Sveti JeronimSveti Jeronim (grčki: Εὐσέβιος Σωφρόνιος Ἱερόνυμος, latinski: Eusebius Sophronius Hieronymus; Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420.)- svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik, crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof, jezikoslovac. Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu nazvan je po ovom svecu.

Andrija Aleši; kraj 15. st.Galerija umjetnina, Split

Rodio se u Stridonu (ili Stridonama), na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Ne zna se točno, gdje se nalazio Stridon, po jednoj teoriji pretpostavlja se da je bio smješten u Grahovom polju u današnjoj BiH, a po drugoj argumentiranijoj tzv. liburnijskoj tezi, na području između Trsata (Hrvatska) i Ilirske Bistrice (Slovenija). Bio je sin ilirskih kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Posjedovao je inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven karakter.

Djetinjstvo i mladost

Napustio je Rim i putovao u Galiju. Jedno se vrijeme zadržao u Trieru, zatim se vratio na jug u Akvileju, gdje je proveo nekoliko godina. Tada je bio posve oduševljen za asketski život. Marljivo proučava Bibliju. No kako je bio teška karaktera, došlo je do sukoba te pošao na Istok, tamo gdje je cvao pustinjački i monaški život. U Antiohiji još je više produbio svoje biblijske nauke i usavrši se u hebrejskom jeziku. Nakon toga pošao je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Tu je živio u samoći, noćnim bdjenjima, pokori i radu. Zbog prepirki i raskola, vratio se u Antiohiju. Mjesni biskup Paulin zaredio ga je za svećenika, ali uz uvjet da i dalje može biti monah te da se može kretati kud želi. Od 380. do 381. g. boravio je u Carigradu radeći u bogatim gradskim bibliotekama. U tom je gradu izvršio na njega silan utjecaj sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena. Jeronim je u oduševljenju za Origena preveo njegovih 28 homilija. No to će oduševljenje kasnije ne samo proći, već će ga Jeronim silovito i odbaciti. Ne posve opravdano.

Prijevod Biblije Papa Damaz, vrlo je cijenio Jeronima, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, tzv. Itale. No Jeronim je stvorio veći dio novog latinskog prijevoda cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo.

Jeronim u Betlehemu Kad je umro papa Damaz, Jeronim je otputovao opet na Istok. Došao je u Betlehem, gdje je osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio. I sada mu još ostalo preko 30 godina plodnoga književnoga rada. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama.

Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka. Njegovi pak povijesni spisi, osobito "De viris illustribus" (O slavnim muževima), puni su vrlo dragocijenih podataka. Od Jeronima imamo 157 pisama. Pisana su, jer su se sa svih strana svijeta mnogi k njemu obraćali za savjet.

Posljednje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, umro 30. rujna 420.Spomendan mu je 30. rujna.

Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima osnovao je 1868. g. prvi nadbiskup zagrebački, kardinal Juraj Haulik (1788.–1869.), sa željom da se ono založi za prosvjećivanje širokih narodnih slojeva kvalitetnim, a cijenom pristupačnim, pučkim knjigama sa sadržajima kojima bi se u narodu promicale vjerske, moralne i kulturne vrijednosti. Društvo je bilo treća najstarija hrvatska kulturna ustanova, tek nešto mlađa od Akademije, a dvadeset i pet od Matice hrvatske.

Zbog žestokih političkih suprotstavljanja radi osnivanja i poglavito naziva Zavoda, 7. ožujka 1902. promijenjeno je zavodsko ime u Collegium Hieronymianum Illyricorum (Ilirski zavod sv. Jeronima). Odredbom pape Pavla VI. (1963.-1978.) od 22. srpnja 1971. godine Zavod se naziva Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi - Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima. Novi naziv Zavoda priznat je i usvojen od talijanske države dekretom predsjednika Republike 11. listopada 1982.

Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima.

Rim - Hrvatska crkva i Zavod sv. Jeronima

Zavod ima svoje korijene duboko u prošlosti. Apostolskim pismom Piis fidelium votis Nikole V. (1447.-1445.) od 21. travnja 1453. pobožna udruga naših sunarodnjaka u Rimu dobiva ruševnu crkvicu Sv. Marine, djevice i mučenice, i zemljište uz nju pokraj mauzoleja rimskog cara Augusta, s lijeve strane Tibera. Dobili su i dozvolu za izgradnju gostinjca i bolnice što su oni ubrzo i učinili.

Rim - Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima

Rovinj

Pula

Pazin Rijeka

Crikvenicain

Košljun

NerezineRab-Kampor

Zadar

Pag

Ugljan

Kraj PašmanKrapanj Brodarica

Drid Trogir

Poljud Split

HvarOrebić

Badija

KunaSton

RožatDubrovnik

Cavtatt

PridvorjeLopud

Franjevačka Provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

sa sjedištem u ZadruProvincijal: fra Josip SoptaTrg sv. Frane 1 23 000 Zadar Telefon: 023/ 250-468Faks: 023/ 250-467E-mail: provincijalat-zadar@zd.t-com.hrURL: www.ofm-sv-jeronim.hr

Naša pokrajinska zajednica (provincija), pod zaštitom sv. Jeronima, proteže se na području Dalmacije i Istre, sa svojim samostanima na priobalju i otocima, od Rovinja do Kotora. Njezini članovi djeluju apostolski u 10 biskupija. 1. Povijest Provincije Provincija je nastala u okviru stare franjevačke “protoprovincije” zvane nekada “Skalovnije” ili “Sv. Serafina”, koje je subaštinica. Provincija se već u 13 stoljeću organizirala u četiri manje upravne jedinice, zvane kustodije: istarska, rapska, zadarsko-splitska te dubrovačka, koje su zajedno brojile 25 samostana. Ime Sv. Jeronima usvojila je god. 1393. Pod uplivom poznatog obnoviteljskog pokreta, koji je bio u 14. i 15. stoljeću zahvatio mnoge crkvene Redove, i Franjevački Red i naša prostrana dalmatinsko-istarska provincija počela se razlikovati na svoj tzv. “konventualski” i na “opservantski” dio. Franjevci-opservanti oblikovali su tijekom 15. st. svoje dvije vikarije - zadarsku i dubrovačku, koje su god. 1517. proglašene “provincijama”, sa sjedištima u Zadru i Dubrovniku. Konačno pak, god. 1889., te dvije naše priobalne provincije bile su sjedinjene u današnju jedinstvenu “Provinciju sv. Jeronima”.

U svijetu ima puno posvećenih crkva i kapelica. Mi Hrvati imamo tri franjevačke provincije, župa, društva i puno crkava, samostana kapelica, kipova i slika posvećenih sv. Jeronimu.

Tekst: Wikipedija i ostali Internet sadržaji

Priredio: Fra Drago Ljevar

U Zadru na sv. Jeronima 2009.

www.fradragoljevar.com