Seminarski rad

17
1. UVOD Entomologija (od grč. ἔντομος, bukvalno prevedeno ''koji je izdeljen ili segmentisan“, tj.''insekt"; i grč. -λογία, nauka) je biološka nauka koja se bavi proučavanjem insekata. Entomologija je nauka određena taksonom, tako da se u okviru nje mogu proučavati morfologija, anatomija, sistematika, ekologija, biologija ponašanja, sociobiologija i ostale biološke discipline. Naučnik koji se bavi entomologijom naziva se entomolog . Čovek je od davnina počeo da se interesuje za insekte koji su ga okruživali, a prema nekim zapisima, to interesovanje počinje jos u trećem i četvrtom milenijumu pre nove ere. Prvo su na slikama pronađeni u vidu pisanih tragova najstarijih kulturnih krugova u prvom radu mongolskih i prijentalnih naroda o nekim biljnim štetocinama i insektima koji su tada bili značajni za medicinu. Lutajući šumama, naišao je na med divljih pčela, što mu je ujedno bio najvazniji izvor hrane i njegovo dodatno interesovanje za ove insekte koje je kasnije dovelo do gajenja pčela i razvitka pčelarstva. Pored šteta koje je čovek imao od insekata, vrlo rano je počeo da koristi njihove proizvode. Početkom četvrtog milenijuma p.n.e. pčelarstvo postaje simbol kraljeva Egipta. Postoje zapisi o velikim invazijama skakavaca sa početka nase ere koji su nanosili velike štete narodima Srednje Azije. Biblija na više mesta registstruje štete u području donjeg toka reka Tigra i Eufrata (Mesopotamija). U Antičkoj Grčkoj su insekti posmatrani prvenstveno kao sastavni deo prirode. U vreme Demokrita (470-360) koji je učinio prve korake ka razvitku prirodnih nauka, bilo je sakupljano dosta materijala o sitnim životinjama i insektima. Kasnije, za vreme Platona (427-347), pojavljuje se entomologija kao nauka. 1

description

entomologija

Transcript of Seminarski rad

Page 1: Seminarski rad

1. UVOD

Entomologija (od grč. ἔντομος, bukvalno prevedeno ''koji je izdeljen ili segmentisan“, tj.''insekt"; i grč. -λογία, nauka) je biološka nauka koja se bavi proučavanjem insekata. Entomologija je nauka određena taksonom, tako da se u okviru nje mogu proučavati morfologija, anatomija, sistematika, ekologija, biologija ponašanja, sociobiologija i ostale biološke discipline. Naučnik koji se bavi entomologijom naziva se entomolog. Čovek je od davnina počeo da se interesuje za insekte koji su ga okruživali, a prema nekim zapisima, to interesovanje počinje jos u trećem i četvrtom milenijumu pre nove ere. Prvo su na slikama pronađeni u vidu pisanih tragova najstarijih kulturnih krugova u prvom radu mongolskih i prijentalnih naroda o nekim biljnim štetocinama i insektima koji su tada bili značajni za medicinu. Lutajući šumama, naišao je na med divljih pčela, što mu je ujedno bio najvazniji izvor hrane i njegovo dodatno interesovanje za ove insekte koje je kasnije dovelo do gajenja pčela i razvitka pčelarstva. Pored šteta koje je čovek imao od insekata, vrlo rano je počeo da koristi njihove proizvode. Početkom četvrtog milenijuma p.n.e. pčelarstvo postaje simbol kraljeva Egipta. Postoje zapisi o velikim invazijama skakavaca sa početka nase ere koji su nanosili velike štete narodima Srednje Azije. Biblija na više mesta registstruje štete u području donjeg toka reka Tigra i Eufrata (Mesopotamija).

U Antičkoj Grčkoj su insekti posmatrani prvenstveno kao sastavni deo prirode. U vreme Demokrita (470-360) koji je učinio prve korake ka razvitku prirodnih nauka, bilo je sakupljano dosta materijala o sitnim životinjama i insektima. Kasnije, za vreme Platona (427-347), pojavljuje se entomologija kao nauka.

Platon (427. p. n. e. - 347. p. n. e.)

Zbog postojanja oko 1.3 miliona opisanih vrsta insekata koji čine dve trećine svih živih organizama, starosti preko 400 miliona godina, brojne interakcije sa ljudima i drugim formama života na Zemlji, entomologija je veoma važna grana biologije. Iako tehnički neispravno, definicija entomologija se nekad koristi u slučaju proučavanja drugih organizama kao što su pauci, crvi i puževi. Entomologija je usko povezana sa mnogim granama nauke kao što su genetika, biohemija, sistematika, fiziologija, ekologija, morfologija, paleontologija, antropologija, robotika, poljoprivreda, ishrana, forenzika i mnoge druge.

1

Page 2: Seminarski rad

Značajno ime za entomologiju je bio i osnivač anatomije insekata Marcello Malphigi. Italijanski botaničar, lekar, fiziolog i anatom koji je bio neumorni istraživac svog vremena. Usavršavajuci mikroskop do povecanja i do 180 puta, uspeo je da pronikne u mnoge minuciozne organe insekata. Napisao je i anatomsku raspravu o sviloprelji, što je tada imalo veliki praktični značaj. Marčelo Malpighi (1628 - 1694 ) je bio italijanski lekar, koji je

dao svoje ime za nekoliko fizioloških funkcija, kao što je Malpigijev sistem cevčica.

Aristotel je prvi čovek za koga se zna da se interesovao za tajni život životinja. Neumorni posmatrač svih stvari sakupljao je i primerke na morskoj obali, posmatrao migracije i gnezda ptica i proučavao ponašanje i pokrete svih životinja koje je video. Pitao se zašto neke životinje žive na određenim mestima i zašto se njihovo ponašanje odvija po određenim modelima. Aristotelova Historia Animalium nije značajno delo u poređenju sa ostalim, ali je izazvalo neverovatno interesovanje za ponašanje životinja. Posle Aristotelovog istraživanja, došlo je doba romanopisaca koji su na životinje gledali kao na produžetak čovekove mašte i simbole njegovih većih grešaka Za sedamnaest vekova, koji su delili Aristotela od Rene Dekarta, francuskog filozofa, čovek je napredovao samo do teze da su životinje automati, nesposobni da misle i osećaju i bez ikakve veze da ljudima. Podaci o interesovanju čoveka za insekte moglo se videti u 3. i 4. milenijumu p.n.e. Najpre su pronađeni na slikama i u vidu pisanih tragova najstarijih kulturnih krugova u prvom radu mongolskih i prijentalnih naroda o nekim biljnim štetočinama i insektima koji su tada bili značajni za medicinu.

Pored šteta koje je čovek imao od insekata, vrlo rano je počeo da koristi njihove proizvode. Lutajući šumama, naišao je na med divljih pčela, što mu je ujedno bio najvažniji izvor hrane i njegovo dodatno interesovanje za ove insekte koje je kasnije dovelo do gajenja pčela i razvitka pčelarstva. Koliko je pčelarska aktivnost tadašnjeg čoveka bila važna, svedoče i reljefi na hramovima i prikazi na papiru o pčelama kod naroda egipatskog područja. Početkom 4. milenijuma p.n.e. postaje simbol kraljeva Egipta. Iz 2.600. godina p.n.e. je sačuvan reljef u jednom hramu u Egiptu koji prikazuje dobijanje i preradu meda, što svedoči da je pčelarstvo i data bilo dobro poznato. Postoje zapisi o velikim invazijama skakavaca sa početka nase ere koji su nanosili velike štete narodina Srednje Azije. Bibljija na više mesta registstruje štete u području donjeg toka reka Tigra i Eufrata (Mesopotamija). Navode se mnogi insekti poput mrava, stenica, buva, štetocina vinove loze gde se ujedno daju i uputstva za njihovo suzbijanje. U antickoj Grckoj su insekti posmatrani prvenstveno kao sastavni deo prirode. U vreme Demokrita (470-360) koji je učinio prve korake ka razvitku prirodnih nauka, bilo je sakupljano dosta materijala o sitnim životinjama i insektima. Kasnije, za vreme Platona (427-347), pojavljuje se entomologija kao nauka.

Obzirom da je stvaranjem novih biljaka i insektski svet brojniji, narocito fitofagne vrste, proizvedena hrana se u to vreme deli između ljudi i insekata. Sve što ne pojedu insekti, ostajalo je čoveku koji je tada u to vreme bio nemoćan da se od njih zaštiti. Sigurno da nova faza u životu

2

Page 3: Seminarski rad

insekata nastupa onda kada je čovek, menjajuci način zivota počeo da ostavlja hranu i da je čuva za periode kada nije bio u mogućnosti da je uzme sa polja. Mnoštvo insekata se tada prilagođavalo novonastalim uslovima sredine i tada nastaje vreme stvaranja preteča današnjih štetočina. Aristotel, veliki grčki mislilac smatra se jedanim od osnivača mnogih društvenih i prirodnih nauka. Njegovo najznačajnije delo je "Istorija zivotinja" za koju je materijal sakupljao živeći vise od 10 godina na ostrvu Labos u blizini današnje Turske. Studija koju je dao, obuhvatila je u prvom redu životinje koje žive u moru. Govorio je da se životinje poznaju ne samo po govoru tela, već i po svojim osobenostima. Sredio je i krupne i sitne zivotinje (ptice, ribe, kitove, insekte), razlikujući da li grizu ili sišu hranu, da li su ktilati ili beskrilni, dlakavi ili pokriveni perjem, ljuskari ili bez ljuske. Aristotel je podelio je sve zivotinje na:

1. Sanguineous (krvne životinje)

2. Exsanguineous (beskrvne životinje)

Otkrivanje mikroskopa za proučavanje insekata imalo je veliki značaj. Neki od prvih eksperimentatora koji je koristio mikroskop je bio Francesco Redi koji je dokazao da se muve ne rađaju iz truleži kako je ranije učio Aristotel. Redi je napravio ogled u dve posude sa mesom, gde je jednu stalno pokrivao a drugu držao otvorenom. U otvorenoj posudi su se iz jaja izlegle muve (najverovatnije Calliophoridae ili Sarcophagidas), potom razvile larve, a kasnije imaga. U zatvorenoj posudi nije bilo ni larva ni novih muva iz razloga nedostupnosti muvama.

Entomologija ne izučava svet insekata koji predstavljaju većna činioca u prirodi. Pre svega, nijedna klasa životinja nije tako brojna kao što su insekti. Do sada je opisano oko 1.200.000 vrsta. Obzirom da se svakodnevno pronalaze novi insekti, to znači da ih je u prirodi znatno više. Verovatno da čovek neće nikada saznati njihov tačan broj, naročito u neprohodnim delovima naše planete. Insekti su stari stanovnici Zemlje koji postoje već milionima godina, znatno pre čoveka. Tokom evolucije odlično su se prolagodili kontrasnim uslovima i razliitim životnim sredinama pa tako imaju veliki značaj za čoveka. Pre svega, insekti napadaju životinje i ljude. Brojne vrste komaraca svojim minucioznim ali jakim usnim aparatom bodu kožu ljudi uznemirujući ih kada je toplo vreme. Neki od njih prenose i opasna i ozbiljna oboljenja, u epidemiološkom pogledu, najpoznatiji su antofelesi koji prenose plazmodijume malarije. Larve komaraca žive u vodi pa se javljaju masovno u močvarnim krajevima. Prenose izazivače malarije od koje je u ranijim epohama stradao veliki broj ljudi. Malariju izazivaju razne forme protozoa Plasmodium vivax, P. ovale, P. malarie i P. falciperum. Kod čoveka dovode do razaranja krvnih zrnaca i stvaraju grozničavo stanje sa visokom temperaturom.

Proizvodnja hrane zavisi gotovo isključivo od poljoprivrede. Nagli porast stanovništva Zemljine kugle (1950. g 2,5 milijardi, 1998. g 5,7 milijardi stanovnika) uzrok je velikih teškoća poljoprivrede u proizvodnji hrane. Iako porast te proizvodnje sledi, pa i za malo nadmašuje demografsku eksploziju, ipak je poboljšanje ishrane po glavi stanovnika vrlo malo. S toga gotovo petina stanovnika gladuje, a mnogi umiru od gladi. Stanje pogoršava i izrazito nepovoljna raspodela proizvodnje hrane: prekomerna u bogatim, premala u siromašnim zemljama. Preti i pomanjkanje sirovina, a posebno se brzo zaoštrava problem zagađenja okoline. U rešavanju svih navedenih problema poljoprivreda ima ključnu ulogu. Preko potrebno intenziviranje poljoprivredne proizvodnje traži mnoge sirovine, a jako zagađuje okolinu. Alternative intenziviranju proizvodnje nema jer su mogućnosti za proširenje proizvodnje na nove površine (pojačano krčenje šuma, preoravanje zelenih površina itd.) ne samo ograničene nego ekološki još

3

Page 4: Seminarski rad

štetnije. Intenzivnija, a ipak ekološki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja moguća je kvalitetnim uređenjem postojećih površina, novim kultivarima i boljom agrotehnikom i zaštitom bilja te racionalnom primenom agrohemikalije. Osnovni preduslov za takvo intenziviranje jeste znanje svih koji učestvuju u poljoprivrednoj proizvodnji, kako neposrednih proizvođača - seljaka, tako i savetodavaca - agronoma. S obzirom na visoke štete koje današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji nanose štetnog, posebno štetne životinje, potrebno je njihovo dobro poznavanje da bi se te štete mogle smanjiti na isplativ ekološki povoljan način. Od ukupih insekata koji su otkriveni do sada, napravljena je podela na:

39% tvrdokrilci (Coleoptera)

16% dvokrilci (Diptera)

15 % leptiri (Lepidoptera)

14% opnokrilci (Himenoptera

16% svi ostali redovi

2.

PREOBRAŽAJ INSEKATA

4

Page 5: Seminarski rad

Metamorfoza je biološki proces u kojem se životinja fizički razvija nakon rođenja, uključujući promene u obliku i strukturi životinje kroz ćelijski rast i diferencijaciju. Kroz proces metamorfoze prolaze neki insekti, vodozemci, mekušci, rakovi, bodljokošci, tvrdokrilci, koja je često (ali ne uvek) praćena promenom životnog prostora ili ponašanja.

U toku metamorfoze dolazi do:

Obrazovanja novih organa koji funkcionišu kod adulta, a larve ih nisu posedovale, promene kojima se obrazuju ovakvi organi nazivaju se progresivnim

Redukcije ili potpunog gubljenja organa koji su bili neophodni larvi, a nepotrebni adultu (npr. nestaje repa punoglavca pa su odrasle žabe bez njega); promene kojima se to dešava nazivaju se regresivnim

Promene na organima koji funkcionišu kako kod larvi tako i kod adulta

Postoje dve vrste metamorfoze kod insekata: Kompletna metamorfoza

Nekompletna metamorfoza

2.1. Kompletna metamorfoza

Kompletna metamorfoza, potpuna metamorfoza ili holometabolizam je termin koji se koristi u svetu insekata, a opisuje specifičan razvoj pojedinih vrsta insekata u četiri faze:

1. Embrion2. Larva3. Lutka4. Imago (odrasla jedinka)

Npr. životni ciklus leptira, embrion se razvija u jajetu, zatim izlazi kao gujenica (larva), onda se zakukulji u lutku i razvije se u odraslog leptira.

Slika 5. Metamorfoza leptira

Redovi koji vrše kompletnu metamorfozu su :

5

Page 6: Seminarski rad

Coleoptera Diptera Hymenoptera Lepidoptera Mecoptera Megaloptera Miomoptera

Neuroptera Protodiptera Raphidioptera Siphonaptera Strepsiptera Trichoptera

2.1. Nekompletna metamorfoza

Nekompletna metamorfoza, nepotpuna metamorfoza ili hemimetabolizam je termin koji se koristi u svetu insekata, a opisuje specifičan razvoj pojedinih vrsta insekata u tri faze:

1. Jaje2. Larva3. Imago (odrasla jedinka).

Za razliku od kompletne metamorfoze, ovdje ne postoji stadij larve, odnosno lutke. Larve su veoma slične odrasloj jedinki samo su slabije razvijene.

Redovi koji vrše nekompletnu metamorfozu su:

Hemiptera Orthoptera Mantodea

Blattaria Dermaptera Odonata

3. PRESVLAČENJE INSEKATA

Morfologija insekata veoma varira, ali je relativno jednostavna. Jednoslojni epidermis luči na površini kutikulu. Kutikula je uglavnom hitinske prirode i nije podjednake debljine u svim delovima tela. Kutikula kod insekata predstavlja spoljašnji skelet, koji osim zaštitne uloge predstavlja oslonac za muskulaturu. Osim spoljašnje površine tela kutikula oblaže još i prednje i

6

Page 7: Seminarski rad

zadnje crevo, kao i trahejni sistem. Ispitivanja elektronskim mikroskopom su ustanovila da se kutikula insekata sastoji od tri sloja. Epikutikula je površinski sloj debeo oko 1 mikrometar i ne sadrži hitin. Egzokutikula i endokutikula se nalaze ispod epikutikule, predstavljaju deblje slojeve i izgrađeni su od hitina. Kutikula je sastavljena od nežive materije kao proizvod ćelija epidermisa. polnih organa, kao i trahealne cevi. Površinski sloj kutikule koji je najtanji zove se

epikutikula. I pored male debljine koja se često meri u stotim delovima mikrona, ona ima izuzetno veliki značaj u zaštiti insekata od spoljnih činilaca, naročito od hemijskih dejstava i suše. Sadrži više slojeva, od kojih je prvi sa spoljne strane takozvani cementni sloj, sastavljen od lipoproteina, zatim je voštani sloj nepropustljiv za vodu, polifenolni sloj i najzad kutikulin, sloj u kome preovlađuju proteini.

Slika 7. Kutikula insekata

Presvlače se samo larve. Insekat raste samo nakon presvlačenja dok je kutikula mekana i elastična

(skokovit rast). Presvlačenje može biti i kod imaga u potklasi Apterygota, i tada nosi naziv imaginalno presvlačenje.

Slika 8. Apterygota

Kod ostalih insekata imaginalna presvlačenja se izazivaju samo u eksperimentima, osim Ephemeroptera, jedinih Pterzgota čiji imago zbacuje svoju egzuviju.

7

Page 8: Seminarski rad

Zbog hitinske kutikule insekti ne mogu rasti kontinuirano uprkos njenoj elastičnosti. Zato tokom postembrionalnog razvoja, u stadijumu larvi, dolazi do presvlačenja insekata. Nakon presvlačenja telo je mekano i bledo sve dok hitin ne otvrdne i dobije boju. Presvlačenje počinje stvaranjem jedne pukotine na prvom trbušnom segmentu sa leđne strane. Ona se proteže preko grudi do sredine glave, gde se račva u dva kraka. Kod pojedinih gusenica, koža prska u kružnoj liniji oko vrata ili na kraju trbuha (kod Diptera). Mnoge larve raskidaju egziviju u nepravilnim komadima. Kutikula se najčešće kida po šavovima, osnosno, njenim manje hitiniziranim tanjim prugama. Proces presvlačenja ubrzavaju razni pokreti tela koji su prouzrokovani kontrakcijom mišića. Pri tome pomažu i noge, naročito kada insekt grudnim delom napušta staru kožu. Pojedine vrste oralnim putem uzimaju vodu i vazduh usled čega nastupa povećanje zapremine tela. Najzad, insekt se nadima i pod pritiskom hemolimfe proširi nastali rascep svoje kože.

Odvajanje stare kutiluke od epidermisa omogućava egzuvijalna tečnosti ua versonovih žlezda. Ona se pojavljuje neposredno pred presvlačenje i rastvara unutrapnje slojeve endokutilule. Broj presvlačenja larve je različit i kreće se od nekoliko do 30-40 puta. Japyx i Campodea imaju jedno presvlačenje, Sisyridae, Chrysopidae dva, Stenolepisma, Ephemeridae preko četedeset.

Slika 9. Japyx i Campodea sa jednim presvlačenjem

Slika 10. Sisyridae Chrysopidae sa dva presvlačenja

Broj prevlačenja kod insekata je karakterističan i konstantntan za svaku vrstu, gde je po pravilu isti kod mužijaka i ženke, mada, nekad i ženke mogu imati više presvlačenja, npr. Microlepidoptera… Različit broj presvlačenja larve u zavosnosti od kvaliteta hrane ili temperature, možemo sresti kod Tineola, Tenebrio, Dermestes, Lepisma…

8

Page 9: Seminarski rad

Slika 11. Tineola, Tenebrio, Dermestes

Glavni stadijumi presvlačenja su:

1. Kutikula se odvaja od epiderme2. Tečnost za presvlačenje, koja sadrži enzime proteinazu i hitinazu, puni nastali

slobodni prostor3. Izlučuje se kutikulin za novu epikutikulu4. Epidermis stvara novu prokutikulu:

Tečnost za presvlačenje se aktivira, enzimi razlažu staru endokutikulu

Hitin se sintetiše kada se stara endokutikula resorbira (reciklaža)

Prokutikula je zaštičena kutikulinom

5. Stara kutikula puca6. Insekt se oslobađa stare kutikule7. Sklerotizacija nove kutikule

Presvlačenje regulišu hormoni ekdison i juvenilni hormon. Kada insekat toliko naraste da mu je kutikula tesna, žlezde izlučuju ekdison koji putuje u epidermalne stanice i stimuliše ih na izlučivanje tečnosti za presvlačenje. Ova tečnost probavlja endokutikulu. Juvenilni hormon (JH) održava insekta u stadijumu larve tj. sprečava odrastanje. Izlučuje se kontinuirano tokom svakog presvlačenja. Deluje zajedno sa ekdisonom i određuje sudbinu svakog presvlačenja. Ako je juvenilni hormon prisutan u većoj koncentraciji insekat se održava u stadijumu larve. Kada je juvenilni hormon prisutan u nižoj koncentraciji presvlačenje ide u pravcu odrastanja.

9

Page 10: Seminarski rad

Slika 12. Presvlačenje insekata 1 - Kutikula se odvaja od epiderme, 2- tečnost za presvlačenje puni slobodni prostor, 3- stvara se nova kutikula i probavlja stara, 4- probava endokutikule je

završena, preostala je egzokutikula, 5 – pucanje i odbacivanje stare kutikule;

Prestane li izlučivanje JH sam ekdison stimuliše stvaranje kutikule odraslog insekta. Stvara se kutikula insekta kod holometabolnih insekata. Jednom kada insekat odraste prestaje izlučivanje ekdisona pa se imago ne presvlači. Imago se ne treba presvlačiti jer neće više rasti, slično ljudima, kada dosegnemo određene godine prestajemo da raste. Poznavanje presvlačenja insekata i uticaja enzima i hormona na presvlačenje omogućilo je proizvodnju biotehničkih insekticida koji prekidaju razvoj insekta i uzrokuju smrt (inhibitori hitinaze, juvenilni hormon).

10

Page 11: Seminarski rad

4. ZAKLJUČAK

Insekti danas predstavljaju najraznovrsniju i najobimniju grupu životinja koja živi na Zemlji. Bez svake sumnje insekti predstavljaju najuspešniju grupu terestričnih životinja. U toku svoje dugotrajne evolucije prilagodili su se na najrazličitije tipove staništa. Insekti su jedini beskičmenjaci sa sposobnošću letenja. Mnoge vrste insekata naseljavaju slatke vode (makar u jednom periodu svoga života). Insekti su malobrojni jedino u morima. Do danas je opisano oko 1 milion različitih insekatskih vrsta što čini 2/3 ukupnog broja vrstaživotinja na našoj planeti, a po nekim mišljenjima njihov broj je daleko veći i iznosiizmeđu 10 i 30 miliona vrsta. Osim brojnošću svojih vrsta, insekti kao grupa dominiraju ibrojnošću jedinki, odnosno populacija unutar vrsta. Procenjuje se da je ukupna biomasa insekata na Zemlji 12 puta veća od biomase celokupne populacije ljudi. Takođe se procenjuje da na svakog čoveka na našoj planeti dolazi 300 miliona jedinki insekata. Procenjuje se da je ukupna biomasa insekata na Zemlji 12 puta veća od biomase celokupne populacije ljudi. Takođe se procenjuje da na svakog čoveka na našoj planeti dolazi 300 miliona jedinki insekata.Veličina insekatskog tela veoma varira od samo 0,1 mm pa do vrsta kakve su na primer tropski leptiri sa rasponom krila od 30 cm. Neki izumrli insekti, poznati danas samo na osnovu fosilnih ostataka, bili su i krupnijih telesnih dimenzija. Insekti su veoma stara grupa organizama, pojavili su se na Zemlji pre oko 300 miliona godina. Značajan događaj u evoluciji insekata svakako je bila pojava krila (to su bile prve životinje koje su imale sposobnost letenja), ali i pojava mogućnosti njihovog sklapanja (što im je upravo omogućilo osvajanje mikrostaništa), kao i razviće preko larvalnog stupnja koji naseljava drugo stanište (smanjuje se konkurencija za hranom) i stupnja lutke (omogućava preživljavanje nepovoljnih uslova). Za insekte je karakteristična i tesna koevolucija sa biljkama, koje su nešto pre njih osvojile kopno i koje su insektima predstavljale nepresušan izvor hrane.

Morfologija insekata veoma varira, ali je relativno jednostavna. Jednoslojni epidermis luči na površini kutikulu. Kutikula je uglavnom hitinske prirode i nije podjednake debljine u svim delovima tela. Kutikula kod insekata predstavlja spoljašnji skelet, koji osim zaštitne uloge predstavlja oslonac za muskulaturu. Osim spoljašnje površine tela kutikula oblaže još i prednje i zadnje crevo, kao i trahejni sistem. Ispitivanja elektronskim mikroskopom su ustanovila da se kutikula insekata sastoji od tri sloja.

Kutikula je sastavljena od nežive materije kao proizvod ćelija epidermisa. Presvlače se samo larve. Insekat raste samo nakon presvlačenja dok je kutikula mekana i elastična (skokovit rast). Presvlačenje može biti i kod imaga u potklasi Apterygota I tada nosi naziv imaginalno presvlačenje. Zbog hitinske kutikule insekti ne mogu rasti kontinuirano uprkos njenoj elastičnosti. Zato tokom postembrionalnog razvoja, u stadijumu larvi, dolazi do presvlačenja insekata. Nakon presvlačenja telo je mekano i bledo sve dok hitin ne otvrdne i dobije boju. Presvlačenje počinje stvaranjem jedne pukotine na prvom trbušnom segmentu sa leđne strane. Ona se proteže preko grudi do sredine glave, gde se račva u dva kraka. Kutikula se najčešće kida po šavovima, osnosno, njenim manje hitiniziranim tanjim prugama. Pojedine vrste oralnim putem uzimaju vodu i vazduh usled čega nastupa povećanje zapremine tela. Najzad, insekt se nadima i pod pritiskom hemolimfe proširi nastali rascep svoje kože.

11

Page 12: Seminarski rad

5. LITERATURA

1. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%98%D0%BC%D0%B0%D0%B3%D0%BE

2. http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:cb3OsXffGEAJ:https://en.wikipedia.org/wiki/Metamorphosis+&cd=5&hl=sr&ct=clnk&gl=rs

3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Kompletna_metamorfoza

4. http://ss-mareljkovica-sb.skole.hr/upload/ss-mareljkovica-sb/newsattach/199/OPCI_POJMOVI_O_STETNICIMA_BILJA.pdf

5. Opšta entomologija, dr Duška Simova-Tošić, Beograd, 1987. godine

12