KVARTAL III - 1 - 20062

Petar Prelog

Povodom devedesete godiπnjice prve izloæbe Proljetnog salona

OD SECESIJE DO REALIZAMA

Prije devedeset godina, sredinom oæujka1916., u zagrebaËkom Salonu Ulrich otvorenaje izloæba nazvana Hrvatski proljetni salon.Bio je to poËetak izloæbene manifestacije kojaje tijekom dvanaest godina, na dvadeset iπest odræanih izloæaba (od 1916. do 1919. kaoHrvatski proljetni salon, a zatim do 1928. kaoProljetni salon) predstavljala srediπnji dogaajna hrvatskoj umjetniËkoj sceni u sklopu koje-ga su se manifestirala sva najvaænija stilskastrujanja, od secesije preko sezanizma iekspresionizma do realizama dvadesetih god-ina. Stoga je primjereno povodom “okrugle”obljetnice prisjetiti se najvaænijih obiljeæjaProljetnog salona i razmotriti ukratko njegovuvaænost za tijek hrvatske umjetnosti.

Povod odræavanja prve izloæbe, u ratnom vre-menu, kada je umjetniËki segment druπtve-nog æivota zasigurno bio zapostavljen,humanitarnog je karaktera. Hrvatski suumjetnici poËetkom 1916. godine prionuliorganizaciji prodajne izloæbe u korist ærtavarata. Meutim, doπlo je do nesporazuma okokoncepcije te izloæbe, pa je, kao i mnogo putado tada u povijesti hrvatske umjetnosti, doπlodo podjele na mlae i starije umjetnike. Mlaisu, predvoeni Tomislavom Krizmanom,Ljubom BabiÊem i Zlatkom ©ulentiÊem, sma-

trali da u umjetniËkom pogledu imaju ponuditineπto novo i drugaËije. OdluËili su ne sudjelo-vati na izloæbi Hrvatski umjetnici za hrvatskejunake, nemoÊnike i ranjenike u Osijeku, pasu odræali izloæbu u Zagrebu, s istim ple-menitim ciljem. Izlagalo je Ëetrnaest umjetni-ka, a predstavljeno je stotinu i dvadeset rado-va. Bio je to za tadaπnji Zagreb vaæan kulturnidogaaj. Odræana je i serija javnih predavanja(Kosta StrajniÊ, Antun DobroniÊ, Milutin Neha-jev, Gjuro Szabo, Dragutin Prohaska) koja sunastojala obuhvatiti πiri kulturni obzor, odlikovne umjetnosti i glazbe do knjiæevnosti, au maloj dvorani Glazbenog zavoda, kao pop-ratna manifestacija izloæbi, odræan je koncertpod nazivom Hrvatski mladi skladatelji.

Nepotpisani predgovor kataloga izloæbe, Ëiji jeautor knjiæevnik i publicist Milutin Nehajev, nedonosi razraene postavke zajedniËkog nas-tupa umjetnika u smislu programa ili mani-festa, veÊ na opÊoj razini izraæava relativnojasan modernistiËki stav o potrebi napretka uumjetnosti, promoviranju individualizma, zala-ganju za umjetniËke slobode i potrebi okup-ljanja na πirem umjetniËkom planu. O tomusvjedoËi i usporedba s BukovËevim dolaskomu Zagreb kao poËetnom toËkom moder-nistiËkih procesa u hrvatskoj umjetnosti.

OBLJETNICE

prijelom 11.03.2006 20:25 Page 2

U predgovoru je tako zapisano: “Na pametinam je ono doba, kad je dolazak BukovËev uZagreb dao pobudu za prve bojeve kistom iperom, za prve zahtjeve, da napredujemo isirotnu umjetnost hrvatsku odjenemo novijimruhom.” Takoer, istiËe se æelja za “pomica-njem kamena meaπa”, kao i obeÊanje da“naπ pogled gleda uvijek u buduÊnost”.

Kakvo je, naposljetku, znaËenje prve izloæbeHrvatskog proljetnog salona za povijest naπenacionalne umjetnosti? UnatoË Ëinjenici da naumjetniËkom planu ne donosi bitne novosti,ona zasigurno predstavlja poËetnu toËkuvaænih promjena na hrvatskoj umjetniËkojsceni koje su najavljene jasnom artikulacijomopÊih modernistiËkih stavova. Iako se granicerazdoblja koje je prethodilo Proljetnom salonunajËeπÊe stavljaju na 1898. i 1914. godinu, apoËetkom korpusa hrvatske meuratne umjet-nosti smatra se 1918. godina, trebalo bi pre-poznati upravo 1916., ili toËnije, prvu izloæbuHrvatskog proljetnog salona, kao onaj trenutaku kojemu se prepleÊu obiljeæja proteklog raz-doblja s najavom buduÊih kretanja. Bio je to,dakle, joπ jedan od kljuËnih poËetaka uhrvatskoj umjetnosti, gotovo jednako vaæankao onaj koji je oznaËila izloæba Hrvatskogsalona u UmjetniËkom paviljonu 1898. ili izloæ-ba EXAT-a 51 u Druπtvu arhitekata 1953.godine.

PromatrajuÊi Proljetni salon u cjelini, kao jedinioblik “organiziranog i kontinuiranog kolek-tivnog djelovanja na podruËju plastiËkih umjet-nosti” krajem drugog i u treÊem desetljeÊudvadesetog stoljeÊa (Boæidar Gagro), moæe sezakljuËiti da je rijeË o izloæbenoj manifestacijikoja je obuhvatila najvaænija stliska kretanja uhrvatskoj umjetnosti toga vremena. Bilo je to

kljuËno mjesto sabiranja i apsorbiranja utjeca-ja suvremene europske umjetniËke produkcijei okvir unutar kojega je ostvaren znatan kvali-tativni uzlet hrvatske umjetnosti. Upravo su sena izloæbama Proljetnog salona prezentiralirezultati preoblikovanja i prilagoavanja impul-sa osnovnih tijekova europske umjetnosti.RijeË je o sloæenim procesima uvjetovanimdruπtvenom i politiËkom situacijom, a koji sutipiËni za sredine udaljene od srediπta mo-dernistiËkih inovativnih strujanja. U tom kon-tekstu o Proljetnom salonu moæemo govoriti ikao o mjestu artikuliranja refleksa pojedinihpovijesnih avangardi, ponajprije ekspresioniz-ma. Sve je to bilo moguÊe zbog otvorenosti“proljetnosalonske” platforme uslijed neposto-janja Ëvrstoga programa koji bi osiguravaohomogenost umjetniËkih nastojanja ili stilskukoherentnost. Tako je umjetnicima mlae ge-neracije, koji su se vratili sa πkolovanja uinozemstvu, upravo Proljetni salon osiguravaopunu umjetniËku afirmaciju.

U tijeku Proljetnog salona prepoznajemo dvijekljuËne godine - 1919. i 1921. - kao svo-jevrsne prekretnice bez kojih ne moæemo pris-tupiti pokuπaju periodizacije na temelju stil-skih obiljeæja. Pritom se uzima u obzir ponaj-prije slikarska produkcija Ëija je kvaliteta, ali ikvantiteta bitno iznad one koje su ostvarilikipari. Tako se o prvom razdoblju Proljetnogsalona (1916. - 1919.) moæe govoriti kao o pri-jelaznom razdoblju koje je omoguÊilo snaænijimodernistiËki zamah ostvaren nakon rata. Onoje posebno zanimljivo i vaæno stoga πto se unjemu mogu prepoznati i vaæne naznake novo-ga, posebice u kontekstu asimilacije odjekapojedinih avangardnih oblikovnih polaziπta.Iako se u veÊini radova izloæenih tih godinaapsolviraju secesijski “zaostaci” predratnog

KVARTAL III - 1 - 20063OBLJETNICE

prijelom 11.03.2006 20:25 Page 3

OBLJETNICEKVARTAL III - 1 - 20064

vremena - πto ne Ëudi znamo li da na nekolikoprvih izloæaba dominiraju Ëlanovi DruπtvaMeduliÊ, kojima je Proljetni salon bio svoje-vrstan nastavak organiziranog djelovanja - udjelima pojedinih umjetnika najavljuju se nove,ekspresionistiËke tendencije. I dok, primjerice,Ljubo BabiÊ izlaæe slike secesijske provenijen-cije nastale prije Prvog svjetskog rata, Zlatko©ulentiÊ i Jerolim Miπe navijestili su svojimdjelima ulazak u ekspresionizam, kao individu-alnu reakciju na tragiËan trenutak ratnog vre-mena. EkspresionistiËki potencijali, artikuliraniu djelima ovih slikara, manifestirani deforma-tivnim tendencijama i pokuπajima psiholoπkoguæivljavanja, prvom su razdoblju Proljetnogsalona dali svojevrsno anticipatorsko obiljeæje.

Druga i najvaænija etapa Proljetnog salona(1919. - 1921.) obiljeæena je ukljuËivanjemmlae generacije predvoene MilivojemUzelcem, Vilkom Gecanom, MarijanomTrepπeom i Vladimirom Varlajem. Tada, u prvimposlijeratnim godinama, dolazi do izraæajaugledanje na slikarsku baπtinu MiroslavaKraljeviÊa: njegova interpretacija CézanneovanaËina, ali i elementi ekspresionizma u nasta-janju, umnogome su izgradili likovni identitetove dionice Proljetnog salona. Moæe se stogazakljuËiti da je novu etapu od 1919. do 1921.obiljeæio upravo paralelizam sezanizma iekspresionizma kao prepoznatljivih stilskihodrednica. Usvajanje temelja CézanneovanaËina bilo je vidljivo ponajprije u krajolicimaMilivoja Uzelca i Vilka Gecana izlaganima naizloæbama Proljetnog salona. Kratkotrajno, aliintenzivno fokusiranje na Cézanneova iskustvabilo je tako presudno za tijek pojedinih opusa,ali i opÊih usmjerenja hrvatskog slikarstva.Ova asimilacija jedne od vitalnih pojavaslikarskog moderniteta, kojoj su na svoj naËinpridonijeli i ostali slikari, poput ©ulentiÊa,

Tartaglie ili BeciÊa, znaËila je vaænu dionicukontinuiteta, posebice stoga πto je sezanizamshvaÊen kao temelj za razvijanje raznolikihstilskih kretanja, od magiËnog realizma ipostkubistiËkih tendencija do neorealizma ineoklasicizma. Paralelno sa sezanizmomsazrijevalo je i specifiËno ekspresionistiËkoozraËje u kojemu se oblikuju osobni izraziproæeti razliËitim utjecajima. Uz Uzelca,Gecana i Trepπea tom su ozraËju nedvojbenopridonijeli ©ulentiÊ i Tartaglia svojim kljuËnimdjelima. Izuzetan modernistiËki uzlet ostvarenizmeu 1919. i 1921. godine bio je obiljeæen ivelikim brojem izloæaba i izlagaËa (sedma ideveta izloæba Proljetnog salona, odræane1919. i 1920., pripadaju najvaænijim izloæbamau hrvatskoj meuratnoj umjetnosti) te kvalitet-nim ostvarenjima od kojih Êe mnoga bitisvrstana meu antologijska djela hrvatskogslikarstva. Razlog tomu je i Ëinjenica da jenekoliko slikara, poput Uzelca i Gecana, uovom kratkom razdoblju dosegnulo punuzrelost i ostvarilo jedan od kvalitativnih vrhu-naca svojih opusa.

Na dvanaestoj izloæbi Proljetnog salona posta-ju zamjetni zaËeci snaænijeg razvitka slojevitogkompleksa realizama. Upravo Êe se uslikarstvu Proljetnog salona moÊi pratiti sveinaËice realizama kojima je u velikoj mjeri biloobiljeæeno Ëitavo treÊe desetljeÊe. Tada je nahrvatsko slikarstvo, posredno ili neposredno,utjecao Picassov povratak figuraciji, neokla-siËni interes Andréa Deraina, postkubistiËkaLhoteova manira, talijanski neoklasicizam tedvije linije njemaËkog neorealizma: magiËna iangaæirana. Iako treÊe i najduæe razdobljeProljetnog salona (izmeu 1921. i njegovagaπenja 1928. godine) nije donijelo intenzitetizmjena likovnih novosti kao ono koje mu jeprethodilo, pa Boæidar Gagro zakljuËuje da se

prijelom 11.03.2006 20:25 Page 4

OBLJETNICEKVARTAL III - 1 - 20065

u njemu nije niπta ni zapoËelo niti dovrπilo, onoje ponajprije znaËilo pribliæavanje suvremenimkretanjima europskoga slikarstva u sklopu slo-jevitog kompleksa realizama. ©toviπe, treÊerazdoblje Proljetnog salona pokazalo sekljuËnim za buduÊa dogaanja na hrvatskojlikovnoj sceni: pojedini umjetnici tada najavlju-ju novu liniju u hrvatskom slikarstvu koja Êesvoju punu afirmaciju zadobiti na prijelazu uËetvrto desetljeÊe i u njegovoj prvoj polovici,intrigantnim susretom umjetnosti i ideologije udjelovanju Udruæenja umjetnika Zemlja.

Naposljetku, pogledajmo ukratko kako je povi-jest umjetnosti u drugoj polovici dvadesetogstoljeÊa, kada je zapoËela sustavna znanstve-na obrada hrvatske meuratne umjetnosti,pisala o Proljetnom salonu. Tako je 1961.godine, u jednom od kataloπkih tekstovaizloæbe 60 godina slikarstva i kiparstva uHrvatskoj, Doris BariËeviÊ, uz sumaran pregledstilskih tendencija unutar Proljetnog salona,visoko vrednovala njegovu ulogu u tijekuhrvatske umjetnosti. Prvi cjelovit prikazslikarstva Proljetnog salona, kao i periodizacijuna osnovi stilskih obiljeæja, dao je 1966.godine Boæidar Gagro u neizostavnoj i Ëestocitiranoj studiji Slikarstvo Proljetnog salona1916.-1928., objavljenoj u Ëasopisu Æivotumjetnosti. Prilog periodizaciji i odreivanjustilskih tendencija dao je u nekoliko tekstovakoji obrauju prvo razdoblje Proljetnog salonai Josip VranËiÊ. Vaæno mjesto Proljetni salondobio je u razmatranju pojava ekspresionizmai kubizma (Vladimir MalekoviÊ) te realizama(Ivanka Reberski) na problemskim izloæbama uzagrebaËkom UmjetniËkom paviljonu. IvankaReberski je pak u knjizi Realizmi dvadesetihgodina dala nezaobilazan prinos poznavanju,interpretaciji i valorizaciji slikarstva Proljetnog

salona. U pregledu hrvatskog slikarstva dvade-setog stoljeÊa Grgo Gamulin Proljetnom salonudaje posebno mjesto, posvetivπi mu Ëitavopoglavlje u kojemu uz osnovne stilske smjer-nice obrauje i opuse umjetnika vezane uz tumanifestaciju. Nadalje, unutar monografskihobrada æivota i opusa pojedinih umjetnikatakoer su doneseni vaæni zakljuËci i vredno-vanja Proljetnog salona. U tom kontekstumoæemo govoriti o monografijama Save©umanoviÊa (iz pera Dimitrija BaπiËeviÊa),Milivoja Uzelca (autora Josipa VranËiÊa) i VilkaGecana (koju je napisao Zvonko MakoviÊ).

Proljetni salon, devedeset godina nakon odræa-vanja prve izloæbe, predstavlja jednu od nezao-bilaznih Ëinjenica u sagledavanju hrvatskeumjetnosti dvadesetog stoljeÊa. Okupio je naj-vaænije umjetnike svoga vremena, a na nje-govim izloæbama hrvatskoj su publici po prviput predstavljena djela koja su zadobilaantologijske vrijednosti, od AutoportretaMarina Tartaglie i ©ulentiÊeva »ovjeka s crve-

T. K

rizm

an, P

laka

t za

izlo

æbu

Hrv

atsk

og p

rolje

tnog

sal

ona,

Zag

reb

, 191

6.

prijelom 11.03.2006 20:25 Page 5

6

OBLJETNICENOVA IZDANJA KVARTAL III - 1 - 2006

nom bradom, do Gecanova Cinika, UzelËevaAutoportreta u baru i Varlajeve Crvene kuÊe.Stoga je, zakljuËimo, Proljetni salon imao bitnuulogu u oblikovanju umjerenog modernistiËkog

okruæja koje je odredilo ne samo tijekoveopusa pojedinih vaænih umjetniËkih osobnosti,veÊ i hrvatske umjetnosti u cjelini.

njiga Joπka BelamariÊa posveÊena jejednom od otvorenih pitanja povijesti urbanite-ta na istoËnom Jadranu - problemu postankagrada KorËule. Dok je æivot veÊine urbanihsrediπta Dalmacije u intervalu izmeu antike iromanike moguÊe, ili se bar tako dræi, inter-pretirati zahvaljujuÊi dostatnom nadopunjava-nju saËuvanih struktura i prostornih matricana jednoj i vijesti o zbivanjima na uæem iliπirem prostoru na drugoj strani, s KorËulom tonije tako. Usprkos svim naporima, za neposto-janje spomenika starijih od 13. stoljeÊa ugradu (izuzmemo li izolirani nalaz jednogpleternog fragmenta) nije bilo lako pronaÊizadovoljavajuÊa objaπnjenja. Nisu ih moglepruæiti ni vijesti u narativnim historiografskimpredajama koje su svojim karakterom lokalne(mletaËki i dubrovaËki ljetopisi) i, po samojprirodi æanra, nuæno funkcionalne, odnosnopragmatiËne.

Rasprave o podrijetlu grada KorËule, nakon tri-jezne sistematizacije i vrednovanja svihraspoloæivih podataka u knjizi Vinka ForetiÊaOtok KorËula u srednjem vijeku (iz 1940.godine), uglavnom su stoga poprimale oblik

diskursa u kojem se problematika postankagrada isprepliÊe s nastojanjima za utvriva-njem slijeda vrhovnih vlasti nad otokom.Pritom se, kada je rijeË o samom poloæaju, spravom inzistiralo na vaænosti te toËke u odno-su na putove navigacije tim dijelom Jadrana, aiz vida se nije ispuπtao ni plan grada. U nje-govoj monumentalnoj pravilnosti otkrivalo se“hipodamsko” ustrojstvo i nerijetko - bez obzi-ra na nedostatak ranosrednjovjekovnih repera(ili upravo zbog toga) - pretpostavljalo da jeposrijedi svojevrstan preæitak antike.

Knjiga Joπka BelamariÊa u tom je pogleduodluËan zaokret. Autor tvrdi da je gradpodignut ex nihilo, a njegov osnutak izriËitodatira u 1256. godinu i pripisuje MarsilijuZorziju, mletaËkom plemiÊu kojeg povijesniizvori, nakon niza zapaæenih vojnih i diplo-matskih akcija na istoËnom Sredozemlju, od1252. biljeæe na juænom Jadranu. Te je godinepo odredbi slavnoga duæda mletaËkoga ime-novan dubrovaËkim knezom, a po isteku man-data, 1254. godine, za kneza ga pozivajuKorËulani. Doπavπi na KorËulu iz nepoznatih jerazloga morao odstupiti, da bi se vratio silom

Danko ZeliÊ

URBIS CONDITOR EX MACHINAJO©KO BELAMARI∆, Osnutak grada KorËule,Zagreb, Ex libris, 2005., 76 str.ISBN 953-6310-50-3

K

prijelom 11.03.2006 20:25 Page 6