Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na...

24
1 Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa J este li se ikad zapitali je li Ëovjek sam? Je li vas ikad nakon gledanja serije Do- sjei X uhvatila paranoja i Ëu- dan predosjeÊaj "πto ako..."? Moæda su oni meu nama? ©to ako su vaπi bliænji za- pravo izvan zemaljci koji su tu da bi vas prouËavali? JESU! JE- SU! Ekipa Zore nedavno je pri- mijetila Ëudno ponaπanje nekih biÊa koja se povlaËe po πkolskim hodnicima i uËionicama. Lako Êete ih prepoznati, probija- ju se kroz guævu Ëvrsto stiπÊuÊi u rukama velike plave knjige. Postoji teorija da je to zapravo neki novi razred, ali ih joπ nis- mo uspjeli vidjeti sve na okupu. UoËeno je takoer da im treba velika koliËina kisika, pa na kra- REDAKCIJA: Sara DadiÊ, Mirela ZduniÊ, Maja CvijanoviÊ, Marino ©ariÊ, Ines KaliniÊ, Doris DobraniÊ, Iva Cigrovskij, Ivana NikπiÊ, Nives BrkiÊ, Irena Podgorπek, Jelena MarkiÊ, Nataπa Dobraπ, Monika Cegnar STRUËNI SAVJETNIK: Mladen JankoviÊ, prof. LIKOVNI SAVJETNIK: Suzana BaniÊ, prof. ju sata postaju nervozni i raz- draæljivi. NEPOBITAN ZAKLJU»AK: Mali zeleni (zapravo mali sivosmei sa staraËkim pjegama) su meu nama. Ali nemojte paniËariti. Zo- ra Êe vas i dalje obavjeπÊivati o svemu. Naravno, ako izie slje- deÊi broj! I. C. P. S. Autorica ovog Ëlanka trajno je hospitalizirana. Dijagnoza je ak- utna paranoja i kroniËna depre- sija. S tim u vezi traæe se (barem donekle) normalni autori za slje- deÊi broj. Stara uredniËka ekipa izbaËena je iz naπe πkole i prisi- lno upisana u obliænje πkole. 3 Iva Cigrovskij, 6. b Dosje X (Jedini pravi dosje X! Ekipa Zore otkrila izvanzemaljsku aktivnost u naπoj πkoli!) zora zagreb, 2002. list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa 42 Sve je dobro πto se dobro svrπi Htjeli mi to ili ne, πkolskoj godi- ni je kraj, raËuni se svode pa ta- ko i mi na vagu πto vaæe marlji- ve i one druge, valjane i nevalja- ne prilaæemo ovaj skromni list. Neka on bude mali darak za kraj godine, godine u kojoj si, dragi Ëitatelju, valjda obavio sve πto je trebalo. Prelistaj dakle novi broj Zore i ako u njemu ne naeπ svoje ime, nemoj biti razoËaran - moæda je vrijeme da pisanju πkolskih sastavaka ubuduÊe pri- stupiπ ozbiljnije. Osim toga, po- ziv na suradnju joπ vrijedi, Zora treba suradnike vjeπte peru, a posebno one znatiæeljne i podu- zetne koji bi se malo vjeæbali u novinarstvu. Zora bi radije bila novine nego πkolski zbornik. Pr- ostora u redakciji ima, a i slobo- de. Stoga - pokreni se! Uz æelju da ti se u svjedodæbi os- tvare najljepπi πkolski snovi, po- zdravlja te Redakcija.

Transcript of Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na...

Page 1: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

1Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Jeste li se ikad zapitali je liËovjek sam? Je li vas ikadnakon gledanja serije Do-sjei X uhvatila paranoja i Ëu-dan predosjeÊaj "πto ako..."?Moæda su oni meu nama?©to ako su vaπi bliænji za-

pravo izvan zemaljci koji su tuda bi vas prouËavali? JESU! JE-SU! Ekipa Zore nedavno je pri-mijetila Ëudno ponaπanje nekihbiÊa koja se povlaËe po πkolskimhodnicima i uËionicama.

Lako Êete ih prepoznati, probija-ju se kroz guævu Ëvrsto stiπÊuÊiu rukama velike plave knjige.Postoji teorija da je to zapravoneki novi razred, ali ih joπ nis-mo uspjeli vidjeti sve na okupu.

UoËeno je takoer da im trebavelika koliËina kisika, pa na kra-

REDAKCIJA: Sara DadiÊ, Mirela ZduniÊ, Maja CvijanoviÊ, Marino ©ariÊ, Ines KaliniÊ, Doris DobraniÊ,Iva Cigrovskij, Ivana NikπiÊ, Nives BrkiÊ, Irena Podgorπek, Jelena MarkiÊ, Nataπa Dobraπ, MonikaCegnar STRUËNI SAVJETNIK: Mladen JankoviÊ, prof. LIKOVNI SAVJETNIK: Suzana BaniÊ, prof.

ju sata postaju nervozni i raz-draæljivi.

NEPOBITAN ZAKLJU»AK: Malizeleni (zapravo mali sivosmeisa staraËkim pjegama) su meunama. Ali nemojte paniËariti. Zo-ra Êe vas i dalje obavjeπÊivati osvemu. Naravno, ako izie slje-deÊi broj!

I. C.

P. S.

Autorica ovog Ëlanka trajno jehospitalizirana. Dijagnoza je ak-utna paranoja i kroniËna depre-sija. S tim u vezi traæe se (baremdonekle) normalni autori za slje-deÊi broj. Stara uredniËka ekipaizbaËena je iz naπe πkole i prisi-lno upisana u obliænje πkole. 3

Iva Cigrovskij, 6. b

Dosje X(Jedini pravi dosje X! Ekipa Zore otkrila izvanzemaljsku aktivnost u naπoj πkoli!)

zorazagreb, 2002.list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa 42

Sve je dobro πtose dobro svrπiHtjeli mi to ili ne, πkolskoj godi-

ni je kraj, raËuni se svode pa ta-

ko i mi na vagu πto vaæe marlji-

ve i one druge, valjane i nevalja-

ne prilaæemo ovaj skromni list.

Neka on bude mali darak za kraj

godine, godine u kojoj si, dragi

Ëitatelju, valjda obavio sve πto je

trebalo. Prelistaj dakle novi broj

Zore i ako u njemu ne naeπ

svoje ime, nemoj biti razoËaran

- moæda je vrijeme da pisanju

πkolskih sastavaka ubuduÊe pri-

stupiπ ozbiljnije. Osim toga, po-

ziv na suradnju joπ vrijedi, Zora

treba suradnike vjeπte peru, a

posebno one znatiæeljne i podu-

zetne koji bi se malo vjeæbali u

novinarstvu. Zora bi radije bila

novine nego πkolski zbornik. Pr-

ostora u redakciji ima, a i slobo-

de. Stoga - pokreni se!

Uz æelju da ti se u svjedodæbi os-

tvare najljepπi πkolski snovi, po-

zdravlja te

Redakcija.

Page 2: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Pratite li streljaπtvo? Znate liuopÊe iπta o tom πportu?Vlatka Pervan; svjetska ju-niorska prvakinja u strelja-πtvu (sluæbeno do srpnjamjeseca 2002.), otkriva namkako se poËela baviti strelja-

πtvom i u koje su je sve zemlje od-vela natjecanja.Kada i kako si se poËela baviti streljaπtvom?

Streljaπtvom sam se poËela bavitiu πestom razredu osnovne πkole.U πkoli koju sam pohaala (O©Dragutina Kuπlana) bila je tadajoπ uvijek streljana.Pitala sam ro-ditelje mogu li poËeti treniratistreljaπtvo i oni su mi to dopustili.U isto vrijeme bavila sam se iplivanjem, ali me nikad nisu slalina natjecanja jer sam kasnopoËela trenirati i bila sam veÊ,tako su govorili, prestara. Zatosam se sve viπe zanimala za strel-jaπtvo, za to nisam bila "prestara".©to oËekujeπ od iduÊe sezone ikoje su ti najveÊe konkurentice?

Ja sam sama sebi najveÊa konku-rentica. OËekujem da budem sto

Kao poseban dodatak ovom razgovoru naπa sugovornica priloæila je i kratku autobiografiju.Vlatka Pervan o sebiRoena sam 8. listopada 1979. godine u Vinkovcima.Moj horoskopski znak je vaga. Sluπam glazbu koja meËini sretnom, veselom i koja me tjera na ples. Ali, volimi mirnu, laganu i ozbiljnu glazbu. Zato nemam neku gru-pu ili pjevaËa za kojeg sam posebno vezana. Mogu izd-vojiti Queen, Falcoa, Coloniu, a volim i Mozarta. Najdra-æi glumac mi je James Woods, ali uæivam kada glumeBruce Willis, Mel Gibson, Arnold Schwarzenegger iAlan Rickman.Najdraæa mi je glumica joπ od djetinjstvaRomy Schneider (glumila je austro-ugarsku caricu Sissi).Jedan od najboljih filmova mi je Mumija, kao i njegovnastavak Povratak mumije, no ima joπ puno dobrih fil-mova kojih se trenutno ne mogu sjetiti. Natjecanja sume odvela u mnoge zemlje: Poljsku, Sloveniju, Dansku,Bugarsku, Italiju, NjemaËku, Maarsku, Finsku, Francu-sku, ©panjolsku, Australiju. Najdraæa natjecanja bila sumi ona u Dortmundu, Barceloni, Bordeauxu, Sidneyju iKopenhagenu. Natjecanja su bila odliËno pripremljena,a vrijeme izvan samog natjecanja kvalitetno i lijepo or-ganizirano. Na susretima s drugim strijelcima i na ban-ketima je uvijek lijepo.

Pusa od Vlatke Pervan

posto zadovoljna onim πto radim ida to πto radim bude dobro.Kako usklaujeπ studiranje

(Vlatka studira na Fakultetu za

fiziËku kulturu) s treninzima?

Lako. Imam vremena za oboje.©to najviπe voliπ u æivotu, a πto

ti je najveÊi problem?

Najviπe volim jesti i plesati, zapravo,puno stvari volim. A najveÊi mi jeproblem πto sam lijena i neuredna.Godi li ti ova popularnost?

Koja popularnost?! Za mene zna-ju samo moja obitelj, rodbina iprijatelji. Kad sam osvojila naslovu Barceloni, zvali su me novinarisa svih strana, ali nisam se u sve-mu tome snaπla, nisam naviklada me stalno zovu zbog intervjuai reportaæa.Odgovaraπ li iskreno na

novinarska pitanja?

Da, i to me "pokopa". Bilo je neko-liko intervjua koji mi se nisu svid-jeli jer su novinari izmislili onoπto nisam rekla i zato nisam baπpuno u kontaktu s novinarima.

Da se ponovo rodiπ, bi li

ponovo bila strijelac?

Ne znam. Æao mi je πto ne znamigrati koπarku, to bih voljela znati.Ali, kad razmislim, vjerujem dabih opet trenirala streljaπtvo, iakonikad ne znaπ kamo Êe te æivotodnijeti.

©to je to najzasluænije za

tvoj trenutni uspjeh?

Moja Ëvrsta volja, vjera u sebe i Boga.

Kako provodiπ slobodno vrijeme?

Idem Ëesto u teretanu, nalazim ses prijateljima, idem u disko i tamopuno pleπem, gotovo svake suboteizlazim van. Volim Ëitati knjige, sadslijedi pitanje: koja ti je najdraæaknjiga, zar ne? Pa: Winetou, Gos-podar prstenova...

Kojeg naπeg πportaπa najviπe

cijeniπ i s kim se druæiπ?

Najviπe cijenim Miloπa Miloπevi-Êa, a najbolja sam s atletiËarkomZvjezdanom Grganjom. 3

Pripremila: Nataπa Dobraπ, 6. b

2Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Oπtro oko Vlatke Pervan

Hrvatska Lara Croft

Page 3: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Ove godiine, 24 travnja, naπa jeπkola proslavila 34. roendan.Program je bio bogat i raznolik.Za to su se pobrinuli mnogiuËenici i uËitelji naπe πkole.

Priredba se odræala u Kulturnom cen-tru PeπËenica gdje se skupilo mnogoroditelja, baka i djedova. Kao i svakegodine uvodnu je toËku imao zbor.Zatim su nastupile cure iz osmihrazreda koje su same smislile kore-ografiju na tehno-glazbu. Poslije njihnastupao je mali folklor. Gledatelji supljeskom izrazili oduπevljenje. JoπveÊe oduπevljenje gledatelja izazvao

je veliki folklor. Svake godine pro-gram je sve bolji i potpuniji πto sepokazalo i ove godine.

Dok su gledatelji uæivali, πto su radiliuËenici koji su nastupali? Uπli smo ugarderobu gdje su uËenici nestrpljivioËekivali nastup. Atmosfera je bilanapeta. Svi su bili uzbueni i imalitremu. Jedni su je pokazivali, a drugisu se trudili da je prikriju. Naravno, ni-su nastupali samo uËenici viπih razre-da. Tu su i bili uËenici niæih razredakoji su imali odliËne plesne koreogra-fije. Pjesme zbora Past three o'clock iPanis angelicus bile su zadivljujuÊe.

©to reÊi nego pohvaliti sve izvoaËe injihove uËitelje za nezaboravan doæi-vljaj. Posebno moramo zahvaliti pro-fesorici Sandi KaËurov koja je uvjeæ-bala zbor i folkloraπe, zatim uËitelji-cama niæiih razreda koje su uvjeæbaleplesne korake maliπana te profesoruLasiÊu koji se brinuo da tehnika napozornici funkcionira besprijekorno.Ne smijemo zaboraviti ni naπeg rav-natelja i ostale uËitelje koji su nampomogli da na tako lijep naËin prosla-vimo 34. roendan naπe πkole. 3

Nives BrkiÊ i Iva Cigrovskij, 6. b

3Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Dan πkoleDovienja do iduÊe godine

Osmosmjerka πkolskih predmeta

U ovoj osmosmjerci pronai sve predmete osnovne πkole: HRVATSKI JEZIKMATEMATIKAPRIRODAPOVIJEST

ZEMLJOPISNJEMA»KI JEZIKVJERONAUKTJELESNA KULTURA

FIZIKAGLAZBENA KULTURABIOLOGIJATEHNI»KA KULTURA

KEMIJAINFORMATIKA

NJEMA»KIJEZIKGBNKP

HWNRINFORMATIKARO

RGAUFHDHIT»OJRIER

VDHTHNTFZHUZAOUHB

ABGLAZBENAKULTURA

TGZUBKZSCSZOFAZZD

SHHKTNJSGNGOPK©ÆO

KTOAMMNGGIDTUIGUR

IUFKVAVWJHSAGZREI

JJH»JHCADTNONIE–R

ENNIDNGSAOSKSFSNJP

ZFMNGFHCRDGEVZTEM

IEGH5HMEMBAFJHRQN

KFGEQKJZEMLJOPIS∆L

GTJTZVTVPÆRZDUVO»

TJELESNAKULTURAOF

AKITEMETAMLJGRZIGP

Page 4: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Upetak 8. oæujka uËenici πestih ra-zreda zagrebaËkih osnovnih πko-la iπli su na Sljeme na teËaj izpruæanja prve pomoÊi. Naπu πko-lu predstavljale su Ana Gerek,

Samanta Katarina PeriÊ, Irena SenËar,Ivana NikπiÊ, Irena Podgorπek, NivesBrkiÊ, Monika Cegnar i Mirna Simer-πek. Pratila nas je profesorica IvanaBiliπkov koja nam je bila velika pot-pora u usvajanju novih znanja. Udob-no su nas smjestili u Domu Crvenogkriæa na Sljemenu, gdje su se odræa-vala predavanja na kojima nas je sim-patiËna doktorica poduËavala u pru-æanju prve pomoÊi.

Sve je bilo lijepo, Ëak su i obroci bili uk-usni, a kasne smo sate provodili ple-πuÊi i zabavljajuÊi se uz glazbu. Subotusmo takoer lijepo provele, a pos-lijepodnevne πetnje uljepπale su opÊidojam. Mnogo smo toga nauËile, a lijepboravak i veselo druæenje zavrπilo je unedjelju kada smo sretno stigle kuÊi.

©to se natjecanje viπe bliæilo, sve viπesmo se pripremale. Mnogo smo uËileteoriju i vjeæbale previjanje rana, pri-jeloma... Profesorica Biliπkov je tako-er naporno radila kako bismo bileπto bolje. Na natjecanju odræanom 16.travnja u Osnovnoj πkoli Augusta Ce-

Reportaæa s natjecanja πkolskih prometnih jedinicaJednog jutra, ali ne sunËanog, zato jer sunce joπ nije potpu-no izaπlo, veÊ su se samo prve zrake probijale kroz gustekroπnje drveÊa, dva su se djeËaka i dvije djevojËice sastaliispred Osnovne πkole Petra PreradoviÊa. Sve Ëetvero imalisu neπto zajedniËko, osim πto su pospano zijevali i trljali oËi- razlog njihova sastanka bila je namjera da se zapute na nat-jecanje zagrebaËkih πkolskih prometnih jedinica kako bi πtobolje predstavili svoju πkolu.

ToËno u sedam sati i Ëetrdeset tri minute Ëetvorka je stiglaispred πkole Lovre pl. MataËiÊa. Prvi dio natjecanja bio je te-orijsko znanje, a u drugom smo dijelu morali pokazati vjeπ-tine koje smo stekli dugogodiπnjom praksom kao vozaËi - alibicikala! Podigli smo od sluæbenice startne brojeve te uzeliploËu s imenom naπe πkole. Na sveËanom otvaranju pridru-æio nam se i naπ voditelj, profesor LasiÊ, ispriËavajuÊi se πtokasni. Nakon otvaranja iπli smo pogledati raspored gdje jestajalo da mi, dok su drugi veÊ vozili bicikle i pisali testove,imamo uæinu. SendviË je bio taj koji nam je dao potrebnusnagu i hrabrost da se popnemo na kat i prihvatimo olova-ka i pogaanja toËnih odgovora (πala!).

Pismeni dio protekao je u besprijekornoj disciplini i svi smose nadali da smo dobro napisali testove. Nakon toga imalismo pauzu od sat vremena, a onda je uslijedio teæi, ali i pu-no zabavniji dio - praktiËni ispit. Zajahali smo bicikle, stavilina glave kacige i naπih osam minuta je krenulo. Zadataknam je bio da u tih istih osam minuta na poligonu, na kojemsu bila postavljena Ëetiri semafora i mnogi prometni znako-vi, gdje je trebalo davati znakove skretanja, propuπtati pje-πake na pjeπaËkom prijelazu, te stati pred æeljezniËkom pru-gom, obiemo πto viπe kontrolnih toËaka na kojim bi namdjelatnici policije davali potpise, a u nekim sluËajevima kaz-nene bodove. Vrijeme je brzo prolazilo, minute su bile kaosekunde. Nakon mnogo skretanja, zaustavljanja i ostalihprometnih peripetija uslijedilo je proglaπenje pobjednika.TreÊe mjesto osvojila je O© Grigora Viteza, drugo mjestoO© Bogumila Tonija, a prvo mjesto pripalo je, neÊete vjero-vati - ne nama, veÊ Osnovnoj πkoli Maleπnica.

Mi smo zavrπili kao sedmi, πto je Ëak i uspjeh ako uzmeteu obzir da je sudjelovalo 25 πkola.

Sretni i zadovoljni, jer ipak "vaæno je sudjelovati", zaputilismo se doma. Bila je to prava pustolovina, zar ne? 3

Marino ©ariÊ, 7. c

Prva pomoÊ - drugo mjesto

sarca ponovno smo se susrele s kole-gama s koje smo upoznali na Sljeme-nu. Natjecanje se sastojalo od dva di-jela. Prvi dio bio je pismeni, a zatimje trebalo pred komisijom pokazatiusvojene vjeπtine pruæanja prve po-

moÊi. Nakon nekog vremena objav-ljeni su rezultati. Jupi! Ble smodruge! Za dobro obavljen posao dobilesmo trokutastu maramu koju koristi-mo pri pruæanju prve pomoÊi. 3

Irena Podgorπek, 6. bMonika Cegnar, 6. c

4Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Ekipa za prvu pomoÊ iz PreradoviÊa

Page 5: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

SRIJEDA, 20. OÆUJKA, 8.45

UJUTRO Pa krenimo redom...Evo jutros me umjesto mami-nog snenog glasa probudio æiva-han pjev ptica i sunËeve zrakeπto su se kroz prozor probijale umoju sobu. Bez razmiπljanjaizvadila sam odjeÊu iz ormara iobula tenisice. U kuhinji samletimiËno proËitala maminuporuku koja je govorila o satukoji Êe me probuditi umjestonje, spominjalo se neπto i o uËenju (ali to ÊupreskoËiti jer mi ne bi stale tri stranice maminih"pametnih" savjeta u ovaj dnevnik) te neπto ohrenovkama koje treba kupiti. A tu je bio i novackoji sam odmah uzela i krenula van a da nisamproËitala poruku do kraja.

9.00 SATI Baπ kad sam se naπla na ulaznim vrati-ma, Ëula sam iz svoje sobe sat koji je bio spremanda i vraga probudi iz sna. Nevoljko sam se vratilau sobu i iskljuËila budilicu kad sam na njoj prim-ijetila joπ jednu poruku: "Odmah ustani! Nemoj seizleæavati! »eka te poruka u kuhinji. UËi!" Ovakvabi me poruka ujutro stvarno oraspoloæila, svasreÊa πto je nisam prije primijetila.

9.15 Tek πto sam nekoliko puta ljutito proËitalamaminu poruku, oglasio se mobitel. Jedna poru-ka primljena! O kako volim svoje prijatelje, mislena mene veÊ u rano jutro! Laæna uzbuna! Porukaje mamina: "UËi! Ja sam kod frizera i vraÊam seoko 11. 30. Ne zaboravi otiÊi u duÊan po hrenovke.Voli te mama!"

9. 30 Vani sunce topi svako loπe raspoloæenje, a jasjedim za pisaÊim stolom i ubijam se od uËenjahrvatskog jezika. Ptice pjevaju i æivahno skakuÊupo granama dok se ja svaam sama sa sobom okopravilnog izgovora rijeËi iz pjesme JosipaPupaËiÊa.

10. 00 SATI Na nebu nema niti jednog oblaËka,sunce joπ jaËe grije a ptice joπ glasnije pjevaju. Aja? Ja danas moram profesoru predati tri sas-tavka, odrecitirati pjesmicu i podsjetiti ga da jeveÊ 20. oæujka, da je proljeÊe i da je vani krasnovrijeme koje bi trebali troπiti na igru, a ne nauËenje (dobro to Êu preskoËiti) i da je vrijeme dami vrati moju biljeænicu za lektiru.

10. 20 Upravo sam bila u duÊanu. Vani je tako lije-po vrijeme. Eh, proljeÊe... CvijeÊe, sunce, svjeæeizrasla trava, vjetar koji donosi miris zelenih jabu-ka... Ma kakve jabuke u proljeÊe! To se samo umojem hladnjaku moæe naÊi. Ups! Odala sam se,umjesto da uËim, ja kopam po hladnjaku...

10.55 Napokon sam nauËila pjesmicu. »udim seda sam je uopÊe uspjela zapamtiti jer svaki putkad doem do onog stiha o livadama i potocima,sjetim se proljeÊa i svih ljepota koje s njim dolaze.

11. 10 Mama zove: "Jesi li uËila?"

"Jesam."

"Bila si u duÊanu?"

"Jesam."

"Dobro, ja neÊu doÊi doma. Idem u Dom zdravljapo neke zube (ona je zubarica) a onda na posao.

5Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

literarni kutakzorin42

ProljeÊe

Page 6: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Brzo doi iz πkole jer su klinci sami doma.Nemojte se svaati. Daj im jesti. Boook!"

Nakon desetak minuta, kada sam napokon usp-jela pohvatati njene rijeËi, jedino πto sam uspjelaizustiti bilo je: "Aha", ali i to je bilo uzalud jer jemama veÊ odavno poklopila.

12. 00 SATI Ines zove: "E, bok! Znaπ πto je bilo?Pozvonili smo joj na portafon i njena sestra jerekla da je vani. Ma zamisli molim te, ona vani,pa s kim? I gdje?"

"Uspori, curo! Kome ste pozvonili? »ija sestra?Tko je vani?"

"Kako tko? PA ONA »IJE SE IME NE SMIJE IZGO-VARATI!!! Aj, bok. Moram iÊi. Starci Êe me ubitiako saznaju da sam se koristila telefonom. Dobilasam 780 kuna raËuna jer sam stalno zvala okolo...Bok...

Bez komentara...

12. 15 Meπin zove: "E, znaπ kaj mi je poslala BabaNoga? Sluπaj: Ti si voa Bachovih husara (Doris ikompanija su isto Bachovi husari) a Ines je carFranjo Josip II. samo πto ste svi vi bili protiv apso-lutizma a sad ste za... Ha- ha. Toj se cijeli svijetvrti oko πkole. Bok!"

A tebi se cijeli svijet vrti oko nje. Pa dobro prolje-Êe je, pravo vrijeme za zaljubljivanje . Sva sreÊaπto je Meπin poklopio prije nego sam ja uspjelaiπta reÊi...

12. 50 Jedna poruka primljena. Ljubavni sadræaj -to Êu zadræati za sebe... pa, ipak je proljeÊe.

13. 40 Na putu do πkole:

Visibaba mala

zvoniti je stala

cin-cin-cin

don-don-don

Ëujte mali zvon!

Cin-cin-cin

don-don-don

Ëujte mali zvon!

Doris DobraniÊ, 7. a

©TO JE LJUBAV?Ljubav je mala pticai æivotna varalica.Put mladosti,dah radosti,cvijetiÊ ludi, sreÊa ljudi,neπto slijepo,a sasvim lijepo.

Kristina ©timac, 5. a

6Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Da si zdravo proljeÊeSunce izlazi, priroda se budi.Pupoljci se otvaraju πireÊi svoje proljetne mirise.I ptiËja pjesma joπ je ljepπauz divne mirise proljeÊa.Otvaram prozor i gledam prirodu.Pomislim: "Gdje ima veÊe sreÊe?O, da si zdravo, proljeÊe!"

Nataπa Dobraπ, 6. b

Page 7: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Proljetni ljepotanNa balkonu jedne kuÊe stajao jedan cvijet. Ponosio se svojom lje-potom, imao je bogate zelene listove i veliko crveno srce. I njegovisu se vlasnici ponosili njime.

No, jednog dana zapuhao je snaæan vjetar i bacio neobiËan cvijet utravu ispred kuÊe.

- Gdje se nalazim? - zapitao se nakon pada.

- Tamo gdje ti je i mjesto - odgovorilo mu je neko Ëupavo stvoren-je u travi do njega.

- A kako ti znaπ gdje je meni mjesto raπÊupanko?

- Kako ne bi znao! Ti si cvijet i mjesto ti je u travi, kao i meni.

UkoËeni ljepotan se zaprepastio.

- Usporeujeπ me sa sobom! Kako se usuujeπ?

- Jer sam ja cvijet baπ kao i ti. Ja sam maslaËak.

- Ti cvijet? Nemoj me, molim te, nasmijavati!

- Ako ne vjerujeπ, pitaj tratinËicu. Mi smo dobri prijatelji zato πtosmo oboje cvijetovi.

- Da pitam tra... Zar tako neπto zbilja postoji?

- Naravno. Ja sam tratinËica - zaËuo se iz trave tihi smijeh.

Uobraæeni cvijet nije mogao doÊi sebi od zaprepaπtenja. kako senetko tako neugledan moæe usporeivati s njime, tako lijepim iraskoπnim! Zato je pokuπao objasniti ovim neznalicama:

- Znate li vi kakav mora biti cvijet? - pogledao ih je oholo. - Morabiti lijep, a vas dvoje to niste.

- Nije istina - javila se tratinËica. - Pogledaj kako maslaËak imalijepu frizuru.

- A tek tratinËica!- dometnuo je njezin prijatelj. - Koliko sunca onanosi u pogledu.

Cvijet nije uspio odgovoriti jer je stigla njegova vlasnica i æurno gaodnijela na staro mjesto. A tamo na balkonu, visoko iznad zelenetrave, on je opet zauzeo svoje ukoËeno dræanje i uobraæeno pomis-lio: “Tko se sve danas usuuje zvati cvijetom?”

Nataπa Dobraπ, 6. b

MarelicaZimi je tuæna,zimi je gola,zimi je sasvim sama.

Ona se zimi ne igra,ona zimi spava,zimi je sasvim sama.

Kada doe proljeÊe,ona procvjeta,igra se s ptiËicamai zrakama sunca.

Na povjetarcu sa zlatnim suncem,ona pleπe, ona pjeva.

U proljeÊe ona viπenije tuæna,nije golai nije sasvim sama,ta moja marelica.

Iva PranjiÊ, 6. b

7Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 8: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Kratka autobiografijaZovem se Vedran. Veselo i vedro ime, takav sam i sam. Roensam u Zagrebu, meni najljepπem gradu na svijetu. Roditelji govoreda sam bio mirna tiha i mrπava beba. Iπao sam u vrtiÊ, nisam gabaπ oboæavao, ljepπe mi je bilo kada su me mama, tat, braco imoja super-baka Ëuvali. Baka mi je u svemu ugaala, igrala se samnom, πetala me i kuhala mi sve πto volim jesti. Zato vam ja viπenisam mirna tiha i mrπava beba, nego sam nestaπan, glasan ilagano popunjen. Brat me zove Vedo-Medo, to mi se ne svia pase povremeno sporazumijevamo πakama. Moj je brat stariji odmene pet godina, veÊi je i jaËi, ali se ja ne dam pa poslije naπegsporazumijevanja ponekad sliËimo Indijancima koji su premazaniratnim bojama, naravno prevladava plava boja. Bavio sam se jaraznim sportovima: tenisom, plivanjem, vaterpolom, hokejom,rukometom, nogometom i hrvanjem. Da ne ispadne da se samoigram i zabavljam, znojim se ja doma uz strane jezike. Varπavskaje moja druga draga πkola.

Doπli smo tako do kraja mojih dvanaest godina i jedanaest mjese-ci, nastavak slijedi uskoro.

Vedran ÆupaniÊ, 6. b

Crvena ruæo!Zaπto tako jako bodeπ,a lijepa si?

Andrea ©ariÊ, 5. b

Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Susret sproljeÊem©etao sam πumom u rano jutro.Zrake sunca probijale su sekroz gole grane drveÊa... ©tosam viπe hodao prema rubuπume, zrake sunca bile su svesjajnije. OËaravala me njihovaigra.

Najednom sam u suhom liπÊuugledao malu bijelu visibabu.Obradovao sam se, viπe nisambio sam. Sagnuo sam se da jeuberem, no odjednom jezapuhao vjetar i zaljuljao glav-icu male visibabe. Mislio samda me æeli pozdraviti.

Nisam je ubrao.

Marko LugariÊ, 5. b

8

Page 9: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

PriËe moga djedaMoj djed Tonko znao je priËati mnoge Ëudne i zanimljive priËe.Sestra Petra i ja voljeli smo ga sluπati, a on se trudio da svakapriËa bude πto neobiËnija. Polijegali bismo naveËer u krevete, anedugo zatim zaËuli bi se teπki koraci iz hodnika i otvaranje vrata.Bio bi to djed. Zapalio bi noÊnu svjetiljku i stavio naoËale da nasbolje vidi, a zatim bi zapoËeo svoju neobiËnu priËu. PriËao bimnoge priËe o vukovima koji su poklali janjad, straviËne priËe oduhovima koji su ga proganjali i mnoge sliËne. Najviπe mi se svid-jela priËa o noÊnom ribarenju mog djeda i njegova oca.

Prije odlaska u ribolov te veËeri pomilili su se moru da budemirno te da ulove πto veÊi ulov. Nakon molitve poπli su u ribolov.Veslali su dugo, dugo, sve dok nisu doπli nasred BraËkog kanala.Tamo su bacili mreæu i Ëekali dok se neπto ne ulovi. Iznenada,more se uzburkalo, a brod se poËeo ljuljati. Moj djed i njegov otacbili su svjesni da su ulovili golemu ribu. Taman se more smirilo, aonda ponovno zapoËnu valovi i lelujanje broda. Brod se opasnoljuljao lijevo-desno. Nisu imali izbora te su morali prerezatimreæu. Nakon toga sve se smirlo, kao da se nije niπta dogodilo.Moj djed i njegov otac bili su tuæni jer niπta nisu ulovili, a joπ ktome ostala im je razderana mreæa. PoËeli su veslati prema luci,kad iznenada iz mora izroni dupin i ponovno zaroni. Nije skrivaosvoju sreÊu πto ga je moj djed pustio.

Djedu uopÊe nije bilo æao mreæe kada je ugledao veliËanstvenuæivotinju koja je zalutala u BraËki kanal.

Mateo Peπa, 6. b

LjubavZbog jedne djevojËice plavesrce mi treperi pa stane.

»esto mi prie pa kaæe:"Zaπto me ne voliπ malokada je meni do tebe stalo?"A ja se pravim vaæan,a joπ viπe i snaæan.

NeÊu pokazati nimaloda mi je do nje jako stalo!

Silvio Prskalo, 5. c

©to je ljubav?Pomislio sam da Êu lako pisatio toj temi, no zastao sam,nisam znao πto bih zapravo tre-bao napisati. Znam da postojemnoge ljubavi: prema ljudima,æivotinjama, stvarima, prirodi iπportu itd. Meni je zasadnajpoznatija roditeljska ljubav.Od roenja pa do πkolskih danatrebao sam je sve viπe. TajosjeÊaj pojaËavao bi se u dugimsatima kada su roditelji bili naposlu. Tada bih se osjeÊao kaoizgubljen. æelio sam da mezagrle i da osjeÊam toplinu isigurnost u toj ljubavi. Isto takoi ja njima uzvraÊam ljubav lli-jepim ponaπanjem posluπnoπÊui povjerenjem. Sada znam da jeljubav divan osjeÊaj uzajamnogprimanja i davanja.

Matej MartinoviÊ, 5a

9Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

ProljeÊeKad su se moje snene oËi danas ujutro polako kao prastara πkrinji-ca otvorile, vidjele su bijele oblake. OsjeÊala sam se pomalo zbun-jeno. Nisam znala hoÊe li se poslije kroz te velike bijele i gusteoblake probiti koja zraka toplog sunca ili Êe se oblaci jednostavnorasparati i iz njih Êe padati kiπne kapi. Æalosnu vrbu neπto jeusreÊilo jer sva blista u zelenoj haljinici. Prvi dani proljeÊa su jevjerojatno usreÊili. Borovi i jele viπe nisu glavni, jedini oni zek-leni. Sada su joπ ljepπe magnolije, πafrani, æutike... Travnjacima Êebiti jako vruÊe. TratinËice su ih veÊ, kao briæne majke, pokrile.Gusta zelena trava i male bubice se dobro slaæu. I bubamara je utonu s proljeÊem. Sva je πarena, kao mali lijepi cvjetiÊ. Neku djecuuplaπi pËelica lakih krila ili ih zadivi i zaslijepi divan leptir, pogoto-vo njegova njeæna, meka, mala i πarena krilca. Svaki dan Ëuje setuk-tuk, tuk-tuk-tuk, to dijetliÊ dube svoju novu duplju. A slavujËesto sjedne na granu blizu uËionice, kao da on æeli predavatiglazbeni umjesto uËiteljice. I pjeva, pjeva. Djeci proljeÊe punopomaæe. Ne bulje u svaki crtiÊ na televiziji. U uËionici se Ëujejedan veliki HURAAAAA! kad stigne to godiπnje doba. Zima sepovuËe, a djeca i biljke najavljuju to veselo doba.

Sara LaziÊ, 3. a

Page 10: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

ProljeÊe u meniPolako i tajanstveno doπla je ido mene ta raskoπ topline.Zanjihala je moje srce i poËelavesti goblen pun ruæa koje suse ponosno rascvjetale u momsrcu. ProljeÊe, proljeÊe, svazadrhtim i obuzme me takavosjeÊaj topline samo πto izgov-orim tu rijeË. ProljeÊe se njiπeu meni kao valovi πto grleobalu. Teπko je opisati taj divanosjeÊaj koji osjeÊam kad doeproljeÊe. Jednostavno, mojesrce i duπa tada cvatu kaopupoljci i cvatu sve dok nepostanu divni cvjetovi. U pro-ljeÊe se osjeÊam tako sretno ipoletno. I duπa mi nikad nijesama. ProljeÊe osjeÊam nasvakom koraku, u svakom drve-tu, cvijetu i osmijehu. Sretnasam jer postoji proljeÊe kojenas nosi kao ptica na svojimkrilima. Daje nam æivot iradost.

Jelena MarkiÊ, 6. b

I mi Êemo izrasti u srËana, istinoljubiva biÊaLjubav je najveÊe blago na svijetu. Ako nas ona bude vodila, izrastÊemo u dobre, hrabre i istinoljubive ljude. Bit Êemo odluËni ispremni boriti se protiv neprilika i izazova, podnijeti ono πto nemoæemo promijeniti. Bit Êemo uvijek spremni pomoÊi drugimljudima. Nastojat Êemo odabrati pravi put u æivotu.

Oko nas ima jako puno laæi i moramo biti spremni i znati prepoz-nati istinu. Istina je vaæna, jer ako budemo govorili istinu, i drugiÊe nas prepoznati kao istinoljubive ljude. Svojim primjerom moæe-mo utjecati na druge ljude da i oni slijede naπ primjer i prihvateput istine i ljubavi.

Tena ÆuæiÊ, 5. c

LjubavLjubav se ne moæe izreÊi rijeËima, ona ostaje duboku skrivenau tiπini jedne noÊi, u mutnim kapima kiπeu mojim suzama.

Premda neuhvatljiva,ona je u svakom kutu moje sobe, na svakoj poæutjeloj stranici dnevnika, u svakoj πari tepiha,u rijeËi i boli izreËenojza tebe!

Kristina ©timac, 5. a

10Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 11: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Izgubljeni pasMaja obiËno ne sjedi pokraj radijatora. Osobito ne u πkolskom hod-niku. Ona zapravo ide veÊ u drugi razred, na drugom katu πkole isjedi baπ u drugoj klupi, odmah pokraj vrata. Radijatori su nasasvim suprotnoj strani. Pitate li se onda πto je tog utorka,sluËajno drugog dana u tjednu, Maja radila pokraj radijatora? ReÊiÊu vam: Maja je plakala! Plakala je vjerojatno cijeli veliki odmorjer su je uplakanu naπle uËiteljice koje su se vraÊale na sat. Krozsuze im je jedva rekla da je izgubila psa. Crvenokosa uËiteljicapokuπala ju je utjeπiti:- NaÊi Êeπ ga, sigurno nije daleko otiπao. Moæda je joπ na πkolskomigraliπtu. Bilo je to priliËno hrabro jer je dovoenje pasa na πkolsko igraliπtenajstroæe zabranjeno.No, Maji se nije tako Ëinilo. Pridruæila se i crnokosa uËiteljicatvrdeÊi da su psi pametni, pa ako Maja ne moæe pronaÊi svogapsa, to joπ uvijek ne znaËi da on ne moæe pronaÊi nju. Maju je togotovo razljutilo:- Kako Êe me pronaÊi kad nije æiv?Plavokosa uËiteljica odmah je kleknula pokraj Maje, pogladila jepo mekoj kosici, obrisala suzice i ganutljivim glasom upitala:- Zar je uginuo?Maja ju je u Ëudu pogledala:- Pa kako Êe uginuti kad je igraËka???

Nataπa Dobraπ, 6. b

To sam jaJa sam obiËno dobra, a koji puti malo nestaπna. Ja najviπevolim spavati, pisati, Ëitati,pomagati mami, tati i dedi, voz-iti se biciklom, igrati se i iÊi uπkolu. Osim toga volim iÊi naizlete, na Sljeme i u Maksimir.Ponekad sporo piπem zadaÊu pase mama malo ljuti. Ja sporojedem, a ribu uopÊe ne volim. Ine volim da me brat tuËe. Eto,to sam ja.

Lucija MiloπeviÊ, 2. b

Naπ uËiteljNaπ uËitelj je povisok sijed i lijep gospodin. Ozbiljno s nama radi i trudi seda nas puno toga nauËi. Kada smo dobri, i on je dobar. »esto nam prije sataispriËa neku πalu ili dosjetku. Tako se i dandanas sjeÊam priËe o tati, mami isinu mravu koji su prelazili autocestu. Kad je naiπao mercedes, oni bræebolje preπli a mrav sin sav zadihan rekao: "Da nismo bili ovako brzi, svihpetnaest bi nas mercedes zgazio." UËitelj nas je pitao kako svih petnest kadih je bilo samo troje. Mi smo pogaali i pogaali, a kad viπe nismo znali πtoda odgovorimo, on nam je rekao da je mrav sin pogrijeπio jer nije iπao uπkolu i nije znao brojiti. Svi smo prasnuli u smijeh. Joπ uvijek je sjeÊanje natu πalu dosta svjeæe iako je ispriËana prije Ëetiri godine, kad smo i sami biliprvi razred i kada nismo znali brojiti kao i ni mali mrav.

Jednom je naπ uËitelj dræao u ruci obiËnu bijelu kredu i tvrdio da ta bijelakreda moæe pisati i crveno i plavo i æuto i zeleno, a mi smo se Ëudili, tvrdilisuprotno i kladili se u sladoled. Kada je uËitelj poËeo tom kredom pisaticrveno, plavo, æuto, mi smo postieno spustili ruke da mu ne bismo moralikupiti taj tako æueni slasni sladoled.

Ima mnogo i mnogo toga o naπem uËitelju. On nas je tako pridobio da smozavoljeli sve predmete, a posebno matematiku. Svi imamo dobre ocjene izmatematike. Naπ uËitelj je dobar, dobro radi i dobro tumaËi. U radu je ozbi-ljan i pravedan. Najviπe se ljuti na nas kada ne nauËimo neku lekciju padobijemo slabe ocjene. A kad smo dobri i dobro uËimo, onda nas pusti vanda se naigramo. Takav je naπ uËitelj i on je nama naj, naj, najbolji.

Boæidar ©lender, 4. a

11Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 12: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Zvijezde u snuPala je noÊ. Zvijezde su seosule po nebu. Htjele su seigrati skrivaËa, ali nebo jeglatko i nisu se imale gdjesakriti. NeËeg su se sjetile. Ples,glazba! Plesale su u krugu, uparu. Kad im je dosadilo ple-sati, igrale su se tko Êe biti bræi.Nitko nije bio bræi jer zvijezdelebde po noÊnom nebu. Stigloje jutro i zvijezde su sespremile spavati i sanjati o noÊikoja Êe doÊi.

Petra AbramoviÊ, 2. b

12Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Moje prijateljiceMoje prijateljice su moje najdraæe druπtvo. Mi smo jedna æenskaklapa u kojoj svaka od nas "vodi svoju politiku". Toliko smorazliËite i to mi se jako svia. Jedna reda kulje, druga skuplja pet-ice, treÊa ima zbirku trica... Jako volim svoje prijateljice. Kada mitreba rame za plakanje, znam πto trebam uËiniti. Samo okrenutitelefonski broj jedne od svojih prijateljica i SOS stiæe. Tuga odlazibrzinom svjetlosti. Kada sam dobre volje i vrijeme je lijepo, mojeprijateljice i ja idemo van. Vozimo se biciklima ili igramo koπarku.Dobar provod je zajmËen. Moje prijateljice su, kao i ja, pravetraËerice. »im neka πkolska πminkerica napravi neku modnukatastrofu, sastajemo se i detaljno analiziramo tu katastrofu. To jevrlo zabavno, ali i zloËesto. Nama je ludo kad smo zajedno, nopostoje i oni koji pokuπavaju razoriti tu naπu snaænu utvrdu.Jednom je jedna cura rekla mojoj klapi da ja o njima priËam loπe ida izmiπljam neke laæi. To, naravno, nije bila istina. Moje pri-jateljice isprva nisu znale kome Êe vjerovati, ali na kraju su pov-jerovale meni. Bila sam jako sretna πto je naπe prijateljstvo uspjelopreæivjeti tako snaæan napad. To mi je mnogo znaËilo jer sam vid-jela πto je pravo prijateljstvo. Samo, Ëula sam da ona Iva πiri nekelaæi. Ah, ne opet!

Mirela ZduniÊ, 7. c

Ljubav je...Ljubav je slobodan let pticei osmijeh na licu dragedjevojËice.

Ljubav je kad se mamino licezarosi,ljubav je kad me tata pomilujepo kosi.

Ljubav je i zezanje mog bratakad mi pred nosom zatvorivrata!

Ljubav je kada mi moja seka donese poklone izdaleka.

Ali najviπe LJUBAVI ima uπkoli!Samo je tajna tko koga VOLI!?

Josip Kocen, 2. b

RadostTko od nas nije upoznao taj divan osjeÊaj. OsjeÊaj koji te ispunja-va toplinom.

Sve sjene nestaju ispred nas, a na licu ti lebdi osmijeh.

Stanje blaæene ljepote.

Radost je nabujala rijeka, koja preplavi sve u nama i oko nas.

Ne moæeπ je sakriti.

Odakle dolazi, kako nastaje?

Ponekad nas taj osjeÊaj obuzme bez vidljivog vanjskog znaka, udubini duπe nastane, a ponekad joj je uzrok ocjena u imeniku, sti-sak ruke drage prijateljice, cjelov mame ili tate, poklon zaroendan ili neπto sliËno.

Sve je to radost.

Ali, radost osjetiπ i kad od srca darujeπ, kada se za drugog ærtvujeπ.Radost ne moæeπ kupiti, nema cijene, ali ima veliku vrijednost imoæeπ je pokloniti i trebamo je poklanjati.

Barbara JuriπiÊ, 4. a

Page 13: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Ima jedno mjestou mom srcu

Svako srce ima nekoliko πkri-nja, zakljuËanih i otkljuËanih.Tako i u mome srcu ima πkrinjaza spremanje mnogih tajni,problema, sretnih trenutaka iprije svega ljubavi (premaosobama). Svi moji prijateljiimaju svoje πkrinje, Ëak i mojiroditelji, bake i djedovi. Jednuveliku πkrinju u mome srcuotvorila sam prije malo vreme-na, toËnije prije sedam mjeseci.Ta πkrinja mala je i slatkapoput osobe kojoj pripada, aopet velika i snaæna poputljubavi koja tu πkrinju ispunja.Ta πkrinja iliti to mjesto u momsrcu pripada jednom prekras-nom biÊu - mom bratu.

U tu πkrinju spremam njegoveosmijehe, sve pokrete, prvezubiÊe, prve bolesti, prveradosti i æalosti, sreÊu πto mogupratiti njegov æivot od dana nje-gova roenja, æelju da mu pok-lonim svu ljubav ovoga svije-ta...

Svi se ti lijepi osjeÊaji spremajuu tu πkrinju u mom srcu, na toskriveno mjesto i svaki putkada sam tuæna, ja tu πkrinjuotvorim, nasmijeπim se i sve jeopet u redu. Ispunjena novomsnagom koju mi ta ljubav daje,nastavim...

Sara DadiÊ, 7. c

MAGAR»I∆ I »AROBNI KAMEN»I∆Bila jednom jedna magareÊa obitelj. æivjeli su u seoskoj kuÊici ibavili se uobiËajenim poslovima: tata je radio u uredu, mama ukuÊi, a njihov sinËiÊ je iπao u πkolu. Volio je skupljati kamenËiÊeraznih oblika i boja. Jednog dana, dok je πetao pokraj rijeke, naπaoje crveni kamenËiÊ. Bio je to Ëarobni kamenËiÊ, ali on to nije znao.Dok ga je dræao u ruci i promatrao, poËela je padati kiπa. "Da barsad ne pada kiπa", poæelio je magarËiÊ. Kiπa je tog trena prestalapadati! Sve je bio suho i sunce je sjalo kao da kiπe nikad nije bilo.Da isproba Ëarobni kamenËiÊ, magarËiÊ je opet poæelio da padakiπa. Kiπa je poËela pljuπtati! Tada je opet poæelio sunËan dan i onse ostvario. Sav ssretan, magarËiÊ je krenuo kuÊi pokazatikamenËiÊ roditeljima. Znao je da Êe im se svaka æelja ostvariti. Naputu do kuÊe razmiπljao je o divnim stvarima koje moæe poæeljeti idobiti, i tako se zadubio u svoje misli da nije primijetio velikoggladnog lava pred sobom. Jako se uplaπio. "Da sam bar kamen, ane magarËiÊ", pomislio je, a æelja mu se odmah ostvarila. I lav seiznenadio jer se pred njim stvorio velik kamen. »arobni kamenËiÊ,kojeg je magarËiÊ dræao u ruci pao je pokraj velikog kamena.Koliko god je magarËiÊ æelio da se opet pretvori u sebe sama, tomu nije uspijevalo, jer nije dræao kamenËiÊ i Ëarolija nije djelo-vala!

Pala je noÊ, a on joπ nije stigao kuÊi. Njegovi su se roditelji zabrin-uli, probdjeli su noÊ ËekajuÊi ga, no on se nije pojavljivao. Drugogjutra obavijestili su sve susjede o njegovu nestanku. Svi su psi iznjegova kraja organizirali veliku potragu, no magarËiÊa nisu moglipronaÊi. Nakon puno dana traæenja mama i tata viπe nisu znali πtobi uËinili. ZakljuËili su da se neπto straπno moralo dogoditi. Bili sujako, jako tuæni. Trudili su se æivjeti normalno, no sve ih je stalnopodsjeÊalo na njihova sina. On se nije pojavljivao. Prolazili su danii mjeseci, pao je snijeg, doπlo je proljeÊe, a on se nije vratio.

Jednoga dana mama i tata odluËili su otiÊi na kraÊi izlet do rijeke.Izabrali su mjesto kraj velikog kamena. MagarËiÊ je osjetio da sukraj njega, ali nije mogao govoriti. Bio je nijem kao kamen. Tata jekraj velikog kamena ugledao mali crveni kamenËiÊ. Uzeo ga je irekao: "Ovakve je kamenËiÊe naπ sin volio skupljati". Stavio ga jena veliki kamen. U tom je trenutku magarËiÊ pomislio ono πto jeveÊ tisuÊu puta poæelio. Poæelio je da je opet magarËiÊ, a ne velikinijemi kamen. Njegova se æelja ispunila istog trena! Nije se znalotko je bio sretniji, magarËiÊ ili njegovi roditelji. Kad su se vratilikuÊi, tata je spremio Ëarobni kamenËiÊ na sigurno mjesto. MoædaÊe im jednog dana zatrebati. No sada su im se sve njihove æeljeispunile.

Dominik PeraniÊ, 5. c

13Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 14: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Igre proljetnog vjetraStiglo je proljeÊe, lijepo proljeÊe. Sunce grije naπe parkove ivrtove, a zeleni travnjaci u πarenilu cvijeÊa i toplini sunca izgleda-ju prekrasno. Iako je proljeÊe toplo, ponekad zapuπe i prava zim-ska bura. Zatim poËinje igra proljetnog vjetra. Vjetar se prvopoigra mojom kosom i ona se sva razleti kao zelena trava. Potomvjetar zapuπe i do grana dopuπe. Grane se zanjiπu kao da Êe polet-jeti u nebeske visine. Vjetar se oboæava igrati s djecom. On impriËa pustolovine sa svojih dugih putovanja. PriËao nam je kako sepoigrao sa liπÊem i cvijeÊem, kako je ukrao Majinom djedu πeπir,igrao kolo s voÊkama i joπ mnogo Ëudesnih pustolovina. SproljeÊem dolaze i praznici. Djeca ih oboæavaju. Onda se moguveseliti proljeÊu jer su bez πkolskih obveza. Ja volim proljeÊe, apogotovo praznike.

Danka BjegojeviÊ, 4. b

Faπnik u πkoliFaπnik u πkoli proveli smo lijepo. Maske su bile dobre, a i programje bio cool. Jedino mi se nije svidjelo kad su cure morale plesati sdeËkima. No dobro, to Êemo zaboraviti jer su kasnije plesale cure icure te deËki i deËki. Uglavnom je bilo dobro. Plesale smo suËiteljicom Marinom koja je uËiteljica plesa, a na ples idem i ja imoje najbolje prijateljice. Meni je bilo malo nespretno, jer samsvoje prijevozno sredstvo morala dræati u rukama. Naravno, kao isvakog dana bila sam vjeπtica. Moje prijevozno sredstvo je leteÊametla, to svi znaju.

Volim vjeπtice i jedva sam Ëekala faπnik da se preruπim u vjeπticui uæivam.

Martina Stareπina, 3. b

Ja i moj pasMoj je pas dobar i lijep. On jepekinezer. Ima lijepu dlaku.Kad vidi da netko ulazi udvoriπte, odmah laje na njega.Ja volim svog pekinezera. Igrase s drugim psima i maËkama.Ponekad me i ugrize.

Ana MatasoviÊ, 1. b

BIJELEPAHULJICEZASULE SU GRADPahuljice mekepahuljice snjeæne.

Pahuljice bijele, pahuljice njeæne.

Pahuljice malena tlo pale

Gdje li ste bile prijenegoli ste meni doletjele!?

Ana Bogut, 5. a

14Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 15: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

ProljeÊeBaπ kao πto se tratinËica rodi utravi, tako se i proljeÊe rodilo umeni. TratinËica je πaptomustala iz zemlje i poËela krasitilivadu, tako je i s proljeÊem.ProljeÊe se rodilo u mom srcu ipoËelo zraËiti sreÊom iljubavlju.Jednog dana, kad sam bilavani, susrela sam proljeÊe.Nisam znala πto se dogaa. Sveje bilo kao u snu. Mislila samda sanjam. Sjedila sam na klupici i odjed-nom je do mene doπao miriscvjetova s drveta koje je bilo izamene. Obliænji je potok poËeoglasnije æuboriti. Ptice su zapje-vale svoju radosnu pjesmu, avisibabe zaplesale Ëarobnokolo. OsjeÊala sam se kao ubajci, sve je to bilo tako Ëarob-no i lijepo.Oboæavam svake godinedoËekati proljeÊe. Tada serazveselim kao i prvi put kadsam ga doæivjela. To je naj-ljepπe godiπnje doba jer secijela priroda budi, baπ kao ubajci.

Ivana NikπiÊ, 6. b

Moja mamaMoja mama mene voli,Njeguje me kad me boli.

Moja mama mene grli,Kad potrËim za mnom hrli.

Moja mama mene hraniI kad su topli ili hladni dani.

Iva Bazina, 2. b

Bio sam iznenaenBio sam u prvom razredu. Pisali smo test iz matematike. UËiteljicaje govorila brojeve, a mi smo trebali zapisivati.

PoËela je diktirati: "Prvi, Ëetrnaesti...", a ja sam umjesto toga pisao:jedan,Ëetrnaest...

VeÊ je sutradan dijelila ispravljene testove. PoËela je najprije Ëitatidobre ocjene, Ëetvorke i petice, a onda je rekla: "Andrija KriliÊ -jedinica!"

Uzeo sam svoj test i poËeo gledati greπke. Sve je bilo krivo.Umjesto rednih brojeva ja sam pisao glavne.

Doπao sam kuÊi u strahu da Êe zbog toga roditelji vikati na mene.No, oni su me tjeπili umjesto da viËu. Bio sam iznenaen. Rekli suda sam ionako veÊ dovoljno tuæan i da me ne moraju grditi jer bihonda bio joπ tuæniji. I joπ su rekli da je vaæno koliko nauËim, a nekoje ocjene dobijem. Drugi dan sam tu jedinicu odmah ispravio napeticu.

Kad danas o tome razmiπljam, vidim da su moji roditelji bili mudrikad su tako postupili. Od tada zapravo uËim i odliËan sam uËenik.

Mislim da svako dijete treba odgajati lijepim rijeËima.

Andrija KriliÊ 6. a

15Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 16: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

©to me Ëini sretnomMnogi ljudi æive u nadi da Êe im novac osigu-rati svjetliju buduÊnost, da Êe ih novac uvesti uraskoπniji i bolji æivot. »ovjek s vremenompostaje sve veÊi rob novca premda nas je Bogstvorio kao slobodne ljude. Iako bi u naπoj vjerina prvom mjestu trebao biti Bog i svi bi se tre-bali Njemu klanjati, u danaπnjem svijetu tuulogu preuzima novac. Novac nas Ëini zado-voljnima samo zbog materijalnih dobitaka, aBog predstavlja zadovoljstvo u duhovnom æivo-tu. Moja sreÊa svakom danom postaje sve veÊajer postajem svjesnija kako je obitelj u momæivotu veoma vaæna. Uz obitelj vaænu uloguimaju prijatelji, jer uz njihovu pomoÊ πirimsvoje osjeÊaje koji bi inaËe mogli zakræljati. Zamene novac uopÊe nije vaæan sve dok imamanjih, oni su mi temelj æivota, a bez temelja,padam. Stariji ljudi Ëeznu za zdravljem, a ononikako da ponovo pokuca na vrata, no njimabarem nije vaæan samo novac, jer tu je novacbeskoristan (pomaæe jedino pri vrπenju nekihoperacija). Zbog slabog utjecaja novca na starijeljude oni postaju odaniji Bogu, jer tek tadadobro shvaÊaju πto piπe u Bibliji.

Ana-Marija KrizmaniÊ 8. c

Kako na mene utjeËe televizija?"Ne dobro! DapaËe, veoma loπe! Stalno bulji u tu kutiju!" rekla bimoja mama. Iako i sama priznajem da su πpanjolske serijedosadne i predvidljive, redovito ih gledam. Pa, nije πteta nauËitinekoliko πpanjolskih rijeËi uz stalno πmrcanje, neπto poput:"Perdona me!" (πmrc!) “Te amo!” (πmrc!) i ostalo. Nije da nemamgdje potroπiti svoje dragocjeno vrijeme, ali me serije uvijeknamame svojim uvodom. Ne gledam ja samo serije, na mom serepertoaru Ëesto nae i Dnevnik te Odjeci dana, u kojima Êu "doz-nati neπto znimljivo", kako kaæe moj tata. On inaËe nema niπtaprotiv serija i sve je to njemu O. K., no kako sve πto je lijepokratko traje, tako i tatina dobrota iznenada nestane kada igra nekiManchester. Mene nogomet baπ i ne zanima, a tu je joπ i hokej,iako ne vjerujem da Êe moj tata ikada priÊi ledu i klizaljkama. Kadproe sportska afera, dolaze nezaboravni Pokemoni koje moj bratnaprosto oboæava. Taj Ash i Misty zbilja mogu biti dosadni skupa sonim svojim majstorijama i pametovanjem, no Filip to ne shvaÊa iPokemoni se moraju gladati. Kad nakon Pokemona svi odu upostelju, ja ostajem sama sa svojom "kutijom" i spremam se gle-dati snimku "Jacka i Jilla" i "Nikite". No, tada se zaËuje tatin glas:"Ines, kasno je! U krevet!" I ja tada tuæna odlazim na poËinak s"Timom raketa" u mislima.

Ines KaliniÊ, 7. a

Nije teπko bitidobarJednom me moj mali brat jakonaljutio. Rekao sam mu: "Zaπtosi to uËinio? Sada Êeπ dobitibatine pa Êeπ se opametiti!"Prilazio sam mu, a on se odstraha tresao. Pripremao samse za udarac, a on me drπÊuÊimoleÊivo gledao.Sjetio sam se i maminih rijeËi:"Ivane, ne udaraj ga, braÊa semoraju voljeti."Spustio sam ruku i samo ga -zagrlio.

Ivan MandiÊ 6. a

LjubavLubav je slatka,ona nije kao matka.

Ne moæeπ je rijeπiti,ali moæeπ pogrijeπiti.

Dva tri dana kobna,pogreπka je bolna.

A onda sve ispoËetka,i nema zavrπetka.

Ivor Nikolovski, 5,a

16Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 17: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Idemo na ribe»etiri su sata. Silazim niz mokre i hladne stepenice. DoËekuje mebarba Joso. Idemo na ribe. Odjednom, tek πto sam krenula premaËamcu, barba Joso me onako ljutito pozove: "NeÊeπ valjda na ribebez marende?" Na stolu me Ëekao vruÊ πipkov Ëaj i keksi.Nestrpljiva sam. Napokon kreÊemo, tiπina je. Potpuna je bonaca.Mjesec sjaji tako da uopÊe ne moramo paliti svjetiljku. U daljini sevide brodica. Dolazimo do Borisa, starog prijatelja barba Jose.Razmijenili smo nekoliko rijeËi i otiπli tridesetak metara dalje.Vrijeme prolazi. Ulovili smo dvije lignje i baπ smo izvlaËili treÊukad je neπto puhnulo. Preplaπila sam se. Iz vode su izronila dvadelfina. Bili su prekrasni. Na jakoj mjeseËini njihova glatka sivakoæa svjetlucala je poput srebra. Uæivala sam gledajuÊi ih isluπajuÊi kako izranjaju otpuhuju i ponovo uranjaju.I odjednom, kako su se pojavili, tako su i nestali s prvim zrakamasunca.Bio je to joπ jedan moj divni susret s morem.

Tihana BabiÊ, 6. a

HAIKU PJESME

ProljeÊe je tu,sunce i ptice zovu.Igra poËinje

Sunce se javlja,cvijet podiæe glavu,miris se πiri

Katarina BabiÊ, 5. b

Jutarnja magla,zastor kasne jesenipodiæe sunce.

Graktanje ptica,umorna kasna jesen doziva zimu.

Ivana Kaucki, 5. b

Ja bih tebe odgojioSjedili smo svi za stolom, piliËaj i razgovarali o momponaπanju. Mama i tata su sma-trali da sam se poËela jakoruæno ponaπati.

Glasno sam se suprotstavila:"Ja? Nije istina!"

Tata je odgovorio: "Ti, baπ ti!"

Na to sam se ponovo branila:"Ja se uvijek lijepo ponaπam!"

"Nije toËno! I sada viËeπ!" raz-ljutio se tata.

Govorili su kako sam poËelavikati na njih svaki put kad nestignem izvrπiti svoje obveze ikako uvijek nepravednooptuæujem druge.

Ja sam se i dalje glasno oprav-davala, govorila kako si oni sveto umiπljaju, na πto je tataodgovorio: "Bio je rat i nisammogao biti s tobom, ali ja bihtebe odgojio!"

Na to sam ja dodala komentar:"Bar neke koristi od rata!"

Time sam povrijedila tatu inastala je tiπina.

Viπe se nije raspravljalo omojem ponaπanju. Ljutito samotiπla u svoju sobu. Tamo samrazmislila o svom postupku.

Shvatila sam da tata nije mogaobiti sa mnom da me odgaja jerje iπao u rat da bi meni osigu-rao ljepπu buduÊnost. Otiπlasam u kuhinju i skuhala joπjedan mirisni Ëaj za tatu i sebe.Donijela sam mu ga u znakpomirenja. On me zagrlio irekao: "Hvala, kÊeri."

Tada sam znala da mi je sveoproπteno.

Samanta Katarina PeriÊ, 6. a

17Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 18: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

More je ËarobnoUpravo sam stigla u Ëarobnisvijet. Lagani povjetarac mazimi kosu. Zaobilazim ljude dokkoraËam prema moru.Stigla sam do najbliæeg rubaobale. Valovi je lagano zapljus-kuju, no prije negoli je prekri-ju, pleπu, ljuljaju se, prevrÊu,preskakuju jedan drugoga, takoda imaπ dojam kako se to igrajumala djeca, sve se odvija uuzburkanom ritmu. More izvo-di zanimljivu glazbu. Ne znams kojim bih ga instrumentomusporedila. Skladba je original-na, tako da se nijedan skla-datelj ne treba brinuti da mu jemore ukralo melodiju koju jeon smislio.Pogledam li u daljinu, vidimkako se nebo "upucava" moru,kako se priljubilo uz njega, kaoda se boji da Êe mu ga netkodrugi prvi ugrabiti. Dignem lipogled, vidim sunce koje svo-jim dugim zlatnim prstimadodiruje povrπinu mora, ali nesamo da je dodiruje nego iprodire u dubinu tako da bi imorskim stanovnicima podarilomalo svjetlosti i topline...Jedna sunËana zraka dodirnulaje moju πkolsku klupu i vratilame u moj Zagreb. Slike ovogljeta i mora joπ Êe dugo æivjetiiu meni.

Maja StojkoviÊ, 8. a

©to je ljubav?Poljubac majkeili lijep pogled oca,to je ljubav.Cvrknut pticaili prekrasan πum hrasta,to je ljubav.Sve koje poznajemoi svi koji se brinu o nama,to je ljubav.Sloga meu prijateljimai to je ljubav.Ali najljepπa je ona ljubavkoja leæi u naπem srcui koja razmiπlja o voljenojosobi.

Marko »ordaπ 5. a

MirDoem u πkolu, uËitelj kaæe: "Mir djeco!", doemo u crkvu, sveÊenikkaæe: "Mir ljudima dobre volje." »esto se na sportskim natjecanjimaËuje rijeË mir. Poznato nam je da Ëovjek u miru postiæe mnogo toga.Iz mira proizlazi sreÊa, radost, veselje i mnogo toga πto Ëovjeka Ëinizadovoljnim. Tako mala rijeË, ali velikog znaËenja. æelim da budeprisutna u svakom domu, svakoj zemlji, kako bi nam æivot bio umiru ljepπi, bolji i sretniji. Zato neka mir vlada meu svima nama.

Ivona KvesiÊ, 4. a

ZA©TO VOLIM KNJIGENetko knjige voli, netko ne. Ja volim knjige i mislim da ih je lakovoljeti. A kako se knjige vole, sada Êu vam ispriËati.

Knjige se vole tako da ih Ëuvaπ i njeæno s njima postupaπ. Nikako imne smijeπ trgati ili savijati stranice. Trebaπ ih dræati na toplom,najbolje ispod jastuka. Tu su knjige najsigurnije i Ëekat Êe te cijelidan dok ne poeπ na poËinak. A onda, kad ih tvoje ruke uhvate, onese zahvalno nasmijeπe. ©to ih ËeπÊe listaπ i otvaraπ, to su knjige sret-nije.

Volim kad me knjiga uzme njeæno za ruku i odvede u svijet maπte izabave. U tom svijetu zaboravljaju se sve brige, svi problemi, sveobveze. Tada letim na metli uz Harryja Pottera, bjeæim od lavova sNellom i Stasiom, osvajam Juæni pol uz kapetana Nema, letim ubuduÊnost uz Zlatka iz »udnovate istine, verem se po stablima sRobinom Hoodom, traæim neznance uz Tikija, lutam Parizom uzKoka... Doæivljavam svakojake pustolovine i s nestrpljenjem oËeku-jem kraj. A kada kraj doe, ja bih joπ. TrËim u knjiænicu i traæimnove doæivljaje. Kada se napokon umorim od Ëitanja, utonem u san,u slatki san u kojemu sam ja glavni lik. U tom snu ja piπem romanei letim, letim u nove priËe i bajke, letim u Ëudesan svijet maπte.

Sara DadiÊ, 7. c

18Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 19: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Kad valovizapleπuNeki bi rekli da je to bio jedanobiËan tmuran kiπni dan, no zamene to nije bilo tako. Bio je tokiπni dan u kojem ti se nakonsedam sati voænje pred oËimapokaæe beskrano plavetnilo.U zraku se osjeÊao prohladanpovjetarac donoseÊi miris boro-va. Jednostavno, neki me mag-net vukao prema plaæi, prematom Ëudu prirode. OËarao meprizor koji sam ugledala.Sve je bilo nekako æivo, zaigra-no. Valovi su mi upuÊivalipjenuπave osmijehe i πaputalimi svoju priËu. Svidjela mi seta igra, ta tako æivahna pjesma.Znala sam da Êu morati poÊi,znala sam da Êu napustiti tuidilu. i sada, daleko od ta Ëaroli-je, ja sanjam taj san. San ukojem valovi zapleπu na svojumelodiju.

Ana-Marija TomaπiÊ, 8. b

Ljubav je...Ljubav je u naπim srcima. Svi mi imamo nakakvu ljubav. Ljubav jecrvena krv i kao crveno vino. Ljubav je djeliÊ naπeg srca. Netko juveÊ nosi u sebi, netko ne. Neki su sretni s njom veÊ na prvipogled, ali nekima je baπ suprotno. Netko dijeli ljubav sa ljudima,netko sa æivotinjama, a netko i s biljkama. Ljubav ne mora bitivelika. Vaæno je da je imamo. Bilo da smo je dobili prije dvijegodine, juËer ili Êemo je dobiti tek sutra ili za tri godine. To uopÊenije vaæno. Neki nau ljubav za maπkare, neki za Valentinovo, aneki i za Uskrs. Svi je πaljemo u obliku srca , ruæe, cvjetiÊa ilineËeg drugog.

Ana Vlah, 3. b

MoreSatima bih mogla pisati o moru. O njegovom beskrajnom plavet-nilu i modrim dubinama. O valovima πto se propinju u zrak istvaraju najljepπu morsku pjenu. Kao πto more volim gledati isluπati, volim ga osjeÊati na svojoj koæi. Uæivam u svakomtrenutku, u svakom pokretu i udisaju svjeæeg morskog zraka.Najviπe volim dodir morskog pjeska pod prstima i leæanje nevruÊoj stijeni. Katkad samo sjednem i gledam svu tu ljepotu, ali sene mogu dovoljno nadiviti. SjeÊam se svakog lijepog trenutka iradujem se novim susretima s njim.

Hana Lasan, 6. a

Doπlo je proljeÊeProljeÊe mi na prozor kucakuca da pita:"HoÊeπ li malo sunca?"

"Ne budi me!"odgovorih jai ponovno sam zaspala.

ProljeÊe je doπloi sljedeÊeg jutraobasjalo je sve.Bila sam sretnajer obasjalo je i mene.

Tihana Tea Muπica, 4. a

19Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 20: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

U igri s vodomDolazim na plaæu i vidimveliko plavo more. Odmahulazim u vodu. OsjeÊam sesretnom i opuπtenom. Mirismora teko je ugodan. VruÊe je,ali prekrasno. Voda me miluje irashlauje. OsjeÊam kao dasam vlasnica te slavne iogromne vode.Plivaju ribice, gmiæu raËiÊi. Nadnu mora noge mi dodirujuzelene i crvene trave, pijesak ikamenje. Predivno je vidjeti toπarenilo ispod vode koje se igras kupaËima. Ulazim sve dublje iosjeÊam se slobodno, noπenasnagom vode sve dalje. Svakinovi val u svojoj me igri diæe ispuπta, a veliki i nestaπniuhvate me i cijelu prekriju.Tako bih mogla cijeli danskakutati u igri s vodom. Ipak, znatiæelja me odvodi doobale gdje valovi stvarajubogatu bijelu pjenu ispod kojese skriva mnoπtvo πkoljaka. Tusu i raËiÊi koji bojaæljivoproviruju na sunce. Tragovemojih nogu na mekom pijeskuizbrisao je neki novi val.Susret s morem za mene je uvi-jek veliko i lijepo uzbuenje.

Veronika ©ramek, 6.c

More i jaMore, more...Kad izgovorim tu rijeË, tijelom mi prou trnci i u hipu poæalim πtosjedim u πkolskoj klupi, a ne na rivi gdje je sve puno klapa, vesel-ja, rastrËane djeËice.U dodiru s morem zaista uæivam. OsjeÊam da se ono predaje menii ja njemu. Stapamo se u jednu cjelinu, jedan um, te dobivamosjeÊaj potpunosti i dubinske povezanosti s njime. Dok se valovimreπkaju, divan miris soli dopire do mene i u mene. Volim tajosjeÊaj simbioze. Ta se veza ne gubi tako brzo, u njoj uæivammjesecima. Ëuvam je duboko u sebi sve do ponovnog susreta,ponovnog zagrljaja.Do mora mi odlutaju misli svaki put kad mi je dosadno. Dok sesjeÊam svih radosti i uæitka, proæme me onaj dobar stari osjeÊajljepote i punine æivljenja.

Ivana SimiÊ, 8. a

Ima jedno mjesto u mome srcuDok vani pada kiπa, ja razmiπljam o temama za zadaËnicu. ©to dapiπem? Mogao bih o svakoj temi napisati sastavak, s mogao bih izaspati. Ima jedno mjesto u mome srcu, Markuπevec. Maliograeni komad zemlje kamo najviπe volim iÊi sa roditeljima.Naπa mala kuÊica od 14 kvadratnih metara, terasa obraslavinovom lozom. Kraj bunara u hladovini tata peËe roπtilj, mama uvrtu uvijek neπto radi, ja ureujem svoj kamenjar. Nekad sluπamæubor potoka u kome djeca love pastrve. Stari ljudi priËaju kako jeprije mnogo godina Bliznec bio pun riba i rakova, a sad ih ima svemanje. Voænje biciklom uz vinograde, voÊnjake i polja, koje mogutrajati satima, a da ne osjetim umor. ©uma bogata cvijetom bagre-ma u proljeÊe, i u jesen puna kestenja. Prekrasno mirnopredveËerje i veËeri, nebo osuto zvijezdama, a mi priËamo sa sus-jedima. Æelio bih biti svaki dan tamo. Zato svaki slobodan daniskoriπtavam i idem tamo.

Goran StojanoviÊ, 7. a

20Zora / br. 42 Zorin literarni kutak

Page 21: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Dana 18. oæujka gostovao je u na-πoj πkoli Miro Gavran, naπ glaso-viti pisac, poznat i nagraivantakoer i u Europi. Pisac je ma-lo kasnio, a uzbuenje okuplje-nih uËenika raslo je iz minute uminutu. Kad je u fizikalni kabi-

net uπetao vitak mlad gospodin, zbognjegova priliËno leæerna izgleda uËe-nici nisu isprva shvatili da je to naπnestrpljivo oËekivani gost. Tada ga jevoditeljica dramske skupine pri Ce-ntru za kulturu PeπÊenica DubravkaCvitkoviÊ predstavila i odræala kratkuuvodnu rijeË. Nakon toga razgovor jepoËeo. Nastojali smo stvoriti πto ugod-niju atmosferu pa se naπ pisac ubrzoopustio i udomaÊio, a uËenici su po-Ëeli postavljati pitanja. Iz njegovihodgovora saznali smo da je Miro Gav-ran vrlo svestran pisac. Ipak najradijei najËeπÊe piπe o ljubavi i o prijateljs-tvu. Sve su njegove knjige ispunjenehumorom, a nama uËenicima najzan-imljivije su bile "πkakljive" stranice iz

Nezaboravan susret sMirom Gavranom

romana Svaπta u mojoj glavi koje namje Miro Gavran osobno proËitao uzobrazloæenje da je sve to æivot, a onupravo o æivotu i piπe. Nama curamatakoer se svidjela Gavranova priËe onjegovom dvanaestogodiπnjem sinuJakovu. Za razliku od oca Jakov nevoli Ëitati knjige. Njega najviπe zani-ma crtanje. Crtati voli i uËenik sed-mog razreda Ivan Hrnjak koji je nacr-tao piπËev portret i uruËio mu ga na-kon sastanka. Kako se vrijeme susre-ta bliæilo karaju, Ëuli smo poneπto i onovom romanu s biblijskom temomkoji Miro Gavran upravo piπe. Za us-pomenu na ovaj nezaboravan susretpisac je uËenicima podijelio autogra-me s njegovim zaπtitnim znakom - ga-vranom. Miro Gavran svidio sa uËeni-cima i kao osoba i kao pisac, a vjeru-jemo da Êe nam se svidjeti i njegovanova knjiga i buduÊi hit. 3

Sara DadiÊ, 7. c Maja CvijanoviÊ, 7. c

Bili smo ukazaliπtuU utorak 26. veljaËe 2002 u 8:45 svi smose okupili ispred πkole. Po nas je do-πao veliki autobus na kat. U autobususmo razgovarali, priËali i zbijali πaledok nas nije ostavio u Ilici 208 u kaza-liπtu "Exit". Predstava je bila savrπenomoderna i popraÊena izvrsnim spec-jalnim efektima. Radnja se dogaa ukompjutoru u koji je jedan haker uba-cio virus. Druæina æeli obraniti kom-pjutor od virusa. U predstavi ima mn-ogo πaljivih pjesmica, a glumci glumepo cijelom kazaliπtu.I kostimi su namse svidjeli. Bili su veseli, prilagoeniosobinama likova i vrlo, vrlo maπtovi-ti. Kostimi u ovoj predstavi pokazujukakva je tko osoba, npr. Crna kraljicaje imala crnu haljinu, a i ona samaima crnu narav, Bijela kraljica je bilasmijeπno obuËena i umjesto kruneimala je posudu za cvijeÊe na glavi.Od likova najviπe su nam se svidjeliAlisa, jer je imala zanimljiv rjeËnik izanimljivu ulogu i Haker, jer je nje-gov dolazak bio popraÊen izvrsnomglazbom, a pokazao se kao vrlo dobarmajstor. Cijeli put od πkole do kazali-πta i nazad do πkole, kao i kazaliπnapredstava, ostat Êe nam dugo u sje-Êanju. 3

Ana, Jelena i Tin 5. a

»itajte bajkeAko ti je dosadno i od dosade ne znaπ πto Êeπ, poi u knjiænicu i potraæiBajke poznatog djeËeg pisca Hansa Christiana Andersena. Ta je knjigaoduvijek bila draga djeci. ©to miliπ, zaπto? Na to pitanje odgovorit Êeπkada proËitaπ knjigu. »itajuÊi knjigu, zapiπi ono πto ti se Ëini bitnim, pribi-ljeæi kako likovi izgledaju, itd. Ako je knjiga tvoja, slobodno oznaËi najl-jepπe dijelove. Udobno se smjesti, knjigu ispred sebe, pripremi olovku,papir i poËinjemo. ProËitat Êemo bajku DjevojËica sa æigicama, a zatimodgovoriti na neka pitanja. Dok sam Ëitala tu bajku, moje srce bilo je

ispunjeno osjeÊajem solidarnosti, kakav se u tebi osjeÊaj budio dok si jeËitao? Zamisli da je vrijeme boæiÊnih blagdana, pada snijeg, ti se nalaziπu toplom domu, veseliπ se, a siromaπno dijete poput djevojËice iz bajkesmrzava se na hladnoÊi. Odlutaju li tvoje misli ponekad djeci koja se naoπtroj zimi smrzavaju i gladuju? Kakvi su bili ljudi, a posebno zloËestidjeËak? Misliπ li moæda da je ovo najtuænija Andersenova bajka? Svojazapaæanja i miπljenja zapiπi u biljeænicu. 3

Nataπa Dobraπ, 6. b

21Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Dok Gavran Ëita, vrapËiÊi sluπaju

Page 22: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Vjerujem da je velika veÊina vasËula za Gospodara prstenova,prekrasnu priËu koja veÊ viπe odpola stoljeÊa spaja generacijeπirom svijeta. Ta maπtovita trilo-gija nosi u sebi poneπto za sva-koga - snagom jedinstvene maπ-

te zabavlja djecu , duhovitoπÊu πarmi-ra odrasle, slojevitoπÊu zaokupljaknjiæevne kritiËare, a neprestanompotraænjom oduπevljava knjiæare.Bajka puna Ëudesnih stvorenja iz svi-jeta maπte, jedna je od najljepπih kla-sika fantastiËne knjiæevnosti I meunajprodavanijim knjigama u povijestinakladniπtva. Beskrajno lijepa bajkaoduπevila je milijune ljudi i krasipolice u Ëak viπe od 60 milijuna svjet-skih domova.U svijetu Meuzemlja mladi hobitFrodo Baaggins dobiva od svog ujakaBilba u nasljedstvo opasan prsten -sredstvo apsolutne moÊi i izvor zla iuniπtenja, za koji ne bi bilo dobro dase vrati u ruke opakom Sauronu (nepoæelite ga sresti), vladaru tame kojibi prstenovu razornu moÊ iskoristioda uz pomoÊ crnih jahaËa orka, trolo-va i drugih mraËnih biÊa zavlada Ëita-vim Meuzemljem. Zajedno sa svojomdruæinom, koju Ëine hobiti, ljudi,Ëarobnjaci, patuljci i vilenjaci, Frodo seupuÊuje na nezamislivo opasno idaleko putovanje na drugi kraj Meu-zemlja kako bi uniπtio opasni prsten.Druæina pritom doæivljava opasne pus-tolovine i mnogobrojna iskuπenja.Zanimljivo je to πto glavni negativacnije zmaj koji bljuje vatru, ogromanmorski pas, troglava hidra ili neuniπtivirobot, veÊ siÊuπna stvar, to jest prsten.Zlo je ovdje neopipljiva psiholoπkepojava, koju svaki lik, kao i svakiËitatelj doæivljava na vlastiti naËin.

Dvije-tri, zapravo malo viπe o autoruEngleski pisac John Ronald Reuer To-lkien roen je u Juænoj Africi 3. sije-Ënja 18892. godine, a umro 2. rujna1973. u 81. godini æivota. Bio je profe-sor engleskog jezika i knjiæevnosti na

J. R. R. Tolkien Gospodar prstenova

Oxfordskom sveuËiliπtu. Kao dijete os-taje bez roditelja ali je proveo sretnodjetinjstvo na farmi i u prirodi. Boriose u I. svjetskom ratu u Francuskoj.Svojim remek-djelima - Hobit i Gospo-dar prstenova - obiljeæio je fantastiËnusvjetsku literaturu 20. stoljeÊapostavπi nepresuπan izvor inspiracijemnogim danaπnjim autorima fantas-tike. Trilogiju Gospodar prstenovastvarao je gotovo trinaest godina.Gospodar prstenova proglaπen je, pre-ma mnogim anketama, knjigom st-oljeÊa. Prstenova druæina, prva knjigaiz trilogije, objavljena joπ 1954.godine jedna je od najËitanijih knjigadruge polovice 20. stoljeÊa. Dvije kule,drugi dio, objavljen je takoer davne1954. godine, a Povratak kralja, po-sljednji nastavak, 1955. Hobit, ujednoi uvod u Gospodar prstenova, obja-vljen je 1937. godine, a nastao je kaobajka koju je Tolkien napisao za svojudjecu. Nakon njegove smrti objavljenaje1977. knjiga Silmarillion, zbirka mito-va i epova vilinskog naroda.

O likovimaKao πto ljudi imaju svoju kulturu, ob-iËaje, odjeÊu, navike, mitove, tako jeto i s ostalim stvorenjima iz Tolkie-novih djela. Evo najvaænijih skupinabiÊa iz Meuzemlja:Hobiti su niska rasta (oko jedan met-ar) i s dlakavim stopalima; ljubaznisu i topli i æive u skladu s prirodom.Stanuju u kuÊicama ukopanim u ze-mlju. U æivotu vole jednostavne stva-ri: puπiti lulu, jesti i priËati priËe. Æi-votni vijek im je oko stotinu godina, apunoljetni postaju u 33. godini. Vilenjaci su plemenita, elegantna, Ëa-robna biÊa kojih naæalost ima sve ma-nje jer napuπtaju Meuzemlje i odla-ze u Valinor, zemlju daleko na zapa-du. Iako mogu biti ubijeni ili umrijetiod tuge, zapravo su besmrtni jer nanjih ne utjeËu godine i bolesti.Patuljci su malena, ali snaæna biÊa sjakim osjeÊajem za pravdu i ljubavprema ljepoti. Æive oko 250 godina.

»arobnjaci su biÊa s izvanrednim mo-Êima za koje nitko nije siguran odak-le dolaze. Magijsku moÊ mogu koris-titi i za dobro i za zlo, ovisno o tomekakvo im je srce.Enti su stabla koja govore i hodaju, paËak i trËe kad su vrlo ljuta.Orci su divlja zloËesta biÊa koja Saur-on koristi za svoje loπe nakane. Nasta-li su u vrijeme stvaranja MeuzemljazahvaljujuÊi vilenjacima koje je isk-vario pobunjeni aneo Melkor.

Neπto o filmu...Nedavno se u kinematografima di-ljem svijeta poËela prikazivati ekrani-zacija Prstenove druæine, prvog dijelatrilogije Gospodar prstenova. Film obi-luje prekrasnim scenama, specija-lnim efektima i odliËnom digitalnomobradom. Sva tri filma - iduÊa dvanastavka premijerno Êe biti prika-zana u prosincu ove i prosincu 2003.godine - snimana su odjednom πtodosad nije bio obiËaj. Snimanje filmo-va trajalo je 15 mjeseci, toËnije 274dana. Na filmu je sudjelovalo 2000ljudi, napravljeno je 48000 razliËitihkulisa i predmeta, kao πto su 900 stri-jela, 20000 kuÊa i 1600 pari dodatakaza uπi i stopala. Od svih glumacaoËekivalo se da budu u dobroj formi inauËe razne vjeπtine, kao πto sujahanje, maËevanje i vilenjaËki jezik.Isto su tako morali prije snimanjapojedine scene proËitati taj ulomak izknjige. Sada mi samo preostaje davam iskreno preporuËim da proËitatevjerojatno naËitaniju knjigu stoljeÊa,te da, ako veÊ niste, jer zaista morate,skoknete do kina i pogledatePrstenovu druæinu i s Frodom, Gandal-fom i ostatkom druæine doæivite puto-vanje vaπeg æivota, putovanje koje jesvojim sadræajem zasjenilo i velikogHarrya Pottera. Ne bojte se orki,trolova i zlih vukova, jer moæda stebaπ vi izabrani da nataknete prsten,ovladate moÊima, zaustavite Sauronai spasite Meuzemlje. 3

Marino ©ariÊ, 7. c

22Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Page 23: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

Gotovo svaki uËenik ima poneki hobi, ali prihvatiti sepisanja romana, priznat Êete, pomalo je neobiËno. Up-ravo to radi Monika Cegnar, uËenica 6. c razreda. Akovas zanima o kakvom se romanu radi, sigurno Êete radoproËitati razgovor s Monikom i poËetak njenog romana.

©to te potaklo da napiπeπ roman?

Jednog dana sjedeÊi za kompjutorom, nacrtala samjedan neobiËan lik, probudila mi se maπta i na brzinusam izmislila priËu koju sam æeljela negdje zapisati.Tako sam u priËu ubacila joπ detalja, i poËeo je nasta-jati roman.

O Ëemu ili o kome se radi u tvom romanu?

Radi se o jednome djeËaku koji je kraljeviÊ Prirodnogkraljevstva na zemlji, te zajedno sa svojim neobiËnimprijateljima spaπava svijet rjeπavajuÊi neke velike pro-bleme, u ovom sluËaju nestanak mjeseËevog sjaja.

Primijetili smo da je tvoja priËa sliËna onoj o

Harryju Potteru. Zaπto?

Ovo vrijeme je vrijeme fantazije i maπte, te sam uvje-rena da ljudi, a pogotovo djeca radije Ëitaju fantastiËneromane od realistiËnih. Zato sam se odluËila za ovakavroman.

Koliko ti je trebalo vremena da izmisliπ

sve te likove?

Malo, sve πto se treba imati je maπta.

©to misliπ, hoÊe li se knjiga

svidjeti uËenicima?

Na ovo pitanje ne bih mogla odgovoriti, jer kao πto susvi ljudi na svijetu razliËiti, tako im ni ukusi nisu jed-naki, no trudim se da u knjigu unesem πto zanimljivi-je stvari kako bih buduÊe Ëitatelje potaknula na Ëitanje.

HoÊeπ li nakon ove knjige

napisati i drugu?

Nisam sigurna, jer namjeravam se viπe posvetiti spo-rtu kojeg oboæavam.

Kojim se sportom baviπ i koliko

dugo treniraπ?

Bavim se veÊ dvije godine odbojkom i prezadovoljnasam.

Nedavno ste ti i tvoja ekipa osvojili drugo mjesto

na Uskrπnjem turniru Mladosti, a uz to si bila

proglaπena i najboljom igraËicom turnira. Jesi li

bila sretna?

Bila sam presretna! Moæda me upravo taj mali uspjehpotaknuo na daljnje treniranje.

»ime se æeliπ baviti kad odrasteπ? Pisanjem ili

odbojkom?

Moæda ipak odbojkom zato πto sam uvijek bila za sport,a pisanje knjiga bio bi mi prekrasan hobi. 3

Pripremila: Iva Cigrovskij, 6. b

Gerrby i pustolovinamjeseËevog sjajaU jednom malom selu, nedaleko od velikog grada, æivio jedan starac sa svo-jom æenom. Æivjeli su priliËno sretno, no njihov veliki san bio je neostvariv. Æe-ljeli su imati sina, ali ne obiËnog! BuduÊi da im je cijeli æivot bio neprimjetani jadan, htjeli su u njemu barem neπto zanimljivo.Jedne veËer oko πest sati netko pozvoni πest puta na vrata.- Helga otvori! - promuca starac. - Ne mogu! Otvori ti! Zar ne vidiπ da pripremam veËeru! Ako æeliπ danas jesti,otvori! - vikne iz kuhinje starica.- Dobro, dobro, stiæem! - proπapÊe Rick, jer tako se zvao starac, i æurnim ko-rakom krene prema vratima. Otvorivπi vrata, starac zatekne zapuhanog i crve-nog poπtara.No Rickov pogled nije zapeo na zapuhanom poπtaru ili njegovim mokrim ru-kavima, veÊ na ovelikom pismu u poπtarevim rukama..- Specijalna poπiljka za Ricka i Helgu Bartoll! - jedva promuca poπtar i uruËiRicku pismo.- Hvala i dovienja! - starac Rick zatvori vrata i sumnjiËavim korakom krenetoploj i skromnoj kuhinji na kraju dugog slabo osvijetljenog hodnika.- Tko je to bio? - upita Helga znatiæeljno.- Poπtar - odgovori Rick zureÊi u tamnozelenu kuvertu.- Tko ju je poslao? - upita Helga.- Kad bih ja to barem znao! - odgovori starac ulazeÊi u kuhinju.- Otvori! - dovikne Helga izlazeÊi iz kuhinje. - NeÊeπ valjda pola dana stajatis tim Ëudom u ruci!- Dobro! - kaæe starac i drhtavom rukom otvori kuvertu i iz nje izvadi mali pa-piriÊ napisan nepoznatim rukopisom i fluorescentnom naranËastom tintom.- No, hoÊeπ li veÊ poËeti Ëitati ili da nastavim kuhati? - upita Helga tihim i po-malo ljutitim glasom.- Evo πto piπe - reËe Rick:

DRAGI GOSPODINE RICKARDE!UVIJEK STE MI BILI POSEBNI, I VI I VA©A ÆENA GOSPO–A HELLAGERA.ZATO BIH VAS ZAMOLIO DA DANAS 23. RUJNA U 22.30. DO–ETE U ULICUFEWKES STREET 903 KOD ZADNJEG SVJETLA U TOM DIJELU ULICE.ZAHVALJUJEM VAM SE UNAPRIJED, VA© %**%

- Ako ako namjeravaπ iÊi na taj sastanak veÊ je 22 i 17. - primijeti Helga.- Idem, idem vidjeti tko nas u sve ovo uvlaËi! - usklikne Rick ljutito i poËne seoblaËiti.- »uvaj se! Brzo se vrati! I pazi!I tako, krene starac na tajni sastanak, ne znajuÊi πto ga Ëeka u ulici FewkesStreet broj 903. Rick inaËe nije dobro poznavao grad jer je volio prirodu. Visokineboderi i velike zgrade bili su njegovi najveÊi neprijatelji. Nakon kratkog vre-mena Rick se naπao u Fewkes Streetu, ali problem je bio drugi! U toj ulici nijebilo broja 903. Starac je stao u Ëudu. Stavio je na nos svoje velike naoËale,protegnuo svoje duge i mrπave noge, ne bi li sluËajno u nekom mraËnom kutupronaπao broj 903. I pronaπao ga je, ali to nije bilo ono πto je mislio da Êe biti.Bilo ime café-bara. Sada je samo trebalo pronaÊi zdanje svjetlo. To je bilouæasno teπko, jer u ulici nije bilo nikakve rasvjete. ©to bi to moglo znaËiti? Nakraju ulice bile su tri trgovine, a u svakom izlogu sjala je umjetna krijesnica. - Moæda je to? - upitao se starac. Nesigurnim je korakom koraËao prema zadnjem izlogu i πto mu se viπe pribli-æavao, Ëinilo mu se da u kutu neπto leæi. I zaista! Ispred trgovine leæala je ko-

23Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

Kako nastaje roman(Razgovor s Monikom Cegnar, neobiËnom djevojËicom koja se upustila u pustolovinu pisanja)

Page 24: Zora / Ucenicki list 02/2001 - OŠ Petra Preradovićaplivanjem, ali me nikad nisu slali na natjecanja jer sam kasno poËela trenirati i bila sam veÊ, tako su govorili, prestara. Zato

24Zora / br. 42 list uËenika osnovne πkole petra preradoviÊa

πara, prekrivena tankom plahtom. Na plahti je bila ista onakva tamno-zelena kuverta s napisanim Rickijevim imenom. Bojao se podiÊi plahtu skoπare, pa ju je samo lagano podigao i krenuo kuÊi. Kada je stigao do-ma, tihim korakom ue u spavaÊu sobu i pozove Helgu.- Helga! Vidi πto imam!- ©to si opet na... Oh, Rick, pa to je dijete! promrmlja Helga otkrivajuÊitanku plavu plahticu s njeænog djeËjeg lica.- Tko je to? - upita Helga.- Ne znam! Pronaπao sam ga u Fewkes Streetu. HoÊemo li ga zadræati ikako Êemo ga zvati?- Neka bude GERRBY!" - Moæe!I tako je u kuÊu male i skromne obiteljji Bartoll stigao Gerrby - mali umi-ljati djeËak koji je svakim danom postajao sve veÊi, snaæniji i pametniji.Dobre ljude je sluπao, loπih se klonio, a obitelj i priroda bili su mu na pr-vom mjestu. No na Gerrbyjevim prstimma su se nalazili neobiËni oæiljci.Na svakom prstu desne ruke bio je jedan mali znak. Na palcu mjesec,na kaæiprstu lav, na treÊem sunce, na Ëetvrtom zmija, i na malom prstuzvijezda. Gerrbyja su teoznake jako muËile, iako se na njegovim vitkim ispretnim prstima to baπ nije primjeÊivalo. Gerrby je izrastao u visokog ivitkog djeËaka. Imao je tamnosmeu kosu i bistre zelene oËi. Bio jedobar uËenik i dobar sportaπ. Imao je mnogo priijatelja, ali i neprijatel-ja. Njegov najveÊ neprijatelj bio je Ben, djeËak iz susjednog grada kojije nedavno doselio u Gerrbyjevu πkolu i na nesreÊu zavrπio u Gerrbyjevurazredu. Ben Benedik imao je svoju bandu s kojom je Ëesto znao izazi-vati Gerrbyja zbog njegovih neobiËnih oznaka na desnoj ruci.- Vidite, deËki, CURICA se opet igra s curicama ! Ha-ha-ha! - vikne Benpodmuklo jednog dana u πkoli svojoj bandi.- Odlijepi se, Benedik! - odgovori mirnim glasom Gerrby.- Kaj se πepuriπ Gerbusalo?! Misliπ da si pametan s tim svojim znaËkica-ma na prstima ?! - nastavi Benedik.- Pusti ga na miru! ©to ti je uËinio? - umijeπa se Jenny, Gerrbyjeva naj-bolja prijateljica.- Vidi, vidi tko te to brani! - reËe podrugljivo Benedik. - Napokon prona-πao obranu.- Idemo, Jenny, nemamo se s njime πto svaati - odvuËe Gerrby svojuprijateljicu.Tako su prolazili dani. Gerrby je rastao, a s njime i æelja da otkrije tko sunjegovi pravi roditelji i otkud mu ti oæilljci na prstima. Jednog dana dokse vraÊao iz πkole na putu ga sretne jedan neobiËan Ëovjek.- Dan'! - pozdravi ga uljudno Gerrby.- Danas toËno u ponoÊ budi pokraj prozora - priπapne starac.- Tko ste... Ëekajte, vratite se! Zaπto? - vikne Gerrby okreÊuÊi se oko se-be ne bi li otkrio kamo je nestao Ëudnovati starac, no niπta viπe nije vi-dio osim puteljka kojim je proπao.- Pitam se nije li taj starac znao moje roditelje kad mi se tako obratio? Izaπto da u ponoÊ stojim pokraj prozora? Moæda je to neka πala? Ili me snekim zamjenio? - pitao se Gerrby.

Kada je stigao kuÊi, ispriËao je Helgi i Ricku πto se dogodilo.- Jesmo li ti rekli da ne priËaπ sa strancima? - nervozno ga prekori Helga.- Ali ja sam ga samo pozdravio! - usklikne Gerrby pomalo misleÊi na najgore.- Znam da sam mogao stradati, ali nisam niπta sumnjao. Oprostite mi! -reËe Gerrby.- Nije vaæno! A sad brzo na spavanje. Sutra te Ëeka novi dan - reËe Ricki otprati Gerrbyja do spavaÊe sobe. No, Gerrby nije ni sanjao kakav gadan sutra Ëeka. Bez ikakve slutnje legao je u krevet i zaspao.- Rick, mislim da ovo nije bila nikakva zabuna. Bojim se da Êe se danasu ponoÊ zbilja neπto dogoditi - proπapÊe tajanstveno Helga Ricku.- Ne paniËari bez razloga, sigurno je netko pogrijeπio! - mirno odgovoriRick zijevajuÊi. - Aaaaam, mislim da je jako kasno, idemo spavati.- Imaπ pravo - sloæi se Helga i krene za Rickom. Krenuli su prema spava-Êoj, no kada su uπli unutra, shvatili su da nisu sami. Na krevetu je sjedi-la jedna vrlo neobiËna ptica. Bila je velika kao orao, sva naranËasta saæutim trbuhom i zlatnim kljunom. Krila su joj bila na krajevima takoerpozlaËene. Helga je zinuvπi od zaprepaπtenja isstisnula iz sebe jedanneobiËan zvuk. No, Ricka to nije niπta zaprepastilo. Na zidom satu kaz-aljke su se poklopile na jednom broju - na broju dvanaest.- Ja sam PTERIX, najmoÊnija ptica na zemlji. Doπao sam po svog novoggospodara - reËe jasno i glasno Petrix.- A tko je taj? - uipa nesigurno Helga.- To je Gerrby Bartoll, princ PRIRODNOG KRALJEVSTVA - odgovori pticaPterix.- Zaπto si doπao tako neoËekivano? - upita Rick.- Ja sam slao znakove svog postojanja, samo πto se vi niste osvrtali nanjih i niste vjerovali u to - reËe Pterix. - Jeste li ikada otvorili zelenu ku-vertu koja je bila privezana uz koπaru?- A joj, Ëekaj, kuverta... gdje je ona kuverta koju sam joπ imao...Ëekaj... - savse zbuni Rick. - Pa ja sam je... sigurno mi je ispala dok sam se æurio kuÊi.- Reci, Pterixe, πto je unutra pisalo? - upita Rick.- Niti jedan smrtnik to ne smije saznati, ali mogu vam neπto obeÊati, akomi date malog kraljeviÊa viat Êete ga svako ljeto, proljeÊe i zimu. U pi-smo je pisalo da Êu doÊi po malog djeËaka 96 mjeseci nakon πto doe uovu kuÊu. Proπlo je toËno 96 mjeseci i moram izvrπiti svoje obeÊanje -kaæe tajanstveno Pterix.- Koje obeÊanje? - upita nervozno Helga.- Ja Êu se o njemu brinuti sve dok ponovno ga ne preuzmete.- A zaπto on uopÊe mora iÊi? - upita Helga.- Ja Êu se o njemu brinuti sve dok ponovno ga ne preuzmete.- A zaπto on uopÊe mora iÊi? - upita Helga.- To je tajna. Jednog dana Êete saznati. - reËe Pterix i nestane.Rick brzo potrËi u Gerrbyjevu sobu, no bilo je prekasno. DjeËaka viπe nijebilo u sobi....................................................................................................................Ako vas zanima nastavak priËe i πto se dogodilo s Gerrbyjem, obratitese Moniki ili priËekajte sljedeÊi broj Zore. 3

Mali izlet - veliki problemProblem o kojem æelim pisati jedna je vrstasukoba s roditeljima. Taj problem zove senedjeljni izlet. BuduÊi da se preko tjednane vidimo (barem to tako moja mamakaæe), nedjelje bih trebala provoditi sa svo-jom obitelji.Po mome ja uopÊe ne stignem van prekotjedna osim "nekoliko" sati poslije πkole iliprije treninga. Dok je po maminom to sa-svim suprotno. "Po cijele dane samo πvr-ljaπ vani!" reËenica je koja je uπla u povije-st. Ona kaæe da ja kad doem iz πkole od-em van, doem ruËati pola sata (a to je ba-rem 45 minuta!), ponovno odem van pa na

trening. A πto ona oËekuje? Da joj pravimdruπtvo dok s tatom priËa o poslu ili dogo-vara kamo Êemo na izlet? Ne bi iπlo. Ugla-vnom, mamin (a bome i tatina) zamisao jeda subotom barem ruËamo zajedno, a ned-jeljom da idemo na izlet u Samobor ili ne-ko drugo "zanimljivo" mjesto. A koji je smi-sao pjeπaËenja po dva sata, u domu popi-jem sok i opet pjeπaËim jedva ËekajuÊi kadÊu vidjeti svoj dragi auto koji Êe me dove-sti do najljepπeg mjesta na svijetu. A kaddoem doma ili mogu otiÊi joπ malo vidje-ti svoje druπtvo ili se mora pisati zadaÊa...Koma, zar ne? Osim toga zar moji roditeljine shvaÊaju kako je to kad ti proljeÊe udariu glavu pa ne znaπ πto Êeπ sa sobom ako

Ga ne vidiπ? Zar toga u njihovo doba nijebilo? ZakljuËak bi po mome trebao biti ov-akav: dogovor Êe se postiÊi razgovorom (alionim u kojemu obje strane govore i sluπa-ju). Moji prakticiraju drugu vrstu razgovo-ra pa zato i ne shvaÊaju da kad je hrvaËkonatjecanje za djeËake 87. i 88. godiπte, Slje-me ne dolazi u obzir. Znaju li koliko menii ostalim curama tamo, znaËi kad nas nekihrvaË "onako" pogleda? Ne znaju, jer daznaju pustili bi me tu "svetu" nedjelju dagledam te ljepotane u dresovima, a poslijetoga bih izlete odraivala. Ako treba i s ka-matama. 3

Ines KaliniÊ, 7. a