Download - Vidik Korice 32 .indd

Transcript
Page 1: Vidik Korice 32 .indd

LIST ÆUPE SV. VIDA ♦ VIDOVEC ♦ GODINA XVI ♦ BROJ 32/2014. ♦ ISSN 1334-6547 LIST ÆUPE SV. VIDA LIST ÆUPE SV. VIDA

Page 2: Vidik Korice 32 .indd
Page 3: Vidik Korice 32 .indd

R i j e Ë u r e d n i π t v a BORIK NEGDATenke, rietke vejice,

druobne, sloube iglice.Na „πtokrlinu“ v hiæi,

v koutu stiπjeni.V repu je biu nasajen,

ka bi do svieËnice trajau.Resile su ga

Ëerlene boæiËnice,licitarska srca,

kolaËiki i bebice.V zloutu i srebru, poforbani orehi i boæiËni cukori.

Od „krep“ papiera,spleËeni lanci

i gipsani aneliki.Repatica od „staniola“ na vrhu se prelievala.Po cielom, kak snieg,

„smotuljki“ vate i„vilina kosa“

od svoda, do poda.

Antonija Zagorec

„VIDIK“ glasilo za vjersku izobrazbu i aktualnosti župe Vidovec. Odgovorni urednik: vlč. Dragutin Bogadi. Redakcijski kolegij: vlč. Siniša Blatarić, Jasmina Canjuga, Jurica Canjuga, Martina Cuković, Mateja Kocijan, Zoran Košić Čačić, Dragutin Mađarić, Sandra Priher, Snježana Ptiček, Antonija Zagorec. Fotografi ja: vlč. Dragutin Bogadi, Zlatko Smerke, Ivica Pozder. Adresa uredništva: Župni ured Vidovec, Trg sv. Vida 6, 42205 Vidovec. Tel./fax: 042 741 332. Web: zupa-vidovec.hr. Fotografi je i rukopise ne vraćamo. Suradnja nije honorirana. Glasilo izlazi periodično. Troškove namirujemo darovima župljana i donatora. Grafi čko oblikovanje i tisak: ZRINSKI d.d., Čakovec.

Sretan BoæiÊ i Novu 2015. godinu æeli vam

Uredniπtvo!

Poπtovani Ëitatelju!Pred Tobom je novi broj æupnog lista

Vidik. RazmiπljajuÊi o misli vodilji ovog boæiÊnog broja odluËili smo da nas kroz ovaj broj vodi misao nesebiËne ljubavi. Odmah se zapitamo kako ljubav moæe biti (ne)sebiËna. Ljubav pruæa osjeÊaj bliskosti izmeu onoga koji daje i onoga koji prima ljubav. Budi toplinu i zajedniπtvo. Postoje tri vrste ljubavi: ljubav prema Bogu (amor Dei), ljubav prema bliænjemu (caritas) i Boæja ljubav prema ljudima (Deus est caritas). Lju-bav je temeljni naËin uspostave istinske ljudske zajednice. Sv. Augustin je rekao: “Ljubi i Ëini πto hoÊeπ”. Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego stav i orijentacija naπeg karaktera.

U ovom broju æeljeli smo se fokusirati na to kako pojedinci u naπoj æupnoj za-jednici svoju ljubav πire prema drugima i time doprinose bliskosti i iskrenosti izmeu Ëlanova u æupnoj zajednici. Kako oni svojim radom, svojom ærtvom, oplemenjuju drugoga jer ljubav prema bliænjemu ne bi trebala biti samo u ma-terijalnom darivanju. Svi dosadaπnji, a vjerujem i buduÊi Ëlanci u æupnom broju nesebiËno je darivanje pojedinaca svima nama. Svi mi pozvani smo da nesebiËno djelujemo u naπoj æupnoj zajednici kako bi tu ljubav drugi osjetili te je i oni dalje πirili.

Page 4: Vidik Korice 32 .indd

4

Tema broja

„U ovome se oËitova ljubav Boæja u nama: Bog Sina svoga jedinoroenoga posla u svijet da æivimo po njemu. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego ‡ on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naπe.“ (1Iv 4,9-10)

»ovjek u svojoj najdubljoj nutrini otkriva temeljnu istinu, da bez ljubavi je æivot besmislen. Da je tome tako, otkriva nam i samo Sveto pismo, na mnogim mjestima i tamo gdje se izriËito ne spominje ljubav, zapravo sve je voeno jednom Ljubavlju. U ostalom, kako kaæe Isusov ljubljeni uËenik Ivan u svojoj po-slanici; „nismo mi ti koji smo prvi ljubili Boga, nego ‡ on je prvi ljubio nas.“

Ako smo povjerovali toj Boæjoj ljubavi, zar ne bi onda to trebalo biti naπe temeljno æivotno opredjelje-nje? Papa u miru, Benedikt XVI., u svojoj enciklici Deus caritas est (Bog je ljubav), istiËe: „Biti krπÊanin nije rezultat neke etiËke odluke ili neke velike ideje, veÊ je to susret s dogaajem, s Osobom, koja æivotu daje novi obzor i time konaËni pravac… BuduÊi da je Bog prvi ljubio nas, ljubav sada nije samo „zapo-vijed“, veÊ je odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret.“

U vrijeme boæiÊnih blagdana nekako osjeÊaji nas malo viπe ponesu, kao da se u zraku stvara „Ëarobni prah“, kojeg udiπemo te u nama budi potrebu da ne-koga usreÊimo, nekome donesemo radost, osmijeh na lice. Kao πto roditeljima donese veliku radost i sreÊu kada prvi puta ugledaju i prime u naruËje svoje tek roeno dijete. Kako to malo dijete moæe donijeti toliku radost, a izgleda tako krhko, slabo i nemoÊno? Nije li upravo u tome sva ljepota æivota, πto zauvijek u sebi ostajemo krhki, slabi i nemoÊni, jer upravo to nas Ëini ovisnima jedni o drugima, i zato Bog nije stvorio Ëovjeka da bude sam, veÊ da æivi u zajedniπtvo s drugim.

Kao πto malo dijete je izraz oËitovanja ljubavi svojih roditelja, tako i sam Bog je htio oËitovati preko svoga Sina, Isusa Krista svoju ljubav prema nama. Bog nije patvorio ljubav, falsificirao, krivotvorio, i da bi tako izigrao ljude. Ali to je upravo uËinio sam Ëovjek, izigrao povjerenje svog Stvoritelja koji mu je sav svijet podloæio pod noge. Ne, Ëinimo li mi to ponekad u svom æivotu? Jesu li naπi Ëini plod (ne)patvorene ljubavi? Ili proizlaze kao izraz unutarnje potrebe da darujem, ono πto i sam primam. Da po-stajem dar, iduÊi u susret Ëovjeku, kao πto je Bog po

svom Sinu izaπao u susret i sam postavπi Ëovjekom, poduzimajuÊi odreen „rizik“, jer se izloæio da bude malenim, slabim, nemoÊnim djetetom.

Upravo je u tome originalnost Boæje ljubavi. Isus nije dao dio sebe veÊ Ëitavog sebe, uloæio je sve πto je imao kako bi nas slabe uËinio jakima i sposobnima, da i sami potpomaæemo malene, slabe i nemoÊne.

„Ljubav prema bliænjemu, kakvu Isus navijeπta u Bibliji, pokazuje se tako moguÊom. Ona se sastoji upravo u Ëinjenici da ljubim, u Bogu i s Bogom, i osobu koja mi se ne svia ili koju uopÊe ne poznajem. To se moæe ostvariti samo na temelju dubokog susreta s Bogom, susreta koji se pretvorio u zajedniπtvo volje te zahvatio Ëak i osjeÊaje… Ljubav raste samo po ljubavi.“ (Deus caritas est)

Dok nam se sve viπe podmeÊe iz raznih druπtvenih struktura patvorena ljubav, budimo mi ti koji Êe uËiniti jedan odluËujuÊi korak u 2015. godini, da postajemo sve viπe originalni u ljubavi. Neka nam u tome budu poticaj one osobe iz naπe sredine koje samozatajno svojom originalnoπÊu u ljubavi vrπe djela milosra. Neke majke, poput Djevice Marije; „pokazuju nam πto je ljubav i koji je njezin izvor iz kojeg uvijek iznova crpi svoju snagu. Njoj povje-ravamo Crkvu, njezino poslanje i sluæenje ljubavi:

Sveta Marijo, Majko Boæja,Ti si dala svijetu istinsko svjetlo,Isusa, svoga Sina ‡ Sina Boæjega.

Ti si se potpuno prepustilaBoæjem pozivu i tako postala

Izvor dobrote koja izvire iz njega.Pokaæi nam Isusa. K njemu nas vodi.

NauËi nas upoznavati ga i ljubiti,Da bismo i mi mogli

Postati sposobni za istinsku ljubavI biti izvori vode æive

Usred æednoga svijeta.“(Deus caritas est)

Ubi caritas et amor, Deus ibi est! (Gdje je milosre i ljubav, tu je i Bog)

VlË. Siniπa BlatariÊ, æ.v.

(Ne)patvorena ljubav

Page 5: Vidik Korice 32 .indd

5

Leda KoπiÊ, kÊi Maria i Marije r. DaπiÊ, ro. 06. 12. 2013., krπt. 31. 05. 2014.

Æivot æupe

KrπteniFilip Cafuk, sin Krunoslava i Maje r. ©inko, ro. 07. 01. 2014., krπt. 03. 05. 2014.Ivan RoæiÊ, sin Miljenka i Ljiljane r. SekaËiÊ, ro. 17. 02. 2014., krπt. 03. 05. 2014.Nikola PreseËki, sin Zdravka i Nevenke r. Zgrebec, ro. 20. 05. 2014., krπt. 21. 06. 2014.Dorijan KoπÊak, sin Ivice i Vesne r. CrnËec, ro. 14. 01. 2014., krπt. 21. 06. 2014.Niko Ljubek, sin Krunoslava i Maje r. Biπkup, ro. 11. 02. 2014., krπt. 22. 06. 2014.Iva Posavec, kÊi Mateja i Kristine r. PapiÊ, ro. 16. 01. 2014., krπt. 28. 06. 2014.

Tia Ana MrazoviÊ, kÊi Vida i –urice r. KoπiÊ, ro. 11. 02. 2014., krπt. 26. 07. 2014.David Remar, sin Bojana i Martine r. Novak, ro. 21. 12. 2013., krπt. 02. 08. 2014.Dea Kanjir, kÊi Dejana i Ivane r. Melnjak, ro. 05. 09. 2013., krπt. 23. 08. 2014.Borna Teæak, sin Marka i Vanje r. Nalesnik, ro. 10. 02. 2014., krπt. 30. 08. 2014.Doroteja HenËiÊ, kÊi Tanje HenËiÊ, ro. 01. 05. 2009., krπt. 06. 09. 2014.Niko Koπki, sin Nina i Katarine r. MaπiÊ, ro. 07. 06. 2014., krπt. 19. 09. 2014.Dorijan PreseËki, sin Zorana i Katarine r. Zagorec, ro. 12. 07. 2014., krπt. 25. 10. 2014.Tia Marija MoæaniÊ, kÊi Maria i Marijane r. Zavrtnik, ro. 25. 09. 2014., krπt. 22.11. 2014.

KršteniKršteniKršteni

Emanuel Æitnjak, sin Tomislava i

Margarete r. BaniÊ, ro. 11. 10. 2013. krπt. 25. 1. 2014.

Zita i Mila MaπiÊ, kÊeri Matije i

Dolores r. Milovec, ro. 06. 08. 2014., krπt. 19. 10. 2014.

Vida Teæak, kÊi Danijela i Maje r. ©inko, ro. 29. 04. 2014., krπt. 09. 08. 2014.

Page 6: Vidik Korice 32 .indd

6

Ivan KovaËiÊ,Budislavec, 1966.-2014.Darko Pozder, Nedeljanec, 1970.-2014.Dragica MarkoviÊ, r. Petina, Nedeljanec, 1947.-2014.Draæenka Melnjak, r. BlaæekoviÊ, Krkanec, 1967.-2014.Marija MrazoviÊ, r. PlantiÊ, Vidovec, 1929.-2014.Franjo FerenËak, Gojanec, 1925.-2014.Marija Laljek, Gojanec, 1950.-2014.Jakob MihelËiÊ, Vidovec, 1937.-2014.Anela Remar, r. BistroviÊ, Prekno, 1929.-2014.©tefanija Maliπa, r. KuËko, Budislavec, 1932.-2014.Franciska Posavec, r. Petric, Nedeljanec, 1931.-2014.

Milka Flajπek, r. Vrbnjak, ©ijanec, 1928.-2014.Franciska Gredelj, r. »rnila, Prekno, 1938.-2014.Tomislav StaniÊ, PuπËine, 1963.-2014.Jelica Novak, r. Kolarek, ZamlaËa, 1939.-2014.Marija BoæiÊ, r. Posavec, Nedeljanec, 1932.-2014.Franjo Minek, Vidovec, 1928.-2014.Antonija Furjan, r. PtiËek, Gojanec, 1933.-2014.Jelena Koritar, r. Sili, Gojanec, 1929.-2014.Josip Jurinjak, Krkanec, 1949.-2014.Ivan Canjuga, Domitrovec, 1935.-2014.Antun Ister, Gojanec, 1939.-2014.Jelena BlaæekoviÊ, r. Novak, Nedeljanec, 1944.-2014.©tefanija Koπutar, r. Trojko, Cargovec, 1957.-2014.Agneza Trojko, r. Canjuga, ZamlaËa, 1924.-2014.

U m r l i

Æivot æupe

U zimsko doba kada su noÊi duæe a dani kraÊi te kad stisnu one prave hladnoÊe, tada najradije ostajemo u svome naslonjaËu, u toplini svoga doma i poseæemo za nekim ra-zonodama. Tako smo i mi posegnuli za jednom razonodom te vam æeljeli ponuditi jednu matematiËku zanimaciju, da se poigrate malo sa brojevima.

Napravili smo jednu duhovno ‡ pastoralnu statistiku naπe æupe, obuhvaÊajuÊi razdoblje zadnjih tridesetak godina. Ova brojka od 30 je zanimljiva πto Êe te na kraju vidjeti. Posegnuli smo za naπim matiËnim knjigama i izvadili podatke o broju osoba koji su od 1984. do 2014. godine primili odreene sakramente i onih dragih osoba koji su nas napustili iz ovog zemaljskog æivota. Htjeli smo na taj naËin uvidjeti kako duhovno æivi i diπe naπa æupa.

Sve ostale proraËune, kalkulacije, postotke prepuπtamo vama da se poigrate. Bilo bi korisno kad bi nam svoje neka zapaæanja prenijeli, npr. koliko se brakova viπe ili manje

kada sklapalo? Koliki je razmjer krπtenih naspram onih umrlih? Koliko djece viπe ili manje prima sakramente priËesti i krizme? Koliko od tih zadnjih trideset godina viamo uopÊe te osobe u crkvi?

Onako iz mog kuta gledanja, mislim da ne moæemo reÊi da je naπa æupa duhovno æiva, πto se vidi i po duhov-nim zvanjima, onih koji su postali sveÊenici ili redovnici. Zanimljivo da je posljednja mlada misa bila 2000. godine od fra Krune Kocijana (Gojanec), 30 godina prije njega mladu misu je imao vlË. Josip Vizjak (Gojanec), kapucin, a 30 godina prije njega vlË. Ignacije Cafuk (Cargovec), kapucin. Po svemu sudeÊi sljedeÊu mladu misu bi trebali doËekati 2030. godine. Æivi bili pa vidjeli.

U duhovna zvanja svakako da spadaju i redovnice, kojih ima iz naπe æupe, no naæalost za ovaj broj „Vidika“, nismo uspjeli doznati koliko ih je toËno i njihova imena. Stoga nam je potrebna i vaπa pomoÊ, da nam javite koje su

VjenËaniVjenËaniVjenËaniVjenËaniVjenËaniVjenËaniVjenËaniVjenËaniVjenËaniAnte Fantov i Dejana Posavec, 23. 08. 2014.Krunoslav Cafuk i Maja ©inko, 30. 08. 2014.Leopold KliËek i Tanja HenËiÊ, 05. 09. 2014.Goran Petak i Renata ©imek, 12. 09. 2014.Emanuel DetiÊ i Leona KolariÊ, 11. 10. 2014.Marinko Ljubek i Mateja MargetiÊ, 08. 11. 2014.

Vladimir MeπtriÊ i Valerija »rnila, 01. 08. 2014.

Statistika æupe Vidovec od 1984. - 2014. godineStatistika æupe Vidovec od 1984. - 2014. godine

Page 7: Vidik Korice 32 .indd

7

to naπe redovnice iz kojih obi-telji, jer æeljeli bi za iduÊi broj napraviti jednu malu reportaæu o njima, poπto je papa Franjo proglasio 30. 11. 2014. godinu posveÊenog æivota, koja Êe tra-jati sve do 2016. godine.

Valja spomenuti i æupnike koji su sluæbovali ili joπ sluæ-buju kroz tih tridesetak godina. VlË. Franjo ©anjek; od 1944. ‡ 1985.; vlË. Stjepan Filipec; od 1985. ‡ 1996.; vlË. Dragutin Bogadi; od 1996. godine.

„U mnogim mjestima osjeÊa se oskudica sveÊeniËkih i redovniËkih zvanja. »esto se to duguje odsutnosti „zaraznog“ apostolskog æara u zajednici, πto ima za posljedicu jenjavanje oduπevljenja i privlaËnosti tog poziva. Tamo gdje je æivot, gorljivost, æelja da se donese Krista drugima, ondje se raaju istinska zvanja. »ak i u æupama gdje sveÊenici nisu vrlo zauzeti i radosni, bratski i gorljivi æivot zajednice moæe kod mladog Ëovjeka pro-

buditi æelju za potpunim posveÊivanjem Bogu i navjeπtaju evanelja, osobito ako ta æiva zajednica neprestano moli za zvanja i ima hrabrosti predloæiti svojim mladima poseban put posveÊenja.“ (Evangeli gaudium, br.107.)

A da bi se vi mogli poigrati sa naπom statistikom, do-nosimo vam i konkretne brojke. Neka vam zima proe u ugodnom i lijepom druæenju.

Æivot æupe

Statistika župe Vidovec od 1984. - 2014. godine.

0

100

200

300

400

500

600

700

800

Sakrament krsta Sveta pričest Sveta potvrda Sakrament ženidbe Pokojni

1984. - 1994.

1995. - 2004.

2005. - 2014.

Supruga, majka, prijateljica, sestra − za sve to biti treba puno ljubavi, ali one prave nesebiËne koju samo moæemo dobiti od naπeg Gospodina.

Kada nas on napuni duhovnom ljubavi tada moæemo zadovoljne stiÊi sve u jednom danu.

A ako nam jutro zapoËne obraÊanjem u molitvi tada se u ljubavi odredimo i s malim cvjetkom krenuti prema oltaru.

NaÊi par sati i oËistiti i okititi cvijeÊem koji kutak u lijepoj naπoj kapelici − tada je to samo uæitak i veliko zadovoljstvo.

Veliku i nesebiËnu ljubav koju dobivamo od Gospodina lako moæemo rasporediti na sve ono πto nam taj dan donosi i πto æelimo napraviti.

Svoja razmiπljanja o ljubavi za Gospodina æene iska-zuju svojim rijeËima ovako:

− Naπa su srca puna ljubavi, tog Boæjeg dara kojeg nam Gospodin nesebiËno daje.

A kako znamo darovi se darivaju na mnogo naËina.Dar ljubavi za urednost i ËistoÊu pogotovo dragih nam crkvi vjerujem da ima svaki vjernik pa tako i ja.

»iπÊenjem i ureivanjem svakog predmeta i kutka naπeg Boæijeg hrama srce mi postaje veliko, puno rado-sti.

Slaviti Gospodina u lijepo okiÊenoj i ureenoj crkvi Ëistog srca − naπ je dar Gospodinu. M.H.M.

− NesebiËna ljubav, otkud u mom srcu? Mnogo puta sam doæivjela taj Ëudesan osjeÊaj pun topline i miline kada sam se odazvala neËijoj molbi za pomoÊ. Nisam znala odakle dolazi, ali danas znam.

To je ljubav mog Gospodina koji me ljubi bezgra-niËnom ljubavlju.U toj ljubavi On se predao na kriæ i zove me da mu odgovorim, da mu darujem malo svog vremena. I ja se rado odazivam njegovom pozivu jer me ispunjava neizmjernom miloπÊu, a milost je velika − Ëuti u srcu svog Gospodina dok se kreÊem u bujici i meteæu ovog isprevrtanog æivotnog vlaka koji juri i buËi i baca me na sve strane. Zato upirem svoje oËi u mog raspetog Isusa i onoga koga mi on πalje na put sa raznim potrebama i pomaæem. K.K.

Æupna statistika u zadnjih 30 godina od 1984. ‡ 2014. godine.

Sakrament krsta: 1984. – 1994. = 761; 1995. – 2004. = 562; 2005. – 2014. = 463 UKUPNO: 1786Prva pričest: 1985. – 1994. = 671; 1995. – 2004. = 628; 2005. – 2014. = 570 UKUPNO: 1869Sveta potvrda: 1986. – 1994. = 660; 1995. – 2004. = 634; 2005. – 2014. = 655 UKUPNO: 1949Sakrament ženidbe: 1984. – 1994. = 322; 1995. – 2004. = 231; 2005. – 2014. = 156 UKUPNO: 709Pokojni: 1984. – 1994. = 678; 1995. – 2004. = 581; 2005. – 2014. = 576 UKUPNO: 1835

S.B.

NESEBI»NA LJUBAVNESEBI»NA LJUBAV

Page 8: Vidik Korice 32 .indd

8

Æupno pastoralno vijeÊeÆupno pastoralno vijeÊe je æupnikovo savjetodavno i

djelatno tijelo koje prouËava, planira, usklauje, pripre-ma i provjerava izvoenje pastoralnog rada u æupi. Ono je potrebnou æupnoj zajednici kako bita zajednica mogla izvrπavati svoje pastoralne zadatke. Predstavlja i izraæava jedinstvo u razliËitostima koje svaki Ëlan æupne zajednice posjeduje. PotiËe i omoguÊava suodgovornost u sudjelo-vanju svih vjernika u pastoralnom radu u æupi na podruËju navijeπtanja, bogosluæja, dobrotvornosti te time povezuje djelovanje sveÊenika i vjernika laika.

Crkveni æivot æupe zahtijeva sudjelovanje svih vjernika u prenoπenju onoga πto Duh Sveti poruËuje Crkvi. Æupa bi trebala biti mjesto traæenja smisla i zajedniπtva za sve koji su njoj upuÊeni. Pastoralno vijeÊe je tijelo koje ujedi-njuje i radi toga je mjesto gdje se Ëlanovi okupljaju kako bi donosili pastoralne odluke u dogovoru sa æupnikom za ostvarenje samog zacrtanog programa. Æupno pastoralno

vijeÊe nije svrha samo sebi, kao πto nije ni laiËko tijelo, ni tijelo koje donosi odluke, niti je tijelo koje sluæi kao neki dodatak æupniku, veÊ je tijelo æupne zajednice koje potiËe na rad i aktivnije sudjelovanje ostalih Ëlanova zajednice.

Ono ima dvostruko znaËenje: s jedne strane oËituje cr-kveno zajedniπtvo svekolike æupe Ëije dijelove i sastavnice predstavlja, a s druge strane postaje sredstvo zajedniËkog odluËivanja u kojem posebna sluæba æupnika i odgovornost svih vjernika laika trebaju doÊi do zajedniËke suglasnosti. Stoga je pastoralno vijeÊeuistinu odraz zajedniπtva Ëitave æupne zajednice sa njezinim æupnikom.

Kako bi æupno pastoralno vijeÊe bilo djelotvorno ne ovisi samo o propisima i drugim vanjskim pravilima. Ono ponajprije od svih pojedinih Ëlanova u tom VijeÊu traæi veÊu Crkvenu svijest, bratsku otvorenost i zajedniËke pastoralne interese. Svaki Ëlan Æupnog pastoralnog vijeÊa trebao bi svojim ukljuËivanjem u VijeÊe voditi brigu za dobro Crkve, otvorenost evaneoskom duhu te puno prihvaÊanje nauka i discipline KatoliËke crkve.

Nagrada KUD-u Vidovec

Æivot æupe

U sklopu 16. Poslovne turistiËke burze koja je odræana u Rabcu u od 17. ‡ 20. 11. 2014., dodijeljene su godiπnje turistiËke nagrade Udruge hrvatskih putniËkih agencija i Ëasopisa Way to Croatia, Simply the best 2014. Od 150 nominiranih, u 9 kategorija nagraeno je njih 34.

Zeljarijada ‡ Vidovec, u kategoriji tradicionalne gastro-nomske manifestacije osvojila je godiπnju turistiËku nagradu za atraktivan kulinarsko-turi-

stiËki sadræaj, prezentaciju tradicionalnih lokalnih jela te njegovanje pripreme najduæe sarme na svijetu. Organi-zator ove nadaleko poznate i najveÊe manifestacije u Varaædinskoj æupaniji je Kulturno-umjetniËko druπtvo Vidovec. Nagradu je primio predsjednik KUD-a Vido-vec Tomo SvaËko u ime svih, a posebno onih koji su svojim radom kroz 17 godina sudjelovali u manifesta-ciji. Dodjeli su prisustvovali naËelnik OpÊine Vido-vec Bruno HraniÊ, Ëlanica Upravnog odbora KUD-a Snjeæana KoπiÊ i predsjednica Povjerenstva za razvoj ruralnog turizma OpÊine Vidovec Ines PavlekoviÊ.

Veliko HVALA svima i nadamo se daljnoj suradnji, KUD Vidovec.

stiËki sadræaj, prezentaciju tradicionalnih lokalnih jela te njegovanje pripreme najduæe sarme na svijetu. Organi-zator ove nadaleko poznate i najveÊe manifestacije u Varaædinskoj æupaniji je Kulturno-umjetniËko druπtvo Vidovec. Nagradu je primio predsjednik KUD-a Vido-vec Tomo SvaËko u ime svih, a posebno onih koji su svojim radom kroz 17 godina sudjelovali u manifesta-ciji. Dodjeli su prisustvovali naËelnik OpÊine Vido-vec Bruno HraniÊ, Ëlanica Upravnog odbora KUD-a Snjeæana KoπiÊ i predsjednica Povjerenstva za razvoj ruralnog turizma OpÊine Vidovec Ines PavlekoviÊ.

KUD Vidovec.

zator ove nadaleko poznate i najveÊe manifestacije u

− Veliki utjecaj na kakav naËin Êu æivjeti imali su moji roditelji. Od malena su mi usaivali ljubav prema Bogu i prema bliænjemu.

Oni su brinuli o naπoj kapelici, pa sam im ja Ëesto poma-gala. Kada to viπe nisu mogli, ja sam se sve viπe ukljuËivala u poslove ËiπÊenja, pranja, ureenja i kiÊenja crkve. Kad

god mi je bilo teπko, kroz misli su mi proπle Isusove rijeËi: ”©to god uËiniste jednome od moje braÊe, meni uËiniste”.

I viπe mi nije bilo teπko, jer znam da me Bog zove, a ja mu se nastojim odazvati. ON mi daje snagu i strpljenje, a obitelj podrπku. A.T.

Marija Veπligaj

Æupno vijeÊeÆupno vijeÊe

Page 9: Vidik Korice 32 .indd

9

Æivot æupe

Glavna zadaÊa Caritasa je podupirati Crkvu u njezinom poslanju πirenja Boæje ljubavi. Rad u Caritasu treba biti svjedokom te ljubavi pred svijetom, jer krπÊanska ljubav nadvisuje naravnu sposobnost za ljubav. Caritas je ljubav koja nije niËim uvjetovana, znaËi bezuvjetna ljubav dari-vana drugome. Svi smo pozvani na bezuvjetnu ljubav da jedni drugima priskoËimo u pomoÊ, da imamo oËi i sluha za potrebe drugih. No, svi jednako to ne prihvaÊaju jer nisu prepoznali zov nutrine da to Ëine. Poneki su udaljeni od tog poziva pa samo promatraju pa poneki Ëak i odobravaju, ali ima i onih koji promatraju i na svoj naËin kritiziraju iako ni na koji naËin nisu sudjelovali u darivanju sebe za potrebe drugih.

NesebiËno pomaganje je kad iz dubine srca doe po-buda, poriv motivacija da moramo neπto dobroga uËiniti za drugoga. Rezultat tog nesebiËnog darivanja je osobna radost, zadovoljπtina, potpuno ispunjenje koje prelazi u sreÊu. Da, Ëovjek se osjeÊa sretnim jer se za drugoga ærtvovao,osjeÊa da je dostojan, da je voljen na ovome svijetu, a za naplatu ne brine jer ona Êe doÊi i biti Êe mnogostruka.

Darivanje moæe biti uËinjeno na razne naËine kao materijalno pomagati, odvojiti svoje vrijeme za drugoga,uËiniti neπto za njega, nekoga sasluπati, pomoÊi u savjetu, pohoditi bolesnika i sliËno.

VeÊ tradicionalno svake jeseni u naπoj æupi organizira se jesensko sakupljanje plodova. Organizaciju sprovodi naπ æupni Caritas uz pomoÊ naπih æupljana koji imaju dobro srce.

Dvije nedjelje prije u oglasima kod svete mise oglaπuje se kada Êe biti akcija, za koga i u koliko sati Êe poËeti. Svi su pozvani, sa velikim πtovanjem æelimo zahvaliti onima koji su prepoznali potrebe drugih i daruju svoje plodove, neka ih Gospodin i dalje prati i nagradi svojom miloπÊu. Par dana prije poËetka akcije po svim selima izvjese se plakati sa sadræajem, kako bi se æupljane πto viπe motiviralo da se prikljuËe akciji. I radio Megaton je u svojim emisijama popratio ovu naπu akciju, i njima velika hvala za uËinjeno.U svakom naπem selu æive dobri ljudi, naπi æupljani, velikog srca, koji svojim vozilima i fiziËkom aktivnoπÊu na dan akcije prikupljaju po selima pune vreÊe pripremljene uz

ogradu za potrebe Caritasa. Upravo o tim ljudima treba viπe promiπljat. Oni unatoË svojim obvezama, pronau vrijeme kako bi se angaæirali u toj ak-ciji i to fiziËkim radom, ako su zaposleni koji put koriste i godiπnji odmor. Spomenuli bi imena onih koji su sudjelovali u tim akcijama, a veÊina od njih su redoviti svake godine:

Naπa æupna zajednica ove godine odredila je novi saziv Æupnog pastoralnog vijeÊa kojima je povjerena briga za pastoralni rad i aktivnosti naπe æupne zajednice, a njezini Ëlanovi su: Ivan KliËek, Nikola KoπiÊ, Katarina KristiÊ, Josip KuËko, Ivanka Makπan, Ana Melnjak, Josip NovaËko, Antonija PreseËki, Juraj Priher, Snjeæana PtiËek, Ana TomaπiÊ, Sandra Priher, Kristina KoπiÊ, IvanËica KoπiÊ »aËiÊ i Zoran KoπiÊ »aËiÊ.

Zoran KoπiÊ »aËiÊ

Æupno ekonomsko vijeÊe Ove godine, Ëetvrte korizmene nedjelje, izvrπen je

izbor Ëlanova za æupno pastoralno i ekonomsko vijeÊe. Mandat Ëlanova traje pet godina. Æupno ekonomsko vijeÊe uz æupnika i æupnog vikara Ëine: Jurica Canjuga, Anelko Gran, Boæidar Koren, Franjo KoπiÊ, Ivica KoπiÊ, Dragu-tin KovaËiÊ, Stjepan KovaËiÊ, Dragutin MaariÊ, Danijel PlantiÊ, Stanislav PlantiÊ, Ivica Pozder, Vlado Teæak te Antun TomaπiÊ. »lanovi ekonomskog vijeÊa predstavljeni su æupnoj zajednici 22. lipnja 2014. kod jutarnje svete mise.

Æupno ekonomsko vijeÊe duæno je brinuti o ekonom-skim poslovima u æupi, tj. zajedno sa æupnikom upravlja i brine o vremenitim dobrima æupe. Pomaæe æupniku u pri-premi redovitog i izvanrednog proraËuna æupe, pregledava i odobrava blagajniËke knjige, dokumnetaciju i zavrπni raËun. VijeÊe ima samo savjetodavnu, ali ne i odluËujuÊu ulogu u donoπenju odluka. Neovisno o tome te sukladno svojim znanjima, kompetencijama i iskustvima Ëlanovi vijeÊa moraju se odgovorno oËitovati o svim pothvatima u æupi.

Jurica Canjuga

„©to god uËiniste jednome od moje najmanje braÊe, „©to god uËiniste jednome od moje najmanje braÊe, meni uËiniste!“ Mt 25,40

Naπa æupna zajednica ove godine odredila je novi saziv

izbor Ëlanova za æupno pastoralno i ekonomsko vijeÊe. Mandat Ëlanova traje pet godina. Æupno ekonomsko vijeÊe uz æupnika i æupnog vikara Ëine: Jurica Canjuga, Anelko Gran, Boæidar Koren, Franjo KoπiÊ, Ivica KoπiÊ, Dragu-tin KovaËiÊ, Stjepan KovaËiÊ, Dragutin MaariÊ, Danijel PlantiÊ, Stanislav PlantiÊ, Ivica Pozder, Vlado Teæak te Antun TomaπiÊ. »lanovi ekonomskog vijeÊa predstavljeni su æupnoj zajednici 22. lipnja 2014. kod jutarnje svete mise.

skim poslovima u æupi, tj. zajedno sa æupnikom upravlja i brine o vremenitim dobrima æupe. Pomaæe æupniku u pri-

Page 10: Vidik Korice 32 .indd

10

U naπoj æupi ima nekoliko obitelji koje imaju djecu s posebnim potrebama. Jedna od njih je ËetveroËlana obitelj VusiÊ iz Nedeljanca koju Ëine: Anamarija (14 god.) pola-znica 8. razreda O© Vidovec, Magdalena (9 god.) polaznica Rehabilitacijskog centra Varaædin, te roditelji Snjeæana koja ima status njegovatelja i Miljenko zaposleni alatniËar. Postavili smo im nekoliko pitanja o nesebiËnoj ljubavi, pomaganju, darivanju, vjeri.

1. „Dijete je Boæji dar.“ ©to za Vas znaËi ta reËenica? Za nas je to prije svega jedna sveta reËenica koja nam

govori da smo djecu primili kao najljepπi Boæji dar, tj. po-klon Boæje ljubavi u naπem braku, te da se, voeni Boæjom ljubavi, trebamo tako odnositi prema djeci, pruæati im bezu-vjetnu ljubav, odgajati ih po Boæjoj rijeËi i Bogu zahvaljivati na tom predivnom daru. Jer jedino tako moæemo oËekivati Boæji blagoslov u obitelji.

2. Tema ovog broja je nesebiËna ljubav. Kakva je to za Vas nesebiËna ljubav i kakva je to obiteljska ljubav?

NesebiËna ljubav je u biti bezuvjetna Kristova ljubav koja treba obuzeti naπ karakter, naπu osobnost i voditi nas kroz cijeli æivot. To je ljubav u kojoj nema kalkulacije, in-teresa i postavljanja uvjeta, veÊ se nesebiËnim darivanjem

najbolje umnoæava i uzv raÊa . J e r najveÊa Ëovjekova Ëeænja je biti lju-bljen, a Ëovjeko-vo srce samo kad prima bezuvjetnu ljubav biva ispu-njeno i onda istom m j e r o m m o æ e uzvraÊati. A obi-teljska ljubav za nas znaËi ærtvovati se bezuvjetno jedni za druge sata na dan, Ëiniti djela milosra. Jer bez ærtve, odricanja i opraπtanja nema niti prave sreÊe niti istinske ljubavi.

3. Na koje naËine iskazujete ljubav Ëlanovima svoje obitelji?

Kroz meusobno ohrabrivanje, motiviranje, blagosliv-ljanje, opraπtanje, pomaganjem, voænjom djece u πkolu, bolnicu na preglede, na fizikalne terapije... No, ponekad se

Ljubav se nesebiËnim darivanjem umnoæava i uzvraÊa

Ljubav se nesebiËnim darivanjem umnoæava i uzvraÊa

KoπiÊ Vlado, Cafuk Josip, Koren Vinko, Sabol Melkior, Pozder Vid, Pozder Ivan, Hajsok Lovro, ©antek Milan, RoæiÊ Josip, KoπiÊ Ivica, KoπiÊ Vjekoslav, Fluks Juraj, Priher Boæo, Varga Mladen, Papec Mario, Priher Juraj, Priher Tomislav, Zagorec Stjepan, PleËko Franjo, »rnila Antun, »rnila Stanko, Koren Boæo, MaπiÊ Mario, PreseËki Antonija, Priher Ivica, RoæiÊ Nedeljko, PreseËki Stjepan, MartinËeviÊ Vlado, PreseËki Fanika, KoπiÊ Draæen, KoπiÊ Tomica, Hudak Miro, KoπiÊ Tomica, KoπiÊ Ivica, KoπiÊ Nikola, Banek Josip, Kuπter Tonka, Buhin Kreπo, Melnjak Antun, Josip TomaπiÊ, Kocijan Jeronim, Kocijan Hrvoje, Petric Kruno, Brezovec Zlatko, Tomiπa Kruno, UraniÊ Stjepan, ©kilja Refik, KoπiÊ Boæidar, KoπiÊ Mario, Huek Kristijan, PlantiÊ Pavlica, PlantiÊ Stanko, Hudak Miro, Hudak Ivan, MaπiÊ Antonio i Kocijan Zvonko. Oni svoje vrijeme koriste za dobrobit drugog Ëovjeka, imaju razu-mijevanje za drugog, pozvani su i oni su se odazvali. Svi su zadovoljni, sretni i ispunjeni vlastitim æivotom, ËineÊi dobro drugom Ëovjeku i to ih oplemenjuje.

Svoju vjeru svjedoËe djelima. Treba napomenuti da se radujemo i veselimo πto se u akciju ukljuËuju mladi, koji su prepoznali da je dobro Ëiniti dobro, pomagati drugome i na taj naËin svoju vjeru svjedoËe djelima. Ima mlaih koji su zamijenili svoje starije i oni se angaæiraju u akciji kao nasljednici svojih starijih ukuÊana. Njima hvala za sve uËinjeno i neka ih Gospodin i dalje prati na tom putu.

Ranije je izvrπena koordinacija sa korisnicima Carita-sove akcije da ujutro budu prisutni sa svojim vozilima u dvoriπtu æupnog dvora. Kako su iz pojedinih sela dolazila vozila sa prikupljenim plodovima, odmah se ukrcavalo

uvozila korisnika, a ovaj put to su bili: Caritas biskupije Varaædin, Caritas biskupije Zagreb, Caritas biskupije Sisak i bogoslovija Zagreb. Dobra organizacija i koordinacija rezultira da je akcija zavrπena do podneva. Osim spome-nutih korisnika plodovi se voze za Ëasne sestre Karmel u M. Bistrica i Brezovica. U ovoj akciji prikupljeno je cca 25 tona krumpira, zelja, luka i ostalog povrÊa.

Za sve prikupljeno moæemo biti radosni da su se æupljani jako dobro ukljuËili u akciju, jer jedna vreÊa krumpira ili zelja koju darujemo, nama nikad neÊe manjkati, a nekoj starici ili starcu koji æive sami biti Êe dovoljno za cijelu zimu. Spomenut Êemo da je ove godine bilo dosta po-plavljenih podruËja u naπoj domovini, pa je u naπoj æupi organizirano prikupljanje novËanih sredstava,i tom prigo-dom prikupljeno je cca 18 300.00 kn. Svake godine uoËi Uskrsa i BoæiÊa naπ æupni Caritas organizira prikupljanje æiveænih namirnica potrebnima pa se prikupi cca: 290 kg braπna, 212 l ulja, 233 kg πeÊera, 176 kom tjestenine, 124 kg riæe, 260 kg mesa, 24 kg kave, 20 kg mandarina, 40 kom margarina, 90 kom keksi raznih vrsta i sliËno. Sve prikupljeno podijeljeno je u pakete i predano obiteljima kojima je bilo najpotrebnije πirom naπe æupe, a i van æupe.

I na kraju odzvanja jedna reËenica koja je negdje proËi-tana, a rado bi je podijelili sa vama dragi Ëitatelji, a glasi:“ Nitko nije toliko siromaπan da ne moæe neπto darovati, niti toliko bogat da ne moæe neπto primiti.“

Neka Vam dijete Isus podari obilje milosti, otvori oËi i sluh da prepoznate stvarnost u kojoj æivimo. Blagoslovljen i sretan BoæiÊ.

Djelatnici æupnog Caritasa

za druge sata na dan, Ëiniti djela milosra. Jer bez ærtve,

Page 11: Vidik Korice 32 .indd

11

Naπa æupa obiluje mnogim vjerskim objektima. Gotovo da ne postoji naselje u kojem nema barem jedna kapelica ili kriæ. Povijesni izvori nam govore da je na podruËju danaπnje kapelice sv. Trojstva u Nedeljancu (nasuprot vatrogasnog doma) joπ 1638. godine postojala kapela sv. Stjepana oko koje je tada bilo i groblje. Danas nam je to jedina kapelica koja ne podruËju naπe æupe nema automatsko zvono, veÊ se joπ uvijek odræava naπ stari obiËaj ruËnog zvonjenja. No

taj obiËaj zahtjeva puno ljubavi prema toj duænosti, obilje vremena i volje. Zato i osjeÊamo potrebu predstaviti osobu koja se tome potpuno posvetila.

Naπ πezdesetosmogodi-πnji æupljanin Dragutin Pozder svakodnevno veÊ punih devet godina neumorno i viπe puta dnevno pokreÊe zvona, kako bi njihovo odzvanjanje vjernike podsjetilo da pozdrave nebesku Majku molitvom „Aneo Gospodnji“.

borimo sa svojim slabostima i napastima, ali rijeËi iz Svetog Pisma daju nam snagu da ustrajemo, te nas podsjeÊaju da je Boæja ljubav razlivena u srcima naπim po Duhu Svetom kojeg smo primili na krπtenju, samo mu trebamo dozvoliti da nas mijenja u bolje ljude i da nas Duh Sveti vodi u æivotu, da budemo proËiπÊeni, protoËni kanali Boæje ljubavi.

4. Koja je uloga meusobnog pomaganja? Neizmjerna, bez meusobnog pomaganja naπa obitelj

ne bi mogla opstati jer Anamarija i Magdalena su djeca s invaliditetom ovisna o invalidskim kolicima, te ovisna o pomaganju. Tako da nam je cjelodnevni zajedniËki æivot ispunjen meusobnim pomaganjem i jedino tako moæemo iÊi dalje u æivotu.

5. Odakle crpite snagu za svakodnevno sluæenje u obitelji i nesebiËno darivanje sebe Ëlanovima obitelji?

Snagu crpimo iz naπeg odnosa prema Presvetom Troj-stvu i Bl. Djevici Mariji. ToËnije iz Evanelja i obeÊanja Kristovih, iz knjiga duhovnog sadræaja, iz duhovnih pje-sama, sakramenata Ispovijedi i PriËesti, Sv. Mise, posta, molitve, hodoËaπÊa, iz razgovora sa sveÊenicima te iz iskrenog osmjeha pozitivno nastrojenih ljudi.

6. Koja je uloga vjere u tome? Uloga vjere je ogromna. Ne bismo mogli izdræati bez

æive, aktivne vjere u uskrslog Isusa Krista. Ako se osla-njamo samo na snagu svoje volje preslabi smo, a napasti velike i zato trebamo Duha Svetoga koji daje smisao i snage æivjeti obiteljskim æivotom.

Joπ jedna obitelj koja ima dijete s posebnim potrebama je obitelj Melnjak. To je obitelj u kojoj nikad nije dosadno. Imaju πestero divne djece koja viπe nisu mala. Neki veÊ imaju svoje obitelji, a Ana je studentica, Iva maturantica, otac Mladen je vozaË i veÊinu vremena je na putu, a Ëuvari

kuÊe su Damir i majka Viπnja. Damir je dijete s posebnim potrebama i, kako kaæu, uz njihove troje unuËadi, maza u obitelji. Nekoliko pitanja postavili smo majci Viπnji.

1. „Dijete je Boæji dar.“ ©to za Vas znaËi ta reËenica? “Dijete je Boæji dar“ kao sve oko nas i dijete je jedan

poseban Boæji dar. Dijete u obitelj, svojim dolaskom donosi sreÊu i radost. Ja bih rekla da je dijete Boæji blagoslov za svaku obitelj.

2. Tema ovog broja je nesebiËna ljubav. Kakva je to za Vas nesebiËna ljubav i kakva je to obiteljska ljubav?

NesebiËna ljubav je ljubav koju dajemo ne oËekujuÊi niπta za uzvrat. Iako, ako pruæimo nekom ljubav i Ëekamo neπto za uzvrat to i nije prava ljubav. Obiteljska ljubav je neπto posebno, na nju moæeπ uvijek raËunati, ona Êe ti uvijek pruæiti utoËiπte kad ti je teπko i imaπ problema ili kad ti jednostavno treba razgovor. To je snaga da kreneπ dalje u æivotu, to Êeπ uvijek naÊi u obitelji i njezinoj ljubavi.

3. Na koje naËine iskazujete ljubav Ëlanovima svoje obitelji?

Ljubav se ne mora iskazivati nekim velikim djelima. Ljubav moæeπ iskazati osmjehom, zagrljajem, toplom ri-jeËju... Ja volim kad mogu obitelj razveseliti neËim πto vole, kad im spremim omiljeno jelo, ispeËem kolaËe, sjetim se vaænih datuma i nisu bitni pokloni veÊ namjera.

4. Koja je uloga meusobnog pomaganja? Mislim da je meusobno pomaganje i dogovor jedan

bitan preduvjet za uspjeh, pogotovo u obitelji. Mi smo djecu uvijek uËili da je lijepo kad nekome moæeπ pomoÊi, a istovremeno smo im to i svojim primjerom pokazivali.

5. Odakle crpite snagu za svakodnevno sluæenje u obitelji i nesebiËno darivanje sebe Ëlanovima obitelji?

U svakodnevnom æivotu nije sve idealno. Ima puno teπkih trenutaka kad vam se Ëini da ste doπli pred zid i da Êete se svakog trenutka raspasti i sad kad me pitate otkud mi snaga iskreno, ne znam... Stanem, pomolim se i idem dalje. NajveÊa nagrada mi je sretna obitelj, kad vidim osmijeh na Damirovom licu i sreÊu u njegovim oËima. Kad me ugleda, imam osjeÊaj da mogu joπ viπe.

6. Koja je uloga vjere u tome? Vjera u mom æivotu ima posebno mjesto. Odrasla sam

u katoliËkoj obitelji i trudila sam se djecu odgajati u tom duhu. Odlaskom u crkvu punim baterije (tako ja to volim reÊi) i crpim snagu za svakodnevne obaveze. Kad mi je bilo najteæe uvijek sam utjehu pronaπla u molitvi i Bogu. Vjera mi daje snagu,vraÊa mir i nadu...

Mateja Kocijan

NesebiËna ljubav prema Bogu i ljudima na djeluNesebiËna ljubav prema Bogu i ljudima na djelu

Page 12: Vidik Korice 32 .indd

12

Kao vrhunac svog stvaranja, Bog stvori Ëovjeka, povjeri mu da se brine o zemaljskim dobrima i o svom bliænjem. Ljubav izli na zemlju i poveæe sve nas da zajedniËki ko-raËamo æivotnim stazama i doemo u susret s Njim, oËi u oËi s Gospodinom. To Êe biti naπ vrhunac. Naπ æivot je pravi ispit u kojem nam je gradivo Biblija, a svaka nado-umica, borba izmeu dobrog i zlog, novo pitanje. Mi svi duboko u sebi znamo sve odgovora, a onda kada pogreπno odgovorimo, Ëinimo grijeh, veliku uvredu dragome Bogu. Neizmjerna Boæja ljubav prema nama, opraπta grijehe i toga smo svjesni, ali ipak moramo poËeti razmiπljati da smo svojim grijesima Boga povrijedili i uËinili ga tuænim.

„Na kraju svog æivota neÊemo biti sueni po tome koliko smo stekli diploma, koliko smo zaradili novca ili koliko smo velikih djela uËinili. Bit Êemo sueni prema bio sam gladan i nahranili ste me, bio sam gol i zaogrnuli

ste me, bio sam beskuÊnik i primili ste me.“ (Blaæena Majka Terezija)

Isto tako svako naπe djelo ili nedjelo odraæava se na naπeg bliænjeg, naπeg susjeda, prijatelja, naπe roditelje, djecu. Bog je posebno osjetljiv kada povrijedimo naπeg bliænjeg πto znamo iz velike zapovjedi ljubavi „Ljubi bliænjega svoga kao samoga sebe“, takoer nam govori “©to uËiniste jednom od moje najmlae braÊe, meni uËini-ste“. Iako sve znamo i sve nam je poznato ipak ne postu-pamo tako. Mi ljudi smo komplicirana biÊa i nikad s niËim nismo zadovoljni, a posebno smo zavidni kada je nekome ljepπe nego nama, kad netko ima viπe nego mi, susjedovo dvoriπte uvijek je zanimljivije nego naπe. »ovjeËe, vrijeme je da se toga oslobodiπ, zastaneπ pred ogledalom i pogledaπ svoj æivot, koliko si gladnih nahranio, bolesnih pohodio, bliænjem u nevolji pomogao. Napravimo inventuru svog

Kad se budemo gledali, ja i TiKad se budemo gledali, ja i TiKad se budemo gledali, ja i Ti

Ovu je duænost bez ikakvog dvoumljenja ra-dosno prihvatio nakon πto mu je Crkveni od-bor, na Ëelu s Franjom Foπnarom, Vinkom Kore-nom i Vidom Pozderom, to predloæio. Tada je bio nezaposlen i na burzi pa je u duænosti zvonara vidio novi smisao i is-

punjenje svog vjerniËkog æivota. No nije jednostavno biti zvonar. Puno je pravila koja treba nauËiti pa je stoga potrebna i osoba koja Êe vas tome i pouËiti. Gospodin Dragutin veliku svoju zahvalnost upuÊuje, sada veÊ pokojnoj, teti Mariji Minek, koja ga je detaljno uputila u sve njegove duænosti i bila mu je, kako on sam kaæe, izvrstan mentor.

No prije dvije godine, u lipnju 2012., naπ dobri Dragec doæivio je moædani udar. Dok je bio u bolnici, a kasnije na rehabilitaciji u Varaædinskim Toplicama, zvona kapelice u Nedeljancu su πutjela. A sam zvonar kaæe da, kad god bi Ëuo crkveno zvono æupne crkve u Varaædinskim Topli-cama iz svog bolesniËkog kreveta, potekle bi mu suze jer je znao da u „njegovoj“ kapelici nema tko zvoniti. Deset dana nakon πto se vratio s rehabilitacije, joπ je uvijek bio

u vrlo teπkom zdravstvenom stanju, no odluËio je da Êe se ponovo vratiti svojoj duænosti koju je toliko volio. Njegova supruga Katarina je iπla s njim te ga je pridræavala dok je zvonio, da ne bi od slabosti pao. A ljudi koji su se zatekli kod kapelice, kad su nakon nekoliko mjeseci ponovo Ëuli zvono, spontano su mu zapljeskali, izljubili su ga i Ëestitali mu na njegovoj upornosti.

Meutim, ne bi bilo te upornosti niti tog osjeÊaja odgo-vornosti prema duænosti zvonara, da gospodina Dragutina ne dræi vjera u Boga. Od najranijeg djetinjstva je odgajan u katoliËkoj vjeri, primio je sve sakramente i radosno je svet-

kovao svake nedjelje i blagdane. Ni u najteæim trenucima æivota, u bolesti koja ga je snaπla, nije gubio vjeru, veÊ sam kaæe kako ga je baπ ona spasila. Volja za zvonjenjem u kapelici i ljubav prema Bogu, podigli su ga iz bolniËkog kreveta na noge i dali mu novu snagu za æivot.

Danas sa svojom suprugom aktivno brine oko ureenja kapelice, sade cvijeÊe i Ëiste, a nakon jednog nevremena, kada je tuËa razbila prozore, on ih je sam izradio i ponovo postavio. Kapelica je inaËe u vrlo loπem stanju. Iznutra sa zidova otpada æbuka, a za vrijeme velikih kiπa stoji voda. Zato gospodin Dragutin i ovim putem moli æupu, ali i opÊinu za pomoÊ oko adaptacije tog starog i vrijednog objekta.

Takoer i svim Ëitateljima „Vidika“ πalje jasnu poruku: „Mi smo samo prolaznici na ovoj zemlji, zato se trebamo dræati Onog koji je trajni i Ëija

se ljubav prema nama nikada ne mijenja. Treba se dræati Boæjih pravila i meusobno se poπtivati!“

Zaista moæemo biti radosni πto imamo takvog æupljanina. Njegovo zdravlje ni sada, nakon dvije godi-ne, nije baπ najbolje, no njegova djela itekako svjedoËe pravu ljubav i nesebiËno darivanje Bogu i Ëitavoj æupnoj zajednici. A i sam obeÊaje: „Dok god budem mogao, ja Êu zvoniti Bogu na Ëast!“

Sandra Priher

se ljubav prema nama nikada ne mijenja. Treba se dræati

punjenje svog vjerniËkog æivota.

Page 13: Vidik Korice 32 .indd

13

(Veliki rat na varaædinskom podruËju)Izloæbom pod ovim nazivom i Gradski se muzej Varaædin,

kao i mnoge europske baπtinske ustanove, prikljuËio obiljeæavanju 100. godiπnjice Prvog svjetskog rata (1914.‡ 1918.). U osam tematskih cjelina na vrlo je zoran naËin predstavljen æivot na πirem varaædinskom podruËju tijekom ratnih godina. Bilo je to razdoblje koje je na varaædinsko po-druËje, kao i cjelokupnu Hrvatsku, Europu pa i svijet ostavilo tragove, te utjecalo na æivot svakog pojedinca.

Ljudi varaædinskog kraja krenuli su u rat s vjerom u kralja i domovinu, vjerujuÊi da Êe im donijeti bolji i kva-litetniji æivot.

No, Ëetiri duge godine ratovanja bile su ispunjene glau, siromaπtvom, boleπtinama, a da o velikom broju ljudskih ærtava i ne govorim.

PriËe koje sam Ëula u djetinjstvu (ro. 1938.), unatoË tolikom vremenskom odmaku, joπ su i nakon tridesetak godina bile ispunjene strahom, uæasom i traumama. Ljudi su priËali o rekviziciji kola, konja, oduzimalo se æito i braπno. Kako je kroz vidoveËko podruËje protjecao jedan rukavac Drave, bilo je i velikih poplava. U spomenici Dobrovoljnog druπtva Vidovec naπla sam podatak o velikim poæarima 1916.godine u Radovanu, u ZamlaËi na marofu grofa Erdödya i jedan u samom selu ZamlaËi. Spominje se i veliki poæar u Vinici, 31.srpnja 1917. godine kada je stradalo 3/4 kuÊa. U gaπenju poæara sudjelovali su i vidoveËki vatrogasci koji su odræavali meudruπtvenu suradnju i s druπtvom u Vinici.

Kulturni æivotU ta teπka ratna vremena, nitko se nije nadao da bi

umjetnost mogla pokazati svoju moÊ te privuÊi sve sloje-

“NAROD U NEVOLJI” “NAROD U NEVOLJI”

æivota, popiπimo ono πto je viπka i manjka, a viπak je uvijek naπ grijeh, a manjak ljubav.

„Tko ustraje do konca, taj Êe se spasiti.“ Mk 13, 13Naπ vidoveËki kraj bogat je plodnim tlom i marljivim

ljudima. Ako polje cvjeta, tu je sigurno bila marljiva vi-doveËka ruka. Ni poplave, suπe ni nikakve prepreke, ne mogu nas obesrabriti da svaki dan se ne zaËuje traktor, ne uzme motika u ruke i ne krene obraivat zemlja. Stvarno ste uporni i sigurno je i Bog sretan kad vidi da se brinete za Njegova zemaljska dobra. Joπ malo dobre volje, nesebiËnog darivanja i ljubavi, Ëinimo dobro Bogu i bliænjemu i naπ Bog Êe biti sretan i dat Êe nam joπ viπe „onomu koji ima joπ Êe se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet Êe se i ono πto ima“.

Ovaj hrvatski narod proπao je trenutke patnje, strahote rata, zarobljeniπtva, liπenost slobode, prava na æivot. Ljud-ska snaga i nada u bolje sutra uspravila je umorna ljudska tijela i duπe i krenulo se naprijed u izgraivanje buduÊnosti. Bog nas u tim trenucima nije napustio, a nije nas napustio niti naπ bliænji. Raπirenih ruku i srca se primalo Isusa i vapilo za pomoÊ s krunicom oko vrata.

Molitve su nam usliπane i Bog nam je dao priliku i po-vjerenje da napravimo nove korake. Prepoznali smo pad i spoznali let, ali ubrzo agresor smo postali mi sami, najprije prema naπem bliænjem, a potom i samom sebi. Ponaπamo se kao u nekom cirkusu u kojem vlada zakon igara „podijeli pa vladaj“. Tko Êe nas osloboditi nas samih?

„I ti koji se moæda pitaπ o vlastitoj sudbini i tuæiπ nad vlastitom nesreÊom. Moæda si uπao zaista kroz stotinu teπkoÊa i stao pred stotinu nerjeπivih Ëvorova, ali gle, teπkoÊe su proπle, Ëvorovi su se raspleli ili se raspliÊu i sada si tu. Zar ti ne govori srce, da je netko Ëuvao tvoj dom pred vatrom, tvoju pπenicu pred tuËom i tvoj Ëamac pred propaπÊu? Tko je bio taj netko ako ne Otac, Sin i Duh Sveti? Utisni si to u srce!“ (Franc Cerar)

Gdje su krπÊanske obitelji, ona gnijezda u kojima Ëovjek traæi svoje korijene i stvara temelje za sigurnu buduÊnost? Gdje su djeca koja se bezbriæno igraju na dvoriπtima, polji-ma ovoga kraja skakuÊu i uveseljavaju sve oko sebe? Gdje

su mladi koji svojom ljepotom i svjeæinom zraËe slobodom, ponosom, æivotom? Gdje su starci koji se smiju u igri s unucima, savjetima i priËama hrabre odrasle i budu njihova podrπka? Gdje su ljudi koji se mole, slave Gospodina, koji æive u Gospodinu i za Gospodina? Gdje su oni nestali, gdje su skriveni, tko nam je to oduzeo?

„Imaj milosti za nas! Satri naπe opaËine, baci na dno mora sve grijehe naπe?“ Mih 7, 19

Bojim se Boæe pogledati Ti taj dan u oËi jer πto Êeπ mi reÊi?

Kakav si Ëovjek bio, kako si brzo zaboravio na ono lijepo πto sam ti dao, kada sam oprostio tvoja djela mrænje i ponovno ti otvorio svoje srce i to ne samo jednom nego i drugi i treÊi ... i stoti ... i ... put!!! Koliko puta si mi zabio Ëavao u moje srce, ponovno ga izvadio, pun sam oæiljaka i umoran od tolkog opraπtanja! Osvjesti se, obrati se jer i ja sam bio »ovjek. Ronio si suze kada sam visio na kriæu, a nisi ih ronio onda kada si me tamo doveo.

Danas mi je roendan, a nisi se sjetio da je to moj dan, a umjesto sretan roendan dobio sam psovku i nove udarce. UËio sam te o ljubavi, bio sam primjer, a ti me ponovno optuæujeπ za svoj teæak æivot. Stvorio sam vas kao jedno, da budete oslonac i pomoÊ jedan drugom. Dao sam ti hranu, a ti si je svom bliænjem uzeo. Mrziπ, a ja ljubim, optuæujeπ, a ja praπtam, dajem æivot, a ti ga ubijaπ, govorim istinu, a tebi su draæe laæi, uËim te o pravdi, ali ti piπeπ svoju. Ljut sam na tebe ËovjeËe! Nisi niπta nauËio!

Boæe, nisam dobar Ëovjek. Mislio sam da sam kralj svijeta, i nisam gladnog naranio ni æednog napojio. Moj bliænji nije me zanimao, mrzio sam, æivio sam razvratno, ismijavao druge koji vjeruju u Tebe, æivio sam bez Tebe, bez ljubavi i mira. Æivio sam u tminama, usred svjetla koje od Tebe dolazi. Pao sam i shvatio, ovaj svijet i moj æivot ne moæe bez Tebe. Oprosti! Smiluj se! Ipak sam ja samo Ëovjek, a ti si Bog.

“Moæe li æena zaboraviti svoje dojenËe, ne imati suÊuti za Ëedo svoje utrobe? Pa kad bi koja i zaboravila, ja tebe zaboraviti neÊu” Iz 49, 15

Martina CukoviÊ

Page 14: Vidik Korice 32 .indd

14

ve puËanstva: kazaliπne predstave, glazbena dogaanja i likovne izloæbe samo su neki oblici kulturnog djelovanja u gradskoj sredini.

Za nas u Vidovcu znaËajno je kada su u gradu i okolici ujesen 1917. godine (podaci u Spomenici πkole) varaædinski sveuËiliπtarci, okupljeni oko Akademskog druπtva Tomislav zapoËeli PuËka sveuËiliπna predavanja u duhu radiÊevskih ideja “prava kultura je kultura sela, a æiva narodna tradicija temeljna je kulturna vrijednost”. Druπtvo se posebno zala-galo za stvaranje putujuÊih knjiænica namijenjenih selima. Ujesen 1919. godine bile su pri Gradskoj puËkoj knjiænici u Varaædinu (kao matiËnoj ustanovi) osnovane dvije putujuÊe knjiænice. Svaka je imala oko 160 biranih puËkih knjiga, u posebnim ormariÊima. Koncem rujna 1919. godine obje su otiπle u sela: jedna u Bartolovec, a druga u ZamlaËu. Prvi knjiæniËar bio je napredni seljak Andro Novak. “Tomislav-ci” su na poziv Prosvjetnog druπtva u Vidovcu suraivali kod osnivanja PuËke knjiænice u rujnu 1921. godine.

Na popisu puËkih knjiænica u Strossmayerovu kalen-daru iz 1907. godine, nalaze se “Vidovac kraj Varaædina, Vidovec ZamlaËje kraj Varaædina”.

Pokretanjem putujuÊih knjiænica pokuπavalo se obli-kovati nacionalnu svijest stanovniπtva. Uz predavanja u Varaædinu odræano je 81 predavanje po mjestima okolice (Maruπevec, Petrijanec, Radovan, Nova Ves, Vidovec). ©kolska spomenica biljeæi predavanja iz povijesti, prirodnih nauka, zdravstva i gospodarstva.

Zeleni kadarZeleni kadar naziv je za dezertere iz jedinica austrou-

garske vojske, koji napuπtaju vojsku u zadnjim godinama Prvog svjetskog rata, od ljeta 1917. a posebice od listopada 1918.

Naoruæani vojnici u manjim su se grupama skrivali najËeπÊe u blizini doma (raËunajuÊi na pomoÊ rodbine). Najviπe ih je bilo na breæuljcima Hrvatskog zagorja u okolici Varaædina.

Djelovali su razliËito i s razliËitim ciljevima: jedni ne æele viπe sudjelovati u vojnim aktivnostima, drugi pod utjecajem Oktobarske revolucije traæe agrarnu reformu kako bi stekli zemlju, treÊa skupina ima razbojniËko-kri-minalistiËki karakter ne poπtujuÊi nikakve zakone, a Ëetvrtu

skupinu Ëine povratnici s bojiπta koji ne biraju naËin da se vrate svojim kuÊama.

Sukoba je bilo u okolici Varaædina (Banjski dvori, Vini-ca, Martijanec, ©aulovec, Novi Marof). Posljedice pljaËke bile su znatnije na imanju grofa Erdödya u ZamlaËi.

Iz naπih vidoveËkih sela mnogo je ljudi bilo u Prvom svjetskom ratu. ToËan broj ærtava rata s varaædinskog podruËja ni do danas nije utvren. Podatci za podruËje Hrvatske kreÊu se od 190‡246 tisuÊa vojnih ærtava. Do 28. rujna 1917. godine s podruËja varaædinske æupanije na bojiπtu je poginulo 825 osoba.

U novije su vrijeme mnoge opÊine, odnosno æupe za potrebe svojih monografija napravile popise ærtava, sluæeÊi se Maticom umrlih pojedine æupe. To su æupa Remetinec, opÊina Visoko, opÊina Cestica, æupa Madæarevo, te Vi-nica, odnosno sela koja pripadaju æupi Sv. Marka. Vidovec takvog popisa nema.

Od svojih stalnih kazivaËa (Branica, ©uco, Vukas i ©tefek) te u sluËajnim susre-tima, zabiljeæila sam neka imena sudionika Prvog svjetskog rata.

Najpotpunije i najiscrpnije podatke o ratnom putu Stje-pana Leskovara iz Papinca. dobila sam zahvaljujuÊi izvan-rednoj memoriji nje-gove kÊeri Boæice Le-skovar (ro. 1948.). Stjepan Leskovar ili jednostavno “pek” iz Papinca vrlo je zanimljiva osoba Ëiji su æivotni put obiljeæila i odredila mnoga dogaanja, susreti i politiËke okolnosti.

Roen je 1892. godine u Ozlju. Nakon nekog vremena dolazi u Varaædin, zavrπava πegrtsku πkolu i dobiva zvanje pekara. Odlazi raditi u Sunju i 1914. godine je regrutiran. Najprije je otiπao u Delnice na poduku skijanja, a potom kao austrougarski vojnik odlazi na ruski front. Ranjen je (prostrelna rana noge) te je u boilnici u Kijevu proveo dva mjeseca. Ruski je dobro svladao. Zvali su ga Piπta i Stjepka. Ruski viπi Ëinovnik pozvao ga je k sebi u kancelariju kako bi sreivao dokumentaciju (lijepo je pisao πto mu je kasnije u jednom æivotnom momentu dobro doπlo).

U Rusiji zapoËinju revolucionarna vrenja. Nastupom dræavnog prevrata postupak sa zarobljenicima postao je vrlo strog i tvrd.

U postaju u kojoj je bio Stjepka upali su boljπevici te on na savjet vojnog Ëasnika odlazi na grofovsko imanje udaljeno oko 70 km od Kijeva. Na imanju su joπ bili slo-vaËki i poljski vojnici, a on je osobno stekao veliko povje-renje grofa. Na imanje upadaju boljπevici æeleÊi strijeljati grofa. UnatoË svim garancijana, grof je na kraju ubijen. OgorËen svim tim dogaanjima (meusobni obraËuni

Obitelj Leskovar, 1955.g.

Neki od osnivaËa Pekarske udruge u Varaædinu - pekari Rak, Cesar, Leskovar, Forst, –urasek i dr.

Page 15: Vidik Korice 32 .indd

15

meu douπnicima, krae novaca i nova ubojstva) Stjepan se odluËuje na oËajniËki pokuπaj bijega. Kako je veÊ ot-prije imao peËat na jednom dokumentu da smije putovati Rusijom, iskoristio je tu moguÊnost.

Koliko je Boæica zapamtila pokuπao je tri bijega: preko Finske i Vladivostoka. Na kraju u Kijevu kupuje zemljovid πto je izazvalo veliku podozrivost te je smatran πpijunom. Uspio se ukrcati u teretni vlak te se sakrio u kuÊicu na teretnom vagonu. Putu je preko Poljske i Maarske. Tempe-rature su bile vrlo niske, odjeÊa slaba te se gotovo smrznuo. Na sam Badnjak 1917. godine doπao je u Varaædin i tu je zavrπio ratni put Stjepka-Piπte.

Iz priËanja i sjeÊanja njegove kÊeri izostavljeni su mnogi zanimljivi opisi i dogaanja koja bi sigurno upotpunila ratni put Stjepana Leskovara iz Papinca.

No daljnji æivot donio mu je joπ mnogo iznenaenja, opasnosti i borbe za svakodnevnu egzistenciju.

Sudjeluje u Varaædinu u osnivanju pekarske udruge s tada poznatim varaædinskim i ivaneËkim pekarima. Kao delegat pekarskog sindikata nazoËio je 20. lipnja 1928. godine ubojstvu –ure BasariËeka i ranjavanju Stjepana RadiÊa u beogradskoj skupπtini.

Najprije unajmljuje od æidova Sterna pekarnicu u Pa-pincu, sa veÊ dobro uhodanim poslom. Svaki dan putuje biciklom iz Varaædina u Papinec.

Kada Stern, svijestan opasnosti koja prijeti Æidovima, 1938. godine prodaje kuÊu i pekaru, Stjepan se seli u Pa-pinec i tu osniva obitelj .

Pekarske noÊi su duge pa su dvojica susjeda Vida i ©tef navraÊala k njemu na razgovor. PolitiËka situacija (na po-molu Drugi svjetski rat), ekonomske prilike, poljoprivredni problemi bili su teme razgovora koji su trajali dugo u noÊ. Normalno je da je “na tapeti” bio i Prvi svjetski rat. Vid KovaËiÊ i Stjepan KoπiÊ takoer su bili na ruskom frontu te su ustanovili da se njihov “lager” nalazio 10 km od Leskovarovog posjeda na kojem je boravio.

Stjepan KoπiÊ-”barba” bio je zaista osebujan.Evo sjeÊanja Stjepana Papeca-”Pepsija” (ro. 1963.) na

susjede Banekove, osobito “dedika”.“...izuzetno dojmljiva osoba, krupne grae, ali vrlo

pristupaËan. Istinite priËe iz æivota oduπevljavale su nas

djecu. Moram priznati da smo jedva Ëekali okupljanje “u πkednju kada se trijebila kuruza”. U Prvom svjetskom ratu propjeπaËio je gotovo cijelu Europu. (Prvi sam put Ëuo za gradove Gostivar i Debar). Na frontu je vladala velika glad. Tako pamtim da je govorio da su jeli hrastovu koru kako bi preæivjeli. Bio je ponosan Ëovjek. O loπim iskustvima u Prvom svjetskom ratu rijetko je govorio.

Uz veÊ navedena imena Stjepana Leskovara, Vida KovaËiÊa i Stjepana KoπiÊa, spomenut Êu joπ neka: Jakob SvaËko bio je na talijanskom bojiπtu. PropjeπaËio je Alba-niju. Antun Gazdek spominjao je Maarsku. Juraj Leπnjak bio je na ruskom frontu kao i Bedenik Stipan koji je na povratku iz Rusije, ranjen zavrπio u bolnici u Bjelovaru (grob nepoznat,u do-kumentima bolnice nikakvih tragova). An-dro Jambres zarobljen na ruskom frontu vra-tio se gotovo podkraj rata. Kao zastavnik 10. domobranske hu-sarske pukovnije u ratovanju s Rusima, iskazao se Radovan pl. KukuljeviÊ, vlastelin vidoveËki.

Po uzoru na susjed-ne æupe i opÊine i mi bismo u Vidovcu tre-bali pokrenuti takva istraæivanja. “Spomenica obÊe puËke uËione u Vidovcu” te Spomenica DVD Vidovec dragocjeni su izvori podataka i informacija ne samo o ratnim zbivanjima u Prvom svjet-skom ratu veÊ opÊenito o æivotu sveukupnog stanovniπtva Vidovca. Ovo joπ malo ljudi koji se sjeÊaju nekih ime-na i podataka bili bi od velike koristi i pomoÊi za neka istraæivanja.

Pripremila Mira Smerke

Sveti Ivan DamaπÊanskiU adventsko vrijeme, kada se intenzivno pripremamo za Isusovo roenje, sjeÊamo

se i mnogih svetaca Ëiji su nam æivoti pravi uzori u nasljedovanju Kristova æivota. 4. prosinca Ëastimo svetu Barbaru, no manje nam je poznato da se istoga dana spo-minjemo i svetoga Ivana DamaπÊanskoga, sirijskog monaha, crkvenog nauËitelja, crkvenog oca, pjesnika i teologa iz 8. stoljeÊa.

Sveti Ivan DamaπÊanski roen je davne 676. godine u Damasku. Iako je æivio pod muslimanskom vlaπÊu, odgojen je u izrazito bogatoj krπÊanskoj obitelji. Njegov je otac bio visoki Ëinovnik u sluæbi kalifata, pa je tako i Ivan postao ministar na dvoru arapskog kalifa. No veÊ poËetkom 8. stoljeÊa odabire novi put u svome æivotu te postaje redovnik u samostanu Mar Saba, a kasnije sveÊenik i teolog jeruzalemske

Manje poznati sveciManje poznati sveciManje poznati sveci

Spomen list PuËke πkole u Vidovcu 1914.

Page 16: Vidik Korice 32 .indd

16

U vedrini plavog neba, u uæarenom suncu koje sja, u jaËini mlata valova i u cvijeÊu koje raste, postoji netko. TraËak æivota koji daje æivot, izvor vode koji daje kap, slika lica koje daje ljepotu, toplina jedne iskre i hladnoÊa pahulje... NadolazeÊi put ispunjen je tragovima koraka i vjerom koja je smjer. Laganim korakom koraËam naprijed.

Zaπto zastajem? Put viπe nije preda mnom, smjera nema, a tragovi nestaju. Æelim nastaviti æivot, prijeÊi ovaj puteljak, ali u samoÊi mi to neÊe uspijeti. Samo jedan dodir Ëvrste ruke, trag jedne osobe tjera maglu s mojih oËiju. Mogu se pribliæiti i sve mi je jasnije. Netko je sa

mnom i ja nisam sama. Svjetlost otvara put i zaranja meu gusto grmlje. Moje sumnje i propusti ponovno ukazuju na mrak, a iskrica svjetla uvijek ostaje postojana i nitko je ne moæe uniπtiti. ©to god mi traæili umom i spoznali dokazima, a onda sve porekli jedino ostaje On. ON je tu. Njegovo uskrsnuÊe Ëin je i rezultat vjere, a ljubav koju nam daje preko bliskih osoba i u okolini ne moæemo steÊi u materijanim stvarima. Bogatstvo malih stvari Ëini ovaj æivot ljepπim. U dalekim zvijezdama moæemo prepoznati svjetlo koliko god ono malo i daleko bilo, u dubokom oceanu ipak moæemo ugledati biÊe, a osamljenu planinu nikada neÊemo naÊi samu ako je obgrljena oblacima i maglom. Svakom Ëovjeku potreban je netko dragi da bi razumio Boæje ljepote. Ljubav, sreÊu, tugu... nikad ne bi upoznali progutani u samoÊi jer je za sve potreban joπ netko. Zemlja u svemiru nije sama, Ëovjek nije jedini, a ljubav i vjera ne nastaju na niËemu. Za sve je potreban poËetak koji se svodi na potpuni kraj ‡ krak koji postoji u potpunosti, a zapravo ne zavrπava.

Baπ kao i puteljak koji nema kraja i ne nestaje jer zapravo na nama ostaje kako Êemo si protumaËiti njegove tajne i hoÊemo li prihvatiti Boga kao vou. Mi svi vidi-mo, a zapravo ne shvaÊamo koliko smo slijepi. Za neke stvari postoje crte oæivljavanja i stvarnost dok one druge skrivene nedaleko od nas ne moæemo shvatiti samo naπim razumom, jezikom i srcem.

Helena Brezovec

Tko je moj Bog?Tko je moj Bog?Tko je moj Bog?

patrijarπije. Od tog trenutka se poËinje baviti filozofijom i teoloπkim djelima starih pisaca, a osim toga i sam poËinje pisati nekoliko rasprava. Njegovo glavno i najpoznatije djelo je „Izvor znanja“ u kojem je meu prvima obuhvatio vjerske istine Svetoga pisma i tradicije u jednu cjelinu te ih znanstveno i filozofski izloæio. Iz tog razloga se sveti Ivan DamaπÊanski smatra prvim crkvenim dogmatiËarem. Posebno je postao poznat pisanjem crkvenih pjesama i kanona koji se diljem pravoslavnog svijeta joπ i danas koriste.

U vrijeme sv. Ivana, poËetkom 8. stoljeÊa, veliku opasnost za Crkvu su predstavljali ikonoklasti. Oni su bili krivovjerci koji su se borili protiv πtovanja svetih slika i kipova. Ivan je prema njima bio veoma kritiËki nastrojen pa su mnogi njegovi spisi bili usmjereni protiv tih krivovjeraca, a u obranu svetih slika i kipova.

U dubokoj starosti, 4. prosinca 750. godine preselio se u vjeËnost, a papa Lav XIII. ga je 1890. godine proglasio uËiteljem opÊe Crkve.

Sandra Priher

BoæiÊ je neπto lijepo, neπto πto donosi radost i mir, ali veÊ se i osjeÊa u zraku. Danas da bi svi imali sretan i ra-dostan BoæiÊ, najprije se moramo pobrinuti za one nama najbliæe, za one koji nemaju dovoljno (ne svojom krivnjom) da bi blagovali u krugu obitelji. Da bi mogli u toplini doma kititi jelku, traæiti darove ispod nje i mirisati kolaËe.

Tuæni smo kad vidimo da moæda naπ susjed, prijatelj ili roak ne moæe svojoj obitelji omoguÊiti dostojanstven BoæiÊ, a sretni smo kad im moæemo pomoÊi sa sitnicom pa da se i oni raduju i zajedno okupe oko stola za sveËanim ruËkom. Jedina misao mi je da Bog da snage svima koji

daruju pa da za obiteljskim stolom budemo isti kao πto smo pred NJIM. Bog nas je stvorio da stvaramo s ljubavlju, da Ëinimo dobra djela, i zato moramo biti vjerni Bogu jer vjera nas odræava i vodi pravim putem ka sreÊi. BoæiÊ uvijek nosi veselje i budi naπa srca da budu njeæna i dareæljiva prema onima koji su tuæni u strepnji da im obitelji ne budu gladne. U ovoj teπkoj situaciji nesigurnost vlada u ljudskim srcima, a briga za najmilije je neizmjerna. No, bio bogat ili siromaπan Ëovjek na BoæiÊ ostaje ponosan, a maleni ISUS nam se sa smijeπkom javlja i zvijezdom pozdravlja.

Biserka PreseËki

Tuæan i veseo BoæiÊTuæan i veseo BoæiÊTuæan i veseo BoæiÊ

Page 17: Vidik Korice 32 .indd

17

DjeËja stranica

©to kaæu najmlai©to kaæu najmlaiMoja prabaka

Moja prabaka je bila najbolja na svijetu. Æeljela bih joj povratiti æivot. Znam da je to nemoguÊe. Molim Boga svaku veËer da mi ne nedostaje. Imam razne darove od nje. SjeÊam se joπ divnih trenutaka koje sam provela s njom. Pomagala sam joj nositi teπke koπare sa hranom i teπkim stvarima. Vo-ljela je sjediti na terasi i sluπati pjev ptica kada je rezala salatu. Boljela su je lea i koljena. Nije jaukala, nego je samo radila ono πto je morala. Voljela je sluπati operu i instrumentalnu glazbu. Voljela je svoju obitelj. Uvijek Êe ostati u mom srcu.

Marta Canjuga, 3.a

Pomaæemo - volimo- to je lijepo ponaπanje i zbog toga nam sv. Nikola moæe donijeti poklone (Veronika)- dok me netko zaprosi ja mu pomognem ‡ oko igraËaka za pospremiti ili oko neËega drugoga (Zara)- jenput su me baka i deda zamolili da pobiram orehe i ja sam onda pobral sve orehe i bacal sam ih u kantu (Luka)- ja sam mami, baki i dedi pomagala draË z motikom skapati, pomagala sam zato da budemo bræe gotovi (Nina)- dok mi mama reËe da zvadim posudu iz perilice onda ja to napravim (Karlo)- dok idemo od mora onda pomognem raspakirati stvari (Zara)- ja sam jenput bratu pomogla zadaÊu napisati (Marija)- mami i tati pomaæem koruzu trepsti (Gabi)- ja pomaæem baki kuhati palaËinke i posudu Ëistiti (Martina)- tati pomaæem s taËkama voziti drva u πupu(David)

DjeËji vrtiÊ „©krinjica“

PrijateljstvoU prijateljstvu svi smo sigurni. Znamo da kad se s nekim

posvaamo i kada smo tuæni, prijatelj Êe nas utjeπiti. Sa prijate-ljem se moæemo uvijek igrati i druæiti. Ponekad kad se prijatelj upiπe na neki sport, a nama se to ne svia, neÊemo mu niπta reÊi jer bi se mogao razljutiti. Volimo kad nam prijatelj doe na igru, onda provodimo viπe vremena zajedno. Kad nam je roendan, ne pozivamo prijatelje zbog poklona nego da se s njima lijepo zabavimo. Prijateljstvo je neπto πto nam Bog daruje i nitko ga ne moæe uniπtiti. Pravo prijateljstvo traje zauvijek. Prijateljstvo je neπto najbolje πto nam se moæe dogoditi u æivotu.

Barbara Bosilj, 3.a

Gabrijela Smiljan, DV ©krinjica Leona Zagorec, DV ©krinjica

Leticija Maruπevec, DV ©krinjica

Da sam ja dobra vilaDa sam ja dobra vila obiπla bih cijeli svijet i pomagala

gladnoj i siromaπnoj djeci. Uzimala bih od bogatih i darovala siromaπnima. Brinula bih se o starim ljudima. Doletjela bih u njihove sobe i razgovarala s njima. Pomogla bih im ustati iz kreveta. Ako bi bili tuæni, otpjevala bih im pjesmu. Pomogla bih im kuhati ruËak. PriËala bih ima priËu o „Maloj vili“. Bila bih sretna kada bi vidjela osmjeh na njihovim licima.

Ines Komes, 2.b

Marija MaπiÊ, DV ©krinjica

PrijateljstvoBio je lijep i sunËan dan. Otiπla sam k prijateljici. OdluËile

smo neπto pojesti. Ja sam uzela najveÊi komad kruha, a ona najmanji. Kad smo se najele, otiπla sam kuÊi. Dogovorile smo se da Êe ona sutra doÊi k meni. Pomislila sam da sebiËnost nije lijepa. Izrezala sam velike komade kruha i njoj dala najveÊi. Ona je taj komad podijelila sa mnom. Bila sam sretna. Viπe nikad nisam bila sebiËna. Shvatila sam da je prijateljstvo najvaænije i da u njemu nema mjesta sebiËnosti.

Maja Pozder, 2.b

DobrotaDobro je Ëiniti dobro. Uvijek nastojim biti dobar

prema svom bratu Franu. Kad je tuæan, meni je æao pa smiπljam nove igre za oboje. Ne volim da netko povri-jedi mog brata. Za vrijeme proslave mojeg roendana na kojem su bili moji prijatelji, Fran je uzeo cijelu zdjelu smokiÊa. Moj prijatelj Niko je govorio Franu da je bebica. Ja sam branio svojeg brata pred Nikom. Poslije toga, Niko i Fran su se sprijateljili. Moj tata je vikao na Frana jer je gurao stol. Fran se rasplakao, a ja sam ga utjeπio tako da sam mu govorio lijepe i utjeπne rijeËi. Tata je prestao vikati. Sretan sam πto mogu u raznim prilikama pomoÊi i utjeπiti svog brata.

Ivano KliËek, 2.b

Veronika Briπka, DV ©krinjica

Zara Zagorec, DV ©krinjica

Page 18: Vidik Korice 32 .indd

18

Posle velike poplave koja je zadesila Slavoniju, oglou-sili su priek televizije da bi trebalo prikupljati pomoË. Tre-balo je sega, πtou kaj more, od papiera za zahod, oblieke, vode, hroune. Jedni su odma poËeli kupuvati ka su mislili da bi dobro doπlo. Skupljalo se tu po opËinama, Crvenom kriæu i koje kakvim udrugama. Joæa i ©tief, kak i naviek, muoraju prije Ëuti ka bu πtou kupiu i kuliku Ëega pa bodu se prema tomu ravnali. Naπli su se v jutri na rakiji v krËmi.

‡ ©tief odma pobere na red Joæu, treba pomoËi, veË prikupljaju na opËini. Moja Mara je odma zgruntala. Bole da mi doumu nek da muora neπËe nam dati.

‡ Imaπ ti ©tief praf, v neku rouku je istina ka je rekla. Joa sam baπ snoËka zi svoju Anku odrediu. Douli bumo hiljadu kuna, nek kupiju ka treba.

‡ Pa ti si ni normalni, hiljadorku buπ dau. Buog znuo Ëieji æep bu ju greu, bole ti je da neka kupiπ.

‡ Nebum se joa natezau, znoπ kuliku bi papiera za za-hod ili sopunof kupiu za te peneze. Dok tu dopeljam pred opËinu, de se tu pobira, budu mi se smejali.

‡ Drougi Joæa, samo ti se „bedoki“ moreju smijati. Joa znoum, jene svoje, bogoute prijotelje koji su ni jene kune potroπili. Otpeljali su sou „stouru kroumu“ z hiæe, ka im se nebu motala. Ka jieh nebu sroum? Tvuoj papier bu bour nuovi. Ak neËeπ Ëuda dopeljati, kupi pelene za decu, une su skoupe pa ti nebu tu baπ tak Ëuda pakieti.

‡ Joj, ©tief, v pelene se baπ ne razmim. MouËi me, ka bumu mi god kupili se ti to more zavrπiti na krivum mesti. Furt neËa Ëer ili sneha ima malo diete, evo ti zabadaf pele-ne. Sopuni i papieri, takaj moreju i v gospuockim zahodima zavrπiti, voda se more v kancelarijama piti i tak se.

‡ Dobro je moja Mara predloæila. Mi bumo kupili konzerve, boæulj, mahune, grouπic, a najviπe „haπe-a“ „makaruni i πpageti“. To se bræe skuha ili samo pretopi. Mislim si da bu to ipak doπlo na prouvo mesto. Ne verjem da bu si to neπËe zeu. Mahuni i boæulj baπ neju pod jezik, a ne verjem da bu s tiem neπËe „πviercau“.

‡ Nej biti preveË sigurni. Denis su konzerve itekak zahvalne, pogotovo za liene kuharice.

‡ Ah, Joæa, ti misliπ da ni tu nej bilo dobro. Ve sam pak „zvun sebe“, idem dimu da Ëujem, moti se Mara kaj spametnuga zmislila. Tak bu, kak bu una rekla.

Odiπli su s krËme. Joæa na „KuzluofËek“ glet kak se krumpier kouple jer se Pitvica rezlijola, a ©tief dimu. Mara je sa biesna nasrnula na ©tiefa dok je doπiu, a srmouk nika je ni biu krif. V jutri, dok je iπla zi πtacuna se ziπla zi strinu Katu. Iπla je z opËine ka je nesla pet litri uolja i pet kil cukura. »istu dosta za jenu penziju od hiljadu pectuo kuna. Una je istu bila biesna. Na opËinu je doπla sosedovica Ruæa. Una ima njemaËku penziju, a vreËici je donesla dvie flaπe vode i jednu kouvu. Bilo ju je malo sroum pred strinu Katu. Odma je poËela govoriti kak razmi ljudi v Slavoniji jer je i jej v kuhji poukla cief. Imiela je Ëuda kvoura. Napuhnu se parkiet i zi zida su otpale ploËice. Strina Kata je samo prevrnula z oËima i krenula k duomu. Dok je doπla do svoje lese, eto ti Joæe. Doletiu je z biciklinum sej zaæoureni od „KuzluofËeka“. Soum se sobom spominau, kak mu je sej krumpier voda pujiela. Ima Ëisti zgubiËik, a tou letu je baπ posadiu friπko seme. Ne zna de mu je bila pamet. Strina pa je govorila kak je to niπ veË prema Slavoniji, glavno da su hiæe ostale ciele. Ipak nam se Bogik smilovau, makar smo si ni zasluæili, preveË smo grieπni.

Zutra su veË ©tief i Joæa z autima dopeljali na opËi-nu pakiete. Si su se Ëudili, ka je ipak vu tiem, tulikim πkaduljama. Na saki su z velikim slovima napisali “SAMO ZA POPLAVLJENE U SLAVONIJI“. Si koji su bili puo-lik, su razmili zaka su tak napisali. Posle toga su udiπli na pijaËu jer bi preveË fletno doπli dimu. Svaπta su tam premleli. Nazouj su soumi sebi rekli da je ni dobro ka su πinokuoπe preorali. VeË su viπe pout nadrljali. Jievi stouri su znali da okuoli Pitvice nebreju biti zemlje jer je niski teren pa je visoki vodostaj. Pitvica pak se razlievle Ëiem malo vekπi dejπË opoudne jer ju lietima niπËe ne Ëisti i preπirovle. Na zemlji, kuliku zrouste, zrouste, glavno da se neka diela. Na koncu su se med sobom dogovorili da muoraju dobro posluπati radio. Sigurno bu na opËinu treba prijaviti „kulture“ koje je voda vniπtila. Zaka bi prepustili priliku, saka kuna bu za „hasin“. Moti dobiju bour tuliku, kuliku su potroπili za poplouvlene v Slavoniji.

Antonija Zagorec

„ima tu kaj istine“POPLAVE

Karlo Canjuga, DV ©krinjica

Jedan dan u mojoj obiteljiJutro je. Vani je joπ uvijek mrak. Rano je. »ujem da su mama

i tata budni. Mama hoda po kuhinji. Ulazim u kuhinju i vidim doruËak koji mi je mama pripremila. Tata se æuri na posao. Joπ je uvijek pospan pa ne æeli razgovarati. »ujem kako baka hoda po hodniku. Ona je uvijek sretna. Svi odlazimo iz kuÊe, osim bake. Poslijepodne je. PoËinje okupljanje u kuÊi. Tata dolazi s posla. Mama ulazi u dnevnu sobu. Ugleda tatu pa ga zagrli. Tata mi pomaæe rjeπavati domaÊu zadaÊu. Ponekad to dugo traje, pogotovo kad iz matematike imamo puno zadaÊe. Polako se spuπta noÊ. Sedam je sati. Odlazim u sobu. Spremam se za spa-vanje. Mama i tata me dou pokriti. Tada mogu mirno zaspati.

Maπa ÆupaniÊ , 2.bMagdalena Sirovec,

DV ©krinjicaSara MargetiÊ, DV ©krinjica

Page 19: Vidik Korice 32 .indd

K R I Æ A L J K AVODORAVNO:1. Vođa Izraelaca iz ropstva u Egiptu, (Izl. 3,1-15), 7. United States, 9. Narod u Mezopo-tamiji, kralj Nabukodonozor, (Jdt 1,1.7.11.), 10. Vrsta papige, arara, 11. Garnitura smještena u kutu, 12. Krah, propast, npr. burze ili živaca, 13. Rijeka u Poljskoj i Njemačkoj, 14. Pribori za rad, 15. Bivša Varaždinska industrija obuće, 16. Vrsta sira, edamer, 17. Dvadeseto i dvade-setšesto slovo abecede, 18. Vrsta gospodarske grane namjenjene lovu, lovačko, 19. Verdijeva opera, 21. Elektronska industrija, 23. Državni ured, npr. za zapošljavanje, za obavještajni rad i sl., 27. Oslobođen od odgovornosti, obuhva-ćen amnestijom, 29. Albert od milja, Berto, 30. Also known as, pod drugim nazivom,

OKOMITO:1. Kolač od maka, 2. Izreći osudu, 3. Mojsi-jev tast (Izl.3,1.), midjanski svećenik, 4. No-gometaš Darijo, 5. Ženski oblik imena Ico, 6. Josipović Ivo, 7. Zavjera, komplot, radnja učinjena radi ostvarenja mračnih ciljeva, 8. Za-tvorska ćelija namjenjena za usamljavanje zatvorenika, 10. Nekadašnji grad u Texasu, bitka iz 1836.g., 12. Posude za držanje soli, soljenke, 14. Došašća, pripreme za blag-dan Božića, 16. Drugi i četvrt i samoglasnik, 18. Ležaj, npr. kuglični, (germ.), 20. Ličko muško ime, Danilo, Danko, 22. Majčin brat, 24. Oznaka za Estoniju, 25. Irska republikan-ska armija, 26. Majka Blažene Djevice Ma-rije, supružnica Joakima, 28. Auto oznaka Maribora.

Sastavio: Marijan Pozder

BOÆI∆NO JUTROZima caruje.

Blagdanska tiπina.Na prozorskoj klupËici,

hrpa svjeæeg snijega.Na staklu, ruæa od leda.

Grize zubato sunce.Bljeπte nanosi.

Koracima tihim,prolaze ljudi.Idu iz crkve.Usput se grle,pruæaju ruke.

Doæivjeli su Betlehem.Svatko na svoj naËin.

Zato kuÊi, u srcu,svi nose, isti BoæiÊ.

Antonija ZagorecIda Pozder, DV ©krinjica Ivan BotiÊ, DV ©krinjica Niko Novak, DV ©krinjica

1 2 3 4 5 6 7 8

9 10

11 12

13 14

15 16

17 18

19 20 21 22

23 24 25 26

27 28

29 30

Page 20: Vidik Korice 32 .indd

Betlehem - mjesto Isusovog roenja