo nema vodopada.

87

SVJETLOST

U duhovnom crnom mraku,U svijetu grijeha i zla,Ovom dolinom suzaProlazimo i ti i ja.

Kako svjetlost naÊiKad je svuda crni mrak,Kako æiv izaÊiKad diπemo otrovan zrak?

Istina da oblaci i maglaPrekrivaju vidik cijeli,Ali svjetlost Êe ipak naÊiSvatko tko je iskreno æeli.

Jer Sunce pravde svijetliIznad oblaka i mraka,A eno sa GolgoteBlista Njegova zraka.

Ta svjetlost s kriæa GolgoteJaËa je od grijeha noÊi,I put spasenja pokazujeSvakome tko æeli proÊi.

88

SPASENJE JE DAR

Ne za djela pravednaKoja smo mi uËinili;Spasenje je dar milostiKojeg smo od Boga primili.

Vjerom u Kristovu ljubav i ærtvuNovoroenje se tada zbiva,A silom Svetog DuhaVjera raste i postaje æiva.

Nasljednici vjeËnoga æivotaPostaju slabi i greπni ljudi,Jer nastaje velika promjenaNjihova kraktera i Êudi.

Ali tu nije i kraj borbe sa zlom,Jer iskuπenja vrebaju svuda;Da bi ostao vjeran Bogu do kraja,Treba uloæiti molitve i truda.

Dokle god æivot traje,Izazova Êe uvijek biti,Samo u dobroj borbi vjereMoæe se pobijediti.

Nikada se ne oslanjati na sebe,Na svoje mudrosti i moÊi,Nego svakoga dana poniznoNa koljena svoja poÊi.

Vjerom gledati na Isusa,Pitati Ga za savjet u svemu;On Êe spasiti svakogaTko u vjeri dolazi Njemu.

89

NA STAZI ÆIVOTA

Neravna je i strma staza æivota,»esto se na njoj i trnje nae,Nikada ne znaπ πto te Ëeka sutra,Ponekad u podne sunce zae.

Ali to je put ljudskoga roda,Svi su naraπtaji morali tim putem proÊi,Sada smo mi putnici na toj stazi,A poslije nas drugi Êe doÊi.

Svatko ima velike planoveKada na put æivota kreÊe,Ali nitko nema potpisan ugovorDugog æivota, uspjeha, sreÊe.

Ovom stazom Isus je proπaoI znade kako je njome iÊi,Svakome tko traæi nudi svoju pomoÊDa moæe sigurno do cilja stiÊi.

Vjeruj Isusu, na Njega gledaj,Svima patnjama doÊi Êe kraj.Umorne putnike sa ove Zemlje»eka odmor, dom i zaviËaj.

Svatko tko æeli stiÊi do ciljaNek se moli Bogu, za savjet pita,Imade mnogo putokaza —Samo ako Ëovjek pazi i Ëita.

90

LAODICEJACOtkrivenje 3,17

Nesretan, nevoljan, siromah, slijep i gol —Ima li neπto gore od toga?Pa ipak je to ocjena Neba©to se tiËe stanja svijeta ovoga.

Ali najveÊa nesreÊa u svemu tome©to ËovjeËanstvo to niti vidi, znade;Pa da li za tako bijedno stanjePostoji joπ ikakve nade?

Tko oholog nesretnika da usreÊi,Uobraæenog siromaha da obogati,Tko duhovno gola da obuËe,Zbog grijeha slijepome vid da vrati?

Koji svoje stanje niti vidi niti shvaÊaPa da od Neba pomoÊi potraæi,Nego u sebi gleda genijaI Ëvrsto vjeruje u svoje laæi.

Neka nam Gospod otvori oËiI svakome od nas nove snage dadeDa pravilno vidimo svoje stanjeI se vratimo Bogu dok ima nade.

Danas je vrijeme da se gol odjeneU bijele haljine koje Nebo nudi,Slijepi progleda, siromah se obogati,Da sretni postanu svi nesretni ljudi.

91

SVR©I SE!Ivan 10,30

Gospod je svojom rijeËjuStvorio naπu planetu,Na kraju πestoga danaZavrπio je svoj rad na svijetu.

Isto i Isus na kriæuZa grijehe moje i tvojeNa kraju πestoga danaKaæe: “Svrπeno je!”

Kod stvaranja i na GolgotiIste se rijeËi Ëuju,Stvoritelj i Spasitelj svijetaSedmog se dana odmaraju.

“Svrπeno je!” Ëulo se kod stvaranja,“Svrπeno je!” i kod spasenja;Kada treÊi put Nebo kaæe: “Svrπeno je!”— Svanut Êe jutro spasenja.

Kada se to treÊi put dogodi,Svemu zlu bit Êe zauvijek kraj,Gospod Êe svoj narod povestiNatrag u izgubljeni raj.

Svrπena Êe biti velika borbaIzmeu dobra i zla;Sad se samo jedno pitam:Gdje Êu tada biti ja?

92

ISTRAÆNI SUDDaniel 7,10

Sud zasjeda. Otvaraju se knjige.Na red dolaze sva imena,Od Abela pravednoga sve do danas,Svi koji su æivjeli u sva vremena.

SvaËije misli, rijeËi i djela,Nitko nije zaboravljen,NiËiji sluËaj — bio on dobar ili loπ —NeÊe bit izostavljen.

Sud ih svrstava u dvije skupine:Prvi koji su spasenje kroz Krista prihvatili,I drugi koji su poziv milostiOdbacili ili olako shvatili.

Kako je sudbonosan svaki trenutakU svakome Ëasu i svakome danu,Svaka odluka i svaki postupakRazluËit Êe svakoga na koju Êe stranu.

Zaπto tako malo mislimo o tomeTe nas u pripremi spreËavaju sitnice,Kad sud zasjeda i svaËiji sluËajBit Êe iznesen pred Gospodnje lice?

Smiluj nam se, Gospode dragi,Nebeski OËe, Sine i Duπe Sveti,Da nam ta istina i sudbonosna stvarnostSvakoga dana bude na pameti.

93

MOLITVA

94

95

SNAGA MOLITVE

U molitvi se krije velika snaga,»ovjek ne shvaÊa kolika je njezina moÊ,Da ona moæe sa ovog greπnog planetaDo Neba pred naπeg Stvoritelja doÊ.

Tamo visoko u slavi Neba,Gdje odjekuju pjesme aeoskog zbora,Pored truba i harfi, Gospodin ËujeMolitvu poniznog ljudskog stvora.

Da, On Ëuje, sve Ëuje i sve vidi!Kako? To nama sad nije jasno.Ali On Ëuje Ëak i onu molitvuKoja moæda nije ni izreËena glasno.

Iskrena molitva izreËena vjerom,UpuÊena dobrome Ocu koji nas sve ljubi,NaÊi Êe put kroz sve bezbrojne galaksije,NeÊe da zaluta niti da se izgubi.

»ut Êe je uho πto uvijek sve Ëuje,Dirnut Êe srce Stvoritelja tvojega,Jer On ne broji tvoje pogreπke,Nego te ljubi kao sina svojega.

©to viπe osjeÊaπ svoju nedostojnost,To se viπe moli i viπe traæi,“Tko iπte, taj prima” — Isus je obeÊao,A to obeÊanje i za tebe vaæi.

Zato se moli i vjeruj BoguDa te On Ëuje i da te voli,Za Njega su svi ljudi dostojni paænje,Zato Ëuje svakoga tko se Njemu moli.

96

POMOZI MI

Gospode, pomozi mi da shvatimIstinu tako veliku —Da ne vrijedi moja mudrost,Ni moja snaga ne vrijedi,Nego samo zajednica s TobomVodi k pobjedi.

To Ëesto zaboravimI ozbiljne pogreπke pravim,Al Ëim pogled od Tebe odvratimOdmah to i naplatim.

Pomozi da u dobru i u zluMogu ostati tu,Da samo u Tebe gledam,U Tvoje ruke sve da predam.

Da stojim Ëvrsto u vjeri,Da me sumnja ne pomjeri,Nema Ëega da se bojimAko pored Tebe stojim.

Pomozi da uvijek bude tako,Jer za mene to nije lako;Ja æelim kod Tebe ostatiI svoje ruke Tebi dati.

Prihvati ruke mojeU sigurne ruke svoje,Iskreno Tebi predajem se,Iz svojih ruku ne daj me.

97

Molim Ti se, usliπi me,Dobri i sveti Gospode,Spasenje je djelo Tvoje —Zato te slavi cijelo biÊe moje.

98

MOLITVA

Uzmi moje ruke, Gospode,I Ti me vodi,Od mojega greπnoga “ja”,Molim te, oslobodi.

Sama se uzalud trudim,Uzalud borim,Propadne svaka moja odlukaKoju stvorim.

Ako jednom i pobijedim zlo,Drugi put padam,A zbog svojih pogreπnih odluka»esto stradam.

Ja ne æelim viπe ovako,Niti mogu,Ponizno dolazim danasDo Tvojih nogu.

ObeÊao si da nikoga neÊeπOtjerati od sebeKoji doe i pomoÊ zatraæiOd Tebe.

Zato vjerom dolazim k TebiI molim Te:Vodi me po milosti i spasi,Moj Gospode.

99

PRIJESTOLJE MILOSTIHebrejima 4,16

Pristupimo slobodno prijestolju milostiDa primimo milost i blagodat Neba,Da u pravo vrijeme u svakoj nevoljiDobijemo pomoÊ kad god nam zatreba.

“Prijestolje milosti” — da l’ ja znadem gdje jeI kojom se stazom do njega dolazi?Koliko je tragova od mojih noguNa toj svemirskoj stazi?

Da li poznajem Onoga πto na prijestolju sjedi,Zato πto s Njime razgovaram dugo i Ëesto,Ili to æelim, ali uvijek me neπto sprijeËiDa svaki dan doem pred nebeski prijesto?

Mada sam svjesna da je tu odgovorZa moje mnoge nedoumice i za pitanja sva,Da je tu snaga i tajna svake pobjedeU velikoj borbi izmeu dobra i zla.

Ako sada u miru i po svjetlu danaPred prijestolje milosti Ëesto ne dolazim,Moæda Êu po noÊi, mraku i po olujiPokuπati da to drago mjesto traæim.

Samo je pitanje da li Êu imati snageI da li Êu znati kako do njega doÊi,Ili Êe me nevolja kao jaki ciklonOdnijeti u tamu vjeËite noÊi.

100

Pomozi mi, Gospode, da to ozbiljno shvatim,Jer ne znam kada Êe milost i prilika proÊi,Da svakog dana ponizno vjeromMogu do prijestolja milosti doÊi.

Jer svatko tko u molitvi dolazi i traæiMudrosti i snage od Gospoda svogaBit Êe ojaËan silom Svetoga DuhaI odræat Êe se usred svih kuπanja Zloga.

101

TI OSTVARI

Gospode dragi, molim Te,Usliπi me!

Neka me Tvoj Duh na dobro vodiDa pravim putem noga hodi,Moj UËitelj i Voa budiDa mi Tvoja ljubav ispuni grudi.

Ja dobre æelje u sebi stvaram,Svetog æivljenja prelijepi snovi,Ali bez Tebe sve je uzalud,Samo Ti stvaraπ æivot novi.

Samo sila stvaralaËke moÊiMoæe Ëovjeka nanovo da rodi,Od steËenih i naslijeenih manaSamo On moæe da oslobodi.

Ja to æelim, zato Te molim,MiloπÊu u meni ostvariDa Te spaπena za vjeËnost cijeluMoje srce slavi i blagodari.

102

MILOST I MO∆

Za milost Tvoju veliku,Za rijeË utjehe i ohrabrenja,Za Tvoje staranje i briguI bezbroj izbavljenja,

Za sve nezasluæene darove©to jednako od Tebe primam,Za æivot, zdravlje i snagu,Za sve ovo πto imam...

Ali tu nisam samo ja,Nego svi ljudi ovoga svijeta;Sav biljni i æivotinjski svijet©to ga nosi ova planeta.

Kada bi samo za trenutakTi uzeo svoju milost i moÊ,Nestalo bi svega πto je æivoI zavladala vjeËna noÊ.

Mnogo ljudi na to ne misliNiti æele da to shvate;Ipak sve æivi miloπÊu Gospodnjom,Njegovi ih blagoslovi prate.

Za sve Ti hvala, OËe naπ,Slava i Ëast dovijeka,©to se Ti brineπ za sve na ZemljiPa i za greπnoga Ëovjeka.

103

MOLITVA STARIH

Hvala Ti, OËe, za milost,Za utjehu i miran san,Hvala za novi æivot od TebeI joπ jedan novi dan.

NiËega ja nisam dostojna,Ja to jako dobro znadem,Stara sam i potpuno svjesnaDa joπ malo dana imadem.

Zato se Ëesto pitamKoliko Êe joπ jutara biti,Kada Êu se poslije noÊiIz sna probuditi.

Pa zato Te molim, Gospode,Da ovaj dan koji imademPo Tvojoj volji i Tebi na slavuMudro iskoristiti znadem.

Da u molitvi i zahvalnostiJednako na Tebe gledam,I svoje sve brige i problemeS povjerenjem Tebi predam.

Neka u miru ovaj danS Tobom i ljudima proteËe,Da se za niπta ne moram kajatiAko æiva doËekam veËe.

104

PREDANJE

Doπlo je opet jutro,Rodio se novi dan,©to me u njemu Ëeka,Sada ne mogu da znam.

Gospode, ja iskreno æelimOvaj dan Tebi da predam,©to bilo da se dogodi,Da vjerom na Tebe gledam.

Ja nemam ni mudrosti ni snage,Sva nada je moja u Tebi,Uzalud su moje dobre æeljeKoje imam u sebi.

Znam da Êe zlo i danasNove probleme da stvara,Pomozi da me niπtaNe obeshrabri, ne razoËara.

Molim Te, daj mi svoj mir©to bilo da se dogodi,Po svojoj velikoj milostiMoj æivot Ti danas vodi.

105

I U DOBRU I U ZLU DAJ MI POBJEDU

Gospode, ja imam iskrene æeljePa Te molim, pomozi mi i da znademKako da Ti vjerno sluæim,I svu hvalu da Tebi dadem.

Æivot je kao brza rijekaI opasnih virova puno ima,NauËi me, pomozi mi da se odræimDok se svaki dan borim s njima.

Kako da u svakome ËasuZemaljskoga æivota mogaMogu s vjerom gledati k TebiI duhom biti blizu podnoæja Tvoga.

»ak i onda kad sve oko sebeVidim u mraËnim bojama sivim,Kao da moj æivot nema nikakva smislaI da ja uzalud æivim,

Ali joπ viπe Te molim za pomoÊKada mi sve lako i dobro ide,Kada samo uspjeh i napredakMoje varljive oËi vide.

Jer tada postanem bezbriæna,Raduje me ta kratka sreÊa,A πto sam viπe sigurna u sebe,Znam da je i opasnost veÊa.

Molim Te, otvori mi oËi da u ËasuKada se borim i dajem sve od sebe,Pa i onda kada sam mirna i sretna —Da se uvijek uzdam i oslanjam na Tebe.

106

KAKO DA TI VRATIM

Kako da Ti zahvalim,Kako da Ti hvalu damZa svu ljubav i dobrotuKoju primam i koju znam?

Ja sam samo trun praπine,I joπ manje od toga,A Ti Tvorac i GospodarSvemira cijeloga.

Kako da se za mene brineπI da mene bijednu znaπ,Ali joπ viπe, puno viπe —Da za mene æivot daπ?

Kad to gledam i to mislim,Ja se uvijek Ëudom Ëudim,Moj je razum jako mali,Ma koliko da se trudim.

NiËim ne mogu da vratim,Osim da Ti ime slavim,Svakoga dana, svakoga Ëasa,Da to nikad ne zaboravim.

107

DIGNI SE IZ PRAHAPsalam 42,11

Ustani, duπo moja, digni se iz praha,Otresi teæak osjeÊaj krivice i straha,Velika je ærtva za tebe prinesena —Krv Isusa Krista za tebe prolivena.

Sjeti se u svakom kuπanju i boli:Tvoj Spasitelj pred prijestoljem za tebe se moli.I dok diæe ruke klinom probodene,U svojoj molitvi spominje i mene.

Zato se iz praha digni, duπo moja,Nek u Bogu bude jaka vjera tvoja.

108

SAMO JEDNU RIJE»Luka 7,7

Samo jednu reci rijeË,Samo jedan dodir Tvoj,Samo za to Te molim,Dragi Isuse moj.

Bez Tebe niπta mi ne vrijedeDobre æelje i sav moj trud,Bez Tvoje rijeËi pomoÊiMoji napori su uzalud.

Kao kratka jutarnja magla,Takva je moja moÊ,A buduÊnost bez Tebe, Isuse,Tamna je kao noÊ.

Zbog godina put je sve teæi,I sve uæa je moja staza,Okruæuje me neka pustinja,A nigdje zelena oaza.

Umorna noga veÊ kleca,Oslabio je vid i sluh,Sada veÊ ne treba punoDa klone i oslabi duh.

Zato Te ponizno molim,Dragi Spasitelju moj,Za samo jednu rijeË,Samo jedan dodir Tvoj.

To Êe rijeπiti sve moje problemeDa u vjeri izdræim do kraja,Tvoja rijeË Êe mi otvoriti vrataDragog nebeskog zaviËaja.

109

SLOBODNO DO–I DANAS

Slobodno doi pred prijestolje milostiDa primiπ pomoÊ i utjehu pravu,Na koljenima doi pred Gospoda,Ponizno u molitvi sagni glavu.

Doi sada, prije nego neka nevoljaZahvati tebe kao vihor jak,Traæi sada da imaπ za kasnijeKada put æivota ne bude lak.

Da bi se u vjeri mogao odræatiI uvijek donijeti odluku pravu,Potrebno je sada dolaziti pred BogaI ponizno u molitvi sagnuti glavu.

110

ZAHVALI BOGU

Zahvali se dragom BoguKada te jutrom probudi,Za miran san i novi danOd srca zahvalan budi.

Zahvaljuj za odjeÊu, hranu i dom,Za sunce i kiπu, za sve;Cijeloga dana sa tvojih usanaZahvalnost Bogu neka diæe se.

Dok obavljaπ svoje posloveNa Boga ne zaboravi,Pjevaj o Njegovoj dobroti,PriËaj o Njegovoj ljubavi.

Pa ako neπto i krene po zlu,Zahvali se pun povjerenja,Zamoli Ga da ti snage dade,Mira u srce i strpljenja.

Jer kada je srce zahvalnoZa dobra koja joπ imade,Nevidljiva ruka skida teret,Svaki problem rijeπiti znade.

Zahvalnost moæe ublaæiti bol,Rastjerati oblake tuge,OjaËati vjeru i podiÊi duh,Biti blagoslov i za druge.

111

ZAHVALNOST

Hvala Ti, Gospode, za veliku ljubavI za plan naπeg spasenja,Hvala za veliku ærtvuZbog naπeg otkupljenja.

Hvala za sva obeÊanja©to nam ih u Bibliji dade,Samo Tvoja milost i dobrotaIzvor su naπe nade.

A sada, dragi Gospode,Duπa Te ponizno moli:Daj da radost spasenjaNadjaËa sve brige i boli.

112

BLAGOSLOVPsalam 20,1-6

Da te usliπi Gospod u dan æalosniI da te zaπtiti ime Boga Jakovljeva,Da ti podari svoje milostiI ogradi zdesna i slijeva.

Da ti poπalje pomoÊ iz Svetinje,Sa Siona da te potkrijepi,Da te obasja usred tmine,Ohrabri kad ti duπa strepi.

Da ti Gospod dade po srcu tvome,©to poËneπ da ti izvrπi,Da te zakloni u πatoru svome,Neprijateljsku silu da skrπi.

Da Gospod ispuni sve molbe tvojeI dade ti svoj mir,Da te dovede u carstvo svoje,Pozove na nebeski pir.

113

MOJ TATA

Od svih ljudi na svijetu,A velik ih je broj,Samo je jedan moj tata,Samo je jedan otac moj.

Ruke su mu grube od rada,A tako nas njeæno nose,Kako su nam te ruke drageKada nam miluje kose.

»vrsto steæemo tu rukuKad se zbog neËeg bojimo;Kako smo samo sigurniKada se za njega dræimo.

Joπ ako nas uzme u naruËjeI uza sebe stisne jaËe,Tada svako dijete prestaneDa se boji i da plaËe.

SjeÊam se kako me je malenuNosio i na svome vratu,Zato se Isusu molimDa Ëuva moga tatu.

114

PRED NOVOM GODINOM

Evo istiËu posljednji sati stare godine —A nedavno bila je nova,Puna dobrih æelja i velikih nada,Odluka, planova, snova...

A onda su kao uvijek zaredali dani,ObiËni dani, puni truda, rada,Vrijeme nam je proπlo, doπli smo do krajaS jako malo ostvarenih nada.

Evo, opet dolazi godina nova,©to li ona nosi, πto nas u njoj Ëeka?Snaæna katastrofa na kraju ove starePotresla je ko tsunami svakoga Ëovjeka.

A u nju smo krenuli kao i uvijek,Puni dobrih æelja za svakog od nas,Tko bi vjerovao da Êe sto pedeset tisuÊa æivotaJedan potres odnijeti za Ëas.

Svakoga dana brojke su sve veÊe,Nikada se i neÊe znati toËan broj,Za nekoliko minuta æene, djeca, ljudiIzgubili su svoje drage ili æivot svoj.

Dobro bi bilo sada na poËetku,Umjesto petarda, raketa i slave,Danas na raskrπÊu izmeu stare i Nove,Ponizno u molitvi sagnuti glave.

Predati sebe i sve svoje mileVjerom u ruke dragom Stvoritelju,Samo On moæe na dobro i blagoslovOstvariti svaku naπu dobru æelju.

115

ZAHVALNOST I MOLBA16. 12. 2004.

Isuse dragi, hvala TiZa sve Tvoje dobre dare,Hvala πto si Ëuvao i branioDjecu, mlade i stare.

Hvala za Tvoje dobre aneleKoji nas Ëuvaju i paze,Hvala za sve ove godineKoje brzo prolaze.

Hvala za strpljenje i ljubav©to ih za nas greπne imaπ,I πto svakoga tko doe k TebiTi s ljubavlju rado primaπ.

Molim Te da i nova godinaU miru i radosti proe,Vodi nas po svojoj milostiDok Tvoje carstvo ne doe.

116

DAJ MI RUKU

Gospode, s nebeske visine svete»uj moje molitve glas,Molim Te, usliπi svoje dijeteKoje moli za pomoÊ i spas.

U ovoj teπkoj æivotnoj borbi©to se svakodnevno bije,Mnogih zamki i iskuπenja©to joπ buduÊnost krije,

Ja ne vidim niti znadem©to me joπ sve Ëeka,Niti koliko joπ ima danaMojega æivotnog vijeka.

Æivot mi protjeËe kao brza rijeka,A dubok je njezin vir;Dok se borim s valovima,Daruj mi snagu i mir.

Da izdræim, da ne klonemKroz sav jad i muku,Da u tom viru ne potonem,Molim Te, daj mi ruku.

117

BIBLIJSKE LI»NOSTI I DOGA–AJI

118

119

TI ZNA© ZA©TO

Gospode, Ti si onaj isti©to je Ëovjeka Henoka uzeo k sebi,Noi si dao plan za brodI koje drvo da upotrijebi.

Ti si bio prijatelj Abramu,Pod hrastom sa njim sjedio,Razgovarao s njim o Sodomi,Svoje namjere Ëovjeku otkrio.

Dopustio si da Te uvjeravaDa u Sodomi i pravednih imade,Pristao na cjenkanje o brojuKad je æelio da Tebi savjet dade.

S Mojsijem si razgovarao “licem k licu”,Podnosio da Te narod vrijea,Tvoj su glas sluπali proroci,Mojsije te je Ëak i vidio sa lea.

Zaπto se sada viπe nikomeKao nekad ne javljaπ liËno?Znam da smo greπni i nedostojni,Ali ËovjeËanstvo je uvijek sliËno.

Znam da si Ti uvijek isti,Sve vidiπ i sve znadeπ,I na ovo naπe pitanjePravi odgovor imadeπ.

JaËaj nas u vjeri i nadiDok se Isus na Zemlju ne vrati,Tada Êe Te vidjeti svako okoI na sve Êeπ odgovor dati.

120

NA PUTU ZA BETLEMRuta 1,7-17

Nad Moapskom ravnicom evo sviÊe jutroI sjenke noÊi tjera zora plava,Nad rijeËnim koritom maglice se diæu,Svuda je sve tiho kao da sve spava.

Blaga svjetlost na istoku javlja novi danPa kapljice rose dobivaju sjaj.Povjetarac njeæno svjeæinu jutra nosiI mirise ljeta kroz Ëitav kraj.

A eno tri æene izlaze na gradska vrata,Jedna neπto priËa dvjema πto je prate.To stara Noema nagovara snaheDa je za njih bolje da se natrag vrate.

“Daleko je Betlem, kÊeri moje mile,Opasnosti mnogo na putu tome;Za vas Êe bit bolje da idete natrag,Vratite se svaka rodnom domu svome.

Stara sam, za mene viπe nije vaæno,Nek bude πto bude, ali vi ste mlade,Pred vama je æivot, ja vam æelim sreÊuI svako dobro nek vam Gospod dade.”

“Orfa nek se vrati, ali ja Êu s tobom!” —OdluËna je i uporna Moapkinja Ruta,“Ti si stara, slaba, put dalek i teæak,Bit Êu pored tebe duæ cijeloga puta.

Tvoj Bog i tvoj narod odsad bit Êe moji,Samo smrt me moæe rastaviti od tebe,

121

NedaÊe æivota dijelit Êemo zajedno,Radit Êu i brinuti se za tvoje potrebe.”

Tu ljubav i ærtvu Gospod blagosilja,Te sruπene snove, te propale nade;Na hladnome ognjiπtu novu vatru paliI buduÊnost sretnu On Êe da im dade.

122

MARTALuka 10,41.42

“Marta, Marta, za mnogo se brineπ,A samo ti jedno treba;Sve je drugo, Marta, manje vaænoOd poruke sa Neba.

Ostavi, Marto, kuhanje i lonce,Sve Êe te to doËekati,Doi prvo Ëuj rijeËi æivota,Ponueno spasenje prihvati.”

I danas kao u Isusovo vrijemeMnogo Martâ imadeKoje se jako mnogo brinuPa samo æure i rade.

Isus i danas sve Marte zoveDa zastanu barem za Ëas,Da nau vremena sjesti kraj MarijeI Ëuti Njegov glas.

123

LJUDI VJERE

Vjerom Abel prinese bolju ærtvu,Vjerom nestade Henok jer ga uze Bog,Vjerom Noa gradi lau spasenja,Vjerom Abram odlazi iz doma svog,

Vjerom æivi u πatorimaJer Ëeka Grad, nebeski, sveti,Vjerom Sara u starosti Izaka raa,Vjerom ga Abram pristaje na ærtvu prinijeti.

Vjerom Izak, Jakob, Josip, Mojsije...Velik broj imena nabrojiti bismo znali,A joπ viπe onih Ëija imena ne znamo,A vjerom su svoje æivote dali.

Danas sigurno viπe nego prijeSamo æiva vjera moæe odræatiOnog tko æeli i molitvom traæi,Gospod Êe svakome jaku vjeru dati.

124

PRVI MU»ENICIMatej 2,16-18

Ovdje se na Zemlji nikad neÊe znati brojKoliko je ærtava zbog istine palo,Koliko je ljudi i æena kroz vjekoveZbog vjere u Krista svoj æivot dalo.

Mirno su stajali, hrabro podnosiliDo posljednjeg Ëasa svoga,Jeziva muËenja πto moæe da izmisliPodla mrænja i pakost Zloga.

Ali prvi muËenici koji su za IsusaSvoje nevine æivote daliBili su joπ bebe i mali djeËaciKoji joπ nisu niπta znali.

“Glas se u Rami Ëuje”, kaæe prorok,PlaËe Betlehem i okolina cijelaDok leæe u krvi, svuda, na stotineMalih muËenika mrtva tijela.

Za veliku borbu izmeu dobra i zlaKoja se na Zemlji vjekovima bijeNijedan od ovih malih muËenikaNikada ni Ëuo nije.

Zbog svog jednog malog vrπnjakaRoenog u betlehemskoj πtali,I zbog mrænje i zavisti Zloga,Oni su kao ærtve pali.

Nitko ne zna koliki je njihov broj,Niti su imena njihova znana,Ali na Nebu, u Knjizi æivota,Za vjeËnost su upisana.

125

BOGATI MLADI∆Matej 19,22

“Koje dobro da uËinimPa da vjeËni æivot imadem?Kako da spasenje zaradim,©to za to joπ treba da dadem?

Æivio sam sve do sadaÆivotom Ëistim i poπtenim,©to mi joπ uvijek nedostajeDa uradim, da promijenim?

OsjeÊam joπ uvijek neku prazninu,Nisam zadovoljan niti sretan,Mada imam veliko bogatstvo,©kolovan sam i pametan...”

Ali kad je Ëuo istinu pravu©to je uzrok njegove boli,Otiπao je mladiÊ æalostan —Jer viπe od Isusa on bogatstvo voli.

Nestalo je svega njegovog blaga,A ni mladog kneza nema viπe.Kako je zavrπio svoj æivot?— O njemu nigdje niπta ne piπe.

Odbacio je poziv Neba,Priliku i vrijeme πto mu je dano,A da je posluπao, ostalo bi mu imeZa cijelu vjeËnost svima znano,U nebeske knjige upisano.

126

ÆELI© LI BITI ZDRAV?

“HoÊeπ li da budeπ zdrav?” —Jedan glas je tiho rekao»ovjeku koji je zdravljeTrideset osam godina Ëekao.

“Da, da, ja æelim zdravljeI svojoj bolesti lijeka,Samo imam problem, Gospode,©to nemam Ëovjeka.”

“Ustani, uzmi odar svoj,Vjeruj mojoj rijeËi;»ovjek ti moæe pomoÊi,Ali samo Gospod lijeËi.”

Moæda i ti nemaπ ËovjekaDa ti u nevolji pruæi ruku,Nitko se ne obazireNa svu tvoju patnju i muku.

Ne Ëekaj i ne traæi Ëovjeka,Bogu reci sve svoje boli,On je uvijek isti Spasitelj,Vjeruj da te On voli.

Æeliπ li biti istinski zdrav? —Gospod to æeli znati,Svakome tko Ga vjerom traæiUvijek je spreman dati.

127

JEDNA NO∆ U KAPERNAUMULuka 4,38-44

Nad Kapernaumom se gase zadnji sunËani zraci,Na Galilejskom moru valovi ne svjetlucaju viπe,Joπ su samo osvijetljeni na nebu rijetku oblaci,NoÊ se polako spuπta, sve postaje mirnije i tiπe.

Subotnji dan je proπao, a kamo to narod ide,Zaπto sa sobom nosi i bolesnike svoje,Da se noÊ brzo spuπta, zar oni to ne vide?Zaπto ispred Petrove kuÊe svi ËekajuÊ stoje?

Blagi noÊni vjetriÊ donosi miris mora,Ugodno osvjeæuje poslije vreline dana,Kroz sumrak se naziru obrisi okolnih gora,A veliko mnoπtvo se skuplja ispred Petrova stana.

Ne Ëuje se vika ni æagor, Ëudna tiπina vlada,Samo netko πto se vraÊa presretan Boga slavi;Neπto se Ëudno dogaa u ovom dijelu gradaJer bolesni dolaze, a vraÊaju se zdravi.

NoÊ sve viπe odmiËe, veÊ pijetli javljaju zoru,Davno je posljednji bolesnik osloboen patnji i boli.Svi u Kapernaumu spavaju, a Isus odlazi u goru,Viπe od sna i odmora osjeÊa potrebu da se moli.

Mnogo je joπ gradova i sela i velikih potreba unjima,

Mnogo je bolesti, patinji, za koje nema rjeπenja;Isus sve ljude voli i æeli pomoÊi svima,Svakome donijeti Radosnu vijest spasenja.

128

SVI JEDNAKIMatej 20,1-16

RaËunica je bila toËna i Ëista,A svima radnicima plaÊa ista.

Gospodar nije bio ni πkrt ni loπ,Svakome je platio toËno po groπ.

Neki su u tome vidjeli nepravdu©to nisu bili jednaki u radu.

Ali Isus nas opominje i neÊe kritiDa Êe mnogi posljednji — prvi biti.

Poziv spasenja poslan je svima,Ali malo njih ga prima.

Da, dobro razmisli i ozbiljno shvati,Iskreno se pokaj i Bogu obrati.

Nije bitno kada Êe to biti,Vaæno je da Êe se Bog vratiti.

U kraljevstvu nebeskom zakon je taki:Koji tamo dou — svi Êe biti jednaki.

129

ZAMJENAIvan 8,11

“Ni ja te ne osuujem!” —»ula je, a nije vjerovala da ËujeDok je zgrËena sjedila na tluI Ëekala da je svjetina kamenuje.

“Ni ja te ne osuujem,Idi i ne grijeπi viπe” —Ponovio je njeæno UËiteljI prestao da po praπini piπe.

Podigla je pogled sa zemljePosljednjim atomom snageI vidjela lice puno ljubavi,Praπtanje i oËi njeæne i blage.

Kako je to dirljiv prizorZa svemir i Ëitavu planetu,Bezgreπni jednoj greπniciPruæa svoju ruku svetu.

Svoju Ëistu odjeÊu pravdeOvoj je greπnici dao,I u njenoj prljavoj odjeÊiNa njeno mjesto je stao.

Ova nevjerojatna zamjenaJoπ uvijek se ponavlja,Samo sada umjesto ove æeneStojimo — ti i ja.

130

ZA©TO SPAVA©?Matej 26,38-41

O, Petre, zaπto spavaπKad ti Isusa stvarno voliπ?On te noÊas na molivu zove,Zaπto se s Njim ne moliπ?

Zaπto ne kleËiπ blizu UËitelja,VeÊ si na travu legao? —To se i sâm Petar pitaoKad se Isusa odrekao.

Ali prilika kada se propustiNe moæe viπe da se vrati;Petrov sluËaj svakome od nasOzbiljnu opomenu moæe dati.

I nama Isus sada kaæe:“Vrijeme je da se moliπ i straæiπ,Za iskuπenja koja Êe doÊiDa pomoÊ i snagu traæiπ.”

Naæalost, Laodiceja spavaKao Petar one kobne noÊi;Straæimo i molimo se BoguJer Isus Êe iznenada doÊi.

131

PETROVO ISKUSTVO

Verovao je Petar svome UËiteljuI cijelim Ga svojim srcem volio,Da ga Isus u Getsemaniji nije prekorio,On bi se za Njega do smrti borio.

Petrova izjava da on Isusa voliBila je sasvim iskrena i Ëista,Svjetina bi u vrtu prije ubila Petra,Nego πto bi mogla da razapne Krista.

Petar je bio sasvim spreman da umreZa Isusa, svojega Gospoda i druga,Samo nije znao da ne moæe podnijetiDa mu se svjetima smije i ruga.

Pa kada sve i ne ide po planu,Kako on to ne moæe da shvatiDa ima povjerenja u svojeg UËiteljaI da se svojevoljno noæa ne lati?

Da ne poznaje dovoljno samoga sebe,Vjerojatno to Petar nije znao,Ali da se u Getsemaniji s Isusom molio,Sigurno da Ga se ne bi odrekao.

Neka to bude za pouku meni i tebi,Da traæimo mudrosti i snage svakoga jutra,Jer ako se oslonimo na svoje dobre namjere i

æelje,Moæda Êemo zajedno s Petrom plakati sutra.

132

JUDA I »UDA

Isus je poslao uËenike da propovijedaju,Dao im je silu da Ëine Ëuda,Oni su lijeËili bolesne, istjerivali demone,A jedan od njih je bio Juda.

Radovao se Juda tome uspjehu,Imao je i æelju da Isusa slijedi,Samo nije imao namjeru da sebe mijenja,Da svoje mane i nedostatke pobijedi.

Oduπevljavala su ga Kristova djela,Zato Ga je pratio u stopu svuda,Za njega je, izgleda, bilo dovoljnoDa samo sluπa i gleda Ëuda.

Ima jedna istinita izreka:“Svako Ëudo, za tri dana.”Ono oduπevi, ali ne oslobaaOd greπnih æelja, slabosti i mana.

Samo Isus ima tu snagu i moÊDa ljudsku greπnu prirodu mijenja,Samo On moæe dati novo srceI dovesti ljude do spasenja.

A Juda je misilio da on bolje znade,Zato nikad srce nije Kristu dao,A to pouzdanje u svoju sposobnostDovelo je do toga da Ga je prodao.

Zato vjeruj ono πto Biblija uËi,Jer ako budeπ viπe vjerovao u Ëuda,Ozbiljno se zamisli nad svojom odlukomDa ne uËiniπ ono πto je uËinio Juda.

133

SINOVI GROMAMarko 3,17

Jakov i Ivan, dva roena brata,Posebno ime Isus im je dao,Zbog njihove nagle osvetniËke naravi“Sinovima groma” On ih je nazvao.

Sijevnuli bi zaËas, brzi kao munje,A Ëesto i glasni kao grom,Pa ipak je Isus njih i pored togaTrpio i æelio u druπtvu svom.

“Vi ne znate kakvog ste duha,”Njeæno ih UËitelj kara,“Ljubav je mnogo jaËa od vatre,Ona ne ubija, veÊ nanovo stvara.”

Nisu se uvrijedila niti otiπla braÊa,Mada nisu mogli sve da shvate,Pored ukora i novog imenaNastavili su da Krista prate.

Dok su gledali i sluπali Njega,Munje su sijevale sve tiπe,A umjesto vatre i groma —Padale su kapljice kiπe.

Kako je do takve promjene doπlo,To naπ razum ne moæe da shvati,Ali Isus svakoga mijenja naboljeAko Ga s vjerom i s ljubavlju prati.

134

OSTANI S NAMALuka 24,29

“Ostani s nama, nikud ne odlazi,Vidiπ da prolazi dan i sunce zalazi.”

“Ostani s nama i tu se odmori,Ostani s nama i joπ nam govori.”

“Tvoje rijeËi imaju neku Ëudnu moÊ,Ostani s nama barem ovu noÊ.”

Isus uvijek ostaje s onim tko Ga traæi,Ovo Njegovo pravilo joπ i danas vaæi.

Nikome tko ne æeli On se ne nameÊe,Ali nikoga tko Ga zove On odbiti neÊe.

U svojoj je RijeËi obeÊanje daoDa Êe ostati kod svakoga tko Ga bude zvao.

135

POZIV SPASENJA

136

137

GOSPOD TRAÆI I ZOVEPostanak 3,9

»ovjek se od Boga ne moæe sakriti,On ga traæi i uvijek nae.Naπao je Iliju u pustinji pod smrekom,A Jonu na dnu lae.

Naπao je Pavla dok je jahao na konju,Kod Damaska, ispred vrata,Naπao Adama dok se krio u vrtu,I Kaina da ga pita za brata.

Naπao je Davida kod ovaca,Elizeja gdje s plugom radi,Iz ribarskog Ëamca pozvao je uËenike,Salomona da Hram sagradi.

Naπao je Nou da naËini barku,Abrahama da u Kanaan krene;I danas On ima posao pa zoveI traæi — ali sada tebe i mene.

U ovoj suludoj trci æivota©to zbunjenost i buku stvara,Tko Ëuje poziv πto Nebo πalje,I tko na njega odgovara?

Poziv milosti do svakoga Êe doÊi,Ali svatko neÊe da ga prihvati,Gospod nam je dao slobodnu voljuPa nikoga neÊe natjerati.

Svatko mora za sebe odluku donijeti:Ili vjeËno æivjeti, ili za vjeËnost umrijeti.

138

POZIV EVAN–ELJA

Glasan poziv odjekuje©irom planete ove,Poziv Evanelja svuda se Ëuje,Gospod sve ljude zove.

Radio-valovi nose vijest spasenja,Televizor slikama pokazuje,Istina da i mnogo zla raznosi,Ali i Evanelje se preko njih Ëuje.

U svaki grad i svako selo,Skoro u svaki dom ulazi,Da svatko dozna πto je istina —»ut Êe tko æeli i pazi.

Poziv dolazi do svakog uha,Tko hoÊe neka prihvati;Da se odluËi za dobro ili zlo,Svakome Êe se prilika dati.

Svi koji traæe istinu i svjetlo,Oni Êe to sigurno naÊi,Tko traæi da ga Isus vodi,Nikada neÊe s puta zaÊi.

Tko Ëuje, neka i drugima kaæeDa su spasenja otvorena vrata,Jer Isus Êe uskoro da se vrati,A s Njim i pravedna naplata.

139

VE∆INA

Kada je rijeË o spasenju i vjeËnom æivotu,»esto Êeπ Ëuti ovakvu izjavu:Da se samo treba dræati veÊine,Jer kad ih je mnogo, onda su u pravu.

Da su mu i stari tako vjerovaliI nema potrebe da on neπto mijenja,“Kuda svi drugi idu, idem i ja s njima,Svi Êemo mi na kraju doÊi do spasenja.”

»udno! A zaπto kad putuje ne ue u vlakU koji najviπe ljudi ulazi?Zaπto Ëita vozni red, pita, na sat gleda?NeÊe za veÊinom, nego jako pazi.

Zaπto ore traktorom, a ne volovimaKao πto su orali njegovi stari?Zaπto vozi auto, a neÊe pjeπice ili konjima,Kad su mu svi stari tako putovali?

Kakva je korist ako u velikom druπtvuIdeπ u sasvim pogreπnom smjeru?Ili zato πto stari nisu Bibliju imali, niti je Ëitali,Na njihovom neznanju gradiπ svoju vjeru?

Zaπto danas, kad moæemo u Bibliji naÊi istinu,Da se pouzdamo u veÊinu i idemo za njima?Kad je u pitanju buduÊnost nas i naπih dragih,Zar se spasenje i vjeËni æivot tako olako uzima?

»itaj, moli se, od nebeskog Oca mudrosti traæi,©to je istina a πto je zabluda da bi ti bilo jasno.Dragi Bog Ëuje i pomaæe svakome tko Njega pita,Jer æeli da se svi spasimo dok ne bude kasno.

140

OPOMENE

Dan za danom prolazi,Opomena za opomenom dolazi,Gospod poruke πalje.Da li se iπta na bolje mijenjaPored svih upozorenja,Ili po starom ide dalje?

Kada se dogodi neka veÊaKatastrofa ili nesreÊa,Zastanu ljudi za Ëas.Kad potres uæas napravi,A tsunami pustoπ ostavi,VeÊinu uhvati panika i uæas.

Naæalost, brzo se sve zaboravljaI æivot kao i prije nastavlja,Tek uspomena i uzdah koji —Jer sunce kao prije izlaziI svaku veËer zalazi,Pa se Ëovjek viπe ne boji.

Tako Êe i milost proÊiI posljednji dan Êe doÊi,Trci i borbi kraj.Viπe nitko neÊe zvati,Niti joπ jednu priliku dati,A to i nije daleko, znaj.

141

BIBLIJA JE PUTOKAZ

Mnogo je putova da se spasenje izgubi,A samo jedan da se nae.Pogreπnih pravaca imade dostaDa Ëovjek i nehotice lako zae.

Bez pravoga voe i putokaza,I æelje da se na njih pazi,Svatko moæe i najboljom namjeromDa se nae na pogreπnoj stazi.

NaroËito ako se dræi mnoπtva,Jer vjeruje da oni znadu kuda treba,Ne brine se da pita kamo taj put vodi,Da li do vjeËne propasti li do Neba.

Dragi Bog nas nije ostavio u neznanju,Dao nam je Bibliju, taj putokaz na stazi,Da svatko tko Ëita i tko se moliDobije odgovor, ako na nju pazi.

Zato nije teπko pravi put naÊi,Ali nije ni lako ostati na njemu,Male nepaænje i mala skretanja —Pa se Ëovjek nae u problemu.

Biblija nas upuÊuje na Isusa Krista,Pokazuje Njega, Vou Pravog puta,On sve ljude voli i sve spasit æeli,Tko za Njime ide, neÊe da zaluta.

142

PRIHVATI DANAS

Gospod svoju milost i spasenjeSvakome nudi,A odluku da li Êe prihvatitiDonose sami ljudi.

Zlo se trudi da vrijednost tog dara»ovjek ne shvaÊa,Pa da spasenje i vjeËni æivotOlako prihvaÊa.

Mnogo tjelesnih briga i problemaNjega mori,Pa ostavlja da kasnije ovu vaænuOdluku stvori.

Ali dok misli da Êe on sutraK Bogu doÊi,Nije svjestan kada Êe prilikaZauvijek proÊi.

Zato danas primi dar vjerom©to Nebo nudi,I svaki dan na to misliI za to se trudi.

Jer jedno nam svima moraSada biti jasno,Da je naπe samo ovo danas,A sutra moæe biti kasno.

143

POZIV MILOSTIPostanak 3,9

“Gdje si?” — prve rijeËi prvome greπnikuKada je na ispitu pao,A da namjerno bjeæi i da se skriva,Gospod je vidio i znao.

“Gdje si?” — joπ uvijek On pita,Mada sve vidi i sve zna,Kroz sva stoljeÊa, sve do danasKada æivimo ti i ja.

Ne vrijedi niπta smokvino liπÊe,Ni grmlje ne moæe sakriti;Kada Ëovjek bjeæi od Boga,On ne moæe sretan biti.

Kada odbija pozive milosti,Na Gospodnji se glas ogluπi,Postupno gasi zrake svjetlosti —Sve veÊi mu je mrak u duπi.

Srce mu sve tvre bivaI pozive Ëuje sve tiπe,Neposljetku Êe toliko otvrdnutiDa ih neÊe ni Ëuti viπe.

Kakvo bilo zlo poslije da radi,Mislit Êe da je u pravu,Pa umjesto da se kaje i stidi,Visoko Êe dizati glavu.

144

RIJEKA SPASENJA

Rijeka milosti stalno teËePuna blagoslova, nade,Svima æednima koji douDa vodu æivota dade.

Svi izvori ovoga svijetaNe gase æeu duπe,Tko na njima vodu traæi,Pati od duhovne suπe.

MoÊna je rijeka milosti,Jer Isus je njezino vrelo,Vodu æivota On daje —Dovoljno za ËovjeËanstvo cijelo.

Tko god hoÊe, neka doeI æe duπe ugasi,Voda milosti GospodnjeMoæe za vjeËnost da spasi.

145

ZA©TO SAM TU?

NajveÊi razlog naπega roenjaI boravka na ovome svijetuJest da prihvatimo blagoslov spasenjaI da ga objavimo Ëitavom planetu.

Ima dosta vaænoga i dosta potreba,Ali prvo od sveg je vaænije:Sve zemaljske stvari i æivot prolaze,Kod nekoga prije, kod nekoga kasnije.

Nitko nije sluËajno tu na Zemlji roen,O svakome Nebo toËan raËun vodi,Svatko ima odreeno mjesto i zadatakI odgovornost kako to sprovodi.

Jako je vaæno kako svatko od nasIskoristi vrijeme, upotrijebi dane,Da li umnoæava primljene talante,Ili ih zakopa pa jedan ostane.

Ako sve okrene zemaljskom dobitkuI tu ulaæe poπten rad i trud,Uzalud Êe biti kuÊe i imanje —Ako spasenje izgubi, sve je uzalud.

NajveÊi razlog naπega roenjaNije da stjeËemo ono πto prolazi,Raditi moramo da bismo æivjeti mogli,Vaænije je vjeËno koje tek dolazi.

Nikad nije kasno, stani tu gdje jesi,Mast za oËi traæi da ti bude jasno,Koliko je vrijedna zajednica s BogomI drugima reci dok ne bude kasno.

146

STANI I RAZMISLI

Velika je i neshvatljiva Boæja ljubavI strpljenje koje imadeZa nas greπne i nepokorne ljude,Koji uvijek nasuprot rade.

Umjesto da kazni i odbaciZa djela greπna i zla,Zove ih da se pokaju i vrateDa im oproπtaj i æivot dâ.

Joπ od Edena kad je Adama zvao,Pa kroz sva proπla stoljeÊa,Njegova ljubav do danaπnjeg danaNe prestaje, Ëak je i veÊa.

Podizao je proroke, te svete ljude,I po njima poruke slao,Zvao ljude da se vrate s puta propasti,I vrijeme milosti za povratak dao.

Æelio je da ih spasi posljedicaKoje zbog grijeha dolazi,Dao im je u poËetku slobodnu voljuI to nije htio da pogazi.

Do danaπnjeg dana sve je tako,Joπ uvijek zove i spasenje nudi,Ali poπtuje naπu slobodnu volju,Prepuπta da odluku donesu ljudi.

Raπirenih ruku joπ uvijek ËekaSvakoga od nas da Mu se vrati,

147

Svako zlo djelo jako Ga æalostiI zbog nas On mnogo pati.

Zastanimo malo u trci æivota,Razmislimo o ovome svemu,Dok joπ traje naπe vrijeme milostiVratimo se natrag Njemu.

148

GDJE SI? VRATI SE!

“Gdje si Adame?” — Gospod je zvao,I danas joπ uvijek zoveTebe i mene, svuda svakoga,Svaki dan kroz sve vjekove.

Zaπto ovaj poziv ljubavi»ovjek tako teπko prihvaÊa,Zaπto ne zastane na svome putuI Ocu se svom ne vraÊa?

OsjeÊa neku laænu sigurnostI zadovoljan je sa sobom,Dok ne pogleda smrti u oËiI ne nae se pred grobom.

Tek tada vidi kako je niπtavanI gorku istinu shvati,Ali obiËno suviπe je kasnoDa se pokaje i Bogu vrati.

Danas dok zove tebe i mene,Vratimo se Ocu svom,On Êe uskoro ponovno doÊiI odvesti natrag u dom.

149

TRAÆITE GOSPODAIzaija 55,6

Traæi Gospoda dok se moæe naÊi,Prizivaj Ga dok je joπ blizu;Nemoj Ëekati da doe neka nevoljaIli da zapadneπ u neku krizu.

Traæi Gospoda svakoga danaI s vjerom Njega gledaj,U svakoj prilici, u dobru i zlu,Svoje brige i æivot Mu predaj.

Ne dopusti da te iπta sprijeËi,Niti sumnji da te ubijediDa si greπan i nedostojanI da za tebe to ne vrijedi.

Gospod nikoga ne odbacujeJer voli viπe nego mati,»ak i onog koji ne voli Njega,On ide za njim, u stopu ga prati.

Daje mu sve potrebe za æivot,Produæava mu æivot i dane,Ne dopuπta zlu da ga uniπti,©alje anele da ga brane.

On nikada ne napuπta Ëovjeka,Mada Ga Ëesto æalosti i vrijea,Dokle Ga Ëovjek sâm ne odbaci,Svojevoljno ne okrene Mu lea.

Joπ i tada ga zove da se vrati,Spreman da mu sve oprosti,

150

O kada bi Ëovjek samo mogao da shvatiVeliËinu te ljubavi i milosti!

Kao izgubljeni sin vratio bi se OcuKoji ga je tako dugo zvao i Ëekao;Zato traæimo Gospoda dok se moæe naÊiI dok ne odemo previπe daleko.

151

©APAT CVIJE∆A

Kuda oko gleda i kud noga kroËi,Po polju i πumi, na suncu i sjeni,Svuda cvate cvijeÊe ugodno za oËi —U vrtu, u parku, svuda se πareni.

Otkud crnoj zemlji koju kvase kiπeToliko prekrasne, razliËite boje,Neke njeæne, blage, neke æivlje viπe,Ali svaka savrπena u onome πto je...

Sve zajedno raste i zemlja im ista,A toliko boja, drukËije miriπu,RazliËitog oblika, drukËiji im kroj lista,A na istoj zemlji, istu prima kiπu.

Kada bi cvjetiÊi mogli da govoreI svoje osjeÊaje da iskaæu rijeËima,Pjesme bi se Ëule sve do neba gore,U skladnome ritmu, divnim stihovima.

Kada blagi povjetarac cvjetiÊe im dirneI raznese mirise svuda oko njih,I u rana jutra i veËeri mirne,Kao njeæan poziv, kao πapat tih,

Da Ëovjek zastane u trci æivota,Da odmori duπu, uæiva u cvijeÊu,Zahvalan za milost, ljubav i dobrotu,Stvoritelju dragom za æivot i sreÊu.

152

PRUÆENA RUKA

Prihvati ruku tuS Neba pruæenuI voditi se dajKroz bure i kroz noÊ,S Njim Êeπ sigurno proÊ,Dok grijehu ne doe kraj.

Grijeh je donio zlo,Mi svi osjeÊamo to,Ali Gospod spasenje nudi,On ruku æeli datiDa svakoga prihvati,Njemu su dragi svi ljudi.

Njemu si drag i ti,Zato vjerom prihvatiOËevu pruæenu ruku;On Êe te sigurno voditiU carstvo radostiI vjeËnu nebesku luku.

153

PJESMA HVALE

Svakoga dana veÊ od jutra,»im zora rana svane,S drveÊa se Ëuje cvrkut,Pjesme se razlijeæu kroz grane.

Pa tako od rane zoreI kada sunce æarko peËePtiËji rod pjeva pjesmeDok ne padne noÊ uveËe.

One pjevaju uvijek,Kad se odmaraju i kad rade,Kad su gladne i traæe hranu,I onda kada gnijezdo grade.

A πto svojom pjesmom kaæuI πto koji cvrkut znaËi —To Ëovjek ne moæe znati,Niti to da protumaËi.

Ali tko pjeva, zlo ne misli,To je vaæno da znamo,Pa da i mi kao i pticePjesmom Bogu hvalu damo.

154

155

PJESME ANICE BALATINAC

Svaki maran Ëin zapisivanja pjesama πto izra-æavaju osobno iskustvo morao bi naiÊi na poπtovanjejer je nekoristoljubiv i ne donosi profit, nego je djelodarivanja; a kad to Ëine ljudi od kojih to ne oËeku-jemo, ili zbog godina ili zbog druπtvenog statusa izvanja, poπtovanje mora biti joπ veÊe. Upravo iz na-vedenih razloga pjesme Anice Balatinac πto ih je pi-sala tijekom svog æivota izazivlju respektabilnost.

Pjesme πto ih Anica Balatinac piπe duhovne sui plod su biblijske Ëitateljske kulture. No, i viπe odtoga, one su plod dubokog i neprijetvornog vjerskogdoæivljaja. Premda su izraæene poznatim formama,one nas mogu dirnuti i razveseliti zbog rijetko to-plog i srdaËnog poimanja Biblije i krπÊanstva. U ovimpjesmama ima puno viπe nade nego mraka, punoviπe cvijeÊa nego korova, puno viπe milosti i ljubavinego upozorenja. Kako bi svijet bio sunËaniji kad biviπe ljudi Ëitalo i razumijevalo Bibliju na takav svi-jetao i poπten naËin!

Zbirka je podijeljena na poglavlja:Uvodnom pjesmom Anica Balatinac obrazlaæe ra-

zloge i poticaje za pisanje svojih pjesama. Uz to πtoosjeÊa duboku zahvalnost prema Bogu i æelju da Muna taj naËin iskaæe oboæavanje, ona æeli podijelitisvoje iskustvo s drugima kako bi ih ohrabrila i uz-digla njihov pogled prema zajedniËkom nebeskomOcu. Ona pokazuje na taj naËin njeænu osjeÊajnostprema svim ljudima i doæivljuje ih kao sestre i bra-Êu, kao obitelj. Na neki naËin, Anica igra ulogu sta-rije i briæne sestre.

Njezina je æelja da prvim poglavljem pod nazi-vom Otac, Sin i Sveti Duh svrati pozornost svojeobitelji na znaËaj boæanskih Osoba u njihovom æivotu.

156

U poglavlju Spasenje kroz Krista isprepliÊu serefleksije jednostavne biblijske teologije s usklikomduπe koja je naπla Spasitelja, i viπe od toga — æivot-nog Prijatelja.

U poglavlju Borba izmeu dobra i zla Anica svje-doËi kako je u æivotnoj osami i tegobi uvijek u Kristunaπla utok i rjeπenje.

U poglavlju Molitva niæu se stihovi puni osjeÊajaodanosti prema Bogu, svijesti o vlastitoj grjeπnosti itraganja za snagom u Bogu. Dirljiva molitva upuÊe-na u starijoj dobi izraæava æelju za Bogom kao kona-Ënom vrijednoπÊu u ljudskom æivotu. Sve molitve pro-æima lijep uzlazni tekstualni naglasak proistekao izzahvalnosti.

Poglavlje o biblijskim liËnostima i dogaajimaaktualizira davnaπnje likove i zgode na sasvim bli-zak naËin. PremoπÊujuÊi vrijeme Anica usporeujebiblijske likove sa svojim suvremenicima te se takosvi moæemo prepoznati Ëas u Petru Ëas u æeni kojuIsus spaπava, ili u kojemu treÊemu liku.

I najposlije, Ëitatelj Êe u poglavlju Poziv spase-nja ponovno otkriti AniËinu æelju da svi ljudi dou kdragocjenoj spoznaji o dobrostivom Bogu koji je spa-sio nju te moæe spasiti i druge, koji je obradovao njuna æivotnim strminama te moæe obradovati i druge.

NesebiËnost koja je razvidna nije plod isforsi-rane revnosti ili kakvog vjerskog fundamentalizma ifanatizma, nego je upravo ono πto je Anica u uvodnojpjesmi i nagovijestila — dar njezinog srca.

S velikim poπtovanjem i divljenjem napisala samovaj tekst za Anicu Balatinac, koja je kao supruga imajka veÊ dostatno uËinila za ovaj svijet, ali je uzasve naπla i vremena i snage da zapiπe svoje ËisteosjeÊaje.

Mr. sc. –urica GarvanoviÊ-Porobija

157

KAZALO

Moja molitva ......................................................... 5

OTAC, SIN I SVETI DUHTvoj trag................................................................ 9Gospodnje znanje ............................................... 10Povjerenje ............................................................ 11Bog se brine ........................................................ 12Gospod daje......................................................... 13On sve vidi.......................................................... 15»uda .................................................................... 16Upoznati .............................................................. 17Stvoritelj .............................................................. 18Ljubav je veÊa .................................................... 19Ti si ..................................................................... 20Najljepπe ime ...................................................... 21Tragovi koljena ................................................... 22Doi Kristu ......................................................... 24Kapetan ............................................................... 25Izvor ..................................................................... 26Skupo plaÊeni ..................................................... 27Gladni kruh i æedni izvor ................................. 28Isus, dragi Spas, moli se za nas ...................... 29Æiva voda............................................................. 30Sveti Duh ............................................................ 31Jedno ................................................................... 33Sloboda ................................................................ 34

SPASENJE KROZ KRISTARadost spasenja .................................................. 37Shvatiti ................................................................ 39»amac spasenja .................................................. 40

158

Neba dar ............................................................. 41Baraba ................................................................. 42Podsjeti me ......................................................... 44Da Tebe gledam.................................................. 46Pitanje je sad...................................................... 47OËiπÊenje.............................................................. 48Znanje i spasenje ............................................... 49Opravdanje i posveÊenje .................................... 50Greπnici ............................................................... 51Koliko je Nebo dalo ........................................... 52Novo stvaranje.................................................... 53Sigurnost spasenja: opravdanje vjerom ........... 54Neshvatljivo ........................................................ 55Dvije milosti ....................................................... 56DoÊi k njemu ...................................................... 57VeliËina milosti ................................................... 58Kako bih sve izdræala da Te nisam upoznala? 59Zakon — putokaz — ogledalo ........................... 60Ima nade ............................................................. 61Haljina pravde .................................................... 62Haljina bijela ...................................................... 63Zavjet Bogu ......................................................... 64Put u svemir ....................................................... 65Raketa ................................................................. 67Breme æivota ....................................................... 68Kruna .................................................................. 69Svakome Prijatelj ............................................... 70Tajne .................................................................... 71Dokle joπ ............................................................. 72

BORBA IZME–U DOBRA I ZLABorba za um ....................................................... 75Nema stajanja .................................................... 76Izdræi! .................................................................. 77Pobijeeni neprijatelj ......................................... 78

159

Mlakost ................................................................ 79Siva zona............................................................. 80Sumnja ................................................................ 81Prepreke .............................................................. 83BuduÊnost ........................................................... 84Svi smo krivi ...................................................... 85Vodopadi .............................................................. 86Svjetlost ............................................................... 87Spasenje je dar ................................................... 88Na stazi æivota ................................................... 89Laodicejac ............................................................ 90Svrπi se! ............................................................... 91Istraæni sud......................................................... 92

MOLITVASnaga molitve ..................................................... 95Pomozi mi ........................................................... 96Molitva ................................................................ 98Prijestolje milosti ............................................... 99Ti ostvari ........................................................... 101Milost i moÊ ...................................................... 102Molitva starih ................................................... 103Predanje ............................................................ 104I u dobru i u zlu daj mi pobjedu ................... 105Kako da ti vratim ............................................ 106Digni se iz praha ............................................. 107Samo jednu rijeË .............................................. 108Slobodno doi danas ........................................ 109Zahvali Bogu..................................................... 110Zahvalnost ..........................................................111Blagoslov ........................................................... 112Moj tata ............................................................. 113Pred novom godinom ....................................... 114Zahvalnost i molba .......................................... 115Daj mi ruku ...................................................... 116

160

BIBLIJSKE LI»NOSTI I DOGA–AJI

Ti znaπ zaπto..................................................... 119Na putu za Betlem .......................................... 120Marta ................................................................. 122Ljudi vjere ......................................................... 123Prvi muËenici .................................................... 124Bogati mladiÊ .................................................... 125Æeliπ li biti zdrav? ............................................ 126Jedna noÊ u Kapernaumu ............................... 127Svi jednaki ........................................................ 128Zamjena ............................................................. 129Zaπto spavaπ? .................................................... 130Petrovo iskustvo ............................................... 131Juda i Ëuda ....................................................... 132Sinovi groma ..................................................... 133Ostani s nama .................................................. 134

POZIV SPASENJA

Gospod traæi i zove .......................................... 137Poziv evanelja ................................................. 138VeÊina ................................................................ 139Opomene............................................................ 140Biblija je putokaz ............................................. 141Prihvati danas .................................................. 142Poziv milosti ..................................................... 143Rijeka spasenja ................................................ 144Zaπto sam tu? ................................................... 145Stani i razmisli ................................................ 146Gdje si? Vrati se! .............................................. 148Traæite Gospoda ................................................ 149©apat cvijeÊa ..................................................... 151Pruæena ruka .................................................... 152Pjesma hvale .................................................... 153

Pjesme Anice Balatinac ................................... 155

161