> > > p u t o p i s

134 MOTO PULS br. 62/9./2005.

Odmah na poËetku ove priËe æelim pozdraviti Barbaru i Gordana kojisu u 19. broju opisali πto su doæivjeli 1998. godine na svojemputovanju u ©kotsku s Hondom CBR 1100 XX. I ja Êu vam pisati o©kotskoj, a igrom sluËaja isto tako vozim XX-a. Vjerojatno se sadaneki Ëitatelji pitaju zaπto opet netko piπe o ©kotskoj. Zato, ljudi moji,πto se u toj zemlji stvarno moæe puno toga vidjeti!

VOZI, SNIMA I PI©E: DAMIR PINTEK - PINTA

S ve je spremno za polazak. Jasmina ija naoruæani smo informacijama sinterneta, prospektima, zemljopis-nim i cestovnim kartama, vizama, aputem interneta rezervirali smo i

karte za trajekt preko La Manchea. Odmah Êu vamsavjetovati da pripazite prilikom rezervacije karata.Naime, mi smo nakon iscrpnog istraæivanja i vaganjatroπkova naπe karte rezervirali oko tjedan dana prijeputa kod kompanije P&O, gdje su tada bile najjefti-nije. Nakon dan-dva Jasmina je ponovo iπla provje-riti je li sve u redu s rezervacijama i otkrila da je dru-ga kompanija, Hoover Speed, u tom razdoblju sma-njila svoju cijenu za viπe od 50% i u tom Ëasu nudi-

la karte po upola niæoj cijeni od karata koje smo mirezervirali. Dakle, imamo sve πto je potrebno.

I tako, vozimo se po dobro nam poznatim cesta-ma prema Austriji, gdje je ujedno i naπa prva stani-ca. Zbog kupnje vinjete zaustavljamo se odmah poulasku u Austriju, malo se krijepimo, proteæemo irazgovaramo o vremenu. Do tada je bilo super, nopogled prema Grazu govori da bi moglo i kiπiti. Idok raspravljamo da li da obuËemo kiπnjake ili ne,do nas dolazi neka gospoa i objaπnjava da je premaGrazu prava oluja. Prolazimo tunelom ispod Graza.Tuneli su mi inaËe najmrskiji dio putovanja, osimπto je Ëesto kolona, zaguπljivo je, dugaËki su, svi sevoze 60 km/h, a neki se joπ i plaÊaju. Proπavπi sve tu-nele, stajemo na benzinskoj, tankamo i dogovaramoda Êemo spavati u Lassingu, malom selu s vrlo ugod-

nim smjeπtajem u kojem smo veÊ i prije odsjedali.No, 'gasthaus' je pun, pa smjeπtaj traæimo u sljede-Êih nekoliko sela i nailazimo na motel koji ima praz-nih soba. Nije baπ jeftin, ali nije ni preskup, pa uzi-mamo sobu. Joπ jedan savjet: ako je ikako moguÊe,krenite traæiti mjesto za noÊenje oko 5 ili 6 sati po-podne. Od pola 8 nadalje sve je teæe naÊi praznu so-bu. Ne jednom mi se desilo da vozim do 9h naveËer,krenem traæiti mjesto za spavanje, pa legnem tekoko pola 1 u noÊi ili kasnije. Prije Ëetiri godine uPortugalu lutali smo tako od gradiÊa Faro na juænojobali i iz oËaja zavrπili u Sevilli u ©panjolskoj u 4.30ujutro nakon 300 km uzaludne potrage za prenoÊiπ-tem. Slavnu portugalsku rivijeru proπli smo po noÊii nismo vidjeli baπ niπta od nje. ZakljuËak: na vrije-me sa ceste siÊi i spavati iÊi!

©kotska

Prvi kontakt s britanskim tlom- benzinska crpka u Doveru

Tower Bridge u akciji

Kraljevski dvorac u Doverusluæio je kao britanska vojnabaza u II. svjetskom ratu

NacionalniparkYorkshireMoors

Dvorac usred niËega- sagraen na rutikrijumËara whiskey-a, Corgarff danasfunkcionira kaohostel za mlade

FilmskispomenikWilliamuWallace-u

U okruæju dvorca Glamisprvi puta smo se susrelii sa tzv. πkotskombrdskom kravom(Highland Cow), najviπesu nam se svidjele πiπke

Hrabro srce- prvi put!Hrabro srce- prvi put!

> > >

135MOTO PULSbr. 62/9./2005.

I tako, prvi dan, umjesto planiranih najmanje600 km 'laganini' voænje, odvalili smo samo 368km. Kada smo se probudili sljedeÊeg jutra tempera-tura je osjetno pala, a kiπa je natapala okolinu. Prednama je bila etapa od otprilike 1200 km do Zee-brugge-a u Belgiji koju smo morali rijeπiti tog danajer smo imali rezerviranu sobu u motelu iz lanca F1.Planirali smo u Zeebrugge stiÊi poslije podne dru-gog dana puta, smjestiti se u motelu i otiÊi u obliæ-nji Brugge, takozvanu Veneciju srednje Europe. Na-ravno, zbog kaπnjenja prilikom kretanja, u motelsmo doπli oko ponoÊi, a od Brugge-a smo vidjeli sa-mo putokaze s njegovim imenom. Dakle, drugogsmo dana proπli preostali komadiÊ Austrije, Nje-maËku i Belgiju, πto Êe reÊi: u Liezenu se skrene pre-ma Linzu, pa se prati za Passau (D), pa pored Re-gensburga i Nürnberga prema Frankfurtu i Kölnu uBelgiju i onda pored Maastrichta, Brusselexa i Gen-ta do Zeebrugge-a. Autobahn, autobahn,autobahn i kiπa, kiπa, kiπa. Zanimljivoje bilo to πto je kiπa prestala i pojavi-lo se sunce baπ svaki put kada smostali tankati. Barem neπto! Doksmo tako stajali na jednoj ben-zinskoj pristigla je grupa od 30-tak Harley Davidsona. Bila je to

najveÊa skupina motora na koju smo naiπli. Uvijekmi je interesantno vidjeti bilo koji motocikl ili gru-pu motorista, ali ovoliki broj HD-a je veÊ atrakcija.Bilo je tu svakakvih prerada (na jednom je zadnjaguma bila πirine oko 300, do sada uæivo joπ nisamvidio takvu gumetinu na motoru) i raznih intere-santnih faca, a grupu je predvodio Ëovjek s replikommotocikla Captain America. Moram priznati da jebilo bolno gledati kako je veÊina od njih obuËenasamo u traperice, koæne jakne i s jet kacigama naglavi (po tom vremenu!). Nisu baπ bili druæeljubivi,πto je bilo i za oËekivati. Naime, nakon tisuÊa i tisu-Êa kilometara prijeenih po Europi zakljuËio sam daH-D vozaËi vrlo rijetko pozdravljaju motoriste s ko-jima se susreÊu putem. Big deal. Voze H-D, pa πto?Za mene je motorist - motorist, nije vaæno πto vozi.SreÊom, poznajem puno dobrih deËki koji voze H-D i duboko u sebi vjerujem da je to do Ëovjeka, a ne

do motora. Nakon te kratke i interesantnepauze ponovo je sve upalo u hipno-

tiËko authobahn-stanje sve doulaska u Belgiju gdje stajemo naveËeru u jednom od road-houserestorana/benzinskih. Nakonobroka - zna se: ponovo oblaËi-mo kiπnjake, sjedamo na X-a i

provodimo joπ par sati u voænjite, kao πto rekoh, oko ponoÊi stiæ-

emo u motel. Nevjerojatno je kakoje komplicirano pronaÊi F1 motele.

Imamo knjiæicu s adresama svih motela toglanca po cijelom svijetu i uputama kako do njihdoÊi, ali oni su uvijek nekako skriveni u industrij-skim dijelovima gradova u kojima se nalaze. Sre-

Êom, prilikom rezervacije putemtelefona, dobijete kôd za ulaz umotel i sobu koju ste dobili, panema veze u koje doba dana Êe-te doÊi. Soba vas fino Ëeka.

TreÊeg dana budimo se i od-mah nakon doruËka kreÊemo u

TRAJANJE PUTA: 23 dana

(17 dana u Velikoj Britaniji)

PRIJE–ENI PUT: 8.005 km

British Museum,London - Ostaciulaznih vrataasirske palaËe(710 g.pr.n.e.) iPinta s frendom

KolosalnispomenikWilliamuWallace-u ukojem se nalazimuzej borbi zanezavisnost©kotske

DjeliÊ pejzaæa sotoka Skye

KonaËno ugledasmo Ëudoviπteiz Loch Nessa

TipiËan pejzaæ u©kotskoj - planineGrampian (joπ nismou Highlandu)

Biser zapadne ©kotske - dvorac Eilean Donnan,posluæio je i za snimanje filma “Highlander”

> > > p u t o p i s© k o t s k a

137MOTO PULSbr. 62/9./2005.

kolniku je upozorenje da se vozi lijevom stranom.Dok vozim pazim æeli li me tko preteÊi s desne stra-ne, a i sam pretjeËem nekoliko kamiona i automo-bila. Nije neka frka. Samo je na raskrπÊima i rotori-ma potrebna malo veÊa koncentracija. Promatraju-Êi prekrasne zelene krajolike stiæemo u Canterbury.Parkiramo blizu centra i kreÊemo u πetnju. GradiÊvrvi æivotom. Ljudi su vrlo susretljivi i rado odgo-varaju na sva pitanja. Stari dio grada je pjeπaËka zo-na i jako je simpatiËan. Dolazimo do katedrale ukojoj su stolovali najmoÊniji crkveni velikodostoj-nici u Engleskoj koji su svojedobno imali vrlo velikutjecaj na kraljeve i njihovu politiku. Katedrala jeogromna i vrlo lijepa. Naæalost, nismo je u moguÊ-nosti potpuno razgledati jer je veÊi dio zatvoren zaposjetitelje zbog ceremonije dodjele diploma stu-dentima tamoπnjeg fakulteta. Svejedno smo zado-voljni vienim, a najviπe nas se dojmila grobnica le-gendarnog Crnog Princa i njegov oklop. Nakonsladoleda u McDonaldsu idemo dalje prema Lon-donu, toËnije u Thurrock, dio Londona u kojem jeF1 hotel. Nakon πto smo se smjestili kreÊemo u raz-gledanje okoline da vidimo ima li gdje πtogod zaprezalogajiti. Nadamo se neËemu konkretnom, a toi pronalazimo. KFC. Siti i zadovoljni vraÊamo se usobu relativno rano, prouËavamo prognozu pa naspavanac. Sutra nas oËekuje London.

Ujutro se budimo, diæemo roletu, a vani je sivo ividi se da je po noÊi padala kiπa. Niπta Ëudno za En-glesku. Ali, stvari se za vrijeme doruËka znaËajnopopravljaju. Super. OËekuje nas dobar komad puta:Thurrock je predgrae i do centra Londona je sigur-no 40 km, a vjerojatno i viπe. I tako… vozimo se,sunce sije, na cesti nema guæve, a po glavi mi se vrtiLondon Calling od Clasha. Na trenutak spuπtampogled na satove i imam πto vidjeti. Kazaljke broja-Ëa okretaja i pokazivaËa brzine stoje na nuli. Znamπto to znaËi. Punjenje je neispravno. Ili je regler ilialternator. I jedno i drugo sam veÊ prije mijenjao, paznam simptome. Ne preostaje mi niπta drugo, negopokuπati stiÊi πto bliæe centru. Zustavljam se i usputdajem znak motoristu koji me je sustigao da i onstane. Objaπnjavam mu o Ëemu se radi i pitam znali za neki servis u blizini. Naæalost, on nije iz tog di-jela grada i relativno je u æurbi, no kaæe da Êe proba-

ti neπto naÊi koliko mu to vrijeme dozvoljava. PaliVFR-a i odlazi. London je ogroman grad i moraimati Hondin ili neki drugi moto-servis. Nakon po-la sata Ëekanja zakljuËujemo da bismo ponovo tre-bali zaustaviti nekog motorista, pa to i Ëinimo. Sta-je nam mladiÊ na CBR-u 600. Objaπnjavamo mu uËemu je naπ problem, a on Êe na to da je u blizinimoto-servis koji radi sve Japance, pa i πire, i da sudeËki OK. Pali pilu i kaæe da ih ide obavijestiti πto jebilo i gdje se nalazimo, te da Êe kombi doÊi za mak-simalno pola sata. Tako je i bilo. Za toËno pola satastigao je kombi iz servisa, utovarili smo X-a i odvez-li se do radione. DeËki koji rade vrlo su susretljivi.Izvezli smo X-a iz kombija i odmah su krenuli pos-taviti dijagnozu. Ipak su bili malo brzopleti - vidjetÊete kasnije. Kaæu - regler. Dobro. Pitamo kada Êebiti gotovo, a oni kaæu da Êemo sutra popodne mo-Êi podiÊi motor. To nam se Ëini u redu. UpuÊuju nasna stanicu podzemne æeljeznice i mi odlazimo ucentar javnim gradskim prijevozom. Ostatak danaprovodimo u razgledavanju znamenitosti. Big Ben,parlament, londonski akvarij, πetnja uz Temzu, So-ho itd. Vozimo se i u tzv. double-deckeru, da i toprobam. Nakon πto smo kod Millenium Wheel-a

Calais, u susjednu Francusku, na trajekt. Kiπa idalje lagano pada. Nema veze, tek danas osjeÊamuzbuenje, konaËno stiæemo u Englesku. Dolazi-mo u trajektnu luku. Sama trajektna luka jeogromna, a naËin na koji funkcionira podsjeÊa mena aerodrom - ukrcajne linije (tzv. "gate") su ozna-Ëene brojevima,. Ukrcavamo se i odlazimo na jed-nu od gornjih paluba, skidamo kiπnjake i prostire-mo ih naokolo da se suπe. SreÊom, nema puno lju-di. Nakon izvjesnog vremena zapoËinjemo razgo-vor o voænji lijevom stranom ceste. Prvi put se sus-reÊem s tom vrstom funkcioniranja prometa. Mo-ram priznati da sam bio jako znatiæeljan kako Êe toizgledati i kako Êu se tome prilagoditi. Jasminapredlaæe da prije Londona skoknemo do Canter-buryja. Zaπto ne! Soba je rezervirana (ponovo F1),na vremenu smo joπ i dobili jer s mo u drugoj vre-menskoj zoni, a i nije nam puno izvan rute. Od-luka je pala. Idemo.

I tako, vrijeme plovidbe bliæi se kraju, a πto smobliæe Otoku, vani je sve sunËanije. Vrijeme je fan-tastiËno. Uæivamo u suncu, promatramo poznatedoverske bijele stijene i sa smijeπkom na licu kreÊe-mo u novu avanturu. Svakih nekoliko metara na

Ruπevine opatije u Whitbyju

Ruπevineopatije uWhitbyju

Whitby je svakako jedan odsimpatiËnijih gradiÊa koje smoposjetili na svome putu

TisuÊljetni, prijeteÊi nadgrobnispomenici pored opatije u Whitbyjuinspirirali su Brama Stockera zalegendarni roman “Dracula”

Ostaci, toËnije, polovica dvorca HelmsleyOpatija Rievaulx ostavilaje na nas poseban dojam

> > > p u t o p i s © k o t s k a

138 MOTO PULS br. 62/9./2005.

sladoled platili 2 funte, odustajemo od eksperimen-tiranja s cijenama i odluËujemo u Sainsburyju kupi-ti neπto za jesti i mineralnu vodu. Umorni od viπe-satnog hodanja i prepuni dojmova, oko 18 sati seodluËujemo vratiti u hotel. To je tek bio doæivljaj!Prvo smo podzemnom iπli do zadnje stanice, a ondasmo presjedali na vlak iz kojeg smo izaπli na pre-dzadnjoj stanici. No, to nije bilo sve. Do hotela smojoπ trebali uhvatiti i autobus, a zadnji je otiπao 20-tak minuta prije. ©to Êe reÊi - ostalo je joπ nekolikokilometara za propjeπaËiti. Krenuli smo tako s nogena nogu i nakon pola sata naiπli na jedan mladi par.Tu nam se posreÊilo jer je mladiÊ, ponudio da nasoni povezu u svom autu jer ionako idu u tom smje-ru. Tako su nas spasili od joπ najmanje sat vremenahodanja. Prilikom dolaska u F1 odmah na recepcijipitamo kada i odakle voze autobusi do æeljezniËkestanice. Tako sutradan toËno na vrijeme ulazimo ubus koji nas vozi na vlak. Ljudi, to je bila prilika zaupoznavanje Londona kakvog inaËe ne bismo vidje-

li. Zbog tog kvara proπli smo dijelove grada u koji-ma æive njegovi siromaπniji æitelji. Proπli smo poredbrda od otpada, kuÊa u stvarno loπem stanju, s prlja-vim dvoriπtima i automobilskim olupinama. Svi tikvartovi s glavne ulice izgledaju super, sve su kuÊe unizu, sa sliËnim fasadama i ulaznim vratima. Meu-tim, æeljezniËka pruga prolazi s druge strane, odaklese pruæa pogled na zapuπtena dvoriπta, razbijeneprozore i sliËno. Dok smo joπ sjedili u vlaku proma-trajuÊi okolinu, zazvonio je mobitel. Nazvali su izservisa da se ispriËavaju i da motor nije gotov jer,eto, nije kriv regler, veÊ alternator. NaruËili su novii motor Êe biti gotov sutra popodne. ©to sad? Odlu-Ëili smo ipak otiÊi do servisa da uzmemo stvari kojesu ostale u koferu, a i da provjerimo koliko bi koπ-talo da unajmimo neki motorËiÊ. I tako, iz vlaka umetro, pa joπ malo πetnje i - evo nas u servisu. Pita-mo koliko koπta najam najjeftinijeg motocikla najedan dan. Klasa 125-250 nam je ipak premala, panam oni nude Bandita 600S za 35 funti (oko 360

kn). Motor je sav 'rasklocan', preπao je 74 tisuÊe ineπto sitno milja (oko 120.000 km), ali sve funkcio-nira. Viπe nam se isplati rentati motor nego opet ho-dati uzduæ i poprijeko po gradu i plaÊati silne karteza sredstva javnog prijevoza. Jurimo tako ulicamaLondona i stvaramo priliËnu buku jer je u auspuhusve izgorjelo. Usput posjeÊujemo Buckingham Pala-ce, Dawning Street, Tower of London i Tower Brid-ge. Imamo sreÊe vidjeti Tower Bridge u akciji. Prvosmo se preko njega provezli na 'Suzi', a onda smo gapreπli pjeπke u oba smjera, da bismo pri povratku,opet s motorom, naletjeli na prometni krkljanac.Mislili smo da je neka nezgoda, meutim, kada smose probili na poËetak kolone, vidjeli smo da se mostdiæe kako bi proπao neki oveÊi jedrenjak. U danaπ-nje vrijeme to se vrlo rijetko dogaa, a svaki prola-zak veÊeg broda, radi kojeg se most treba podizati,potrebno je najaviti 24 sata unaprijed.

Zanimljivo je bilo i prolaziti Ëetvrtima koje su iz-van centra, ali joπ uvijek nisu predgrae. Tako smo

Prilaz dvorcu Glamis

Dvorac Glamis, raskoπankako i dolikuje

kraljevskom dvorcu

Dvorac Brodie - 25.Brodie je joπ uvijek æivte ponekad i sam vodituriste po dvorcu

Dvorac Braemar -fascinantno je to πto

izgleda kao da jesagraen od kartona

DvoracBalvenie -zicer za IronMaiden

Izloæbeni centarLoch Nessa -mjesto u kojemmoæete saznatisve o Nessie

Pogled na dvoracDunrobin iz njegovihvrtova. Jedini dvoracopsjednut duhovimakoji smo posjetili(nadamo se!)

proπli kroz arapsku Ëetvrt u kojoj æene nose pokriva-la za lice s malim "prozorËiÊima" kao u Afganistanu,zatim Ëetvrt s ortodoksnim Æidovima, te Ëetvrt spreteæito crnim stanovniπtvom. Nismo primijetilida ima nekih problema. Vjerojatno ljudi ipak moguæivjeti kao susjedi, u miru, bez obzira na razlike uboji koæe i vjeroispovijesti.

PredveËer kreÊemo prema hotelu. Toplo je iugodno za voænju. Zasitio sam se javnog prijevoza istvarno uæivam na motoru. Sutradan nazivamo ser-vis. Kaæu da je gotovo. Sjedam na 'Suzu' i kreÊem poHondu. Jasmina ostaje pakirati, jer smo ionako os-tali jedan dan dulje od planiranog. No, πto je - tu je.Glavno da je kvar otklonjen. Honda je ponovo unajboljem redu i spremna za put. Stavili su mi novialternator. Cijela ta igra: alternator, ulje, brtva, po-sao i iznajmljeni motor, koπtala je 241 funtu. Puno?Moglo je biti i viπe. VraÊam se u hotel, slaæemo prt-ljagu na X-a i odlazimo iz Londona. Æao mi je samoπto nisam otiπao do Ace Caffea. Bilo mi je glupo oti-

> > >

139MOTO PULSbr. 62/9./2005.

Êi tamo s motorom na kojem su britanske tablice.Htio sam tamo navratiti svojim motorom. Takosmo posjet Ace Caffeu ostavili za drugi put, a isto ta-ko i posjet nekim muzejima. NemoguÊe je u dva da-na vidjeti sve πto jedan tako veliki grad nudi.

SljedeÊa stanica je Cambridge. U centru krasnogsveuËiliπnog gradiÊa provodimo nekoliko sati πeÊuÊii uæivajuÊi u lijepom vremenu i arhitekturi. Stari diograda obavijen je kanalima. Zadræavamo se nekovrijeme u duÊanu sa suvenirima, ruËamo u kines-kom restoranu i nakon sladoleda u omiljenom namMcDonald’s-u kreÊemo dalje. Lokalnim cestamaprolazimo pored Peterborougha i Nottinghama. Ia-ko su autoceste besplatne, njima se koristimo samokad smo u æurbi. Eto, da smo iπli autocestom, nebismo proπli kroz Sherwoodsku πumu, poznato bo-raviπte legendarnog Robin Hooda. Nismo se zaus-tavljali, jer je neπto ranije poËela padati kiπa, a uChesterfieldu su nas oËekivali. Bili smo sad veÊ bli-zu ©kotske. Joπ tri dana i vidjet Êemo zemlju o kojojsmo toliko sluπali. U Chesterfield dolazimo oko 22sata, smjeπtamo stvari u sobu, te se prepuπtamo raz-govoru s naπim domaÊinima, Zokijem i Angelom.Zoki je dugo godina bio moj susjed i znamo se oddjetinjstva. Druæenje je potrajalo do sitnih sati. Ka-da smo se sljedeÊi dan probudili, vani je kiπilo. Ne-ma veze. Ionako taj dan nismo planirali voænju mo-torom. Kako se nakon ruËka razvedrilo, odluËuje-mo napraviti krug po mjestu i okolici. Angela namotkriva da u Chesterfieldu vrijedi vidjeti crkvu, Ëijije toranj spiralno uvijen, te dva dvorca u blizini. Pr-vo odlazimo u centar vidjeti i fotografirati taj uv-rnuti zvonik. Oko toga zaπto se uvrnuo kruæe raznepriËe, no mislimo da je pravi razlog tehniËke priro-de. Poslije crkve odlazimo do turistiËkog ureda pogomilu prospekata pa, naravno, na sladoled uMcDonald’s. U sladoledu smo uæivali ugodno sesmjestivπi na klupi na malom gradskom trgu. Pro-laznici su bili vrlo rijetki i komentirali smo kako jegrad poluprazan. Ubrzo zatim odluËili smo nastavi-ti razgledanje, te smo napustili klupu prekasnoshvativπi da smo na klupi ostavili naπ novi digitalni

foto-aparat. Naravno da je "dobio noge" u roku odpar minuta, a mi smo ostali bez gomile fotografijakoje smo snimili od poËetka naπeg putovanja.

Sutradan se nakon doruËka opraπtamo od doma-Êina i kreÊemo. Stockton-on-Tees je mjesto u kojemÊemo provesti iduÊe dvije noÊi, ponovo u F1. PremaYorku koristimo autocestu koliko je god moguÊe, aonda neπto prije samog grada silazimo na lokalnucestu koju koristimo i po izlasku iz grada. Kako smokrenuli dosta kasno, odredili smo da Êemo se samou Yorku neπto duæe zaustaviti toga dana. Prije samogulaska u grad poËinje kiπa, pa stanemo i oblaËimokiπnjake. SreÊom, pljusak traje samo dvadesetak mi-nuta. Tek toliko da nam malo zakomplicira æivot.

York. Ponovo jedan lijep grad s puno muzeja, os-tacima tvrave i ljubaznim stanovnicima. Naæalost,vikinπki centar Jorvik, nadaleko Ëuven i hvaljen, akojem se Jasmina toliko radovala, radi samo do 17sati. ©teta. Mirimo se sa situacijom i kreÊemo dalje.Napokon predveËer stiæemo na lice mjesta. Stock-ton i Middlesborough dva su gradiÊa koja su se spo-jila u jedan. Osim jednog starog jedrenjaka usidre-nog na rijeci Tees gotovo u srediπtu Stocktona, tunismo vidjeli niπta zanimljivo. Industrijsko mjesto,radniËke Ëetvrti, pogoni, skladiπta i neko sivilo. Ni-je vaæno, jer tu Êemo samo noÊiti. Odabrali smo tomjesto kao strateπki povoljno za ono πto sutra æeli-mo vidjeti. SljedeÊeg dana vrijeme je prekrasno ikreÊemo na mali jednodnevni izlet. Prvo idemo uWhitby, a nakon toga na obilazak nacionalnog par-ka North York Moors. Putem susreÊemo puno mo-torista. Nedjelja je, vrijeme je dobro i oËigledno jeda ljudi koriste priliku. Dolazimo u centar Whitby-ja i imamo πto vidjeti. U samom srediπtu prekras-nog, nekad ribarskog i luËkog, a danas gotovo pot-puno turistiËkog mjesta, nalazi se biker’s caffe. Naparkiraliπtu, uz rivu, parkirano je sigurno stotinjakmotocikala, tako da Ëak imamo poteπkoÊe s nalaæe-njem parkinga. Kada vide naπu tablicu, mnogi pri-laze i pitaju odakle dolazimo, kamo idemo, kakonam se svia UK i sl. Mi njih pitamo je li to neka-kav moto-susret, a oni odgovaraju da je ovdje ovako

Dvorac Huntley u kojem je Lord Huntley planirao

atentat na πkotsku kraljicu Mary prilikom njenog posjeta

dvorcu. Prijevara je brzo otkrivena, a LordHuntley je ostao bez glave!

Ljetnikovacobitelji Leith -

to ja zovemvikendicom

Dvorac Urqhuart na Loch Ness-u. Sagraen jena ostacima tvrave koja datira iz 2000. g.pr.n.e.. Ovdje je izmjerena najveÊa dubinajezera, a i Nessie se ovdje najËeπÊe pojavljuje

Evo kako mali©koti zaraujudæeparac

Jasmina sa sovom izpredstave u vrtovima

dvorca Dunrobin

TipiËan interijer britanskih Bed&Breakfast-a (podomaÊe Zimmer Frei)

> > > p u t o p i s© k o t s k a

141MOTO PULSbr. 62/9./2005.

svake subote i nedjelje. Ljudi se dou druæiti i vozi-ti uæivajuÊi u ljepotama (i zavojitoj cesti) obliænjegnacionalnog parka. GradiÊ vrvi æivotom i prepun jeturista. Vrlo je slikovit. Gdje god se okreneπ, neπtoti privuËe paænju. Whitby je iznikao oko malog za-ljeva koji se utisnuo u brdovitu obalu. Mi smo se umjesto spustili s novije strane, dok je preko mostastariji dio gradiÊa kojim dominira Whitby Abbey.Abbey je engleski naziv za opatiju. Whitby Abbey jeiznikla na mjestu gdje su joπ od prapovijesti bile po-kapane generacije kraljeva, kraljica i svetaca. Odogromne gotiËke katedrale ostao je joπ samo kostur,a od ostataka samostanske zgrade neki je lord daosebi sagraditi vilu koja je u ono vrijeme, prije 250-300 godina, bila pravo arhitektonsko Ëudo. Odmahpored ruπevina crkve i vile nalazi se i prastaro grob-lje s pocrnjelim nadgrobnim spomenicima, kojezlokobno nadgleda grad. Do tog mjesta iz starog di-jela grada vodi toËno 200 stepenica, a odatle sepruæa fantastiËan pogled na zaljev i puËinu. Ovdje jegodinama æivio i radio Bram Stocker, a sama opati-ja i njeno mraËno i mistiËno okruæenje bila mu jeinspiracija za jedno od najpoznatijih knjiæevnih dje-la na svijetu, roman Dracula.

Nakon ruËka kreÊemo dalje, na voænju nacional-nim parkom North York Moors. Moor u prijevoduznaËi vriπtina, a svatko tko je gledao "Orkanske vi-sove" znat Êe o Ëemu govorim. Fenomenalni pejzaæi,krasna priroda i æivopisna sela redaju se pred naπimoËima. Zaustavljamo se da bi pogledali ostatke zam-ka Helmsley, sagraenog prije viπe od 900 godinaradi obrane od najezde ©kota. Zgrada zamka je dos-lovce prepolovljena tijekom engleskog graanskograta. Nakon Helmsleya silazimo na usku cesticu ko-ja nas vodi do Rievaulx Abbey-a. To je bila prva cis-tercitska opatija zasnovana na sjeveru Engleske. Pre-ko osam stotina godina star zapis opata Aelreda opi-suje opatiju kao mjesto okruæeno potpunim mirom,spokojem i osloboenjem od graje svakodnevice. Tovrijedi i dan danas. Opatija se smjestila u prekrasnojmaloj dolini. Oko ruπevina nekadaπnje crkve nalazise desetak nastanjenih kuÊa sa slamnatim krovovi-ma, okruæenih cvijeÊem, i to je to. To mi je bilo jed-no od najupeËatljivijih mjesta koje sam vidio naovom putu. Nakon Rievaulxa nastavljamo kroz na-cionalni park natrag do prenoÊiπta u Stocktonu. Izhotela nazivamo sljedeÊi F1 u nizu - Falkirk. Falkirk

se nalazi izmeu Glasgowa i Edinburgha i najsjever-niji je F1 u UK. No, u planirano vrijeme naπeg do-laska oni nemaju slobodnih soba. Ipak radimo re-zervaciju za dvije noÊi u povratku, te mijenjamo pla-niranu rutu. OdluËujemo da je najbolje "prerezati"Otok i krenuti prema zapadu i Lake Districtu - zem-lji jezera. »uli smo same pohvale o tom nacional-nom parku, pa smo nestrpljivi da to i vidimo. Vozi-mo se prema Kendallu, prolazimo ga i neπto kasnijeulazimo u nacionalni park. Zaustavljamo se u mjes-tu Windermere pored istoimenog jezera. Nakonstanke kreÊemo dalje. Mjesto gdje Êemo stati na no-Êenje zove se Keswick i smjeπteno je na jezeru kojese zove… pogodite kako! Keswick. Tu prvi puta uzi-mamo sobu u B&B-u (iliti na Ëistom hrvatskom:zimmerfrei). U Keswicku se nalazi jedan od ukupnodva postojeÊa muzeja automobila zvijezda (Cars ofthe Stars). Vlasnik oba je isti, pa se zbirke izmjenju-ju s vremena na vrijeme. O Ëemu se radi? »ovjekima love i otkupljuje legendarne automobile iz poz-natih filmova i serija. Muzej posjeduje sve Batmano-ve automobile: od prvog koji se koristio u seriji sni-manoj poËetkom 60-tih do najnovijeg iz zadnjegsnimljenog filma. Tu su joπ i Aston Martin DB5 izGold Fingera, Mini Mr. Beana, trokolica ReliantbraÊe Trottera iz MuÊki, Pontiac Trans Am iz serijeNightrider, De Lorean iz Povratka u buduÊnost, je-dan od Herbyja (zaboravio sam podatak o tome ko-liko je "bubi" s brojem 53 uniπteno tijekom snima-

nja serije), pink Rolls Royce sa πest kotaËa iz serijeThunderbirds, te ostali nama viπe ili manje poznatiautomobili. Za kraj sam ostavio automobil i moto-cikl radi kojih mi je srce bræe zakucalo. Nisam se na-dao da Êu ih ikada vidjeti u æivo, nisam o tome Ëakniti razmiπljao. Njegovo VeliËanstvo Ford FalconV8, Ëuveni, zadnji V8 koji je vozio Mel Gibson uprva dva filma u serijalu o Mad Maxu. Bio je to je-dan od dva koji su koriπteni prilikom snimanja fil-ma (drugi je uniπten tijekom snimanja). Bez brige,nisam zaboravio motocikl. Radi se o HD-u "Capta-in America" iz filma Goli u sedlu. Fonda je svoj pri-mjerak, s njegovim potpisom na rezervoaru, prijepar godina prodao vlasniku ovog muzeja.

Idemo dalje, idemo u ©kotsku. Iz Keswicka zaCarlisle. Onuda prolazi Hadrijanov zid koji od vre-mena Rimskog imperija dijeli Englesku od ©kotskei predstavljao je granicu Rimskog Carstva, a saËuva-ni ostaci proteæu se u duæini od 73 milje. Put nas da-lje vodi pored Hawicka i Galeshieldsa, a obilazni-com koja vodi do Edinburgha dolazimo na mostkoji je povezao dvije obale zaljeva i skratio komadputa. Ugodno smo se iznenadili kada su nam na na-platnim kuÊicama rekli da motoristi ne plaÊaju pre-lazak preko mosta (zaπto tako nije i kod nas?). Do-lazimo do Pertha, gdje odluËujemo provesti noÊ.Uzimamo sobu u prvom B&B-u na kojeg nailazi-mo, sretni πto ima mjesta, jer poËinje padati kiπa. Tonam je ujedno i najskuplje noÊenje na putovanju -50£ za nas dvoje s doruËkom. Ujutro ne silazimo ugrad veÊ odmah nakon doruËka kreÊemo dalje. Vo-zimo prema Dundeeju, obilazimo ga i malo prijemjesta Forfar skreÊemo na sporednu cestu. Samokoji kilometar dalje nalazi se Glamis, dvorac kojegnamjeravamo posjetiti, toËnije reËeno, kraljevska re-zidencija od 1372.g. E, to ja zovem dvorcem. Krozmalo selo Glamis dolazi se do ograenog imanja,cesta nastavlja kroz kapiju, nekoliko stotina metarakroz drvored, te izlazi na proplanak usred kojeg senalazi dvorac kao iz bajke. Fenomenalno, zar ne?Cijeli se dvorac ne moæe obiÊi jer je veÊi dio joπ uvi-jek u funkciji. I danas Ëlanovi kraljevske obitelji do-laze na odmor s vremena na vrijeme. Fotografije,natpisi i ostali izloæeni predmeti kazuju nam o povi-jesti i æivotu u dvorcu u kojem je djetinjstvo prove-la kraljica majka Elizabeta, a u istom je roena iprinceza Margareta. Potrebni su sati da bi se obiπlocijelo imanje, stoga se zadræavamo samo u bliæojokolici dvorca. U πetnji se po prvi puta susreÊemo is kravama pasmine Highland, tipiËne za ©kotsku.Nakon foto-sessiona s kravama vraÊamo se do mo-tora i kreÊemo dalje. Nalazimo se u Grampian pla-ninama, regiji Ëiji je srediπnji i zapadni dio prepundvoraca i destilerija viskija. Prava ©kotska poËinje iz-nad Glasgowa, Edinburgha, Pertha i Dundeeja.Prekrasni, pomalo divlji pejzaæi, civilizacija u trago-vima, cestice, cestuljci i ljudi koji vam se obraÊajuvrlo Ëudnim, gotovo nerazumljivim dijalektom en-gleskog jezika. Putujemo dalje, u srediπte Grampia-na. Danas su na redu samo dvorci. PosjeÊujemodvorce Braemar, Balmoral, Corgarff i Kildrummy,zaustavljamo se nakratko i u Leith Hall-u, a zavrπa-vamo posjetom dvorcu Huntley. Opisivanje tihdvoraca je pomalo besmisleno jer bilo da se radi okraljevskoj rezidenciji ili tek samo ruπevini, svaki od

Kratka pauza naobali Loch Ness-a

Dvorac Mey toliko je oduπevio Kraljicu Majku daga je kupila i dala restaurirati. Naæalost, stiglismo nakon radnog vremena pa nismo vidjelivrtove koje je uredila po vlastitom ukusu.

Ovako izgleda magistralnacesta na sjeveru ©kotske

(obratite paænju na ovce!)

Duncansbay Heads -zbog vjetra se nismo

æeljeli viπe pribliæavati

> > > p u t o p i s © k o t s k a

142 MOTO PULS br. 62/9./2005.

njih je divan na svoj naËin. Svaki priËa svoju priËu ipobuuje mnoπtvo osjeÊaja dok ih Ëovjek promatrai obilazi. U mjestu Huntley nalazimo B&B, odlazi-mo na klopu u obliænji pub, pa na spavanje. CiljiduÊeg dana - Loch Ness. Prva stanica - destilerijaGlenfiddich. Nekoliko godina radio sam kao kono-bar i puno ljudi mi je reklo da je Glenfiddich najcje-njeniji malt whiskey na svijetu. To znaËi da bih juizabrao za posjet i da smo dolazili iz bilo kojeg dru-gog smjera. Posjet destileriji je besplatan. Vode naspo skladiπtima, pokazuju baËve za vodu, za fermen-taciju, priËaju o procesu proizvodnje. Na kraju obi-laska je, naravno, degustacija. Odlazimo i do ruπevi-na dvorca Balvenie koji se nalazi u blizini. Dvije, trifotke, sjedamo na X-a i idemo dalje. Prolazimo po-red Elgina i zaustavljamo se kod joπ jednog prekras-nog dvorca - dvorca Brody. Za neπto viπe od pola sa-ta stiæemo u Inverness. Vrlo æiv gradiÊ, prepun turis-ta. Niπta Ëudno, nalazi se na samom rubu istoËneobale Loch Nessa. Ne zadræavamo se. Nakon dvade-setak kilometara ceste koja vijuga uz obalu jezeranailazimo na Loch Ness Monster Centre. Zaustav-ljamo se. Centar se sastoji od jezerca u kojem plutamaketa Nessie, restorana, hotela, duÊana sa suveni-rima, te interaktivnog muzeja u kojem moæete saz-nati i vidjeti sve u vezi sa Ëudoviπtem iz jezera. Poobilasku muzeja i suvenirnice sjedamo na motor iodlazimo do mjesta Dumnadrochit, gdje odluËuje-mo pronaÊi mjesto za spavanje. Ostavljamo stvari iodlazimo vidjeti ostatke dvorca Urqhuart na obalijezera, nekoliko kilometara dalje. Naæalost, nismomu se mogli sasvim pribliæiti jer se dvorci zatvarajuza posjete u 17.00, ali i ovako ga je bilo zgodno po-gledati. Kod dvorca je izmjerena najveÊa dubina je-zera, a i Ëudoviπte se tu najËeπÊe pojavljuje. Uokoloima joπ dosta ljudi, a stiæe i nekoliko motorista, paostajemo uæivati promatrajuÊi ljepotu oko nas, na-dajuÊi se, kao i svi ostali, da Êemo ugledati Nessie.I.....niπta! Moæda sutra. OdluËili smo sljedeÊi danobiÊi cijelo jezero. Provezli smo cijeli krug oko jeze-ra, ponovo doπli u Inverness, a od Ëudoviπta ni tra-ga ni glasa. Da li postoji ili ne? Mi o tome imamosvoje miπljenje, a vama ostavljamo da sami doetedo svog zakljuËka. Idemo dalje na sjever i ulazimo uregiju Higlhlands (zvuËi poznato, zar ne?). Cesta br.9 vodi nas u Wick, mjesto koje smo odredili kaosljedeÊe prenoÊiπte. Zbog kiπe smo propustili dvalokaliteta koja smo pri planiranju rute namjeravaliposjetiti, ali od treÊeg nismo htjeli odustati ni pokoju cijenu. Radi se o dvorcu Dunrobin. S glavneceste kroz kapiju dolazimo prilaznim putem (narav-no, kroz drvored) do parkiraliπta pored dvorca. Ku-pujemo karte, te nas poæuruju da brzo idemo u vr-tove dvorca jer za nekoliko minuta poËinje zadnjapredstava s pticama. KreÊemo u vrt pitajuÊi se okakvoj se predstavi radi. Smjeπtamo se i nakon ne-koliko minuta dolazi mladiÊ s pticom grabljivicomna ruci. Pomaæu mu djeËak i djevojËica koji nakonpredstavljanja prve ptice i njezinih letaËkih i lovnih

sposobnosti donose drugu vrst grabljivice, a na kra-ju i veliku sovu. Demonstrira nam beπuman let so-ve tako πto ju ostavi na jednoj strani gledaliπta, a on-da ju pozove na drugu stranu pa nas ona prelijeÊe tikiznad glava. Nakon πto joj je pokazao komadiÊ me-sa i stavio ga na kapu jednog posjetitelja, ptica dola-zi po zalogaj i slijeÊe mu na glavu. »ovjek se skrozukipio. Cijela obitelj generacijama se bavi pticamadvorca Dunrobin. Nekada su ih koristili za lov, a sa-da imaju predstave nekoliko puta dnevno.

Do Wicka imamo neπto manje od 100 km. UWicku nalazimo smjeπtaj i odlazimo tridesetak kilo-metara dalje do najistoËnijeg rta Highlanda. Mjes-to je poznato i po tome πto iz mora vire dvije goto-vo identiËne πiljate stijene, a zove se DuncansbayHeads. Svuda oko nas su brda obrasla gustom tra-vom po kojima pasu ovce. KreÊemo prema liticamauskom stazicom i putem nailazimo na Talijane spodkapama na glavama. Smijeπno, mislimo. Ali, na-kon nekoliko minuta mijenjamo miπljenje. S drugestrane brda vjetar je toliko jak da stavljamo kacigena glave te spuπtamo vizire. Ubrzo dolazimo domjesta s kojeg se stijene dobro vide. Stijene su vrlovisoke, oπtre i strme. TipiËan krajolik za obale sjeve-ra. U jednom smo zaljevu u moru zapazili tuljane uigri ili lovu na ribu. Prekrasno. Kada smo se vratili uWick veÊ se lagano mraËilo. Ujutro nebo baπ neobeÊava lijepo vrijeme. Tako je poËeo jedini potpu-no kiπni dan naπeg putovanja po Otoku. Dolazimou Thurso. To je najsjevernije mjesto ©kotske koje sejoπ uvijek moæe nazvati gradiÊem. SljedeÊih 400-ti-njak kilometara vozimo se po cesti uz sjevernu oba-lu. S desne strane su strme litice i povremeno se vi-di more, a s lijeve su nepregledni travnjaci posuti ponebrojenim breæuljcima. Ceste su toliko uske da se

dva automobila na njima ne mogu mimoiÊi, nego sugdje je god to bilo moguÊe napravljena ugibaliπta.Toga dana radi izrazito loπeg vremena nismo vidjeliniπta od onoga πto smo planirali. Jedinu stanku na-pravili smo u mjestu Tunga. Nastavljamo dalje.

Dobro je da smo imali benzina do Ullapoola, jergorivo na benzinskim crpkama na sjeveru koπta0.96£ (to je najviπa cijena benzina koju smo vidjeliputem). Ullpool je veÊ mjesto koje ponovo moæemozvati urbanim nakon onoga πto smo proπli. Odlazi-mo dalje s punim rezervoarom i nakon oko 25 kmdobre magistralne ceste skreÊemo i vraÊamo se u za-biti. Ponovo loπa podloga, ovce itd. Nemojte misli-ti da mjesta kroz koja smo prolazili nisu zanimljiva,a pejzaæi lijepi. Mi, naæalost, nismo mogli uæivati usvemu tome radi loπeg vremena. Da je bilo suho ibez vjetra bila bi to drugaËija priËa. Ovako smo sa-mo htjeli prevaliti taj dio puta i naveËer naÊi smjeπ-taj. S ceste 832 skreÊemo na cestu 890 koja nas vo-di do Plocktona. Kroz πume se uskim cesticama vo-zimo po okolnim mjestima traæeÊi sobu. Nekolikopokuπaja i nailazimo na B&B koji ima mjesta. Par-kiramo u dvoriπtu, skidamo kacige i istog Ëasa biva-mo opkoljeni sitnim, dosadnim muπicama. PrivlaËiih naπa toplina i slijeÊu nam na lica, u kosu, gdje godje to moguÊe πkakljaju i bockaju. DomaÊini se smi-ju, a mi ulazimo u kuÊu ËeπkajuÊi se.

SljedeÊeg jutra pakiramo stvari i iz mjesta Kyle ofLochalsh, gdje smo prenoÊili, odlazimo na otokSkye. Vrijeme je ponovo vedro i sunËano. Pravi danza uæivanje u voænji. Skye sa zapadne strane nudiuglavnom litice s vidikovcima. Pogledi su stvarnosuper. Kada se s najsjevernije toËke otoka poËnetespuπtati prema mjestu Uig, naiÊi Êete na muzej-se-lo, repliku sela od prije nekoliko stotina godina ko-je doËarava kako se ondje nekad æivjelo. Trajektnaluka, benzinska crpka, kuÊe..... sve izgleda pomalonestvarno kao da vas je netko ubacio u film. Vozi-mo dalje prema naπoj sljedeÊoj odrednici - dvorcuDunvegan. To je dvorac u kojem su viπe od osamstotina godina æivjeli poglavari klana MacLeod(sjeÊate se "Highlandera"). Smjestio se malo izvanmjesta, na litici iznad zaljeva, okruæen vrtovima,koji su pak okruæeni πumom. Iz Dunvegana jedi-nom moguÊom cestom vozimo natrag na kopno.Stiæemo do jednog od najpoznatijih dvoraca u Ve-likoj Britaniji - Eilean Donnan. Smjestio se na oto-ËiÊu koji to u vrijeme oseke baπ i nije. Do njega vo-di kameni most, a sve to zajedno Ëini vrlo upeËat-ljivu sliku. Dolazimo u 17.00 h, pa se zadovoljava-mo πetnjom oko dvorca i skupljanjem πkoljaka zauspomenu. No, vrijeme je za pokret. Dobrom ces-tom br. 87 kreÊemo prema Fort Williamu. Nekoli-ko kilometara prije, zaustavljamo se na benzinskojkoja ima fantastiËan pogled na Ben Nevis (najviπivrh Velike Britanije), koji je nevidljiv usprkos sun-Ëanom danu, jer je za njega zapeo oblak koji se baπi nema namjeru ubrzo maknuti. Ne zaustavljamose ni u Fort Williamu, iako mjesto izgleda vrlo pri-

Palme u PlocktonuDvorac Dunvegan - 29. poglavar

klana McLeod joπ uvijek æivi ovdje

Saxonski toranju Oxfordudatira iz 11.stoljeÊa

143MOTO PULSbr. 62/9./2005.

* * *

vlaËno. Tu opet poËinje civilizacija. Vidi se to poguævi u gradiÊu, hrpi turista, shopping centrima,masi hotela i B&B-ova.

Nastavljamo prema Glasgowu, cestom br. 82.Putem nailazimo na puno lokalnih motorista. Sviimaju neπto prtljage, ali ne previπe, pa pretpostavlja-mo da se vraÊaju iz Donningtona s Velike NagradeVelike Britanije koja se danas vozila. Cesta je stvar-no dobra, a brdski krajolik polako mijenja pokrov iztravnjaka u πume. Da bismo se malo odmorili, pro-tegnuli i okrijepili te oprali vizire, stali smo kod ne-ke gostione na dijelu parkiraliπta rezerviranom zamotocikle. Silazimo s motora i Ëinimo greπku - ski-damo kacige! Istog trena na nas se zalijeÊu stotinemuπica koje πkakljaju i bockaju baπ kao i u Kyle ofLochalshu, samo u puno veÊem broju. Nevjerojatnoje koliko su dosadne. Radi njih lokalni motoristi neskidaju kacige u navedena doba dana dok ne uu ubirtiju ili neki drugi zatvoreni prostor. Nastavljamovoænju kroz πume i prolazimo kraj mnogih jezera.Ulaskom u Glasgow doæivljavamo neku vrst πoka.Nakon nekoliko dana provedenih u prirodi i pone-kad pravoj divljini, gdje smo nailazili samo na sela,odjednom dolazimo u sivi, prometni grad, pun in-dustrije i zagaenja. Ogromna je to promjena. Ni-kada prije me civilizacija nije toliko πokirala.

SljedeÊeg jutra odlazimo do 50-tak km udaljenogEdinburgha. Odmah po ulasku u grad postajemounezvjereni. Promet je straπno gust, pa se vozimo'kreni-stani'. Zbog silnih vozila oko nas i praÊenjaputokaza prema centru, svako toliko pogaamo ru-pe na cesti kojih ima u izobilju. Uz sve to, iako smou trapericama, joπ nam je i vruÊe, a ventilator namotoru pali se svaki Ëas, pa nam i on dodaje toplogzraka iz maπine. KonaËno dolazimo do cilja. Parki-

ramo na mjestu rezerviranom za motocikle i skute-re. Poslije izvjesnog vremena provedenog u hodanjupo centru i nagurkivanju s gomilama turista, zaklju-Ëujemo da nam se ne da pjeπaËiti do dvorca, pa sje-damo na motor i za par minuta stiæemo pred samezidine. Normalno, i tu je parking za motore. Dvo-rac dominira gradom s vrha ugaslog vulkana na ko-jem se smjestio. DoÊi do njega moguÊe je jednomkratkom ulicom koja ga spaja s trgom u starom di-jelu grada. U sam dvorac tog se dana nije moglo uÊijer su u tijeku bile pripreme za neki dogaaj (vojnuparadu ili tako neπto), pa smo se samo 'promuvali'po dvoriπtu prepunom radnika, vojske i skela. Uli-cu, koja dvorac spaja s trgom u starom dijelu gradakao i sam taj trg, mogli bismo opisati kao skup ka-fiÊa i duÊana sa suvenirima koji vrve turistima.

Stirling, kojeg smo otiπli vidjeti drugog dana, po-pravio nam je raspoloæenje. Kod ovoga grada odi-grala se jedna od najveÊih bitaka za neovisnost ©kot-ske. Naæalost, ©koti su izgubili, a njihov voa Willi-am Wallace zarobljen je poslije bitke i raπËetvoren.Wallace je svojim djelima i muËeniËkom smrÊu zas-luæio epitet najveÊeg πkotskog junaka. U blizini gra-da podignut mu je monumentalni spomenik u ko-jem se nalazi muzej koji nam svojim eksponatimadoËarava æivot tog doba te kazuje zbog Ëega, za πto ikako se borio William Wallace. Sam muzej-spome-nik sagraen je na vrhu brda koje se nalazi usred jed-ne doline, pa se vidi izdaleka bez obzira na to oda-kle gledate. Na parkiraliπtu podno brda takoer senalazi jedan spomenik posveÊen tom velikom borcuza slobodu. Tu je Wallace prikazan kroz lik MelaGibsona koji ga je odglumio u filmu "Hrabro srce".Sam grad Stirling vrlo je simpatiËno mjesto i kon-cepcijom malo podsjeÊa na Edinburgh. Dvorac, ko-

ji se, naravno, nalazi na vrhu brda, razgledali smo sa-mo izvana, ali smo zato posjetili muzej u neposred-noj blizini u kojem moæete vidjeti film i Ëuti priËu opovijesti toga kraja. Osim toga, u gradu se nalazi joπnekoliko muzeja i Ëeπka pivnica, pa ga toplo prepo-ruËamo za posjet. A mi? Mi moramo dalje. Utorakje, a u nedjelju moramo biti doma.

Danas nas joπ Ëeka oko 500 km do Chesterfielda.Odabiremo najbræi put i akon viπesatne voænje au-tocestom oko 22 sata ponovo stiæemo k Zokiju iAngeli. Zna se, veËera i prepriËavanje doæivljaja sputa dræe nas budnima do sitnih sati. Sutradan mo-ramo stiÊi do Londona, a æelimo joπ posjetiti Ox-ford i Stonehenge. I to je etapa od petstotinjak kilo-metara. I tako: doruËak, pakiranje, opraπtanje i evonas ponovo na cesti. Opet biramo najbræi put i us-koro smo na odvojku za Oxford. Dolazimo do cen-tra, razgledamo Saksonski toranj, najstariju sakson-sku graevinu u Velikoj Britaniji i iznerviraniogromnim brojem ljudi bjeæimo glavom bez obzira.Stonhenge je veÊ druga priËa. Gotovo je nevjerojat-no da se takav objekt nalazi praktiËki uz samu ces-tu, usred travnatog prostranstva. Kako i zaπto je nas-tao, te Ëemu je sluæio, samo se nagaa. Sagraen jeu tri faze: kruæni opkop nastao je prije 5050 godina,drvena graevina u centru prije 4600 godina, a ka-meni spomenici postavljeni su prije 4500 godina tepremjeπtani nebrojeno puta u razdoblju od 1000godina. Kameni blokovi teæe i po nekoliko tona. Ve-Êi blokovi dovezeni su iz podruËja 30 km udaljenogod samog mjesta, dok su manji blokovi, joπ uvijeknepoznatim naËinom, dopremljeni iz Ëak 385 kmudaljenog Walesa. Iz mistiËnog stanja u realnost nasvraÊa pogled na sat. Moramo u London, frendovinas Ëekaju. Ponovo smo na cesti, ubrzo na autopu-tu i nakon malo traæenja po gradu malo poslije 22 hstiæemo do kuÊe naπih prijatelja.

»etvrtak je, opraπtamo se od Otoka prepuni doj-mova. U Calaisu izlazimo iz trajekta, hvatamo auto-cestu i jurimo za Pariz. Petak nam je bio pravi danodmora. Spavali smo do podneva, potom izaπli naπetnju do Notre Damme. Nismo se baπ previπe ba-vili turistiËkim razgledanjem jer smo veÊinu stvarividjeli za prijaπnjih boravaka u Parizu. U subotu,odmoreni, kreÊemo prema doma. Pariz, Saarbruc-ken, spavanje negdje iza Karlsruhea, pa Stuttgart,München, Salzburg, Graz i na kraju Zagreb - samogas. Po obiËaju Stuttgart-München guæva, a Mün-chen-Salzburg joπ veÊa. ©to reÊi nakon svega? Svakiput kada se vratim kuÊi s puta sretan sam, ali istov-remeno osjeÊam i prazninu. Sve kao da je stalo. Ne-dostaju nova mjesta, doæivljaji, iπËekivanja πto do-nosi sutra. Vratiπ se u svakodnevicu, a misli su joπuvijek negdje drugdje i ponovo bi na put. Na ovomputovanju toliko smo toga vidjeli, a upravo je nevje-rojatno koliko je toga joπ ostalo. Da, ostao nam jejoπ Wales, dio Lake Districta, dio ©kotske, jug En-gleske i cijela Irska. Morat Êemo se vratiti, bar joπjednom. n

Pogled na oblak kojije sakrio Ben Nevis,najviπi vrh ©kotske

Zna se - Stonehenge!

Dvorac Eilean Donnan, u prijevodu s keltskog Donnanov otok,nazvan po svecu iz 7. stoljeÊa koji je æivio na otoku. Sagradioga je Alexander II od ©kotske radi obrane od najezde Danaca