PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I omanut br 70.pdf 1 PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURI...

Click here to load reader

  • date post

    05-Jul-2020
  • Category

    Documents

  • view

    0
  • download

    0

Embed Size (px)

Transcript of PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I omanut br 70.pdf 1 PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURI...

  • 11

    PRILOG ÆIDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURI Broj 70 Zagreb, svibanj - lipanj 2005 / 5765

    STRU»AK POEZIJE

    Za djecu πto ih je rodila Za ruËice u æivot vodila.

    Da Ëuvaπ i zaπtitu pruæaπ Odagnaπ zlo i svaπta ruæna Svijetlim da koraËaju stazama Prema sreÊi i rosnim oazama.

    Ali podari im vjeËne vrednote! Ne πarenih igraËki varljive ljepote! Ljubav da osjete, vjernost i toplinu Dobrotu, blagost i ljudsku blizinu.

    Pa da majËino srce mirno u niπtavilu nes- tane S vjerom u tebe, o biÊe na nebeskom pri- jestolju.

    Mom prvoroenom praunuku

    Tko ti je æivot dao, kako si nastao, Pred ovim Ëudom ja uvijek zastajem, Uvijek mi je novo i uvijek se iznova pitam, A odgovor nikada dobila nisam.

    Ni iz Ëega je nastalo neπto, A to neπto jest veliko i sveto, Stvorilo se ovdje, u naπem svijetu, Meu nama Êe rasti i biti u cvijetu.

    I pitat Êemo se svakoga dana, pitati HoÊe li Ti se ovdje sviati, Ima li ovdje dosta sunca i topline, ©arenila, ljepote, oblaka i tmine.

    Kako Êeπ se Ti, o Ëudo malo Snalaziti meu nama, meu suzama i πalama, HoÊeπ li znati zagrliti i voljeti, Otkloniti zlo i dobro prigrliti.

    HoÊeπ li sluπati pjevanje prirode, Kad zima proe i doe proljeÊe, Kad na granama liπÊe Êe zeleno listati, Cvrkutati ptiËice i sve se obnoviti.

    Tad pruæi ruËice i stremi za sreÊom, Traæi ljepotu u obnavljanju vjeËnom, Traæi vedrinu i sunËev sjaj, Blagoslovi o Boæe, tvoj decembar i maj.

    Maglovito jutro Magle - zastori bjelkasto sivi PritiπÊu i guπe sve πto tu æivi Nestaju boje, briπu se konture U sivilo tonu kretnje i figure. Ti lutaπ i traæiπ i æeliπ blizinu Al’ eto! VeÊ trag svjetla probio je tminu, Nebo postaje plavo i kuÊa je bijela Pred tobom opet stvarnost je cijela.

    Sve se u jednom promijenilo trenutku. Pojavilo se sunce u skrivenom kutku Kao da se neko dogodilo Ëudo Zaplesale figure veselo i ludo I osvanula, prostranstva su i daljine, Zelenilo polja i morske πirine I opet ugledaπ nedirnutu ljepotu Pobijedila je svjetlost maglu i hladnoÊu.

    EElliizzaabbeettaa BBrrkkaannoovviiÊÊ rr.. WWoollff

    (1912-2003)

    JJaassmmiinnkkaa DDoommaaππJugo Zlokobna tiπina leæi u zraku Ko teπko neko breme To potmulo jugo udara πakom I crni se valovi pjene

    Ne Ëuje se πuπtanje liπÊa ni trave I priroda kao da neπto Ëeka, Neπto πto dolazi i puno je strave Ko crnih krila drhtavi trepet.

    Bistre visine bih htjela dohvatiti S nogu ljigavi teret odbaciti ©to poput siktave zmije sapinje I zglobove i misli i mozak razdire.

    Sugovornik Sugovornika sebi zaæelio je Bog I stvori Ëovjeka koji je sliËan Njemu Vlast mu dade nad prirodom i svemu Nad morem, vatrom, nebom i zemljom.

    Al’ u biÊe njegovo ugradio je strast, Ugradio emociju, Ëeænju i slast I jedan plamiËak duha uzviπena Da ljubavlju voen upravlja svijetom.

    Pandorina se kutija tada rastvori I demon mrænje i zloËina razori »ovjekovo biÊe i njegovu ljepotu Pregazi blagost, ljubav i dobrotu.

    I rastrgan Ëovjek po zemlji sad luta K’o napuπtena laa, πto valovima pluta Sugovornika traæeÊi i voen teænjom Za mirom, slobodom i beskrajnom Ëeæ- njom.

    Rastanak Povrπan poljubac u obraz ili Ëelo I veÊ je daljina raπirila ædrijelo Gdje nestaju ljepote minulih susreta Gdje zamiru rijeËi i topla strujanja I tiπina obavija sva zbivanja Ostaje samo mûk i tiho Ëekanje. … Umuknuπe fanfare mladosti Spadoπe æenskosti velovi Ostade obliËje starosti Tuæno, ruæno i prezreno. I s njime osama ostade ©to teπko i preteπko pritiπÊe ©to smrvi u komade siÊane I razdire u tanane listiÊe.

    I duπu i biÊe i obliËje Pa buljiπ u kamenje suprotnog zida Besvjesno buljiπ i ne vidiπ Gdje guπter beπumno izmiËe.

    IzmiËe i skriva u rupu najtananiju ©to bi i ti najradije uËinila Jer si ostala sama i popljuvana A ponos, veselje, samo si hinila.

    Mladeæ otie i okrenu Ti lea Praznu za njom ispruæiπ ruku Odnekud smrt na Tebe potajno vreba Da utoneπ u niπta, prazninu i πutnju.

    Roena od Marije Baum i Miroslava Wolfa u Gorici. Kako je otac bio inæenjer na æeljeznici u Austorugarskoj monarhiji to se Ëesto sele , tako da je Elizabeta mijenjala mjesto boravka i πkolovanja od BeËa, Trsta, Siska, Splita, Zagreba. Studirala je na filozofskom fakultetu u Beogradu i Za- grebu gdje je diplomirala jeziËnu grupu - njemaËki i engleski.

    Udaje se za skladatelja Ivana BrkanoviÊa te s njim ima dva sina. Nedvojbeno je mjeπoviti brak pruæao odreenu zaπtitu u turbulentnim vremenima Drugog svjet- skog rata, ali bez moguÊnosti zaposlenja u dræavnim sluæbama. Uz manje prekide æivi u Zagrebu, a povremeno odlazi u Boku Kotorsku, zaviËaj svoga supruga.

    Radno mjesto profesora jezika realizira priliËno kasno, negdje iza 1945, te preda- je na osmogodiπnjim πkolama u Draπkovi- Êevoj, Varπavskoj te napokon prelazi na veËernju ekonomsku πkolu Boæidar Adæija gdje ostaje do umirovljenja.

    U Zagrebu najveÊi dio æivota stanuje u Kosirnikovoj ulici nadomak πume Jeleno- vac πto zasigurno utjeËe na njezina tamo intonirana razmiπljanja. Godine 1993. od- lazi u dom umirovljenika MedveπÊak na Iblerovu trgu, gdje boravi do kraja æivota.

    Pisala je razne tekstove vezane na ob- ljetnice Ëlanova svoje obitelji, ali i dnevni- ke te prevodila s njemaËkog, engleskog i francuskog. Vrlo Ëesto u svojim tekstovi- ma razmatra filozofske i opÊe teme kako pojedinaca tako i sveopÊeg postojanja.

    Molitva O ti biÊe svemoguÊe πto bdijeπ nad svijetom, ©to si negdje daleko, tako daleko Dopire li do tebe jedne tople molitve muk, Uzburkana srca udaraca zvuk? Majka je to, πto za djecu svoju moli, Za djecu πto ih neizmjerno voli,

    ZZaaππttoo ppiiππeemm ppooeezziijjuu iillii kkaakkoo jjee ppooËËeelloo

    U gimnaziji imala sam kao i mnogi dru- gi u toj æivotnoj dobi svoju biljeænicu pre- punu pjesama. I kao πto razredom znaju kolati stripovi ili mali savinuti papiriÊi s porukama tako je kolala i moja biljeænica sa stihovima. No jednoga dana izgubio joj se trag. Netko ju je odluËio zadræati u traj- nom vlasniπtvu. S jedne strane bilo mi je æao mojih izgubljenih pjesama, a s druge (naravno) laskalo mi je da ih je netko æelio posvojiti. Poeziju viπe nisam pisala dugi niz godina. A onda se sve negdje u glavi i srcu svelo na osjeÊaj Ja (viπe) nemam vremena. Sve ËeπÊe ono πto sam doæivljavala sub- limiralo bi se u stihove.

    Ljude koji piπu poeziju obiËno nazivaju zanesenjacima, osobama koje æive u svom svijetu. Tko zna, moæda sam doista najs- liËnija likovima Doris Lessing i æivim na stranicama njezine Zlatne biljeænice kao osoba koja jest u ovom svijetu onoliko ko- liko to (i kada) nuæno mora biti. Zatim odlazi u svoj svijet RijeËi koje su za neke (mene) stvarnost. Korist je dvostruka. Tako izbjegavam grubost, ono πto se vraÊa jest uglavnom njeænost, ponekad naravno za- Ëinjena (auto) ironijom.

    Otkrit Êu joπ neπto. I dan danas kada me netko nazove i æeli organizirati Susret s knjiæevnicom, od Rima do VojniÊa, ja se uvijek prvo zaËudim. Male pauze u tele- fonskom razgovoru sluæe uglavnom tome da se upitam jesam li to stvarno ja ta knji- æevnica koju pozivaju. OsvrÊem se, i kako (obiËno) u blizini nema nikog drugog, na kraju ipak kaæem: «Dobro, ako baπ æelite, doÊi Êufl.

  • 22

    Otvori oËi. ….. Krpati. Krpati. Zakrpati se. Nasmijeπiti se. Patchwork je vjeËno u modi. ….. Sve viπe privlaËim Ëudne tipove svih fela. Kada im se dogaa neπto vaæno kume me: «Budi blizufl. NaveËer se vraËam kuÊi umorna i zbun- jena. I dok tonem u san u mojoj duπi i njihova svijetli. ….. Zarezala sam noæem po tanjuru. Gospodin je podigao glavu. Reski zvuk noæa lebdi nad stolom. Pomislih: «Pretty womenfl. Diplomat diplomatski πuti. Netko naruËuje fileke sa πpekom. Valjda u znak mira. To se jede noæem.

    Kalendarska Magla se vjeπa o πutnju.

    Ti o moju duπu.

    U ustima okus svjeæeg ananasa.

    Sa stola guraπ novine pokrivajuÊi

    rukom trag prosinca.

    Netko kraj nas naruËuje kavu i dva

    pelinkovca

    A ti? »itaπ iz jelovnika:

    «Moja draga, ljeto je!fl

    SjeÊanje na SlovaËku U TrenËínu Ëarobnjak gleda iz bunara.

    I vodenom zmijom plaπi djecu.

    S veËeri kad trg opusti on gleda

    u sinagogu.

    I Ëeka da se iz nje tiho iskradu djeca.

    A ona sivim dimom krematorija

    obavijaju i vuku po trgu Ëarobnjaka.

    On gubi vodenu zmiju.

    Ta djeca koja su vjerovala u njegove moÊi

    πto Êe mu reÊi?

    Jutrom na suncu, okus loπe savjesti -

    istopi se.

    A vodena zmija ponovo skaËe.

    Remembering Slovakia In Trenchin a magician watches from the well

    And scares children with a water snake;

    In the evening when the square is desert- ed he

    watches

    The Synagogue.

    And waits for the children to sneak out silently.

    And with gray smoke from the cremato- rium

    The children bind and drag the magician across the square,

    He looses the water snake

    The children who believed in his magic

    What shall they say to him now?

    In the morning sun the taste of bad con- science

    Melts.

    The water snake springs again.

    Preveo: Miπo Anus

    Vera Fischer dovoljno je poznata po svom kiparskom i slikarskom stvaralaπ- tvu. »ak i u svojevrsnom, izvornom vidu ekumenizma. Jedna je od rijetkih æena, koja nikad nije Mozartovski tajila datum i mjesto svoga roenja: 27. sijeËanj 1925, Zagreb, Paromlinska 11. Uostalom to nam je u rubrici Roendan poznatih ove godine naposljetku otkrio