11

PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURIBroj 70 Zagreb, svibanj - lipanj 2005 / 5765

STRU»AK POEZIJE

Za djecu πto ih je rodilaZa ruËice u æivot vodila.

Da Ëuvaπ i zaπtitu pruæaπOdagnaπ zlo i svaπta ruænaSvijetlim da koraËaju stazamaPrema sreÊi i rosnim oazama.

Ali podari im vjeËne vrednote!Ne πarenih igraËki varljive ljepote!Ljubav da osjete, vjernost i toplinuDobrotu, blagost i ljudsku blizinu.

Pa da majËino srce mirno u niπtavilu nes-taneS vjerom u tebe, o biÊe na nebeskom pri-jestolju.

Mom prvoroenompraunuku

Tko ti je æivot dao, kako si nastao,Pred ovim Ëudom ja uvijek zastajem,Uvijek mi je novo i uvijek se iznovapitam,A odgovor nikada dobila nisam.

Ni iz Ëega je nastalo neπto,A to neπto jest veliko i sveto,Stvorilo se ovdje, u naπem svijetu,Meu nama Êe rasti i biti u cvijetu.

I pitat Êemo se svakoga dana, pitatiHoÊe li Ti se ovdje sviati, Ima li ovdje dosta sunca i topline,©arenila, ljepote, oblaka i tmine.

Kako Êeπ se Ti, o Ëudo maloSnalaziti meu nama, meu suzama iπalama,HoÊeπ li znati zagrliti i voljeti,Otkloniti zlo i dobro prigrliti.

HoÊeπ li sluπati pjevanje prirode,Kad zima proe i doe proljeÊe,Kad na granama liπÊe Êe zeleno listati,Cvrkutati ptiËice i sve se obnoviti.

Tad pruæi ruËice i stremi za sreÊom,Traæi ljepotu u obnavljanju vjeËnom,Traæi vedrinu i sunËev sjaj,Blagoslovi o Boæe, tvoj decembar i maj.

Maglovito jutroMagle - zastori bjelkasto siviPritiπÊu i guπe sve πto tu æiviNestaju boje, briπu se kontureU sivilo tonu kretnje i figure.Ti lutaπ i traæiπ i æeliπ blizinuAl’ eto! VeÊ trag svjetla probio je tminu,Nebo postaje plavo i kuÊa je bijelaPred tobom opet stvarnost je cijela.

Sve se u jednom promijenilo trenutku.Pojavilo se sunce u skrivenom kutkuKao da se neko dogodilo ËudoZaplesale figure veselo i ludoI osvanula, prostranstva su i daljine, Zelenilo polja i morske πirineI opet ugledaπ nedirnutu ljepotuPobijedila je svjetlost maglu i hladnoÊu.

EElliizzaabbeettaa BBrrkkaannoovviiÊÊ rr.. WWoollff

(1912-2003)

JJaassmmiinnkkaa DDoommaaππJugoZlokobna tiπina leæi u zrakuKo teπko neko bremeTo potmulo jugo udara πakomI crni se valovi pjene

Ne Ëuje se πuπtanje liπÊa ni traveI priroda kao da neπto Ëeka,Neπto πto dolazi i puno je straveKo crnih krila drhtavi trepet.

Bistre visine bih htjela dohvatitiS nogu ljigavi teret odbaciti©to poput siktave zmije sapinjeI zglobove i misli i mozak razdire.

SugovornikSugovornika sebi zaæelio je BogI stvori Ëovjeka koji je sliËan NjemuVlast mu dade nad prirodom i svemuNad morem, vatrom, nebom i zemljom.

Al’ u biÊe njegovo ugradio je strast,Ugradio emociju, Ëeænju i slastI jedan plamiËak duha uzviπenaDa ljubavlju voen upravlja svijetom.

Pandorina se kutija tada rastvoriI demon mrænje i zloËina razori»ovjekovo biÊe i njegovu ljepotuPregazi blagost, ljubav i dobrotu.

I rastrgan Ëovjek po zemlji sad lutaK’o napuπtena laa, πto valovima plutaSugovornika traæeÊi i voen teænjom Za mirom, slobodom i beskrajnom Ëeæ-njom.

RastanakPovrπan poljubac u obraz ili ËeloI veÊ je daljina raπirila ædrijeloGdje nestaju ljepote minulih susretaGdje zamiru rijeËi i topla strujanjaI tiπina obavija sva zbivanjaOstaje samo mûk i tiho Ëekanje.…Umuknuπe fanfare mladostiSpadoπe æenskosti veloviOstade obliËje starostiTuæno, ruæno i prezreno.I s njime osama ostade©to teπko i preteπko pritiπÊe©to smrvi u komade siÊaneI razdire u tanane listiÊe.

I duπu i biÊe i obliËjePa buljiπ u kamenje suprotnog zida Besvjesno buljiπ i ne vidiπGdje guπter beπumno izmiËe.

IzmiËe i skriva u rupu najtananiju©to bi i ti najradije uËinilaJer si ostala sama i popljuvanaA ponos, veselje, samo si hinila.

Mladeæ otie i okrenu Ti leaPraznu za njom ispruæiπ rukuOdnekud smrt na Tebe potajno vrebaDa utoneπ u niπta, prazninu i πutnju.

Roena od Marije Baum i MiroslavaWolfa u Gorici. Kako je otac bio inæenjerna æeljeznici u Austorugarskoj monarhiji tose Ëesto sele , tako da je Elizabeta mijenjalamjesto boravka i πkolovanja od BeËa,Trsta, Siska, Splita, Zagreba. Studirala jena filozofskom fakultetu u Beogradu i Za-grebu gdje je diplomirala jeziËnu grupu -njemaËki i engleski.

Udaje se za skladatelja Ivana BrkanoviÊate s njim ima dva sina. Nedvojbeno jemjeπoviti brak pruæao odreenu zaπtitu uturbulentnim vremenima Drugog svjet-skog rata, ali bez moguÊnosti zaposlenjau dræavnim sluæbama. Uz manje prekideæivi u Zagrebu, a povremeno odlazi uBoku Kotorsku, zaviËaj svoga supruga.

Radno mjesto profesora jezika realizirapriliËno kasno, negdje iza 1945, te preda-je na osmogodiπnjim πkolama u Draπkovi-Êevoj, Varπavskoj te napokon prelazi naveËernju ekonomsku πkolu Boæidar Adæijagdje ostaje do umirovljenja.

U Zagrebu najveÊi dio æivota stanuje uKosirnikovoj ulici nadomak πume Jeleno-vac πto zasigurno utjeËe na njezina tamointonirana razmiπljanja. Godine 1993. od-lazi u dom umirovljenika MedveπÊak naIblerovu trgu, gdje boravi do kraja æivota.

Pisala je razne tekstove vezane na ob-ljetnice Ëlanova svoje obitelji, ali i dnevni-ke te prevodila s njemaËkog, engleskog ifrancuskog. Vrlo Ëesto u svojim tekstovi-ma razmatra filozofske i opÊe teme kakopojedinaca tako i sveopÊeg postojanja.

MolitvaO ti biÊe svemoguÊe πto bdijeπ nad svijetom,©to si negdje daleko, tako dalekoDopire li do tebe jedne tople molitve muk,Uzburkana srca udaraca zvuk?Majka je to, πto za djecu svoju moli,Za djecu πto ih neizmjerno voli,

ZZaaππttoo ppiiππeemm ppooeezziijjuu iillii kkaakkoo jjee ppooËËeelloo

U gimnaziji imala sam kao i mnogi dru-gi u toj æivotnoj dobi svoju biljeænicu pre-punu pjesama. I kao πto razredom znajukolati stripovi ili mali savinuti papiriÊi sporukama tako je kolala i moja biljeænicasa stihovima. No jednoga dana izgubio jojse trag. Netko ju je odluËio zadræati u traj-nom vlasniπtvu. S jedne strane bilo mi jeæao mojih izgubljenih pjesama, a s druge(naravno) laskalo mi je da ih je netko æelioposvojiti. Poeziju viπe nisam pisala dugi nizgodina. A onda se sve negdje u glavi i srcusvelo na osjeÊaj Ja (viπe) nemam vremena.Sve ËeπÊe ono πto sam doæivljavala sub-limiralo bi se u stihove.

Ljude koji piπu poeziju obiËno nazivajuzanesenjacima, osobama koje æive u svomsvijetu. Tko zna, moæda sam doista najs-liËnija likovima Doris Lessing i æivim nastranicama njezine Zlatne biljeænice kaoosoba koja jest u ovom svijetu onoliko ko-liko to (i kada) nuæno mora biti. Zatimodlazi u svoj svijet RijeËi koje su za neke(mene) stvarnost. Korist je dvostruka. Takoizbjegavam grubost, ono πto se vraÊa jestuglavnom njeænost, ponekad naravno za-Ëinjena (auto) ironijom.

Otkrit Êu joπ neπto. I dan danas kadame netko nazove i æeli organizirati Susrets knjiæevnicom, od Rima do VojniÊa, ja seuvijek prvo zaËudim. Male pauze u tele-fonskom razgovoru sluæe uglavnom tomeda se upitam jesam li to stvarno ja ta knji-æevnica koju pozivaju. OsvrÊem se, i kako(obiËno) u blizini nema nikog drugog, nakraju ipak kaæem: «Dobro, ako baπ æelite,doÊi Êufl.

22

Otvori oËi.…..Krpati. Krpati. Zakrpati se. Nasmijeπiti se.Patchwork je vjeËno u modi.…..Sve viπe privlaËim Ëudne tipove svih fela.Kada im se dogaa neπto vaæno kumeme:«Budi blizufl.NaveËer se vraËam kuÊi umorna i zbun-jena.I dok tonem u san u mojoj duπi i njihovasvijetli.…..Zarezala sam noæem po tanjuru.Gospodin je podigao glavu.Reski zvuk noæa lebdi nad stolom.Pomislih: «Pretty womenfl.Diplomat diplomatski πuti.Netko naruËuje fileke sa πpekom. Valjda u znak mira.To se jede noæem.

KalendarskaMagla se vjeπa o πutnju.

Ti o moju duπu.

U ustima okus svjeæeg ananasa.

Sa stola guraπ novine pokrivajuÊi

rukom trag prosinca.

Netko kraj nas naruËuje kavu i dva

pelinkovca

A ti? »itaπ iz jelovnika:

«Moja draga, ljeto je!fl

SjeÊanje na SlovaËkuU TrenËínu Ëarobnjak gleda iz bunara.

I vodenom zmijom plaπi djecu.

S veËeri kad trg opusti on gleda

u sinagogu.

I Ëeka da se iz nje tiho iskradu djeca.

A ona sivim dimom krematorija

obavijaju i vuku po trgu Ëarobnjaka.

On gubi vodenu zmiju.

Ta djeca koja su vjerovala u njegovemoÊi

πto Êe mu reÊi?

Jutrom na suncu, okus loπe savjesti -

istopi se.

A vodena zmija ponovo skaËe.

Remembering SlovakiaIn Trenchin a magician watches from thewell

And scares children with a water snake;

In the evening when the square is desert-ed he

watches

The Synagogue.

And waits for the children to sneak outsilently.

And with gray smoke from the cremato-rium

The children bind and drag the magicianacross the square,

He looses the water snake

The children who believed in his magic

What shall they say to him now?

In the morning sun the taste of bad con-science

Melts.

The water snake springs again.

Preveo: Miπo Anus

Vera Fischer dovoljno je poznata posvom kiparskom i slikarskom stvaralaπ-tvu. »ak i u svojevrsnom, izvornom viduekumenizma. Jedna je od rijetkih æena,koja nikad nije Mozartovski tajila datum imjesto svoga roenja: 27. sijeËanj 1925,Zagreb, Paromlinska 11. Uostalom tonam je u rubrici Roendan poznatih ovegodine naposljetku otkrio i VeËernji list.

Po uzoru na ameriËke biografije koje na-brajaju zanimanja kojima su poznati ljudipoËeli zaraivati za æivot, Vera Fischernam je nanizala zanimanja po sljedeÊemredoslijedu: tipkaËica, zubarska asistenti-ca, necanje mreæica za trænicu, opet tip-kaËica, urednica zidnih novina, uveÊava-teljica fotografija (pomoÊu kvadratiÊa),voditeljica tiskare, novinarka, blagajnicau knjiæari, telefonistkinja, pomoÊna refe-rentica za gorivo i mazivo, statistiËarka,laborantica, studentica na Akademiji liko-vnih umjetnosti, profesorica crtanja, pro-jektantica velesajamskih πtandova, dizaj-nerka u tvornici porculana, profesoricalikovnog odgoja (na πest raznih zagre-baËkih πkola) i - konaËno - umirovljenica«da bi mogla raditi πto me zanima ili ne ra-ditifl. Do sada nam je uspjela zatajiti jedinosvoje dvadeseto zanimanje: pjesniπtvo.Evo, i ono nije viπe zastrto pauËinom.

Veliko praznoSedam je sati. Sumrak.

Veliko prazno raste

I pokriva me poput mraka.

Neπto treba poduzeti.

Lupati po velikom praznom.

Ne da se lupati

Neπto treba poduzeti.

Zaboraviti veliko prazno.

Kako? Brzo. Kako?

IzaÊi iz zatvorenoga

u drugo zatvoreno.

NOVI

OMANUT

Pogled©to vidiπ kroz prozor? Ulicu i male kavane.Sve manje je posjetitelja koji na suncu πto gasne,dugo ispijaju kavu.Iza ugla je crkva.NoÊu svijetli i sat se Ëuje. PodsjeÊajuÊi na sebe one koji je u sebi ne nose.©to ti nosiπ u sebi? Moæda pitanje za mene.©to ja vidim kroz svoj prozor?

Park u kojem umire cvijeÊe æarkih boja.Fontanu iz koje prπti voda zadræavajuÊiu prozirnim kapljicama obris ptica πto lete.I dokonog putnika koji na klupi drijema i vrijeme bez vremena krati. Sebe ne vidim na Zrinjevcu, jer dijelim sJosephusom Flaviusom pijesak πto svezamete

Napisah tako ono πto sam mogla, pamteÊiËovjeka koji mi reËe: «U ovom svijetunajvaænije se ne izgovarafl. I zato samo moje pitanje tebi:«©to vidiπ kroz svoj prozor ?fl

U 11 sati i 23 minuteono πto neÊe bitiizreËeno:trËeÊi prema...bjeæimo od. ..

Napiπem priËu.A onda ti iz nje izaeπ. Jedne zagrebaËke zime.I ne opomeneπ me. A zima je i hladno je. U zadimljenom kafiÊupijemo kavu.Ti si zbunjen.Sa mnom se tako dobro osjeÊaπ.Ja se u sebi smijemJer ti si ipak lik iz moje priËe.PlaÊaπ raËun. Pratiπ me do kuÊe.Sada sam ja zbunjena. Æeljela bih da se vratiπ. Ali ne u priËu.

Tjedne minijature IIPavel silazi s Atosa. Bez krila. Tamonegdje u Skopju moraodgovoriti na tri pitanja: o spoznaji, usa-mljenosti i mistici.Pavel se zatim ponovno uspinje na Atos sruskim pjesnikomViktorom Krivoulinom.Boæe, imaju li sad krila?…..Viktoru su pjesme kruh i voda.Ponekad ih nae netko tko je gladan.…..Osveta. Svjesna ili nesvjesna, vjeËni je znak na licu Kaina.…..Okus loπe savjesti? Gorak je.…..HoÊu vidjeti Sunce. HoÊu vidjeti Nebo.Ne æelim samo prolaziti. Æelim biti.…..SreÊa? Ima li teæeg pitanja o krhkijem.…..Snivati. Prespavati. Ne misliπ da bi tako mogla i umrijeti.

Micati se.

Misliti na neπto drugo.

Kino, moæda Êe posluæiti

kao narkotik. - Vestern.

Micati se po filmskom platnu.

Meu ljude.

Pozdravljati, odpozdravljati,

govoriti, razgovarati,

smijati se, neπto popiti.

Neπto treba poduzeti.

Mrak. Neπto se poduzima.

Veliko prazno uzmiËe

do sutra u sumrak.

Bez krilaNatovareni smo.

Svi smo teπko natovareni.

Uvijek smo skupljali.

Tone i tone smo skupljali.

Prtljaga od tona

na leima, na glavi,

u rukama.

Fotografije,

glasoviri,

djeca, prijatelji,

porodice.

I sagovi i ormari.

I ugledi i poloæaji,

duænosti, toËnosti i vrline.

I πtednjaci i sanduci.

Sve πto volimo

i u Ëemu jesmo.

S tom svom prtljagom

hodamo.

Nema opasnosti

da se odlijepimo

od tla.

Da poletimo.

A Ëemu letjeti, kuda letjeti.

Ne znamo letjeti.

Ne æelimo letjeti.

Ne sjetimo se letjeti.

Ne letimo.

JelovnikIzvuci iz prazne glave

JEDNU ideju.

Dvije ne.

Samo jednu.

Pa ju ævakati

ævakati

ævakati

ævakati

s protezom.

Ku-kuNikoga nema osim ptica.

NiËega nema do drveÊa i cvijeÊa.

Sve miriπe.

To je krivo, laæ, nije toËno.

To nema smisla.

Ku-ku!

Niπta se nije razbiloIznenadni poziv.

Bili smo veseli

i mnogo smo se smijali.

Netko je plesao solo.

Da, i ja sam plesala solo.

Onda smo svi plesali solo.

VVeerraa FFiisscchheerrPPiittaa mmee BBrraannkkoo zzaaππttoo ssaamm ppiissaallaa ppjjeess--

mmee.. TToo jjee vvrrlloo jjeeddnnoossttaavvnnoo:: ttoo mmii ssee ddoo--ggooddiilloo kkaaoo ii ssvvee pprroommjjeennee uu mmoojjiimm aakk--ttiivvnnoossttiimmaa //iillii ddjjeellaattnnoossttiimmaa// -- oodd KKhhuueennaaHHeeddeerrvvaarriijjaa ddoo iizzllaaggaannjjaa ssmmeeÊÊaa,, ddoo sslliikkaa--nnjjaa aakkttoovvaa iillii ddaavvnniihh gglluummiiccaa,, ppaa ii ddoo ppiissaa--nnjjaa ppjjeessaammaa.. AA nnaakkoonn nneekkoolliikkoo ddeesseettlljjeeÊÊaattoo ππttoo rraaddiimm ppoossttaajjee aakkttuueellnnoo ii hhiitt,, aa jjaaoossttaajjeemm zzaabboorraavvlljjeennaa.. CC’’eesstt ttoouutt..

Vera Fischer (prof.)A da tipkam bez greπke, ostala bih da-

ktilografkinja

U DOBA KAD SU NAVIRALI STIHOVI

NOVI

OMANUT

33

KoljenoJedno se koljeno podiæe

pod pokrivaËem.

To raste golemo brdo.

Straπno.

Sve sitne predmete

ruπi u provalije koje

naglo stvara.

TisuÊe mrtvih,

milioni bez krova.

Bez oËeva, bez majki,

bez stoke,

bez polja.

Poplave.

Lom.

Spusti koljeno!

Brzo.

Sada je dobro.

MajkaVlado!

Vlado, budi dobar!

Otac ne smije da

nasluti.

Sakrijmo to,

on neÊe saznati.

Smiri se,

meni za ljubav.

Vlado,

Vlado nemoj to raditi!

Ne, ne -

To nije niπta bilo

prema onome

πto Êe otac da uradi.

Niπta, to

nije baπ niπta bilo.

©to da poËnem s tobom?

Ne znam, ne znam.

MaglaI

Trebala bi uvijek biti magla

da se ne zavaravamo

II

Magla nas vara;

mi smo usred nevidljivoga.

III

Trebala bi uvijek biti magla

mi smo usred nevidljivoga.

ProlazNema svjetla.

Znam:

tu je mreæa,

tu je πiljak,

tu je zmija.

Ne.

Krivo stojim.

tu je piramida

od staklenih kuglica,

tu je mreæa,

i tu je morski pas.

Ne.

To je sve viπe u lijevo.

Negdje je prolaz,

samo ne znam

na kojoj je strani.

VikaTri osobe su u zabludi.

Tri osobe viËu

zabludjele rijeËi.

ViËu,

viËu

i

trideset osoba je u

zabludi.

Trideset osoba viËe

zabludjele rijeËi.

ViËe,

viËe.

Tri tisuÊe osoba je u zabludi.

I viËu.

Tri miliona je u zabludi.

Tri milijarde je u zabludi.

ViËu, viËu.

Svi su u zabludi,

pa imaju pravo.

Ali to viπe nije bilo solo.

Igrali smo sa kao djeca,

i pjevali smo.

Onda smo se opet smijali

i pjevali i plesali

i igrali se.

Neπto se razbilo,

ali to je bilo svejedno.

TakoVeselim se.

Ne znam zaπto se veselim.

Smijem se.

Ne znam zaπto se smijem.

Pleπem.

Ne znam zaπto pleπem.

Pjevam.

Ne znam zaπto pjevam.

Nemam nikakvog razloga.

SjeÊanja Netko je razgovarao sa mnom.

Ne znam o Ëemu.

I juËer je netko razgovarao sa mnom.

Ne znam o Ëemu.

I prije dva dana je netko razgovarao samnom.

Ne znam o Ëemu.

I prije tri dana.

I prije pet dana.

I lani.

I prije dvije godine.

I prije tri godine.

I prije pet godina.

I prije deset godina.

I prije dvadeset godina.

Zanima me o Ëemu smo razgovarali.

Ne znam o Ëemu.

Djeca?Mi smo rekli ecka-pecka.

PovlaËenja nema.

Dao sam ti olovku,

a ti meni novac.

Rekli smo ecka-pecka

i novac je moj.

Ti Ëini s olovkom πto hoÊeπ.

Ne, ne vraÊam novac,

rekli smo ecka-pecka.

To nije poπteno.

Ne, ne vraÊam.

Rekli smo ecka-pecka.

Tome nema kraja.

JednostavnoKuÊa je bijela

izvana.

Prozor je crn

izvana.

KuÊa je crna

iznutra.

Prozor je bijel

iznutra.

Izaimo!

SreÊaZrak je mlak i mek.

Bez umora, gladi, briga i bolova

i s praznom glavom

u mlakom i mekom zraku.

PJESME

Suzana Glavaπ (Zagreb, 1959), magistarznanosti, zaposlena je kao lektor hrvatsko-ga jezika na SveuËiliπtu u Napulju, te kaolektor talijanskoga jezika pri Filozofskomfakultetu u Zagrebu. Bavi se znanstvenimradom, knjiæevnom kritikom i knjiæevnimprevoenjem s hrvatskoga na talijanski iobratno. Zapisuje misli u lirskoj formi joπod najranijeg djetinjstva. Nije æeljela obja-vljivati pjesme do ove godine (upravo joj jeu tisku, u Ëasopisu Republika jedan novijiciklus). Pjesme koje ovdje objavljuje tako-er su novijeg datuma, i objavljuju se prviput. Piπe na hrvatskom i talijanskom. Neo-bjavljene su joj i pjesme-bajke. Osobnosmatra da je «pjesnik zalutao meu aka-demske graanefl, gdje se pomalo osjeÊakao riba izvan vode, πto je jednom u Italijidobro primijetio veliki talijanski pjesnikFranco Loi.

PovratakVraÊam se kuÊivraÊam se Sebinakon tolikog traæenjau Tebi.

(19. prosinca 2004)

Tebi Tvoje oËi

bistra jezeragnijezdautihlih vodaπto se sjeÊajuptica

(26. lipnja 2004)

Dadi Bio si san u orahovoj ljuscidrvena glavicau kolijevci-igraËcisada siËudo πto æivotom trËiotkrivajuÊ munepoznata lica

(29. srpnja 2004)

Suncu s granice I ja poput tebebrijegu snjeæniokupana svjetlomnjegove toplinesa samotnim trenucima isprepliÊem mu zrakedakao pogankaih ugnijezdimu svojoj kosi

(3. oæujka 2005)******Itekako bih moglaJudita bitiali Holofernaima odveÊ mnogostoga sam radije vrlo Ëesto Jonau utrobi kitakad me udomi

(28. veljaËe 2005)

SSuuzzaannaa GGllaavvaaππ

MMiirrkkoo MMiirrkkoovviiÊÊ(1913)

Diplomirao 1940. na TehniËkom fakul-tetu u Zagrebu. Drugi svjetski rat preæivioje u NjemaËkoj (Stalag 3 u Fürstenbergu naOdri). Poslije rata urednik u Jugoslavens-kom Leksikografskom zavodu, knjiæevniprevoditelj i autor veÊeg broja putopisnih iknjiæevno-povijesnih eseja. Nagrada BBC-a za esej o Williamu Shakespeareu. Od

Jedan glasakProljeÊe!Nikad jasnije,Nikad snaænije,Mi nikad niko ne reËe;Ko ovaj tihi, njeæni glasakIz mene.

Ne mirisnog cvijeÊa dah,Ne kalendarsko,Ne liπÊa zelenilo,Ne divljenje mladih u isti mah.S beskrajnog sivog neba, svjetlost. Povjetarac lak.

Ne!VeÊ neπto tiho, slatko.Veselo, Ëedno, rahlo.Ih!Kad rekne: - zloÊo!Ko induktor da sam,strujim sav.Svoj prirodi snagu znam,cvrkut ptica; i mislimSretan sam.

ProljeÊe!Nikad jasnije,Nikad snaænije,Mi nikad nitko ne reËe;Ko ovaj tihi, njeæni glasakIz mene.

5. III.1948

PseudogospoiciHvala ti na svemu!Na sjekiri, Ëaju,Na prijaznu Ëasu,Na svemu, na svemu!

Hvala ti na laæi,Na redu ormara,Na tepanju: “ZloÊi”,Na egoizmu poljubaca!

Hvala na tihom “razumijevanju”!Na tronuÊu, na klanju;Na smiπljenom ustezanju:Na muËenju.Hvala na daru,Na svem, na svem;©ta te briga za budalu staru!?Hvala na zabludi,Na iskrenoj rijeËi;Na laænom pogledu, zagrljaju; Ti Zvijeri!!!

11. III. 1948.

JasminJasmin na mom stolu!A miris Ëedan i umiljat,Proæima mi sobu.-Sretan sam!

Volim jasmin,To milo, Ëudno cvijeÊe; Koje poput lijepe æene, Zrelu rijeË presjeËe,Pa govorim kao dijete.Volim ovo cvijeÊe!

Ljupko je, te njeæno,A latice mu tako,Bjelasaju snjeæno,Da se odmahLijepe æene sjetim,Za kojom bih Ëeznuo!

A miris tek!?Ah, taj miris sladunjavi!? Isti ko i lijepa æena. -Ista snaga!Nauæivam li se obih mnogo,-Zaboli me glava.

Ali ipak, volim jasmin !V. 1950.

44

Roen je 25. oæujka 1927. u Sarajevu.Dio ratnih godina 1941. do 1944. proveoje u Somboru, odakle je odveden u logor uNjemaËku. Nakon povratka 1945. godinematurira u Somboru, studira na medicins-kom fakultetu u Zagrebu i diplomira 1954.SpecijalistiËki ispit iz anesteziologije polo-æio je 1963. Nakon kratke, sudbonosnebolesti umro je u Zagrebu 1964. godine.

Od studentskih dana bavio se pisanjempjesama, crtanjem i slikanjem, a kasnijekeramikom uz struËno vodstvo prof.Blanke Duæanec.

HladnoTi gade!Ti odvratna hladna sobo,Ti muπki mirise!

Ti gade!Gdje u tebi niπta novo,Sve staro!

Ti gade!Ti bezdrvna surova peÊi!Hladni!

Ti gade!Ogledalo, - πto lik mi pokazujeπ Bijedni!

©to sve toplo prijatno,Slatko bi bilo;Da me mala posjeti privatno.Da prostre njeænu bijelu put, Svilastu kosicuNa moj otoman, grdan kut!

Ah, gdje si ti, famozna mala?Soba i peÊ,Ogledalo i ja bi se pomno naklonili, I kazali,“Hvala”.

1.XI.1947

MariolaVraÊah se iz menze;A pred menom iπla je ona: Makedonka Mariola.Jesen, turob i kroπnje πuπte, Od vjetra πto tako bijesno tuËe. I goni, tjera ono krasno, Krasno, crvenoæuto,LiπÊe!

Ja je gledam, gledamOdostraga.Tu kosu smeu, stas njeæan. Ona osjeti.Okrene se i nasmijeπi.Oh taj pogledOd sveg je bio ljepπi.Ona se saæe,Pa granËicu æutu ubra;I produæi dalje!

10. XI. 1947

Ogledalo

Batali ti πance;Batali ti plaË;Batali mi ljubav;Batali maË!

LjubiËasti pathos,Reπetaka silueta;Piπem i plaËem:jer sam poeta.

Æurim u praznoi vraÊam se kasno.I nosim te dragau naruËju svom.Budim se noÊu.ViËem i ævaËemsurovu stvarnost.

I uvijek sam trom.-

Patim jer patnja,Patim jer svijet.Patim za æivot,Patim jer mrijet!

Pljujem zbog laæi,podle i vlastite.Bijedan ko kokoπ,Zahtijevam - spasite!

Noπen bijedom, nosim ja nju;Kako mi Êeif!A ne kako mu!Stradanja traæim,i patiti mogu.Bez patnje bi umro,bez patnje ne mogu!

Bijesno stenjanje!Prazna vika!Smrdljiva sjena!-To mi je slika!

XI.1947

ParodijaBestijalni smijehja Ëujem igorka joj rijeËizaziva revolt.

Lampiona æutihvidim.Naravi prljavih, zveket, grohot.-Suton se spuπta.Suza na prozoruTrepti - pada kiπa. Regija u kojoj se nalazim,sve je viπa i viπa.

Vidim i ËujemSve πto je prazno.I traËak svjetlostiIz oËiju tvojih,©to vraÊaπ mi kasno.

-I ruku ti njeænui bijelu ko slonovaËu πto miluje kosu mi,i ostalu nedaÊu.-I otrovni osmjeh tvoj i dizanje obrvai Ëuperak na Ëelui πirenje nozdrva.

I gubitak snage;I preporod.I rapsodiju æivota.I labudov zov.

I stiskanje zjena,i poljupce-Svilasti sjaj,smee ti kosice.

I sve, sve,I kako si srce,I kako si gad,Na sve to pljujem! velim ja sad.

XII.1947

NOVI

OMANUT

EErrvviinn RRaajjnneerr1976. do 2005. neprekidno Ëlan VijeÊa

Æidovske opÊine Zagreb, od 1993. Ëlan

Savjeta Novog omanuta, od 1980-1991.

generalni sekretar Hrvatskoga centra

PEN-a.

Balada o izabranomnarodu

O Boæe, kako su Ëudne tvoje osnove

Te od svih naroda izabra baπ Æidove!

Al’ joπ je Ëudnije i kao u okrutnoj πali,

Oni πto Æidova jednog Sinom Boæjim su

prozvali

StoljeÊima su Æidove muËili i ubijali.

A kad su ovi prestali

Novi su se pojavili

I objavili:

“Niste posao do kraja obavili.

Mi Êemo stoga konaËno rjeπenje dati

Tako da se za Æidove viπe neÊe znati

Vaπa je bila tek sitna radionica

Nama treba industrijska klaonica.”

No, gle vraga oni πto preostaπe nakon

klanja

Rekoπe: “Dosta je bilo! Siti smo tog

stanja.”

Te su dræavu na zemlji djedova osnovali

Tvrdoglavo su to mjesto pod suncem

obranili

I zato su ih mnogi opet napadati stali.

Jer prirodno je i jasno da su Æidovi krivi

©to se nakon svega drznuπe ostati æivi.

O Boæe, kako su Ëudnovate tvoje

osnove,

©to od svih naroda svijeta izabra baπ

Æidove!

Biljeπka uz Baladu:

Poπto je, prema Bibliji, Jahve Mojsiju

na Sinaju objavio deset zapovijedi te mu

rekao: «Govori svojoj zajednici Izraelaca

i reci im Sveti budite! Jer sam svet ja

Jahve, Bog vaπ!fl Æidovi su zatim slovili

kao izabrani narod. Moglo bi se pomisli-

ti da je ta izabranost bila od velike pred-

nosti æidovskom narodu na dugom puto-

vanju kroz vrijeme. No sjetimo li se da su

Æidovi kroz dva tisuÊljeÊa bili izloæeni

teπkim poniæenjima u sredinama koje su

jednog Æidova, Isusa, proglasili Sinom

Boæjim; sjetimo li se progona i masakra

Æidova u doba Kriæarskih vojni, sjetimo li

se tisuÊa i tisuÊa lomaËa na kojima su

Æidovi spaljivani u krπÊanskom okruæju,

onda ta izabranost ima prizvuk gorke

ironije. A sve je to kulminiralo u 20. sto-

ljeÊu umorstvom πest milijuna europskih

Æidova spaljivanjem milijun i pol njihove

nedorasle djece, krive samo zato πto su

roena. No u tom moru neduæne krvi

potonuπe i krvnici. A Æidovi su ipak os-

tali, pa i svoju dræavu stvorili. Ali su anti-

semitima joπ uvijek krivi.

M.M.

NOVI

OMANUT

55

U.N.O.Poπao Pax “packardom”,Po poslu posprdnom. PotvrujuÊi principe, Posljednjih pokoljenjaPikantne pantomime.

“Packard” putem pukao,PsujuÊi Pax, pjeπke pak poπao. Polako, polako pjeπke poπtapao; Puno para putem potroπio, Puno piÊa putem popio !

Prvi puta, petkom posrne,Pa pospan potrbuπke polegne; Pa puno puπaka primijeti, Pretrne !

Posljednje pismo potpiπe, Potonje, puπka puËe;Pa ponosni Pax,-Potpuno propadne!

1950. IX,

Anonymnoj

(jednoj nezahvalnoj djevojci koju negdjesretoh)

Proganjaju me;Proganjaju me;Te oËi tvoje, Te vel’ke zjene tvoje!Od ponedjeljka do ponedjeljka,Dane broje, sate broje,OËajniËki snove kroje.

SjeÊam se, ti si bila. -I duπa mi je tada pilaPoæudno, halapljivo,Sve πto se smije:Mirise, dah tvoj,Strasti i iluzije.

Poslije, - otiπla si.Praznina, tupost i iπËekivanje!

Oh svugdje ih vidim,Svugdje me prate,Te oËi tvoje,Te vel’ke zjene tvoje.-»as ih nema,

-»as opet postoje,-»as ledeno hladne, -»as okrutno groze, -»as toplo se smiju-»as sjaj mi svoj kriju-»as mene miluju.

-Sad tjeram ih,-Sad tepam im,-»as bodem ih.-Sad volim ih.

-Nosite se, gubite!-“Priite, hodite,-Trebam vas ja jako!”-Oh dokle Êe tako?!

Tepam Ti, zovem, æudim;Strast zaπutkat,Dok ime Ti moramTvoje preπutit-Oh dokle Êe to tako?!

Proganjaju me;Proganjaju me;Te oËi tvoje, Te vel’ke zjene tvoje!Od ponedjeljka do ponedjeljka,Dane broje, sate broje,OËajniËki snove kroje.

ProstranstvuO drago, daleko prostranstvo,Prisna stihijo prirode,Himnu pjevam Tebi,veliËanstvomoje pjesme, ljubavi, slobode!

Beskrajnosti boja titravih,Harmoniji æivota - odjek.I kako je sitan, niπtavan, pih!Taj gnom prirode, taj Ëovjek.

Prostranstvo beskrajno! Ovoga Ëasa,Skruπeno te molim, prijatelju moj:Pusti da se oËi natope tvojih mirisa,Primi me molim, u topli zagrljaj Tvoj!

I ne odbaci me “nikada”!Niti pitaj: zaπto?Nit me karaj, nit mi zadaj jada,I nemoj mi nikada reÊi: “Kasno”!

Ne traæim da me ljubiπ,

I ne traæim uzvrat,Pusti samo, ja da te grlim,Jer sam tada silno sretan, jer sam tadasilno jak.

Volim te, jer voliπ suton.Jer je muzika tvoja za me bolna,Jer je lijep suton,iz drndavog, starog furgona.

Jer njeæno Ëedno shvaÊaπ,slomljenog sitnog Ëovjeka,Kada ga tamnoj zbilji vraÊaπ;A u srcu njegovom Ëujeπ milijundivnih odjeka!

Oπtrc 1952

Ecce homo!(Braci VlajkoviÊu)

Ima ljudi....Kolona ljudi, kolona sivih.Ima ljudi....Bijednih, bolesnih, shizoidnih, Tromih, laskavih, podlih,Golih.Golih u duπi!Golih u svijesti.Praznih, usijanih.-Ima ljudi, koji su kaoleptiri noÊni:Rode se, jedu,Æive,jaja snesu,Umru.

-Ima ljudi, koji su kao jabuka;sazriju rumeni,Na oko rumeni,Smiju se zlaÊano,“Kulturno”, suludo;Zagrizeπ li dublje:a iznutra - trulo.-Ima ljudi koji su kaoπapat .Tihi, nejasni,I bog zna, πto su rekli! -Ima ljudi koji suSivi!Od sivosti, sivlji;Sivlji, od najsivljeg lika.

-Ima ljudi Praznih okvira, bez slika. -Ima ljudi koji sudobri, blagi,voljeni, medni.A u zao Ëas - bijedni!-Ima ljudi koji su kao Cerberi !koji draæe, uæasno draæe, poput jata crnih svraka !-Ima ljudi, koji su kao fraze. -Ima ljudi, prozirnih,ko zraka.-Ima ljudi, πto sepoput zmije njiπu.Otkud puhne vjetar,Tamo Êe da gmiæu

-Ima ljudi, ima sijaset ljudi,koji su tek toliko,da su ljudi!

SUMMARY

The seventieth number of our Noviomanut brings a selection of poetrywritten by members of the JewishCommunity of Zagreb: Elizabeta Br-kanoviÊ, nee Wolf, (1912-2003) tea-cher of foreign languages; JasminkaDomaπ, journalist and novelist, dee-ply involved in Judaism; Vera Fisc-her, sculptor and painter of inter-national reputation; Suzana Glavaπ,MA, university lecturer in Naples andZagreb, Mirko MirkoviÊ, a prolificand acute essayist and Ervin Rajner(1927-1964) MD, paediatrician.

In spite of the difference in theirwalks of life, they all wrote their po-etry in their spare time, at differentperiods of life, and not as profes-sional writers. Their individual ap-proaches and various ways of expre-ssion, lyrical, satiric or merelyhaphazard present a manifold sur-vey with clear, particular patternsand characteristics revealing the lifeand circumstances of a distinct re-gion in a specific part of the world.

Mila Ajzenπtajn - StojiÊ

ISPOVIJED JEDNOG ZVONA

Kada me je sredinom 18. stoljeÊa u majstorskoj radion-ici, ili kako vi to danas zovete - u atelieru, majstor napra-vio, bilo sam jako ponosno. S pravom, jer dok su drugazvona bila uglavnom od bronce - mene je majstor napraviood srebra. Dakako, da bi i izgledom, a ne samo zvukombilo iznad onih obiËnih, pretrpilo sam kojekakvo bruπenje ipoliranje. Ali πto sve neÊemo pretrpjeti za ljepotu, a tekkad mi je na kraju u æivo meso - pardon - srebro majstorutisnuo dva æiga, valjda bih puklo od muke, da mi nisu obja-snili, da Êu time dokazati svoje podrijetlo i ËistoÊu. A i samiznate πto su neki sve radili samo da dou do pedigrea.

Kad je sva ta tortura bila gotova, doπao je mom majs-toru neki Ëovjek i poËeo po redu iskuπavati zvona. Svakimbi zvonom samo jednom zazvonio, pa bi mrπteÊi se zvonovraÊao na mjesto. Ali… kad je doπao do mene, a mojzvonki din, din don odjeknuo radionicom, rekao je: to bidoπlo u obzir. Onda su se majstor i zlatar (kasnije sam saz-nalo za zanimanje tog Ëovjeka) stali cjenkati - naizmjenceme uzimao u ruke majstor i kupac-zlatar.

Opet bi zvonili, da bih na kraju zavrπilo dobro zapakira-no u neku tkaninu, i kupac me stavio u torbu.

…Evo me sad u punom sjaju, πto je rezultat onoga neu-godnog poliranja, u izlogu otmjene trgovine meu skupoc-jenim zlatnim i srebrnim predmetima. Nitko ponosniji odmene.

Vjerovalo sam da Êe me u najmanju ruku kupiti nekigrof, pa Êu svoj æivot provesti u dvorcu, a lijepa Êe grofica

Kako su rabini uglavnom vodili bitku za samoodræanje æidovskog identiteta, koji jeËesto bio doveden u opasnost, pogotovo u zajednicama koje su, bjeæeÊi od pogro-

ma, selile od mjesta do mjesta, osnovna je briga posveÊena pisanom i usmenomnauku. Trebalo je kao prvo osigurati prikladnu prostoriju za okupljanje i molitvui, πto je najvaænije, u svijest svakoga pojedinca ugraditi odgovornost, da nikada,ni pod kojim uvjetima, ne smije doÊi do promjene ma i jednoga slova teksta. Toje izmeu ostaloga znaËilo saËuvati biblijske kantilenske okvire i zadræati oblike

posebnih motiva za sluæbu prema æidovskom kalendaru.

I glazba tog doba zauzima daleko veÊe znaËenje od plesa,djelomiËno zbog tijesnih prostora sinagoga i domova, ali izbog opÊenite situacije, koja plesu u srednjem vijeku nijenimalo naklonjena. Za razliku od tekstova, melodije Ëak ione sinagogalne, mogle su se izvoditi slobodnije, premasklonostima hazana. Osim promjene tempa, moglo se pri-hvaÊati i drukËije naËine izvoenja koje je sa sobom dono-sio utjecaj mjesta i vremena. Osobito se to odnosilo namnogobrojne poboæne pjesmice pyutim, πabat πira i zmirot.

Prema obiËaju izvodili su ih muπkarci nastavljajuÊi uz njih druæe-nje u sinagogama nakon sluæbe.

VeÊina teoretiËara koji se bave tom tematikom, suoËena s tako tra-giËnim uvjetima, kojima su se Æidovi morali odupirati, izjavljuje kako saæaloπÊu treba ustvrditi da ples u to doba potpuno gubi povijesni konti-nuitet. Ne bih se sloæila, jer ta tvrdnja otvara moguÊnosti za proizvoljninaËin pristupa plesu, koji dovodi do kaosa na tom podruËju, u πto semoæemo uvjeriti danas u mnogim æidovskim zajednicama. Uvoenjemtakve prakse ples bi izgubio na povijesnoj vaænosti i pretvorio se ugimnastiku. Nasuprot tome, paæljivim i strpljivim radom, uzimajuÊi uobzir i najmanje naznake, koje nekad nisu drugo do simboli, moæe seipak doÊi do vaænih saznanja potrebnih kako bi se ispunile praznineformalnoga karaktera. Kao primjer evociranja æidovske pastoralne

«Preko miπiÊnoga pamÊenja tijela mogu probuditipamÊenje vrste.fl

Martha Graham

Kao πto je poznato iz ranijih poglavlja, raskoπni obredniæidovski plesovi, kao i ostali oblici javnoga vjerskoga æivota,nestaju s ruπenjem Hrama. Bogato razvijena i briæljivoËuvana umjetnost, u Ëije su tajne bili upuÊeni samo Leviti,tako prelazi u legendu. Iz πturih opisa sveËanosti zna se dasu se odræavale svakodnevno prema kalendarskom ras-poredu vjerskih obreda. O veliËini i znaËenju govori i po-datak da su zbor i orkestar redovito zauzimali poloæaj duæsvih osamnaest stuba nasuprot oltaru, a svaka je bila pred-viena za po jedno glazbalo. Spominju se brojni duhaÊi iæiËani instrumenti, a ponajviπe udaraljke. Petkom se izvodioPsalam 93, a subotom Psalam 92. (ples cadik katamar pleπese i danas). Za proslavu blagdana scenariji su joπ sveËaniji, a njimaje prisustvovala cijela zajednica.

S odlaskom u dijasporu æivot se iz temelja mijenja. SvakodnevicaoptereÊena borbom za puko preæivljavanje prisiljavala je na nepreki-dno prilagoavanje novim uvjetima. Od naroda koji se tradicionalnobavio poljodjelstvom ostaje samo uspomena, a razne urbane sredineodreuju limite, posljedica kojih jest priguπeniji oblik komuniciranja.

Zbog straha za sigurnost zajednice rabini zabranjuju ples u javno-sti pa se ta aktivnost zajedno s veÊinom ostalih povlaËi u prostoresinagoga i domova. Od tada slijede duga stoljeÊa opreza da nekinekontrolirani izraz moguÊega veselja ne bi moæda nekoga naljutioili uvrijedio. Potrebno je stoga bilo odmjeriti koliko i πto treba re-ducirati, a kako bi se ipak πto viπe pojedinosti prenijelo na buduÊenaraπtaje.

66

mojim zvukom dozivati dragoga - ili nekog paæa, da joj do-nese Ëokoladni napitak.

Ali… moji se snovi nisu ostvarili. Nedugo nakon πto samstavljeno u vitrinu, doπao je u zlatarnicu jedan gospodin sbradom, koji je mirisao na karbol (ubrzo sam saznalo da jelijeËnik) i nakon πto je letimice pogledao ostale predmete,zaustavio je pogled na meni, a kad me uzeo u ruku i Ëuomoj srebrni zvon, rekao je trgovcu: uzet Êu ga, moja Pauli-na voli lijepe stvari.

Bez rijeËi je platio traæenu cijenu i… nakon πto su meopet paæljivo zamotali, stavio me u crnu torbu meu nekekutijice i πtrcaljke. Poslije sam saznalo da je to bila njego-va lijeËniËka torba i u njoj sam zauvijek napustilo Salzburg,mjesto mog roenja.

I tako, umjesto u neki dvorac, odvedeno sam u Kopriv-nicu, neugledno mjesto u usporedbi s mojim Salzburgom.

Doktor - zvao se Bernard - predao me svojoj æeni, kojami se jako razveselila. Imala je mnogo djece i veÊ je izdera-la grlo zovuÊi ih, jer su se obavezno prije objeda raπtrkalapo imanju.

Sad je to da ih dozovem bila moja duænost. Umjesto dadozivam grofiËina paæa, sad sa svojom zvonjavom sakup-ljam djeËurliju, koja su se igrajuÊi se skrivaËa znala zavuÊina sva moguÊa mjesta - od staje do kokoπinjca.

Ali moj zvon Ëuo se nadaleko, pa je tako mama Paulinabez velika napora na vrijeme sakupila svu svoju djecu.

Bilo je to zapravo najaktivnije i najveselije doba - nikadviπe nije oko mene bilo toliko cike i smijeha. Ali preæivjelosam s njima i veliku tugu, jer u epidemiji πarlaha, iako jeotac bio lijeËnik, nije mogao spasiti Ëetvoricu svojih sinova.Moæda je to bio jedan od razloga πto je i on mlad umro.

Ostala su djeca porasla i raπtrkala se po svijetu, tako daje na kraju mama Paulina ostala sama. Sama i bolesna odgihta zavrπila je u invalidskim kolicima.

A ja? Postalo sam sad nuæno jer je mama Paulina, iakou kolicima, i dalje vodila i nadzirala svoje kuÊanstvo. Mojimzvukom dozivala bi sluge u kuÊi, vrtu ili staji. I svi su se kaovojnici na moj zvuk odazivali.

Jednoga ljeta doπao je u posjet njezin najmlai sin sasvojom πestogodiπnjom kÊerkom Milom. Ja sam kao i uvi-jek zvonjavom dozivalo sobaricu, koja je posluæivala okostola. Zvonilo sam joπ ljepπe nego obiËno, jer sam zapazi-lo da me djevojËica sluπa osobito pozorno, Ëak je zamolilabaku da me smije malo uzeti u ruke.

Nakon objeda Paulinin sin i unuka vratili su se u dalekuBosnu, pa sam bilo uvjereno da ih viπe neÊu ni vidjeti. Aliprevarilo sam se.

»etiri godine poslije umrla je Paulina i na sprovod sudoπli njezina Ëetiri sina i dvije snahe.

Nakon sprovoda skupila se obitelj da odluËe πto Êe simanjem, kuÊom i stvarima. Sloæili su se da se kuÊa i ima-nje proda, a stvari meu sobom podijele.

Dvojica starije braÊe, koja su doπla sa æenama, odmah suse poËela prepirati oko podjele stvari - stilskog namjeπtaja,slika, porculana i ostalog.

Moæda im je postalo malo neugodno kad su vidjeli danajmlai, Milan, samo πuti u æalosti za majkom, Ëiji je bioljubimac.

Njegovu su πutnju snahe shvatile tako da on ne æeli niπta,pa su ga tek reda radi upitale da li ima neku æelju za nekuod majËinih stvari.

«Imamfl, rekao je najmlai sin. Ta rijeË je odmah uzbudi-la snahe, jer su se prepale da bi mogle izgubiti stvari kojesu si veÊ tako lijepo podijelile.

Pao im je kamen sa srca kad im je MilanËek (tako jepokojna Paulina od milja zvala najmlaeg sina) rekao: pri-je nego sam krenuo ovamo, moja me Mila zamolila da jojza uspomenu donesem zvono - ono od kojeg se mama nijenikad odvajala, a meni dajte za uspomenu ormar u kojemje mama dræala knjige.

Snahe su se pogledale i bræe-bolje otiπle po mene (zvo-no), da se MilanËek ne bi predomislio i traæio joπ πtogod.Ormar su obeÊale poslati i izvrπile su obeÊanje.

Evo me u Tuzli - πto da kaæem? Nakon dinamiËnoga iaktivnoga æivota u Koprivnici, sad sam mirno i ulaπteno uMilinoj vitrini. Ne radim niπta. Uglavnom sluπam kako Milai njezine prijateljice priËaju o πkoli i kad je koju pogledaodeËko. A Ëesto sam sluπalo Milinu mamu kako svira klavir.

I veÊ sam mislilo da se viπe niπta neÊe promijeniti, kadjednoga proljetnog dana komeπanje u kuÊi. Ulaze neki voj-nici, koji govore istim jezikom kao i moj majstor uSalzburgu. U prvi Ëas to me razveselilo i podsjetilo na sta-ru domovinu. Ali… veselje je prestalo kad sam vidjelokako skidaju slike sa zidova i odnose Êilime, no mene jeMila brzo izvadila iz vitrine, zamotala u rupËiÊ i stavila udæep. Bilo je joπ mnogo lijepih stvari u vitrini, ali nije da sehvalim, uzela je samo mene.

Nedugo zatim doπli su neki drugi vojnici, a nakon nepu-na sata izaπli smo iz stana: Mila, njezina mama i ja. Vojnici

su vikali, ovaj put na hrvatskom, da ne smijemo ponijetiniπta sa sobom. Ali mene je Mila u svojoj crnoj πkolskojpregaËi s velikim dæepovima iznijela i od tada sam bilo stal-no s njom.

Nije to bilo kao s bakom Paulinom, jer od kada smo izaπliiz stana, mijenjali smo ne samo stanove nego i gradove.

No bez obzira gdje smo bili, Ëak i na jednom neobiËnommjestu, koje se zvalo logor, Mila se nije odvajala od mene.

Poslije smo mnogo hodali po πumama i spavali na razn-im mjestima. Bilo je to neko Ëudno vrijeme, Ëulo sam stra-πno jaku grmljavinu i ljude koji su vikali: bombe, sklanjajtese, samo da nas ne zatrpaju. A Mila je uvijek govorila: «Jase ne bojim, ja imam svoje zvono pa ako me zatrpaju onoÊe zvoniti, pa Êete me lako naÊifl. Zbog toga sam bilo po-sebno ponosno.

Jasno, nas dvoje smo imali i sreÊu, nisu nas ni zatrpali,a nisu me kod nje ni naπli.

Nakon Ëetiri godine doπli smo u neki veliki grad. »ulosam da je rat zavrπio. Znalo sam da se neπto veliko doga-a, jer Mila me izvadila iz rupËiÊa, lijepo ulaπtila i - poga-ate - stavila u jednu vitrinu.

I evo veÊ gotovo πezdeset godina posve mirno æivim.

Jedina je razlika πto sada Miline prijateljice ne priËaju oπkoli, nego πto je koja kuhala, a umjesto o svojim simpati-jama sada priËaju o doæivljajima unukâ.

Nema viπe ni svirke Elzikina klavira, ali sada ima nekakutija, koju zovu televizor, pa ponekad iz nje izlaze zvucikao i melodije koje me podsjeÊaju na stara vremena.

Eto, to su moje uspomene za prvih sto i pedesetak go-dina æivota. Ako u iduÊih sto i pedeset godina bude neπtozanimljivo, ja Êu vam to priopÊiti. Vrijedi?

Vaπe Zvono

SUMMARY

The story of an old silver hand-bell tells usabout a chemist, Bernard Eisenstein (Ajzen-πtajn) and his wife Pauline, who lived in Ko-privnica (Northern Croatia). Inherited by theirgrand-daughter Mila, the bell was transferredto Tuzla (Bosnia). During World War II, thebell landed first in a concentration camp, thenwith the Partisans and eventually found itsplace of honour in Zagreb, in Mila’s vitrine.

NOVI

OMANUT

Neda Wiesler

Sefardski ples, 2. dio

Rahlo Jammele. (Æidovska plesaËica)

NOVI

OMANUT

77

proπlosti danaπnji je obiËaj njihanja lulava - palmine granËice, i etroga - citrusova ploda,prema nebesima za vrijeme praznika ©avuota.

Pojednostavnjen je to oblik kombinacije svetkovine prirode i vjerskih plesnih procesijakoje su se odræavale u hramu, obilazeÊi oko glavnoga sveÊenika. Poslije, s prelaskom usinagoge, sudionici su nastavili kruæiti oko bimá, mjesta na kojem stoji molitelj.

Drugi je primjer sveËanost tal, rose, koja se joπ u pojednostavnjenu obliku izvodi u vrije-me Pesaha.Ta je tradicionalna tema takoer zaokupljala mnoge stvaraoce folklornih pri-zora i stoljeÊima su je sefardski izvoaËi njegovali i pronosili Europom.

Preoblikovani elementi tih melodijskih motiva ugraeni su napokon u izraelsku himnuHatikva (nada).

Kao πto su muπkarci usrd-no Ëuvali sveti tekst, s istomsu predanoπÊu æene preno-sile kuÊnu tradiciju, jer u æi-dovstvu tradicija je nedjeljivaod vjere, kao i muπkarac odæene, i usudila bih se dodati,glazba od plesa.

Æidovska je æena paæljivonjegovala i s koljena na ko-ljeno prenosila pojedinostioko svakodnevnih obiËaja,svetkovanja ©abata, blagda-na Hanuke i Purima te vjen-Ëanja, koje je u æidovstvuglavni dogaaj svjetovnogaslavlja. Za tu bi se prigodupripremalo tako da se, makoliko okolnosti bile skrom-ne ili neprimjerene, omogu-Êi iskazivanje sreÊe i dobraraspoloæenja cijele zajed-nice. Nerijetko su ples pred-vodili sami rabini.

Strogim pridræavanjem ta-kve prakse muπkarci u sina-gogama i æene u kuÊi uËinilisu most izmeu svetog i svje-tovnog i preuzeli ulogu pre-noπenja folklornog blaga.Iako u uvjetima koji su ne-rijetko zahtijevali improviza-ciju, a praznine nemoguÊno-sti ispunjavanja propisanoga nadomjeπtavane intenzivnim emocionalnim nadahnuÊem,saËuvana je ipak zaËuujuÊa koliËina elemenata. Ples se ne prakticira u punu sjaju, alivaænije od svega jest πto se zadræava saznanje o njegovoj vaænosti.

Suspregnuti i pritijeπnjeni sa svih strana, teπko je i pomisliti da su Æidovi imali æelje ivremena posvetiti se plesu, no uspjeli su ipak premostiti i dodatne specifiËne nedaÊe kojeim je nametnuo srednji vijek, takozvano mraËno doba (dark age).

MMRRTTVVAA»»KKII PPLLEESS -- ddaannssee mmaaccaabbrreeDecentralizacija srednjovjekovnog druπtva dovodi do slabljenja dotadaπnjih srediπta

moÊi, koja su ljude uspijevala prisiljavati na suzdræanost. Kao posljedica nicanja sve veÊegbroja gradova, srediπta, u njima i oko njih pojavljuju se gomile lutalica i beskuÊnika πtopoËinju znaËiti sveopÊu prijetnju. Agresiju potaknutu nezadovoljstvom i sve veÊim stra-hom zbog nemoguÊnosti utjecanja na buduÊnost ti nesretnici nerijetko iskazuju nekon-troliranim plesnim divljanjem.

PlesaËka manija prvi je put zabiljeæena oko 1278. godine. Od tada je u porastu sve dopojave takozvane crne smrti 1346 -1350, kada se drastiËnim suzbijanjem postupnostiπava.

Plesno bjesnilo, mahnitanje ili tjelesno divljanje, vidovica, zahvatilo je potkraj srednje-ga vijeka cijelu Europu od Sicilije do Donje Rajne. Besprizorni bi se okupljali na periferi-jama, najËeπÊe noÊu, i plesali dok se ne bi onesvijestili ili Ëak stropoπtali mrtvi.

Paracelzus je to opisao kao manifestaciju nove i Ëudne bolesti, Ëije je obiljeæje trzanjetijela, pogotovo oËiju. Zanimljivo je da je on ustvrdio kako je bolest prijelazna i samo akose promatra izvoaË.

Nije stoga Ëudno da se meu ljude uvukla nevjerica i negativno stajaliπte prema plesuopÊenito, koje ni nakon tolikih stoljeÊa nije u potpunosti nestalo.

Ne samo katoliËko sveÊenstvo nego i neki neiskusni rabini tog doba poËinju osuivatipjesmu i ples, pa tako nastaje æidovska uzreËica: «Kako je odvratno gledati æenu kad sepjevajuÊi krevelji.fl

Talmudisti su pak u tome vidjeli priliku da naposljetku nakon stoljetnih pokuπaja isko-rijene privlaËne plesove grËkoga podrijetla, koji su se nezvani ugnijezdili u æidovskoj kul-turi. Prijetnja æidovstvu proizlazila je iz starogrËkoga πtovanja kulta tijela, koji je zajednos kretanjem uz glazbu bio snaæna poluga njihove moÊi. Da li su uspjeπniji bili rezultatiSpartanaca, koji su se tom kombinacijom koristili u svrhu razvijanja ratniËke stege ili onikoji su doveli do stvaranja visokih estetskih i umjetniËkih vrijednosti Atene, ne moæe sereÊi, ali su i jedni i drugi svakako obiljeæili epohu.

I Bizant se razmetao sjajnim plesnim sveËanostima, a za razliku od ostalih njihovaspecifiËnost ogledala se u sklonosti k akrobatici.

VeÊina æidovskih zajednica dotle, sukladno poloæaju u druπtvu, usmjeravana je naizvoenje tugaljivih pjesama o moru i pomorcima o krajolicima i temama uglavnomvezanim uz zemlju, sunce i nebo.

Kako bi se zadræalo dostojanstvo i poπtovanje, plesovi su skromnoπÊu i samozatajnoπÊutrebali odraæavati uzorno ponaπanje. Sve je vrijeme bio strogo zabranjen muπko-æenskidodir, osim kod braËnih parova.

©to se tiËe katoliËke crkve, ona je u prvih sto godina postajanja sveËanosti oblikovalaprema uzoru tradicije drevnih civilizacija. Uz simbole kao πto su zvona, svijeÊe i tamjanu ceremonije bili su ukljuËeni i sveËani liturgijski plesovi. Izvodio bi ih zbor predvoenbiskupom, na galeriji iznad oltara, a izraæavao je vezu anela i duπa na nebu. Zaoπtra-vanjem problema u srednjem vijeku u sveÊeniËke se redove poËinje uvlaËiti strah od rastu-

pogleda, tako se meu narode diljem Europe mogla uspjeπno podmetnuti sumnja o taj-nama i uroti.

Lansiraju se priËe o æidovskim æenama koje na ©abat prvo pleπu, a onda lete na met-lama, pa se za vjeπtiËji ples rabi izraz sinagoga diabolica, a nevjerne æene nazivaju sina-gogae Satanas. Satana tako postaje partner πabatne vjeπtice.

Na kamenim kipovima katedralnih portala, na crkvenim slikama i ilustracijama uBiblijama moæe se pronaÊi æenski lik Sinagoge kao protivnice Ecclesie. Da bi se pojaËaodojam sramote, lik je polupokriven æutim æidovskim πeπirom ili æutom haljinom. «Onafl,Sinagoga, pojavljuje se i kao ubojica koja smrtonosnim kopljem ubija Krista.

Takve se predstave poËinju izvoditi na trænicama i postupno se pretvaraju u jezive pan-tomime kojima je svrha ismijavanje Æidova.

Æidovima je trebalo snage ne samo da se odupru napadima na vlastitu osobu nego ipritiscima za uvoenje srednjovjekovnog asketizma. Veliki kastiljanski, πpanjolsko-hebrej-ski filozof i pjesnik iz Toleda Yehuda Halevi (1085-1141) i Rambam (1135-1204) re-definirali su æidovstvo kao nerazdvojivu cjelinu humanog izraza tijela i duπe.

IzriËito su se branili protiv asketizma dræeÊi da je on u suprotnosti s Torom. I jedan idrugi izraæavaju jasnu poruku da su pjesma i ples sluæba boæja jednako kao i molitva.Tako Halevi kaæe: «Kada ih sreÊa ponese do te mjere da poËnu pjevati i plesati, to posta-je molitva koja se ujedinjuje s boæanskim blagoslovom.fl

Crkva, uza sva nastojanja, nije uspjela u nakani da u potpunosti ukine ples. On je odu-vijek bio i ostao sastavni dio civilizacije. Istjerala ga je iz svojih prostora, ali se on od tadapreselio u njezina dvoriπta, na sajmove i, πtoviπe, na groblja.

Tako nastaju srednjovjekovni mrtvaËki plesovi - danse macabre, ili plesovi smrti. Autorinavode da oni potjeËu iz hebrejske i egipatske tradicije. To nije netoËno, ali se prven-stveno ipak mora naglasiti bitna razlika tih dviju kultura i prema tome drukËiji razlozi nas-tanka tih plesova. Za EgipÊane i ostale drevne narode koji su πtovali kult mrtvih preda-ka smrt je bila sveËanost. Uz mnoge pojedinosti pripremljene za zagrobni æivot i ples jebio izraz poπtovanja prema umrlom, a veliËina slavlja ovisila bi o pokojnikovu statusu.

Æidovstvo je nasuprot tomu religija æivota. SveËanosti se prireuju u slavu Boga, te zavesele dogaaje u zajednici.

Za tuæne pak prilike, kada treba otpratiti umrla Ëlana, postoje detaljni propisi kojih setrebaju pridræavati svi Ëlanovi zajednice. To je doba, kako prorok kaæe, «za æalovanje imolitvefl.

Propisano je bdijenje uz odar, koje protjeËe dostojanstveno i skromno i traje odreenovrijeme. Nakon toga æivot ide dalje.

Ipak, Ëinjenica da o pogrebnim plesovima postoje usmeni iskazi ljudi koji su uselili uIzrael te da se dovode u vezu s joπ do danas prisutnim sefardskim obiËajem obilaæenjaodra ukazuje da tu temu ne treba zaobiÊi. Neke etniËke zajednice u Izraelu i danas u rit-

Êe snage stvorene masov-nim plesanjem. Neka revo-lucionarna opasnost moglase naslutiti u navali razuz-danih i vulgarnih plesova,pa crkva poËinje traæitiizlaze. Zbog osjeÊaja gubit-ka kontrole koji bi mogaougroziti njihov superiornipoloæaj u druπtvu donosidrastiËne promjene. Zgra-æavajuÊi se nad nedostat-kom puritanizma i krepos-ti, osobito u æena, sveÊenicisu odluËni eliminirati svenjegove elemente, jaËa-njem hijerarhijskoga racio-nalizma kao i asketizma. Uprvoj fazi ples iskljuËuju izliturgije, prepuπtajuÊi gazlurado da sluæi samo zaprikazivanje avla, sotone,zloduha ili jednostavno sva-koga poroka. Nakon πto susve viπe naglaπavali njego-vu razornu narav, ubrzo gapoËinju povezivati sa Æido-vima.

Kako se znalo da se Æi-dovi nikad neÊe odreÊi svo-jih uvjerenja, a redovite suobrede prisiljeni obavljati utiπini i daleko od tuih

SveËani Ëin sefardskog vjenËanja - minijatura anonimnog umjetnika iz edicije svadbeni propisi, Biblioteca Apostolica Vaticana, Roma

mu koraËnice sedam puta hodaju u krug oko odra, izvodeÊi pritom pokrete trzanja ruku,a posebno prstiju. O pogrebnim plesovima postoje i srednjovjekovni zapisi, kao i pone-ki crteæ neæidovskih umjetnika. Spominje se da je to obiËaj izvornih Sefarda ©panjolskei Portugala. Kako su oni toËno izgledali, te u kojoj je mjeri bila rijeË o plesu ili povorci,ovisi vjerojatno o mjestu i vremenu gdje se zajednica nalazila.

Ono πto se sa sigurnoπÊu moæe tvrditi jest:

- Obilaæenje odra u æidovskoj je tradiciji ostatak uspomene na ceremonije unutar hrama;stoga su pokreti ruku, posebno prstiju, grËenje i trzaji element dodatnoga stvaranja do-jma tuge i nesreÊe.

- Potpuno je drukËijeg idejnog podrijetla ples koji bi se priredio nakon zavrπena obredasprovoda, koji takoer nije nepoznata praksa u æidovstvu. Dogaa se vrlo rijetko, i to

88

samo u iznimnim situacijama koje se tiËu πire za-jednice. Razlog tomu definiran je; ne popustitiosjeÊaju beznaa, potaknuti i aktivirati snage kakobi se oduprlo oËaju ili rezignaciji. I danas se uIzraelu pojedini autoriteti koriste tim obiËajemkako bi nakon komemoracije nekih tragiËnihdogaaja otvorili plesnu veËer izraelskoga folklo-ra. Treba naglasiti da to ni u kojem sluËaju ne po-drazumijeva zabavu, nego artikulirano i odm-jereno strukturiranje sintonije emocija.

- TreÊa, najbizarnija, ali istinita situacija dogaala seza vrijeme epidemija kuge. Siromaπni æidovski pa-rovi, nemajuÊi drukËijih moguÊnosti za vjenËanje,iskoristili bi ceremoniju sprovoda, kojih je za vri-jeme epidemija bilo napretek. PleπuÊi slijedili bipogrebnu povorku i izvodili plesove. Cijelo bi grob-lje tada postalo dio rituala.

MrtvaËki su plesovi, u svakom sluËaju, uπli u prak-su, nadahnuli mnoge, pa i vrhunske stvaraoce, teneki od njih dosegnuli i antologijske vrijednosti.

U 14. stoljeÊu rabin Santob de Carrion skladaoje MrtvaËke plesove - Danze de la Muerta, koje susve do 19. stoljeÊa izvodili popularni, naπirokopoznati profesionalni æidovski plesaËi.

U to doba nastaju i danse misérable, ples jada idanse triste, ples tuge.

©to je dalje vrijeme odmicalo, katoliËka se crkvasve æeπÊe, i svim raspoloæivim sredstvima, borilaprotiv plesa, a poËetkom velikih epidemija konaË-no ga strogo zabranjuje, kao i svetkovanje svihtakozvanih poganskih obiËaja.

FFLLAAMMEENNKKOOO tome da li je andaluzijski flamenko ples ©ula-

mit, kao πto legenda kaæe, bilo je govora u proπlompoglavlju. Povijesno ipak znamo da je nastao naIberijskom poluotoku, kada su glazbeno plesni ele-menti Maura i Vizigota doπli u kontakt s kombina-cijom hebrejskih, pomijeπanih s korijenima kasti-ljanske i katalonske tradicije.

benYitzhoku (13. stoljeÊe), dok je sefardsku varijantu pripremio Benedetto Marcello(1686-1739) u zbirci pripremljenoj za venecijansku æidovsku zajednicu.1

U dijaspori je pak najraπirenija bila plesna pantomima Purim. Iako ga je joπ TeodozijeII zabranio 405, talijanski su ga Æidovi izvodili neprekidno sve do 10. stoljeÊa.

U 14. stoljeÊu francuski i njemaËki Æidovi organiziraju maskerate izvodeÊi Purimspiel.Bile su to plesnopantomimske toËke s nekom vrstom vatrometa.

Ponovno se u zapisima taj ples pojavljuje od 1531, posebno u podruËjima Mantove,Firence, Genove i Ferrare, a veliku popularnost opet dobiva u 17. stoljeÊu. Nadahnutizvedbama u venecijanskom getu, koji je posjetio za boravka u Italiji 1704 -1710, GeorgFriedrich Händel piπe ranu operu Haman i Mordechai, a 1732. oratorij Esther.

NOVI

OMANUT

Mnogi kasniji πpanjolski znanstvenici istraæivali su elemente sefardske glazbe i plesadonijete u dræavu Izrael, kako bi doπli do podataka o svojim napjevima i o starim kastil-janskim, aragonskim, katalonskim i andaluzijskim obiËajima.

Prema zmijolikom kretanju mogu se naslutiti utjecaji joπ nekih naroda, Roma, Hinda,Romaniota i Maura (zajednica Arapa i Berbera).

Za stvaranje tog iznimnoga plesa odluËnu je ulogu imao ambijent andaluzijskoga pod-neblja, moæda zbog kraja prepuna mirisa plodova i cvijeÊa, opojna vina iz plodnihosunËanih breæuljaka ili je pak uzavrela krv bila ta koja je pokrenula stvaralaËki kovit-lac.Viπe od ijednoga drugog plesa ovdje je rijeË o jedinstvenu spoju sudjelovanja publikei izvoaËa. PodsjeÊa to na izjavu filozofa Mauricea Merleau Pontyja: «Ja shvaÊamznaËenje svijeta time πto svijet hvata mene u svoje znaËenje; gledalac i vieno stoje u uza-jamnu odnosu i ne zna se viπe tko vidi, a tko je vien. Na osnovi toga moæemo objasni-ti izvornu intimnost koja postoji izmeu nas i svijeta.fl

U vrijeme kada na Iberijskom poluotoku pripadnici najrazliËitijih zajednica i trimonoteistiËke vjere, æidovske, muslimanske i katoliËke, mirno æive jedni pored drugih,zbog Ëega se ono zove Zlatnim dobom sefardske kulture, ples se ponovno smatra ne-nadomjestivim dijelom æidovskoga druπtvenog æivota. Isprepletanje tako zanimljivih ele-menata pogodovalo je procvatu iznimnih razmjera.

Nezamislivi su blagdani bez plesa, od πabata do vjenËanja. Plesovi su bili koreografi-rani uglavnom za muπkarce. Æene su ih stojeÊi u redu ili krugu oponaπale gledajuÊiuglavnom u voditelja, koji je najËeπÊe improvizirao.

Dozvolu za ples u paru imali su jedino braËni parovi, roditelji i djeca ili sestre i braÊameusobno. To je pravilo trajalo sve do 15. stoljeÊa, iako se sve ËeπÊe krπilo.

Otprilike od 12. stoljeÊa nadalje svaka je æidovska zajednica imala kuhinju za pripre-manje prazniËnih obroka napose za vjenËanje, mikve - obrednu kupku a i plesnu dvo-ranu. Hanuka je svakako uvijek bila jedan od praznika svjetla i plesa. Nakon πto bi semolitve, koje su nastale na temelju tekstova iz 4. stoljeÊa, joπ za boravka u Babilonu, ot-pjevale u sinagogama ili domovima, druæenje uz ples nastavljalo bi se u salonima. Dodanas najizvoenija melodija teksta Ma-oz-tsur pripisuje se talijanskom Æidovu Mordecaju

Danaπnji oblik Purimspiel poprima u poljskomgetu u 18. stoljeÊu, a zanimljivo je da su ga u vrlosliËnu obliku Æidovi izvodili takoer u arapskim iindijskim krajevima.

U to se vrijeme Ëesto izvodila i predstava o pro-daji Josipa, u kojoj su uglavnom nastupali uËenicijeπive.

Joπ su neke zanimljive Ëinjenice obiljeæile to do-ba. Æidovske glazbene plesne predstave izvode sena krπÊanskim svetkovinama diljem Europe. Po-nekad je bila rijeË o zaista pompoznim spektakli-ma.

Æidov rabin Hacen Ben Salomo 1313. uËio jekrπÊane koralni ples oko njihova oltara u Saragosiu ©panjolskoj. To je prvi podatak o nekom æidov-skom plesnom prvaku.

Kada se u renesansi ponovo budi interes za kla-siËnu starinu, plemstvo obnavlja puËke zabave.

Ples kao kontrolirana i kultivirana forma ulazi uotmjene talijanske salone. Uloga Æidova na tompodruËju osnaæuje se na dva naËina. S jedne stra-ne imuÊni trgovci poËinju graditi plesne dvorane,a njihovi nadareni sunarodnjaci uæivaju u zvanjimaplesaËa i uËitelja plesa, pa kao takvi postaju poz-nati i priznati diljem Europe.

Venecijanske su vlasti teπko podnosile da Æidovibudu vlasnici nekih od najraskoπnijih plesnih pa-laËa, pa im to 1443. zabranjuju. Na koje su se svenaËine pokuπavali domoÊi bogatstva, vidljivo je izistraæivanja Marianne D. Birnbaum o portugalskojobitelji Gracije (latinski oblik imena Hanna) Luna:«Venecija je zaplijenila njihovu imovinu; Gracija jeneko vrijeme provela u zatvoru, a kÊerku su jojposlali u samostan. Uz pomoÊ turskoga sultanauspjela se prebaciti u Ferraru, gdje izmeu ostalogpostaje mecena æidovske umjetnosti.fl

U sliËnu i neπto savrπenijem obliku ples je poËeosluæiti i druπtvenim zadaÊama dvorskoga æivota. U16. stoljeÊu pojavljuje se u Italiji i Francuskoj nazivballetto, koji oznaËava figurirani ples. Radilo se o

scenski prilagoenoj verziji druπtvenoga plesa kombiniranoj s protokolima dvorskeetikete.

Najpoznatija plesaËka imena bili su Guglielmo Ebreo i Emanuel de Rabbi Jalamoacis.

Iz traktata Guglielma Ebrea i Antonija Cornazana saznaje se da su plesovi bili podijel-jeni u dvije glavne skupine:

Cjenjeniji, bassa danza - lagan, sveËan, dostojanstven ples, sa stopalima koja su stalnobila blizu poda, te onaj æivlji, ballo, pri kojem su se stopala viπe podizala.

Pokreti su ukljuËivali dostojanstven hod, ali i ljupko savijanje tijela te lagane okrete.Elementi su se povezivali u mnoπtvo razliËitih sekvenci, i tako se sastavljalo mnoπtvoplesova kojima bi autori naknadno smiπljali najrazliËitija imena.

Kralj Louis XIV uËio je ples od malih nogu i sam nastupao kao plesaË. Osnovao jebaletnu πkolu, a 1661. i prvu plesnu akademiju. Gradnjom golemih plesnih salona, pouzoru na kraljevske, i plemstvo se ukljuËuje u borbu za prestiæ pa elita uskoro redovitouzima satove plesa, ali takoer æeli imati vlastitu skupinu plesaËa.

Dvorovi su tako postali radionice æidovskim plesaËima, a ujedno pozornica na kojoj suse izmjenjivale organizirane skupine æidovskih putujuÊih trubadura, koji su izvodilizabavne, dramske i tugaljive plesne predstave. Posebno su rado bili primani izvoaËi bal-ada i romanca. Postoje podaci o nastupima takvih skupina u sjediπtima maurskih sultanai katoliËkoga sveÊenstva. Takoer stari zapisi iz Novare i Pamplone spominju osebujneæidovske plesove i pantomimu.

U Palermu je πtoviπe 1469. za javnu proslavu svog vjenËanja Ferdinand Aragonski sizabranicom Izabelom izabrao predstavu koju su izvodili æidovski plesaËi.

Zanimljivo je da iz tog doba datira prvo izdanje Pjesme nad pjesmama s glazbenim ipjesniËkim oznakama, iz Ëega je vidljivo da je i to djelo sluæilo za muziËko plesnoizvoenje.

Potkraj 17. stoljeÊa spominje se Guglielmo Ebreo iz Pesara. Ne samo πto je bio traæenplesaË nego je i zajedno s uËiteljem Domenicom opisao dvanaest osnovnih plesnih ko-raka i dvadeset razliËitih plesova. Prvi se put spominje uporaba plesnih kostima.

Nevjesta iz Smirne

NOVI

OMANUT

99

KKRRAAJJ JJEEDDNNEE IILLUUZZIIJJEEPrijetnja na Iberijskom poluotoku poËinje s jaËanjem ka-

toliËkoga sveÊenstva. Prvo pritisci za pokrπtavanje (onekoje su pod prijetnjom uspjeli natjerati da se pokrste nazi-vali su marranos - svinje), 1391, potom razaranje æi-dovske zajednice u Sevilli, a ubrzo nakon toga sliËnu sud-binu doæivljavaju Æidovi Cordobe, Toleda, Barcelone,Aragona, Kastilje, Katalonije i Valencije.

Definitivno, ediktom 1492, πto su ga izdali spomenutikraljevski par Ferdinand i Izabela, zavrπeno je doba koje jetrajalo gotovo pet stoljeÊa.

Izgon iz ©panjolske, nakon duga relativno mirna i in-tenzivno stvaralaËkog æivota, Æidovi doæivljavaju kao drugiegzil. UnatoË okrutnim postupcima vlastodræaca premanjima, Æidovi nikad nisu osjeÊali mrænju prema πpanjol-skom narodu i njegovoj kulturi, u gradnji koje su uostalomi sami sudjelovali.

Sa sobom u nepoznato, kao i nakon ruπenja Drugogahrama, ponovo nose obiËaje i glazbu πto Êe ih u tuinipomno Ëuvati i njegovati. Tuga za drugom domovinomkoja je preplavila njihova srca ostat Êe kao trajan peËat iu buduÊim naraπtajima.

Grubo prekinuta, bez moguÊnosti da nastavi nesmetaniprirodni put, ta kultura postaje prepuπtena dobroj volji,bolje reËeno upornosti protagonista.

Njezina buduÊa sudbina ovisit Êe o brojnim faktorima.

U sluËajevima kada je na put zajedno krenula brojnijazajednica, struktura njezine forme ostaje barem doneklesaËuvana. Cjelina Êe jamËiti da u sklopu tradicije zajednos jezikom i ostalim obiËajima budu oËuvani i glazba i ples.Bit Êe i dalje dio unutarnje kohezije i nastaviti svoj, zaÆidove toliko poznat, tok.

Drugu kategoriju predstavljaju oni koji su iz mnogobro-jnih razloga Europom krenuli pojedinaËno ili u manjimskupinama. Mnogi od njih s vremenom postaju puËki pjesnici, pjevaËi, plesaËi, artisti,akrobati, ili se ujedinjuju u mijeπane druæine.

Utkane u njihovo sjetno raspoloæenje na put po Europi krenule su tako sefardske ro-mance i balade prenoseÊi poruku i izraæavajuÊi tugu.

SjeÊanja su to na idiliËno podneblje Andaluzije. PlesaËi i plesaËice, duboko uæivljeni uËesto strastvene uspomene, kretnjama ruku pokuπavaju predoËiti lelujanje raslinja nablagu povjetarcu, leprπanje slavuja ili gugutanje golubice kojoj se povjeravaju tajne, akatkad kao da njihovi spretni pokreti doËaruju mala okna ukraπena cvijeÊem i na njimadjevojke kako Ëeznu za ljubavnicima.

Ples u to doba prestaje biti orue zabave, potrebu za postojanjem crpe iz emocija ipostaje spontano isijavanje individualnosti.

Tempo mu je spor, ali impresivan, i uglavnom prati sadræaj pjesama narativnogakaraktera s beskonaËnim ponavljanjem refrena.

Te forme nazivaju se: cantigas, coplas, romanceros, shansons.Poznate su i lamentacije ili tuæaljke, koje su poËetkom 20. stoljeÊa posluæile Marthi

Graham kao nadahnuÊe za njezine glasovite izvedbe.

One su izrasle iz potrebe iskazivanja tuge; pogaaju viπe negoli suze ili bolni krikovi. Izpokreta im izvire tragiËan karakter poruke, koje su mahom simboliËne i pune aluzija nauniverzalne vrijednosti.2

Uz prije spomenute mrtvaËke plesove, na sajmovima, sveËanostima i πtoviπe vjenËanji-ma izvode se i prosjaËki plesovi.

PPUUTTOOVVII UU »»EETTIIRRII SSMMJJEERRAA©panjolsku su definitivno morali napustiti svi koji su odbili prelazak na krπÊanstvo.

Smjerovi kretanja uglavnom se formiraju u Ëetiri sljedeÊe skupine, a to Êe ujedno biti imjesta koja joπ i danas barem djelomiËno njeguju sefardsku kulturu; levantska skupina(istoËno Sredozemlje, Palestina, sjeverna Afrika, Turska, Sirija, Irak i GrËka); romanskaskupina (Italija, juæna Francuska); nizozemsku skupinu (Nizozemska i Engleska); i Novisvijet (Amerika).

Zanimljiv je naËin na koji su oni πto su izabrali put prema sjevernoj Africi sefardsku kul-turu uklopili u postojeÊu arapsku. Novonastala varijanta jezika dobiva naziv hatakija isluæit Êe ne samo u svakodnevnoj praksi nego i za stvaranje. Na tom je jeziku primjericenapisana i danas poznata pjesma za udvaranje Eres Chiquita. Abraham Z. Idlson (1882-1938), glasoviti sakupljaË i muzikolog, prozvan ocem moderne æidovske muzikologije,retrogradno je od useljenika u Izrael rekonstruirao njihov put kretanja, prema utjecajimakoje su putem usvojili. U zemljama koje su ih udomile Æidovi samo djelomiËno prihvaÊajuneke obiËaje. Primjerice ples æena po uzoru na arapsku kulturu odvaja se od muπkaraca,ta sredina smatra da je za njih poæeljno da viπe vremena provode izmeu sebe, dotjeru-juÊi se i pleπuÊi. To, s jedne strane, jaËa muπku poziciju, a istodobno potiËe æensku priv-laËnost.

Ipak, unatoË tome πto su se naπli u sredini koja ima posve drukËiji stil, Æidovi ne presta-ju izvoditi balade donesene iz ©panjolske, lamentacije i tuæaljke. Pjesma je tu, In Muertequa a todos convidas, nema pogaanja s anelom smrti i kralj mora umrijeti. Utjecaji©panjolske uπli su kako u liturgiju, tako i u svjetovne obiËaje Æidova u Egiptu, Siriji i Iranute se proπirili sve do Bagdada. Desilo se tako da se ta kultura posredno naπla i u po-druËjima koja nisu imala nikakve izravne veze sa Sefardima. Poprimili su ih Æidovi staros-

jedioci, koji su se u tim krajevima nalazili i unatrag desetak stoljeÊa. SpecifiËni elementilamentacija i balada, tuge æivota i pribliæavanja smrti te polagani pripovjedni tempo is-prekidan temperamentnim sekvencama unio je neobiËnosti u dotadaπnji arapski stil.

Ples flamenko saËuvan je do danas.3

NNAAJJDDRRAAÆÆAA BBOOSSNNAASaznavπi za nesreÊu koja je pogodila Æidove sultani Osmanskoga Carstva Bajazid,

Selim i Sulejman velikoduπno su im davali utoËiπte i slobodu, πto nije znaËilo samo spasza golemu zajednicu, nego i vraÊanje dostojanstva.

Velike skupine tada dolaze preko Carigrada u Bugarsku, Rumunjsku, GrËku i naBalkan. Sarajevski Sefardi tvrde da su doπli izravno laama iz ©panjolske u Dubrovnik.Odatle se put nastavljao za Bosnu i dalmatinske gradove.

Vlasti se nisu mijeπale u vjerska pitanja etniËkih zajednica koje su na tom prostoru æiv-jele, pa su Æidovi uæivali dosta veliku slobodu i zavoljeli novu domovinu.

Stvorili su s vremenom Ëvrstu religiozno-etniËku skupinu sefardskih Æidova, koja sedosta dugo oËuvala.

KarakteristiËan πpanjolski romancero u neπto promijenjenu obliku æivi i danas. Muziko-lozi tvrde da je bitno obiljeæje romancera fragmentarizam, koji potiËe maπtu pjevaËa. Nespominju meutim kako improvizacija potekla iz osjetljive glazbene duπe, koja uvijeknanovo proæivljava svoju æivotnu priËu, tek u prijenosu impulsa na plesaËa koji vibracijepretvara u pokrete moæe raspiriti vatru koja je toliko potrebna da bi se Ëarolija prenosi-la dalje.

Iako u 19. stoljeÊu dolazi do ozbiljnije asimilacije, ima primjera da se sefardsko blagonastavlja stvarati, a ne da se samo izvodi ono πto je poneseno iz ©panjolske. Primjer jeza to pjesma Huanita, spjevana u Bosni vjerojatno od pjesnikinje Laure Papo-Bohorete.Romance i balade koje su oduvijek analogiju imale u bosanskom sevdahu poËinju se pri-bliæavati i sve viπe sliËiti sevdalinkama.

Ono πto se i dalje njeguje plesovi su prigodom obiteljskih veselja i svadbeni obiËaji.Najspektakularnija sveËanost bilo je odvoenje mlade u hamam, javne kupke, prije vjen-Ëanja.

Obitelj bi za tu priliku zakupila cijele kupke, gdje bi se okupila sva æenska rodbina.Sluæila se kava, slatki napici i svakojake poslastice. Tijekom obredne zabave djevojke biplesale uz zvukove kastanjeta i æenskih vokala. Profesionalne bi pjevaËice izvodile odgo-varajuÊe pjesme uz uporabu pandera, defa.

SveËanost bi zavrπavala svadbenom pjesmom Oh ke relombror de novja hermoza.

TTEETTAA RREEGGIINNAA ((nnaaππee ttiijjaass ii nnoonnaass,, tteettee ii bbaakkee))

Bismo li uopÊe iπta znali, πto bi nam ostalo, da nije malobrojnih naπih dragih ËlanovaÆidovske opÊine podrijetlom iz Bosne? Imamo sreÊu da su meu nama, a svaka nam jepojedinost njihova kazivanja neizmjerno vrijedna. Iako se tu ne moæe govoriti o plesu kaofolkloru, koji bi imao neku autentiËnu osobinu ili, ako niπta drugo, razliËitost od onogalokalnog, detalji su nam vrlo dragocjeni zato πto u ovom sluËaju pamÊenje miπiÊnoga tre-bamo probuditi verbalnim.Vaæni su nam ti razgovori, a ne samo ono πto je reËeno negoi kako je reËeno u nama treba potaknuti ideju moguÊe varijante. Zato sluπamo i zapisu-jemo po ne znam koji put.

Nazha Kassik. (Æidovska plesaËica)

1100

Od kada je teta Regina bila mlada proπle su godine, ali ne tolike da bi u normalnimokolnostima trebale pomesti sve postojeÊe. Æivot ondaπnji viπe ne postoji, jer druga jeovo strana jaza koji je nastao 1941, kada su se obitelji rasule, na one koji su odvedeniprema koncentracionim logorima i one koji su otiπli u partizane. Je li tada itko mogaorazmiπljati o tome da saËuva baπtinu?

Kao i svaki, baπ svaki put; kao i zbog rata u Bosni, kada se povijest pred naπim oËimaponovila, baπtina je prenesena, spaπena jedino njihovim kazivanjima i jedva pokojimmalim predmetom dobro skrivenim u zaveæljaju.

Iako vrlo malo, uËinit Êemo sve da ono πto Ëujemo saËuvamo i dostojno prenesemona sljedeÊe naraπtaje

BibliografijaAna MaletiÊ, Knjiga o plesu, Kulturno prosvjetni sabor Hrvatske, 1986.Ana MaletiÊ, Povijest plesa starih civilizacija, Matica hrvatska, 2002.William H. McNeill, Keeping Together in Time, Harvard University Press, Cambridge, MassachusettsIris J. Stewart, Sacred Women, Sacred Dance, Inner Traditions, Rochester, VermontDebbie Roberts, A Biblical Study of the Dance, Revival Press, Shippensburg PA 17257Selma Jeanne Cohen, Ples kao kazaliπna umjetnost, OKAC, 1988.Tatjana PetroviÊ, Jevrejski almanah, BeogradSamuel M. Elazar, Jevrejsko-πpanjolski romancero, Svjetlost, SarajevoWerner Keller, Povijest Æidova, Naprijed, ZagrebMirko Zurovac, Umjetnost kao istina i laæ biÊa, Matica srpskaChaim Richman, The Holy Temple of Jerusalem, The Temple Institute & Carta, JeruzalemPriËe o sarajevskim Sefardima, Logos, Split 1994.Misteriji Zapada, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004.Passport to Jewish Music, Greenwood Press, Westport Connecticut, London, 1944.Graa za knjigu Izraelski ples kao vaæan Ëimbenik u redefiniranju æidovskog identiteta

SUMMARY

Ritual Jewish dances, together with other patterns of public and re-ligious life disappeared with the destruction of the Second Temple.

In the transition towards the Diaspora, life became a struggle formere survival, so that little room remained for dance.

The climate of the Iberian Peninsula and especially of Andalusia,where the life was relatively quiet, undisturbed and where membersof three monotheistic religions, Jewish, Christian and Moslem, livedtogether, along with Visigoths, Moors and Romanies favoured the de-velopment of an attractive dance, the Flamenco. The edict of 1492 bywhich Jews and the Moors where expelled from Spain, when a sequelof their culture was forcibly cut, Sephardic dancers carried it to dif-ferent parts of the world - to Eastern Mediterranean countries,Northern Africa, Italy, France, The Netherlands, Poland and towardsthe New World.

Regardless where the Jewish communities found their place and ofthe number of the elements adopted from its surroundings, theSephardic dance has kept its universal features; an analysis of it canonly be done within the frame of the dynamic survival of the wholenation.

1 Zbirka je sadræavala i muziku za Psalam 137. objavljena je 1724, a joπ je danas omiljena u Izraelu pod

nazivom - Pokraj rijeka babilonskih.

2 Od muziËkih instrumenata prevladavaju udaraljke darabuka, kastanjete

3 Idlson je peto poglavlje svog monumentalnog djela Thesaurus of Oriental Hebrew posvetio marokanskim æi-

dovima. To ukljuËuje liturgiju, religioznu i folklornu glazbu maursko-sefardske tradicije.

Zahvalni smo malom broju pionira koji su zapisivali ili na bilo koji drugi naËin saËuvaliobiËaje doseljenika u Izrael.

No æelja za druæenjem u plesu, prigodom iznenadna dobivanja vlastite dræave, bila jetoliko nezaustavljiva, da je i ona, iako u najboljoj namjeri, izazvala dodatnu πtetu. Bujicaje uskomeπala raznovrstan materijal. Æalosno je gledati kako nijedna restrikcija tijekomstoljeÊa nije nanijela toliko nereda u to podruËje kao sadaπnja sloboda, koja omoguÊujenekontrolirano bujanje. Æidovski ples nije bio i ne smije postati sam sebi svrha. Jest dadræava Izrael kao Ëinjenica jamËi da naπa kultura neÊe nestati, ali se ni sada ne bi smje-lo dopustiti gubljenje kontinuiteta tradicije.

NOVI

OMANUT

Ovaj put to su upute o sefard-skoj svadbi dobivene od teteRegine Kamhi:

«ObiËaj sefardskog vjenËanja do1941. u Bosni i Hercegovini, akoje sam i sama doæivjela vjenËav-πi se u Sarajevu 1935. godine.

Prije svadbe sastaju se roditelji idogovaraju o doti, mirazu, koji Êemlada donijeti u brak. Ako je u pi-tanju svadba zbog ljubavi, nemarazgovora o mirazu. ObiËaj raz-govora o doti - mirazu, odnosi sena vremena kada se mladiÊ i dje-vojka prije braka nisu vidjeli, nipoznavali, nego su njihov brakdogovarali roditelji preko kazamminteras - provodadæija.

Nakon uspjeπna dogovora otacdjevojke zvao bi kÊer i rekao joj:beza mi la manu, jo te spozi -poljubi mi ruku, ja sam te zaruËio.

Svadba poËinje tako πto rabinmoli ispod baldahina. Mladudovodi otac i predaje jemladoæenji. Nakon molitvemladenka na kaæiprst dobivaprsten, Ëaπa koja je zamotana uubrus i postavljena u kutiju ili lavorrazbije se, i time je obred zavrπen.

Mnogi plesovi koji su na put kre-nuli iz ©panjolske, pa tijekom stol-jeÊa zastali i poprimili obiljeæja ne-brojenih ostalih kultura, kada sunapokon uselili u danaπnji Izrael,zahtijevaju paænju i oprezan prist-up. Oni su, kao i ljudi ranjeni odsilnih udaraca, uspjeli u Izrael uni-jeti samo snagu unutarnjega izdræ-ljivog duha. Ali treba im obzira iprilike za oporavak, a ne definitiv-no utapanje u mnoπtvu.

U slobodi i demokraciji koja jenaposljetku doËekana jasno je dasvatko moæe birati svoj put, pa ta-ko i plesati u nekom od svjetskihponuenih ritmova.

Treba samo pokazati dovoljnouvaæavanja pri artikuliranju onogaπto zovemo, πto Ëeznemo i æelimoda nas predstavlja kao æidovski iizraelski folklor.

TumaË pojmovabima, mjesto gdje stoji rabin,

oltar

hazan, predmolitelj

jeπiva, æidovska vjerska πkola

PoËinje ljubljenje i mladenci s uzvanicima i cijelom obitelji ulaze u kuÊu, gdje poËinje sva-tovsko veselje.

Nakon gozbe ustaje svekar i pjeva mladenki:

Ajke lumbror de novja ermoza, ki sjent anjos turi bjen dikoza

Kakva svjetlost od lijepe mladenke, neka sto godina traje blagoslov.

Ki salga a bajlar ke la keru ver

Neka izae pleπuÊi jer hoÊu da je vidim.

Tu se pjesmi pridruæe svi uzvanici, a mlada se pleπuÊi proπeÊe uokolo.

Mladenka:

Jo kon mi nuero jo asto kuntenta, Ki salga a bajlar ke lo keru ver

Ja sam sa svojim svekrom zadovoljna, neka doe plesati da ga vidim.

Nakon toga isti stihovi ponavljaju se u nedogled dok mladenka ne otpleπe sa svim uz-vanicima.fl

Analizom vjerskoga muziËkog blaga vidljivo je da je, iako Ëesto tretiran kao manjevaæan, ples ipak saËuvao vlastite karakteristike jaËe od bilo koje druge forme, jer je za-ista svaka zajednica ustrajala u oËuvanju tradicije tijekom æidovskoga godiπnjeg ciklusa.

Povrπinski gledano ono πto se uoËava jest njegov izrazito lokalni karakter. Æidovi svakeregije, svakoga geta, plesu su dodali neke specifiËne osobine, preoblikovane od neËegavienog. Zato ga je nemoguÊe ukalupiti. Osebujan je jer nikada, bez obzira na kvalitetui kvantitetu usvojenih elemenata, ne gubi univerzalnu komponentu æidovskoga æivota, aanalizirati se moæe jedino u sklopu praÊenja dinamike opstanka cijeloga naroda.

JJEE LLII DDOOLLAAZZAAKK UU IIZZRRAAEELL SSPPAASS??Od nastanka dræave Izrael pa do danas na tom se planu niπta nije popravilo. Tek sada

poËinje prava trka s vremenom kako bi se πto viπe zabiljeæilo i saËuvalo.

Red vaænosti za ples je naæalost opet isti.

Prvo su se prikupljali tekstovi, zatim notni zapisi, registrirali napjevi, a tek onda je nared doπao ples.

Sefardska glazbena konferencija odræana u Jeruzalemu 1963. u organizaciji UN-ESCO-a bila je mjesto gdje se prvi put sastalo 127 predstavnika iz 35 zemalja te 130muzikologa i glazbenika iz Izraela. ZnaËilo je to prvi put u povijesti razmijeniti saznanja.Sefardsku kulturu predstavili su tada muzikolozi iz Bagdada, Bukhare, Djerbe, Iraka,Maroka, Irana, Turske. Mi danas znamo da je broj zemalja u kojima se moæe naÊi se-fardske baπtine joπ desetak puta veÊi. Iako su unutar izlaganja bezbroj puta spomenutitermini folklor i ples, Ëini se da je joπ daleko do svijesti o vaænosti neËega sliËnog i natom podruËju.

ZakljuËak je konferencije da vjersko i svjetovno stvaralaπtvo svih æidovskih tradicija, se-fardske, orijentalne, bliskoistoËne i aπkenaske zajedno, Ëini æivo povijesno blago od opÊedruπtvene vaænosti.

Eugene Delacroix, “Æidovsko vjenËanje u Maroku”

NOVI

OMANUT

1111

Na vratima geta stoji dvostrukastraæa: izvana - poljski antisemiti, un-utra - hasidski fanatici. Straæe se me-usobno dobro razumiju: «Ne propu-πtati!fl U Poljskoj postoji opÊa πkolskaobveza. Ne treba gubiti rijeËi o tomekako se u πkolama djeca polonizira-ju, kako se iz njih istjeruje duh obiteljii duh njihove nacionalnosti. No, isto-dobno u Poljskoj postoje stotine go-tovo tajnih hedera (osnovnih πkola),gdje æidovski djeËaci od jutra do u noÊprouËavaju Talmud, gdje uopÊe neuËe ni poljski, ni aritmetiku, ni eleme-ntarni zemljopis. Posjetio sam takvehedere. Uska, tamna soba. Smrad.Zaguπljiv zrak. Prljavi, neprosvijeÊenirabi (uËitelj). U njegovoj se ruci nedvo-smisleno nalazi ravnalo. Njime izazivarumenilo na blijedim licima djeËaka.

Petogodiπnji djeËaci dolaze ovamou sedam sati ujutro i uËe do πest satinaveËer. Bubaju napamet Bibliju iTalmud: u tome se sastoji sva nau-ka. Moraju upoznati finese talmud-

skih rasprava o obiteljskom pravu ili biblijske propise klanja stoke. Djeca izgledaju kaoda su za Ëitavu vjeËnost zastraπena i plaha. Jasno da iz hedera izlaze i radnici, inæenjeriili knjiæevnici. No, koliko je napora potrebno da se sve te neizmjerno bezvrijedne stvariponovno izbiju iz glave! Djetinjstvo je pokvareno. Izgubljeno je vrijeme za uËenje. Na tajse naËin odgajaju kukaviËki robovi, mraËni fanatici, duπevni bogalji. Sluæbeno se djeËacimogu dva sata dnevno baviti poljskim jezikom i aritmetikom, ali rabi za to ne mari. Kaokad bi dijete odjednom saznalo da se zemlja okreÊe?... Za nekoliko zlota policija pokri-va tajnu hedera. Komesar policije vrlo dobro znade koliko se takvih muËiliπta nalazi u nje-govu okrugu: ta on ubire glavarinu. Jasno da ni za poljsko ministarstvo kulture tajnagospodina komesara nipoπto nije tajna. No, ravnalo u rukama rabija dobro mu dolazi:neka samo ta djeca obrtnika i radnika budu odvojena od njihovih poljskih drugova zidomnerazumijevanja.

»itav æivot æidovskih Ëetvrti Varπave, Lodza, Krakowa, a da se uopÊe ne govori o ma-njim mjestima, protjeËe do sada pod nadzorom cadike, rabina ili naprosto dobrovoljnihpromicatelja æidovskog zakona. Doduπe, borbeni se hasidi sada ne usuuju kamenovatiotpadnike. Zadovoljavaju se manjim: oni primjerice istuku bogohulnika koji se na πabatpojavi na cesti s cigaretom. Vidio sam mnoge radnike koji djeluju u radniËkim savezima,a ne usuuju se odreÊi svojih dugaËkih i vezenih prsluka. Boje se poruge susjeda, bojko-ta i protjerivanja iz vjerske zajednice. Mogu biti komunisti. Zbog toga se ne boje zatvo-ra. Na pakao se dakako smiju. Ali prsluk… ©to da se radi kad se stanuje u dvoriπtu kojeje okruæeno hasidima, a otpadnicima se ne æeli prodavati ni kruh, ni drva, kad svi bjeæeod njega, svi, ukljuËivπi maliπane iz hedera, kao da je gubavac?...

Uæasna dvoriπta! Brda smeÊa. RahitiËna djeca. Dronjci. I bezuvjetna hasidska sinagoga.Moæda dvije ili tri u svakom dvoriπtu. Kao da svaki cadik ima svoje sljedbenike, a svaka sek-ta svoju vlastitu bogomolju. Ova ovdje pripada cadiku iz Gera, ova ovdje - Alexandrewsch-eku, ova ovdje - Sochaczeweru. Zatim sinagoga misnahdima, sveopÊa i specijalna. Takou Varπavi postoji sinagoga u kojoj se skupljaju oni koji muËe sami sebe. Meu njima imamnogo intelektualaca. Vidio sam jednoga koji je prije bio komunist u Rusiji. On «ispaπtanjihove grijehefl. »ita u tami da bi bræe pokvario oËi. U njega post slijedi za postom.

Osim sinagoga sekta postoje joπ sinagoge cehova: tkalaca, meπetara, sajamskih trgo-vaca, koæara. Za one koji doputuju, ili za one koji ne mogu pravodobno doÊi u sinagogu,

postoje uliËne sinagoge - neπto kao gostionice u koje moæe uÊi svatko da bi istodobnoponeπto i molio.

To obilje bogomolja ne tumaËi se toliko straπÊu prema osjeÊaju za vjeru, nego æivot-nim navikama. Svakovrsni rabiji, πamesi (posluæitelji u hramu), ljudi koji jadikuju i obiËniprosjaci zarauju na tim obiËajima. Stil æivota okoπtao je. To je umjetna izolacija Æidovaod æivota. I tako se sve mijeπa: vjera postaje stilom æivota, stil æivota postaje vjerom.Revno se bdije nad vjerom, nipoπto nad kanonom, nego nad naËinom jela ili odijevan-ja. Tako sramotna noπnja, koju su nekoÊ stvorili krπÊani da bi se prognanici u geto raz-likovali od slobodnih graana, ta kaænjeniËka kabanica, postaje simbolom poniznosti. ©toovdje prevladava - lukavost ili neznanje?..

Do sada Æidovi æive tijesno zgurani, u posebnim Ëetvrtima. U Kazimierzu, æidovskojËetvrti Krakowa, ne susreÊu se krπÊani. »udnovat je taj kruti smisao: Nürnberg, Brügge,Assisi - svi ti gradovi uËinili su ustupke novom dobu, iako se nisu sasvim predali, ipak sunapustili kuÊu po kuÊu, pretvorili ih u muzeje, kao uspomene, kao umjetno stvorenugoaj, ali ovaj Kazimierz ni na koji naËin nije popustio. Ovdje su stoljeÊa protekla beztraga. Prastara sinagoga koja je urasla u tlo. Ispred nje Ëvrsto zatvoreno groblje. Neki jeËestiti rabin ovdje nekoÊ prokleo svadbu koja se u predveËerje πabata predugo slavila.Mladi par i svi gosti odmah su propali u zemlju dok je rabi, koji se brinuo za duπe drugih,postao duhovni voa Kazimierza.

Od gradskog se trga pruæaju uske ulice. Petak je. Smrkava se. U prozorima poËinjetitrati svjetlo. Razlijeæe se pjesma. U svakoj kuÊi jedna sinagoga. Pjesma nestaje i nestajesjaj svjetala. Nakon jednog sata kroz πkripavi snijeg dostojanstveno koraËaju hasidi u πeπiri-ma od atlasa πirokih oboda, nakon πto su se molili. Neki od njih nose cipele s kopËama ibijele Ëarape - iste onakve kakve se nosilo u osamnaestom stoljeÊu. Zabavljaju se duhov-nim stvarima, a maloljetnici, koji ih slijede, vaæno prisluπkuju: «Rabi je rekao…fl i pritomuvijaju svoje kovrËe.

Æidovski buræuji koji posjeÊuju kabaret Qui-pro-quo, a za oporavak putuju u Zoppot(Sopot), rastali su se, jasno, od vezenih prsluka. No, od mazze se boje rastati. Plaπljivi sui praznovjerni. Stide se govoriti jidiπ i na svim raskriæjima uvjeravaju: Mi smo najbolji poljs-ki domoljubi, kako se samo moæe zamisliti. Oni to i jesu, a poljskim mojsijevskim zakonomdokazali su se dostojnima visoka ranga. Imaju nekoliko novina na poljskom jeziku koje kaoda brane æidovske interese. Vjerujem da na svijetu ne postoje obzirnije novine. Ah, oni sedoista tako boje da nikoga ne povrijede. Oni su ipak neka osrednja vrsta nepozvanih gosti-ju, ratnih zarobljenika ili naprosto gospode natkonobara. Njihov se glavni cilj sastoji utome da Poljacima dokaæu kako svi Æidovi nisu boljπevici, ne, meu njima ima i pristojnihljudi. Prema uzoru na ljude s burze u Frankfurtu poduzeli su malu reformaciju. Njihove sesinagoge nazivaju hramovima. U njima se nalaze orgulje kao u svakoj pristojnoj crkvi i unjima se propovijeda na poljskom jeziku. »itatelji Nas Przeglond-a stavljaju jednom tjed-no cilindar na glavu i kreÊu u hram da bi od borbenog Jehove starog naroda izmolili skokteËaja dolara i dragocjeno zdravlje djedice Pilsudskog.

To zacijelo nije mistika, to je samo diplomacija, skromnost izbatinana psa, strah od smr-dljivih dvoriπta Nalewke, gdje se joπ danas Æidovi u molitvi njiπu amo-tamo, s remenjem za-kopËanim oko glave, ogrnuti prugastim talesima, no gdje veÊ sutra mogu zaoriti najgrubljipucnji. Posegnite radije za komadiÊem ribe! Pustite radije da vam narastu kovrËe! A pa-metni ljudi? Pametni Êe ljudi veÊ pronaÊi neki izlaz: nemaju uzalud glavu na ramenima.

Æidovska gostionica. «Strogo koπer kuhinja pod nadzorom gospodina rabina.fl Na podiju- debela, mlohava Poljakinja. Ne doima se nimalo koπer. Pjeva dvosmislene, lascivne pjes-mice. Pored mene sjedi Æidov dostojan poπtovanja, po svemu sudeÊi vjerojatno meπetar.Jede punjenju πtuku. Prije jela mrmlja molitvu. Kapu ostavlja na glavi, kako to priliËi bo-gobojaznom Æidovu (hasidi πtoviπe spavaju s kapom). Usprkos tome s oËiglednim uæitkompromatra pjevaËicu. Vjera je vjera, uæitak je uæitak. Nakon πto je pojeo, pogledavao iposluπao, iz dæepa vadi olovku i notes. PoËinje mnoæiti neke peteroznamenkaste brojke.Uæitak je uæitak, a posao je posao. PjevaËicu bi poveo sa sobom kad to ne bi bilo takoskupo… No, on je pravovjerni Æidov, on mrzi slobodoumne mislioce i glasuje za listuortodoksa. On se pouzdaje u to da Êe s koπer πtukom, brojkama i pjevaËicom bez zadræa-vanja dospjeti u raj.

S njemaËkoga prevelaLjerka MagdiÊ

Ilja E(h)renburg

»UVAR GETA

RR EE DD II VV II VV AA

Laurence Rees: AUSCHWITZ

NACISTI I ÖKONA»NO RJE©ENJEÜ

Golden Marketing - TehniËka knjiga, Prijevod Zoran Boπnjak, Zagreb 2005, str. 327

EE XX LL II BB RR II SS NN OO VV II SS

Nedavno u prijevodu objavljena knjiga Auschwitz engleskog novinara i televizijskog pro-ducenta Laurencea Reesa teπko da Êe Ëlanove æidovske zajednice bilo gdje u svijetu, patako i nas u Hrvatskoj, obogatiti nekim radikalno novim spoznajama. Previπe su od tihuæasa i poniæenja i sâmi osjetili na svojoj koæi, imajuÊi pritom joπ sreÊu da preæive ononajstraπnije i da nastave kakav-takav æivot. O onim drugima, o milijunima koji su ne-stali u koncentracijskim logorima Zapadne Poljske, u peÊima Chelmna, Treblinke iBelzeca, u tehnoloπki usavrπenim krematorijima Auschwitza i Birkenaua, napisano jeod svrπetka Drugog svjetskog rata na desetke knjiga i Ëinilo se da viπe nitko i ne dvoji,joπ manje da osporava njihove Ëudoviπne ciljeve i postojanje. Naæalost, apsurda nikaddovoljno. Ne samo u zemljama u kojima su se dogaali ti milijunski zloËini i u kojimajoπ i danas bez ikakva kajanja æive neki sada veÊ ostarjeli zloËinci, nego i u onima kojesu bile na suprotnoj i takozvanoj pravednoj strani, javljaju se glasovi koji osporavaju

Hitlerovo «konaËno rjeπenje æidovskog pitanjafl i sve ono πto se u Europi dogaalo oduvoenja nürnberπkih zakona. ZnaËi, dokumenata, svjedoËanstva, izjava preæivjelih svje-doka nikad dovoljno. U tom je smislu i Reesova knjiga dragocjena upravo zbog tran-skripata snimljenih i autentiËnih izjava koje je autor skupljao za svoje televizijske emisije iu kojima Êemo naÊi ne samo potresne, nego i dosad jedva poznate pojedinosti.

Jedna od takvih pojedinosti govori i o novoj metodi ubijanja koju je esesovskiUntersturmführer dr. Albert Widmann prvo iskuπao i primijenio na duπevnim bolesni-cima. Odazvavπi se Himmlerovoj zapovijedi da nakon iskustva sa strijeljanjima u Ukrajiniesesovce valja saËuvati od nepotrebna psiholoπkog pritiska, krenuo je rasni oloπ ubijatieksplozivom. Wilhelm Jaschke, satnik u Einsatzkommandu, ovako je opisao nastali pri-zor: «Prizor je bio uæasan. Eksplozija nije bila dovoljno jaka. Neki su ranjenici iziπli

1122

NOVI

OMANUT

sjeku preæivio dva tjedna... Kad bismo jutrom ustajali, æivi bi se micali, ali oko svakog æivogËovjeka leæala bi dva, tri mrtvaca. Poete na poËinak i æivi ste, a ujutro — mrtvac. Smrt,smrt i samo smrt.fl

Neki od podataka koje Rees iznosi u knjizi svakako su manje poznati. Tako na primjerda se ratna vlada, na Ëelu s Tisom, koju su nacisti postavili u SlovaËkoj, toliko æurila rijeπitisvojih Æidova da je Ëak za svakog odvedenog Æidova platila Nijemcima petsto Reichsma-raka, ili da se, poπto je pod njemaËku okupaciju dospio i jedan od engleskih otoka uKanalu, otok Guernsey, engleska otoËka uprava do te mjere usluæno podastrla novom,njemaËkom gospodaru da je bez oklijevanja uvela rasne zakone i arizaciju, a zateËene

Naslovnica knjige Laurence ReesaAAUUSSCCHHWWIITTZZ “Nacisti i konaËno rjeπenje”

puzajuÊi i plaËuÊi... Bunker se posve uruπio... Dijelovi ti-jela ostali su razbacani po tlu, ili su visjeli s drveÊa... fl(str. 72).

NacistiËko rjeπavanje æidovskog pitanja krenulo je takonovim stazama, jer su dotad primjenjivane metode izglad-njivanjem i ubijanjem bile prespore za koliËinu ljudstva kojeje od proljeÊa 1942. vlakovima svakodnevno poËelo stiza-ti u koncentracijske logore. Samo s tehnoloπki usavrπenijimplinskim komorama i krematorijima, dovoljno razliËitim odonih poËetnih kojima su se sluæili u eksterminacijskim lo-gorima Chelmna, Belzeca, Sobibora i Treblinke, bilo jemoguÊe u svega tri godine pobiti πest milijuna europskihÆidova. Pritom je u to prvo vrijeme, sve do 1944. godinekad su poËeli pristizati transporti i s maarskim Æidovima,Auschwitz bio logor s relativno skromnijim brojkama ærta-va. Njegovo najproduktivnije vrijeme uslijedilo je tek poπtosu nacisti zaposjeli i Maarsku u kojoj su pod Horthyemvladali neusporedivo blaæi rasni zakoni. Naposljetku su imaarski Æidovi pali u Eichmannove ruke.

Reesova knjiga nije prva koja je ustvrdila da je Ausch-witz u svojoj poËetnoj fazi, odnosno 1940. godine, biozapravo zamiπljen samo kao radni logor za poljske, ruskei ostale zarobljenike, zatoËene u prvim danima rata, i dase u logor smrti pretvorio tek nakon konferencije naWannseeu u sijeËnju 1942. godine na kojoj je zakljuËenaprovedba «konaËnog rjeπenjafl. Tek tada su se, suoËenisa svakodnevnim transportima od nekoliko stotina tisuÊaÆidova iz svih krajeva Europe, nacisti naπli u problemimaπto bræe i πto brojnije likvidacije. Jedino rjeπenje bile suplinske komore i ciklon B, a potom krematoriji u nedale-kom i zasebnom logoru Birkenauu koji Êe posluæiti da seoËisti teren. «U Birkenauufl priËa jedan od 3,3 milijunapreæivjelih ruskih zarobljenika «sovjetski bi zatvorenik u pro-

ÆIDOVSKI PISAC IZ MA–ARSKEImre KertÈsz: Jezik u progonstvu

Durieux, prev. Xénia Detoni, Zagreb, 2004, str. 304Maarska knjiæevnost ima tu zlosretnu sudbinu πto je pi-

sana maarskim jezikom. Ovo πto sam napisao u prethod-noj reËenici moæda nekom zvuËi glupo, ali je ipak istinito.

Da su romani i eseji maarskih literata napisani, pri-mjerice engleskim jezikom, mogu smjelo tvrditi da bi seta knjiæevnost ubrajala meu prve na svijetu. Rijetko ukojoj zemlji, to mogu bez sustezanja reÊi ima, premabroju stanovnika, toliko dobrih pisaca kao u Maarskoj.

ZahvaljujuÊi takvoj pomalo proturjeËnoj situaciji i ImreKertész postao je poznati pisac u drugim zemljama i uopÊeu svijetu tek zahvaljujuÊi Nobelovoj nagradi. Da se to nijedogodilo, opet mogu smiono reÊi, sumnjam da bismo i miupoznali tog pisca iz nama susjedne (a nekada - sada veÊpoodavno - i zajedniËke) dræave.

ZahvaljujuÊi tome πto smo na navedeni naËin upoznalitog suvremenog maarskog knjiæevnika, jedan od naπihizdavaËa naπao je za shodno da nam predoËi i drugu stra-nu njegove literarne djelatnosti - zbirku njegovih knjiæevniheseja. ZagrebaËka izdavaËka kuÊa Durieux objavila je podnaslovom Jezik u progonstvu (mislim da bi bio bolji prijevodnaslova zbirke Prognani jezik) zbirku Kertészovih knjiæevnihpredavanja, kritika, eseja.

No, bilo da je rijeË o predavanjima ili Ëak o naruËenimËlancima, sve su to knjiæevni ogledi pisani posebnim, rekaobih visokim stilom, ali ipak vrlo razumljivim i lako prihva-tljivim.

Zbirka obuhvaÊa devetnaest eseja nastalih izmeu 1989.i 2002. godine. »lanci su podijeljeni u tri poglavlja: Pismaiz domovina, Domovina, dom, dræava i Jezik u progonstvu.

Iako su ti eseji pisani u razliËita vremena - tijekom viπe odjednog desetljeÊa - u svakome od njih, iako pisani u razli-Ëitim povodima, provlaËi se tema Holokausta.

Temu Holokausta i koncentracionih logora naÊi Êemogotovo u svakom njegovom djelu, kao πto je roman »ovjekbez sudbine, pa Fijasko, Kadiπ za neroeno dijete, Trenu-tak tiπine dok streljaËki vod puni puπke. Za neobiËni roman»ovjek bez sudbine dobio je Nobelovu nagradu 2002. go-dine.

Njegovu privræenost temi Holokausta sam je ponajboljeobjasnio u eseju »iji je Auschwitz? objavljenu u hamburπ-kom Die Zeit 1998. godine: «Ima neke potresne dvosmis-lenosti u onoj ljubomori s kojom su preæivjeli privræeniHolokaustu; oni formiraju gotovo iskljuËivo pravo na pos-jedovanje njegova duha. Kao da su se domogli vlasniπtvanad nekom jedinstvenom, golemom tajnom. Kao da Ëuva-ju neko neizrecivo blago od srozavanja i napose - od uniπta-vanja. Pitanje spaπavanja od kvarenja kao da jedino ovisi onjima, o snazi njihova sjeÊanja, ali i kako da se suprotstaveuniπtavanju, odnosno otuivanju, krivotvorenju, svakodnev-nim manipulacijama, a osobito najmoÊnijem suparniku -prolaznosti?fl - piπe Kertész u spomenutom eseju.

A u govoru na primanju Nobelove nagrade on tu temunastavlja iznoseÊi pritom jedinstvenu misao o problemuHolokausta:

«Pitanje Auschwitza nije u tome hoÊemo li pod njim, ta-koreÊi, podvuÊi zavrπnu crtu ili ne, a nije ni u tome hoÊemoli Ëuvati uspomenu na nj ili Êemo ga poslati u ropotarnicu,odgovarajuÊu povijesnu ladicu; ni o tome, hoÊemo li miliju-nima pobijenih podiÊi spomenik i, naposljetku kakav bi tajspomenik mogao biti. Pravi problem Auschwitza je to πtose on dogodio, i tu Ëinjenicu ne moæemo izmijeniti ni uz na-jbolju, a niti uz najopakiju volju.fl

»itajuÊi Kertészovu knjigu eseja ova Êe se posljednjamisao zacijelo duboko usaditi u nas. I u tome je veliËina nje-govih eseja.

Zlatko Glik

æidovske bjegunce koji su se ondje sklonili spremno izruËilanovom gospodaru. Jednako je tako manje poznat jedan odbizarnih Himmlerovih govora πto ga je odræao 1943, samonekoliko mjeseci prije nego πto Êe, preko lea maarskihÆidova, pokuπati trgovati sa Saveznicima kako bi spasiokoæu. Pred skupinom najviπih duænosnika SS-a osjetio jepotrebu da izmeu ostaloga kaæe: «Govorim o evakuacijiÆidova, istrebljenju æidovskog naroda... Oduzeli smo im nji-hova bogatstva i... dao sam izriËitu zapovijed koju je pro-veo Obergruppenführer Pohl: sva smo bogatstva predaliReichu, predali dræavi. Niπta nismo uzeli sebi. Imamo mo-ralno pravo, duænost nam je prema naπem narodu, uniπtitinarod koji je æelio uniπtiti nas. Tu najteæu od svih zadaÊaobavili smo za ljubav naπeg naroda. Ali to naπim srcima,naπim duπama, naπem karakteru nije nanijelo nikakvuπtetu.fl

Neki rijetki uspjeli, ali mnogo ËeπÊe neuspjeli bjegovi iliustanci, kao πto je bio ustanak Sonderkomanda u Ausch-witzu 7. listopada 1944, naæalost su premala utjeha zanaπu trajnu gorËinu i potiπtenost na muklu πutnju i izosta-nak svakoga pokuπaja da se oni, na podruËju nacistiËkejurisdikcije na smrt osueni, makar krikom i kamenomopru volji zloËinca. Ali jednako tako i danas se joπ postav-lja, pa i u ovoj knjizi, neizbjeæno pitanje nisu li Saveznici,znajuÊi za uæase kojima su izloæeni milijuni nevinih ljudi, zai-sta poduzeli sve da se te strahote sprijeËe. Po informa-cijama, koje su i autoru knjige bile dostupne, Ëini se da jesvaka inicijativa u tom smjeru, pa tako i Churchillova,vrlo brzo ustuknula pred onovremenim strateπkim i voj-nim ciljevima Saveznika. Koncentracijski i eksterminacij-ski logori bili su tako prepuπteni svojoj uæasnoj sudbini.

Poπtovanja vrijedan izdavaËki pothvat Golden marketin-ga umanjio je, naæalost, vrlo slab prijevod koji se, moæda

zahvaljujuÊi brzini, ali oËito i nedovoljnu osjeÊaju za mnogostruku slojevitost ne samoengleskih nego i hrvatskih rijeËi i stilistiËkih sklopova, pokazao nedoraslim zadatku.Ustrajan da dokaæe kako odano prihvaÊa sve ono πto se danas dogaa glede hrvatsko-ga jezika prevoditelj zbunjuje Ëitatelja, upotrebljavajuÊi primjerice za mnoæinu rijeËi kaporijeË kapi, umjesto rijeËi najozloglaπeniji rijeË najozloglasniji, njemaËku rijeË Ballastexi-stenzen prevodi s traÊenjem prostora, a na nekoliko mjesta pokazuje da ne poznaje nirazliku izmeu hrvatskih rijeËi nezaposlen i besposlen, ili duπevno rastrojen i rastresen.©teta za ovakvu knjigu, istina teπku, ali vrijednu Ëitanja.

Zora Dirnbach

Naslovnica knjige Imre Kertésza“Jezik u progonstvu”

Lako je razumljiva privræenost toj temi ako znamo Ëinje-nicu da je Kertész kao petnaestogodiπnji djeËak dospio ukoncentracijski logor Auschwitz a zatim u Buchenwald.

NOVI

OMANUT

1133

Poslije uspjeπnog bijega i kratkog oporavka meu par-tizanima, Miller se vraÊa u svoje Vinkovce. «Moæda neÊunaÊi ni jednog od mojih starih drugova i poznanika, kojibi bio vrijedan da mu se javim, da ga zagrlim i izljubim,da ga prihvatim kao zamjenu za moje najbliæe, koje samostavio u jasenovaËkom blatu?fl

VeÊ na putu kuÊi je doπao u iskuπenje da ispuni ili neispuni obeÊanje dato sebi samome - obeÊanje da se neÊeosveÊivati. «… Pritom sam se pitao bi li i neki drugi lo-goraπ na mome mjestu uËinio isto. Bi li uhvaÊenogustaπu, koji je bio u Jasenovcu, pustio na slobodu? Ali,

Erwin Miller: Izabran za umiranje

(Durieux i Otvoreni kulturni forum, 2004.) str. 154

Æidovi u Koprivnici

Katalog izloæbe Muzeja grada Koprivnice odræane 31. oæujka do 30. lipnja 2005.

Koprivnica 2005, str. 119

Knjiga «Izabran za umiranjefl autentiËno je svjedoËenjeËovjeka koji je kao djeËak od sedamnaest godina odve-den u logor Jasenovac. Majka, brat i sestra ubijeni su ulogoru, a otac prilikom zatoËeniËkog proboja 22. travnja1945. Gotovo Ëetiri godine izgladnjivan, poniæavan,prebijan i svjestan da je moæda veÊ sljedeÊeg trenutka onna redu, gledao je kako ubijaju Æidove, Srbe, Rome.Stranica za stranicom niæu se sjeÊanja na ærtve i zloËince.«Svojim sam rukama bio prisiljen iskopati grob drugovi-ma s kojima sam odrastao. Poznavao sam ih, volio samih. KopajuÊi njihove grobove mrmljao sam u sebi neπtoπto je bilo nalik oproπtaju, ali i obeÊanju da ih neÊu zabo-raviti dok sam æiv.fl

PamteÊi zlo, nije zaboravu prepustio ni pokoje zrncedobra koje je uspjelo naÊi put do izabranih za umiranje.Tako, priËa o baki koja je jedno vrijeme dolazila svakenedjelje i molila ustaπe dozvolu da ostavi kolaËe za ljudeiza æice. «Onda jednog dana nije doπla. Kako smo jesamo Ëekali, tu dobru staricu, ali ne radi kolaËiÊa, negoradi nje same. Bila je dokaz da joπ ima dobrih ljudi, a tajnam je dokaz itekako bio potreban. Bila je k tome joπ ihrabra, ta dobra starica … Nije samo jedan straæar znaobiti prema njoj grub, … ali ona je bila uporna … Ali eto,sad nema starice veÊ gotovo mjesec dana. … Netko gaod nas zapita zna li πto je sa staricom koja nam je dolazi-la nedjeljom. ‘Otegla je!’ kaæe straæar. Taj nas odgovorpogodi, nekako kao da nismo raËunali da Êe staricajednog dana umrijeti. ... Netko na to isplete minijaturnivijenac od kamilice … i napiπe na komadiÊ bijele krpe‘Dobroj bakici od ljudi iza æice’, pa objesi vijenac iznadnaπih sobnih vrata. Poslije toga viπe nije bilo dobrih ba-kica, bila je jedna jedina, a nje viπe nije bilo.fl

Kao jedini koji je bio u logoru od poËetka, pa doproboja 1945, poslije rata je Miller bio u komisiji za lo-gor Jasenovac. Pokazivao je mjesta na kojima su bilemasovne grobnice, upisivao ih na kartu, izvjeπtaj slaoKomisiji u Beograd s obeÊanjem da im je i dalje naraspolaganju. «Nikad na to nisam dobio odgovor, niti jekomisija ikad viπe posjetila Jasenovac. Kad danas raz-miπljam o tome, nije mi jasno kamo su nestale sve tekarte i podaci? ©to je komisija uopÊe uËinila sa svim timdokumentima? U ime svih majki i otaca, braÊe i sestara,svih drugova, i svih vjera i narodnosti, ne dopustite da ihikad zaboravimo, jer svaka je ærtva Jasenovca vrijednanaπega spomena!fl

nisam li odluËio da se neÊu osveÊivati, nego da Êu doka-zati da sam bolji? … Isto tako, samo mjesec dana nakonmog bijega iz logora, doveo sam kuÊi njemaËkog zarob-ljenika. Kaæem Anici neka mu dade par hlaËa i koπulju,ali i neπto donjeg rublja i cipele. … Anica ostade bezrijeËi. ‘JuËer su ti pobili obitelj, a ti sad u kuÊu dovodiπnjemaËkog zarobljenika i joπ ga oblaËiπ?’ Kako sam jojmogao reÊi da sam se zavjetovao da se neÊu osveÊivati?Jer, kamo Êe ËovjeËanstvo stiÊi, ako Êemo i dalje æivjetis mrænjom u srcu?fl

S dvadeset godina Erwin Miller je ostao sam. Æivot jemorao iznova zapoËeti sa slikama Jasenovca, StareGradiπke, strijeljanja koje je Ëudom preæivio, koæare,umiruÊih, slikama iæivljavanja, muËenja, nemoÊi, zauvijekutisnutim u duπu. U takvoj duπi za mrænju, jednostavno,nije ostalo mjesta. «Ja, Erwin Miller, bivπi logoraπ logoraJasenovac, vratio sam se 25.travnja 1945, u moje rod-no mjesto, i sad sjedim na mom stupu, na mene padamoja kiπa i gledam moj park. … Gledam moje nebo iosjeÊam da je ono samo moje nebo, s kojeg me gledatisuÊu Ëlanova moje obitelji i Ëeka da u njihovo imekaæem koju rijeË. Da, u njihovo ime i radi njih sam ovopisao.fl

Poslije godina protkanih i nekim drukËijim uspomena-ma, æivotnim iskustvom i znanjem, Miller je zapisaozatoËeniËka sjeÊanja. «Ove redove piπem Ëetrdeset godi-na nakon πto sam s grupom Æidova iz Vinkovaca otpre-mljen u logor Jasenovac. Bilo mi je tada 17 godina inisam sasvim shvaÊao teæinu situacije u kojoj sam senaπao. … Danas ove retke piπem za sve one koji ili nisuznali, ili su zaboravili πto se dogaalo u logorimaJasenovac i Stara Gradiπka. Ja sam tome bio svjedok.fl

«... ovako zaËuujuÊe i precizno obilje sjeÊanja nakontoliko proteklih godina najvjerojatnije objaπnjava po-datak koji nam daje sam autor.fl, kaæe u pogovoru ZoraDirnbach koja je knjigu i uredila, i nastavlja, «PiπuÊi joπ uJasenovcu pisma mrtvoj majci, zauvijek je utisnuo usjeÊanje slike koje viπe nije mogao, a niti je htio zabo-raviti. Nakon mnogo godina pretvorile su se u grau, izkoje je nastala ova jedinstvena knjiga.fl

Jasminka Domaπ, prva osoba kojoj je tekst dospio uruke, smatra da «istina koju je izrekao Erwin Miller, bivπizatoËenik logora, svjedoËi o zlu koje nije bezimeno, ouæasima Jasenovca s kojima se treba suoËiti kako ne bibili ponovljeni, ni ova mladost danas prevarena.fl

Dolores Bettini

Naslovnica knjige Erwina Millera“Izabran za umiranje”

Djelatnost æidovske zajednice u Koprivnici zapoËinje neπto prije 1800. doseljava-njem Ëetiri æidovske obitelji na obronke obliænje Crne gore i zavrπava u noÊi od 22/23.srpnja 1941, kada su gotovo svi koprivniËki Æidovi (Æidova je u Koprivnici 1857. bilo119, a 1940. 358) odvedeni u logore. Meutim, ostali KoprivniËanci su bili svjesni æi-dovskih zasluga za svoj grad i poslije 1945. Dva lijeËnika, Kreπimir ©varc i AlbertHeinrich odluËili su da nastave lijeËiti i pomagati tisuÊama novih stanovnika Kopriv-nice da dou na svijet. Danaπnji graani nisu zaboravili ni to da su osnove na kojimaje izgraena industrijska Koprivnica izgradili upravo Æidovi, a to je kompleks Danice iUljare i joπ kojeπta drugo u osnovnoj proizvodnji i kulturnoj nadgradnji.

Ta simpatija jasno je pokazana 28. listopada 2004. u okviru Dana Koprivnice, Ëimeje opet na neki naËin ponovljena veËer æidovske glazbe i plesa grupe Or Haπemeπ 3.studenog 2000. u Domoljubu. Na toj veËeri 2000. prireena je mala izloæba judaikeod predmeta koji se Ëuvaju u Muzeju. Tada se i poËelo razmiπljati o izloæbi, za koju jeizuzetno zanimanje pokazao struËni tim Centra za æidovsku umjetnost iz Jeruzalemana Ëelu s dr. Alizom Cohen-Mushlin, te su eksponati Muzeja grada Koprivnice uz ko-privniËku sinagogu i koprivniËko groblje uvrπteni u indeks æidovske umjetnosti u svije-tu. Marljivim radom muzealaca Ëetiri i pol godine poslije prireena je u prizemljuGradskog muzeja Koprivnice vrijedna izloæba na kojoj je predstavljeno 326 izloæakavezanih uz Æidove, koji su svi inventarno iskazani u Katalogu, a prema izjaviprireivaËa neki predmeti nisu mogli biti izloæeni zbog oskudice prostora za izlaganje.Reprezentativan broj izloæaka, od kojih su mnogi prezentirani kao fotografije, ukazujeda se uspjelo saËuvati izvanredno mnogo predmeta vezanih uz Æidove u Koprivnici.ZahvaljujuÊi veterinaru dr. Leanderu BrozoviÊu (Ëija je sestra bila udana za uglednoggradonaËelnika i pravnika dr. Branka ©varca) u Koprivnici se Ëuvalo sve πto je ostalood njihova æivota. OËuvani su i æidovski obredni predmeti koji su preæivjeli Drugi sv-jetski rat zakopani u zemlji.

Projekt organizacije izloæbe vodio je prof. Draæen ErneËiÊ, dok je izloæbu uspjeπnooblikovala ravnateljica Muzeja Draæenka JalπiÊ-ErneËiÊ. Oni su pozvali na suradnju sve

1144

NOVI

OMANUT

AAJJZZEENN©©TTAAJJNN -- SSTTOOJJII∆∆,, MMIILLAA,, Klarine gra-nice. 2003, 61, str. 11-12. - Nenagraena pri-Ëa s Bejahada 2001. o uspjelom bijegu iz Sa-rajeva u Rim tijekom Drugoga svjetskog rata.AAJJZZEENN©©TTAAJJNN -- SSTTOOJJII∆∆,, MMIILLAA,, Nokturno.2004, 67, str. 10. -SjeÊanje na pijanisticuPepu iz Lavova.AALLHHAADDEEFFFF,, LLEEOONN,, Integrizam protiv demo-kracije. 2004, 63, str. 7-8. Iz Los muestros,br. 50/2003. Prijevod s francuskog JagodaSmiljaniÊ.AALLTTMMAANNNN,, FFEERRDDIINNAANNDD,, O izloæbi u “Mu-zeju M” o Æidovima iz Mistelbacha. 2004, 62,str. 7-8. Iz donjoaustrijskog Ëasopisa za kultu-ru Morgen prevela Ljerka MagdiÊ. - O pogro-mu 1337. i ponovnom protjerivanju Æidova1938. godine.AAMMSSEELLEEMM,, AARRMMAANNDD, Putovanje sir MosèsaMontefiorea u Maroko. 2004, 63, str. 9. IzLos muestros, br. 50/2003. Prijevod s fran-cuskog Jagoda SmiljaniÊ. -Putovanje M. Mon-tefiorea, (Livorno, 1784 - Ramsgate, 1885.) uMaroko 1864. gdje je izdan dekret o zaπtitimarokanskih Æidova.AARRBBEELLLL,, MMOORRDDEECCHHAAII,, Æidovska zajednicaValone i njena uloga na Jadranu. 2003, 61,str. 7-8. Iz tromjeseËnika Los Muestros, br.51/2003, prijevod Nenad VasiljeviÊ.AASSCCHH,, SSCCHHAALLOOMM,, ((AAππ,, ©©aalloomm)),, Seoski cadik.2004, 62, str. 3. -Pripovijest o seoskom cadi-ku (svetom mudracu) u Poljskoj. Prijevod s nje-maËkog Berta Postruænik.AAVVIINNEERRII,, SSHHLLOOMMOO,, Herzlov cionizam: povi-jesne analize i politiËka vizija. 2004, 66, str. 1-3. Prijevod Ljerke MagdiÊ iz Jerusalem Posta,26/2004.BBEEKK,, EELLDDAADD,, Stara i zloËesta Europa. 2004,66, str. 5-6. Iz lista Yediot Ahronot, 16/2004. prevela Sonja Makek Bar-Sela.) -O su-vremenom antisemitizmuBBEETTTTIINNII,, DDOOLLOORREESS, Chaim Potok. 2004,65, str. 3-6. -Nekrolog romanopiscu, filozofu,povjesniËaru, teologu i dramaturgu. (1929-2002)

BBOOGGDDAANNII∆∆,, NNEEVVEENN,, Najpoznatiji fiziËarsvoga vremena. 2004, 63, str. 1-2. -Uz 125.obljetnicu roena Alberta Einsteina.BBOOGGDDAANNII∆∆,, NNEEVVEENN,, Hod po mukamaMandeljπtamovih. 2004, 66, str. 10-11. -Uz70. godiπnjicu prvog uhiÊenja ruskog knjiæev-nika Osipa Mandeljπtama (Varπava, 1891 -Vladivostok, 1938). BBOO©©KKOOVVII∆∆ -- SSTTUULLLLII,, MMAAJJAA,, Æidovski studi-ji u Tübingenu. 2003, 60, str. 9. -O raduInstituta Ludwig Uhland na istraæivanju zajed-niËkog æivota Æidova i krπÊana uz konkretizaci-ju tema kojim se bave njegovi suradnici.BBRRAAUUNN,, JJOOAACCHHIIMM,, Æidovske pjesme Dmi-trija ©ostakoviÊa. 2004, 67, str. 4-7. Prijevods engleskog Branko PoliÊ.BBRREEYYEERR,, MMIIRRKKOO,, Glas srca i savjesti - Jednaispovijest. 2004, 63, str. 14. Pretiskano izObzora 1922. BBUU©©MMAANN,, SSVVJJEETTLLAANNAA,, Nesanica. 2004,65, str. 13 -Nenagraena priËa s Bejahada2003. AutoriËino sjeÊanje na posjet Izraelu,nakon povratka u Novi Sad postaje svjesna Ëi-njenice da je Izrael postao njezina drugadomovina. CCAAPPUUTTOO,, LLIIDDIIAA,, S Rebekom na izvoru nade.2004, 64, str. 10-11. -Prijevod uvoda za tali-jansko izdanje romana Rebeka JasminkeDomaπ. DDOOMMAA©©,, JJAASSMMIINNKKAA, Istambul 2003. 2003,61, str. 1.EE((HH))RREENNBBUURRGG,, IILLJJAA,, S mokrim ruËnikom.2005, 68, str. 14-15. Prijevod Ljerke MagdiÊ.-Iz djela koje je izaπlo pod naslovom Visum derZeit. Izd. Paul List Verlag, Leipzig 1929.EE((HH))RREENNBBUURRGG,, IILLJJAA, Reb Jossele i Hasidi izBraclava. 2005, 69, str. 10-11. »lanak izknjige Visum der Zeit, Leipzig 1929. PrevelaLjerka MagdiÊ. -O poljskim Æidovima hasidi-ma.FFRRAASSEERR,, GGIILLEESS, Razapet odlukom carstva.2004, 63, str. 13. Iz Guardiana, veljaËa2004. prevela Mira Hadji-RistiÊ Altarac, aizjavu iz Die Gemeinde, oæujak 2004. prevela

Ljerka MagdiÊ. - O filmu Mela Gibsona MukaKristova. U prilogu zajedniËka izjava kardinalaLustigera i predsjednika WJC Singera FilmomMela Gibsona Katolici i Æidovi ne æele se datiobmanuti.FFRREEIIDDKKIINN,, MMAARRKK, Iz uspomena æidovskognadniËara. 60, str. 13-15. Iz praπkog Æidovs-kog godiπnjaka 5763 (2002-2003) prevelaMilada Brod-Haπpl -Prikaz æivota M. Freidkina,roenog 1953. u Taldæikskom Lenjinabadu,ruskog knjiæevnika koji je preæivljavao radeÊirazliËite fiziËke poslove i ulomak koji se odnosina njegov æivot posije 1984.FFRROOHHMMAANNNN,, GGÜÜNNTTHHEERR,, Mjesta uspome-na. Schönbergova kuÊa u Mödlingu oæivljenaobnovom vrta. 2004, 62, str. 8. Iz ËasopisaMorgen prevela Ljerka MagdiÊ. -Vrt obnovljenu Jugendstilu 2002.GGEEIIGGEERR,, HHAANNSS--UULLRRIICCHH,, Vivilin - Æidov izBerna. 2004, 62, str. 1-2. Iz ZAK-a, sv. 58,2001, br. 4, prevela Ljerka MagdiÊ. -O poveljiod 14. kolovoza 1294. koja sadræi inventarkonfisciranog blaga Æidova Vivilina.GGLLAAVVAA©©,, SSUUZZAANNAA,, Iz ostavπtine Vita Mor-purga (Split, 1913 - Bari, 2001). 2004, 64,str. 7-8. -O æivotu talijanskog slavista.GGLLAAVVAA©©,, SSUUZZAANNAA,, Povodom talijanskogprijevoda knjige NosaË Samuelia Isaka Samo-kovlije, izd. Giuntina, Firenza 2002. 2004, 64,str. 11-12. Prevela i uredila Marija Tita Leto.GGLLAAVVAA©©,, SSUUZZAANNAA,, Palestina 1927. na fo-tografijama Luciana Morpurga. 2004, 64, str.12-13. --Povodom izaπle monografije Palestina1927, izd. Ugo Bozzi, Rim 2002.GGOODDLLAARR,, JJEELLAA,, Uljez. 2004, 63, str.10-11.-PriËa o susretu Vide sa sinom ustaπeGGOOLLDDSSTTEEIINN,, SSLLAAVVKKOO,, Logor lijepa imena.2004, 66, str. 6-9. -»etvrto poglavlje iz ruko-pisa memoarsko-historiografske knjige “1941”o logoru Danica kraj Koprivnice.GGOOTTTTLLIIEEBB,, HHIINNKKOO,, ©uma. Tri pjesme zahamiπa asar biπvat. 2003, 61, str. 13.GGRRAAYY,, BBEETTHHYYAANNNNEE,, Irene Harand - pro-rok svoga doba. 2004, 62, str. 4-6. Iz

dvomjeseËnika Midstream, 9-10, 2000. pre-veo Nenad VasiljeviÊ. -O æivotu Austrijanke I.Harand, (1900-1975), borca protiv rasizma,bijede i rata. GGRRÜÜNNEERR,, TTEEOODDOORR,, Nacrt grada Nippura uSumerskoj dræavi. 2003, 60, str. 1-2. -Prikazplana grada Nippura na glinenoj ploËi s klinas-tim pismom koja je pronaena joπ 1889-1900.GGUUGGGGEENNHHEEIIMM,, RRAAYYMMOONNDD MM..,, Elzas - πtetlEurope. 2005, 68, str. 2-3. Iz ËasopisaJüdische Kulturbühne, br. 1/2003. prevelaLjerka MagdiÊ. -Povijest elzaπkog æidovstva.GGUUGGGGEENNHHEEIIMM,, RRAAYYMMOONNDD MM..,, Slika Æido-va u srednjem vijeku. 2005, 68, str. 3-4. Iz Ëa-sopisa Jüdische Kulturbühne, br. 1 od 2003.prevela Ljerka MagdiÊ.HHEENNNNEENNBBEERRGG,, BBEEAATTEE,, O profesoru kom-pozicije i skladatelju Richardu Stoehru. (BeË,1874. - Montpellier, 1967). 2004, 62, str. 9.Iz Ëasopisa Morgen prevela Ljerka MagdiÊ.JJEERRGGOOVVII∆∆,, MMIILLJJEENNKKOO, Praπka ulica. 2003,60, str. 15. -Pjesma posveÊena sinagogi uPraπkoj ulici.KKAABBII∆∆,, SSLLAAVVIIJJAA,, Armin A. Wallas (Villach,21. travnja 1962 - Caorle, 30. svibnja 2003).2003, 60, str. 7-8. -Biografija A.A. Wallasa,austrijskog knjiæevnog povjesniËara, german-ista, judaista i urednika brojnih izdanja koji sebave æidovskim temama). KKAALLMMAARR,, RROOBBEERRTT ((RR..KK..)),, Elzas - pokrajinaæidovske tradicije. 2005, 68, str. 1. Iz beËkogdvomjeseËnika Illustrierte Neue Welt prevelaLjerka MagdiÊ. KKNNEEÆÆEEVVII∆∆,, SSNNJJEE©©KKAA,, O identitetu i misijieuropskoga æidovstva. 2003, 60, str. 2-4. -Ob-rana teze da je europsko æidovstvo nosilacvaænog dijela æidovske povijesti, jer tek udje-lom ovog dobiva svoju svjetsku vaænost.KKOOCCHH,, RRIITTAA,, Edith Stein piπe pismo papi.2003, 60, str. 16. Iz Die Gemeinde, BeË, tra-vanj, 2003 prevela Ljerka MagdiÊ. -Pismo do-centice na njemaËkom institutu za znanstvenupedagogiju na Collegium Marianum u Münste-ru papi od 12. travnja 1933.

graane Koprivnice, pa su na izloæbi prezentirani brojnipredmeti iz zbirke dr. Kreπimira ©varca, dr. BrankaHeinricha i dr. Milivoja KovaËiÊa, ali i eksponati JosipaMilhofera iz Tel Aviva i Filipa Eisenstädtera iz Stochol-ma, i brojnih muzejskih ustanova, a financijski, i dakakomedijski, izloæbu i katalog pomogli su Ministarstvo kul-ture Republike Hrvatske, Grad Koprivnica, Muzej gradaKoprivnice, Æidovska opÊina Koprivnica i Foto Milan izKoprivnice. Izloæba je postavljena uz intenzivnu suradnjudr. Kreπimira ©varca, koji je ujedno predsjednik ne-davno obnovljene æidovske opÊine u Koprivnici.

Za razliku od izloæbe koja teËe kronoloπki materijal jeu katalogu obraen tematski. To je omoguÊilo da se na-jvaænijim temama posveti najveÊa pozornost. DraæenErneËiÊ napisao je Ëlanak Novi prilozi za povijest ko-privniËkih Æidova, ukazavπi i na vaæne oËuvane norma-tivne akte koprivniËke æidovske opÊine. Dr. Kreπimir©varc osvrnuo se na Holokaust u Koprivnici navodeÊiimena ubijenih, imena onih koji nisu bili deportirani ipopis spaπenih iz logora. Draæenka JalπiÊ-ErneËiÊ pri-kazala je gradnju sinagoge i njezinu strukturu, a obradi-la je znaËenje oËuvanoga æidovskog groblja, koje je dionepokretne spomeniËke baπtine Koprivnice, ali i sje-Êanje na istaknute Æidove u gradu. Treba spomenuti daje radionica za papir i koæu Hrvatskog restauratorskogzavoda obnovila oπteÊene graevne nacrte, pa je stogamoguÊe u detalje pratiti nacrte za izgradnju hrama. Oarhitektu Slavku Löwyju (Koprivnica, 1904 - Za-greb,1996) piπe dr. Darja RadoviÊ-MaheËiÊ, Ëija je dok-torska disertacija vezana uz æivot i rad tog istaknutogarhitekta, a svoje sjeÊanje o njemu iznio je i dr. K. ©varc.Mislim da posebno vrijedan materijal pruæaju Prilozi zabiografski leksikon koprivniËkih Æidova, koji su radili dr.K. ©varc, D. JalπiÊ-ErneËiÊ i D. ErneËiÊ. Na tom lek-sikonu treba dakako dalje raditi, jer neke osobe nisu unjega uvrπtene, kao πto je to npr. inæ. Selinger, koji jegradio barake za bolnicu u Petrovoj gori tijekom Drugogsvjetskog rata. Isti autori objavili su i popis vjerskih duæ-nosnika æidovske opÊine u Koprivnici i druge dodatne

priloge koji mogu obogatiti spoznaju o tamoπnjimÆidovima, a nije izostala od iste skupine izraena i bi-bliografija radova o koprivniËkim Æidovima. Tek nakontoga slijedi katalog, zapravo inventar izloæaka, gdje segrupiraju izloπci vezani uz arhitekturu, gospodarstvo,diplome, dopisnice i pisma, pozivnice, programi, prigo-dnice, osmrtnice, rukopisi i dokumenti uz odreeneliËnosti, knjige, Ëasopisi i novine, obredni predmeti, teviπe od sto pedeset fotografija vezani uz æivot i rad æi-dovskih obitelji u Koprivnici. Katalog je prepun dobroodabranih i struËno izraenih slika i fotografija.

U svakom sluËaju izloæba, a i katalog, zavreuju po-sebnu paænju i pohvalu. Stvorena je odliËna osnova zapisanje interdisciplinarne knjige o Æidovima u Kopriv-nici. Æidovi su utjecali na druπtveni, politiËki i gospo-darski, a osobito na industrijski æivot grada i bili su zas-tupljeni u svim ustanovama javnog æivota, osobito uGradskom poglavarstvu, Gradskoj bolnici i zabavnomæivotu, pa je i prinos kantora Leona Wolfensohna mu-ziËkom razvoju, a Milana Grafa sportskom i muziËkomæivotu Hrvatske vrlo znatan. Doπavπi iz Maarske iAustrije koprivniËkim Æidovima Aπkenazima pridruæilesu se i 1919. i Ëetiri obitelji Sefarda iz Bosne i svi su onizajedniËki utjecali na razvoj Koprivnice, koja je srediπteÆidova za Ëitav kraj, pa su prema Koprivnici gravitirali iludbreπki, kriæevaËki, bjelovarski i urevaËki Æidovi.

Izloæba, a i ovaj Katalog, kao djelo trajne vrijednosti ukonaËnici nastoje vratiti dug maloj æidovskoj zajednicikoja je mnogo dala Koprivnici. Onaj tko hoÊe vidjetimoæe to sada i prepoznati i priznati. Koliko su vrijednipotencijali izgubljeni Holokaustom!

Katalog je u Koprivnici predstavljen u Gradskoj vijeÊ-nici 21. travnja 2005. pred punom dvoranom, a napoËetku je i gradski naËelnik MrkπiÊ iskazao Æidovimamnogo lijepih rijeËi.

Mira Kolar-DimitrijeviÊ

AABBEECCEEDDNNII PPOOPPIISS AAUUTTOORRAA II PPRREEGGLLEEDD SSAADDRRÆÆAAJJAA UU NNoovvoomm OOmmaannuuttuu bbrr.. 6600--6699..

OOSSTTAALLII AAUUTTOORRII UU OOVVOOMM BBRROOJJUUNNEEDDAA WWIIEESSLLEERR dipl. oec. i diplomantica baletneπkole. Osnivateljica i voditeljica plesne grupe OrHaπemeπ zajednice Æidovskih opÊina Hrvatske, s ko-jom postiæe sve znatnije uspjehe u zemlji i u inozems-tvu. Aktivistkinja i Ëlanica VijeÊa ÆOZ, voditeljica ad-ministracije i Ëlanica Upravnog odbora kulturnogdruπtva Miroslav ©alom Freiberger.MMIILLAA AAJJZZEENN©©TTAAJJNN -- SSTTOOJJII∆∆ magistra farmacije,dugogodiπnja aktivistkinja ÆOZ. Nakon umirovljenjapiπe pripovijetke, crtice i novele o vlastitim doæivljaji-ma i Ëlanovima svoje obitelji, koje svojim sadræajimaosvjeæuju Ha-Kol i naπ list.IILLJJAA EE((HH))RREENNBBUURRGG popularni ruski prozaist (1891-1967) omiljeli pisac romana, pripovijetki i putopisa.Boravio je i u Zagrebu. U nas je razmjerno mnogoprevoen, pogotovo tridesetih i Ëetrdesetih godinaminuloga stoljeÊa.ZZOORRAA DDIIRRNNBBAACCHH knjiæevnica, novinarka i publi-cistkinje, dugogodiπnja urednica RTZ. Autorica mno-gobrojnih TV emisija, radio-drama, filmskih scenarija(Deveti krug) te romana Dnevnik jednog Ëudoviπta iKao mraz te zbirke modernih apokrifnih priËaKainovo nasljee.ZZLLAATTKKOO GGLLIIKK dugogodiπnji zagrebaËki novinar ipublicist, urednik u najËitanijim zagrebaËkim dnevni-cima i u Radio-Zagrebu, autor brojnih uvodnika,privrednih komentara, feljtona i reportaæa. DDOOLLOORREESS BBEETTTTIINNII studirala filozofiju i knjiæevnost,Ëlanica redakcije naπeg lista, revna suradnica glasilaÆOZ, objavila knjigu Kabala - stvaranje svijeta kojanailazi na vrlo povoljan odjek i pohvalne ocjene.MMIIRRAA KKOOLLAARR -- DDIIMMIITTRRIIJJEEVVII∆∆ doktorica povijesno- gospodarstvenih znanosti. Niz godina na Filozofs-kom fakultetu u Zagrebu bila je voditeljica Studija zadruπtvenu povijest novoga vijeka. Autorica mnogo-brojnih znanstvenih i struËnih radova, a u izdanjunaπeg Kulturnog druπtva objavila je 1998. knjiguDruπtvo ËovjeËnosti u Zagrebu 1846-1946.

NOVI

OMANUT

1155

KKRRAAMMEERR,, TTHHEEOODDOORR,, Istina je, niπta mi senije desilo. Prijevod Ljerka MagdiÊ. 2004, 62,str.6 -Pjesma.LLAACCKKOOVVII∆∆,, ZZLLAATTKKOO, Æidovi i Nobelova na-grada s posebnim osvrtom na ekonomiste.2003, 60, str. 9-12.LLAACCKKOOVVII∆∆,, ZZLLAATTKKOO,, Æidovi nobelovci s po-sebnim osvrtom na fiziËare. 2004, 63, str. 2-7.LLEEBBLL,, ÆÆEENNII,, Dr Erih-Eliπa SamlaiÊ (Zemun1913 - Jasenovac 1944). 2004, 67, str. 1.LLEEBBLL,, JJEENNNNIIEE,, Moses Lopez Pereira - barunDiego d’Aguilar (Oko 1700 - London 1759).2005, 68, str. 11-13.LLEEBBLL,, JJEENNNNIIEE,, Leopold Pavle Lebl preherci-janski cionist, beogradski roak dr. TheodoraHerzla. 2005, 69, str. 4-8. LLIISSCCIIAA BBEEMMPPOORRAADD,, DDOORRAA,, Firenca - nas-tanak i razaranje jednog geta. 2004, 64, str.6-7. Iz publikacije Michaela Luzzatija Æidovskigeto - povijest jednog ograenog naroda, izd.Giunti Berbéra, Firenze, 1987. preveoBranko PoliÊ. -Geto od 1571-1848.LLOOKKEERR,, CCVVII,, Akcija u Turskoj 1909-1910.2003, 61, str. 6. -o pothvatu predsjednika æi-dovske opÊine u BeËu. Austrijsko-æidovska ak-cija u Turskoj 1909-1910. povodom aneksijeBosne i Hercegovine.LLOOKKEERR,, CCVVII, Iz moje kabalistiËke biljeænice -Citati Aπera Laemmleina i Barucha d’Arezza.2004, 62, str. 11.LLOOKKEERR,, CCVVII, Æidovske naseobine u Furlaniji -julijskoj Veneciji. 2004, 64, str. 16-17.LLOOKKEERR,, CCVVII,, Kako je doπlo do HaπomerHacaira, 2004, 65, str. 14 - spomen na dje-latnost æidovskih omladinaca u Zagrebu 1931.i list MeduraLLOOKKEERR,, CCVVII,, Prije 100 godina u Osijeku -visokoπkolci i akademiËari. 2004, 66, str. 12. LLOOKKEERR,, CCVVII,, Nobelove nagrade i historiograf-ski nazori. Kulturni dogaaji u Jeruzalemuprosinca 2004. i na poËetku 2005. godine.2005, 68, str. 19.LLOOSSSSAAUU,, NNOORRBBEERRTT,, Dræava znanosti naBliskom istoku. 2005, 68, str. 7-8. Iz beËkogDie Gemeinde, studeni 2003. priredila u skra-Êenoj verziji dr. Nada Rajner. -O izraelskimznanstvenim institucijama.LLUUKKEEÆÆII∆∆,, IIRRVVIINN,, RijeËki Æidovi i Holokaust.2004, 64, str. 13-14. LLUUZZZZAATTII,, MMIICCHHEELLEE,, RijeË geto roena je uVeneciji. 2004, 64, str. 4-5. -Izvadak iz knjigeÆidovski geto - povijest jednog ograenog nar-oda, izd. Giunti Barbéra, Firenza 1987.Prevela Suzana Glavaπ.MMAATTKKOOVVII∆∆,, KKAATTJJAA,, Telegram. 2004, 63,str. 12. -Nenagraena priËa s Bejahada 2003.o ratu 1991.MMEENNTTGGEENN,, GGEERRTT,, Dva srednjovjekovnaRothschilda u Elzasu. Æidovi iz Strasbourga -Vivelin Rii i Simon iz Deneuvrea. 2005, 68,str. 4-6. Iz Ëasopisa Jüdische Kulturbühne pre-vela Ljerka MagdiÊ. MMEEYYSSEELLSS,, LLUUCCIIAANN OO..,, Hanibal ne smijeumrijeti. Koliko su bile prisne veze izmeuKartage i drevnog Izraela. 2003, 61, str. 8-9.Iz dvomjeseËnika Illustrierte Neue Welt, svibanj2003. preveo Branko PoliÊ. MMEEYYSSEELLSS,, LLUUCCIIAANN,, Plecl ne smije nestati.2005, 68, str. 6-7. Iz dvomjeseËnika Illustrier-te Neue Welt, 2003/2004. preveo BrankoPoliÊ. -Pariπka æidovska Ëetvrt, bogata tradici-jom, nalazi se u opasnost da odumre.MMOOMMIIGGLLIIAANNOO,, AARRMMAANNDDOO, Æidovi Italije.2004, 64, str. 1-4. Iz francuskog ËasopisaL’Eclat prema prijevodu Patrizije Farazzi prire-dio Branko PoliÊ.MMOONNTTIILLJJOO,, MMIIHHAAEELL--MMII©©OO,, Pola stoljeÊaMjeπovitog pjevaËkog zbora Lira. 2004, 67,str. 8-9.MMOORRPPUURRGGOO,, VVIITTOO,, U spomen na VeruAlberti i na velikane njene loze. 2004, 64, str.8-9. Prevela s talijanskog Suzana Glavaπ. -OVeri Alberti, odvjetku ugasle splitske obiteljifirentinskog i gibelinskog porijekla.PPHHIILLIIPPSS,, MMEELLAANNIIEE,, Moæe li se Izrael izvuÊi?2004, 65, str. 9-11. Iz britanskog ËasopisaProspect prevela Mira Altarac Hadji-RistiÊ. -Vatrena zagovarateljica Izraela posjeÊujezemlju kako bi razgovarala sa starijim Likudo-vim duænosnicima.PPOOGGRRUUNNDD,, BBEENNJJAAMMIINN,, Jedna psovka viπe.2005, 69, str. 10. »lanak iz Guardiana, listo-pad 2004. prevela Mira Hadji-RistiÊ Altarac. -O apartheidu u Juænoj Africi i cionizmu uIzraelu.

PPOOLLII∆∆,, BBRRAANNKKOO,, Uz prvo desetljeÊe Novogomanuta. 2003, 60, str. 1. -RijeË glavnogurednika.PPOOLLII∆∆,, BBRRAANNKKOO,, Sablasna groteska u pred-vorju smrti. 2005, 68, str. 8-9. -Uz ljubljanskupremijeru 29. studenog 2004. Car AtlantideViktora Ullmanna.PPOOLLII∆∆,, BBRRAANNKKOO,, Offenbachovske vile - bro-darice - iz Ljubljanice. 2005, 68, str. 10-11.-Osvrt na Rajnske brodarice izvedene uLjubljani 13. sijeËnja 2005.PPRREESSSSEERR,, EELLLLEENN,, Strastveni istraæivatelj iveliki maπtalac. 2004, 62, str. 10. Iz Illus-trierte Neue Welt , rujan 2003. prevela LjerkaMagdiÊ. -Uz smrt Leona Urisa (1924-2003).RROONNTTEE,, DDIIEETTEERR -- KKLLEEIISSTTLL,, TTHHOOMMAASS,Ljudi koji su preæivjeli 1945-1995, izloæba EveChoung-Fox, 2004, 65, str. 12-13. PrevelaLjerka MagdiÊ. -Autorica je u razliËitim zemlja-ma intervjuirala 241 osobu koje su preæivjeleDrugi svjetski rat, uz sudjelovanje 241 osobapedeset godina mlaih koje svojim pitanjimapotpomogoπe zanimljivost intervjua. SSAAMMLLAAII∆∆,, EELLII©©AA ((HHIIRREE)),, Iz ciklusa Stihova-na muzika: Jazz, Andante i Violina. 2004, 67,str. 1.SSAAMMLLAAII∆∆,, EELLII©©AA,, Centar na periferiji. 2004,67, str. 2-3. -Zagreb je uoËi Drugog svjetskograta postao centar æidovstva u Europi.SSAAMMLLAAII∆∆,, EELLII©©AA,, Je li ispravan naπ odnosprema æidovskoj narodnoj pjesmi? 2004, 67,str. 3. -Prigodom zbirke Mizimrat haarec S.Rosowskoga.SSAAMMLLAAII∆∆,, EELLII©©AA,, Salomon Rossi (1570-1629). Za populariziranje jednog starog æidov-skog kompozitora. 2004, 67, str. 4.SSHHAAWW,, SSTTAANNFFOORRDD JJ..,, Turska i Æidovi zavrijeme Drugog svjetskog rata. 2003, 61, str.2-6. Iz Los Muestros, 2003, br. 43-44.Prijevod Ljerke MagdiÊ. SSTTRREEIIBBEELL,, RROOBBEERRTT, Bilo je i jeste. GradKrems i spomen na umorstvo Æidova i vrijemenacizma - poslijeratna priËa nakon Ëetvrt sto-ljeÊa. 2004, 62, str. 6-7. Iz Ëasopisa Morgenprevela Ljerka MagdiÊ.©©PPOOLLJJAARR,, ÆÆEELLJJKKOO, Dva sapuna. 2004, 62,str. 10-11. -Nenagraena priËa s Bejahada2003.©©VVOOBB,, MMEELLIITTAA,, Nadrabin dr. Hinko Urbach,posljednji voditelj MatiËnih knjiga zagrebaËkeæidovske opÊine. 2003, 60, str. 4-6. -Iako jeteæiπte stavljeno na æivot nadrabina H.Urbacha (Moravska, 1872. - Pariz, 1960), uovom Ëlanku navedeni su rabini koji su odve-deni u Jasenovac, te objavljena tablica vjen-Ëanih u Æidovskoj opÊini Zagreb 1858-1949,te umrlih i roenih od 1891. do 1948/1949.TTOORRTTOORRAA,, MMAATTIILLDDEE,, »uvar osnovneπkole. 2004, 64, str. 14-15. -NenagraenapriËa s Bejahada 2003 o sakrivanju jednogÆidova 1944. u Rimu.TT.. BB..,, Glazbene priredbe u Zagrebu u mjesecutravnju 1937. 2004, 67, str. 11. -Rediviva izzagrebaËkog tiska 1937.WWIIEESSLLEERR,, NNEEDDAA,, Ples orijentalnih Æidova -2.dio. 2003, 61, str. 9-10. -Ugraenost plesovanaroda bliskog istoka u stvaranje izraelskognarodnog plesa.WWIIEESSLLEERR,, NNEEDDAA,, Sefardski ples -1. dio. Odsulamke do flamenca. 2004, 65, str 6-9. -O poËecima sefardske kulture i æidovskoj ples-noj tradicijiYYUUIILLLL,, NNAADDAA,, Daruvarski atentator, 2004,65, str, 1-3. -O Davidu Frankfurteru, sinuvinkovaËkog rabina, koji je u Davosu veljaËe1936. ustrijelio visokog nacistiËkog duænosni-ka Wilhelma Gustloffa. ZZIIFFFFEERR,, HHEEIINNZZ,, Spaπavanje grËkih Æidova podnjemaËkom okupacijom. 2003, 61, str. 5-6.-Spaπavanje grËkih Æidova uz pomoÊ æidovskezajednice u Izmiru.ZZWWEEIIGG,, SSTTEEFFAANN,, Osvajanje Bizanta - 29.svibnja 1453. 2003, 61, str. 1. -Iz Zvjezdanisati ËovjeËanstva.ZZWWEEIIGG,, SSTTEEFFAANN,, Herzl i BeË. 2004, 66, str.3-5. Iz Die Gemeinde, lipanj 2004. preveoVilim SolariËek. NNeekkaaddaaππnnjjaa MMuussssoolliinniijjeevvaa vviillaa uu RRiimmuu -- BBuudduuÊÊiimmuuzzeejj HHoollookkaauussttaa.. 2004, 64, str. 16. Iz DieGemeinde, svibanj 2004. preveo Branko PoliÊ.ÆÆiiddoovvsskkii iiddeennttiitteett uu nnoovvoojj EEuurrooppii.. 2004, 66,str. 11-12. Prevod Mira Altarac Hadji-RistiÊ.BBeeËË ttrreeÊÊeegg ttiissuuÊÊlljjeeÊÊaa -- ffoorruumm pprroottiivv aannttiisseemmii--ttiizzmmaa.. 2005, 69, str. 1-3. Tekst iz

Newslettera, lipanj 2004. prevela LjerkaMagdiÊ. SSvviijjeett tteettee JJoolleeππ -- BBeeËË -- ggrraadd ÆÆiiddoovvaa.. IIzz pprreedd--ggoovvoorraa iizzllooææbbii bbeeËËkkoogg ÆÆiiddoovvsskkoogg mmuuzzeejjaa..2005, 69, str. 9. Iz beËkog dvomjeseËnikaIllustrierte neue Welt, kolovoz-rujan 2004.preveo Branko PoliÊ.EExx lliibbrriiss nnoovviissAANNKKOORRII,, CCVVII,, Chestnuts of Yesteryear (StarepriËe iz juËeraπnjice). Izd. Gefen, Jeruzalem -New York. 2004, 64, 18-19. Preveo BrankoPoliÊ. -Prikaz Rite Koch pod naslovom Kakoje ugodno i zanimljivo uroniti u æidovsku -razorenu - povijest u Die Gemeinde travanj2004. BBEETTTTIINNII,, DDOOLLOORREESS,, Kabala. Stvaranje svije-ta. Bibloteka Tragovi. Nakl. CID-Nova, Za-greb, 2004. 2004, 64, str. 17-18. -PrikazJasminke Domaπ. BBRROONNNNEERR,, GGEERRHHAARRDD,, Zrcalom pred lice.SjeÊanja. Deutsche Verlags-Anstalt, München,2004. 2005, 69, str. 15-16. Preveo BrankoPoliÊ. -Prikaz Nore Niemann u Illustrierteneue Welt, kolovoz-rujan 2004. BBRROOOOKKSS,, AANNDDRRÉÉEE AAEELLIIOONN,, Æena koja jeprkosila kraljevima. Æivot i vremena DoñeGracie Nasi. Izd. Paragon Press, St. Paul, Mi-nnesota, 2002. 2003, 60, str. 16-17. Pri-jevod M. Altarac. -Prikaz Stevena Bowmana. CCHHOOUURRAAQQUUII,, AANNDDRRÉÉ,, RijeË nade za svijetmira. Deset zapovijedi danas. Deset besjeda zapomirenje Ëovjeka s ljudskoπÊu. Izd. Konzor,Zagreb 2004, 63, str. 14-18. -Opπiran osvrtna knjigu i autora priredila Jadranka BrnËiÊ.DDOOMMAA©©,, JJAASSMMIINNKKAA,, Knjiga o ljubavi - ilikako sam srela Anu Frank. Izd. ÆidovskeopÊine Zagreb. 2004, 67, str. 14. -PrikazBranka PoliÊa.EENNGGLLAANNDDEERR,, NNAATTHHAANN,, Za olakπanjenepodnoπljivih poriva. (For the Relief ofUnbearable Urges). Izd Random House,2000. 2005, 69, str. 14.-15. -Prikaz DoloresBettini.FFEEIINNBBEERRGG,, AANNAATT,, George Tabori. Izd. De-utscher Taschenbuchverlag, München, 2003.2004, 63, str. 19. Iz Ëasopisa Illustrierte NeueWelt, studeni-prosinac 2003, preveo BrankoPoliÊ. -Prikaz Beate HennenbergFFRREEYY,, SSTTEEFFAANN, Smijeh kroz suze. EmmerichKálmán. Jedna operetna biografija. Izd. Hen-schel, Berlin, 2003. 2004, 67, str. 12-14. IzËasopisa Illustrierte Neue Welt, studeni-prosi-nac 2003, preveo Branko PoliÊ. -Prikaz BeateHennenbergGGEERRSSTTEEIINN,, EEMMMMAA,, Moskovski memoari.2004, 65, str 14-15. Iz Ëasopisa Spectator,travanj 2004. Prevela Mira Altarac Hadji-RistiÊ. -Prikaz Anne Appelbaum .GGIIDDAALL,, NNAACCHHUUMM TTIIMM,, Æidovi u NjemaËkoj.Od rimskog doba do Weimarske republike.Izd. Köneman, Köln, 1998. 2004, 62, str.14-15. -Prikaz Jasminke Domaπ.GGOODDLLAARR,, JJEELLAA,, Proza. Izd. Gradske knjiæniceIvan Goran KovaËiÊ, Karlovac, 2003. 2004,67, str. 13-14. -Prikaz Zvonka ©undova.GGRRÖÖZZIINNGGEERR,, EELLVVIIRRAA,, Kultura na jidiπu usjeni diktatura. Israel Bercovici. Æivot i djelo.Izd. Philo Berlin, BeË 2003. Preveo B. PoliÊ.-Prikaz Renate M. Erich.HHOOFFFFEERR,, GGEERRDDAA,, Jedna kuÊa u Jeruzalemu,Jeruzalem 2003. 2005, 69, str. 12-13. Pre-veo Branko PoliÊ. -Prikaz Dror Ben-Ziona. IISSAAII∆∆,, VVLLAADDIIMMIIRR,, Put prognanih. Od Mosta-ra do Raba 1942-1943. Izd. AdamiÊ d.o.o.,Split 2003. Predgovor Predrag MatvejeviÊ.2004, 62, str. 15. -Prikaz Branka PoliÊa. KKOOTTEELL DDAA--DDOONN,, Æidovstvo - æivot, teologija,filozofija. Izd. Profil, Zagreb. 2005, 68, str.15-18. -Prikaz knjige i predavanje dr. TeodoraGrünera u okviru djelatnosti kulturnog druπtvaM. ©alom Freiberger. LLEEBBEELL JJEENNNNIIEE,, Zavjet mrænje. Hadæ-Amin iBerlin. Cigoja πtampa, Beograd, 2003.2004, 62, str. 12. -Prikaz Julije Koπ.MMAAAALLOOUUFF,, AAMMIINN,, Kriæarski ratovi oËimaArapa. Izd. Izvor, Zagreb 2002. 2003, 61,str. 13-14. -Prikaz Dr. Teodora Grünera.MMAALLKKIINN,, YYAAAAKKOOVV,, Sekularna æidovska vje-ra (Sekularni judaizam). Izd. Velentine Mitchell.2004, 64, str. 19. Iz Prospecta, studeni2003, prevela Mira Altarac Hadji-RistiÊ.-Prikaz Matthew Reisz.MMEELLLLEERR SSAAÏÏDD,, LLIINNEE,, Alæir, jedno dijete namukama. Izd. Raphaël. Iz Los Muestros, lipanj

2003. Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz MoïseaRahmanijaNNAASSSSII,, GGAADD;; LLEEVVII,, AAVVNNEERR ii ddrr.. Æidovskonovinarstvo i tiskare u osmanskom carstvu imodernoj Turskoj. Izd. Gad Nassi, Isis Press,Istambul, 2001. Iz tromjeseËnika Los Mustros,lipanj 2001. Preveo Branko PoliÊ. -PrikazDenis Ojalvo.PPAARRIISS,, EERRNNAA,, Duge sjene. Istina, laæi i povi-jest. Izd. Prometej, Zagreb 2003. 2004, 63,str. 18-19. -Prikaz Zore Dirnbach.PPOOLLII∆∆,, BBRRAANNKKOO,, BeËki mjeseËnik DieGemeinde preporuËuje nove knjige: AntonNeumayr, Hitler. Lude zamisli, bolesti - per-vezije, izd. kuÊa Pichler; Matthias Kessler, Ipakmoram voljeti svoga oca -ili? Æivotna priËaMonike Göth, kÊeri zapovjednika koncentra-cionog logora u Plaszowu, Izd. Eichborn;Bertha Gumprich, Cjelovita kuharica za æidov-sku kuhinju. Izd. Wissenschaftlicher Verlag,Trier; Novo izdanje Dnevnika Anne Frank,Izd. S. Fischer; Raoul Hilberg, Izvori Holo-kausta, Izd. S. Fischer; Berger Waldenegg -Georg Christoph, Antisemitizam - taj opasniizraz. Analiza jedne rijeËi. Izd. Böhlau. 2003,61, str. 14-15. PPOOLLII∆∆,, BBRRAANNKKOO,, BeËki mjeseËnik DieGemeinde preporuËuje nove knjige: RichardW. Sonnenfeld, Viπe od jednog æivota. Izd.Scherz.; Manfred Flügge, Spaπavanje bez spa-sitelj ili Jedan vlak iz Terezina; Wilm Hosen-feld, Svakoga sam pokuπavao spasiti. ÆivotnjemaËkoga Ëasnika u pismima i dnevnicima.Izd. Thomas Vogel. 2004, 66, str. 13.PPOOLLII∆∆,, BBRRAANNKKOO,, Æenevski Le Temps pre-poruËuje: Alain Finkielkraut, U ime drugih.Razmiπljanja o antisemitizmu koji nadire. Izd.Gallimard; Esther Benbassa, Republika suoËe-na s manjinama. Eseji. Izd. TisuÊu i jedna noÊ;Sylvain Attal, Oæiljak, rana. Anketa o novomantisemitizmu. Izd Denoël; Régine Azria, Jud-aizam, Izd. La Découverte. 2004, 66, str. 13-14.PPOOLLII∆∆,, BBRRAANNKKOO,, Vjetrenjasta klepsidra.Autobiografski zapisi (1924-1942). Izd. Durie-ux, 2004, 67, str. 14. -Prikaz Marije PopoviÊ. PPRRIIMMOORRAACC,, IIGGOORR, Patriotizam, Kruzak,2004, Zagreb. 2004, 65, str 15. -PrikazZvonka ©undova pod naslovom Domoljublje idvojbe.RRAAKK,, PPAAVVLLEE,, NacionalistiËka internacionala.Izd. Forum pisaca, Beograd, 2002. 2004, 66,str. 14. -Prikaz Jasminke Domaπ.RREEIISSSS,, RROOGGEERR,, Fischel i Chaye. Prizori izciriπkog πtetla. Izd. Philo, Berlin 2003. 2005,69, str. 13. Preveo Branko PoliÊ. -PrikazL.O.M. u beËkom Illustrierte neue Welt,veljaËa-oæujak 2004.RRIIGGGG,, BBRRYYAANN MMAARRKK,, Hitlerovi æidovski vojni-ci. Izd. Ferdinand Schöning, Paderborn 2003.2005, 69, str. 12. -Prikaz Ralfa Balkea.SSAACCEERRDDOOTTII,, AANNNNIIEE,, VodiË kroz æidovskuItaliju. Fotografije Alberto Jona Falco. Izd.Marsilio. 2004, 64, str. 19. Preveo BrankoPoliÊ. -Prikaz Moïse Rahmanija u Los mue-stros, oæujak 2004. SSAAVVII∆∆,, SSVVEENNKKAA,, TragiËni andante - Veri©osberger u spomen. Izd. Futura, Novi Sad,2000. 2004, 67, str. 12. -Prikaz BrankaPoliÊa.VVIIDDAANN,, IIVVOO,, TumaËiti auru. Izd. Hrv. filo-loπkog druπtva, Zagreb 2003. 2004, 64, str.17. -Hommage Ivi Vidanu piπe Zvonko©undov.VVIIEERRTTEELL,, SSAALLKKAA,, Srce koje se ne da pouËa-vati. Izd. Rowohlt, 1979.. 2004, 62, str. 13-14. -Prikaz Jens Malte Fischer o æivotu glumiceSalke Viertel (1892- ). Iz Stuttgartskog mjeseË-nika Merkur, br. 4/2003. pribavio ThomasHerder, a prevela Ljerka MagdiÊ. WWEEIILL,, SSIIMMOONNEE, Teæina i milost. Izd. Litteris,Biblioteka Europski glasnik, Zagreb, 2004.2004, 66, str. 16. -Prikaz Jasminke Domaπ. WWIIEESSEELL,, EELLIIEE,, Vrijeme iskorijenjenih. Izd.Edition du Seuil, Paris, 2003. 2003, 60, str.17. Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz ClaireBondy u tromjeseËniku Los muestros, lipanj2003. Novi æidovski identitet.. ured. Zvi Gitelman,Barry Kosmin i András Kovács. Izd. CentralEuropean Press. 2004, 66, str. 13. Æidovsko Sredozemlje. Raseljavanje i ukorijen-jenosti. Izd. Les Cahiers de Confluence,L’Harmattah, Paris 2003. 2004, 66, str. 13.

1166

NOVI

OMANUT

Preveo Branko PoliÊ. -Prikaz Guy-a Dhoquoi-sa u Los Muestros, lipanj 2004.

OOddjjeecciiPPOOPPOOVVII∆∆,, MMAARRIIJJAA,, Novom Omanutu - hva-la. 2003, 61, str. 15. -Zahvala B. PoliÊu, glav-nom uredniku Novog Omanuta na njegovomradu.

BBOORROOVVIICC,, IILLAANN,, Mrlja tinte u spomeniku.2004, 66, str. 15. -Nadopuna prikaza Ëlankadr. Irvina LukeæiÊa Æidovi Rijeke i Holokaustulomcima knjige Menahema Schelacha BloodAccount - the Rescue of Croatian Jews by theItalians, Tel Aviv 1986.

GGAAOONN,, JJAAKKOOVV,, Primjedbe na Ëlanak CviLokera, Kako je doπlo do Haπomer hacaira.Novi omanut, br. 65. 2004, 66, str. 16.

KKAAMMHHII,, RREEGGIINNAA,, SjeÊanje na rad Haπomerhacaira u Sarajevu 1924. godine. 2005, 68,str. 19.

LLOOKKEERR,, CCVVII,, Kasko je, i s kim, nastao Haπo-mer hacair? (reminiscencije). 2004, 67., str.15

KKOOLLAARR--DDIIMMIITTRRIIJJEEVVII∆∆,, MMIIRRAA,, Abecedni po-pis autora i pregled sadræaja u Novom omanu-tu, br. 51-59. 2003, 60, str. 18-19.

TTeemmaattsskkii bbrroojjeevviiBBrr.. 6600.. za rujan-listopad 2003/5763-5764.Uz desetgodiπnjicu Novog omanuta

BBrr.. 6611.. za studeni-prosinca 2003/5764. po-sveÊen je sefardskim Æidovima odnosnoÆidovima bliskog istoka (bez Izraela)

BBrr.. 6622.. za sijeËanj - veljaËu 2004/5764. po-sveÊen je Æidovima Srednje Europe. (german-ske zemlje)

BBrr.. 6633.. za oæujak - travanj 2004/5764. s glav-nom temom o Æidovima nobelovcima fiziËa-rima

BBrr.. 6644.. za svibanj - lipanj 2004/5764. posve-Êen Æidovima ItalijeBBrr.. 6655.. za srpanj - kolovoz 2004/5764. pos-veÊen raznovrsnim æidovskim temamaBBrr.. 6666.. za rujan - listopad 2004/5765. posve-Êen stogodiπnjici smrti Theodora HerzlaBBrr.. 6677.. za studeni - prosinac 2004/5765.posveÊen æidovskoj glazbiBBrr.. 6688.. za sijeËanj - veljaËu 2005/5765. sglavnom temom o Æidovima u ElzasuBBrr.. 6699.. za oæujak - travanj 2005/5765. pos-veÊen Æidovima u BeËu nekad i danas

Mira Kolar-DimitrijeviÊ

NOVI OMANUTPrilog æidovskoj povijesti i kulturi

Broj 70, svibanj - lipanj 2005 / 5765 - ISSN 1331-8438»asopis izlazi dvomjeseËno

Izdaje Kulturno druπtvo “Miroslav ©alom Freiberger”Zagreb, PalmotiÊeva 16, tel.: ++ 385 (01) 4817 655, fax: ++385 (01) 4922 694Æiro raËun kod ZAP: 2360000-1101558364Savjet Ëasopisa: Teodor Grüner, Mirko MirkoviÊ, Alfred Pal, Viktor ÆmegaË

Glavni urednik: Branko PoliÊ

Uredniπtvo: Dolores Bettini, Jadranka BrnËiÊ, Ljiljana Dobrovπak, Jasminka Domaπ, Zlatko Glik,Snjeπka KneæeviÊ, August KovaËec, Aleksander Laslo, Nenad VasiljeviÊ, Mira VlatkoviÊ, Mira Wolf

Inozemni dopisnici: Ilan Borovic (Ber ©eva), Suzana Glavaπ (Napulj), Jennie Lebl (Æeni Lebl) (Tel Aviv),Cvi Loker (Jeruzalem), Benjamin Urbah (Pariz)

TehniËki urednik: Nataπa PopoviÊ, Lektor: Aleksandra Vagner

Priprema: Magen d.o.o., Tisak: Vjesnik d.d.

Cijena 10 kn - za ostale europske zemlje 20 kn,

pretplata za πest brojeva 50 kn, za ostale europske zemlje 100 kn (15 EUR)

Miπljenjem Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske od 8. srpnja 1994., ur. broj 532-03-

1/7-95-01, periodiËna tiskovina “Novi Omanut” koji izdaje Kulturno druπtvo “Miroslav ©alom Freiberger”,

ubiljeæena pod brojem 719, oslobaa se plaÊanja poreza na promet.

NOVI OMANUT izdaje se zahvaljujuÊi dotacijama Gradskog fonda za kulturu, Vlade Republike

Hrvatske, Ureda za Nacionalne manjine i Ministarstva za kulturu Republike Hrvatske.

SS AA DD RR ÆÆ AA JJ

SS tt rr uu ËË aa kk pp oo ee zz ii jj eeElizabeta BrkanoviÊ r. WolfMolitva - Mom prvoroenom praunuku - Magle - Jugo - Sugovornik - Rastanak - Umuknuπe fanfare mladosti. 1

Jasminka DomaπPogled - U 11 sati i 23 minute - Minijature II - Kalendarska - SjeÊanja na SlovaËku 1

Vera FischerVeliko prazno - Bez krila - Jelovnik - Ku-ku - Niπta se nije razbilo - Tako - SjeÊanja - Djeca - Jednostavno - SreÊa - Koljeno- Majka - Magla - Prolaz - Vika 2

Suzana GlavaπPovratak - Tebi - Dadi - Suncu s granice - * * * 3

Mirko MirkoviÊBalada o izabranom narodu 3

Ervin RajnerHladno - Mariola - Ogledalo - Parodija - Jedan glasak - Pseudogospoici - Jasmin - U.N.O. - Anonymnoj - Prostranstvo - Ecce homo 4

xx xx xx

Mila Ajzenπtajn - StojiÊIspovijed jednoga zvona 5

Neda WieslerSefardski ples - 2. dio 6

RR EE DD II VV II VV AA

Ilja E(h)renburg»uvar geta 11

EE XX LL II BB RR II SS NN OO VV II SS

Laurence ReesAuschwitz - nacisti i konaËno rjeπenje (piπe Zora Dirnbach) 11

Imre KertészJezik u progonstvu (piπe Zlatko Glik) 12

Erwin MillerIzabran za umiranje (piπe Dolores Bettini) 13xx xx xxÆidovi u Koprivnici (katalog izloæbe) (piπe Mira Kolar - DimitrijeviÊ 13xx xx xxAbecedni popis autora i pregled sadræaja u Novom omanutu br 60-69 Sastavila Mira Kolar - DimitrijeviÊ 14

CC OO NN TT EE NN TT SS

AA ss tt ee mm ooff PP oo ee tt rr yyElizabeta BrkanoviÊ r. WolfA Prayer - To my First-born Grand-grandson - Mist - Sirocco - A Partner - Departure - Fanfares of Youth are Silenced 1

Jasminka DomaπA Look - At Eleven twenty three - Miniatures II - Calendarian - Remembering Slovakia 1

Vera FischerBig Emptiness - Wingless - The Menu - Coo-coo - Nothing broken - So - Remembrances - Children - Simply - Fortune - The Knee - Mother - A Passage - Shouting 2

Suzana GlavaπThe Return - To You - To Dado - To the Sun from the Border - * * * 3

Mirko MirkoviÊThe Ballad of God’s Chosen People 3

Ervin RajnerChilly - Mariola - The Mirror - A Parody - A small Pitch - To a Pseudo-Miss - Jasmine - U.N.O. - To an anonymous Person - Space - Ecce Homo 3

xx xx xxMila Ajzenπtajn - StojiÊThe Confession of a Hand-bell 5

Neda WieslerSephardic Dance - Part two 6

RR EE DD II VV II VV AAIlja E(h)renburgThe Ghetto Guardian 11

EE XX LL II BB RR II SS NN OO VV II SS

Laurence ReesAuschwitz - Nazism and the “Final Solution” (by Zora Dirnbach) 11

Imre KertészLanguage in Exile (by Zlatko Glik) 12

Erwin MillerChosen for Death (by Dolores Bettini) 13

xx xx xxJews in Koprivnica - Exhibition Catalogue (by Mira Kolar - DimitrijeviÊ 13

xx xx xxAlphabetic Survey of the Authors with a Survey of Contents for Novi Omanut 60-69 (by Mira Kolar - DimitrijeviÊ) 14