Uvod u Hajdegera

download Uvod u Hajdegera

of 154

  • date post

    18-Jul-2015
  • Category

    Documents

  • view

    683
  • download

    12

Embed Size (px)

Transcript of Uvod u Hajdegera

uvod u heideggera

I

martin hei^legger:

to je

to metafip^aP OBolija i^ologija pitani^O tehnici

filozof"

biblioteka centra ^ edicija pogled u suvremenost ^

uvod u heideiMartin je Heidegger bez dvojbe jedan od najodlunijih mislilaca prijepornosti evidentne ljudske opstojnosti i najpreporniji tuma mogunosti prevladavanja te prijepornosti. U brojnim i tekim analizama bitnih duhovnih i materijalnih pitanja naega opstanka on ve godinama nalazi dovoljno razloga i moi da se uvijek na nekoj novoj razini upusti u ponekakav razraun s onim uenjem bitku to ga je stoljeima tkala i konano ustoliila matefizika misao zapadnoevropskog tipa. U tom svom nastojanju da se miljenjem suprotstavi miljenju koje to nije, nego se takvim samo pokazuje, i da na taj nain pokae nama ljudima put prema davno zaboravljenoj izvornosti svega to nas ljudski individuira i povezuje u tome Heidegger nije bio uvijek sretne ruke. Moda on uope nije sretne ruke. Moda je njegov izbor problema i razina suoavanja samo jedno smiljeno lukavstvo i put u novi zaborav. Moda bitna filozofska pitanja to ih on oivljava i oslukuje nisu bitna u povijesnotvornom smislu, a moda to ak nisu ni pitanja. Nedogledan je niz sumnji to ih moemo pripisati nekom miljenju i od kojih ono zapravo i polazi. Heidegger nije u tom pogledu nikakva iznimka, premda se upravo za nj moe s najvie mogue razlonosti kazati da je izvan ustaljenih obrazaca miljenja, dakleiznimni mislilac. A ta iznimnost svakako je njegova osebujna, samosvojna, bitnopoticajna nadarenost kojom nas postupno priprema za to da jedno mogue iskustvo posvojimo kao zbiljsku mjeru vlastitoga svjedoenja. U ovih pet kratkih rasprava: t o j e t o f i l o z o f i ja, t o j e m e t a f i z i k a . F i l o z o f i j a i teologija, Pitanje tehnici i O k r e t , koje su sada prvi put zdruene u jednu knjiku cjelinu, ta je postupnost zadobila one dragocjene osobitosti uvoenja u jednu krajnje sloenu mogunost miljenja bez kojih bi bio nenadoknadivo oteen svaki na pokuaj razumijevanja tog miljenja. Jer, kao to ree sam Heidegger, govorei Marxovoj jedanaestoj tezi Feuerbachu, izmjena svijeta pretpostavlja ve izmijenjenu nau predodbu svijetu; a budui da je ta predodba jo uvijek starotipina u zapadnoevropsko-metafizikom smislu, tj. skriva pravo stanje stvari, zadatak je miljenja da se najozbiljnije pozabavi destrukcijom te predodbe. Heidegger se potpuno posvetio upravo tom zadatku, a rasprave u ovoj knjizi moda su najinstruktivnije ba u tom pogledu.

uvod u heideggera

CENTAR ZA DRUTVENE DJELATNOSTI OMLADINE RK SOH

GLAVNI GORAN

UREDNIK BABIC

BIBLIOTEKA

CENTRA

EDICIJA POGLED U SUVREMENOST

UREDNIK VESELIN UREIVAKI

EDICIJE GOLUBOVIC KOLEGIJ

BRANKO DESPOT VESELIN GOLUBOVIC RADE KALANJ SRDAN LELAS STANKO POSAVEC

GRAFIKA

OPREMA (P&D)

ZORAN PAVLOVIC

KOLO KNJIGA

PRVO

ZAGREB

4

1972.

uvod u heideggera

martin heidegger to je to ^filozofija?

NASLOV

IZVORNIKA

MARTIN H E I D E G G E R : WAST5TDS~= DIE PHILOSOPHIE? GNTHER NESKE 3. AUFLAGE 1963. PFULLINGEN

(Predavanje odrano u Cerisy-la-Salle, Normandie, u kolovozu 1955, kao uvod u razgovor)

PREVEO IVAN SALEIC

OVIM PITANJEM dodirujemo temu ikoja j e vrlo iroka, tj. opsena. Budui da je iroka, ostaje neodreena. Budui da je neodreena, moemo j e obraditi s najrazlienijih stajalita uvijek emo pri tom pogoditi neto od onoga to je tono. Pa ipak, zato to se pri obraivanju ove opsene teme prepliu svi mogui nazori, izlaemo se opasnosti da nam razgovor ne urodi valjanim plodom. Stoga moramo pokuati tonije oidrediti pitanje. Na taj emo nain uputiti razgovor pouzdanim smjerom. Time se razgovor izvodi na neki put. Kaem: na neki put. Priznajemo* time da taj p u f z a i s t a nije jedini, tovie, mora ostati otvorenim da li j e put, na koji elim upozoriti u daljnjem tekstu, doista put koji nam doputa postaviti pitanje i odgovoriti na nj. Prihvatimo li jednom kako je mogue nai put da se pitanje tonije odredi, tada istodobno iznosimo vrlo ozbiljan prigovor temi naega razgovora. Kad pitamo: X to j e to - filozofija? govorimo filozofiji. Pitajui na t a j nain, ostajemo oigledno na stajalitu iznad, a to znai' izvan filozofije. No cilj j e naeg pitanja da dospijemo jwf oofljujda se "u n j o j zadrimo," da postupamo na njezin nain, tj. da Filozofiramo - filozofija? Ponajprije jedno: ne smijemo se drati.samo Aristotelove definicije. OdatleT izvodimo drugo: moramo sebi predoiti ranije i kasnije definicije filozofije. A zatim? Zatim emo poredbenom apstrakcijom izluiti ono to je zajedniko svim definicijama. A zatim? Zatim emo se domoi jedne prazne formule koja pristaje svakoj vrsti filozofije. A zatim? Zatim emo biti toliko udaljeni od odgovora na svoje pitanje koliko j e to samo mogue." Zbog ega se to dogaa? Zbog toga to postupkom, koji smo netom spomenuli, sabiremo samo historijski postojee definicije i razrjeavamo ih u jednoj openitoj formuli. U stvari, sve se to da postii velikom uenou f s pomou tonih ustanovljivanja. Pri tom ne treba da se ni najmanje uputamo u filozofiju s namjerom da ramislimo njezinoj biti. Na taj nain stjeemo vieznanu i temeljitu i, tovie, korisnu spoznaju tome kako se filozofija predoivala tijekom svoje povijesti. Ali se na tom putu neemo nikada dokopati pravog, tj. legitimnog odgovora na pitanje: to je to filozofija? Odgovor mo e b i t i samo filozofirajui odgovor, odgovor koji kao od-govor u sebi filozofira. Ali, Kako treba razumjeti tu reenicu? Kako odgovor, i to koliko je on od-govor, moe filozofirati? Pokuat u to razjasniti s nefomccTn^' putalca. to je miljeno, vazda e iznova uznemirivati na razgovor, tovie, bit e to kunja za to.-da li na razgo} vor smije postati: gravi filozofski razgovor. To nikako nije" u naoj moi. Kada odgovor na pitanje: to je to filozofija filozofira? Kada mi filozofiramo? Oigledno tek onda kad povedemo razgovor s filozofim^. To ukljuuje da s njima17

pretresamo ono emu oni govore. To zajedniko pretresanje onogaJito se kao Isto vazda iznova tlce izriito filozofa, to ie. razgovaran|. u smislu' razgovaranje kao dijalog. Je li dijalog nuno dijalekti'!" TTacu^ to ostavljamo otvorenim. Jedno je ustvrditi i opisati miljenje filozofa, a sasvim j e drugo,yretresati s njima ono to oni govore, a to znai emu govore^ Dakle, pretpostavimo li kako je bitak bia p.Qtaknuo filozofe /na to da kau .'to j e b i ^ ^ T o T i k o ono jest, onda i na razgovor s filozofima mora zapoeti s bitkom bia. I sami, svojim miljenjem, moramo poi u susret onome prema emu je filozofija na putu. Na govor mora od-govarati onome ime su zaokupljeni filozofi. Ako nas to od-govaranje usreuje, onda od-govaramo u pravom smislu na pitanje: to je to filozofija? Njemaka rije odgovoriti (antworten), znai prvotno to i od-govarati (ent-sprechen). Odgovor na nae pitanje ne iscrpljuje se u izrijeku koji na pitanje uzvraa tako da ustvruje ono to bi trebalo da se predouje u pojmu filozofija. Odgovor nije uzvratni izrijek (n'est pas une reponse), odgovor je prije odgovaranje (la correspondance), to odgovara bitku bia. Ipak, htjeli bismo odmah znati to je karakteristino za odgovor u smislu odgovaranja. Ali najprije sve ovisi tome da postignemo odgovaranje prije negoli postavimo teoriju tome. Odgovor na pitanje: to je to filozofija? sastoji se u tome da odgovaramo onome prema emu je filozofija na putu. A to je bitak bia. U takvu odgovaranju oslukujemo od poetka ono to nam je filozofija ve dosudila, filozofija, tj. grki shvaena rije . Time emo postignuti odgovaranje, tj. odgovor na svoje pitanje, samo tako da se zadrimo u razgovoru s onim kamo nas predaje, tj. oslobaa nas, filozofska predaja. Odgovor na pitanje: to je filozofija? ne nalazimo putem historijskih izrijeka definicijama, nego putem razgovora s onim to smo predajom primili kao bitak bia. Taj put k odgovoru na nae pitanje nije prekid s povijeu, nije nijekanje povijesti, nego prisvajanje ili18

preobraavanje predajnog. Takvo prisvajanje povijesti zamiljeno j e pod naslovom destrukcije. Smisao te rijei opisan je jasno u Sein und Zeit (Bitak i vrijeme, 6). Destrukcija ne znai razaranje, nego razgradivanje, skidanje i odstranjivanje ali jedino historijskih izrijeka povijesti filozofije. Destrukcija znai da treba otvoriti ui, da ih treba osloboditi za ono to nam predaja dosuuje kao bitak bia. Poto posluamo tu dosudu, postiemo odgovaranje. Ali dok to govorimo, ve se javilo protumiljenje. Ono glasi: moramo li se zapravo tek truditi oko toga da postignemo odgovaranje bitku bia? Nismo li mi ljudi vazda ve u jednom takvom odnosu odgovaranja, i to ne samo de facto nego bitno? Nije li to odgovaranje temeljno obiljeje nae biti? Doista j e tako. Ako je pak tako, ne moemo vie govoriti kako tek treba da postignemo to odgovaranje. A ipak to kaemo s pravom. Jer, mi, istina, vazda i posvuda boravimo u odnosu odgovaranja bitku bia, no ipak se samo rijetko obaziramo na dosudu bitka. Odgovaranje bitku bia ostaje, naime, nae stalno prebivalite. Pa ipak, ono samo kadto postaje stav koji izriito prihvaamo i otvaramo daljnjem razviu. Istom kada se to dogodi, odgovaramo istinski onome na to smjera filozofija koja je na putu prema bitku bia. Filozofija j e odgovaranje bitku bia; ona je to, meutim, tek onda i samo onda kada se to odgovaranje zaista ispunja time to se razvija i ustanovljuje to razvijanje. To se odgovaranje dogaa na razline naine, ovisno tome kako dosuda bitka govori, kako je ujemo ili preujemo, kako ono ujno kazujemo ili preuujemo. Na razgovor moe dati priliku da razmislimo tome. Ono to pokuavam sada rei samo je predgovor za takav razgovor. to je do sada izloeno elio bih vratiti na ono to smo ocrtali navodei rijei Andrea Gidea lijepim osjeajima. j e upravo ispunjeno odgovaranje koje govori do koje mjere cijeni dosudu bitka bia. To od-govaranje slua glas dosude. Ono to nam