Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

8
SVEUČILIŠTE U SPLITU Pomorski Fakultet u Splitu KONSTRUKCIJA MERKATOROVE KARTE GRAFIČKIM PUTEM I KOMPENZACIJA MAGNETSKOG KOMPASA SA POZNATIM KOEFICJENTIMA

Transcript of Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

Page 1: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

SVEUČILIŠTE U SPLITU

Pomorski Fakultet u Splitu

KONSTRUKCIJA MERKATOROVE KARTE GRAFIČKIM PUTEM

I

KOMPENZACIJA MAGNETSKOG KOMPASA SA POZNATIM

KOEFICJENTIMA

Page 2: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

KONSTRUKCIJA MERKATOROVE KARTE GRAFIČKIM PUTEM

Merkatorova karta može se konstruirati grafičkim putem na slijedeći način.

1. Na prazan papir, pri njegovom donjem dijelu povucemo ravnu crtu koja predstavlja konstruktorsku paralelu (φk) i donji rub karte.

2. Okomito na tu, konstruktorsku paralelu (φk), nacrtamo seriju jednako raspoređenih vertikalnih linija. Razmak među njima je proizvoljan i ovisi o raspoloživom papiru. Te linije predstavljaju meridijane za svaki cijeli stupanj. Razmak između dva meridijana podijelimo na jednake dijelove (1', 2', 5', 10', ili 30').

3. Odaberemo jedno sijecište meridijana i φk. Od tog sijecišta crtamo pravac koji sa φk zatvara kut koji je veci od φk za 0.5° (u nasem slucaju φk=20°N pa je taj kut 20.5°). Pravac ucrtavamo do slijedećeg meridijana.

4. U šestar uzmemo dužinu tog pravca (od ishodišta do točke sijecišta sa slijedećim meridijanom) i prenosimo tu dužinu na ishodišni meridijan.

5. Tako dobijemo točku kroz koju ćemo povući vodoravnu liniju koja je paralelna sa φk i predstavlja slijedeću paralelu, tj. 21°N.

6. Ponavljamo postupak od maloprije (vidi redni broj 3.) samo što sada pravimo kut od 21.5°N, jer nam je paralela 21°N.

7. Ponovno u šestar uzimamo dužinu tog novog pravca i prenosimo ga na ishodišni meridijan.

8. Ponovno dobijamo točku kroz koju ćemo povući vodoravnu liniju koja je paralelna sa φk i predstavlja nam slijedeću paralelu 22°N.

Kod ovakvog konstruiranja karte mijerilo nije zadano i ovisi samo o raspoloživom papiru i samoj namjeni karte. Glavno mjerilo se može naknadno izračunati (za zemlju kao kuglu): 1'Δλ φk [mm]=1852 · cos φk · 1000/M Ako je 1'Δλ φk = širina karte (mm) / Δλ'

Page 3: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije
Page 4: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

KOMPENZACIJA MAGNETSKOG KOMPASA SA POZNATIM KOEFICJENTIMA

Da bi magnetski kompas kompenzirao prvo se mora odrediti devijacija magnetskog kompasa u svim kardinalnim i interkalarnim kursevima, tj. N(000°), NE (045°), E(090°), SE(135°), S(180°), SW(225°), W(270°) i NW(315°). Da bi se to napravilo, potrebno je postaviti brod u gore navedene kurseve i to prema zvrčnom kompasu, pokrivenom smijeru ili objektu na obali. Za ovaj primjer uzimamo da je devijacija zvrčnog kompasa 0°. Najjednostavnije je sa brodom ploviti polako i u velikom krugu, sto ustvari više sliči velikom oktagonu sa dugim stranicama u kardinalnim i interkalarnim kursevima.

Kada se brod ustali na pojedinom kursu potrebno je taj kurs zadržati barem dvije minute da bi se smirio inucirani magnetizam prethodnog kursa. Zatim treba očitati i zabilježiti razliku između zvrčnog i magnetskog kompasa tj devijaciju.

Page 5: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

Kp (Zvrčni)

Km (Magnetski)

Varijacija (Var)

Devijacija Kp-(Km+Var)=δ

N(000°) 349.4° 0.1°E 10.5°E NE (045°) 024.9° 0.1°E 20.0°E

E(090°) 078.4° 0.1°E 11.5°E SE(135°) 136.1° 0.1°E 1.2°W S(180°) 185.4° 0.1°E 5.5°W

SW(225°) 232.9° 0.1°E 8.0°W W(270°) 282.4° 0.1°E 12.5°W

NW(315°) 321.7° 0.1°E 6.8°W Nakon što smo izradili gornju tablicu, potrebno je izračunati koeficijente A, B, C, D i E. Njih računamo na slijedeći način: A – Koeficijent je koeficijent constantne devijacije. Ovaj koeficijent je nešto slično kao i indeksna kreška kod sextanta. Može biti magnetnog porijekla, ali je vjerovatnije da je rezultat ne paralelnosti kompasne pramčanice i uzdužnice broda. Njegova aproksimativna vrijednost se može dobiti tako što se pronađe aritmetička sredina sume svih gore navedenih devijacija. Pozitivan rezultat dobiva predznak E, a negativan W. 8A=+10.5° +20.0° +11.5° -1.2° -5.5° -8.0° -12.5° -6.8° 8A=+42.0°-34.0° 8A=+8.0° A=+1.0° (1.0°E) Kompenzacija za koeficijent A se izvodi tako što se kompasna pramčanica pomjeri da bude paralelna sa uzdužnicom broda. Ako to nije moguće, onda se cijeli kompas treba pomjeriti i učvrstiti tako da njih dvije budu paralelne. B – Koeficijent je koeficijent polukružne sinusne devijacije. Njegova vrijednost je maksimalna na kursevima 090° i 270°, ali obrnutog predznaka. On je uzrokovan djelovanjem permanentnog magnetskog polja željeza broda u smijeru pramca i krme. Njegova aproksimativna vrijednost se može dobiti tako što se pronađe aritmetička sredina sume svih gore navedenih devijacija. Pozitivan rezultat dobiva predznak E, a negativan W.

Page 6: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

2B=+11.5°(+12.5°) 2B=+24.0° B=+12.0° (12.0°E) Kompenzacija za koeficijent B se izvodi tako što se kompas kompenzira uzdužnim magnetima u kursu 090° ili 270°. Ako postoji +B, u stalak se ulažu magneti sa crvenim polom prema pramcu, tako da otklanja magnetnu ružu u lijevu stranu. Magnete treba ulagati od najnižih položaja dok se ruža ne otkloni za vrijednost B. C – Koeficijent je koeficijent polukružne kosinusne devijacije. Njegova vrijednost je maksimalna na kursevima 000° i 180°. Njegova aproksimativna vrijednost se moze dobiti iz aritmeticke sredine devijacija u kursu 000° i 180°, s tim da se kod 180° predznak mijenja. On je također uzrokovan djelovanjem permanentnog magnetskog polja željeza broda kao i kod koeficijenta B ali je poprečnog smijera dijelovanja. 2C=+10.5°+(+5.5°) 2C=+16.0° C=+8.0° (8.0°E) Kompenzacija za koeficijent C se izvodi tako što se kompas kompenzira poprečnim magnetima u kursu 000° ili 180°. Ako postoji +C, u stalak se ulažu magneti sa crvenim polom prema desnom boku broda, tako da otklanja magnetnu ružu u lijevu stranu. Magnete treba ulagati dok se ruža ne otkloni za vrijednost C.

Page 7: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

D – Koeficijent je koeficijent kvadratalne sinusne devijacije, koji ima maksimum ali je naizmjenice suprotan polaritetu na interkardinalnim kursevima. Dakle, njegova aproksimativna vrijednost se može odrediti određivanjem aritmetičke sredine četiri interkalarne devijacije, s tim da ce predznaci od 135° i 315° biti promijenjeni. Za razliku od B i C koeficijenta devijacije, D koeficijent je uzrokovan privremenim magnetizmom mekog željeza koji se inducira iz zemljinog magnetskog polja ali i poprimi obrnut polaritet. Kako se kurs broda mijenja tako se i ovaj magnetizam različito inducira. 40=(+20.0°)+(+1.2°)+(-8.0°)+(+6.8°) 40=+20.0° D=+5.0° (5.0°E) Kompenzacija za koeficijent D se izvodi tako što se kompas kompenzira i jednom od interkalarnih kurseva. Kompenzira se pomoću para sfera ili kugli izrađenih od mekog željeza, postavljene tako da se mogu pomicati prema ili od kompasa. Ako postoji +D, kugle treba približavati dok se D ne poništi, i obrnuto. Ako u slučaju da su kugle maksimalno udaljene (kod –D), a D nije poništen, oda se kugle postavljaju u uzdužnoj osi broda. E – Koeficijent je koeficijent kvadratalne kosinusne devijacije, koji ima maksimum ali je naizmjenice suprotan polaritetu na kardinalnim kursevima. Dakle, njegova aproksimativna vrijednost se može odrediti određivanjem aritmetičke sredine četiri kardinalne devijacije, s tim da ce predznaci od 090° i 270° biti promijenjeni. E koeficijent je uzrokovan jednako kao i D koeficijent ali ima dijagonalno dijelovanje u odnosu na uzdužnicu broda. 4E=(+10.5°)+(-11.5°)+(-5.5°)+(+12.5°) 4E=+6.0° E=+1.5° (1.5°E)

Page 8: Seminarski Rad Iz Terestricke Navigacije

Kompenzacija za koeficijent E se gotovo jednako kao i za D koeficijent, s tim da se kugle ili sfere od mekog željeza zarotiraju oko samog kompasa. Za –E, D korektore treba zakretati u pravcu kazaljke na satu. Dakle dobili smo koeficijente A, B, C, D, i E. A= 1.0°E B= 12.0°E C= 8.0°E D= 5.0°E E= 1.5°E Konačna formula za devijaciju na bilo kojem kursu koristeći koeficijente je:

δ=A + B sin Kk + C cos Kk + D sin 2Kk + E cos 2Kk