Svemir - velika ilustrirana enciklopedija
-
Upload
mozaik-knjiga -
Category
Documents
-
view
556 -
download
78
description
Transcript of Svemir - velika ilustrirana enciklopedija
SVEMIR
VELIKA ILUSTRIRANAE N C I K L O P E D I J A
Albert Einstein(1879. ∑ 1955.)
Gledajte zvijezdei uËite od njih!
NASLOVNICA_CRO:naslovnica_CRO 4/17/08 12:13 PM Page 1
SA
DR
ÆA
J o ovoj knjizi 6
kratak izlet svemirom 8napisao martin rees
uvod
πto je svemir? 20svemirska prostranstva 22
nebeski objekti 24
Materija 28
zra»enje 32
Gravitacija, gibanje i staze 36
prostor i vrijeme 38
πire∆i svemir 42
po»etak i zavr©etaksvemira 44veliki prasak 46
nestanak tame 50
æivot u svemiru 52
sudbina svemira 54
pogled sa zemlje 56nebeska sfera 58
nebeski ciklusi 60
gibanje planeta 64
gibanje zvijezda i zvijeÆa 66
svjetlA na nebu 70
promatranja golim okom 72
promatranja dvogledom 74
promatranja teleskopom 76
Naslov izvornikaUNIVERSE
THE DEFINITIVE VISUAL GUIDE
∂ 2005 Dorling Kindersley Limited
Za nakladnikaZdravko Kafol
UrednikVid Jakša OpaËiÊ
Prijevod s engleskogRuer Jeny
LekturaMaja MatkoviÊ
Priprema za tisakGrafiËki studio Miπ
PredgovorNoÊno nebo oduvijek nas ispunjava uzviπenoπÊu i Ëuenjem. Joπ suu antiËko doba astronomi pokuπavali shvatiti uzorke ≈nepomiËnihzvijezda√ te gibanja Mjeseca i planeta. Razlog je djelomice biopraktiËan, ali imao je i ≈poetskiju√ stranu ∑ pronaÊi naπe mjestou opÊem poretku stvari. Suvremena je znanost otkrila mnogoveÊi i mnogo sloæeniji svemir nego πto su naπi preci mogli zamisliti.
Na Zemlji viπe nema nepoznatih kontinenata. IstraæivaËki izazovproπirio se na svemir. Ljudi su hodali Mjesecom, automatske sondeposlale su fotografije svih planeta, a neki Êe od danas æivuÊih ljudimoæda proπetati Marsom.
Zvijezde, uËvrπÊene na ≈nebeskom svodu√, za drevne su narodebile potpuna zagonetka. I za nas su nedostiæno udaljene, ali znamo dabrojne sjaje mnogo jaËe od naπega Sunca.Tijekom posljednjih desetakgodina saznali smo ono πto se dugo sumnjalo: oko nekih zvijezda, baπkao i naπeg Sunca, kruæe planeti. Broj se poznatih planetnih sustavaveÊ popeo na nekoliko stotina ∑ a u naπoj bi ih galaktici moglo bitimilijarda ili viπe. Nalikuje li neki od planeta naπoj Zemlji i ima li nanjemu æivota? Moæda inteligentnog æivota?
Sve zvijezde vidljive golim okom dio su naπe matiËne galakatike ∑ustroja toliko velikog da svjetlosti trebaju stotine tisuÊa godina daprijeu s jednog njegova kraja na drugi. Meutim, naπa je galaktika,MlijeËna staza, tek jedna od milijardi vidljivih velikim teleskopima.Te se galaktike meusobno brzo udaljavaju, kao da su sve nastaleuVelikom prasku prije 13 ili 14 milijardi godina.Ali ne znamoπto je puklo ni zaπto se to zbilo.
Ljepota noÊnog neba zajedniËko je iskustvo naroda svih kultura ∑doista, rijeË je o neËemu πto dijelimo sa svim naraπtajima joπ odpradavnog doba. Naπa suvremena predodæba ≈kozmiËkog okruæja√joπ je veliËanstvenija.Astronomi sad Zemlju stavljaju u kozmiËkikontekst. Pokuπavaju shvatiti kako se svemir razvio u svoj svojojprofinjenoj sloæenosti ∑ kako su nastale prve galaktike, zvijezdei planeti te kako su na najmanje jednom planetu atomi naËinili biÊakoja razmiπljaju o svojem podrijetlu. Ova knjiga ljudsko poimanjesvemira stavlja u povijesni kontekst te nudi najnovija otkriÊa i teorije.RijeË je o prekrasnom ≈terenskom vodiËu√ naπim svemirskimstaniπtem: trebao bi potaÊi i oduπeviti svakoga tko je s Ëuenjempogledao u zvijezde i poæelio da shvati o Ëemu je, zapravo, rijeË.
Uredništvo
Ova je promidæbena broπura sloæena iz radne verzije materijala,koji Êe se provjeravati, korigirati i urediti prije objavljivanja u knjizi.
1-2_004-005_CRO.qxd:004-005_CRO 5/19/08 9:03 AM Page 4
istraÆivanje svemira 80drevna astronomija 82
rana znanstvena astronomija 84
kopernikanska Revolucija 86
beskona»ni svemir 90
oblikovanje prostora 92
Svemirska astronomija 94
prve svemirske letjelice 98
putovanja na mjesec 102
u zemljinoj orbiti 106
dalje od zemlje 108
vodi»svemirom
sun»ev sustav 114povijest Sun»eva sustava 116
sun»eva obitelj 118
Sunce 120
Merkur 124
Venera 128
zemlja 138
mjesec 148
Mars 160
Jupiter 176
Saturn 186
Uran 196
Neptun 200
Pluton 204
kuiperov pojas i
Oortov oblak 206
Asteroidi 208
kometi 214
Meteori i meteoriti 220
mlije»na staza 224
mlije»na staza 226
zvijezde 230
æivotni ciklusi zvijezda 232
nastanak zvijezda 236
zvijezde glavnog niza 246
stare zvijezde 250
kraj æivota zvijezda 262
vi©estruke zvijezde 270
promjenljivice 278
zvjezdana jata 284
ekstrasolarni planeti 290
izvan mlije»ne staze 292
Tipovi galaktika 294
evolucija galaktika 298
Aktivne galaktike 310
Galakti»ka jata 316
Galakti»ka superjata 324
no∆nonebo
zvijeÆ–a 328povijest zvijeÆ–a 330
nebeske karte 332
VodiË po zvijeæima 338
MjeseËni vodi» nebom 410upotreba vodi»a 412
sije»anj 414
velja»a 420
oæujak 426
travanj 432
svibanj 438
lipanj 444
srpanj 450
kolovoz 456
rujan 462
listopad 468
studeni 474
prosinac 480
rje»nik 486
kazalo 494
zahvale 510
1-2_004-005_CRO.qxd:004-005_CRO 5/19/08 9:03 AM Page 5
6
28 29
82 83
4746
595858 59
161160
236236
352
VODI» SVEMIROMOvaj se dio knjige usredotoËuje na pojedinapodruËja svemira, poËevπi od Sunca prema svedaljim prostranstvima. Podijeljen je u tri dijelakoji opisuju SunËev sustav, MlijeËnu stazu
i prostor izvan naπe galaktike. U svakom od tih dijelova nauvodnim je stranicama nebeska pojava opÊenito opisana, uzobjaπnjenje procesa koji su uzrokovali njezin nastanak. Nakon tihstranica Ëesto slijedi podroban opis stvarnih obiljeæja (primjericepojedinaËnih zvijezda), obiËno razvrstanih po udaljenosti od Zemlje.
UVODU ovom se poglavlju obrauje svemir i astronomijaopÊenito. Podijeljeno je u Ëetiri dijela. ©TO JE SVEMIR?opisuje razliËite vrste objekata u svemiru i sile kojeupravljaju njihovim ponaπanjem i interakcijama.
PO»ETAK I ZAVR©ETAK SVEMIRA obrauje poËetak i povijest svemira,dok nam POGLED SA ZEMLJE objaπnjava što zapravo vidimo kad gledamonebo. ISTRAÆIVANJE SVEMIRA povijest je ljudskog prouËavanja svemirai putovanja izvan atmosfere naπeg planeta.
NO∆NO NEBOOvo je poglavljezapravo atlas neba.Podijeljeno je u dvadijela. Prvi (ZVIJEÆ–A)
vodiË je po 88 podruËja na koje suastronomi podijelili nebo. Sadræi ilustrirane prikazesvih zvijeæa, poËevπi od najsjevernijih i zavrπavajuÊis najjuænijima. Drugi dio (MJESE»NI VODI» NEBOM)pokazuje kako se izgledneba mijenja iz mjesecau mjesec, s najljepπim inajvaænijim objektimavidljivim tijekom svakogmjeseca, zvjezdanimkartama i kartamas poloæajima planeta.
Svemir je podijeljen u tri glavna dijela. UVOD nudisveobuhvatan pregled osnovnih astronomskih pojmovai zamisli. VODI» SVEMIROM, zatim, obrauje SunËevsustav, MlijeËnu stazu (naπu matiËnu galaktiku) i podruËjasvemira izvan nje. NO∆NO NEBO vodiË je nebom zaastronome-amatere.
O OVOJ KNJIZIo ovoj knjizi
ZVIJEÆ–A �Svako je zvijeæepredstavljeno kartom,dvama lokatorima poloæajai s jednom ili nekolikofotografija. PodrobnijivodiË tim dijelom naÊiÊete na str. 332 — 333.
� ©TO JE SVEMIR?Ovaj dio zapoËinjeprouËavanjem osnovnihpitanja o veliËini i oblikusvemira. Nastavlja seobjaπnjavanjem pojmovapoput materije i zraËenja,gibanja objekata usvemiru i veze vremenai prostora.
PO»ETAK I ZAVR©ETAKSVEMIRA �Smatra se da je svemirnastao u dogaaju nazvanomVeliki prasak. U ovom sedijelu Veliki prasak podrobnoopisuje i usto razmatrakakav je svemir danas,odnosno kako bi mogaozavrπiti svoje postojanje.
ISTRAÆIVANJESVEMIRA �U ovom su odjeljkuopisana naπaistraæivanja svemira,od otkriÊa drevnihcivilizacija dopronalazaka danaπnjihastronoma. Takoerobrauje povijestsvemirskih letova sposadom i bez nje.
bojom oznaËeni okvirupuÊuje nas nadruge vaæne dijeloveknjige
MLIJE»NA STAZA �Tema su ovog dijela knjigeMlijeËna staza te zvijezde,maglice i planeti koje u njojnalazimo. Na stranicamapoput ovdje prikazanih opisanoje kako su nastali ti nebeskiobjekti.
� SUN»EV SUSTAVTema su ovog dijela knjigeSunce i brojna tijela kojaoko njega kruæe. U njemu jepodrobno opisano osam planeta,asteroidi, kometi i meteori, baπkao i udaljena podruËja na rubuSunËeva sustava. Za veÊinu suplaneta navedena i obiljeæjapovrπine te opisi mjeseca kojioko njih kruæe.
ilustracijeprikazuju sastavatmosfere svakogplaneta
glavna slikaprikazuje kakoplanet izgledaiz svemira
slikaunutarnjegraeplaneta
detaljnakarta
tekstopisujezanimljivaobiljeæja
� POGLED SA ZEMLJEOvaj dio nudi jednostavanmodel za razumijevanjestalno promjenjiva izgledaneba. Takoer sadræipraktiËne savjete opromatranju nebeskihpojava golim okom,teleskopima i dvogledima.
3-4_006-007_CRO.qxd:006-007_CRO 4/30/08 8:18 AM Page 6
7
416 417
237
244 245
303303302 303303
353
o ovoj knjizi
SURADNICIMartin Rees Urednik
Robert Dinwiddie©to je svemir?PoËetak i zavrπetak svemiraPogled sa ZemljeSunËev sustav
Philip Eales MlijeËna staza
David HughesIstraæivanje svemiraSunËev sustav
Iain Nicolson RjeËnik
Ian Ridpath NoÊno nebo
Giles SparrowIstraæivanje svemiraIzvan MlijeËne staze
Pam Spence MlijeËna staza
Carole Stott SunËev sustav
Kevin Tildsley MlijeËna staza
GR»KI ALFABETAstronomi neke zvijezde u zvijeæimau redoslijedu njihovih sjajevaoznaËavaju slovima grËkoga alfabeta.Na ta Êete slova naiÊi na nekimkartama u ovoj knjizi.
α alfaβ betaγ gamaδ deltaε epsilonζ zetaη etaθ thetaι jotaκ kapaλ lambdaµ mi
ν niξ ksiο omikronπ piρ roσ sigmaτ tauυ ipsilonφ fiχ hiψ psiϖ omega
� MJESE»NI VODI» NEBOMU ovom Êete dijelu naÊi po dvije karte zasvaki mjesec u godini, za promatraËe nasjevernoj i juænoj polutki. O tome Êeteviπe informacija naÊi na str. 412 — 413.
� OPIS OBJEKATAU VodiËu svemirom nakonuvodnih stranica obiËnoslijede opisi posebnozanimljivih objekata.Primjerice, uvod u nastanakzvijezda (lijevo) popraÊen jeopisima stvarnih rodiliπtazvijezda u MlijeËnoj stazi(gore).
lokatorska kartaprikazuje zvijeæe ukojem se objekt nalazi,kao i njegov poloæajunutar zvijeæa
osnovne informacije(razlikuju se ovisnoo vrsti objekta)
tematski okvir(vidi gore)
lokator sazvijeæem ukontekstu
crteæ figurekoju opisujezvijeæe
crte na karti prikazujureferentne toËkeza promatraËe narazliËitim geografskimπirinama
karta na ovoj straniciprikazuje pogled nasjever, s pogledom najug na suprotnoj stranici
vaæniji objektiprikazani suna dvjemastranicama
IZVAN MLIJE»NE STAZE �U ovom su dijelu opisani objektiizvan naπe galaktike, ukljuËujuÊidruge galaktike, jata galaktikai superjata, najveÊe poznatetvorbe u svemiru.
ime ili kataloπki broj objekta(oni bez imena oznaËeni suodgovarajuÊim kataloπkimbrojem)
� ISTRAÆIVANJE SVEMIRAU ovakvu se okviru opisujeprouËavanje svemira spovrπine Zemlje ili pomoÊusvemirskih letjelica. Tu ÊetenaÊi posebno vaæna otkriÊaili pokuse.
MITOVI I PRI»E �Osim πto ih seznanstveno prouËava,nebeski se objektipojavljuju umitovima, legendamai narodnoj predaji,πto je tema okviraoznaËenih ovombojom.
TEMATSKI OKVIRI
� ÆIVOTOPISU ovim se okvirimanavode æivotopisipoznatih astronomai pionira svemirskihletova, s opisomnjihovih najvaænijihdostignuÊa.
Trima su bojama oznaËeniokviri u kojima se izabraneteme spominju s viπepojedinosti.Ti se okviripojavljuju na uvodnimstranicama, ali i uzopise nebeskihobjekata.
3-4_006-007_CRO.qxd:006-007_CRO 4/30/08 8:20 AM Page 7
22
SVE U SVEMIRU dio je neËega veÊeg. Dimenzije Zemlje injezina mjeseca ljudskome su umu razmjerno lako pojmljive,no veÊ je najbliæa zvijezda nezamislivo daleko, a najudaljenijegalaktike joπ su milijardama puta dalje. Kozmolozi, znanstvenicikoji prouËavaju veliËinu i grau svemira, za predoËavanjesvemirskog prostranstva rabe matematiËke modele.
SVEMIRSKA PROSTRANSTVA
©to je svemir?
Naπe zvjezdano susjedstvo nalazi se u Orionovukraku MlijeËne staze, udaljenom oko 26 000svjetlosnih godina od njezina srediπta.
Andromeda I
Andromeda III
Andromeda II
GalaktiËkosrediπte
Galaktika Trokut
Galaktika NGC185
Galaktika NGC 147
VELI»INASVEMIRAKozmolozi moæda nikad neÊe toËno odreditikoliko je svemir velik. Mogao bi biti beskrajan.S druge strane, mogao bi imati konaËanobujam, ali Ëak ni konaËan svemir ne bi imaosrediπte ili granice te bi se savio u sebe.Takobi se, paradoksalno, objekt koji putuje ujednome smjeru naposljetku ponovno pojavioiz suprotnoga smjera. Sigurno je, meutim,da se svemir πiri te da to Ëini od nastankaVelikim praskom prije 13,7 milijardigodina (str. 46). Pokaæe li se da jekonaËan, prouËavanjem uzorakazraËenja preostalih nakonVelikogpraska kozmolozi mogu procijenitinjegovu minimalnu veliËinu. Nekedijelove razdvajaju najmanje desecimilijardi svjetlosnih godina.Kako je svjetlosna godinaudaljenost koju svjetlostprijee u jednoj godini(9,460 bilijuna km),jasno je da je svemirneshvatljivo velik.
DALEKI OBJEKTICrvene mrlje na ovoj slici laænih bojasnimljene Hubbleovim teleskopomubrajamo meu najudaljenijeotkrivene objekte. Njihova svjetlostprema nama je poËela putovati prijeoko 13 milijardi godina.
Plutonovastaza
Sunce
1 svj. sat
Mjesec okoZemlje kruæipo maloeliptiËnojstazi.
Zemlja
Zemlja
POGLED SA ZEMLJEGalaktika MlijeËna staza sloæenije trodimenzionalan ustroj, ali iznaπeg se kuta doima kao dvodi-menzionalna nebeska vrpca (gore).
5 svj.godina
Pojasasteroida
Promjer Zemlje iznosi 12 760 km,a promjer MjeseËeve staze okoZemlje oko 770 000 km.Svemirskoj sondi poslanoj naMjesec potrebno je oko dvado tri dana da stigne do njega.
Zemlja i Mjesec dio su SunËevasustava, koji Ëine naπa zvijezda,Sunce, te svi objekti koji kruæeoko njega, s kometima udaljenim1,6 svjetlosnih godina. Neptun,posljednji vanjski planet,od Sunca je udaljen4,5 milijardi km.
SUN»EV SUSTAV
Suncu najbliæi zvjezdani sustav,Alfa Kentaura, udaljen je 4,35svjetlosnih godina ili 40 bilijunakm. Unutar dvadeset svjetlosnihgodina od Sunca 79 je zvjezdanihsustava sa 106 zvijezda,ukljuËujuÊi dvojne zvijezde — dvijezvijezde u istome sustavu. Meunjima je i Sirius, najsjajnijazvijezda. Ostale su uglavnommale, tamne, crvene zvijezde.
ZVJEZDANO SUSJEDSTVO
SunËev sustav i njegovi susjedidjeliÊ su galaktike MlijeËne staze,diska od 200 milijardi zvijezda inekolicine divovskih oblaka plinai praπine. Promjer MlijeËne stazeveÊi je od 100 000 svjetlosnihgodina, a u njezinu se srediπtunalazi golema crna rupa.
MLIJE»NA STAZA
5000 svjetlosnih godina
UV
OD
Sunce
Sirius
Galaktika Andromeda odMlijeËne staze udaljena
je 2,65 milijunasvjetlosnih godina.
AlfaKentaura
ZEMLJA I MJESEC
0,5 svjetlosnih sekundi
Nebeski objekti 24 — 27
ŠireÊi svemir 42 — 43
Sudbina svemira 54 — 55
SunËeva obitelj 118 — 119
MlijeËna staza 226 — 229
Izvan MlijeËne staze 292 — 325
5-6_022-023_CRO.qxd:022-023 scale of universe_CRO 4/30/08 8:41 AM Page 22
23
VIDLJIVI SVEMIRPremda svemir nema rubova i moæda je beskonaËan, dio okojem znanstvenici imaju spoznaje ograniËen je i konaËan.Nazivamo ga vidljivim svemirom, a rijeË je o kuglastomprostoru oko Zemlje iz Ëijih je dijelova od poËetkasvemira svjetlost mogla stiÊi do nas. Granicu koja tajprostor dijeli od ostatka svemira nazivamo kozmiËkisvjetlosni obzor. Svjetlost koja dopire do Zemlje s objektakoji je vrlo blizu tom obzoru sigurno putuje veÊinu æivotasvemira, dakle pribliæno 13,7 milijardi godina. Kako bidosegnula Zemlju, ta je svjetlost morala prijeÊi udaljenostod oko 13,7 milijardi svjetlosnih godina.Tu udaljenostmoæemo nazvati ≈pogledom unatrag√ili ≈vremenom putovanjasvjetlosti√ izmeu Zemljei udaljenog objekta.Prava je udaljenost,meutim, mnogo veÊajer se od odlaska svjetlostikoja dopire do Zemljeobjekt zbog πirenjasvemira joπ udaljio(str. 43).
Lav A
PREKLAPAJU∆I VIDLJIVISVEMIRIZemlja i planet X — zamiπljeni planets inteligentnim æivotom, udaljendesecima milijardi svjetlosnih godina —imali bi razliËite vidljive svemire.Oni bi se moæda preklapali,kao na ovoj slici, a moæda i ne bi.
DALEKO JATO GALAKTIKAGolemo jato galaktika Abell 2218(lijevo) udaljeno je viπe od 2 milijardesvjetlosnih godina.
10 milijunasvjetlosnih godina
100 milijunasvj. godina
250 000svj. godina
OD MATI»NOG PLANETA DO SUPERJATASvemir je ustrojen hijerarhijski. Zemlja je dioSunËeva sustava, smjeπtena u MlijeËnoj stazi,koja je dio Lokalne skupine. Lokalna skupinasamo je dio jednog od milijuna superjatagalaktika koja se vidljivim svemirom proteæuu obliku ploha i vlakana.
SVEMIRSKA PROSTRANSTVA
Svemirvidljiv s
planeta X
Svemirvidljiv sa Zemlje
Zemljin kozmiËkisvjetlosni obzor (rubvidljivog svemira)
MlijeËna staza dio je grozdagalaktika polumjera 10 milijunasvjetlosnih godina nazvanogLokalna skupina. Sastoji se od46 galaktika, od kojih je samojedna — Andromeda — veÊa odMlijeËne staze. Ostale su uglavnommale (patuljaste) galaktike.
LOKALNA SKUPINAGALAKTIKA
Lokalna skupina galaktika,zajedno s nekim obliænjimnakupinama galaktika, poputdivovskog jata u Djevici, dio jegolemog ustroja koji zovemosuperjato u Djevici. Promjera je100 milijuna svjetlosnih godina i(ubrojimo li patuljaste galaktike)sadræi desetke tisuÊa galaktika.
LOKALNO SUPERJATO
MlijeËnastaza
Patuljasta galaktikau Malom medvjedu
Superjata galaktika gomilajuse u Ëvorove ili tvore vlaknaodijeljena velikim prazninamakoja mogu biti duga milijardamasvjetlosnih godina. U najveÊimje mjerilima, meutim, gustoÊagalaktika u svemiru, a timei vidljive tvari, jednolika.
USTROJ U VELIKOME MJERILU
UV
OD
PodruËjevidljivo soba planeta
Planet X
Zemlja
5-6_022-023_CRO.qxd:022-023 scale of universe_CRO 4/30/08 8:42 AM Page 23
7676
TELESKOPI SU GLAVNI astronomski instrumenti ∑ umjetne oËi zahvatanje i izoπtravanje mnogo veÊe koliËine svjetlosti od ljudskogoka, dovodeÊi tako objekte slaba sjaja u djelokrug naπeg vida. Ima ihvrlo razliËitih ∑ najjednostavniji su se malo razvili od onih prijeËetiri stoljeÊa, a najbolji amaterski ureaji nude odliËnu optiku iraËunalni nadzor koji su do prije samo nekoliko godina sebi moglipriuπtiti samo profesionalci.
PROMATRANJA TELESKOPOM
pogled sa zemlje
NJUTNOVSKIREFLEKTORSKI TELESKOPKod ove se omiljenekonstrukcije svjetlost sglavnog zrcala ravnimsekundarnim zrcalomreflektira boËno. Tu stiæeu æariπte i poveÊava je
okular.
AZIMUTNAMONTAÆADobra azimutnamontaæa imazupËaste letvekoje omoguÊujunamjeπtanje smjerateleskopa bezpotrebe za diranjemcijevi i potresanjaslike u okularu.Veliki reflektorinerijetko sepostavljaju na vrlojednostavnuDobsonovu inaËicuazimutne montaæe.
TERENSKI TELESKOPRefraktor s ekvatorijalnommontaæom na Ëvrstom tronoπcuidealan je za prevoæenjeautomobilom i brzopostavljanje u prirodi.
SCHMIDT-CASSEGRAINOV TELESKOPU ovoj kompaktnoj zrcalnoj konstrukcijisvjetlost sa sekundarnog zrcala dookulara stiæe kroz rupu u glavnom zrcalu.Viπestrukim zrcaljenjem smanjuje seduljina cijevi teleskopa.
MONTAÆENaËin postavljanja teleskopa uvelike utjeËe na njegov rad.NajËeπÊe vrste montaæa su azimutna ∑ koja instrumentuomoguÊuje pomicanje po visini (gore i dolje) i azimutu(usporedo s obzorom) ∑ i ekvatorijalna, kod koje se pomicanjeteleskopa usklauje s nebeskom koordinatnom mreæomrektascenzije i deklinacije (str. 59).Azimutne je montaæejednostavno postaviti, no buduÊi da objekti na nebu stalno mijenjajuvisinu i azimut, potrebno je stalno usklaivanje obiju koordinata.Ekvatorijalne su montaæe teæe i potrebno je viπe vremena da ih senamjesti, ali kad ih se usmjeri prema nebeskom polu, korisniku slijeenjenebeskih objekata omoguÊuju pomicanjem oko samo jedne osi.
GALILEJEVITELESKOPIOvi instrumenti iz1630-ih Ëuvaju seu Znanstvenommuzeju u Firenci.
ISTRAÆIVANJE SVEMIRA
PRVIREFRAKTORI
Prvi su teleskopi bili refraktori,a smatra se da ih je 1608. izumionizozemski optiËar HansLippershey. Njegovu sukonstrukciju kopirali astronomitog doba, meu njimai Galilei. Zbog vrlojednostavnog objektivasvjetlostrazliËitihboja lomila serazliËito,pa je slika imalaobojene rubove.Mnogi kasnijirefraktori, nazvaniakromati, imali suispravljaËku leÊu.
traæilac
konkavno glavno zrcalo
skupljenasvjetlost
objektiv
okular
ekvatorijalna≈klinasta«montaæa
okular
upadna svjetlost
upadnasvjetlost
ispravljaËkaleÊa
konveksnosekundarnozrcalo
sekundarnozrcalo
lagana cijev
upadna svjetlost
azimutnamontaæa
Dobsonovaazimutna montaæa
os usporedna snebeskom osi
okretanjepo azimutu
zupËastaletva
okretanjepo visini
EKVATORIJALNAMONTAÆAKod ekvatorijalnemontaæe teleskopse moæe naÊiu vrlo neobiËnimpoloæajima, pa jeobiËno uravnoteæenteπkim protuutegom.Kad je os montaæeusmjerena premanebeskom polu,teleskop se moæepomicati samo po visinii rektascenziji. Satnimehanizam slijedivrtnju neba.
okretanje podeklinaciji
34 — 35 Preko spektra
59 Nebeske koordinate
Galilejeva otkriÊa 88
Newtonov zrcalni teleskop 89
Napredak instrumenata 91
Nebeske karte 332 — 337
MjeseËni vodiË nebom 410 — 485
KONSTRUKCIJE TELESKOPASvrha je teleskopa skupljanje svjetlosti dalekih objekata,njezino fokusiranje i zatim poveÊavanje. Dva su osnovnanaËina da se to postigne, uporabom leÊe ili konkavnogzrcala. LeÊa lomi upadnu svjetlost i usmjerava jeprema æariπtu sa svoje straænje strane.Zakrivljeno zrcalo reflektira svjetlostprema æariπtu sa svoje prednjestrane. I leÊe i zrcala fokusirajusamo zrake svjetlosti koje dolazegotovo usporedno ali su, nasreÊu,svi astronomski objekti dovoljnodaleko da je baπ tako. Kadskupljena svjetlost proe krozæariπte, poËinje se rasprπivati, ali jetu hvata okular koji zrake ponovnousmjerava usporedno, usput poveÊavajuÊistvorenu sliku. S obzirom na to da se zrake svjetlostiprolaskom kroz æariπte kriæaju, slika u okularuobiËno je obrnuta. RazliËita naËela rada teleskopas leÊama (refraktora) i zrcalima (reflektrora)nameÊu potrebu za razliËitim konstrukcijama.
okretanje porektascenziji
æariπte
okular pod pravim kutom —izoπtrava se pomicanjemokularske cijevi
REFRAKTORSKI TELESKOPRefraktori su duge cijevi s jednomili nekoliko objektivskih leÊana prednjem kraju (vidiokvir dolje) i okularomna straænjem.
glavno(objektivsko)zrcalo
protuuteg
UV
OD
traæilac
076-077_CRO:076-077_CRO 4/30/08 8:47 AM Page 76
7777
OTVOR I POVE∆ANJEDva glavna Ëimbenika utjeËu na sliku u okularu teleskopa ∑ otvor i poveÊanje.Otvor je promjer glavnog zrcala ili objektivske leÊe teleskopa. Otvor je teleskopa povezans njegovom ≈svjetlosnom moÊi√ ∑ koliËinom svjetlosti koju moæe skupiti. PodvostruËenjeotvora uËetverostruËuje svjetlosnu moÊ, pa se teleskopom mogu vidjeti objekti slabijegsjaja. PoveÊanje je ograniËeno otvorom, ali ga nadzire okular. PoveÊanje okulara odreujenjegova æariπna duljina ∑ udaljenost na kojoj izoπtrava usporedne zrake svjetlosti. Okularimanjih æariπnih duljina daju veÊe poveÊanje. Objektivske leÊe i glavna zrcala teleskopa
takoer imaju æariπnu daljinu,a njezinim dijeljenjem sa
æariπnom duljinom okularadobivamo ukupno poveÊanje
te kombinacije. Konstruk-cija okulara takoerutjeËe na to kolikoneba njime vidimo ∑to je tzv. vidno polje.
USPOREDBA OKULARANa ove dvije fotografije vidimo
otvoreno zvjezdano jato NGC 884kroz isti teleskop, ali s razliËitim 7-mmokularima. Naglerova konstrukcija imavrlo πiroko vidno polje. Plösslovi okularisu ËeπÊi, a vidno im je polje mnogo uæe.
VELIKI OTVOROva je snimka M35
uz isto poveÊanjenaËinjena teleskopoms objektivompromjera 100 mm.Svjetlosna mu jemoÊ 200 puta veÊaod ljudskog oka,odnosno Ëetiri
puta veÊa od 50-mmteleskopa dolje.
Zvijezde su vidljive dootprilike magnitude 12,5.
MALI OTVOROva je snimkaM35 naËinjenateleskopom sobjektivom promjera50 mm. Svjetlosnamu je moÊ otprilike
50 puta veÊa negoljudskog oka, a
zvijezde se vide dootprilike magnitude 11,0.
TRAÆILAC S CRVENOM TO»KOMOva vrsta traæioca LED-om izrcalima sluæi za projiciranje crvenetoËke u nebo, toËno pokazujuÊikamo je usmjeren teleskop.
TRAÆIOCITraæilac je sljedeÊi vaæan dio svakog teleskopa.»ak i na najmanjim poveÊanjima vidno jepolje okulara teleskopa toliko usko da je teπkopronaÊi æeljeni nebeski objekt, a jednostavnimusmjeravanjem teleskopa prema traæenommjestu na nebu vrlo je teπko pronaÊi izabraniobjekt.Traæilac se na teleskop postavlja sastrane tako da su im osi usporedne. NajËeπÊeje rijeË o teleskopima malog poveÊanja spomagalom za ciljanje (≈ciljnikom√), obiËnonitnim kriæem. Druge vrste sliku ciljnikaprojiciraju na nepoveÊanu sliku neba, toËnopokazujuÊi kamo je instrument usmjeren.
7-mm NAGLEROV OKULAR
REFLEKSNI TRAÆILACOvaj ureaj zrcalima na slikuneba projicira osvijetljene krugove.Promjeri krugova odgovarajurazliËitim vidnim poljima.
OPTI»KI TRAÆILACObjekt u srediπtunitnog kriæa traæiocamorao bi se vidjetiokularom glavnogteleskopa — ili baremu okularu malogpoveÊanja.
7-mm PLÖSSLOV OKULAR
UV
OD
076-077_CRO:076-077_CRO 4/30/08 8:47 AM Page 77
128
VENERA JE DRUGI PLANET OD SUNCA, prvi Zemljinunutraπnji susjed. Dva su planeta gotovo jednakaveliËinom i graom, ali rijeË je o posve razliËitimsvjetovima.Veneru stalno zastire pokrivaË gustihoblaka. Pod njima je turoban, beæivotan, bezvodan
planet povrπine toplije od bilo kojeg drugog u SunËevusustavu. Radarska istraæivanja pokazuju daVenerinkrajolik oblikuje uglavnom vulkanizam.
VENERA
venera
36 — 37 Gravitacija, gibanje i staze
64 — 65 Gibanje planeta
108 — 109 Dalje od Zemlje
118 — 119 SunËeva obitelj
GRA–AVenera je jedan od Ëetiri terestriËka planeta, a graom je najsliËnijaZemlji. RijeË je o stjenovitom planetu samo malo manjem odnaπeg, takoer manje mase. SliËnost s veliËinom i masom Zemljenavela je znanstvenike da zakljuËe kako su joj unutarnja graa,veliËina jezgre i debljina plaπta takoer sliËni zemaljskima. Zbogtoga se smatra daVenerina metalna jezgra ima krut unutarnjii rastaljeni vanjski dio, baπ poput Zemljine jezgre. Za razlikuod naπeg planeta,Venera nema zamjetljivo magnetsko polje.Planet se u usporedbi sa Zemljom okreÊe vrlo sporo, presporoda doe do kruæenja tvari u rastaljenoj jezgri potrebnogza stvaranje magnetskog polja.Venerina unutraπnja toplina ∑stvorena rano u mladosti planeta te od radioaktivnog raspadau plaπtu ∑ kroz koru izlazi provoenjem i vulkanizmom.Toplina tali materijal plaπta, pa na povrπinu izbija magma.
STAZAVenerina staza najmanje je eliptiËna od svih planeta. Gotovo je savrπenakruænica, pa je razlika izmeu afela i perihela vrlo mala. Za jedanobilazak oko SuncaVeneri trebaju 224,7 zemaljskih dana. Oko svoje seosi, meutim, vrti iznimno polako, pa joj jedan dan traje 243 zemaljskadana; dakle, dulji je odVenerine godine. Meutim, vrijeme izmeu dvaizlaska Sunca iznosi 117 zemaljskih dana. Razlog je tome Ëinjenica datijekom vrtnje planet napreduje po stazi, pa se svaka toËka na povrπiniprema Suncu okrene svakih 117 zemaljskih dana.Venerina spora vrtnjatakoer je okrenuta u smjeru suprotnom odveÊine ostalih planeta. Zbog gotovo posvekruæne staze i vrlo malog nagiba osi vrtnje,pri obilasku Sunca naVeneri nema godiπnjihdoba.Venerina se staza nalazi unutar Zemljine,a svakih nas otprilike 19 mjeseci preteknei proe izmeu nas i Sunca. Pri tom bliskomsusretuVenera je samo stotinjak puta daljeod Mjeseca.
ROTACIJA I STAZAVenera je nagnuta za177,4°. To znaËi da jeod okomice otklonjenasamo 2,6°. Zbog togase tijekom obilaska okoSunca nijedna polutkani polovi ne nagnuznatnije prema Suncu.
UNUTRA©NJOST VENEREVenera je od istog materijala kao i Zemljanastala prije oko 4,5 milijardi godina, agraa joj je uvelike sliËna naπem planetu.Velik je dio jezgre krut, a toËna veliËinarastaljenog dijela zasad nije poznata.
AFEL108,9 mil. km
PERIHEL107,5 mil. km
oko svoje se osiokrene za 243zemaljska dana
os od okomicenagnuta za 2,6˚
juæni pol
Sunce obieza 224,7 zemaljskihdana
Sunce
silikatna kora
stjenoviti plaπt
vanjski dio jezgre od rastaljenogæeljeza i nikla
kruti unutarnji dio jezgre odæeljeza i nikla
planet je nagnutza 177,4˚, pa mu jesjeverni pol okrenutnadolje
SU
N»
EV
SU
ST
AV
128-129_CRO.qxd:128-129_CRO.qxd 5/19/08 8:54 AM Page 128
129
ATMOSFERAVenerina atmosfera bogata ugljikovimdioksidom od tla se proteæe do visineod oko 80 km. U njoj nalazimo triprepoznatljiva sloja oblaka. Najniæi jeujedno najguπÊi i sadræi velike kapisumporne kiseline. U srednjem je sloju manje kapi, a u najviπemsu kapi vrlo sitne. Blizu tla atmosfera se giba vrlo sporo i okreÊeu skladu s vrtnjom planeta. Na veÊim visinama, u oblaËnimdijelovima atmosfere, jaki vjetrovi puπu prema zapadu. OblaciVeneru obiu jednom u Ëetiri zemaljska dana.VeÊinu SunËevesvjetlosti zrcale natrag u svemir, pa je rijeË o tmurnom planetuprevladavajuÊe naranËaste boje. PodruËje oko ekvatora prima viπetopline od polova, ali povrπinska temperatura vrlo je ujednaËenai iznosi oko 464°C, a i razlike izmeu dana i noÊi su malene. PoËetnarazlika uzrokuje visinske vjetrove koji toplinu do polarnih podruËja
odvode u jednoj velikoj cirkulacijskoj Êeliji. Zbog togaVenera nemapromjenjivih vremenskih prilika.
SASTAV ATMOSFEREUz ugljikov dioksid i duπik,u Venerinoj atmosferi nalazimoi tragove drugih plinova, primjericevodene pare, sumpornog dioksidai argona.
venera
STAKLENI»KI U»INAKDebeli slojevi Venerinih oblaka zarobljavaju toplinu i pomaæu poveÊanjupovrπinske temperature, baπ kao πto to u stakleniku Ëini staklo. Dopovrπine stigne samo 20 posto SunËeve svjetlosti. Kad stigne do tla,zagrijava stijene. Iz njih se izraËuje u obliku infracrvena zraËenja,ali ne moæe pobjeÊi pa pridonosi daljnjem procesu zagrijavanja.
ugljikov dioksidu atmosferizarobljava toplinu
ugljikov dioksidapsorbirainfracrvenozraËenje, pa onone bjeæi u svemir
STRA©NA LJEPOTAVenerini debeli, neprozirni oblaci Ëine planetvrlo sjajnim, pa izdaleka izgleda privlaËnim i
lijepim, πto je i razlogom zbog kojeg su gaRimljani nazvali imenom boæice ljubavi
i ljepote. Izbliza, meutim, stanje jeposve drukËije; na ovom planetu
Ëovjek ne moæe preæivjeti.
SREDNJI SLOJ OBLAKANa ovoj infracrvenoj slici Veneretoplina se iz donjeg sloja atmosfereprobija kroz oblake sumpornekiseline. Boje prikazuju relativnuprozirnost srednjeg sloja oblaka:bijelo i crveno su tanki oblaci,a crno i plavo debeli.
do stjenovita tlastiæe 20 postoSunËeve svjetlosti
reflektirana svjetlostznaËi da je oblakelako vidjeti
debeli slojevi oblakasumporne kiselinespreËavaju prolazakveÊeg dijela SunËevesvjetlosti
sloj oblaka navisinama izmeu45 i 70 km
podaci o veneri
PROSJE»NA UDALJENOST OD SUNCA
108,2 milijuna km
POVR©INSKA TEMPERATURA
464°C
PROMJER 12 104 km
OBUJAM (ZEMLJA = 1) 0,86
BROJ MJESECA 0
PROMATRANJE
Venera je najsjajniji planet na zemaljskomnebu, a sjajem je nadmaπuju samo Sunce iMjesec. NajveÊa joj magnituda iznosi -4,7.Vidimo je na ranom veËernjem ili jutarnjemnebu.
PERIOD ROTACIJE
243 zemaljska dana
PERIOD REVOLUCIJE (DULJINA GODINE)
224,7 zemaljskih dana
MASA (ZEMLJA = 1) 0,82
GRAVITACIJA NA EKVATORU (ZEMLJA = 1) 0,9
USPOREDBA VELI»INE
ZEMLJA VENERA
SU
N»
EV
SU
ST
AV
oko 80 postoSunËeve svjetlostise reflektira
ugljikov dioksid 96,5% duπik i plinovi u tragovima 3,5%
128-129_CRO.qxd:128-129_CRO.qxd 5/19/08 8:55 AM Page 129
232232 æivotni ciklusi zvijezda
ZVIJEZDE NASTAJU KAD se pod djelovanjem gravitacijeoblaci meuzvjezdanog plina poËnu saæimati (vidi str.
236 ∑ 237).Tijekom æivota zvijezde prolaze kroznekoliko faza, a njihov slijed i trajanje ovise samo
o masi zvijezde. U tim fazama u zvijezdama nastajurazliËiti kemijski elementi, πto takoer ovisi
o masi zvijezde. Kad zvijezda dosegneposljednje faze svog æivota, materijal
od kojeg je graena odbacuje umeuzvjezdani prostor, obogaÊujuÊi
ga tvarima od kojih Êe nastatibuduÊi naraπtaji zvijezda.
ÆIVOTNI CIKLUSI ZVIJEZDA
SME–I PATULJAKKad protozvijezda ima masumanju od 0,08 SunËeve, tlaki temperatura u srediπtu neporastu joj dovoljno zapokretanje nuklearnihreakcija. Te protozvijezdepostaju smei patuljci.
FAZE ÆIVOTAU susjedstvu maglice NGC 3603 nalazimo zvijezdeu svim dobima æivota, od ≈trudnih« tamnih maglicai stupova vodika do jata mladih zvijezda, a tu je icrvena zvijezda na kraju svog æivota.
omotaË odplina i praπineoblaci se
poËinjusaæimati
protozvijezda
NASTANAK PROTOZVIJEZDA
Ako je oblak dovoljno masivan i akonastane gravitacijski poremeÊaj, poËetÊe se saæimati. Pritom se poËne raspadatina manje dijelove razliËitih veliËina imasa. Ti fragmentirani dijelovi oblakapostaju protozvijezde.
POVE∆ANJE TLAKA I TEMPERATURE
Protozvijezda se nastavlja saæimati,a temperatura i tlak u srediπtu rastu.Porast temperature i tlaka ovisi oveliËini fragmenta — πto mu je masaveÊa, temperatura i tlak bit Êe veÊi.
RECEPT ZA ZVIJEZDEOsnovne sastojke zvijezda nalazimo u hladnim oblacimagraenim uglavnom od molekula vodika. Za prvefaze nastanka odgovorni su gravitacijski poremeÊaji,primjerice zbog prolaska nekog objekta, udarnogvala supernove ili saæimanja jednog od valova gustoÊeu galaktici.Ako je oblak dovoljno masivan, saæet Êe
se u protozvijezdu, koja daljnjom kontrakcijom u jezgrizapoËne nuklearne reakcije.To je trenutak raanja zvijezde.
Tijekom æivota zvijezda pretvara vodik u helij i niz teæihelemenata, πto ovisi o njezinoj masi.Taj materijal postupno
bjeæi u svemir, sve dok zvijezdane potroπi sve gorivo i poËne seuruπavati. Kod zvijezde velikemase to znaËi eksplozijusupernove koja dobar diopreostale tvari rasprπi u svemir.
nastajuÊezvijezde
molekularnioblak
zvijezda
oblaci sekondenzirajuu zvijezde
OBLACI SE PO»INJU SAÆIMATI
Zvijezde nastaju od hladnih meuzvjezda-nih oblaka. ©to je oblak hladniji, manjeje otporan na gravitacijsko uruπavanje.Oblaci su uglavnom graeni od vodika.Na niskim temperaturama vodik stvaramolekule (molekularni vodik).
230 — 231 Zvijezde
Nastanak zvijezda 236 — 237
Zvijezde glavnog niza 246 — 247
Stare zvijezde 250 — 251
Kraj života zvijezda 262 — 263
Ekstrasolarni planeti 290 — 291
STALNI CIKLUSZvijezde nastaju od materijalaodbaËenog s prethodnognaraπtaja zvijezda, a smrtmasivnih zvijezda moæepotaknuti raanje novih.
nuklearnim reakcijamau zvijezdama nastajuteæi elementi
tijekom æivotazvijezda odbacujematerijal
plin i Ëestice praπinesa zvijezda skupljajuse u golemimmeuzvjezdanimmolekularnimoblacima
gubitakmase
ML
IJE
»N
AS
TA
ZA
232-233_CRO.qxd:232-233_CRO 5/19/08 8:59 AM Page 232
233
ZVJEZDANA EVOLUCIJAAko su dovoljno masivne, nove zvijezde prelaze na glavni niz, na kojemÊe se zadræati veÊinu svog æivota. Kad potroπe vodik u svojim jezgrama,pomiËu se s glavnog niza i postaju crveni divovi ili superdivovi. KojimÊe putom poÊi u odrasloj fazi, ovisi samo o njihovoj masi. Kad se zbogizgaranja goriva u atmosferi zvijezda πiri, ili uruπi kad posve potroπigorivo, prelazi preko podruËja desno od glavnog niza na Hertzsprung--Russellovom (H-R) dijagramu (vidi str. 230), nazvanog pojasnestabilnosti. ©to je zvijezda masivnija, to Êe se viπe puta πiriti i saæimati.Zvijezde vrlo velike mase kao supernove eksplodirat Êe u podruËjusuperdivova H-R dijagrama, a one manje mase pri uruπavanju u bijelepatuljke ponovno Êe prijeÊi preko glavnog niza. Kako su mali i vruÊi,bijeli su patuljci u donjem lijevom kutu dijagrama H-R. Hlaenjem sepomiËu nadesno, naposljetku postajuÊi hladni crni patuljci. Neutronskihzvijezda i crnih rupa na dijagramu H-R nemajer se ne uklapaju u relaciju masa-sjaj kojutaj prikaz predstavlja.
NASTANAK PLANETNOG SUSTAVAVeÊina mladih zvijezda, osim onih u bliskim dvojnim sustavima, okruæena je ostacimamaterijala od kojih su nastale.Vrtnja i zvjezdani vjetrovi nerijetko taj materijal oko svojegekvatora oblikuju u razmjerno tanak disk. Isprva je materijal u disku vruÊ, ali prelaskomzvijezde na glavni niz poËinje se hladiti. Smanjivanjem temperature, ovisno o temperaturi,iz njega se kondenziraju razliËiti elementi. Unutar diska elementi mogu postojati urazliËitim stanjima. PoveÊavanjem udaljenosti od zvijezde, primjerice, voda Êe se izplinovitog stanja postupno pretvarati u led. SiÊuπne kondenzirane Ëestice stalno sesljepljuju i sve viπe rastu. One koje najbræe rastu, gravitacijski privlaËe druge, pa joπ viπenarastu, ali se u prvim, vrlo dinamiËnim fazama nastanka planetnog sustava mogu Ëestimsudarima s drugim Ëesticama ponovno razlomiti. Naposljetku, kad se disk ohladi i okolinapostane mirnija, neke Ëestice dovoljno narastu da ih moæemo smatrati planetezimalima ∑zamecima planeta. Ostaci izvornog diska od kojih ne nastanu planeti ovisno Êe se onjihovoj udaljenosti od roditeljske zvijezde pretvoriti u asteroide ili komete.Atmosferenastaju od plina privuËenog iz cirkumzvjezdanog diska, plinova izbaËenog s planeta iliosloboenog u sudarima s kometima.
ODRASLE ZVIJEZDEPutove odraslih zvijezdana putovanju prema smrtimoæemo iscrtati na dijagramuH-R. Kako starenjem postajuveÊe i hladnije, pomiËu senadesno i pretvaraju ucrvene divove ili superdivove.Kad potroπe gorivo u svojimatmosferama, uruπe se ipomiËu nalijevo.
CIRKUMZVJEZDANI DISKUnutar diska oko zvijezde ABKoËijaπa Ëvorovi materijalaupozoravaju na prve faze nastankaplanetnog sustava. Taj uzvrtloæenidisk zvjezdanog materijala oko 30puta veÊi je od SunËeva sustava.
ZVJEZDANA ADOLESCENCIJA
SaæimajuÊi plin protozvijezde poËinje seokretati i nastavkom saæimanja ubrzava,stvarajuÊi disk zvjezdanog materijala.Prije prelaska na glavni niz protozvijezdanije stabilna, pa se katkad brzo okreÊei otpuhuje mnogo materijala.
NASTANAK KRUÆE∆IH PLANETA
Kad zvijezda stigne na glavni niz i postanestabilna, disk preostalog materijala poËinje sehladiti. Sniæavanjem temperature iz njega sekondenziraju elementi i meusobno sljepljuju.VeÊe grudice privlaËe manje, sve doknakupine ne postanu veliËine planeta.
supernova
bijelipatuljak
crveni patuljak
GL A
VN
IN
I Z
crvenisuperdiv
crvenidiv
planetnamaglica
evolucijski put zvijezdevelike mase
evolucijski putzvijezde manjemase
plavi divvelike mase
uruπavajuÊazvijezda malemase postajebijeli patuljak
zvijezda sliËnaSuncu malemase
cirkumzvjezdanidisk
POVR©INSKA TEMPERATURA
SJA
J
jaki zvjezdani vjetrovi
ZVIJEZDA DOLAZI NA GLAVNI NIZ
Kod protozvijezda s masom od oko0,08 SunËevih masa tlak i temperaturadovoljno se poveÊaju za zapoËinjanjenuklearnih reakcija. Tlak uravnoteæujegravitaciju, pa protozvijezda postajeprava zvijezda.
232-233_CRO.qxd:232-233_CRO 5/19/08 9:00 AM Page 233
298
NASTANAK GALAKTIKA desetljeÊimaje zbunjivao astronome. Danasteleskopima prouËavamo galaktikeudaljene milijardama svjetlosnihgodina kako bismo otkrilinjihovu mladost. Svjetlost kojanam od njih stiæe krenula je
u vrijeme kad je svemir bio nov.Takvi nam poglediotkrivaju mnoπtvo nepravilnih galaktika, silovitesudare i snaænu aktivnost.Astronomi danasprihvaÊaju nov model æivota i razvoja galaktika.
evolucija galaktika
MLADA GALAKTIKAZwicky 18 je zagonetna nepravilnagalaktika u bliskom svemiru. U njojnema starih zvijezda, pa je moædastara samo 500 milijuna godina(MlijeËna staza je 10 puta starija).Moæda sliËi prvim galaktikama.
NASTANAK GALAKTIKASve donedavno postojale su dvije opreËne teorije nastanka galaktika:u prvoj su se galaktike kondenzirale iz golemih vrpca materije (razvoj≈odozgo√) i naposljetku stvorile zvijezde, a u drugoj su zvijezde najprijestvorile male skupine i postupno sepretvarale u veÊe ustroje, galaktike i,zatim, galaktiËka jata (razvoj ≈odozdo√).U oba je sluËaja kljuËnu ulogu imalatamna materija. Baπ kao i danas, tamnaje materija uvelike nadmaπivala koliËinuobiËne. Je li bila vruÊa i brza ili hladna irazmjerno spora? U modelima s vruÊomtamnom materijom najprije nastaju velikiustroji iz kojih se postupno kondenzirajugalaktike.To je u suprotnosti spromatranjima koja stalno pronalazedokaze o postojanju prvih zvijezda igalaktiËkih crnih rupa vrlo brzo nakonVelikog praska. Danas se Ëini vjerojatnimda su galaktike nastale mjeπavinomrazvoja zvijezda i sporijeg nastankavelikih ustroja, djelomice pogonjenoggravitacijom hladne tamne materije.
RASPODJELAGALAKTIKAKako astronomi vide samo ≈snimku√ evolucijesvake galaktike, æivotnu priËu galaktika morajurekonstruirati promatrajuÊi mnogo objekata iotkriti uzorke koji galaktike moæda povezujuu prostoru i vremenu. Kad je rijeË o prostoru,velike eliptiËne galaktike nalazimo samo umasivnim galaktiËkim jatima ∑ a najveÊeu samome srediπtu najveÊih jata. Dakle,razvoj eliptiËnog ustroja ovisi o blizini drugihgalaktika. Govorimo li o vremenu, broj velikihnepravilnih galaktika bio je mnogo veÊi bliæeVelikom prasku, s viπe spiralnih i manjeeliptiËnih.To nam govori da se nepravilnegalaktike najprije pretvaraju u spiralnei naposljetku u eliptiËne galaktike.
RA»UNALNI MODEL RA–ANJA GALAKTIKEGornji niz slika ove raËunalne simulacije prikazujenastanak velikih galaktiËkih lanaca i jata, a udonjem golema eliptiËna galaktika nastajesudarima i stapanjima.
DREVNE NEPRAVILNEOvaj detalj Hubbleova≈Dubokog polja« prikazujemnoπtvo nepravilnih modrih≈protogalaktika« (u okviriÊima)u vrlo dalekom, tj. vrlomladom svemiru.
22 — 23 Svemirska prostranstva
50 — 51 Nestanak tame
294 — 297 Tipovi galaktika
Aktivne galaktike 310 — 311
GalaktiËka jata 316 — 317
GalaktiËka superjata 324 — 325
1,5 MILIJARDI GODINAKad je svemir bio desetputa mlai nego danas,materija se gomilalau niti (na vrhu). U njimasu nastajale protogalaktike(dolje).
1 2,6 MILIJARDI GODINAU najveÊem mjerilu (navrhu), niti materije sve subolje definirane. U malommjerilu male nepravilneprotogalaktike stapaju seu veÊe (na dnu).
2 5 MILIJARDI GODINANiti materije postajugalaktiËki lanci (na vrhu),u kojima od nepravilnihelemenata nastaju zrelegalaktike, ukljuËujuÊi ieliptiËne (na dnu).
3 7,4 MILIJARDI GODINAU nitima materije sve jeviπe materijala (na vrhu).Sad postoje i zrelagalaktiËka jata s golemimeliptiËnim galaktikama(na dnu).
4
IZV
AN
ML
IJE
»N
ES
TA
ZE
EVOLUCIJA GALAKTIKA
298-299_CRO:298-299 Galaxy Evolution_CRO 4/30/08 9:10 AM Page 298
299evolucija galaktika
SAMO OKRZNU∆EGalaktike NGC 2207 i IC 2163izobliËio je bliski susret. NGC2207, s lijeve strane, iz manje jegalaktike istrgla dugaËak lanaczvijezda. Silovita zbivanja poputovog kljuËan su sastojak
evolucije galaktika.
STAPAJU∆I MODELPo danaπnjim spoznajama, stapanjimanastaju eliptiËne galaktike, ali upadniih plin moæe pomladiti, stvarajuÊi novediskove i krakove u kojima nastajuzvijezde. NaËin razvoja galaktike ovisio vremenu izmeu stapanja i koliËinipozadinskog plina. OpÊeniti trend jenastanak velikih eliptiËnih galaktikasiromaπnih plinom.
EVOLUCIJASTAPANJEMDanas najomiljeniji modelevolucije galaktika smatra da seone mijenjaju nizom sudara iinterakcija. KljuËni je elementteorije stalno smanjivanje koliËineslobodnog vodika u meugalaktiËkomprostoru zbog apsorpcije u galaktike.U rano doba, kad je plina bilo mnogo,prve su nastale male nepravilne i eliptiËnegalaktike. Kako su u sebe privlaËile sveviπe materijala i katkad se stapale, razvilesu unutarnji ustroj i postale spiralne.Pri stapanju spiralnih galaktika, plinse iz diskova oslobaa, a zvijezdeprelaze u kaotiËne staze ∑ nastajeeliptiËna galaktika. Ima li dovoljnomeugalaktiËkog vodika, on pada ueliptiËnu galaktiku i stvara novi diskplinovitog i praπnog materijala koji moæerazviti vlastite spiralne krakove. Do togtrenutka iz izvorne spiralne galaktikepreostale su samo stare crvene i æute zvijezde,πto objaπnjava prevlast starih crvenih i æutih zvijezda u srediπtimastarih spiralnih galaktika. U podruËjima u kojima se moglo zbitimnogo takvih dogaaja (primjerice u starim i gustim galaktiËkimjatima), raspoloæivog je plina sve manje, pa su sve galaktikenaposljetku eliptiËne i postupno se stapaju u joπ veÊe sustavepoput cD galaktika (vidi str. 316).
SUDARI GALAKTIKAU odnosu na veliËinu, galaktike su u prostoru rasporeenemnogo guπÊe od zvijezda u njima, pa su siloviti susreti meunjima vrlo Ëesti.Tijekom sudara oblaci se plina galaktikasaæimaju, πto potiËe nastanak zvijezda. Oblaci se pritom mogutoliko zagrijati da iz galaktike ≈ispare√ zbog velikog poveÊanjatlaka u njima. Zvijezde se, nasuprot tome, sudaraju vrlo rijetko.Vrlo su malene prema razmacima koji ih razdvajaju, pa semimoilaze poput Ëlanova stupajuÊih orkestara. Meutim,gravitacija moæe otrgnuti cijele spiralne krakove. RaËunalnimodeli sudara galaktika nedavno su povezani s opaæanjima
ranog svemira kad su sudari bili ËeπÊi.Ta istraæivanja nameÊuzakljuËak da su meugalaktiËke interakcije odgovorne
za promjenu galaktike iz jednog tipa u drugi tijekommilijardi godina.
ELIPTI»NA (M87)
PRA©NA ELIPTI»NA (NGC 1316)
SPIRALNA (NGC 3370)
IZV
AN
ML
IJE»
NE
ST
AZ
E
gusti pozadinski plin
pozadinski plin
malo pozadinskog plina
novi disk odupadnog plina
pomlaena spiralnagalaktika s mladimzvijezdama u krakovima
spiralne segalaktike stapajuu eliptiËnu
spiralna galaktikanastaje odeliptiËne (ili malenepravilne)galaktike
SKRIVENA AKTIVNOSTNeobiËna dvoreæanjska galaktika Arp 220 mjestoje eksplozije raanja zvijezda potaknutogmeugalaktiËkim sudarom, vidljivim samo uinfracrvenom svjetlu. Takvih svijetlih infracrvenihgalaktika otkrivamo sve viπe, pa se nameÊe zakljuËakda su sudari ËeπÊi nego πto se nekoÊ mislilo.
298-299_CRO:298-299 Galaxy Evolution_CRO 4/30/08 9:10 AM Page 299
378 zvijeæ–a
Æuta i modra komponenta sumagnitude 3,4 i 6,7, a obiu seza otprilike tisuÊu godina.
M48 je otvoreno zvjezdano jatona granici s Jednorogom. Od nas jeudaljeno gotovo 2000 svjetlosnihgodina. M48 ima veÊi prividnipromjer od punoga Mjeseca, a lako sevidi dvogledom ili malim teleskopom.Posve je razliËito od kuglastog jataM68 (vidi str. 289), koje promatranodvogledom ili malim teleskopomizgleda poput malo zamuÊenezvijezde.
M83 je spiralna galaktika smjeπtenablizu repaVodene zmije, a od Zemljeje udaljena oko 15 milijuna svjetlosnihgodina. U vidnom polju malogteleskopa nalikuje izduljenomoblaËku, dok joj instrumentiveÊeg otvora otkrivaju spiralniustroj i zamjetljivu srediπnju≈preËku√, vjerojatno sliËnu onojza koju se smatra da postoji prekosrediπta naπe galaktike.
Planetna maglica nazvanaJupiterov duh, s oznakom NGC3242, nalazi se blizu zvijezde Mi (µ)Vodene zmije, u srediπnjem dijelunjezina tijela.
DUGA»KA ZMIJA2Glava Vodene zmije, na desnoj straniove fotografije, nalazi se juæno od Raka(i, na ovom pogledu, Jupiterova diska),dok joj je vrh repa daleko nalijevo.
HYDRA
Vodena zmijaREDOSLIJED VELI»INE 1
NAJSJAJNIJA ZVIJEZDAAlfard (α) 2,0
LAT. GENITIV Hydrae
KRATICA Hya
NAJVI©E NA NEBU U 22:00VeljaËa — lipanj
POTPUNO VIDLJIVO54°S — 83°J
Vodena zmija predstavlja mnogoglavoËudoviπte, Hidru, s kojim se Heraklo(Herkul) borio u svojoj drugoj zadaÊi(vidi okvir desno).Tijekom borbeHidri se pridruæio rak, ali ga jeHeraklo zdrobio nogom; na nebu gapredstavlja istoimeno zvijeæe. Premdaje Hidra imala devet glava, na nebu jeprikazana samo s jednom ∑ vjerojatnoonom besmrtnom.
To je zvijeæe najveÊe na nebui od svoje se glave, juæno od Raka,neposredno iznad nebeskog ekvatora,viπe od Ëetvrtine opsega neba proteæedo repa na juænoj polutki izmeuVage i Kentaura. Usprkos veliËini,to se zvijeæe istiËe samo skupinomod πest zvijezda skromna sjaja, kojetvore glavu vodene zmije.
POSEBNA OBILJEÆJANajsjajnija zvijezda uVodenoj zmiji jeAlfard, ili Alfa (α)Vodene zmije, 2.magnitude.Alfard znaËi ≈osamljena√,πto dobro opisuje njezin poloæaj nainaËe pustom dijelu nebeskog svoda.Taj naranËasti div jedina je zvijezdau tom zvijeæu sjajnija od magnitude3,0. Udaljena je oko 175 svjetlosnihgodina. Epsilon (ε)Vodene zmijeje bliska dvojna zvijezda skomponentama kontrastnih boja,razluËivih teleskopom otvora najmanje75 mm i pod velikim poveÊanjem.
JUPITEROV DUH54Promatrana malim teleskopom,planetna maglica NGC 3242 izgledapoput sablasnog, modrozelenogoblaËka, otprilike veliËine Jupitera —po kojem je i dobila ime.
VAGA K
-30°
-20°
5258
54
MITOVI I PRI»E
HERAKLO I HIDRA
Hidra je bila zmija s devet glava, od kojih jejedna bila besmrtna, a æivjela je u moËvariblizu grada Lerne, odakle je izlazila iuniπtavala æito i stoku. U svojoj ju jedrugoj zadaÊi Heraklo morao ubiti.Iz brloga ju je istjerao plamenimstrelicama i zatim joj odsjekaoglavu po glavu, zavrπavajuÊis besmrtnom glavom kojuje zakopao ispod stijene.
SMRTONOSNI UDARCINa ovoj skulpturi François-Josepha Bosija(1768. — 1845.), izloæenoj u vrtu palaËeTuileries u Parizu, Heraklo se bori s Hidrom.
M8354Ova prekrasna spiralna galaktikakoju gledamo suËelice nalazi se nagranici Vodene zmije i Kentaura.M83 ima srediπnju ≈preËku« odzvijezda i plina, a neki je nazivajuJuænom vjetrenjaËom.N
O∆
NO
NE
BO
378-379_CRO:378-379-Hydra_CRO 4/30/08 9:17 AM Page 378
379
VODENA ZMIJA
SISALJKA
RAK
LAV
KRMA
KOMPAS
SEKSTANT
K
0˚
10°
8 h
10 h
NGC 3242
M48
Alfard
Regulus
6
9
12
26
27
U
GAVRAN
VR»
KENTAUR
-10°
0
11 h
13 h14 h
M68
M8351
52
R
U
NO
∆N
ON
EB
OVODENA ZMIJA
378-379_CRO:378-379-Hydra_CRO 4/30/08 9:18 AM Page 379
408
PAVO
PaunREDOSLIJED VELI»INE 44
NAJSJAJNIJA ZVIJEZDAPaun (α) 1,9
LAT. GENITIV Pavonis
KRATICA Pav
NAJVI©E NA NEBU U 22:00Srpanj — rujan
POTPUNO VIDLJIVO15° — 90°J
Paun je jedno od dalekih juænihzvijeæa koje su potkraj 16. stoljeÊa uuporabu uveli nizozemski navigatori--astronomi Pieter Dirkszoon Keyser iFrederick de Houtman (vidi str. 400).Predstavlja pauna iz jugoistoËne Azije,
kojeg su nizozemski istraæivaËi vidjelina svojim putovanjima.U novije doba najsjajnija je zvijezda uzvijeæu,Alfa (α) Pauna 2. magnitude,takoer prozvana Paun.
U grËkoj mitologiji paun je biosveta ptica Here, Zeusove supruge,koja je zrakom letjela kolima kojesu vukle te ptice. Baπ je Hera nakonjedne Zeusove ljubavne avantures Io na paunov rep stavilaprepoznatljive oznake. Premda je Zeuspreruπio Io u bijelu kravu, Hera jeposumnjala da neπto nije u redu, pa jestookog Argusa zaduæila da pripazi najunicu. Suprug joj se osvetio πaljuÊisina Hermesa da oslobodi Io. Kako biprevario Argusa, Hermes mu je priËaopriËe i svirao na svojoj fruli sve dokse straæareve oËi nisu poËele zatvarati.Kad je Argus naposljetku zaspao,Hermes mu je odrezao glavui oslobodio Io. U spomen na
Argusa Hera je na paunov rep stavilanjegove oËi.
Zvijeæe Paun nalazi se na rubuMlijeËne staze juæno od Strijelca,pokraj joπ jedne egzotiËne ptice,Tukana.
POSEBNA OBILJEÆJAKapa (κ) Pauna jedna je od sjajnijihcefeida. Njezine promjene, izmeumagnituda 3,9 i 4,8 svakih 9,1 dana,mogu se pratiti golim okom.
Ksi (ξ) Pauna dvojna je zvijezdas komponentama nejednaka sjaja ∑ 4.i 8. magnitude. Slabiju je zvijezduteπko prepoznati teleskopima vrlomalog otvora, jer je bljesak sjajnijegsusjeda nadjaËa.
NGC 6752 jedno je od najveÊihi najsjajnijih kuglastih jata na nebu.Na samoj je granici vidljivostigolim okom, ali ga se lako pronalazidvogledom. Pokriva otprilike polovicu
prividnog promjera punog Mjeseca.Teleskop s otvorom od 75 mmrazluËit Êe neke od njegovihnajsjajnijih zvijezda.
Veliku spiralnu galaktiku NGC6744 gledamo gotovo suËelice.U malim i srednjim teleskopimavidimo je kao eliptiËni magliËastioblaËak. NGC 6744 od nas jeudaljena oko 30 milijunasvjetlosnih godina.
NGC 674454Ova je krasna preËkastaspiralna galaktika u Paunu lijepobjekt za promatranje malimteleskopima. Kad bismo jepromatrali izvana, i MlijeËna bistaza mogla ovako izgledati.
NGC 675254Lijepo kuglasto jato NGC 6752zbog svojeg poloæaja dalekona jugu nije naroËito poznato.Sjajna zvijezda, desno od njegau prednjem planu, dio je naπegalaktike.
zvijeÆa
NEBESKO ©EPURENJE2Nebeski Paun πiri svoj rep po juænomenebu, baπ kao πto to njegov svjetovniuzor Ëini kad pokuπava privuÊi æenku.
PAUN
OLTAR
INDIJANAC
OKTANT
STRIJELACTELESKOP
JUÆNITROKUT
TUKAN
—70˚
—60˚
18 h19 h20 h
21 h
NGC 6752
NGC 6744ϕ1ϕ2
SX
α
β δ
ε
γ
η
κ
λν π
ρξ
ζ
PAUN
NO
∆N
ON
EB
O
408-409_CRO:408-409_CRO 4/30/08 9:34 AM Page 408
409
OCTANS
OktantREDOSLIJED VELI»INE 50
NAJSJAJNIJA ZVIJEZDANi (ν) 3,8
LAT. GENITIV Octantis
KRATICA Oct
NAJVI©E NA NEBU U 22:00Listopad
POTPUNO VIDLJIVO0° — 90°J
U tom zvijeæu, isprva poznatom ikao Octans Nautica (NautiËki oktant)ili Octans Hadleianus (Hadleyjevoktant), nalazi se juæni nebeski pol.Zamislio ga je u 18. stoljeÊu francuskiastronom Nicolas Louis de Lacaille(vidi str. 406).
PodruËje neba u kojem se Oktantnalazi priliËno je pusto. Juænom jenebeskom polu najbliæa golim okomvidljiva zvijezda Sigma (σ) Oktanta.Kako joj magnituda iznosi samo5,4, nije posebno dojmljiva.
Zbog djelovanja precesije(vidi str. 60) poloæaji se nebeskihpolova stalno mijenjaju.
Zbog toga se juæni nebeski polod Sigme udaljava prema zvijeæuKameleona. U tom dijelu nebatakoer nema sjajnih zvijezda, pa ÊepodruËje juænog nebeskog pola ostatipusto iduÊih 1500 godina, kad Êe polbiti malo viπe od stupnja udaljen odDelte (δ) Kameleona, zvijezde 4.magnitude.
Oktant predstavlja istoimeninavigacijski instrument zapronalaæenje poloæaja (vidi okvirdesno). Izumio ga je engleskikonstruktor navigacijskih ureajaJohn Hadley (1682. ∑ 1744.).
POSEBNA OBILJEÆJALambda (λ) Oktanta je dvojnazvijezda koju razluËuju veÊ maliteleskopi. Komponente su joj5. i 7. magnitude.
zvijeÆ–A
TRAGOVI JUÆNIH ZVIJEZDA2Zakrivljeni tragovi zvijezda, vrtnjom Zemljeiscrtani na ovoj fotografiji duge ekspozicije,naglaπavaju pustoπ podruËja oko juænoganebeskog pola.
NA POLU2Zvijeæa Oktanta Ëini mali broj zvijezdaslaba sjaja. Juæni nebeski pol, na ovojfotografiji lijevo od srediπta, neoznaËava nijedna zvijezda.
OKTANTOKTANT
RAJSKAPTICA
KAMELEON
HIDRA
STOL
PAUN
JUÆNITROKUT
—90˚
—80˚
—70˚
0 h
1 h
3 h
5 h
6 h
7 h8 h
10 h
11 h
12 h
13 h
14 h
15 h
23 h
β
δ
ν
θ
σ
λ
OKTANTOvaj oktant od drva i mjedi naËinila jebostonska tvrtka Browning. Lûk je u kasnijimkonstrukcijama s osmine kruga poveÊan naπestinu, pa je oktant postao danaπnji sekstant.
ISTRAÆIVANJE SVEMIRA
NAVIGACIJA
Britanski matematiËar John Hadley1731. naËinio je ureaj nazvandvostruko reflektirajuÊi oktant.Navigator je obzor promatraoteleskopom, a pokretni je krakpodeπavao sve dok se slika Suncaili zvijezde na njemu ne bipoklopila s pogledom na obzor.Tada se na skali oËitavala visinaSunca ili zvijezde, pa je navigator
mogao odrediti geografskuπirinu na kojoj se
nalazi.
NO
∆N
ON
EB
O
408-409_CRO:408-409_CRO 4/30/08 9:34 AM Page 409
458
Capella
Arcturus
Deneb
Vega
Po
laris
MizarV
ELIKA
KO
LA
PLEJADE
M39
M31
M34
M37
M13
M36
M33
M38
M3
M92M
52
M81
M103
M53
M101
M51
M64
NG
C869
NG
C884
VELIKIMED
VJED
BERENIKINAKOSA
PSI
LOVA»KI
VOLAR
KRUNASJEVERNA
HERKUL
KASIOPEJA
GU©TERICA
ÆIRA
FA
ANDROMEDA
TROKUT
OVAN
BIKRIBE
PEGAZ
MALILAV
RIS
LABU
DLIRA
CEFEJ
ZMA
J
MA
LIMED
VJE
D
KO
»IJA
©
PERZEJ
ZAPADI S T O K
SJ E
VE R
O
I S T OK
SJ
EV
ER
SJEVER
OZA
PA
D
Difuzna
maglica
Ob
zori
60°S40°S
20°SEklip
tikaZ
eniti
60°S40°S
20°S
KO
LOV
OZ
SJEV
ER
NO
NEB
ODALEKI
OBJEKTI
ORIJENTACIJA
VRIJEME
PROMATRANJA
MAGNITUDE
ZVIJEZDA
Datu
m
15.srpnja
1.kolovoza
15.kolovoza
1.rujna
15.rujna
Stan
dard
no
vrijeme
ponoÊ
23:00
22:00
21:00
20:00
Ljetno
vrijeme
01:00
ponoÊ
23:00
22:00
21:00
PO
GLED
NA
SJEV
ER
Galaktika
Kuglasto
jatoPromj.
zvijezda
Otv.
jatoPlan
etna
maglica
NO
∆N
ON
EB
O
-10
12
34
5
458-459_CRO.qxd:458-459_cro 4/30/08 9:45 AM Page 458
459
Alta
ir
V
Fom
alhau
tAn
tare
s
Shau
la
Alb
ireo
M7
M6
M24
M25
M22
M23
M11
M5
M4
M21
M15
M16
M2
M29
M10
M12
M62
M8
M18
M28
M55
M19
M80
M30
M17
M14
M27
M54
M69
M9
M26
M57
GLAVA
ZMIJE
VAGA
HERKUL
ZEC
KUTO
MJE
R
REP
ZM
IJE
©T
IT TE
LES
KO
P
JUÆ
NA
KR
UN
A
ST
RIJ
ELA
C
PA
UN
IND
IJA
NA
C
MIK
RO
SK
OP
JAR
AC
RIBE
PEGAZ
VODENJA
K
ÆDRI
JEBE
KIT
KIP
AR
FENIKS
©KO
RPION
ZMIJ
ON
OSA
C
OLT
AR
OR
AO
ST
RE
LIC
A
LIS
ICA
DU
PINLA
BU
D
LIRA
JUÆN
AR
IBA
ÆDRA
L
DJEVICA
ZAPAD
JUG
OZA
PAD
JU
G
J UG
OI S
TO
K
I S T O K
EKLI
PTIK
A
gib
an
jez
vij
ez
da
PO
GLE
DN
AJU
G
JugSjever
Difuzna
maglica
Ob
zori
60°S
40°S
20°S
Ekliptika
Zen
iti
60°S
40°S
20°S
KO
LOV
OZ
SJEV
ER
NO
NEB
ODALEKI
OBJEKTI
ORIJENTACIJA
MAGNITUDE
ZVIJEZDA
-10
12
34
5Galaktika
Kuglasto
jato
Promj.
zvijezda
Otv.
jato
Planetna
maglica
NO
∆N
ON
EB
O
458-459_CRO.qxd:458-459_cro 4/30/08 9:45 AM Page 459
KAMENA ZAGONETKASvrha Stonehengea, prikazanog ovdjeu predve~erje zimskog suncostaja, i daljeje tajna. Mo`da je slu`io kao mjesto{tovanja Sunca ili neba, a mo`da jebio divovski astronomski kalendar.
VRHUNSKE FPROCES NASTANKAU maglici NGC 2467 nalazimo zvijezdeu razli~itim fazama nastanka. Dolje lijevo vrlo je mlada zvijezda koja se upravoosloba|a svoje zametne kukuljice plina.Gore lijevo, zagrijan brojnim novim
postupno isparava. Tamni pojasevipra{ine u sredi{tu skrivaju dijelove maglice u kojima vjerojatno nastaju zvijezde.
KOZMI^KI USTROJOva slika u la`nim bojama, na~injena od ~etiriju fotografija u razli~itim dijelovima infracrvenog spektra, otkriva vi{e od 300 novoro|enih zvijezda u maglici RCW 49. Najstarije su joj zvijezde u sredi{tu obojene modro, pramenovi plinazeleno, a pra{naste niti ru`i~asto.
vru}im zvijezdama, zid svijetlog plina
l
vrhunske fotke_CRO.qxd:vrhunske fotke_cro 5/19/08 9:54 AM Page 460
FOTOGRAFIJE
MARSMars je najudaljeniji od ~etirijustjenovitih planeta. Zbog svojehr|avocrvene boje nazvan Crvenimplanetom, ime je dobio po rimskome bogu rata. Njegova raznolika povr{inskaobilje`ja obuhva}aju duboke kanjonei najvi{e vulkane u Sun~evu sustavu.Premda je Mars danas suh planet,mno{tvo je dokaza koji govore da jenjegovom povr{inom neko} tekla voda.
GALAKTI^KI SUSJEDINa ovoj fotografiji Andromedine galaktike i njezinih dvaju bliskih susjeda, patuljaste elipti~ne galaktike M32 (gore
dobro se vide tamni pojasevi pra{ine.lijevo) i M11 (dolje), na svijetloj pozadini
vrhunske fotke_CRO.qxd:vrhunske fotke_cro 5/19/08 9:55 AM Page 461
SVEMIR
VELIKA ILUSTRIRANAE N C I K L O P E D I J A
Albert Einstein(1879. ∑ 1955.)
Gledajte zvijezdei uËite od njih!
NASLOVNICA_CRO:naslovnica_CRO 4/17/08 12:13 PM Page 1