DANKOZELI

Otok Krku antikim izvorima

U najranijem razdoblju za koje postoje pisaniizvori predodba podruju kojem pripada otok Krk protkana je duhom karakteristinim za mitsko poimanje svijeta. Svremenom, meutim, prikazi u izvorima, podutjecajem spoznaja steenih izravnim ilineizravnim dodirima, postaju donekle toniji. Unato procesu raspadanja integralne mitskoiskustvene slike svijeta, koji svojezametke ima u naglom procvatu znanosti tokom klasinog razdoblja, vizija sjevernojadranskog prostora u antikim izvorima temeljito e se promijeniti tek s njegovimulaskomuvidokrugrimske ekspanzije.Pojedine stadijeprocesapribliavanja sjevernojadranskog priobalja sotocima obzorimagrke, odnosno rimske civilizacije, mogue je rekonstruirati ina temelju ogranienog broja podataka u sauvanim antikim izvorima, zahvaljujui u prvom redurezultatima istraivanja lingvista, arheologa i povjesniara.

I.Poimanje prirode i drutvenih fenomena u arhajskom razdoblju grke civilizacijeobiljeeno je postojanjem izvjesnog sinkretizma. Odnos prema prostoru, kako fizikom, takoizemljopisnom, gotovoparadigmaticki pokazuje isprepletenost racionalnogi mitskog naina miljenja. Najranije grko iskustvo djelatnih dodira s udaljenijim,nepoznatim prostorima postaje podloga spoznajama ije e sadraje interpretratimitske prie. Svijest postojanju dalekih prostora odrazit e se najprije u njihovuimenovanju; dakako, najstarija imena redom su mitskog podrijetla. Tu su ujedno inajee prvi tragoviposvajanjaprostora 1, kojem naJadranu svjedoe grki izvori.Imena kaoApsirtide, Hiliki poluotok, Diomedov rt iliDiomedovo otoje, Alkinojevotok, itd., zadrat e se ovdje u predajama i nakon vremena u kojem je Grcima bilodano da iskustveno spoznaju jadranski prostor u njegovu totalitetu. Bit tog procesanajbolje je saeo R. Katii: Nije mit nastao na temelju vijesti (...) trgovaca ipomoraca, nego sena temelju njihpoeo smjetati urealnom zemljopisnom prostoruimijenjati svoju narav postajui legendom.1. Treba,meutim,napomenuti dasu semitskepredaje isame tijekom vremenamijenjale, prilagoavajui senovijim spoznajama prirodi sklopovakoje su tumaile.Jedan od pokazatelja togprocesa jest sinkronijsko ili dijakronijsko vezivanje istih mitskih dogaaja za razliite, meusobnoudaljene, konkretne zemljopisne prostore, kojima je zajedniko obiljeje tek poloajna rubovima poznatog svijeta ili neko drugo ope svojstvo (npr. strana svijeta).Herodot, koji jemeu prvimaodGrka (u svomdjelu .) pokuao zabiljeiti tajsegmentkolektivnog pamenja, izriitokae(1,1)daelisauvatisjeanje naprolost,tj. djela Grkaistranaca (barbara),kakoseono pod utjecajem vremenane bi izbrisalo.Obrazovanje antikihautorautemeljenojenapoznavanju vlastiteknjievne iznanstvenetradicije, aono sekadaje rije nepoznatim prostorimaiskazuje kao trajnoststarijih slojeva podataka predanih, dakako, u literarnim izvorima.Velikaveina danasdostupnih izvora, meutim, ne prua za sve prostore koji se opisuju ujednaenostrukturirane ikvalitativnousporedivepodatke. Iakojeusporedno prouavanje izvora

1 Sintagmu je u nas prviupotrijebioM.PRELOG,Posvajanje prostora,Pogledi 2 (1979) 145149.2 R.KATIIC,Antenor naJadranu,Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, 24 (1988) 22.

a & (iraicii 38

oteano razliitostima unjihovom ustrojstvu, kakvoa ikonkretnost podataka, sobzirom na vrijeme nastanka, ipak pokazuju stupanj (pribline) tonosti vizije pojedinihzemljopisnih podruja u svijesti Grka. Postojanje praznina u cjelovitim prikazimaprostora (kojima gotovo svi tee) najee je razrijeeno ponavljanjem navoda izstarijih djela. Unedostatku provjerljivih recentnijih informacija onipostaju loci communes. Kritikesudove najstarijim izvorimanalazimotekkodznatnokasnijih pisaca;kritiziraninavodi esto su samo tome zahvaljujui i sauvani.Mitska slika svijeta ipak se postupno suzila razvojem znanosti koje su sve uspjenijeracionalno tumaile prirodne idrutvene fenomene. Mitske predaje, meutim, traju idalje, u prvom redu kao teme u odgovarajuim knjievnim rodovima i likovnimumjetnostima. U stariju sliku svijeta naprosto vie nije bilo mogue uklopiti velikifundus egzaktnih podataka dobivenih na temelju prouavanja stvarnosti.Urazmatranje grkogvienja sjevernogdijela jadranskeobale spripadajuim otocimanuno jeukljuiti ipovijesne okolnosti.Dotokinformacija biojeusporen (i uvjetovan)dinamikom povijesnih dogaaja.Vjerodostojnost izvjesnog brojamitskihzbivanja bilaje u ranijem razdoblju osnaena lociranjem upravo u ove prostore, tj. najzapadnijapodruja poznatog (nastanjenog) svijeta ekumene. Kako se pojam ekumene proirivao, scene mitskih zbivanja premjetale su se svedalje. Zaneke prostore, meutim,starijitoponimimitskogpodrijetla dugoevremenaostatijedinipouzdaniji oznaitelji.

II.Najstarija vijest prisutnosti grkih moreplovaca na Jadranu je Herodotov (I, 163)podatak dugim plovidbama Fokejaca.Onesunesumnjivobilepotaknute trgovakiminteresom, aliihsvakakovaljapromatrati iukontekstu arhajske fazegrke kolonizacijeMediterana koja zapoinje ve u 8. st. pr.Kr. Grke kolonije na istonojadranskompodruju, meutim, ukoliko tu ne ubrojimo koloniju Kniana na Koruli, odnosnostariju oddvijeparskekolonije naHvaru (poznatesamoizliterarnih izvora), osnovanesu tek poetkom 4. st. pr.Kr. karakteru najranije grke navigacije govori (dodueznatno kasniji) Teopompovnavod duljini istone jadranske obale 3 .Ona je opisanapodatkom est dana plovidbe, to govori da se plovilo neprekidno (danonono),rutom koja jevodila uzvanjski otoni rub 4 .Krajnje toke plovidbe bile su grka luka (Krf) te Spina, odnosno Adria, trgovita na uu rijeke Pad u kojima e svremenom grkiutjecaj bivati svejai5 .Sjevernojadransko otoje nije bilo poznato starijim antikim piscima. Razlog tometreba traiti u prirodi grke prisutnosti na Jadranu. Smjerove navigacije odredili suprvenstvenotrgovakiinteresi,aliinastojanje dasetijekomplovidbedolukana sjeverupokuaju izbjei kontakti s brodovljem Liburna. Pomorska dominacija Liburna naJadranuobuhvaavremenskiraspon odprvihpetstoljeaposljednjeg tisuljea pr.Kr.,a njihova mo postaje poslovina ve u najranijim grkim izvorima6 .Obala izmeurijeka Rae iKrke s pripadajuim otojem je matino podruje Liburna, pa je glavniplovidbeni pravacJadranom sasvim sigurno od sjeverne Dalmacije prema Istri vodio3 M.KOZLII,Historijska geografija istonogJadrana u starom vijeku, Split, 1990,65.Podatak prenosi

Strabon.4 M.KOZLII,o .c , 65.5 G.A.MANSUELLI, Rotte maritime e penetrazione. Appunti sulla circolazione culturale nell' alto e

medio Adriatico durante l'eta classica, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXVHI (1966)172.

6 tome:M.SUI, Granice Liburnije kroz stoljea, Radovi Instituta JAZU uZadru 2 (1955) 274277.;M.ZANINOVI,Liburniamilitaris,Opuscula archaeologica 13(1988) 4367.

U 4. st. pr.Kr., kao odraz potrebe za sistematizacijom spoznaja iz vremena grkekolonizacijeMediterana,nastajenizprirunikazemljopisnogkaraktera 1 6 . PseudoSkilakov ime je kojim se konvencionalno naziva jedan od najpoznatijih. Udjelu, iji naslov znai doslovno Oplov, opisane su obale i narodi nastanjene (tj.poznate) Europe,Azije iAfrike, anavedene su iduine obala koje nastavaju pojedininarodi. Prouavatelji tog spisa slau se u zakljuku da je prvi autor (kasnije nadopunjavanog) odlomka u kojem se opisuje liburnski dio jadranskog prostora bio vrlopovrno upuen u zemljopisnu stvarnost togpodruja 1 7 .Otok Krku ovom se tekstunajvjerojatnije krije pod (skupnim) imenom , za koje je M. Sui kaoprijelazni oblik predloio koruptelu , vjerojatno nastalu kvarenjemprvogupotrijebljenog termina mnogobrojnimprijepisima 1 8 .Geneza imena , tj. Kositreni otoci, bila bi, slino kao i u sluaju Jantarnih otoka,utemeljena na starijim pomorskotrgovackim spoznajama. Drugimrijeima, radilobi se reminiscenciji na putovanja grkihmoreplovaca u potrazi zametalom koji je nunasirovinazadobivanje bronce.Kositreniotocikasnije eseuobiajiti kaonazivpovezans iberskim poluotokom, odnosno britanskim otojem 1 9 .Utzv.PseudoSkimnovojPeriegezi iz2.st.pr.Kr.,zemljopisnom djelu ustihovimakojese ranije pripisivalo Skimnu iz Hija, nalazimo takoer tragove predaje trgovinikositrom. Nakon odlomka ukojem se,uz navoenje Teopompa kod izvora, spominjuApsirtide, Elektride iLiburnide (Ps.Skimno, 372374), u daljnjem tekstu (392393)spominju se na Jadranu dva otoka, kako se misli, bogata prekrasnim kositrom.Periegeza, djelo praktikodidaktikogkaraktera, ustvarijekompilacija autoru dostupnih ranijih djela, apodaci koje donosi datiraju senajveim dijelom u3i2.st. pr.Kr.No,uzTeopompova imenaotoka,vijest kositrumodapotjee akodHerodota (III,115) 2 0 . Podaci sjevernojadranskim, notrebareii ostalimspomenutim jadranskimotocima 2 1 ,dakle,primjetno su stariji. Sneto vievjerojatnosti moe se pretpostavitidajezaautoraPeriegeze od sjevernojadranskih otokakoje spominje samo bilo imespoznatim istvarnim zemljopisnim sadrajem 2 2 .

III.Drugikompleks antikih pisanih izvoraobuhvaa djela kojanastaju uvrijeme rimskogprodiranja idominacije. Stranesuzamljeurimskojhistoriografiji (patakoiu geografijirimskog doba) prisutne prvenstveno kao kontekst za opise ratova. Kvaliteta opisa ikoliinapodatakauvijeksurazmjerne znaaju odreenogprostora, odnosno zbivanja,za povijest rimske drave. Vrlo rijetko, gotovo iznimno, spominjanje Liburnije urimskimpovijesnimizvorimatumaiseinjenicomdaLiburninisunikadvodili ozbiljnijirat protiv Rimljana 2 3.StrabonizAmasejenaPontu (64.pr.Kr.19.)prvijeantikipisackojiotokKrknazivaimenom.Osjeaju pripadnosti grkojznanstvenoj tradicijiovogautoramoemo zahva16 M.KOZLII,o.c.,7317 M.SUI, Istona jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu, Rad JAZU 306, Zagreb, 1955., 165.,

takoer iM.KOZLII,o .c , 85.18 M.SUI,o .c , 161162.19 Pauly Wissowa RealEncyclopadie der Classischen Altertumwissenschaft (PWRE), Bd. X.,

23282332.20 M.KOZ1II,o .c , 151.21 tj.Hvaru iKoruli, koje je na temelju vijesti koloniji Knidana istarijoj koloniji Parana (Ps.Skimno,

425427),mogue sasvim pouzdano identificirati.22 v.bilj. 10.23 tome: S.AE, Liburnija u razdoblju od 4. do 1. stoljea prije nove ere, disertacija

, Zadar, 1985.,7 11 .

a & (irai 'ca 5S

uz vanjski rub skupine sjevernojadranskih otoka. Prve vijesti upravo odslikavajunepostojanje jasne predodbe kvarnerskim otocima. Naprotiv, vrlo rano u antikimizvorima javljaju se vijesti Liburnskoj vlasti na pojedinim otocima srednjeg i junogJadrana. Ime kaooznakazaotokenaJadranu prisutno jeunizugrkih, aliiu kasnijim rimskim izvorima. Nanekinain toje logian izvod izstarijih konteksta ukojima nailazimo na vijesti liburnskoj vlasti na strateki vanim tokama srednjeg ijunogJadrana 7.Stvaransadraj imena , tj.Liburnicae insulae, kakojepokazao R.Katii 8, svremenom se smanjuje, obuhvaajui naposlijetku tek otokezadarskog arhipelaga.Povjesniar Teopomp izHija, u djelu loropicaopisuje vrijeme i dogaajeu doba vladanja svogsuvremenika Filipa II.Makedonskog. Nizdragocjenih zemljopisnih ietnografskih podataka sauvan je tek u fragmentima, u djelima znatno kasnijihautora (PseudoSkimno,StjepanBizantinac,itd.).Zarazlikuodotokasrednjeg ijunogJadranakoji suTeopompu poznati ponjihovim antikimimenima ( Icrc/ot, ) zasjevernojadranske otokebiljei imenakoja dolaze izmitskogzemljopisa9 Apsirtide,Elektride, Liburnide. Trolana podjela otoja Liburnije uvrijeit e se u kasnijimizvorima i postati, kako je to primijetio S. ae 1 0 , geografska konvencija. Unatomnogim pokuajima, na temlju ovogimnogih kasnijih slinihprikaza navedene nesonime, ija razliitamotiviranost daje malo povoda zapretpostavku dapotjeu iz istogvremena, nije bilomoguepouzdano identificirati, odnosnoutvrditinjihove meusobne odnose. Apsirtovi otoci, kako se dralo, mjesto su na kojem je Jazon, jedan odArgonauta,uzMedejinu pomoubionjezina brataApsirta. Izgleda,meutim, dato imedobiva stvaran (ipoznat) zemljopisni sadraj, oznaavajui otoke CresLoinj, tek uznatnokasnijemvremenu 1 1 . Ime 1 2 , tj.Jantarniotoci,najee se povezujesotokomKrkomioblinjim manjim otocima. Pretpovijesni prekoeuropski, tzv.Jantarni, put povezivao je obale Baltika i Sjevernogmora sjadranskim obalama. Jadranskoishodite tog puta bila su trgovita u Kvarnerskom i Transkom zaljevu, mjestimanajdubljeg prodoraMediteranaueuropskokopno.Ime , , kojemjevebilorijei, potvreno jeprvi put upravokod Teopompa.Nadrugommjestu (to takoer doznajemo izStrabonovanavoda 1 3 ) Teopomp govori otoku opsega 500 stadija. Prema rezultatima novijih istraivanja taj podatak odnosise na otokKrk 1 4 .Duljina stadija variralaje u pojedinim krajevima Grke u zavisnostiod razliito odreenih duina stope. 1stadij definira sekao ekvivalent zbroja duljina600 stopa. Uzmemo li30 cm kao prosjenu duljinu stope, 500 stadija bit e 90 km, atojeveliinakojauistinupriblinoodgovaraduljiniplovidbeokootokaKrka,tj. zbrojuzranih udaljenosti izmeu njegovih najistaknutijih toaka (95,7 km).Treba meutimprimijetiti da lingvisti upuuju na injenicu da je Strabonov tekst na ovom mjestubrojnim prepisivanjima pokvaren 1 5 . Ukoliko su pak tone rekonstrukcije teksta pokojima se spominje otok sopsegom od 500 stadija, bio bi to u antikim izvorima prviegzaktan podataka koji sveom izvjesnou moemo povezati sotokom Krkom.7 M.ZANINOVI,o.c , 45.8 R.KATICIC,Liburnski otoci kod antikih pisaca,Zbornik Zadarsko otoje, Zadar, 1974., 3545.9 R.KATICIC,o .c , 36.Teopompov podatak predan jekod PseudoSkilaka.10 S.AE,Colentum insula (Plin.Nat.hist. 3,140),Diadora 10 (1988) 67.11 R.KATICIC,o .c , 37.;u tekstu PseudoSkimna.12 L.BRACCESI, Grecita Adriatica, Bologna, 1971., 223233, zakljuuje da su Elektride antikih

tekstova u stvari aluvijalni otoii na uu rijeke Pad.M.KOZLICIC,o .c , 141,zastupa stanovite da suto vaniji sjevernodaltnatinski otoci, najvjerojatnije Cress Loinjom..

13 Strabon, 7,5,9.14 M.KOZLII,o .c , 6667.15 R.KATICIC,o .c , 38.,upozorava dase ta reenica ne da sintaktiki rekonstruirati.

litiibrojne navode izdjela starijihpisaca (npr.Teopompa),koje donosidajui ujednoivlastitekritike opaske. Tek u Strabonovom djelu dolazi do definitivnog, to znai u velikoj mjeri iznanstvenog, raskida smitolokom fazom istonojadranske geografije24. Strabon (5,1.9)navodidajantarni otocinaJadranune postoje,a nabrajajui sjevernojadranske otoke biljei (7,5,5): (...) , (...) , ' . Pitanje izvorakojima seposluio zanavedeni prikaz kvarnerskog prostora do danas nije rijeeno. M.Kozlii25 razlikujeovdje dva sloja podataka imlai sloj (u koji ubraja spomenuti navod Krku) datiranajvjerojatnije u2. st.pr. n. e.,pripisujui ganekom vojnopovijesnom izvoru.Japodi suuranije vrijeme obitavalinaprostorimaLikeisjevernojadranskog zalea, paih izvori u kojima se uglavnom opisuju obale, ne spominju. Kasnije irenje Japoda,najozbiljnijih rimskih suparnika uovomdijelu Ilirika,vjerojatno jeobuhvatilo i dobardioobaleKvarnerskogzaljeva. Znaaj otokaKrkanarastao jeupravou svezis rimskimvojnim pohodima protivJapoda koji zapoinju jo u 3st. pr.Kr.Japode e konano,u namjeri da se osigura duobalni kopneni put, odnosno osvoji posljednje veepodruje zaleaizmeu ranije steenih rimskih posjeda naApeninskom iBalkanskompoluotoku, pokoriti tekOktavijanove vojske.Gaj Plinije Sekund, kasnije nazvan Plinije Stariji, u 37 knjiga djelaNaturalis historiasaeojecjelokupno znanje iznjemu dostupnih starijih isuvremenih izvora.Uprikazuzemljopisnih ietnikihprilikaLiburnije struktura tekstazorno odaje autorovu metodurada. On, naime, niti ne pokuava kritiki usporediti podatke izraznih izvora, to je iloginoimamolinaumudajePrirodoslovlje najopsenija knjiga napisanau staromvijeku. Podatke Liburniji Plinije donosi nanekolikomjesta, sukcesivno, ne uspijevajui izbjei ponavljanja. Za razliku od ranijih istraivaa ovom piscu na raspolaganjusu bili ipodaci iz rimskih slubenih izvora, koji se nazivaju iprovincijalna statistika.Svrhanjihova nastanka bilo je ujednaavanje podataka izsvihkrajeva drave, kako bise na taj nain omoguilo efikasnije administriranje. U treoj knjizi PrirodoslovljaPlinije nabraja liburnske civitates koje su unutar Carstva uivale odreene pravneprivilegije (III, 139):(...) conventum ScardonitanumpetuntIapudes et Libumorumcivitates (...) ius Italicum habent ex eo conventu Alutae, Flanates, a quibussinus nominatur, Lopsi, Varvarini, immunesque Asseriates, et ex insulis Fertinates,Curictae. (...). Dok su ostali otoci Flanatikog (tj. Kvarnerskog) zaljeva u nastavkuistog teksta, oito na temelju vijesti iz nekog drugog izvora, nabrojani tek imenima(AbsortiumOsor, ArvaRab, CrexiCres iCissaPag) otok KrkPlinije biljeinavoenjem dvaju etnika. Fertinates iCurictae pripadnici su dviju teritorijalnih zajednica gradskih opina. Njihova imena izvedena su upravo od imena gradovasredita.Upravnom smislu izmeu stanovnitva ugradu ina izvangradskom teritorijunije bilo nikakve razlike;pravne povlastice dodijeljivane su zajednicama, a ne gradovima.Navoenje etnikauzemljopisnomprikazu,dakle,potvruje dajePlinijekaoizvorupotrijebio slubeni popis. Ime otoka (Curicum, Curictica , Ins. Curica)dolazi,kakojetonaMediteranu uglavnompravilo,od (predrimskog) imena najznaajnijegnaselja. Udaljnjem tekstu (III, 152)Plinije spominje iElektride,opisujui to ime,a time i predaju trgovini jantarom kao vanitatis Graecae certissimum documentum, tj.siguran dokaz grke ispraznosti. aleksandrijskog matematiara, astronoma i geografa Klaudija Ptolemejanajstarije je (sauvano) djelo u kojem su zemljopisne spoznaje ranijih razdobljaprikazane i kartografski. Gotovo svi zemljopisni podaci istonojadranskoj obali uovomdjelu iz2.st.,premadosadanjim istraivanjima, temeljesenaIII.knjizi Plinijevog24 M.KOZLII,o .c , 23325 o .c , 233.

Latina &. t i r aeca 3

Prirodoslovlja26 .Kadje rije otocima, Ptolemejev izvorbio je Strabon 2 7 .Na otokuKrku on, (ipak) slinoPliniju, biljei ikartografira (dajui koordinate) dva naselja:

(...) , 's" ' " ' " ' "

RazlikaizmeuPlinijevogiPtolomejevogopisajeutometosekodprvognavode imenazajednica, akod drugog imena njihovih sredinjih naselja. Treba napomenuti ito danije posvejasno ukakvomodnosu su senalaziliautohtona zajednicaFertinates, kojuspominje Plinije, i Ptolomejev grad , ija je povijesnost u novije vrijemepotvrena iepigrafikim spomenikom 2 8 ,izkojeg doznajemo ilatinsku inaicu imena FVLFINVM.Bitkakoja se,pod ne posve razjanjenim okolnostima, odigralauvrijeme Graanskogratajedinijepovijesni dogaaj zabiljeen naotokuKrkuustaromvijeku.Usukobu49.g. pr.Kr. sudjelovale su kopnene i pomorske trupe pod vodstvom Marka Oktavija iLucija Skribonija Libonana strani Pompeja, odnosno GajaAntonija iPublija KornelijaDolabele na strani Cezara. Svi antiki izvori koji donose podatke tom dogaajupotjeu iz znatno kasnijeg vremena. Glavni izvori okolnostima i toku bitke nisu sesauvali. Sadraj 110. knjige Livijeve povijesti Ab urbe condita sauvan je samo usaetku, a poglavlje dijelu rata koje obuhvaa zbivanja kod Krka u Cezarovom Debello civili nedostaje. znaaju samebitkesvjedoi iinjenicadaju Cezaru slijedeimpoglavljima navedenog djela vie puta ponovno spominje. Graanski rat voen uvrijeme drugogtrijumvirata postaje ucarskodoba temapodjednako inspirativna, kakozapovjesniare, takoizapjesnike.Tokom 1.i2.stoljeausvojimdjelima bitkunaKrkuspominju Lukan, Svetonije, Flor iApijan, poetkom 3st.KasijeDion, au5. stoljeu ikranskipisacPavaoOrozije. 2 9Nitijedanodnjih,naalost,nedajedovoljno podatakazapotpuniju rekonstrukciju tijekadogaaja, kaoniudjela kojijeunjima imalo lokalno(autohtono) stanovnitvo. Naprotiv, postojee informacije sukobu, uz potekoekoje uzrokuju razliiti pristupi autora (didaktiki, povjesniarski, pjesniki), teko jeinterpretirati i zbog nezanemarljivih proturjenosti koje postaju oite usporednimprouavanjem izvora 3 0 .49. g. pr.Kr., u namjeri da sprijei iskrcavanje Cezarovih trupa, Pompej je narediopomorsku blokadu obale Ilirika. SamCezar to potvruje govorei pripremama podvodstvom Pompejevog zapovjednika mornarice M. Bibula (III, 8, 4): a Salonis adCorici portuni stationes litoraque omnia longe lateaue classibus occupavit. Cezarje na to poslao svoje kopnene i pomorske snage da osiguraju dio kopna. tomeizvjetava Flor: Quippe cum fauces Hadriani mari iussi occupare Dolabella etAntonius, (...). Kasije Dion, meutim, tvrdi da je G.Antonije poslan iz Italije da bipomogao Dolabeli kojeg su izDalmacije istjerali Pompejevi legati. dogaajima kojisu uslijedili nakon pojave Cezarova brodovlja izvorine govore nita.Moe se pretpostaviti daje Pompejeva mornarica, ijoj nadmoi naJadranu nitko ne spori, uspjelalako poraziti izarobiti Cezarovu flotu, prisiliviAntonijevo ljudstvo da se utabori naKrku. Flornavodi:...Dolabella etAntonius, Me Illyirico, hic Curictico Utore castra

26 M.KOZLII,o .c , 300301.27 M.KOZLII,o.c., 300301.28 D.RENDIMIOCEVIC, Novootkriveni Domicijanov natpis fulfinskom vodovodu, Vjesnik Arh.

muzeja uZagrebu, m.s.VIII(1974) 4755.29 Lukan, De bello civili (Pharsalia), IV, 406. ff.; Svetonije, De vita Caesarum, 36.; Flor, Bellorum

omnium, , 13;Apijan, Bellorum civiliutn, , 46.; Kasije Dion, ' , XLI, 40., .Orozije,Historiae adversuspaganos, VI,15, 89.

30 Najbolji do danas prikaz zbivanja utemeljen je na kritikoj interpretaciji izvora (ponajvie Flora iLukana):G.VEITH, Zuden Kampfen der Caesarianer in Illvrien,Sirena Buliciana, 267271.

posuissent.. Lukan kae da seAntonije pouzdao u ratniko pleme Kurikta (bellaciconfisus gente Curictum). Unastaloj situaciji vrijeme je radilo zaPompejeve vojskovoe.Antonijeve trupe glad jeprisilila na predaju. Flor to biljei lapidarno: Deditionetn fames extorsit Antonio.. Kasije Dion uz to navodi da su Antonija na cjediluostavili idomai itelji (irpos , , ). Uposljednjoj faziopsade zbio se i dogaaj koji je, kao potvrda junatva Cezarove vojske, izazvaorazmjerno veliku panju pisaca Graanskom ratu. Uz zajedniku moralnu poukuprikazi su,meutim, ipak donekle proturjeni. Iscrpljenu Antonijevu vojsku ohrabrioje dolazak trupa Cezarovog vojskovoe Bazila. Primijetivi ih na susjednom kopnuodluili su tjesnac prijei na splavima. Kad je nadola plima splavi su zaplovile, noPompejevi su ihvojnici uspjeli zakvaiti iprevrnuti posebno pripremljenim klinovimakoji su plutali ispod povrine mora. Lukan, iji je prikaz dogaaja najopirniji (inajpoetiniji), naroitu panju posveuje junatvu odreda Opitergijaca 3 1 . Nakonneravnopravne borbe koja je uslijedila poslije prevrtanja njihove splavi, oni su se, danebipaliuzarobljenitvo,meusobnopoubijali.Lukanovidojmljivi stihovi utemeljenisu na Livijevim povijesnim podacima. Isti dogaaj Kasije Dion je prikazao uglavnompodudarno, no znatno krae ibez dramatike. Flor,meutim, tvrdi (II, 13) daje splaviposlao sobaleBazilinauxilium eius. Svipokuaji Cezaradaslanjemnovih jedinicapod zapovjednitvom Lucija Minucija Bazila i Gaja Salustija Krispa, odnosno dijelatirenske flote kojomjezapovijedaoHortenzije, sprijeineminovnupredaju Antonijevevojske bili su uzaludni. 15Antonijevih kohorti pridrueno je Pompejevim snagama uGrkoj.

IV.Glavnikomunikacijski pravcigrkogsvijetavodilisuSredozemnimmorem.Uvremenuhelenizma,ponajprije zahvaljujui osvajakimpohodimaAleksandraVelikog, dolazi dosrastanja europskih iafrikih mediteranskih civilizacija scivilizacijama bliskog i srednjeg Istoka. No kada segovori svjetskom carstvuAleksandraVelikog, umjesno jepostavitipitanje jelionoikad,sobziromnaprostranstvo osvojenih podruja, defactopostojalo kao jedinstvena drava. Djelotvorna povezanost prostorno ikulturno udaljenih zemljopisnih cjelinadijelova iste dravebit e ostvarena tek u razdobljuRimskog carstva. Uz ranije uspostavljene morske puteve, osnovni integrativni faktorrimskogsvijetabilajemreakopnenih komunikacija. Izgradnja cestovnemreeCarstvajedan je od najopsenijih projekata starog vijeka, no bio je to nuan preduvjet zaefikasno funkcioniranje dravne uprave iobmane.Rimskiitinerarii uzpodatke duljini glavnihmorskih puteva, glavnecestovne pravceopisuju navoenjem imena postaja injihovih meusobnih udaljenosti. Oni su, stoga,svojevrstan pendant grkim, odnosno helenistikim periplitna iliperiegezama. No,itinerarii ne pruaju, za spomenute starije izvore tolikokarakteristine, podatke kojiseodnose na etnografiju ilitzv.humanu geografiju pojedinih krajeva.Tri najznaajnija sauvana rimska itinerarska izvora imaju zajedniko ishodite uzemljopisnoj karti rimske drave (Orbis pictus) koju je dao izraditi Marko VipsanijeAgripa. Ovakarta bilaje predloak zaitinerar izantoninskog doba, ija e redakcija spoetka4.stoljeabitiuzorzadjelo Ravennatis Anonymi Cosmographia kojesedatirau6.st.,teItinerariumpictum, poznatiji kaoTabulaPeuntigeriana, sauvanuprijepisu izkarolinkog vremena 3 2 .Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum donosi podatke postajama iduinamapojedinih dijelovaputaizmeunjih,kakozaceste,takoizaglavne pomorske31 izgradaOpitergium (danasOderzo) u sjevernoj Italiji.32 M.KOZLII,o.c, 3 323 .

Latina ik ( i r a t c a $H

puteve. Izovog izvora doznajemo zapravac kopnenog putaAbAquileiam per Liburniam Sisciam, koji je na svom dijelu nasuprot otoku Krku vodio uz samu obalu (spostajama Tharsatica, Ad Turres iSenia). Cesta je od Senije skretala preko Vratnikauunutranjost. Razlognespominjanju otokaKrkanajvjerojatnije jeinjenica daga, zarazliku od Cresa, nije doticao magistralni morski pravac Pola Iader; lokalni morskiputevi, toje ilogino sobzirom na mjerilo djela, nisu prikazani.UKozmografiji anonimnog ravenatskog autora (V,24) imenom su nabrojana tridesettrijadranska otoka. Krkseovdje biljei kao Curricus.Napokon, otok Krk, s oznakom Ins. Curica, prikazuje iTabula Peuntingeriana (V,490). Osebujna kartografska projekcija Tabule odraz je tenje da se u formatomzadanim okvirima to preglednije predoi mrea kopnenih komunikacija, te njihovodnos premaveimplaninama, rijekama imorskimobalama. Stvarniprostorni odnosinalistovimakarte,koji su izvorno bilidijelovi jednogsvitka,izoblieni suupravo zbogpodvrgavanja zakonu (zadanog) kadra. Niz shematski prikazanih otoka je, kao ponekom orijentalnom naelu, ravnomjerno rasporeen u uskom pojasu mora izmeudvije jadranske obale. Krkje, uz Rab (Arva),jedini od znaajnijih sjevernojadranskihotoka koji je na temelju imena mogue pouzdano identificirati. Na karti je smjetenizmeu Tarsatike i Ravene, to priblino odgovara zemljopisnoj stvarnosti. Uz vespomenutu (glavnu) obalnu komunikaciju Tharsatica Ad Turres Senia, Tabulapokazuje dajeuupotrebi bilaistarija (pretpovijesna) cestakojajevodilakroz plodnovinodolsko podruje.

V.

Posljednja vijest starijoj povijesti otoka Krka pripada poodmaklom kasnoantikomrazdoblju ivezanajeuzrazdoblje ukojem jeotokpripadaoTeodorikovoj istonogotskoj dravi. Spis Formula de Comite insulae Curritanae et Celsinae sauvan je udjelima Kasiodora (Variae VII, 16). Taj politiar, historiar i filozof obnaao je urazdoblju od 507.do 537.godinenajvie funkcije udravi (consul, praefectuspraetorio, magister officiorum). Spomenuti spis je tekst govora koji je Teodorik ili njegovnasljednik Atalarik izgovorio prilikom imenovanja najvieg uglednika otoka Krka i,najvjerojatnije, Cresa. NaslovComes jo je uvrijemeAugusta bio podijeljivan raznimniimuglednicima iinovnicima.Ukasnoj anticiRimljani su takonazivalivode barbarskih naroda. Znaenje titule u imenu spomenutog spisa nije potpuno jasno, tim vieto se u samom tekstu ast koja sepodijeljuje naziva iudex. Kakosu u istonogotskojdravi zaRimljane iGotebili uspostavljeni paralelni crkveni iupravni sustavi, tako setitula Comes javlja kao Comes Gothorum, ali iComes Romanorum. Krki se Comes,sudeipointonacijiFormule, ubrajao uovepotonje, anjegovesuovlastibilepovezanes civilnom jurisdikcijom 3 3.Spis kojemu je rije Kasiodor je napisao obavljajui, vjerojatno, posljednju odnabrojanih funkcija. Kako se, meutim, u tekstu govori openitim prednostimapodravanja vlasti, tj. njenih predstavnika, radi zajednike koristi, vei dio tekstaFormule mogao je posluiti i u drugim slinim prigodama. Panju, meutim, privlaidiotekstakojisemoeshvatitiupravokaoopisspecifinih okolnostinaotoku: Iustumest enim ut qui a reliauorum hominum sunt conversatione divisi, ad habitationeseorum vadat qui eos probabili ratione componat (...), odnosno, u prijevodu 3 4 :Pravoje,naime,dakdomovimaonihkojisuodijeljeni odvezasostalimljudima poenetko tko e njima valjano upravljati.. Istonogotska vlast na Jadranu ispunjava33 PWRE,Bd.IV.,s.v. Comites.34 M.KRIMAN,Antikasvjedoanstva Istri,PulaRijeka, 1979,305.

vrijeme izmeu propasti rimske drave ibizantinskog osvajanja. Kasiodorovi tekstovimodanajbolje pokazuju ukojoj sumjeri germanskivladaripoputTeodorika potivalitradicionalna dostignua rimske civilizacije, naroito u oblastima uprave i sudstva.Koliko je danas poznato, meutim, otok Krk nije nikad prije niti poslije s otokomCresominiozasebnu administrativnu cjelinu 3 5, ijem postojanju zavrijeme vladavine IstonihGota svjedoi tekst Formule.

35 J. MEDINI, Provincia Liburnia, Diadora 9(1980)414, smatra da je Comes Curritanae et Celsinae biovojni zapovjednik i da je do organiziranja upravne cjeline koja je obuhvatila dva otoka dolo izstrategijskih razloga (tijekom bizantskogotskih ratova).

SUMMARIUM

Danko ZeliCURICTAINSULAAPUDANTIQUOSAUCTORESInsulas quae in septentrionali parte maris Hadriatici sitae sunt ne prisca quidemGraecorum vetustas ignorabat, prout e fabulis quae deArgonautis narrantur intellegipotest,inquibus et ,memorantur.Exiisquae Theopompusrefert conici licet sub nomine nostram insulam latere, quamquamCurictae,idest nomen anteStrabonemnemousurpavissevidetur.DeCurictainsulaapud PliniumMaioremetPtolemaeum legimus,quorum alterFulfinium quoquelocum in insula commemorat. Multa insulae eiusque incolarum saecula varii auctoressilentio praetereunt, nisi cum fortasse res gestas narrando in civilis belli mentionemincidunt. Quae post intestina bella in insula gesta sint sola itineraria nos certioresfaciunt; novissimus autem Curictae inVariis mentionem facit Cassiodorus, cum eamsub subTheodorici dicione esse affirmat.