Critical Art EnsembleMolekularna invazija

Critical Art Ensemble

Molekularna invazija

5

Ponovno se ono !to se pokazuje pod mistiËnom krinkom Ëisteznanosti i objektivnoga znanja o prirodi ispod te krinke

ispostavlja kao politiËka, ekonomska i dru!tvena ideologija.— R. C. Lewontin

u v o d

OsporavajuÊa biologija

Tijekom proteklih pet godina Critical Art Ensemble(CAE) puno je putovao izvodeÊi participativne perfor-manse koji kritiziraju predodæbe, proizvode i politike ve-zane uz novonastale biotehnologije. Kada radimo projek-te o transgenici, jedno od najËe!Êih pitanja koje sudionicipostavljaju glasi: zalaæe li se CAE za ili protiv genetiËkimodi"ciranih organizama (GMO-a)? Odgovor Ëlanova sku-pine uvijek je bio isti: nemamo generalno stajali!te. Svakiproizvod ili proces treba razmatrati od sluËaja do sluËaja.Neki se Ëine katastrofalnima (primarno po okoli!), dok sedrugi Ëine kvalitetno inæenjerski postavljenima i korisni-ma. Istinsko pitanje GMO-a glasi: kako kreirati modeleprocjene rizika koji su pristupaËni onima koji nisu obra-zovani u biologiji na takav naËin da bi ljudi mogli uvid-jeti razliku izme#u proizvoda koji nisu ni!ta vi!e do zaga-#ivaËi za svrhu pro"ta i proizvoda koji imaju praktiËnu ipoæeljnu funkciju, a da istodobno ne utjeËu na okoli!.Dono!enje takvih odluka dodatno komplicira opÊi ne-dostatak shvaÊanja procedura ispitivanja sigurnosti. Zaone bez specijalistiËke izobrazbe pitanje !to to konstitu-

Ponovno se ono !to se pokazuje pod mistiËnom krinkom Ëisteznanosti i objektivnoga znanja o prirodi ispod te krinke

ispostavlja kao politiËka, ekonomska i dru!tvena ideologija.— R. C. Lewontin

.

76

ira znanstvenu strogost doima se misterijem, a Ëitanjestudije o sigurnosti transgenih proizvoda Ëini se preve-likim intelektualnim zalogajem. Zainteresiranu se jav-nost dodatno moæe namagarËiti specijaliziranim vokabu-larima. Ishod je taj da su pojedinci na kraju implicitnoprinu#eni pokloniti povjerenje znanstvenim, dræavnim ikorporativnim autoritetima koji toboæe uvijek djelujuimajuÊi na umu iskljuËivo javni interes.

Dojam da je znanost prete!ka za shvaÊanje za svakogaosim za specijalistu dru!tveno je usa#ena u one koji su usvakodnevnom æivotu odvojeni od te discipline. Bedemipodjele tehniËkog rada Ëine se neprobojnima. Uvrijeæenizraz “ne radi se o raketnoj znanosti”, koji se koristi kaosarkastiËna opaska kad netko ima neuobiËajene pote!ko-Êe s lakim zadatkom, samo je jedna manifestacija javnogstrahopo!tovanja za intelektualni intenzitet znanosti injene odvojenosti od uobiËajenih dnevnih aktivnosti.

Iako u takvim predodæbama ima dosta istine, one suipak pretjerane. Unutar vrlo kratkog razdoblja svatko tkoje iole pismen moæe nauËiti osnove znanstvenog istraæi-vanja i etike. Znanstvena pitanja se Ëesto dadu lako doku-Ëiti, !to Êemo pokazati na sljedeÊem primjeru: Ispitivanjase trebaju vi!ekratno ponoviti ne samo u jednom labora-toriju, veÊ u vi!e laboratorija kako bi se provjerilo postiæuli se konzistentno isti ili vrlo sliËni rezultati. Ukoliko se usvakom laboratoriju dobiju isti nalazi, onda se za hipote-zu ili teoriju koja se nalazi u temelju pokusa kaæe da jepouzdana. Pouzdanost je kljuËni indikator valjanostipokusa. OËigledno, ne treba biti znanstvenikom da bi se

shvatilo da su podaci upitni ako ispitivanje nisu ponovilinezavisni izvori. Ako je ponovljene pokuse uËinio samolaboratorij (uobiËajeno je rijeË o korporativnim laborato-rijima, premda i akademski laboratoriji nisu van sumnje)koji Êe imati "nancijsku korist, nije potreban doktorat izetike da bi se znalo da to kr!i kodekse znanstvenog pona-!anja zbog kon$ikta interesa koji bi radikalno mogaoiskriviti tumaËenje podataka (ako ne i same podatke).Kada je rijeË o dozvolama za komercijalno licenciranjegenetiËki modi"ciranih organizama, biotehnolo!ke kor-poracije trenutno su primarni, ako ne i jedini dostavljaËpodataka za Agenciju za za!titu okoli!a (EPA) i Ministar-stvo poljoprivrede SAD-a (USDA). OËigledno je da amater-ski diskurs ima svoje mjesto u raspravama o transgenici,jer neke razine ispitivanja mogu ocjenjivati i nestruËnja-ci. Ulozi su previsoki da bi se testiranje sigurnosti proiz-voda prepustilo samo korporativnim i znanstvenimstruËnjacima.

Predodæbe o transgenici suoËavaju se s dubokim pro-turjeËjem koje potjeËe iz imperijalne i/ili korporativnekulture. Spektakl transgenike teæi, kao i uvijek, konzis-tentno podræavati pro"tne inicijative i poticati ideju da je“slobodno” træi!te uvijek bolje za javni interes jer nasspa!ava od okoli!nih, zdravstvenih i populacijskih proble-ma. Za korporativnu kulturu je nepovoljna okolnost !tohistorijske predodæbe pravila dru!tvene ËistoÊe i neËisto-Êe ulaze u sraz s utopijskim predodæbama o transgenimproizvodima. Iako prve inzistiraju na oËuvanju prirodnihËistoÊa i tvrde da je nerazborito, ako ne i katastrofalno in-tervenirati u pogonske kotaËe stvaranja, potonje prikazu-

98

ju svijet molekularne razmjene koji Êe svakome donijetikorist. I tom potonjem stajali!tu ne ide dobro u uvjera-vanju potro!aËke javnosti da je genetiËki inæenjering do-bra zamisao. Uostalom, uklanjanje ideolo!kih imperativakoji su se duboko usadili u svaku klasnu ili rasistiËkupodjelu u protekla tri milenija nije zadatak na kojem bise pozavidjelo. To ideolo!ko proturjeËje je teæe pomiritistoga !to kapital ne æeli omesti korisne uËinke koje tre-nutna ideologija podjele pruæa kolonijalnim i endokolon-ijalnim nastojanjima, pa je zbog toga potrebno konstrui-rati dvoobrazno mi!ljenje u kojemu je mije!anje prirod-nih kategorija ponekad dobro, a ponekad ne. Iako naËinna koji Êe se strukturirati i selektirati takvi imperativizapravo ovisi o tome !to je najpro"tabilnije, ne smije gase predoËiti kao takvog. To proturjeËje mora se na nekinaËin predstaviti mitski i time normalizirati kroz "ltrira-juÊi kôd prirodnoga. Biotehnolo!ke kompanije nisu usp-jele rije!iti taj problem, tako da je unatoË raznovrsnimjavnim kampanjama njihova fundamentalna strategijabila samo proizvoditi i distribuirati bilo koju vrstu trans-genih proizvoda za koju se predvi#a da Êe donijeti pro"t, ane nagla!avati upitnost - nadajuÊi se da Êe se problem jav-ne “histerije” rije!iti sam od sebe jer Êe potro!aËka publikapostupno izgraditi naviku vezanosti uz proizvode.

Transgenika u smislu kulturnog resursa koji se moæeupotrijebiti kao umjetniËka materija postaje trendovskatema koju mogu iskoristiti tehniËki upuÊeni, karijeris-tiËki nastrojeni kulturni proizvo#aËi. Taj trend dakakonije netipiËan: kad god se pojave vizualne tehnologije ikada manje dobrostojeÊa podruËja specijalizacije (kao !to

je umjetniËka proizvodnja) konaËno dobiju pristup nji-ma, pojavljuju se oni koji Êe odmah uhvatiti priliku daiskoriste nove estetske moguÊnosti. »ini se razumnimpretpostaviti da upravo u ovom trenutku neki umjetnicisvoje web kamere zamjenjuju elektronskim mikrosko-pom. “UmjetniËki svijet” veÊ svjedoËi tome kako djela pr-oistekla iz molekularne biologije prodiru iz laboratorija uraznovrsne kulturne prostore. S dva desetljeÊa eksplozijevizualnih tehnologija iza nas, ono !to nam predstoji rela-tivno je predvidljivo - monumentalni molekularni krajo-brazi koji podcrtavaju paradoks izme#u velikih razmjerai !arolike ljepote mikrosvijeta, a zatim kao sljedeÊi korakæiva skulptura koja izraæava franken!tajnovsku æudnju uvidu proizvedenih ili intencionalno stvorenih oblika æiv-ota (!takora koji svijetle u mraku i proteina koji pokazujutekstualne obrasce). Ali ovaj Êe put takvi tehnolo!ki i/iliformalno inovativni projekti zacijelo biti sumorniji, jerod istaknutih projekata toliko toga jest ili Êe biti apolitiË-no (ili prikriveno politiËno) i oblikovano tako da nastavljahraniti novatorsko træi!te kulturnih roba. U pogledu poli-tiËke ekonomije takvo djelo opÊenito pridonosi educira-nju javnosti, ali radi i za korporativnu kulturu na umiri-vanju javne skepse uklanjajuÊi bio-predodæbe iz poljapolitiËke rasprave i smje!tajuÊi ih u spektakularizirani ispecijalizirani bunker estetizacije. Korporativna i dræavnakultura ne bi mogle poæeljeti bolju javnu propagandu, paotuda i blagonaklonost korporacija koje "nanciraju kul-turne manifestacije visokog pro"la kao !to su Ars Electro-nica u Evropi ili muzejske ekstravagancije koje se odræa-vaju u Whitney Museum of American Art i San Francisco Muse-um of Modern Art u SAD-u.

1110

I problem javne politike veÊ je unaprijed rije!en. Raz-vojne tendencije transgenike slijedit Êe utabanim staza-ma svih dobara i usluga pod kapitalom - to jest, rijetko Êebiti u javnom interesu. PankapitalistiËka javna politikasamo pogoni, osnaæuje i ekspandira ma!inu pro"ta. Mole-kularna invazija i kontrola strelovito se preobraæava unove tipove kolonijalne i endokolonijalne kontrole. Teæi!-te je na konsolidiranju prehrambenog lanca od moleku-larne strukture do pakiranja proizvoda. Uz sposobnostbolje kontrole nad ekspresijom vrsta, korporacije imajubolje izglede no ikada prije da pojaËaju ovisnost nacija urazvoju o Zapadnoj korporativnoj ekonomiji. Ili ste prisi-ljeni kupovati hranu od korporativnih prehrambenihopskrbljivaËa ili ste prisiljeni kupovati nuæne organske ikemijske repromaterijale. U oba sluËaja upravljanjeresursima kontrolira Zapadni kapital. Seljake se moæe pri-nuditi da uzgajaju visokoprinosne biljke kao !to je pa-muk ili bilo koju kombinaciju koja je od najveÊe koristiza kolonizatora. Takav je plan postojao od poËetaka in-dustrijskog poljoprivrednog uzgoja, tako da je nad pre-hrambenim resursima hegemonijalnim silama dan samonovi alat koji se savr!eno uklapa u sada!nju strukturudominacije.

Osim toga, sada je postalo moguÊe prisvojiti svaki ob-lik molekularnog kapitala - to je otvorena granica. Kao !toje to sluËaj kod svih imenovanih i kontroliranih predme-ta, tako Êe se sada privatizirati genomi, enzimi, biokemi-jski procesi itd. Ono !to je nekoÊ bilo zajedniËko i kontro-lirano tradicionalnim autoritetom i opÊim razumijeva-njem sada se uzurpira odvajanjem njegove molekularne

ili kemijske vrijednosti od njegove holistiËke fenotipskevrijednosti. Primjerice, biljka koja se koristila u tradicion-alnom lijeËenju i koja je imala opÊu (ekonomsku, politiË-ku, duhovnu) vrijednost moæe se transformirati u ne!to!to ima iskljuËivo ekonomsku vrijednost poput kemijskogspoja. Taj se spoj moæe patentirati, a nakon toga biljku sesmije i dalje koristiti, ali ne i njen aktivni sastojak, Ëimese biljka funkcionalno uklanja iz zajedniËkih dobara.Kroz moment ekopiratstva zaodjenutog u lockovsko pra-vo vlasni!tva, razdvajanje razliËitih mikrosvojstava biljkepotire bilo kakvu holistiËku funkciju i kolektivnovlasni!tvo.

Standardni argument za eliminiranje svakog traga za-jedniËkog dobra govori da je zajedniËko vlasni!tvo neu-Ëinkovit naËin upravljanja resursima. Ako se poveÊa uËin-kovitost, bit Êe dostupno vi!e dobara, tako da naposljetkusvatko dobiva vi!e za manje. Me#utim, nakon dva stoljeÊaæivota s kapitalom znamo da su vlasnici jedini koji dobi-vaju vi!e, dok siroma!ni i razvla!teni u potpunosti gube iono malo resursa kojima su prethodno imali pristup.Pretpostavka da je uËinkovitost poopÊivo dobro nije ni!tadoli sramotan primjer predstavljanja i pounutrenjapartikularnih vrijednosti moÊnika kao univerzalnihvrijednosti.

Koncept uËinkovitosti zabada svoje rilo i u druga pod-ruËja. Zanemarivanje okoli!a, zaga#enje i eksploatacijapo pitanju transgenike redom se de!avaju u ime uËinkovi-tosti. Kapital u SAD-u opÊenito je opsjednut brzinom, aliu ovom sluËaju njegov je interes dokinuti vremenski raz-

1312

mak izme#u trenutka kada je proizvod razvijen i njego-vog pu!tanja na træi!te. Jednom kada se pokaæe da proiz-vod funkcionira, on je spreman za distribuciju. Transgeniproizvodi moraju !to prije postati dostupni ne bi li se us-postavila Ëvrsta træi!na ni!a. Trenutno nitko ne zna kakoÊe transgeni proizvodi utjecati na okoli!. Iako je prognozakratkoroËno optimistiËna, dugoroËni uËinci ne!to su sas-vim drugo. BuduÊi da je tehnologija suvi!e nova, nikakvedugoroËne studije nisu provedene nad novim æitaricamaili biÊima. Moæemo se nadati da proizvo#aËi takvih proiz-voda ne æele pogrije!iti po pitanju predostroænosti i da ÊepriËekati nekoliko desetljeÊa prije nego !to puste genetiË-ki modi"cirane organizme, tako da se moæe provesti du-goroËno testiranje, ali sada je veÊ prekasno. Motor napret-ka (tj. pro"ta) krenuo je naprijed, ostavljajuÊi javnost ne-svjesnom da je on veÊ protutnjao. Ako bude problema ubuduÊnosti, oni koji su pustili GMO-e neÊe biti odgovorniËak ni za Ëi!Êenje prouzroËenog nereda. Sekundarne opas-nosti samo su dio rizika nuænosti poslovanja.

©to je moguÊe uËiniti da se promijeni ta situacija?Odgovor je jednoznaËan kao i sama pankapitalistiËkama!ina - omesti tokove pro"ta. Dakako, kori!tenje tradi-cionalnih i elektronskih metoda osporavanja biti Êe koris-no, ali kako otvoriti novi molekularni/biokemijski frontkao sredstvo ometanja pro"ta? To je podruËje koje je teor-ijski posve nedomi!ljeno i ono je predmet osporavajuÊebiologije. Dvije neposredne prepreke koje se moraju uklo-niti jesu povezivanje biootpora s nasiljem i tendencija ot-pora da se doga#a u urbanoj sredini. BuduÊi da se radi oæivim organizmima, izgledno je da Êe uvo#enje inercije u

sustav pro"ta nauditi genetiËki modi-"ciranom æivotu. Okoli! je desetljeÊi-ma (a u nekim podruËjima Ëak i dvastoljeÊa) pod paljbom industrijskekulture, stoga CAE predlaæe da se uz-vrati paljbom.* Nadalje, pravilastupanja u borbu su priliËno jasna.Pretpostavi li se da biootpor trebapribjeÊi nasilnim metodama samo ukrajnjoj nuædi, i samo u mjeri u kojojje to potrebno da bi bile uËinkovite,otvaraju se brojne moguÊnosti kojeaktere neÊe odvesti u zatvor. Korpora-tivna kultura dugo je smatrala danasilje prouzroËeno sekundarnimposljedicama nije gre!ka pojedincaili institucije. Primjerice, ukolikoproizvodni proces prouzroËi kiseluki!u, proizvo#aËi nisu odgovorni zabilo kakvo !tetno djelovanje na $oru,faunu ili bilo koji drugi element oko-li!a niti je njihova obveza Ëi!Êenje.Ako se otpor moæe smjestiti u to istomaglovito podruËje, otvara se moguÊ-nost za legalnu protupaljbu koja bibila ometajuÊa i uËinkovita.

Drugi problem je odluËiti kakoprerasporediti snage otpora. Trenut-no veÊina teæi usredotoËiti svoje ak-tivnosti na urbana podruËja. Samo je

* Ta metoda nudi izlaz iztrenutnog preporodapropagande djelom - toje ispunjavajuÊe iskus-tvo, ali i iskustvo kojeima malo uËinka u smis-lu ometanja pro!ta ilipromjene u politikama,a opravdava eskalacijunasilja vlasti nad svimmanifestacijama otpora.Propaganda djelom bilaje taktika kasnog 19. iranog 20. stoljeÊa kodkoje je revolucionar po-duzimao smionu, nasil-nu gestu kako bi privu-kao pozornost medija ipotpirio plamen koji ti-nja u srcima revolucio-nara diljem svijeta. Do-bar primjer tog tipaheroizma je poku"ajatentata AlexanderaBerkmana na HenryaFlicka, predsjednikaUpravnog odbora Carne-gie Corporation. Poku"ajje propao: iako se inter-nacionalno odrazio namoral revolucionarnihpartija, nije utjecao napolitiku proizvodnje Ëe-lika ili upravljanja rad-nom snagom. Ta jezamisao u to doba imalasvojih vrlina, ali se Ëinimanje bitnom u eri kadakapital ima monopolnad komercijalnimmedijima.

14

pokret zelenih razvio metode za ruralna podruËja i divlji-nu. Sredstva kojima se ruralni kapital moæe upotrijebiti usvrhe otpora slabo su teoretizirana. Biootpor jo! uvijekËeka na dan kada Êe se pokrenuti demonstracija od20.000 ljudi na Monsantovom polju za testiranje u Ala-bami ili kada Êe se pojaviti farme za uzgoj otpornih vrsta.Taj logistiËki problem i potreba za preraspore#ivanjemsnaga daje nomadskom kapitalu popriliËnu prednost uneometanom djelovanju na poljima gdje su dru!tvena ipolitiËka trvenja minimalna.

U narednim poglavljima CAE preispituje kako iskoristi-ti nepokorni predodæbeni kapital u cilju podizanja svijes-ti i poku!ava ponuditi model za nastanak osporavajuÊebiologije. Nadam se da Êe ova knjiga biti koristan dopri-nos razvoju sve kompleksnijih naËina i sredstava da se us-pori, skrene, potkopa i omete molekularna invazijaradikalnim prisvajanjem sustava znanja i prisvajanjemproizvoda i procesa !to su ih razvile imperijalne sile.

.

17

Okrenuo je svoje misliNepoznatim umijeÊima, mijenjajuÊi zakone prirode

— Ovidije

1Strah i pro!t u Ëetvrtoj domeni

Jedan simboliËki, dvosmjerni, vertikalni tok koji sekontinuirano pokazuje plodonosnim u preispitivanju kul-turalnih struktura i dinamika, kontinuum je izme#u poj-mova ËistoÊe i neËistoÊe. Dru!tvena organizacija norma-tivnih uvjeta ËistoÊu smje!ta na sam vrh kulturalne vri-jednosne hijerarhije, dok se neËistoÊa nalazi na dnu. Nepostoji konzistentnost me#u kulturama u iskazima tepodjele unutar vjerovanja, pona!anja i predoËavanja, a iu svakoj kulturi pojedinaËno uvijek postoje proturjeËja iizuzeci od pravila. Dakako, stalno snalaæenje u tome kakose orijentirati izme#u opaæanih manifestacija ËistoÊe ineËistoÊe te kako ih organizirati, primarni je dio kultur-nog postajanja i u mnogo Ëemu je kljuËan za opisivanje irazumijevanje kulturalne razlike.

U Zapadnim dru!tvima stoljeÊa intenzivne kulturnerazmjene me#u nacijama Evrope i Sjeverne Amerike iz-njedrile su fundamentalne narative koji kanaliziraju iska-zivanje kategorija ËistoÊe i neËistoÊe. Dva fundamentalnai Ëesto povezana metanarativa su Bog i Priroda; oni imajuzadatak simboliËki upravljati mi!ljenjima, pona!anjima,

Okrenuo je svoje misliNepoznatim umijeÊima, mijenjajuÊi zakone prirode

— Ovidije

1918

predodæbama i svim drugim oblicima iskaza povezujuÊi ihs razliËitim stupnjevima vrijednosti, legitimnosti i prihvat-ljivosti. »istoÊa je pozitivna kategorija tih primarnih kodo-va, pa se tako ËistoÊa povezuje sa znakovima dobra, legiti-mnosti i autoritativnosti. Me#utim, ljudske aktere ne samoda se odgovara od toga da u potpunosti ozbilje kategorijuËistoÊe u zemaljskom æivotu nego im je i zabranjeno da toËine. To svojstvo je transcendentno i nalazi se izvan ljudskemoÊi. Svatko tko sebi pripisuje ËistoÊu (primjerice, da ne-ma grijeha ili bole!tine) bit Êe kaænjen time !to Êe ga seklasi"cirati i tretirati kao hipokrita, kriminalca, heretika,shizofrenika itd. Naprotiv, od pojedinaca se oËekuje da sepoku!aju pribliæiti ideolo!koj fantazmi ËistoÊe !to vi!e mo-gu. Me#utim, Ëak i ovo oËekivanje ne moæe postojati u neo-kaljanom obliku, a da ne ugrozi postojeÊu dru!tvenu kon-stelaciju i pojedince u njoj. Ponekad se neËistoÊa moæe ilimora prihvatiti. Primjerice, ako prihvatimo frojdovskutezu da je Ëistunstvo (sloboda od neËistoÊe) nuæan dio civi-lizacije i povezano sa ËistoÊom, onda moæemo reÊi da jedopu!tena predodæba pijeskom prekrivenog pojedinca naplaæi retronorma. Ili kada se oboljeli od raka mora podvrÊikemoterapiji, dopu!tajuÊi time da neËiste tvari u#u u tije-lo, taj oblik neËistoÊe dru!tveno je prihvaÊen, pa Ëak i poti-can, pod uvjetom da je medicinski odobren.

Premda je polarnost ËistoÊa/neËistoÊa polarnost kojuodlikuju nesavr!enost i pribliæavanje, postoje elementiprofanoga, oneËi!Êenoga i zaga#enoga koji su strogi tabu.Jedan od tih opÊih elemenata je mije!anje “prirodnih”podjela. Ne samo da je takvo mije!anje neprihvatljivo(osim ako ono nije posljedica intervencije biÊa i/ili sila

koje nisu ljudske), veÊ se tradicionalno vjerovalo da ononije moguÊe. Primjerice, u grubom sustavu klasi"kacijekao !to je npr. podjela na æivotinje, biljke i gljive, norma-tivni standardi nijeËu da se ti fundamentalni elementiuopÊe mogu mije!ati. Povijesno govoreÊi, to su kategorijeËistoÊe oblika koje su transcendentne. Mije!ati ih znaËipoËiniti zloËin protiv Boga i/ili Prirode. Me#utim, prob-lem je u tome da je ono !to se nekoÊ smatralo nemogu-Êim u smislu hibridnosti (primjerice, mije!anje æivotinje ibiljke) sada postalo zbiljom. TransgeniËke prakse gurnulesu shvaÊanje prirodnog poretka u nerazrije!eni, protur-jeËni jaz, ra#ajuÊi time Ëitav niz novih pitanja o tomekoji autoritet moæe odre#ivati izuzetke od kodova organ-ske ËistoÊe. Trenutno ne postoji stabilni autoritet koji biodluËivao o tom problemu, pa stoga i dalekoseæni osjeÊajideolo!ke disonance koja progoni Zapadni svijet.

»etvrta domena

Zaboravimo li na trenutak popularne ali i vaæne susta-ve biolo!ke klasi"kacije, kao !to su æivotinjsko i biljno, terazmotrimo li klasi"kacijske kategorije koje koriste speci-jalisti na podruËju biologije, naÊi Êemo opÊi sustav trijudomena.01 Ta je shema relativno nova i temeljena na mo-lekularnim istraæivanjima koja otkrivaju postojanje ma-nje skupine organizama koji su danas poznati kao arhi-

01 CAE æeli odati priznanjedr. Musta! Ünlüu s Mel-lon Institutea za vaæandoprinos razradi ovogpoglavlja.

bakterije. Ti su organizmi bili svrsta-vani u kraljevstvo Monera (klasi"ka-cijsku kategoriju rezerviranu isklju-Ëivo za bakterije), jer su se Ëinili sa-mo kao jo! jedan oblik bakterija.

2120

Me#utim, otkako je nedavno otkriveno da se ti organizmiznaËajno razlikuju od bakterija u sastavu 16s rRNK sek-venci, stjenci Êelija, membrani plazme, kao i u drugimkljuËnim molekularnim svojstvima, mnogi znanstvenicisada smatraju da bi oni trebali biti zasebna jedinstvenaklasi"kacijska kategorija. ©tovi!e, i u pogledu evolucijskeudaljenosti od bakterija i eukariota, arhibakterije izgledazahtijevaju zasebnu domenu.02 Neki biolozi smatraju datradicionalni sustav opÊe klasi"kacije pet kraljevstava(koji je prvenstveno temeljen na morfologiji) vi!e nijeprimjeren uzmu li se u obzir nedavni napreci u moleku-larnoj biologiji te sada daju prednost sustavu klasi"kacijeprema domenama. PrateÊi taj trend, CAE Êe za svrhe ovogogleda tako#er koristiti sustav domena: bakterije su u do-meni Bacteria; arhibakterije su u domeni Archaea; a euka-riote su u domeni Eukarya.

ta iz razliËitih vrsta iste domene) imati za uËinak stvara-nje biÊa koja Êe u sebi sadræavati dovoljno razlika da timedaju osnove tako radikalnoj klasi"kaciji.03 Me#utim, uko-liko molekularna razliËitost i evolucijska udaljenost mo-gu potaÊi takva razmatranja, onda se Ëini da radikalno in-

Me#utim, kako s najnovijim pro-bojima u transgeniËkim praksamaDNK iz tih domena preskaËe njihovegranice, Ëini se da je do!lo vrijeme dase predloæi stvaranje Ëetvrte domene(Transgeneae). Ta domena bila bi rezer-virana za organizme koji su proizve-deni mije!anjem genoma (ili dijelovagenoma) iz te tri domene, na naËinkoji je razliËit od pojavljivanja vrstakroz evolucijske procese. Podloæno jespekulaciji hoÊe li mije!anje genom-skih elemenata iz razliËitih domena(kao i mije!anje genomskih elemena-

02 Taj sustav su 1977. pred-loæili C. R. Woese i G. E.Fox nakon "to su shvatilida su arhibakterije zase-ban oblik æivota. ZaodliËan pregled novihtrendova u klasi!kacij-skim sustavima vidi “Pro-tein Phylogenies and Sig-nature Sequences: A Re-appraisal of EvolutionaryRelationships among Ar-chaebacteria, Eubacteria,and Eurkaryotes”,Microbiology and MolecularBiology Reviews, prosinac1998, 1435-1491.

terveniranje u evolucijski proces (ka-ko u pogledu selekcije tako i u pogle-du brzine) i genomsko ustrojstvo Ëinitakvu reklasi"kaciju nuænom. Valjatako#er napomenuti da su klasi"ka-cijski sustavi u stalnom stanju $uktu-acije zbog brzih skokova u znanjukroz koje biologijske specijalizacijeprolaze na redovitoj i izravnoj osno-vi. Ono !to se isprva Ëini preranimbrzo moæe postati nuænim.

Me#utim, na kraju krajeva CAE jei vi!e nego voljan prepustiti biolo!keklasi"kacijske sustave specijalistima.Ali znanstvenici istodobno morajushvatiti da nijedan semiotiËki sustavnije Ëist. »ak su i znanstveni sustavipogo#eni rekombinantnom prirodomjezika. Dru!tvena, politiËka i ekono-mska znaËenja zajedno oblikuju sva-ku tekstualnu kon"guraciju. Premdas gledi!ta specijalistiËke pozicije mo-lekularne biologije Ëetvrta domenamoæe trenutno (u najboljem sluËaju)pripadati negdje izme#u besmislice i

03 Unutar biologije idejaËetvrte domene bila bisumnjiva jer samo malidijelovi genoma prelazepreko granica izme#udomena ili izme#u vrsta,i to samo pod strogokontroliranim, ograni-Ëenim uvjetima. Nije iz-gledno da Êe se dubokemolekularne razlike do-goditi na ovom razvo-jnom stupnju genetiË-kog inæenjeringa. Nad-alje, neki znanstvenicisugeriraju da su eukari-jote prirodno transgene,buduÊi da je molekular-no istraæivanje otkrilohorizontalno transfer-irane bakterijske odlike.“Za stotine ljudskihgena Ëini se izglednimda su proiza"le iz hori-zontalnog transfera sbakterija na nekoj toËkiu liniji vertebrata.” Zadodatne informacije vidiLander i dr. “Initial Se-quencing and Analysisof the Human Genome”,Priroda, veljaËa 2001, 15;409(6822): 860-921.

2322

spekulacije, ona svejedno predoËava veliki niz dru!tve-nih, politiËkih i ekonomskih podjela. Pojava organizamakoji su osmi!ljeni unutar ideolo!ke matrice mije!anjakategorija i izdvojeni iz evolucijskog lanca procesomproizvodnje, imat Êe dalekoseæne uËinke na biolo!kuoznaËiteljsku i razmjensku vrijednost, izmijenit Êe ustro-jstvo Zapadnih kozmologija te Êe dramatiËno utjecati narazvitak industrija primijenjene biologije i opÊi tehno-lo!ki aparat svih komunikacijskih i istraæivaËkih podruË-ja. Moæda Êe Ëetvrta domena funkcionirati samo kao so-cio-politiËki interpretativni model, ali Ëak i ako se pokaæeda je to sluËaj, ona Êe svejedno biti nepobitna.

Mitologija Ëetvrte domene

Dok je materijalnu pojavu Ëetvrte domene pratila vr-toglava euforija me#u mnogobrojnim biolo!kim struËnja-cima, vodeÊim predstavnicima industrije i onima koji suvoljni brzo prigrliti nove znanstvene i tehnolo!ke razvoje,njeno tradicionalno mitsko mjesto nije nosilo tako pozi-tivne asocijacije. Ta domena spadala je u ono !to se ne daimenovati, bilo u njenom Ëistom obliku kao domena moÊiBoga/Bogova ili u njenom profanom obliku kao nezamislivtabu u ljudskom kraljevstvu. Ta potonja moguÊnost de"ni-rala je ono !to je ona teæila biti za ljude na Zapadu, Ëime jeodre#ena kao kljuËno mjesto za ideologiju straha. »etvrtadomena bila je kategorija monstruoznoga: mjesto na ko-jem je ljudsko mije!anje kategorija prizivalo u bivanje ne!-to gre!no, nastrano, uæasavajuÊe, te time vrije#alo Boga i/ili Prirodu. Za one koji su bili spremni uËiniti ono !to senije smjelo uËiniti, kazna - i sekularnih i meta"ziËkih sila

- bila je brza i stroga. Zadiranje u Ëetvrtu domenu bio jekrajnji izazov autoritetu i poretku te svim njegovim insti-tucionalnim manifestacijama.

Dovoljno je osvrnuti se na utemeljujuÊe mitske tekstove(u naj!irem smislu te rijeËi) Zapadnog svijeta da bi se vidje-lo kako je hibridnost oznaËavao pojam koji je bio strati"ci-ran u skladu s dru!tvenim odnosima. Ovidijeve su Metamor-foze kljuËni tekst za pitanja preobrazbe, sinteze i rekombi-niranja. To je djelo Ëitav jedan kompendij postajanjâ kojiotkrivaju pravila tko ima moÊ i sposobnost da preustrojavaprirodni poredak i djelo koje obja!njava posljedice takvihustrojstava. Ovidije nudi dva kljuËna pravila za interveni-ranje u prirodni poredak. Prvo je da je stvaranje, pronala-za!tvo i kretanje s onu stranu toka logosa ograniËeno navolju bogova. Drugo je da Êe takvo Ëinjenje me#u ljudima(kada ih ne vode ruke bogova) zavr!iti u katastro". Kaznaza takve prestupe sadræana je veÊ u procesu rekombinira-nja. Prisvajanje moÊi bogova (bilo da se oni javljaju kaoduhovna biÊa ili prirodne sile) samo Êe ubrzati susret smrt-nika sa smrÊu - za takva ekscesivna prisvajanja uvijek seizriËe najsurovija kazna i uvijek se izvr!ava brzo bezgrizodu!ja ili saæaljenja.

Razmotrimo mit koji ilustrira oba dva naËela. Jedanmanje poznati mit priËa je Aheloju i Peremele. Aheloj(rijeËno boæanstvo) priËa tu priËu Tezeju i drugim diËnimratnicima dok Ëekaju da se povuËe bujica. Aheloj obja!-njava kako se zaljubio i kako je zaveo Peremele, kÊi lokal-noga kralja. Kada je kralj otkrio kÊerino nedoliËno pona-!anje, zakljuËio je da je primjerena kazna smrt i bacio ju je

2524

s litice u ocean. Aheloj je molio Neptuna za pomoÊ. Njego-va molitva je usli!ena i Peremele je preobraæena u otokkako bi se izdigla iznad mora. Podjele koje se tiËu odre#e-nih vrsta proæimanja neposredno su uoËljive. Peremele se,iz ljudske perspektive, percipira kao radikalno transgresiv-nu jer mije!a svoju smrtnost s besmrtno!Êu. Kao i uvijek,kazna za upu!tanje u taj proces je smrt. Me#utim, to nijeono !to taj mit æeli istaknuti. Ta lekcija, iako konzistentnas opÊim slijedom, od sekundarne je vrijednosti. Primarnalekcija je ta da bogovi imaju moÊ i pravo da uËine one pro-mjene u prirodnom poretku koje smatraju nuænima i da tomoæe imati pozitivan ishod samo onda kada to oni Ëine. Tone znaËi da Êe ishod uvijek biti pozitivan. Sukobi me#u bo-govima (najizraæenije izme#u Jupitera i Junone) moæedovesti do monstruoznih ishoda. »ak i u sferi svetoga re-kombiniranje moæe dobiti posve nepoæeljan obrat. KiklopPolifem ili telica Io takvi su primjeri brojnih Ëudovi!ta ilinesretnih ærtava koje nastanjuju mitski krajolik.

Mit postaje jo! vi!e oËigledan kada Piritoj, jedan oddiËnih ratnika, ospori priËu kazujuÊi:

To su bajke;Bogovi nemaju takvih moÊi, Aheloju,Da daju i uzimaju izgled stvari.

»uv!i to osporavanje, vojnici se uæasnu, a mudri staracLelex uzvrati:

MoÊ Nebesa nema granice nit me"e,©to god bude volja bogova, uËinjeno je, vjeruj.

Lelex predstavlja konsenzus me#u herojima glede pri-rodnog poretka. Iako postoje sfere otvorene ljudima-hero-jima (premda malo vjerojatne), postoji sfera van ljudskekontrole koju valja prepustiti transcendentalnim silama.To je kraljevstvo stvaranja i rekombiniranja.

Poznatiji mit u Ovidijevom djelu priËa je o Dedalu iIkaru. ZatoËen na Kreti, Dedal oplakuje svoju sudbu i svojunemoÊ da pobjegne morskim putovima koji su pod nadzo-rom kreÊanskih snaga. Me#utim, zamijeti da je nebo otvo-reno polje koje nije pod nadzorom nijednog kralja, te smis-li naËin kako da naËini krila koja bi omoguÊila njemu injegovu sinu da odlete s otoka natrag u svoju postojbinu.On se uspje!no preobrazi u rekombinantnog stvora prisva-janjem nekih ptiËjih obliËja. Dedal i njegov sin polete sotoka; me#utim, Ikar, mlad i nepromi!ljen, ne poslu!aoËev savjet da zadræi srednji put (brza lekcija iz aristoteli-janske etike), nego krene izazivati granice svoje rekombi-natorne prirode leteÊi previsoko. Vosak !to dræi pera u nje-govim krilima otopi se uslijed sunËeve topline i otpustiperje, a Ikar padne s neba, padne u ocean i utopi se.

Taj mit se fokusira na ono !to se doga#a kada ljudipoku!aju prisvojiti prostor i vje!tine bogova. Preustroja-vanje prirodnog poretka je “pogubno umijeÊe” koje zavr-!ava s kobnim posljedicama (s vremenom Êe takve praksedobiti ime mraËne moÊi, ali ostat Êe jednako pogubne).Dedalov zloËin je jasan:

Okrenuo je svoje misliNepoznatim umijeÊima, mijenjajuÊi zakone prirode.

2726

On je prekoraËio granice ljudskog djelovanja i sposob-nosti te stoga smrÊu svoga sina platio iznimnu cijenu. Ve-liki dio priËe opisuje obiËne ljude (ribare, ratare i pastire)koji vide kako njih dvojica prelijeÊu. Oni su zadovoljni sdometom svog djelovanja, a one koji izazivaju nebonuæno percipiraju kao bogove. Podjela i zakon blisko supovezani i ne smiju se kr!iti iz bilo kakvih razloga. Kao!to Êemo pokazati, ova priËa odjekuje kroz vremena svedo industrijskog doba (“da je mi!ljeno da Ëovjek leti,imao bi krila”) i dalje do postindustrijskog doba, u na!imdana!njim bojaznima i brigama oko transgenike.

Mitologije poput prethodno iznesene ne i!Ëezavaju na-kon grËko-rimskog doba, veÊ dobivaju jo! Ëvrsti iskaz. Onomalo $eksibilnosti !to grËko-rimski mit dopu!ta ljudskomrodu biva suæeno u kr!Êanskoj paradigmi. Lanac biÊa pred-stavljao je zastra!ujuÊi katalog podjela koji je povlaËio jas-no ograniËenje kada i kako se !to moglo mije!ati sa Ëim.Samo !to se sada intenzitet uæasa poveÊao. Monstruoznostje postala okrutna, groteskna i sveprisutna. Stalne ku!njeda se prestupi prirodni poredak postali su dio ljudskogtereta, a Ëudovi!ta i demoni ro#eni iz ljudske gre!nosti,ludila i mana preplavili su zemlju. K tome, polarnostiizme#u dobra i zla u pogledu kategorijalnog mije!anjapostale su manje dvoznaËne. Kraljevstvo Boæje bilo jesavr!eno. Za razliku od svijeta poganskih bogova nije biloËudovi!ta koja su po zemlji posijali sukobi na nebu. Re-kombinantna nebeska biÊa uvijek su bila divna. Primjerice,an#eli su mogli imati krila, jer ih je za razliku od Dedala iIkara Bog stvorio da budu dio neba. Let je bio prirodni dionjihove domene. S druge strane, demonska biÊa bila su re-

kombinantna kao dio njihove borbe protiv prirodnog i du-hovnog poretka. Ona su bila manifestacije izopaËenosti izla u kojoj su najodvratnije i najopasnije "ziËke odlike ze-maljskog carstva bile pomije!ane na naËin ispoljavanja un-utarnje nepokornosti i neposlu!nosti.

Slike Hieronymusa Boscha izvrsni su vizualni tekstovikoji otkrivaju postojanost povezanosti straha, monstruoz-nosti i smrti u Ëetvrtoj domeni. Bosch ilustrira promjen-jive i razliËite elemente koje nalazimo izme#u poganskihi kr!Êanskih predodæbi o prirodi Ëetvrte domene. Njegoveslike prepune su rekombinantnih stvorova koji se mije!a-ju s ljudskim, a predoËene su i preobrazbe samih ljudi urekombinantne stvorove uslijed njihovih neokajanihprestupa. Raznovrsnost stvorova !to predoËavaju razliËitepokvarenosti u vidu rekombinacija su previ!e brojne dabi ih kategorizirali u ovom ogledu. Kroz njegovo djelo, aponajvi!e u Vrtu naslade (VN), Kolima sa sijenom (KS), Posljed-njem sudu (PS) i Isku!enju svetog Antuna (ISA) promatraËu jeponu#en banket moguÊih rekombinacija. Ljudsko obliËjese kombinira s pticama (ISA i PS), s ribama (KS), sa !takori-ma (VN) i s biljkama (ISA) - a sva su vizualno groteskna izastra!ujuÊa.

Bosch svoje krajobraze tako#er naseljava ljudskim pre-obraæenjima. Primjerice, bobiËava glava (sredi!nji dio, nadnu centralno-desno) u VN predstavlja poæudnu putenostkao metamor"Ëki katalizator. Fraza “ubrati plod”, u todoba poznati vulgarizam za seksualnu eskapadu, postajemetaforom sudbine gre!nog muËitelja - gubitak ljudskos-ti i svo#enje u lancu biÊa na status biljke.

2928

K tome, Bosch katalogizira brojne “neprirodne Ëinove”u obliku nastrane intimnosti izme#u æivotinja i ljudi. Tose moæe Ëitati doslovno, buduÊi da se Ëini sasvim izgledn-im da je bestijalnost bila na njegovom popisu izopaËenos-ti, ali postoje i dodatni slojevi. Ptica koja sodomizira mu-!karca kljunom u VN (sredi!nji dio, na vrhu centralno-li-jevo) ukazuje na bavljenje samom sodomijom i gre!no!Êuhomoseksualnosti opÊenito. Svinja u spolnom zagrljajusa Ëasnom sestrom u VN (desno krilo, na dnu lijevo) jepodsjetnik na sliËne grijehe, ali i osuda protiv dekadenci-je Crkve i njenog otpadni!tva od prirodnog poretka.

Boschove slike, kao i veÊina slika koje predoËavaju ze-maljske rekombinantnosti proiza!le iz srednjevjekovneimaginacije, vizije su uæasa i monstruoznosti s popriliË-nom aktualno!Êu za sada!njost. Model se nije promijenio- ni u gotiËkoj stravi devetnaestog stoljeÊa niti u suvre-menim poletima ma!te u æanru strave koje Hollywoodpokazuje. Moæda je Hollywood poveÊao intenzitet slikenudeÊi sve eksplicitnije prikaze kodova monstruoznosti,ali sami kodovi popriliËno su stabilni.

S gotiËkim priËama o Frankensteinu poËinje sekula-rizacija rekombinantnosti. Prirodni poredak nije dioBoæjih namjera; divota i monstruoznost samo su emer-gentni dio same prirode. Znanost kao dedalovska inter-vencija moæe pomoÊi da se pobolj!a ljudski odnos s pri-rodnim poretkom; me#utim, ona mora ostati unutar po-priliËno tradicionalne sfere ljudske intervencije. To znaËida zadiranje u Ëetvrtu domenu, domenu hibridnosti krozrekombiniranje, treba biti zabranjeno. Kada se prekoraËi

ta granica, pojavljuje se monstruozno, i to je onda redov-no pogubno po onoga koji ga je prizvao. Tragovi poganskei kr!Êanske mudrosti ostavljaju trag u shvaÊanju da tran-scendentne sile, koje donose prokletstvo ako ih se uzne-miri, treba ostaviti na miru.

Ponovna ekranizacija "lma Muha !to ga je snimio Da-vid Cronenberg demonstrira moÊ i dugovjeËnost predoËa-vanja monstruoznog kao rekombinantnog, njegovo pre-utemeljenje u sekularnome i ustrajnost vjerovanja daneke stvaralaËke granice nikada ne smijemo preÊi. U tomse "lmu znanstvenik koji se nada napraviti najveÊu ino-vaciju u povijesti prijevoza poËinje poigravati s idejamateleportacije. Istraæivanje kako poveÊati brzinu prijevozaje dopustivo i to nije njegov prijestup. Problem se pojav-ljuje kada poæeli teleportirati tkivo, a ne ograniËiti se sa-mo na neæive predmete. Me#utim, njegovo raËunalo neuspijeva reintegrirati æivo tkivo. To je toËka gdje on pres-tupa granicu stvaranja - on programira svoje raËunalo dana ma!tovit naËin ponovno sastavi molekule tkiva. Kadazajedno s njim u teleportacijskoj komori zavr!i muha,raËunalo ih me#usobno iskombinira, umjesto da to dvojereintegrira kao odvojene entitete, tako da se pomije!aju ipobolj!aju na molekularnoj razini. Na poËetku ta sintezaima pozitivne uËinke, ali kako vrijeme prolazi i manjepoæeljne odlike muhe poËinju dolaziti do izraæaja, likSetha Brundlea postaje sve monstruozniji do te mjere daon vi!e ne moæe biti dijelom ni prirodnog niti dru!tvenogporetka. Pouka se u ovome sluËaju nalazi u tome da je in-terveniranje u vrijeme/prostor u svrhu preno!enja pred-meta sasvim u redu, buduÊi da je to unutar granica ljud-

3130

skog djelovanja, ali zadiranje u integraciju tkiva nije pri-hvatljivo i donosi sa sobom svoju strogu kaznu. Niti jedanlik u "lmu ne boji se teleportacije (zapravo, veÊina je odu-!evljena njome), veÊ je molekularna rekonstrukcija tkivaono !to kod njih izaziva strah i skeptiËnost. Ta zabrinu-tost kasnije se nagla!ava u Ëinjenici da Bundleov prestuputjeËe na njegov reproduktivni sustav, !to dovodi do pre-no!enja njegovog monstruoznog postajanja (genomskevremenske bombe koja uklanja stabilnost granica me#uvrstama) na drugu generaciju. Prokletstvo muhe imagremlinski uËinak i taj element Êe ponuditi priËu zaMuhu II.

Iako su ovi podaci moæda samo impresionistiËki, pre-vi!e je primjera isprepletenosti rekombinantnosti, mon-struoznoga i ideologije straha da bi ih se zanemarilo. Po-jedinci u Zapadnim kulturama pounutrili su te neizbjeæ-ne, tradicionalne ideolo!ke strukture koje pokreÊu valovepanike svaki put kad postanu manifestne. Zbog toga se

iz biolo!kog u dru!tveno. OpÊenito gledano, ta mitolo!kastruktura ubraja se me#u primarne korijene iz kojih sehrani strah pred drugim. Za Zapad, semiotiËki se regula-torni sustav monstruoznog (koji je kontaminiran izopaËe-nim mije!anjem) spaja s racionalnim, pseudoznanstve-nim sustavima, kao !to je socijalni darvinizam, ne bi listvorio ideologiju podjele. Uspostavljanje te ideologijeodavno sluæi kolonijalnim i endokolonijalnim inicijativa-ma. Od prvih Zapadnih imperijalistiËkih ekspedicija nao-vamo, civilizacija se predoËava kao proËi!ÊavajuÊa kate-gorija - kategorija koja osloba#a kulturalno drugo od pro-fanih i neËistih pozicija divlja!tva ili barbarstva. Prvi ko-rak u tom procesu je precrtavanje teritorija drugoga zna-kovima civilizacije - proizvodnjom, træi!nim robama, up-ravljanjem resursima i Ëitavim nizom dru!tvenih odnosakoji prate te materijale i procese, znakovima koji su sa-brani pod predznakom providnosti ili napretka. Napre-dak jamËi da se pojavljivanje tog simboliËkog poretka mo-æe prikazati kao krajnje pozitivno i neosporno u svojojvelikodu!nosti, a da se znakovi uro#eniËkih reæima moguparodirati, ismijavati, asimilirati ili zatirati. Oni koji seodbijaju asimilirati i/ili opiru da ih se smje!ta u novouve-deni sustav podjela bivaju preteæito kategorizirani kaodisfunkcionalni eksces spreman za uklanjanje. Bilo da sekoristi tradicionalni model vojne intervencije ili novijimodel æudnje za træi!nim proizvodima povezan s global-nim træi!nim pritiscima (kao zamjenom za mu!kete i ov-nove za probijanje bedema), ishod je isti: podjela izme#uprvog i treÊeg svijeta biva oËuvana, a kulturalno mije!a-nje strukturno je postavljeno spram materijalne i socijal-ne koristi “civiliziranih”.

04 Muha je izuzetan !lmzbog neprekidnog kul-turnog odjeka kojegnalazi kod !lmske pub-like u vremenima koje jetoliko opsjednuto razvo-jima u biologiji. Prvi putje snimljen 1958. i izro-dio je dva nastavka.Ponovo je snimljen1986. Za remakeom jeuslijedio jo" jedan nas-tavak, "to je sveukupnopet Muha !lmova.

kapital mora suoËavati s neracional-nim strahovima !to Ëesto prate bio-tehnolo!ke inicijative koje istraæujurekombiniranje kada se ono javlja uobliku transgenog.

Strah, imperijalizam i ideolo"kanesloga u Ëetvrtoj domeni

Ideja da kontaminacija kroz sta-panje prirodnih podjela dovodi domonstruoznog lako moæe iskliznuti

3332

Koliko god funkcionalan i uspje!an bio takav oblik kul-turalnog/ekonomskog imperijalizma, sustav je i daljenesavr!en zbog svojih ograniËenja. Prvo, neosvojeni ze-maljski prostor je konaËan i uskoro Êe ga ponestati. Tre-nutno nema prostora koji nije pod kapitalistiËkom invazi-jom. Jedino !to je stvarno preostalo to su zone iz kojihdopire osporavanje (kao !to su islamske ili maoistiËkekulture). Drugo, premda je tijelo moguÊe natjerati daodraæava znakove civilizacije, samo tjelesno tkivo nijeposve racionalizirano u toj mjeri da bi se moglo najboljeprilagoditi idealnim zahtjevima kapitala u pogledu træi!-ne prilagodljivosti i uËinkovitosti. Uslijed toga, kao odgo-vor na tu drugu pote!koÊu kapital je od kasnog 19-ogstoljeÊa poklanjao veliku paænju izgradnji aparata koji Êeproizvesti tkivo u skladu s njegovim potrebama i vrijed-nostima. U prvih sto godina kapital je jasno pokazao !totreba uËiniti, ali nije imao ideju kako provesti tu zadaÊu.Raznorazni eugeniËki pokreti na Zapadu izme#u 1900. i1945. bili su neuspjeh i zbog teorijskog i zbog tehniËkogosiroma!enja. Me#utim, nedavno se pojavom molekular-ne biologije i sve veÊe so"sticiranosti genetike situacijapromijenila. A privremeno je rije!en i prvi problem, prob-lem konaËnog teritorija. Molekularna invazija tijela novaje neosvojena granica gdje se prisvajanju otvaraju neslu-Êeni resursi i pro"ti.

TransgeniËki procesi kljuËan su dio tog razvoja, ali onikapital dovode u znaËajnu ideolo!ku nedaÊu koju valjarazrije!iti, jer stabilne, naturalizirane kategorije postajuu teoriji i praksi $uidne. Tradicionalni socijalni pritiscipo pitanju toga !to Ëini devijantno mije!anje kategorija

koËe eksperimentalno transgeniËko istraæivanje i primje-nu. Ono !to tu nedaÊu Ëini tako sloæenom je Ëinjenica daju se ne moæe neutralizirati samo racionalnom argumen-tacijom, kao ni pojavljivanjem zavodljivih tehnologija(kao !to se dogodilo s informacijskim, komunikacijskim iprijevoznim tehnologijama). Faktor straha, koji je rede"-niran tijekom protekla dva milenija, neÊe i!Ëeznuti zbognekakve obeÊavajuÊe retorike novih tehnologija. Zapravo,Ëini se da nova tehnologija samo intenzivira razinu stra-ha. Na neprirodnu reprodukciju tkiva i dalje se preteænogleda kao na tabu u sferi ljudskog/kulturalnog. ©tovi!e,kada tkivo postane neprirodno izmije!ano, strah se jo!vi!e poveÊava (primjerice, sjetite se straha i zakonskihmjera koje generira izglednost humanog kloniranja). Tije-kom povijesti ideologija je uvijek halabuËila da je takvomije!anje izopaËeno i da Êe donijeti kaznu i katastrofu,tako da je to uobiËajeno gledanje i na transgeniËkeprakse.

Primjerice, prvi svakodnevni, javni susret s transgenimoblicima pojavio se u vidu genetiËki modi"cirane (GM)hrane. Dakako, postoje brojni racionalni argumenti za!tozadiranju u proizvodnju hrane na molekularnoj raziniuopÊe treba pristupiti s iznimnim oprezom. Ljudi su na-prosto zastra!eni GM hranom. Prisutne su sve vrste neu-temeljenih spekulacija, pogotovu strahova zbog posljedi-ca zaga#enja. Moæda bi te namirnice mogle izazvati bo-lest ili utjecati na na!e vlastite gene. Bojazan da bi moglodoÊi do pogubnih posljedica po osobu nakon !to pojede (iasimilira) izopaËene namirnice sveprisutna je u javnojpercepciji. Monstruozno Êe reproducirati monstruozno, i

3534

s tim se zakljuËkom slaæe svekolika narodska mudrost ikulturna mitologija.

Me#utim, kapital mora ne samo naÊi naËina da ometetaj duboko pounutren, neracionalni sustav vjerovanja,veÊ ga istodobno mora i oËuvati za druge svrhe. Mora ganastaviti koristiti da bi odræao funkcionalna dru!tvenarazdvajanja i imperijalni aparat. Razvitak ovog tipa dvoo-braznog razmi!ljanja uobiËajena je pojava za kapital, a ion je relativno spreman za konstruiranje komplemen-tarnih proturjeËja. Konstruiranje metanarativa o prirodinudi odliËan primjer. S jedne strane, romantiËki modelprirode povezuje prirodu s dobrotom i moralno!Êu. Ljuditrebaju Ëiniti ono !to je prirodno, a izbjegavati ono !to jeneprirodno. S druge strane, hobsijanski model de"niraprirodu kao slijepu, barbarsku silu koju pogoni sukob.Uloga je civilizacije ukrotiti te moÊne, neuraËunljive ipobje!njele sile ne bi li se one pokorile ljudskoj potrebi.OËigledno postoje i brojni drugi me#usobno kon$iktninarativi o prirodi, ali ta mnogostruka struktura omo-guÊuje da se kôd primjenjuje taktiËki. Narativ koji na-jbolje odgovara nekoj situaciji upravo je onaj koji se ko-risti, a ponekad je moguÊe koristiti razliËite kombinacijeistodobno. Primjerice, kolonijalni subjekt predoËava kon-$iktni status prirode. S jedne strane, taj subjekt/æivotinjamora se pripitomiti civiliziranjem kroz potiskivanje in-stinktivne aktivnosti. S druge strane, rituali i pona!anjakolonijalnog subjekta su divljaËki (kao !to su prino!enjeærtve ili kanibalizam) i predstavljaju izopaËenja i izobliËe-nja savr!enstva prirode. UnatoË toj ideolo!koj $eksibil-nosti, kapital Êe se namuËiti ako æeli uspjeti ovladati tim

dana!njim ideolo!kim neskladom; na rubu je toga da iza-zove ozbiljnu legitimacijsku krizu na razini znanstvenogaparata i u pogledu odnosa korporativne strukture (bar-em biotehnolo!kih kompanija) prema javnoj dobrobiti.

Za pokrete koji osporavaju hegemoniju kapitala tajmoment kulturne pomutnje nudi gre!ku u dominantnimpredoËavanjima; gre!ku koju se moæe iskoristiti. Nudi seprilika da se uveÊaju takve legitimacijske krize i potkopa-ju podruËja tradicionalnog autoriteta. Me#utim, aktivistiÊe se morati namuËiti isto kao i kapital ne bi li se inteli-gentno organizirali u spektaklu straha.

AktivistiËki paradoks,iliti Ëiji posao mi to radimo?

Prvi korak za kapital u rje!avanju ovih djelatnih ideo-lo!kih proturjeËja je da restrukturira retoriku koja opÊe-nito prati biotehnologiju. Umjesto da koristi prosvjetitelj-sku retoriku obeÊanja o stvaranju novog tijela posred-stvom tehnolo!kih nastavaka (mekluanovski model kojije vrlo dobro funkcionirao za strukturiranje kibor!kog ti-jela), retoriku koja preËesto priziva asocijacije na euge-niku i druge srodne bio-strahote, kapital je pre!ao nakr!Êansku retoriku obeÊanja - javnosti se obeÊaju Ëudo-tvorna iscjeljenja, rajsko izobilje, besmrtnost i novi uni-verzalizam. Otuda i obilato kori!tenje biblijskih metaforapri opisivanju napredaka u biologiji (primjerice trop kojikaæe da je ljudski genom “Boæji nacrt”). Me#u tim obeÊa-njima u pogledu Ëetvrte domene najznaËajniji je noviuniverzalizam. DNK je zajedniËki element u svemu !to je

3736

æivo. Horizontalni transfer DNK, pa Ëak i umjetnim sred-stvima, samo je naËin da prirodne konstelacije me#usob-no dijele bogatstvo æivota. A s druge strane, to univerzal-no svojstvo (nova du!a) ujedno je i svojstvo koje proizvodikompleksnost i razliku. Transgenika Êe samo pro!iritipolje moguÊnosti za æivot i kulturu. Ta metoda natural-iziranja transgeniËke proizvodnje trebala bi za uËinakimati redukciju razine strepnje u du!ama onih koji supounutrili spektakl straha vezan uz Ëetvrtu domenu. Dru-gim rijeËima, faktor straha moæe se vrlo precizno reguli-rati i usmjeravati te ostati posebnost kolonijalnih i endo-kolonijalnih razdvajanja.

Koalicije i Êelije otpora trenutnim primjenama biolo!-kog istraæivanja i korporativnom stavu “prvo pro"t, aposlije procjena rizika” tako#er moraju, do odre#enogstupnja, umiriti strahove javnosti. Biotehnolo!ko istraæi-vanje je vrlo !iroko polje, od kojeg bi dobar dio mogaobiti koristan ili barem ne izgleda vrlo opasan. Najprob-lematiËnija podruËja u tom polju (i to su uobiËajeno dru-!tvena i ekonomska politika prema ure#ivanju primjenebiotehnologije, a ne sama tehnologija) moraju se detekti-rati i na njih valja usmjeriti napore otpora. Na nesreÊustrah ne dopu!ta pojedincima da razaberu !to ih to brine.On vodi k sveobuhvatnom odbacivanju cjelokupnih kate-gorija. Organiziranje otpora u takvim emocionalno nabi-jenim situacijama je, u najmanju ruku, te!ko. To predkulturne i politiËke aktiviste postavlja dvostruku misiju:prvo, neutralizirati faktor straha i, drugo, ekstrahirati do-bro upuÊeni javni diskurs iz specijalistiËkog podruËjaznanja. Da bi se ispunila ta zadaÊa, mitska pro!lost i

znanstveno-fantastiËna buduÊnost moraju se razluËiti odstvarnosti trenutnih istraæivaËkih inicijativa. Utopijskaretorika mora se raskrinkati kao propaganda, a ljudi semoraju nauËiti da postanu upuÊeni amateri oboruæani os-novnim vje!tinama za procjenu rizika. Me#utim, procesispunjavanja tih ciljeva traæi da ga usvoji dominantnakultura. Rizik toga da on radi njen posao je ono !to Ëinirazvijanje tog tipa pedagogije i subverzivnog predstavlja-nja kockom. Naæalost, tu zapravo nema izbora. Bez strahapred posljedicama, SAD svom brzinom hrle da opkole tonovo kolonijalno træi!te/teritorij. BuduÊi da je biotehno-logija opÊenito, a posebno transgenika, centralna za pove-Êanje pro"ta na globalnoj razini, Ëak i najopreznije kapi-talom zasiÊene kulture moraju brzo prodrijeti na taj teri-toriji ako ne æele ostati iskljuËene iz ove nove ekonomskeprilike.

Tijekom ovog perioda molekularne invazije Ëetvrta do-mena Êe se transformirati vi!e no !to se transformiralakroz sva prethodna razdoblja povijesti zajedno. Vremenatransformacije najproduktivniji su trenuci za subverziv-nu politiËku i dru!tvenu promjenu (koja je dvosjeklimaË). Konstrukcija predodæbi i manipulacije njima moguimati duboki upliv na diskurse koje stvaraju nestruËnjacite povratno utjecati na konstrukciju politika kao procesali i u njenim posljedicama, no samo ako se predodæbekoje Êe pruæati otpor stvore iz kritiËke pozicije imajuÊi naumu javne interese.

39

Sve rajske projekcije izobilja pokazale su se opasnima.— Avital Ronell

2Biotehnolo"ka retorika obeÊanja u javnoj sferi

Kao !to je kr!Êanska du!a ponudila arhetipski koncept za ra-zumijevanje osobe i kontinuitet sebstva, tako se DNK u popu-larnoj kulturi pokazuje kao entitet nalik du!i, sveta i besmrt-na relikvija, zabranjen teritorij. Æelimo ukazati da je sliËnostizme"u moÊi DNK i moÊi kr!Êanske du!e vi!e nego tek lingvis-tiËka ili metaforiËka. DNK je preuzela dru!tvene i kulturnefunkcije du!e. Ona je u narativima biolo!kog determinizmaesencijalni entitet - mjesto istinskog sebstva.— Dorothy Nelkin i Susan Lindee

Poznata mudrost Zapadne kulture odavna nam govorida je znanost na!a nova religija. Taj se trop redovito po-navlja otkako je Turgenjev stvorio nihilista Bazarova, aNietzsche obznanio smrt Boga. Kao i u veÊini tvrdnji kojedolaze iz narodnih mudrosti, i u njemu postoji elementistine. Znanost je institucija autoriteta u pogledu proiz-vodnje znanja te teæi nadomjestiti tu speci"Ënu dru!tve-nu funkciju konvencionalnog kr!Êanstva na Zapadu. Uskladu s tom pozicijom znanost je polako ali sigurnopostala kljuËni mitotvorac u dru!tvu, de"nirajuÊi za !irupopulaciju strukturu i dinamiku kozmosa te postanak i

Sve rajske projekcije izobilja pokazale su se opasnima.— Avital Ronell

4140

znanost kao institucija nije Crkva Inocenta III. Ona nika-ko nije opÊe sjedi!te moÊi, njena moÊ poËiva iskljuËivo upojedinaËnostima proizvodnje znanja. Dakako, taj polo-æaj je privilegiran, ali ima svoje jasno odre#ene granice.Ona za sebe mora polagati raËune i to mora Ëiniti nanaËin koji zahtjeva kapital - pokazujuÊi da je njena proiz-vodnja znanja pro"tabilna (pogotovu u obliku primjene,pa otuda i taj brak znanosti i tehnologije). Ne uspije li utom poku!aju, neÊe moÊi zadugo ostati velikim posred-nikom prirode. Me#utim, znanost je bila vrlo uspje!na uimpresioniranju svojih nadleænih Ëitavo minulo stoljeÊe ine pokazuje znakove zamora. Ona je voljna i sposobna ek-skluzivno opsluæivati potrebe kapitala, ne samo stvaran-jem znanja koje se moæe primjenjivati u cilju pro"ta, veÊi nestvaranjem bilo kakvog znanja ili primjena koji bi mo-gli biti !tetni po oËuvanje i/ili !irenje sustava (primjerice,znanost je izbjegavala stvoriti automobil koji ne bi koris-tio fosilno gorivo).

Da bi opravdala selektivnu narav te vrste usluga - im-presioniranja i uzbu#ivanja klasa koje nadziru ili raspo-re#uju ulaganje kapitala namijenjenog istraæivanju i raz-voju - i da bi uËvrstila spektakularnu predodæbu sebe kaobenevolentne institucije koja nudi velika Ëudesa !irojjavnosti, znanost je izgradila retoriku obeÊanja izvedenuiz politiËkih naËela prosvjetiteljstva koju primjenjuje ilikao spektakl zavo#enja ili obrane. Taj retoriËki sustav jenajvi!e oËigledan kada se znanje susreÊe s javno!Êu uprimijenjenom obliku kao nova tehnologija. Od izgradnjeæeljeznica do izuma Interneta uvijek su nas obasipalautopijska obeÊanja najnovijeg tehnolo!koga fenomena. I

ustrojstvo æivota, odnosno drugim rijeËima, de"nirajuÊisamu prirodu. SliËno kao !to je nekoÊ religija de"niralaljudsku ulogu u kozmosu, to Ëini i znanost, i to tako dasuvremena politiËka ekonomija postaje dijelom prirode iuskla#ena s njenim zakonitostima i imperativima. Teori-ja evolucije je primjer na koji naËin znanost ispunjavaideolo!ke potrebe kapitala.

Znanosti nikada nije previ!e godilo kad ju se odre#iva-lo kao novu religiju - i to s pravom. Na kraju krajeva, to jevrlo labava analogija, buduÊi da znanost i religija imajumalo zajedniËkih velikih narativa. Retorika znanosti op-Êenito se znatno razilazila od retorike teologije. Znanostje razvila svoj vlastiti jezik da bi se predstavljala javnosti(tj. onima koji su van kruga znanstvene specijalizacije) ikorijeni njenog jezika su u sekulariziranom govoru pros-vjetiteljstva. Me#utim, u odnosu izme#u znanosti i javno-sti nailazimo na ne!to drugo !to ukazuje na razloge zbogËega se znanost Ëesto shvaÊa kao nova religija. Znanost jekljuËan posrednik odnosa javnosti prema prirodi, vrlo sli-Ëno tome kako je Rimska katoliËka crkva u srednjovjeko-vnim vremenima posredovala odnos svoje javnosti premaBogu. Moæda bi zeleni, sa svojim jednostavnim, osobnimodnosom prema prirodi, mogli biti na!i dana!nji suvre-meni protestanti. No, ta analogija moæe postati komiËnaako se s njom ode predaleko, ali u svjetlu nove biotehno-lo!ke revolucije ta vjeæba moæda je i nuæna.

Kao kljuËni proizvo#aË znanja za kapital, znanost senalazi u podaniËkom polu-rukovodeÊem poloæaju. Pozna-ta mudrost neÊe nam biti od pomoÊi kada shvatimo da

4342

dobitak veÊ samo relativni. Klasni slojevi vole se pokazivatiu tome tko moæe iÊi dalje, bræe, Ëe!Êe i s kojim stupnjemkomfora. Iako manje privilegirana osoba, ako to æeli, moæeputovati dalje no ikada prije, relativna udaljenost izme#uonoga !to Ëlanovi razliËitih klasa mogu i !to je izgledno daÊe Ëiniti ostaje pribliæno jednaka (ili se poveÊava).

Sloboda se uobiËajeno predoËava kao sloboda od ogra-niËavajuÊih dru!tvenih elemenata. To obeÊanje moæe po-primiti raznovrsne oblike. Primjer tipiËnog obeÊanja jeda Êe u formi rada doÊi do oslobo#enja od te!kog rada.Me#utim, desetljeÊa tehnolo!ke kulture nauËila su nassamo tome da !to je veÊi intenzitet tehnologije to je veÊakoliËina posla. Isto vaæi i za uËinkovitost. PoveÊana uËin-kovitost znaËi samo jo! vi!e pro"ta i brzine za kapital, dokse implicitno obeÊanje pojedinaËnog boljitka izgleda nika-da ne materijalizira. Ukratko, uvodi se radna de"nicijanapretka koji znaËi samo ekspanziju kapitala, a zapravo sepredstavlja kao napredovanje prema zajedniËkom dobru.

Taj skup retoriËkih truizama dobro je funkcioniraovi!e od stotinu godina, sluæeÊi uvo#enju brojnih inovaci-ja, kako mehaniËkih tako elektriËnih, kako analognihtako digitalnih, uz snaænu podr!ku javnosti. Kako se po-kreÊe biotehnolo!ka revolucija, tako bi se trebala ponav-ljati i ustaljena praksa da se paradira utopijskim naËeli-ma buræoaskog dru!tva, ali za neko Ëudo to se ne doga#a.Problem leæi u tome da je povijest ta koja ometa jo! jedankrug primjene istih starih obeÊanja. Biologija je veÊ jed-nom poku!ala provesti svoju socijalnu revoluciju (prijeno !to je tehniËki bila spremna da je provede), kad je po-

kao !to je to poku!avala svaka generacija od sredine 19-tog stoljeÊa, tako su i kritiËari tehnologija poku!avali is-puhati te napuhane tvrdnje (dodu!e, samo s ograniËenimuspjehom). Iako dobar dio te retorike doista dolazi odznanstvenika zbog gore navedenih razloga, oni nisu jedi-ni koje valja okriviti. Ta obeÊanja samo se nastavljaju na-puhavati kada ih preuzmu marketin!ki i medijski zago-vornici kapitala i !iroki spektar ideologa kapitala. U ovojgeneraciji na kritiku vrijednosti koje donosi Internetmnogo su vremena utro!ili ljeviËarski mislioci kao !to suPit Schultz, Geert Lovink, Richard Barbrook, Konrad Beck-er, Lev Manovich, Inke Arns, Oliver Marchart, Matt Fuller,Mark Dery, Critical Art Ensemble i brojni drugi. Oni suuloæili napor da ispu!u napuhana obeÊanja trgovaca usvim njihovim obliËjima ne bi li razotkrili ideolo!ku in-frastrukturu tehnologije i njenih predodæbi te ne bi lipokazali da i najmanju utopijsku moguÊnost sadræanu utoj retorici veÊina svjetskog stanovni!tva vjerojatnouopÊe ne bi ni mogla realizirati.

Iako je izreËenih tehnolo!kih obeÊanja puno i iako sejavljaju u najrazliËitijim kombinacijama, ona preteænoulaze u Ëetiri kategorije - demokracija, sloboda, uËinkovi-tost i napredak. Demokracija se pojavljuje kao shvaÊanjeda Êe svatko steÊi autonomnost s novim tehnologijama,te da Êe se time poveÊati moÊ djelovanja unutar dru!tve-nog polja. Primjerice, jedno je obeÊanje da Êe nova teh-nologija prijevoza (!to je starija me#u tehnolo!kim revo-lucijama ro#ena iz vezivanja kapitala za æeljeznicu) stvo-riti kozmopolitsku dræavu u kojoj nitko neÊe biti ograni-Ëen prostornim granicama. Naravno, ne postoji stvarni

4544

novo pokoljenje genetiËara i molekularnih biologa utopi-jska retorika, koja je nekoÊ tako dobro sluæila drugimznanstvenim i tehnolo!kim stvarateljima, sada je kom-promitirana. Upotreba takvog diskursa mogla bi probudi-ti duhove iz pro!losti koje je bolje pustiti da poËivaju umiru. BuduÊi da se javnost veÊ susrela s pravim licemkapitala i njegovim planovima za tkivo (invazija pa in-strumentalizacija), ne bi bilo mudro koristiti predodæbekoje potiËu sjeÊanja na te vizije, jer bi to moglo dovestido javne osude novih smjerova razvoja znanosti o tkivu.

Pitanje koje se sada postavlja glasi: koju je retorikumoguÊe koristiti da bi se predoËila nova biolo!ka nasto-janja, a da bi ona mogla saËuvati distancu spram euge-nike? Ako sekularna retorika prosvjetiteljstva nije dopu-!tena, !to nam preostaje? Dobro mjesto na koje se moæe-mo obratiti jest utopijska retorika kr!Êanstva (pogotovoRimske katoliËke crkve).* Crkva je preæivjela eugeniËkipokret popriliËno neokrznuta - barem utoliko ukoliko juse nije percipiralo kao primarnog inicijatora pokreta, a unekim sluËajevima bila je i njegov otvoreni kritiËar. Otvo-reno je pitanje za!to se Crkva tako pona!ala. Jasno, idejada bi Ëovjek mogao prisvojiti stvaranje neÊe naiÊi na do-bar odjek kod Crkve, pa je stoga njena pozicija bila dabrani svoj sustav vjerovanja od sekularne oholosti koja seotela kontroli. Me#utim, moguÊe je tvrditi i da je crkvenaosuda eugenike bila iz koristoljublja. Primjerice, izme#u1900. i 1920. mnoge od marginaliziranih skupina u SAD-ukoje je eugeniËki pokret negativno pogodio, kao !to suPoljaci, Talijani i Irci, bile su katolici. Crkva je moglaizgubiti svoju pastvu u Americi, pa zbog toga i javno

vjerovala da darvinizam moæe objasniti prirodu biolo!kihprocesa i njen odnos prema dru!tvenom “napretku”. Po-nudila su se uobiËajena obeÊanja: pomoÊu biolo!kog in-æenjeringa nastat Êe zbiljska demokracija, s obzirom daÊe svi gra#ani biti akteri sposobni za politiËko djelovanje.Nastat Êe istinski samosvjesna, samonikla jednakost. Lju-di Êe se osloboditi od biolo!ke sudbine time !to Êe je samikontrolirati i bit Êe sposobni primijeniti vrijednosti i mo-ral dru!tva na proizvodnju tkiva. Time Êe biolo!kinapredak stati uz korak tehnolo!kom napretku.

No, umjesto toga dogodio se uæas eugenike koja je pos-ijala neopisive strahote. Utopijska maska pala je s lica ka-pitala i ono !to se ukazalo bilo je odvratno: selektivni uz-goj, prisilni abortusi i sterilizacije, a u najgorim sluËajevi-ma i genocid. Sve suvi!ne populacije (tj. one od kojih kap-ital nije imao koristi) svirepo su napadnute ili uklonjene.Na drugom kraju spektra (pozitivna eugenika) kapital jeradio na biolo!kim sredstvima reproduciranja populacijakoje su mu bile potrebne time !to je dru!tveno nagra#i-vao one koji su se bavili uzgojem u cilju zdravlja, inteli-gencije i moralnog karaktera.

EugeniËka nastojanja tako su nanijela duboku ranudru!tvenom tijelu i ona jo! uvijek nije zacijelila. Do danadana!njeg æiva je bolna uspomena s kojom se nemaspremnosti suoËiti. U SAD-u eugenika se smatra neËime!to je pokopano i najbolje zaboravljeno. Rijetke ameriËkevlade priznaju da su SAD bile predvodnik u eugeniËkoj"lozo"ji i praksi. Dojam je da se ona de!avala drugdje(vjerojatno u NjemaËkoj, gdje su bili nacisti). Na æalost po

4746

pojmiti da je iskupljenje utemeljeno u materijalnome.Bilo da je rijeË o pitanjima novog stvaranja, iscjeljenja,opÊe povezanosti ili Ëak besmrtnosti, odgovori se uvijekmogu naÊi u molekularnim slojevima s onu stranu funk-cionalne stvarnosti; me#utim, to drugo polje moæe semjeriti, modelirati, katalogizirati i manipulirati. Kontro-lirani pristup stvaranju, æivotu i kozmosu trebalo bi smat-rati rje!enjem Ivanove dileme.

Potraga za Novom Evom

Biblijski znakovi i simboli duboko su usa#eni u Zapad-nu kulturu. Od djetinjstva uËimo kako ih prepoznati i in-terpretirati. Iz tog razloga biblijska metafora uvijek jebila odliËan izvor za specijalistiËku kulturu kada se obra-Êa popularnoj kulturi. Eva je jedan od tih simbola koji jeneposredno prepoznatljiv, jer je taj znak postanka biousa#en u kulturalni vokabular Ëak i neobrazovanih i/ilinepokolebljivo sekularnih pojedinaca. Otkako postoji le-gitimacija kroz teoriju evolucije, znanost je nevoljko odr-æavala antagonistiËki odnos prema kreacionistiËkoj teori-ji koja se dræi doslovne interpretacije znaka Eve i narativaStvaranja. Bilo bi najbolje kada bi kreacionisti nestali iprepustili znanost da radi svoj posao, ali kao zamornebuhe stalno izazivaju evolucijsku teoriju argumentima zakoje govore neutemeljene tvrdnje sadræane u svetim knji-gama. Kao !to mudrost na ameriËkim naljepnicama naautomobilskim branicima bez okoli!anja kaæe: “Tako ka-æe Biblija, vjerujem i tu je kraj raspravi.” Da bi se obratilanespecijalistiËkoj javnosti po pitanju postanka æivota,znanost je uspjela i vi!e nego smoæditi kreacioniste svo-

gnu!anje. To shvaÊanje da je rijeË o koristoljublju podu-pire Ëinjenica da je to za!titni!tvo kasnije okopnilo u sto-ljeÊu kada su Æidovi postali primarnom metom koju jepoga#ala eugenika. Kako god bilo, retorika postanka istvaranja koju koristi Crkva ostala je razluËena od euge-nike, tako da je njena retorika jo! uvijek otvorena za pri-svajanje onima koji imaju ovlast da je upotrijebe.

Vratimo li se na poznatu mudrost da je znanost na!anova religija, kada je rijeË o biotehnolo!koj revoluciji utome moæda i ima dodatni element istine. Duhovna obe-Êanja jedne umiruÊe institucije sada se prepora#aju kaomaterijalna stvarnost koja ne ovisi o vjeri. U tom procesumoæda smo svjedoci jo! jednog poku!aja da se rije!i zago-netka skeptika koji æeli vjerovati. Taj je problem elokven-tno razloæio Dostojevski kroz lik Ivana u BraÊi Karamazovi-ma. Ivan æeli vjerovati u Boga, ali Njegova uronjenost uotajstvo i onostranost Ëini Ga neodgovornim za zla u svi-jetu. Ako Bog uistinu postoji, empirijski dokaz Njegovenesposobnosti je nepobitan. Primjerice, Ivan Ëuva isjeËkeiz novina o zloËinima poËinjenim protiv djece. Kako moæedobrostiv i pravedan Bog dopustiti da se takve stvari do-ga#aju? OdluËujuÊi se izme#u Boga i pravde (sekularne),Ivan se osjeÊa prinu#enim izabrati pravdu, premda jakopati zbog svog izbora. Sada, na poËetku sljedeÊeg mileni-ja, taj paradoks psiholo!ke patnje nije vi!e tako zbunju-juÊi. Sve !to je nekoÊ bilo zavijeno u tajnu sada je otvore-no da snosi odgovornost i bude predmet mjerenja. Izbornije ni u tome da se bezuvjetnim vjerovanjem probije ap-surd i skoËi u transcendentne svjetove, niti da se stane nastranu pravde pod cijenu prazne du!e; najbolja je opcija

4948

mu je potrebna DNK od koje bi krenuo. BuduÊi da je Pro-jekt ljudskog genoma inicijativa akademskih institucija/vlada, osnovana su etiËka vijeÊa ne bi li se zajamËilo da togenetiËko istraæivanje ne zadre u teritorije koje je boljeostaviti neistraæenima. Jedna od briga svih sudionika bilaje zajamËiti da oni koji Êe donirati krv za projekt to uËineanonimno, tako da njihov identitet bude za!tiÊen odmedija i raznih osporavatelja projekta koji bi mogli mal-tretirati dobrovoljne sudionike. Osnovan je nadzorni od-bor sa strogim procedurama da bi se zajamËila privatnostdonatora krvi. Me#utim, nakon !to je odobrenje dobioprvi donator, naredni donatori nisu bili potrebni. DNKprvog odobrenog volontera mogla se masovno producira-ti (kopirati) koliko god je trebalo. Za!to se gnjaviti i plaÊa-ti da bi se dobilo jo! drugih DNK? Naposljetku, jedan jedonator dovoljan za potrebe projekta. Ono !to se zna otom donatoru jest da je rijeË o æeni iz Buffala, iz saveznedræave New York. Ona je Eva drugog stvaranja. Bit Êe zani-mljivo ako i nju znanost obiljeæi tim znakom postanka.

Nova priroda

Sposobnost kopiranja i rekombiniranja predstavljakozmolo!ki paradoks. S jedne strane, zemaljska biÊa, bilj-ke i æivotinje, velike i male, nemaju vi!e nikakve esenci-jalne odlike. Postmoderna teorija je tu tvrdnju iznijelaprije mnogo godina, tvrdeÊi da su sva svojstva pitanje per-formativnosti temeljene u dru!tvenosti i da su ona uvijekveÊ u preobrazbi u druga. Da bi dokazali svoju tvrdnju te-oretiËari su proËe!ljali Ëitav planet u potrazi za dokazimakoji bi proturjeËili biolo!kim univerzalijama. Primjerice,

jim dijelom empirijski poduprtim argumentima-prisvaja-juÊi pritom upravo njihov simbol. Sada imamo SimijskuEvu - prekrasnog australopiteka na#enog u Africi za kojegse vjeruje da je na! najstariji ljudski predak. (Napomeni-mo da je Simijska Eva tako#er poznata i kao Lucy, premanaslovu pjesme Beatlesa koja je svirala u trenutku kad suje otkrili.) Znanost je ispravila biblijske zablude i drugiput, kada je empirijski dokazala da je prva æena Homo sa-piens bila afriËkog porijekla i da se pojavila prije negdje100.000 i 400.000 godina. Ona je poznata kao Mitohondri-jska Eva prema genetiËkom svojstvu koje je kori!teno dabi se ustanovilo njeno porijeklo i njena starost. Grubaaproksimacija njene starosti posljedica je nesigurnostime#u znanstvenicima o tome kako funkcionira mitohon-drijski sat. Ali jedna stvar oko koje se oni slaæu jest da jeprvi Homo sapiens stariji od 6.000 plus ne!to godina koli-ko kr!Êanski fundamentalistiËki prouËavatelji tvrde daima Eva.

Projekt ljudskog genoma krije jo! jednu posljednjuEvu koju Êe nam znanost ponuditi. Ona je ta koja Êe jav-nosti pomoÊi da shvati poËetak drugog stvaranja - stvara-nja koje neÊe biti obvezano nikakvim reproduktivnimgranicama koje su nekoÊ odjeljivale vrste - te da shvati daje to dobra stvar. Ona je Eva bez pada - Eva trajne milosti,ali najfascinantnije: ona je sluËajno odabrana Eva.

Premda je narativ blago varirao od znanstvenika doznanstvenika kojeg je CAE ispitao, mitologija o toj Evi ideovako: kada je Projekt ljudskog genoma zapoËinjao sasvojom misijom njegova mapiranja i sekvenciranja bila

5150

novi univerzalizam - posloviËno “svi smo mi jedno” namolekularnoj ravni. Ili, kao !to kaæe profesor na Mello-novoj katedri za znanosti Edward O. Wilson:

Mi smo doslovno u srodstvu s drugim organizmima...Oko 99 posto na!ih gena su identiËni odgovarajuÊem sku-pu kod Ëimpanzi, tako da je preostalih 1 posto odgovornoza sve razlike izme#u nas... Ne pro!iruju li ti mali koracisebstvo stupanj po stupanj dok sebstvo ne postane iden-tiËno sa sve vi!e drugih?

Da jo! jednom upotrijebimo Deleuzeov i Guattarijevjezik, moÊi Êemo izbjeÊi tiraniju modela stabla koje na-gla!ava opaæanje odnosa me#u vrstama kao fragmentira-nih i odjelitih Ëime one u svojoj kompleksnosti postajusve udaljenije jedna od druge, pa prema tome i zauvijeksve vi!e specijalizirane. Naprotiv, æivi svijet Êe se sagleda-vati vi!e kao rizomatski u kojemu je svaka toËka nepo-sredno povezana sa svakom drugom toËkom. U tom sluËa-ju na! opstanak i razvoj blisko su povezani s opstankom irazvojem drugih æivih biÊa.

Taj novi univerzalizam imat Êe dramatiËan utjecaj nanaËin kako poimamo svijet i kako djelujemo u njemu. Pri-mjerice, novi univerzalizam Êe revolucionirati medicinu(kao !to je sluËaj u farmakologiji i genskoj terapiji kaoodgovor na operativno lijeËenje i druge oblike mehaniËki-invazivnog lijeËenja), ali Êe tako#er revolucionirati svjeto-nazor same medicine. Mnogi se sada æale da je modernamedicina postala fragmentirana i æele se vratiti starijimholistiËkim modelima. Prije razvitka moderne Zapadne

Judith Butler je slijedila formulu pri prouËavanju ljud-skog spola i roda. Kako bi pokazala da je rod primarnokategorija postajanja a ne bivanja, ona je izravno udarilapo medicinskom i dru!tvenom esencijalizmu navodeÊiprimjere osoba koje su imale mu!ka spolovila, ali dva Xkromosoma, te hermafrodite koji su imali i mu!ka i æens-ka spolovila. To je pokazalo da je izbor roda arbitrarnomedicinsko odre#enje koje potvr#uje dramaturgija sva-kodnevnice. Iako su te biolo!ke manifestacije relativno ri-jetke, one se javljaju dovoljno Ëesto da bi dovele u pitanjebilo kakve univerzalistiËke tvrdnje o rodu. A sada kada seDNK moæe replicirati i dijeliti kako se æeli, pojam partiku-larnosti (ili bilo koje æive stvari) kao privremenog skupaorganiËkih odnosa mogao bi postati operativnom nor-mom. Prije samo deset godina Ëak bi i Butler morala pri-znati da spolna reprodukcija predstavlja granice Ëinjenjarodom. U novoj verziji prirode granica nema. Vrsta jeposve bez granica (dapaËe, ideja vrste sada je moædabiolo!ki anakronizam). DNK je DNK je DNK, pa se takoDNK jedne vrste moæe rekombinirati s DNK druge vrste.DNK je mogla potjecati od stotine donatora, od razliËitihvrsta. Upotrijebimo li Guattarijeve pojmove, mi smo sadadoslovno postajanje biljkom i postajanje æivotinjom. Te spo-sobnosti da se kopira i rekombinira mogu se upotrijebitida bi se iznova stvorio svijet, a æivot oblikovao na naËinkoji Êe stvoriti nebo na zemlji, proces kojeg molekularnibiolog Lee Silver naziva “ponovnim stvaranjem Raja”.

S druge strane, ako je sva DNK kompatibilna, ne Ëini liona esencijalnu sponu izme#u svih æivih biÊa? Tu leæi

5352

Stvaramo transgene crve i mi!eve kako bismo ispitalihipotezu da su neki od gena dugovjeËnosti koje se izolira-lo kod kvasca vaæni za starenje sisavaca. Ako moæemopotvrditi tu spoznaju, na! doprinos Êe biti temelj za nas-tojanja da se otkriju lijekovi koji Êe ublaæiti neke od ne-dostataka starije dobi. To Êe pak pomoÊi unapre#ivanjuna!eg cilja da svatko “umre mlad u starijoj dobi”.

I luda obeÊanja poput onoga kojeg nudi profesorevolucijske biologije na Kalifornijskom sveuËili!tu uIrvineu Michael Rose:

Stope smrtnosti naglo se poveÊavaju s dobi, ali jednom kad seprije"e rub te uzlazne putanje doseæete ravan gdje ste ovisni otome koliko su va!e stanice sposobne za regeneriranje... Vjeru-jem da veÊ postoje besmrtni ljudi i besmrtne vinske mu!ice.Potrebno je samo iskoristiti prednosti tih gena koji daju bes-mrtnost u mla"oj dobi, prije nego !to stignemo pretrpjetiveliku !tetu.

Neki su biolozi uvjereni da Êe dokuËiti mehanizmestarenja i regeneracije stanica. Primjerice, jedna hipotezagovori o tome da se svaki puta kada neki kromosom us-mjeri stanicu prema diobi, mali komadiÊ odvoji s vrhakromosoma. Kada vrh postane prekratak on prestane us-mjeravati stanicu prema diobi i zaustavlja se regeneracijastanice. Kako nereproduktivna stanica stari, ona poËinjezakazivati, i tu zapravo poËinju problemi starenja. Biolozisu uvjereni da ako mogu naÊi naËin da se oËuva vrh, onnikada neÊe prestati slati stanici poruku da se prestanedijeliti te da se na taj naËin moæemo boriti s nekim boles-

medicine, Zapadnom medicinskom praksom dominiraoje oblik holistiËkog iscjeljivanja koje se temeljilo na Ga-lenovom sustavu Ëetiriju tekuÊina koje su odre#ivale kar-akter osobe. U tom modelu lijeËnik je bio zainteresiran zapacijenta kao cjelinu - aktivnosti (kako materijalne takoduhovne), okolinu, prehranu itd. S pojavom moderne me-dicine u 19. stoljeÊu taj tip prakse je napu!ten, a medicin-ska praksa je postala daleko vi!e specijaliziranom u svo-jim interesima. Ona se fokusirala na mikrorazinu, usre-dotoËujuÊi se na staniËne patologije i invazivne mikroor-ganizme (tj. klice), a smanjujuÊi naglasak na osobu kaocjelinu ili utjecaj njenog svakodnevnog æivota na njenozdravlje. U svjetlu novog univerzalizma medicina bi semogla vratiti na ponovno sagledavanje pacijenta - sve(primjerice, uvjeti okoli!a) !to poga#a molekularnu razi-nu (umjesto fokusiranja na sukobljavanje stanice-klice ikirur!ku intervenciju) moglo bi postati bitno, a terapijabi se mogla usmjeriti prvenstveno prema molekularnojprevenciji, a ne prema lijeku i zaustavljanju simptoma.

Svakako, taj novi paradoks u kojemu ono !to je privre-meno i ono !to je trajno postoje u istom trenutku bit Êepredstavljen kao situacija bez gubitnika. Bilo da Êemoredizajnirati nas same ili nauËiti kako pojmiti na!u pri-rodnu me#upovezanost na opipljiv (a ne mistiËan) naËin,dogodit Êe se dobre stvari. Ta obeÊanja idu u krajnostkada se nudi materijalna realnost za besmrtnost (ali ne uvidu an#eoskog bivanja ili proklete du!e). U pogledu bes-mrtnosti iznose se oprezna obeÊanja poput ovoga kojegnudi profesor biokemije S. Michal Jazwinski:

5554

liko Êe daleko iÊi taj proces redizajniranja. Trenutno senude jednostavni oblici izbora, kao !to su donatori sper-me ili jaja!ca s odre#enim odlikama, embrioniËka dijag-nostika (na Ëetiri ili osam stanica) uz embrioniËko samoo-dumiranje ako kvaliteta ne odgovara standardu, selektiv-na redukcija izme#u vi!e fetusa itd. Rekombinantne kara-kteristike jo! nisu uvedene, ali buduÊi da kapital vrednu-je pro"t, brzinu i ekspanziju vi!e od bilo Ëega drugoga,nema razloga vjerovati da se eksperimentiranje s rediza-jniranjem neÊe nastaviti (vjerojatno predstavljeno kaomedicinsko istraæivanje).

Drugi veliki problem vrti se oko privatizacije. Pod he-gemonijom kapitala pravo je Ëudo da ne plaÊamo i zazrak ili da barem ne postoji porez na nj. Me#utim, uskoroÊemo morati plaÊati za na!e gene, jer nijedan biolo!kiresurs od molekularne razine navi!e neÊe ostati javnovlasni!tvo. Privatiziraju i patentiraju se svi korisni/pro"-tabilni geni i biokemijski sastojci iz razliËitih genoma.Paradigmatski je primjer za tu tendenciju patentiranjeazadirachtina, koji se dobiva iz indijskog stabla nim. Tostablo stoljeÊima je poznato zbog svojih ljekovitih svojsta-va (posebno je koristan u smanjivanju infekcija) te kao pr-irodni pesticid. W. R. Grace je izolirao i patentirao najvr-jedniji kemijski sastojak te biljke (azadirachtin). Premdaje proces izoliranja bio poznat indijskim poduzeÊima,ona ga nisu patentirala - smatralo se da su nim, kao i kori-sna svojstva i znanje kako ih iskoristiti, javno dobro. Spo-znaje kako upotrijebiti medicinska i druga korisna svojst-va tog drveta nastale su tijekom stoljeÊa. Izravnim Ëinomkolonijalne agresije-ili drugim rijeËima ekopiratstvom -

tima, sa starenjem, te moæda poæivjeti vjeËno. To otkriva-nje je dvostruko uzbudljivo buduÊi da je odavno poznatoda neke æivotinje, primjerice kornjaËe, ne stare (odu-miru). Moæda se molekularnom terapijom i kod ljudimoæe potaknuti doæivotni proces regeneracije stanice.

Kao i uvijek, kapital daje dobar prizvuk tehnolo!kimrevolucijama, a revolucija Êe biti dobra u mjeri u kojoj seinteresi pojedinaca i kapitala podudaraju. Naæalost, neznamo kakvo Êe biti to podudaranje, ali ako je suditi pre-ma pro!lim iskustvima moæe se oËekivati da Êe biti lo!ije.Nadalje, dok se utopijska obeÊanja tek trebaju dokazati,mnogobrojni problemi (prekobrojni i preveliki da bi ih seovdje pobrojalo) veÊ su se pokazali.

Najjezovitiji od tih problema je preporod eugenike.Ovog puta rijeË je primarno o pozitivnoj eugenici koja sevratila u obliku koji je postavljen tako da rije!i problemreplikacije radne snage u vremenima brze ekonomskepromjene i ekspanzije.** Sada kada su ljudi postali privre-meni skup biolo!kih odnosa, ukazala se prilika da se redi-zajnira njihova biolo!ka matrica kako bi bolje odgovaralapotrebama kapitala. Onima koji svog potomka podvrgnuredizajniranju kapital zauzvrat obeÊava da Êe tom djetetupodariti predispoziciju za konkurentsku prednost na ot-vorenom træi!tu (vi!a inteligencija, bolje zdravlje, boljevje!tine, poæeljniji izgled itd.). Taj oblik pozitivne eugeni-ke je pokrenut træi!tem i sam se isplaÊuje, Ëime se ubijajudvije muhe odjednom - postiæe se i pro"t i bolje radni!-tvo/gra#anstvo. Vrijednosti/potrebe kapitala sada se upi-suju u tijelo na molekularnoj razini. Ostaje za vidjeti ko-

5756

ZakljuËak: O Ëudima

Za "lozofa skepticizma, Davida Humea, Ëudo je “povre-da protiv zakona prirode”. Za vrijeme Humea jedan od tihzakona glasio je da se samo Ëlanovi iste vrste mogu me#u-sobno razmnoæavati sparivanjem spolova. To vi!e ne vaæi.Je li onda nova biologija u tom smislu Ëudo ili vi!e ni!tanije preostalo od prirode Ëije bi se zakone moglo povri-jediti? Preostaje li jo! samo skup resursa kojima valja up-ravljati u cilju stvaranja pro"tâ? Mnoga od novih Ëuda okojima se govori u ovom ogledu istinski su Ëudesna samapo sebi, ali kako ih sustav asimilira ona vremenom evo-luiraju u stvorenja koja sve manje podsjeÊaju na stvore-nja u spokojnom kraljevstvu rajskom, a sve vi!e postajunalik predatorima iz hobsovskog rata svih protiv sviju. Nepostoji retorika dovoljno velebna, pa Ëak ni retorika Ëuda,koja bi mogla sakriti tragiËni ljudski put pod vladavinompankapitalizma.

W. R. Frace je prisvojio tradicionalno javno dobro i sadaima relativnu kontrolu nad njim.

Krajnji problem leæi u ekolo!koj potrebi za raznoliko-!Êu. Biolo!ka raznolikost me#u vrstama i unutar vrstakoje dijele isto funkcionalno podruËje s ljudima poËinjejenjavati. Monokulturni uzgoj vrlo je pro"tabilan nakraÊi rok, ali dugoroËno moæe znaËiti katastrofu, pogoto-vu u proizvodnji hrane. Industrijski uzgoj uvijek traga zanaËinima kako maksimalno poveÊati iskori!tavanje zem-lje i uzgojiti !to je moguÊe robusniji proizvod. Sukladnotome, gube se one biljne sorte koje su manje robusne iliiz bilo kojeg razloga iziskuju previ!e resursa da bi seproizvele. Primjerice, na prijelazu stoljeÊa u SAD-u se uz-gajalo preko 7.000 sorti jabuka, a sada ih ima manje od1.000. Ta raznolikost me#u vrstama prirodna je obranaod parazita i bolesti. Ako Êe bolest jabuke sliËna bolestinizozemskog brijesta pomesti kroz tu populaciju sa sma-njenom raznoliko!Êu sorta, izgledi su mali da Êe neka odsorata imati prirodnu protuobranu. Zamislite da taj prob-lem pogodi veÊ monokultivirane osnovne prehrambenebiljke kao !to su soja ili p!enica. Tehnike industrijskoguzgoja, dovedene do svojih granica potrebom da se os-tane konkurentan cijenom, prisiljavaju uzgajivaËe da ko-riste rekombinirano sjemenje koje razvijaju korporacije.Ma!ina za stvaranje pro"ta je ukljuËena i neÊe je iskljuËi-ti ni prijetnja ekolo!ke katastrofe.

59

Znanstvenu ekspertizu me"u struËnjacima mora pratiti irazumijevanje javnosti ili Êe se neminovno javiti problemi.

— C. Thomas Caskey

3TransgeniËka proizvodnja i kulturni otpor:

plan u sedam toËaka1. Demisti"cirati transgeniËku proizvodnju i proizvode.2. Neutralizirati strah javnosti.3. Poticati kritiËko mi!ljenje.4. Podrivati i napadati edensku utopijsku retoriku.5. Otvoriti vrata znanosti.6. Razgraditi kulturalne granice specijalizacije.7. Izgraditi po!tovanje prema amaterizmu.

1. dio: ciljevi

S obzirom na kompleksnu situaciju straha i strepnjezbog transgenike koju se paæljivo pobu#uje utopijskomteolo!kom retorikom, dolazimo do pitanja !to mogu uËi-niti u takvom okruæenju kulturni radnici spremni na ot-por? ©to su ciljevi? Onima koji su spremi uÊi u tu borbu ubiopolitiËkom polju predodæbi, posao se Ëini neizmjer-nim. Nedvojbeno je da su kulturne prakse otpora i pre-doËavanja koje proizlaze iz tih procesa minimalne. Naduulijeva to da predodæbama koje dolaze od biotehnolo!keindustrije ne polazi za rukom pridobiti javnost (premda,

Znanstvenu ekspertizu me"u struËnjacima mora pratiti irazumijevanje javnosti ili Êe se neminovno javiti problemi.

— C. Thomas Caskey

6160

prisjetimo svih Amerikanaca koji kupuju u velikim lanci-ma trgovina æiveænim namirnicama, posve zaboravljajuÊiËinjenicu da su gotovo sve pakirane æiveæne namirnicekoje kupuju genetiËki modi"cirane. To su primjeri u ko-likoj je mjeri industrija uspjela prikriti pod tepih inten-zitet tranzicije. Naposljetku, kapital i ne æeli da javnostbude upuÊena u te stvari (prije bi koristilo ne!to indoktri-nacije). Sve !to on zahtijeva je da javnost ima osjeÊaj si-gurnosti koji Êe neutralizirati svaku sumnju ili strah. Po-dizanje svijesti, s druge strane, uklanja strah realizirajuÊipojedinaËnu sposobnost djelovanja i kolektivne moÊi-jersposobnost ljudi da pojme i time utjeËu na situacije omo-guÊuje pojedincima da u sferi biotehnolo!kog sudjeluju uoblikovanju javnih politika, zakona, proizvoda itd. Upedago!kom procesu dokida se strah, a ostaje sumnja.

Pravo pitanje nije dvojba obrazovanje ili spektakl.Zbiljsko pitanje dolazi tek kada do#e do neutralizacije.Kada nakon reduciranja straha ostane vakuum u biopoli-tiËkom prostoru, !to Êe ga ispuniti? HoÊe li to biti kritiËkidiskurs ili Êe to biti apsolutizacija robe? Dakako, prihodikorporacija koji bi mogli biti potrebni za bilo koju vrstukampanje potrebnu da bi se priklonilo javno mi!ljenjestoje na raspolaganju. Me#utim, ako preostane dovoljnosumnje i ako ljudi budu sposobni formulirati vlastitapitanja, onda Êe osporavajuÊi diskurs odræati oni me#unjima koji Êe produktivno i svjesno pruæati otpor svimsredstvima koja smatraju primjerenima. Njegov inten-zitet znaËajno Êe varirati i uglavnom Êe biti slab i slabozastupljen u sada!njem trenutku, no bit Êe to poËetak.

kao !to Êemo opisati u 4. poglavlju, materijalna nastoja-nja na molekularnoj razini napreduju u SAD-u gotovo bezosporavanja, a drugdje tek uz manja trvenja). DubokasumnjiËavost i nepovjerenje jo! uvijek su prisutni u jav-noj sferi. Taj tok afektivne dru!tvene plime je toËka gdjetreba intervenirati - me#utim, istodobno valja paziti i dase ne raspire osjeÊaji koji vode instinktivnim æurbama iliapsolutistiËkom djelovanju. Cilj nije intenzivirati strahod transgenike u nadi da se uËvrsti odbacivanje na nera-cionalnim temeljima, veÊ djelovati protiv njega informa-cijama koje upuÊeno oponiranje Ëine ne samo moguÊimnego i vjerojatnim. Prvi cilj bi trebao biti neutralizacijastraha koji potjeËe od stoljetne ideologije da se monstru-ozno ra#a iz rekombinantnog oneËi!Êenja. OsporavajuÊepredoËavanje mora sadræavati sloæenu, ali i pristupaËnuinformaciju o prirodi biotehnolo!kih nastojanja, za raz-liku od Ëesto reakcionarne politike zelenih koja Ëesto po-riËe bilo kakvu korist od biotehnologije ili pak nasmije!e-ne, isprazne retorike biotehnolo!ke industrije. Pred namaje standardni posao demisti"kacije i nadamo se da Êemotim procesom postiÊi neutralizaciju straha.

Netko Êe prigovoriti da kultura otpora radi posao in-dustrije umjesto nje. Naposljetku, kapitalu ide u prilogda se javnost ne boji njegovih proizvodnih tehnika i pro-izvoda. Svaka bi korporacija svakako priæeljkivala javnostkoja je otvorenih nazora i voljna uzeti u razmatranje sva-ki proizvodni proces ili liniju proizvoda, a ne da se mora-ju tro!iti sredstva za odnose s javno!Êu na prikrivanje iliiskrivljeno predoËavanje njihove istinske naravi. KlasiËniprimjer strategije prikrivanja jasno je predoËen kada se

6362

Rajska retorika ra#a vlastitu inverziju-prituæbu da seklasa ljudi koji je koriste “igra boga”. Ta retorika duhov-nog prestupa jednako je opasna i autoritarna kao i tvrd-nje pobornika teorije sekularnog inteligentnog stvaranja.Ne samo da te retorike podupiru jedna drugu, veÊ i skre-Êu raspravu od kritike proizvodnje, komodi"kacije i vri-jednosti prema trivijalnosti etike i morala - kruænu znak-ovnu razmjenu koja neprestano teËe bez smjera. U me#u-vremenu, piratske se razmjene kapitalistiËke politiËkeekonomije nastavljaju relativno neosporavano. KljuËniprimjer skretniËarske strategije jo! uvijek je kloniranje.Kloniranje se predstavlja kao etiËko pitanje dana i povodje pozama!noj javnoj raspravi zahvaljujuÊi djelomiËno imedijskom pokrivanju (razmjena izme#u medija i njiho-vih konzumenata sada se u pogledu kauzalnosti zatvara ukrug). Kloniranje je biotehnologija koja se iznimno rijet-ko koristi. Potrebno znanje i primjene su skromne. Nadrugoj strani korporativno konsolidiranje prehrambenoglanca, i pored toga !to je direktno povezano s ekopirat-stvom te molekularnim i okoli!nim oneËi!Êenjem, trenut-no poga#a sve ljude na planeti. Pitanja eksploatacije, do-minacije i problem !to uËiniti u pogledu toga, pitanja sukoja trebaju raspravu i djelovanje, ali trenutno je usredi!tu pozornosti etiËka crna rupa kloniranja.

Tek kada se rajsku retoriku uspije pojmiti kao represiv-ni jezik kakav ona uistinu jest, kultura otpora moæe preÊina drugi dio nastojanja, a to je zamjenjivanje te retorikukritikom moÊi koja otkriva odnose pojedinaca prema bio-politiËkim vlastima i posljedice tih odnosa. Ponuditi jed-nostavna, praktiËna oru#a procjene rizika koja su uteme-

Da bi se postavila dobra pitanja, za to nam je potrebanjezik. NaËin da se usmjeri nezadovoljstvo, nepovjerenje,sumnjiËavost, pa Ëak i neprijateljstvo javnosti na produk-tivan naËin iziskuje da svaki pojedinac toËno zna za!to sepruæa otpor. Stoga nuænim postaje konstituiranje ilipovratak jednog ili vi!e jezika koji adekvatno opisujuspornu situaciju iz jedne ili vi!e manjinskih pozicija. UsluËaju transgeniËke proizvodnje, prvi je korak nihilis-tiËki. Utopijsku rajsku retoriku valja raskrinkati kao op-sjenarsko naklapanje kakvo ona zapravo jest. Okoristiti sejavnim neznanjem i ispuniti tu prazninu prividom mis-terije kako bi se uËvrstio vlastiti autoritet i udahnulostrahopo!tovanje nad svjetovnim, dostojno je samo naj-niæih medijskih !arlatana. Ono !to stvar Ëini jo! gorom jeto da tu retoriku ne koriste samo promotori industrijenego i znanstvenici i umjetnici. Sve !to se moæe uËinititreba i uËiniti da bi se prokazalo dru!tveno razdvajanje iuËvr!Êivanje autoriteta koje podupiru njihove tvrdnje dasu upravo oni stvaraoci koji masama donose obilje. Izobi-lje za svijet nije iza ugla. Tvrdnje korporacija da one pro-izvode sredstva da bi se “nahranio gladni svijet” (motokoji se duboko usadio u prehrambenu ekonomiju i kojikoriste korporacije, seljaËke zajednice, distributeri namir-nica, pa Ëak i humanitarne organizacije) zapravo su laæ.Svijet se mogao nahraniti i prije no !to su na raspolaga-nju bila biotehnolo!ka sredstva. VeÊ vi!e od pola stoljeÊaglad nije mnogo vi!e od Ëiste vojne taktike da se u reddovede odmetnute nacije i eliminiraju suvi!ne populaci-je, a tako Êe vjerojatno jo! dugo ostati i nakon !to se nove,uËinkovitije mjere prehrambene proizvodnje na#u u glo-balnoj upotrebi.

6564

nak, ali sigurnost (represiju) se procijenilo kao bolju(najuËinkovitiju) opciju. PolitiËki ishod je taj da moÊtransgenike i baza znanja o njoj ostaje u rukama birokra-ta (regulatornih agencija) i znanstvenika, dakle van de-mokratskoga procesa. Jednako je lo!e !to bunkeriranjeomoguÊuje !irenje glasina i teorija zavjere, buduÊi danitko ne raspolaæe eksperimentalnim dokazima da bi pro-turjeËio sveopÊoj tlapnji. Jedino je mogu osporiti oni ubunkeru, ali njihovo osporavanje je neprihvatljivo jer suoni predstavnici same zavjere.

Premda je Australija najstroæa u tom pogledu, repre-sivni model popriliËno je reprezentativan za institucio-nalna stajali!ta diljem svijeta. (Ekonomske razloge tesituacije opisat Êemo u 4. poglavlju.) Cilj kulturnog otpo-ra je stvoriti privremeni javni prostor u kojemu se mogudogoditi edukacija i razmjena intersupkulturnog rada.Otvaranje baza znanja i uklanjanje granica specijalizacijeprimarni je cilj. Postaje nuæno stvoriti prostor koji Êe bitiizuzet iz rajske retorike. U takvim se uvjetima moæe dogo-diti dijalog koji je utemeljen u sada!njosti, a ne u utopij-skim ili apokaliptiËkim projekcijama buduÊnosti. Razum-ijevanje i konsenzus proizlaze iz interakcije, me#utim dabi se ona desila nuæno je po!tovanje prema bazama zna-nja svih sudionika. Stoga taj prostor mora biti prostor ukojemu autoritet znanstvenih liËnosti nije tako moÊan. Uovom kontekstu treba suspendirati hijerarhiju gdje jestruËnjak iznad amatera. Ako struËnjaci nemaju po!tova-nja prema poziciji amaterâ, za!to bi ovi onda uopÊe do!lina mjesto gdje je dijalog moguÊ? I jo! vaænije, za!to biamateri do!li u prostor monologa gdje dominiraju struË-

ljena na znanosti i smje!tena u svoj povijesni i kulturalnikontekst najjednostavniji je naËin da se sumnja transfor-mira u kritiËka pitanja proiza!la iz uvida. Kao i uvijek, kon-struktivni zadatak uvijek je daleko teæi od destruktivnog.

Odræanju misti"kacije potrebno je vi!e od puke reto-riËke formacije. Pitanje pristupa znanstvenim institucija-ma drugi je znaËajni element. Uzmemo li ekstremni pri-mjer, Australija je eliminirala nespecijalistiËko interve-niranje u transgeniku zatvarajuÊi pristup institucijamakoje sudjeluju u takvim istraæivanjima (moæda je to dodu-!e uËinjeno u dobroj vjeri, ali CAE to neÊe preispitivati uovom ogledu). S obzirom na povijest ekolo!kih problemau Australiji zbog pu!tanja u okoli! stranih vrsta, podiglase povika pozivajuÊi na oprez i paænju s transgeniËkimnastojanjima. Ta zamisao je dobra i poæeljna, transgeniË-ko istraæivanje treba provoditi s oprezom. Problem je,me#utim, u tome !to su pravila djelovanja postala takostroga i regulirana da u svim praktiËkim situacijamajavnost ne moæe imati kontakta s "ziËkim aparatom kojega provodi. Pozitivna strana je ta da je izglednost sluËaj-nog pu!tanja u okolinu mala. Me#utim, negativna stranaje ta da Êe ono !to se zbiva u laboratorijima zauvijek osta-ti misterij. Stvorena biÊa ne mogu izaÊi iz laboratorija, aljudi pak ne mogu uÊi u nj bez velikih pote!koÊa. Posljedi-ca je ta da javnost ostaje u neznanju i utje!ena samo os-jeÊajem sigurnosti. Me#u znanstvenicima postoji raz-mjerni konsenzus da su te mjere predostroænosti gledesprjeËavanja "ziËkog !irenja i uvoza pretjerane. Me#utim,one su nuæne da bi se sprijeËilo paniËarenje javnosti. Edu-kacija (osloba#anje) o transgenici mogla bi postiÊi isti uËi-

6766

Ëivanju o vrijednosti pojedinog projekta. Rad mora bitivelik; mora biti zama!an; mora biti globalan; a ako netkone radi VELIKI projekt, to je na neki naËin uvreda raËu-narskoj moÊi, hipertekstualnosti, interaktivnosti i neline-arnosti. Ako projekt ne posjeduje monumentalne razmje-re ili opseg, smatra ga se projektom prosjeËnog korisnika.Taj stav dodatno promiËe struktura festivala, koji redomæele najveÊe atrakcije; sustav nagrada u kojemu je velikopreduvjet da bi se uopÊe prijavilo, te sustav subvencijakoji, Ëini se, uvijek funkcionira prema kriterijima monu-mentalnosti bez obzira bili ocjenjivaËi projekata specija-listi ili ne. Ta predrasuda u korist veliËine evidentno jetrag preslikavanja tradicionalnog svijeta umjetnosti nanovi teritorij. Monumentalizam je uvijek bila dobra takti-ka za intervencije u povijest umjetnosti, ali u sluËaju ele-ktronskih medija on je postao jedinom taktikom. Ono !totu situaciju Ëini vrlo Ëudnom je to da istraæivanje na pod-ruËju elektronskih medija nije uznapredovalo do toËkegdje bi spomenici bili primjereni: ovogodi!nji spomeniksljedeÊe Êe godine biti dinosaur. Tehnologija se mijenjaprebrzo, a monumentalizam iziskuje tehnolo!ku stabil-nost ako treba poloæiti test vremena. Moæda to znaËi stav-ljati zapregu prije nego !to imamo konja: poku!avamonapisati vi!esve!Ëane enciklopedije prije no !to smo napi-sali makar Ëlanak koji se moæe adekvatno razumjeti.

Sa !irenjem polja digitalnoga na wetware, repliciranjemonumentalnosti kao ekvivalenta kvalitete se nastavlja(iako sporijim korakom), a s tim !irenjem dolaze ista ra-zoËaranja: preferiranje proizvoda (u svakom smislu te ri-jeËi) pred procesom i velikih razmjera pred konceptom.

njaci? To razdvajanje treba ukloniti interdisciplinarnimposredovanjem - a to je usluga koju mogu pruæiti i povije-sno pruæaju kulturni radnici.

Posljednje je pitanje gdje treba stvoriti te prostore? Naj-lak!e je koristiti lokacije koje su prostori predvi#eni za kul-turnu djelatnost (umjetniËki muzeji, prirodno-povijesnimuzeji, etnografski muzeji itd.). Ti su prostori korisni i osi-guravaju legitimnost koja je ponekad nuæna. Me#utim, nemoæe se iskljuËivo koristiti te prostore niti ih treba previ!ekoristiti. Treba osvajati i druga okruæenja. Prostori u koji-ma se mogu dogoditi preklapanja interesa za organsko,iznimno su plodonosni. DuÊani s namirnicama, trænice,zoolo!ki vrtovi, parkovi, sajmovi itd. lokacije su s usa#e-nom participativnom dinamikom gdje su ljudi, zbog ve-zanosti u svom svakodnevnom æivotu, unaprijed skloni iprijemËivi za diskusije o biolo!kim temama. To su Ëestoprostori (za razliku od mnogih kulturnih institucija) gdjeljudi osjeÊaju da im je dan glas. Te prostore treba istraæitiu pogledu njihova dijalo!kog potencijala. Ako ih se moæestvoriti imajuÊi na umu onih sedam ciljeva, postoji prilikada se izgradi kompleksan, taktiËko-protusimboliËki pore-dak, a ako nam je sreÊa sklona i moguÊnost da se pro!iri.

2. dio: NedaÊe s predoËavanjem

monumentalnost

Svatko tko je posjetio festivale digitalnih umjetnosti ti-jekom proteklog desetljeÊa trebao bi biti !okiran replici-ranjem monumentalnoga kao primarnog kriterija u odlu-

6968

Naposljetku, treba pitati je li strukturalno repliciranjemonumentalnosti poæeljno (barem u sada!njem obliku)?PolitiËki, za anti-autoritarce, monumentalizam je opÊeni-to nepoæeljan jer teæi transformirati speci"Ëno u opÊe(ako ne i univerzalno). S elektronskim medijima gdje do-miniraju bijeli mu!karci (moæda s izuzetkom videa, "nan-cijski najoskudnijim), te!ko je podræati taj novi val monu-mentalizma. Istodobno, postoji komponenta tehniËkog is-traæivanja u monumentalnim djelima koja nudi traËakiskupljenja. Ako nitko neÊe eksperimentirati s monumen-talizmom, moguÊnost postojanja alternativnih tehniËkihopcija bit Êe umanjena.

formalizam

Formalizam predstavlja drugu moguÊu zamku. Nedav-no prona#ene tehnologije slikovnog predoËavanja dizaj-nirane za biolo!ko istraæivanje i slike proiza!le iz njihoveupotrebe, nadahnule su Ëitav niz novih umjetniËkih pred-meta koji repliciraju ili apstrahiraju oblike mikro-krajo-braza i molekularnih krajobraza. Uz tradicionalni formal-izam pojavio se novi tip koji se temelji na reprezentiranjuprocesâ koji oblikuju organsku tvar, u rasponu od staniË-nog tkiva do GMO-a, a potom se izlaæu proizvodi proistek-li iz tih procesa. U oba sluËaja, proces/objekt se li!avafunkcionalnosti, a ideologija se skriva kako bi se iskustvousmjerilo prema obuhvatnom estetiziranom opaæanju.Dekontekstualizacija procese koji su fascinantni za sebe ipo sebi preobraæava u banalni niz izjava. Koliko jo! trebaumjetnosti o lijepim ili sublimnim kvalitetama prirode?Jedini razlog za!to se to uopÊe moæe ponoviti a da ljudi

Ispraznost i nedostatak eksperimentalnog duha u novimbiotehnolo!kim radovima je deprimirajuÊi, ali ne iznena-#uje. Stoga su i naËini da se poku!a prikriti ispraznostsadræaja kori!tenjem velikih razmjera tim zabavniji. Sobzirom da se veÊina radova odvija u molekularnom i sta-niËnom svijetu, kako ih se uopÊe moæe uËiniti velikima?Postaju nuæni video projektori prikljuËeni na mikroskopeili bilo koji drugi tip tehnolo!ke superstrukture koja pro-storiju moæe ispuniti slikom. Druga je opcija da se kon-struira simboliËki monumentalizam izno!enjem mon-struoznih, herojski tvrdnji poput one da se “stvara æivot”.Najtuæniji dio je !to tim tvrdnjama Ëesto vjeruju slabijeupuÊeni pripadnici javnosti. Na kraju publika dobiva ve-liku demonstraciju proizvoda (sliËno kao u informacijsko-komunikacijskim tehnologijama), gdje se standardnelaboratorijske tehnike zaodijevaju u elegantni dizajn iparadiraju kao novi proboji u kulturnoj praksi.

Pote!koÊe tu ne zavr!avaju. Monumentalno ujedno po-driva rad onih koji su usredotoËeni na sadræaj. To dvoje seme#usobno gotovo iskljuËuju, ne zato jer elektronskispomenik ne moæe imati sadræaj, veÊ zato jer taj uËinakvelikog razmjera zasjenjuje bilo kakav sadræaj (kad pro-jekt postane dinosaur, sadræaj ponovno izroni i moæe po-tencijalno spasiti projekt od propasti). Spektakl moæezaslijepiti Ëak i one koji su najvi!e kritiËki nastrojeni, a sobzirom na misterioznost tehnologije za nespecijaliste iherojsko slavljenje tehnolo!kih izumitelja, publika jespremna usredotoËiti se na spektakularnu zabavu, Ëak iako je prisutna konceptualna vrijednost.

7170

ni kultura otpora ne treba stvoriti dojam da je u njoj rijeËo estetskim puritancima. Ono !to valja izbjeÊi je ideja lje-pote radi ljepote, buduÊi da je ljepota taktiËki izbor kojimoæe pomoÊi kritiËkoj dimenziji djela ili mu je oduzeti.Naposljetku, ljepota nije ni!ta doli kulturalna konstrukci-ja kojom se moæe manipulirati unutar zadanih parame-tara. Ideja da je ljepota vrhovna kvaliteta i da se drugekvalitete trebaju de-intenzivirati ili eliminirati iz djelanjegovim reduciranjem na formu, predstavlja problem.CAE predlaæe rizomatski model u kojemu vizualni uæitaknije suprotstavljen kritiËkom diskursu, veÊ se usugla!avas njim na multivarijantnoj ravni imanencije. IzreËenonegativno, nas zanima odbijanje transcendentalnih kate-gorija. Uæitka ima u izobilju unutar onoga !to je zajedniË-ko, a on ne treba postojati nau!trb transparentnog pre-doËavanja odnosa moÊi unutar danog procesa/predmeta.

znanstvena fantastika

CAE æeli odmah na poËetku izjaviti da ne napada znan-stvenu fantastiku kao legitimni knjiæevni æanr, niti æelikazati da je ona bolja ili lo!ija od bilo kojeg drugog æanra.U stvari, nas samo interesiraju osnovni narativi nad koji-ma bi se mnogim piscima znanstvene fantastike zgrËilo uæelucu. Nas u ovom odjeljku zanima jedino opÊenita upo-treba (u umjetnosti, "lmu, TV-u, tekstu itd.) biolo!kihznanstveno-fantastiËnih narativa u taktiËkom pogledu.Ponekad je znanstvena fantastika bila krajnje korisna zakulturu otpora, pogotovu u najrepresivnijim vremenima.Ideje i diskurs koje su vlasti smatrale subverzivnima mo-gli su se lako sakriti u znanstveno-fantastiËne ma!tarije.

ne puknu u smijeh jest zato !to je faktor novine tako ve-lik. Umjetnici oblikuju sam æivot ne bi li ne!to rekli o æi-votu - kakvog li koncepta! I kakvog li velebnog manevra -svakodnevni recepti iz kuharice znanosti koji imaju dale-koseæni utjecaj na znanje, metodologiju i materijalnukulturu transformiraju se u transcendentni vudu. Takvodjelovanje je misti"kacija nedopustivih razmjera kojegledatelje usmjerava dalje od opÊenitog razumijevanja sv-ijeta i dalje od pojedinaËnog razumijevanja ma!ine tkiva;naprotiv, ono preusmjerava diskurs u onesposobljavajuÊepolje apstraktnog. Bioroba je blaæeno naturalizirana,postaje zaËaranim/proganjanim procesom/objektom kojiprihvaÊa projekciju sublimirane æudnje i spremna je zapotro!nju. Krajnji ishod tog stila proizvodnje je, naravno,prisvajanje od strane korporativne dræave.

CAE se nada da ga se po tom pitanju neÊe krivo shvati-ti. Ne zalaæemo se za eliminiranje vizualnog uæitka. Tak-tiËki govoreÊi, nije uvijek korisno proizvoditi takve osjete,ali uæitak je opcija koju treba prihvatiti kada god je tomoguÊe. ModernistiËki rascjep izme#u ljepote i uæitka, sjedne strane, i ideologije i kritike, s druge strane, laæna jedihotomija. Odnosno, iskazano u konkretnim pojmovi-ma, ne podræavamo model proizvodnje Johna HenryaMackaya gdje su njegove ljubavne pjesme pisane na osob-noj ravni radi ljepote, a njegovi agitprop romani nadru!tvenoj razini radi proletarijata. CAE nikako ne æelisugerirati da se cjelokupno kulturno djelovanje u pogle-du biotehnologija vrati na preËesto odbojan vizualni jezikvelikog dijela aktivistiËke umjetnosti. Kapital ne bi trebaoimati monopol na atraktivnu ili zavodljivu sliku, kao !to

7372

nju, ta drama dovodi u vrhunski mitski narativ koji pakdjeluje kao skretnica od pragmatiËnih razmi!ljanja pre-ma razmi!ljanju o prvim poËelima i etiËkim/moralnimzagonetkama. Opet je tendencija da se transcendent-no nametne nau!trb ravni imanencije.

Druga stvar koja nas zanima je temporalnost. Djela zn-anstvene fantastike poku!avaju se smjestiti u buduÊnostkako bi dobila dodatni kredibilitet. A za!to i ne bi? BuduÊ-nost je otvorena za bilo kakvu vrstu spekulacije. Svakinarativ koji se kreÊe izme#u apokalipse i utopije je dobro-do!ao. BuduÊnost je zona slobodne spekulacije koja nago-vje!tava zabavu za proizvo#aËa ili sudionika. Negativna jestrana u tome !to takvo lako !tivo uzima ljudske kapacite-te potrebne za de!ifriranje sada!njosti. Po pitanjima kao!to su biotehnologije opÊenito i transgenika pojedinaËno,sada!njost je velikim dijelom krivo shvaÊena, izokretanaili prikrivana, tako da bi, taktiËki govoreÊi, bilo bolje dase kulturni proizvo#aËi koji su spremni na otpor usredo-toËe na ta te!ka podruËja. BuduÊnost je preËesto kori!te-na unutar kulture (pogotovu ako tu uvrstimo i futurol-oge), a sada!njost je ta koja iziskuje razumijevanje krozpristupaËno kulturno djelovanje (akademski pogon tunije od velike pomoÊi). Mnogi Êe vjerojatno reÊi da kroz"kciju o buduÊnost dolazimo i do razumijevanja sada!-njosti. To je moæda u transcendentalnom smislu moæda iistina - metanarativi o ljudskosti i moralnim naËelimadolaze u sredi!te pozornosti (dijelom zato !to je to naËinna koji su ljudi obuËeni za Ëitanje buduÊnosti), ali uokvirima obiËnih procesa svakodnevnice buduÊnost kaokontekst za ta djela vrlo je neuËinkovita kada ljudima

Stvaratelj je imao plauzibilnu osnovu za poricanje. Uvijekje mogao inzistirati na tome da samo pripovijeda priËu ida ona nema nikakvu alegorijsku intenciju niti da suger-ira ne!to !to se nije smjelo izreÊi. Primjerice, znanstvenafantastika je vrlo pametno i taktiËki u 50-ima kori!tenakao sredstvo da se progovori o mekartistiËkim aktivnosti-ma i tendencijama. Dakako, kori!tena je i u suprotnomtaboru da bi se promovirale vojna nastojanja i poticalaparanoja zbog crvenih. S obzirom na trenutno dru!tveno/vojno okruæenje potreba za taktiËkom znanstvenom fan-tastikom mogla bi se ponovno vratiti, ali postoje i nega-tivne strane tog vrlo popularnog izbora u kulturalnimmodelima.

Iako je znanstvena fantastika bila odliËan saveznik ueliminiranju rajske retorike, nije bila tako uspje!na uodvajanju od rekombinantnog i monstruoznog. Moæda tutraæimo previ!e, buduÊi da je rijeË o duboko usa#enomkulturalnom kodu. Moæemo li bez njega uopÊe imatiËudovi!ta (u naj!irem smislu te rijeËi)? »ini se da mon-struozno zauzima istaknutu ulogu u brojnim metanara-tivima koji ukljuËuju mutaciju, invaziju i sve tipove bio-lo!ke (tehnolo!ke, farmakolo!ke, genetske itd.) naru!eno-sti koji su nuæni za kon$ikt u znanstveno-fantastiËnomnarativu. Ponavljano alarmantno Ëesto (pogotovu na razi-ni !unda i u Hollywoodu), pozitivna du!a Ëistog ljudskogbiÊa postaje plijenom ili pronalazi naËin da se za!titi odnositelja gore navedenih metanarativa. Znanstveno-fan-tastiËno repliciranje tog narativa o dobru i zlu oslonac jeimperijalne ideologije koja opravdava buræoaske kon-strukcije “ljudskog” i “drugog”. One koji se upu!taju u

7574

trebaju se dogoditi istodobno, ËineÊi dijalog i individual-no sudjelovanje kljuËnim elementom u nastojanjima kul-turnog otpora na polju biotehnologija. Simultanost nijeuvrijeæena u pedago!kom procesu. UobiËajeno se prvostjeËe iskustvo djelovanja u svijetu, a onda se kritiËkire$ektira na njega u pedago!kom prostoru. Ta dva stadijasada treba saæeti u jedinstveno iskustvo. Prostor svakod-nevnice i prostor pedagogije moraju postati jednim kakobi probavljiva, precizna informacija bila neposredno pov-ezana s kritiËkom re$eksijom. Ovo je nova i eksperimen-talna dimenzija koja mora biti dio kulturnih projekatakoji se bave kljuËnim temama koje su odvojene od sva-kodnevnog iskustva.

Kapital je izabrao okvir træi!ne robe kao najbolje sred-stvo da uvede biotehnologiju (do trenutka kada ljudi saz-naju !to se zbiva, veÊ Êe pounutriti osjeÊaj ovisnosti o raz-noraznim linijama proizvoda i neÊe htjeti da im se oduz-mu ili reguliraju). Spektakl biotehnologija jo! uvijek jeblag i oprezan, tako da su mali izgledi da obrazovanjeodnese pobjedu nad indoktrinacijom po tom pitanju.Nadajmo se da ta prilika neÊe biti propu!tena.

treba pomoÊi da ne!to nauËe. ©tovi!e, divlje spekulacijekoje su samo talentirani sposobni kontekstualizirati kaoplauzibilne mogu naposljetku raspiriti plamen straha bezubrizgavanja bilo kakve stvarne informacije koja bi mog-la transformirati neracionalnu energiju u politiËko djelo-vanje. Zbog jednostavnosti i uËinkovitosti CAE smatra daznanstveno-fantastiËni narativi nisu najbolji taktiËki iz-bor u ovom trenutku.

ZakljuËak

OpÊenito podizanje svijesti pitanje je pomaganja ljudi-ma u konstruiranju novih rastera interpretacije koji imdopu!taju uvidjeti eksploatirajuÊe strukture i procesekoji ih formiraju te pomoÊ da shvate da njihov subjektiv-itet ne mora biti odre#en tim negativnim utjecajima. Dabi se to uËinilo aktivisti, organizatori, politiËki umjetniciitd. moraju crpiti iz æivotnog iskustva onih koji prolazekroz pedago!ki proces. Bilo da je rijeË o klasnim odnosi-ma, eksploataciji radni!tva ili predrasudama i diskrimi-naciji, æivotno iskustvo pojedinaca u tim situacijamasadræi sredstva potrebna da se shvati kako su funkcio-nirale te strukture i tendencije kao i ideologija koja ih jeopravdavala i odræavala. S biotehnologijom opÊenito itransgenikom pojedinaËno, steËeno æivotno iskustvo jeminimalno ili vrlo neizravno. Stoga, iako nositelji kultur-nog otpora moæda i imaju jasne ciljeve i poznaju zamke skojima Êe se suoËiti, oni se suoËavaju s te!kim pedago!-kim problemom kako ljudima ponuditi izravna iskustvakoja ukazuju na hitnost suprotstavljanja molekularnojinvaziji. Iskustvo i pedagogija (djelovanje i razmi!ljanje)

77

Danas nove tehnologije prenose odre"eni tip nesreÊe, nesreÊekoja vi!e nije lokalna i jasno smje!tena, poput potonuÊaTitanica ili iskliznuÊa nekog vlaka, veÊ je opÊa, nesreÊa

koja izravno poga"a Ëitav svijet.— Paul Virilio

4TransgeniËke nesreÊe

Paul Virilio u Ëitavom je nizu intervjua ponavljao ko-mentar da svaku novu tehnologiju koju neka kultura pri-grli prati niz moguÊih nesreÊa koje su svojstvene upravotoj tehnologiji. S informacijskom i komunikacijskom teh-nologijom (ICT) ili transportnom tehnologijom nesreÊe sueskalirale u pogledu razmjera i intenziteta nasilnostizbog njihove bliske povezanosti s intenziviranjem brzine.U sluËaju ICT-a nesreÊa doseæe zenit u razmjerima i inten-zitetu nasilnosti preko kojeg se ne moæe iÊi dalje. S uvo-#enjem globalne, realno-vremenske tehnologije, moguÊ-nost nesreÊe koja bi se mogla simultano dogoditi na opÊe-svjetskoj razini proganja margine spektakla tehnolo!keutopije. Dok se svijet pripremao za katastrofu koju je tre-bao donijeti Y2K bug, meta-nesreÊa je zaæivjela kao ne!tovi!e od teorijskog koncepta, a sredstvo pomoÊu kojeg jemoglo doÊi do takvog obrata manifestiralo se kao detalj-no razra#en scenarij koji je imao neizmjeran materijalniutjecaj na svaku socio-ekonomsku sferu koja koristi ICT.

Danas nove tehnologije prenose odre"eni tip nesreÊe, nesreÊekoja vi!e nije lokalna i jasno smje!tena, poput potonuÊaTitanica ili iskliznuÊa nekog vlaka, veÊ je opÊa, nesreÊa

koja izravno poga"a Ëitav svijet.— Paul Virilio

7978

uz tlo. Kukac u svom leteÊem obliku nije bio lako uhvat-ljiv za oportunistiËku æabu koja je radije proædirala ob-like æivota na tlu koji se zatekli u prolazu. K tome, æabakrastaËa radije se zadræavala tamo gdje je postojao po-krov na tlu, a liËinki je bilo u sezoni kada je pokrov na tluu poljima bio na minimumu. Stoga æabe i liËinke nisu di-jelile isti teritorij. Dakle, trskin nametnik nije pretrpionikakve posljedice uvo#enjem æabe u Queensland. A dastvari budu jo! i gore, uskoro se do!lo do spoznaje daæaba u tom okruæenju nema ni prirodnih nametnika niprirodnih neprijatelja. Njena populacija otela se kontrolis pogubnim uËincima po okoli!. Uvedene æabe krastaËeproædrljiva su vrsta i pojest Êe sve !to stane u njihovausta. Tako#er, brzo se razmnoæavaju. Stoga njihov sveveÊi broj predstavlja opasnost po brojne male kukce kojiimaju produktivnu ulogu u ekosustavu Queenslanda.Æaba krastaËa sada je postala super-!tetoËinom Ëiji se teri-torij stalno !iri.

Kao odgovor na taj problem australski biolozi i upravi-telji prirodnih resursa poku!ali su naÊi organizam koji bimogao obuzdati tu prijetnju. Prvi poku!aj je bio ispitiva-nje jednog venezuelanskog virusa. Istraæivanje potencija-la da se virusima obuzda æabe krastaËe ukljuËivalo je iz-dvajanje i proËi!Êavanje virusa iz æaba krastaËa u njiho-vim matiËnim stani!tima u Venezueli. UËinci virusa naæabe krastaËe i na domaÊe æablje vrste ispitani su naCSIRO Australskom laboratoriju za zdravlje æivotinja.Iako su se virusi pokazali uËinkovitima u ubijanju pu-noglavaca æabe krastaËe, oni su tijekom pokusa tako#erubijali i jednu vrstu australske æabe. Ta opcija je odbaËe-

Pokretana resursima, transgeniËka biotehnologija do-nosi poseban skup nesreÊa. Narav nekih nesreÊa veÊ seocrtava, ali jo! uvijek nedostaju detalji. Me#utim, postojelabave analogije. Primjerice, kada se strane transgenevrste uvedu u neki ekosustav, ishodi se te!ko mogu pred-vidjeti. VeÊinom su takva uvo#enja imala ili neutralni ilipozitivni ishod, ali postoji i manji broj negativnih ishoda.Australija je vrlo zanimljiv primjer, buduÊi da ona spadau mali broj zemalja koje preferiraju biolo!ko upravljanjepred kemijskim upravljanjem okoli!nim resursima i bu-duÊi da mu je ostala vjerna cijelo proteklo stoljeÊe. Ipremda je imala brojne uspjehe, problemi su tako#er bilibrojni. ZeËevi, nepripitomljene maËke, evropski !aran, az-ijski Ëvorci - sve su to primjeri vrsta koje su pokazale pro-blematiËne u razliËitim ekosustavima u Australiji. Moædaje najpoznatiji primjer uvo#enje æabe krastaËe. Godine1930. uzgajivaËe !eÊerne trske u priobalnim predjelimaaustralske pokrajine Queensland sve vi!e je brinula pri-jeteÊa opasnost koje je po njihove nasade predstavljaojedan nametnik na !eÊernoj trski. Njihova jadikovka nadtim problemom potakla je vladu da na#e metodu kako!tetoËinu staviti pod kontrolu. Vlada je bila uvjerena daÊe æaba krastaËa, premda nije autohtona australska vrsta,posluæiti kao prirodni neprijatelj koji Êe adekvatno sma-njiti broj !tetnih liËinki i kukaca koje su muËile uzgajiva-Ëe. Godine 1932. skupljena je kolonija æaba krastaËa naHawajima i naseljena u malu baru u Queensland da bi serazmnoæavala - a æabe su se itekako razmnoæavale. NaoËaj uzgajivaËa, æabe nisu uspjele smanjiti populacijuliËinki. Postalo je jasno da kukac-nametnik ima dva obliË-ja - oblik koji se prenosio zrakom te oblik koji je bio vezan

8180

glavonje nastavlja !iriti. Svake godine otkrivaju se popu-lacije izvan poznatog radijusa gubara glavonje, ali te po-pulacije bivaju iskorijenjene ili nestaju bez intervencije.»ini se neumitnim da Êe gubar glavonja u buduÊnostinastaviti !irenje svog radijusa.

Poznato je da se gubar glavonja hrani li!Êem stotinavrsti biljaka u Sjevernoj Americi, ali njegovi uobiËajenidomaÊini su hrastovi i jasike. DomaÊini gubara glavonjenalaze se diljem veÊeg dijela kontinentalnog SAD-a, alinajveÊe koncentracije stabala-domaÊina su u juænomApalaËijskom gorju, Ozarkskom gorju te u sjevernimsaveznim dræavama oko velikih jezera. Populacije gubaraglavonje uobiËajeno su eruptivne u Sjevernoj Americi - usvakoj !umskoj sastojini gustoÊe mogu radikalno $uktui-rati. Kada gustoÊe dosegnu visoke razine stabla postajuposve ogoljena od li!Êa. Nekoliko uzastopnih godina bezli!Êa, u suradnji s drugim biotskim i abiotskim faktorimastresa, naposljetku mogu dovesti do odumiranja stabala.U veÊini !uma na sjeveroistoku umire manje od 20 postostabala u !umi, ali ponekad odumiranje moæe biti drastiË-no. Tijekom posljednjih 20 godina nekoliko je milijunahektara po!umljene zemlje poprskano iz zraka pesticidi-ma ne bi li se suzbile eksplozije populacije gubara glavon-je. Iako neka podruËja prskaju privatne kompanije teme-ljem ugovora sa zemljovlasnicima, veÊina podruËja prskase putem zajedniËkih programa vlada saveznih dræava iSluæbe za !ume Ministarstva poljoprivrede SAD-a. Minis-tarstvo poljoprivrede, savezna dræava i lokalne upravetako#er sudjeluju u programima za lociranje i iskorje-njivanje novih populacija gubara glavonje u trenutno

na. U drugom poku!aju istraæivaËi su identi"cirali dvagljiviËna patogena koja su pogubna po æabe krastaËe idruge vodozemce. BuduÊi da se smatralo da je jednagljivica odgovorna za pomor æaba u Australiji i Panami, iova je moguÊnost odbaËena. Æaba krastaËa jo! uvijek jenerje!iv problem.

Drugi problem je sluËajno pu!tanje stranih organiza-ma u okoli!. Taj tip sluËajnosti je relevantan za transge-niku, buduÊi da se mnogi genetski modi"cirani organiz-mi oblikuju tako da budu robusni i da imaju konkurent-ske prednosti nad divljim vrstama (transgene ribe i plijes-ni dobar su primjer). Stoga ih treba dræati u za!tiÊenimuvjetima da ne bi oneËistile prirodne okoli!e. U ovomsluËaju vjerojatnost nesreÊe je velika u usporedbi s vrsta-ma koje su dizajnirane kako bi se uklopile u dani okoli!. Iprije nego !to je transgenika poveÊala razinu rizika dog-odili su se brojni sluËajevi okoli!nog oneËi!Êenja uslijedpu!tanja u divljinu nesretnim sluËajem, koji su bili upo-zorenje pred onim !to predstoji. Jedan od klasiËnih pri-mjera pu!tanja nesretnim sluËajem u SAD-u je gubar gla-vonja, Lymantria dispar, jedna od najpogubnijih sjeverno-ameriËkih !umskih !tetoËina. Ta vrsta prvotno je evolui-rala u Evropi i Aziji i postojala je tisuÊama godina. Godi-ne 1868. ili 1869. gubara glavonju sluËajno je u prirodniokoli! u blizini Bostona uveo E. Leopold Trouvelot. Nakonnjegovog uvo#enja prvi ekolo!ki poremeÊaji poËeli su sejavljati u Trouvelotovom susjedstvu. Do 1890. gubar gla-vonja postao je takva po!ast da su savezna dræava i fede-ralna vlada pokrenule poku!aje da ga se iskorijeni. Poku-!aji su naposljetku propali i od onda se radijus gubara

8382

igrati znaËajnu ulogu u prirodnoj kontroli gubara glavo-nja, pogotovo u godi!tima kada je proljeÊe vlaæno. SamoÊe vrijeme pokazati hoÊe li poveÊanje podruËja na kojimase ra!irila E. maimaiga dovesti do konstantnog smanjenjapopulacija gubara glavonje u Sjevernoj Americi.

Primjeri takvih nesreÊa i odgovora na te nesreÊe moguse beskonaËno nabrajati. Kudzu, pËele ubojice, crveni po-toËnjak, stidljiva mimoza itd. podsjeÊaju na one vrste nes-reÊa koje se doga#aju kada se ljudi poigravaju s ekosusta-vima. Me#utim, transgeni organizmi su u nede"niranompoloæaju naspram uvo#enja stranih vrsta, buduÊi da seuobiËajeno nalaze na sjeci!tu stranoga i lokaliziranoga.Primjerice, transgeni kukuruz nastoji se uvoditi u lokal-itete gdje se uzgaja kukuruz. On je istodobno stran i loka-liziran. Problem je u tome da uspore#ivanje povijesnihprimjera pu!tanja stranih organizama neÊe daleko doves-ti u analizi - samo Êe ostaviti apstraktna upozorenja. Mi-jenja li promjena jednog gena ili jedne fenotipske karak-teristike organizam doista tako drastiËno da GMO zaslu-æuje opis strane vrste? BuduÊi da nema odgovora na topitanje, argument prema analogiji samo je skiciran, takoda se rasprava nastavlja. Izravno istraæivanje preostajekao najbolja i jedina metoda da se isku!a i razrije!i za-gonetka transgenike. Takvo istraæivanje iziskuje ogromnukoliËinu vremena, pogotovu stoga jer veliki dio ispitiva-nja mora biti dijakroniËki, proteæuÊi se na generacije.Takva ispitivanja nuæna su jer biolo!ke nesreÊe doga#ajuse malom brzinom i uz brojna latentna svojstva (biolo!kevremenske bombe). Jedan od novih tipova nesreÊa kojetransgenika moæe potencijalno donijeti je izgleda i nova

zaraæenim podruËjima. VeÊina tih projekata fokusirana jena populacije evropskog porijekla, ali nedavno je u SAD-ui Kanadi otkriveno i iskorijenjeno i nekoliko azijskihpopulacija.

U istoËnoj Sjevernoj Americi gubar glavonja podloæanje razliËitim prirodnim zaraznim bolestima !to ih uzro-kuje nekoliko vrsta bakterija, gljivica i virus nukleopoli-hedroze, koji je neopazice uveden zajedno s gubarom gla-vonjom ili njegovim parazitima. Postoji !est vrsta ento-mopatogeniËkih gljivica (gljivica koje uzrokuju bolestikod kukaca) za koje je poznato da mogu zaraziti gubaraglavonju. Kao alternativa raspr!ivanju insekticida borciprotiv po!asti okrenuli su se biolo!kim sredstvima kon-trole. Godine 1984. istraæivaËi su izolirani entomoftoral-iËku gljivicu (E. maimaiga) iz azijskog gubara u Japanu iprenijeli izolate u Sjedinjene AmeriËke Dræave. Stadiji tegljivice mogu se tijekom cijele godine uzgajati u labora-toriju uz upotrebu razliËitih podloga za uzgoj kulture, ada se ne moraju razmnaæati na liËinkama gubara glavon-je. Istraæivanja o dijapazonu domaÊina koje E. maimaigazahvaÊa pokazale su da ne izaziva zarazu kod drugih ku-kaca osim Lepidoptera.

Postoji sveopÊi konsenzus me#u znanstvenicima i bor-ci protiv po!asti da je E. maimaiga vjerojatno odgovornaza pad sluËajeva pojavljivanja gubara glavonje i !teta tije-kom posljednjih nekoliko godina. Ona je uËinkovita kodpopulacija gubara glavonje visoke i niske gustoÊe, za raz-liku od virusa nukleopolihedroze, koji je uËinkovit samou populacijama gubara visoke gustoÊe. Gljivica bi mogla

8584

boratorijske linije E. coli tako da je ona u osnovi nesposob-na hraniti se izvan laboratorijskog okruæenja. Laboratori-jska bakterija nije sposobna proizvesti sve proteine kojisu joj potrebni bez specijaliziranog izvora hrane koji Êe sete!ko naÊi na slobodi (tj. izvan kontroliranih uvjeta labo-ratorija). Ako i pobjegne, ona se zbog te mane ne bi bilasposobna takmiËiti s bakterijama koje su na slobodi.

Taj model ugra#ivanja mjera sigurnosti imao je po-priliËno uspjeha i u industrijskim primjenama. Primjeri-ce, bakterije koje se koriste za Ëi!Êenje naftnih mrlja nosemali rizik pri pu!tanju jer njeno umiranje veÊ je zami!-ljeno kao njen zadatak. Kad nastane naftna mrlja i upotri-jebe se bakterije, one æive dokle god je dostupan izvorhrane (nafta). Jednom kada nafta nestane, bakterije vi!ene mogu preæivljavati u adverzivnom oceanskom okoli!u.Slabi su izgledi da Êe pronaÊi neki drugi izvor hrane, takoda je faktor ekolo!kog rizika popriliËno nizak. Svakako, ikod ova dva primjera jo! uvijek postoji beskonaËno malakoliËina rizika, ali ona je unutar prihvatljivih parametaras obzirom na koristi koje ti GMO-i nude.

Naæalost, ova strategija proizvodnje i primjene trans-genih organizama nije norma. »e!Êi je primjer to kakodru!tveno i ekolo!ki neodgovorne korporacije proizvode,prodaju i sade Bt kukuruz i pamuk (a sada i krumpire irajËice). Ti usjevi su inæenjerski proizvedeni upotrebomgena iz Bacillus thuringiensis. Kada se taj gen umije!a ugenetsku strukturu kukuruza (ili pamuka), on biljci omo-guÊuje da proizvodi toksin koji je opasan po mnoge kuk-ce koji su nametnici na njoj. ObeÊanja koja dolaze od kor-

zametna stanica ili moæda Ëak evolucijska nesreÊa kultur-nog porijekla (moæda biolo!ki ekvivalent Viriliove meta-nesreÊe u realnom vremenu kod ICT-a). Premda je uz do-voljno vremena i istraæivanja moguÊe ekstremno smanjitivjerojatnost takvih nesreÊa, korporacije gladne pro"tanastavljaju poslovati prema politici “popravljanja u ho-du”, polazeÊi od ideje da je proizvod siguran dokle god sene pokaæe suprotno.

Dobri, lo"i i transgeni

Premda je potrebno primijeniti ogromnu koliËinuopreza i ispitivanja na pu!tanje transgenih organizama uokoli!, postoje strategije za smanjivanje razina rizika.Kori!tenje E. coli u razliËitim genomskim projektima zareplikaciju DNK nudi dobar strate!ki model. Kako bi sereplicirale sekvence DNK u pouzdanim masovnim koliËi-nama, znanstvenici su razvili metodu koja koristi E. colikao ma!inu za repliciranje. Usa#ujuÊi uzorak DNK koji seæeli replicirati u plazmide (van-kromosomsku DNK) unu-tar organizama i zatim ih replicirajuÊi, znanstvenici mo-gu proizvesti uzoraka koliko god æele. Ekolo!ko pitanjekoje slijedi glasi: !to ako ta linija transgenih bakterijapobjegne iz laboratorija i dospije na slobodu? Da bi se spri-jeËile nepredvi#ene katastrofe, znanstvenici su u bakteri-je usadili za!tite. Dakako, te bakterije ne predstavljaju ve-liku opasnost i bez tih za!tita, ali ta se politika “ne dopu!-tanja rizika” Ëini svejedno razboritom. Uno!enje straneDNK u bakteriju stavlja je u znaËajno lo!iji poloæaj u bor-bi za prostor. Znanstvenici su, me#utim, oti!li korak daljeu razvoju sigurnosnih mjera izazivajuÊi mutaciju kod la-

8786

naæalost posve nepouzdani. Debatu su potaknula razliËitami!ljenja i interpretacije kada se radi o razini toksiËnostipolena koji pada na biljke koje jedu spomenuti kukci inajstarija od svih kritika upuÊena laboratorijskim istraæi-vanjima: moæe li laboratorijsko istraæivanje vjerno proiz-vesti uvjete u divljini? - ali debata zavr!ava na tome dasvaka strana optuæuje drugu da provodi ad hoc, impresio-nistiËka istraæivanja.

Tema toksiËnosti tla nalazi se u istoj neodredivoj pozi-ciji. Postoji slaganje oko toga da se Bt toksin manifestira iizluËuje u korijenskoj strukturi biljke, ali dalje od toganije postignut nikakav konsenzus. Neka istraæivanja tvrdeda se Bt toksin moæe vezati s Ëesticama tla, !to toksinudaje daleko duæi æivotni vijek (do 230 dana) !to se tiËenjegovih insekticidnih svojstava, te da se tijekom vreme-na moæe poveÊati njegova koncentracija. Slijedom togamoæe doÊi do !teta u dekompoziciji i ciklusima hranidbe-nih tvari u tlu, prije svega zbog utjecaja toksina na brojneorganizme koji nastanjuju tlo i funkcioniraju kao katali-zatori za te cikluse. Kao !to se moæe oËekivati, postoji istotoliko protu-istraæivanja.

S obzirom na stupanj znanstvenog spora oko upotrebeBt kukuruza, Ëinilo bi se razborito pogrije!iti s dozomopreza, no to se naprosto ne doga#a. Biotehnolo!ke kom-panije zauzimaju stajali!te da dokle god ne postoje ko-naËni dokazi problema, ne treba poduzeti nikakav oprez.Po analogiji, proizvo#aËi cigareta i dalje ne vjeruju dapostoji “konaËni dokaz” o !tetnosti pu!enja po zdravlje.Tako#er, nedostaje i "nanciranje za pokuse o tim pitanji-

poracija koje ih razvijaju (Monsanto, Calgene i dr.) glaseda Bt sorte iziskuju manje kemijske obrade i daju veÊeprinose po usjevu. Te pozitivne odlike toËne su baremkratkoroËno, pa su stoga Bt sorte i bile privlaËne uzgajiva-Ëima. Ono !to korporacije ne spominju utjecaj je koji bitaj toksin mogao imati na okoli!. Primarni problemi suproblemi kriæanja domaÊih i divljih biljki, uni!tavanjaneciljanih vrsta i neprihvatljive razine toksiËnosti tla.Primjerice, kukuruz traæi opra!ivanje zrakom za razm-noæavanje. Toksin koji proizvodi Bt kukuruz dolazi doizraza u polenu. Polen kukuruza moæe se uobiËajeno kre-tati do 60 metara po povjetarcu (a Ëak i dalje u sluËajumanje uobiËajenih uvjeta). Kao i veÊina primarnih doma-Êih sorti, kukuruz ima srodnike s kojima se kriæa. Ako seBt gen prenese na te srodnike, oni bi stekli znaËajnu pred-nost u divljini. To bi moglo proizvesti super-korov kojegbi bilo vrlo te!ko iskorijeniti i koji bi poharao druge vrste,utjeËuÊi time na biolo!ku raznolikost. Da stvari budu jo!gore, mnogi razorni korovi ne postaju problemom odmah.»esto su potrebne godine prije nego !to neki korov posta-ne stvarna po!ast. Stidljiva mimoza je dobar primjer. Tre-balo je trideset godina od njenog uno!enja u Australijuprije nego !to je njena moÊna sposobnost da pohara uro-#ene vrste biljaka iza!la na vidjelo. Trenutno se gomilajudokazi da se Bt kukuruz ne kriæa samo s divljim srodnici-ma, veÊ i s ne-Bt kukuruzom (na veliki uæas organskihuzgajivaËa).

Uni!tavanje neciljanih vrsta postala je druga spornatema - ponajvi!e uni!tavanje leptira monarha i u!enjkara.O toj temi postoje barem neka istraæivanja, ali podaci su

8988

da se taj potencijal mora odvagnuti naspram primarnenegativne problematike - neokolonizacije. Monsantoposve otvoreno govori o svom cilju da konsolidira opskr-bu hranom. U agrarnim zemljama poput Indije, gdje 700milijuna ljudi izravno ovisi o poljoprivredi, najbræi naËinda se stekne kontrola nad takvom zemljom je kontrolanad prehrambenim lancem (Monsanto pro!iruje svojeposlovanje i na vodoopskrbu). Ako su biotehnolo!ke kom-panije opÊenito sposobne uËiniti agrikulturne klase ze-malja u razvoju ovisnima o korporativnom istraæivanju,proizvodima i znanju, svaka moguÊnost prehrambene si-gurnosti za te zemlje neÊe dolaziti u obzir. ©tovi!e, korpo-rativna metoda fokusiranja na proizvod i proizvodnjukao naËin da se rije!i problem opskrbe u mjestima kao!to je Indija provodi se nau!trb ljudskog kapitala. Strate-gija je zaglupiti stanovni!tvo na naËin da ga se li!i tradi-cionalnog agrarnog znanja i gurnuti poljoprivrednike uduboke dugove tako da nikada ne mogu steÊi nezavisnovlasni!tvo nad sredstvima proizvodnje.

Jedan od protumodela GM uzgoju koji ulijeva iznimnopuno nade u Indiji nudi Deccan Development Society. Taorganizacija radi s najsiroma!nijim Indijkama na spa!a-vanju zemlje za koju se misli da je neiskoristiva. UlaæuÊiu obrazovanje o bankama sjemena, kompostiranju, mje-!ovitim zasadima, gnojenju, plodnosti tla, ona je stvorilasamodostatne poljoprivrednice i vratila je plodnost degra-diranoj zemlji. Ovdje postoje dvije kljuËne poante: prvo,oËigledna alternativa agrikulturnom boljitku putemproizvoda jest preraspodjela i vlasni!tvo nad zemljom!Vlasni!tvo nad osobnom imovinom moæe jednako tako

ma. Ta situacija pruæa Monsantu dra-gocjeno vrijeme koje mu je potrebnoda proda !to je moguÊe vi!e Bt kuku-ruza (i drugih Bt sorti), dok ne budeprekasno da se zaustavi taj procesbez pogubnih uËinaka po poljopri-vrednu industriju (1998. godine Btkukuruz je veÊ Ëinio jednu petinukukuruznih zasada u SAD-u i njegovudio nastavlja rasti). Ako je povijestdobar pokazatelj, onda Monsantoigra gotovo na sigurno pouzdavajuÊise da Êe, ako se taj usjev u potpunostiintegrira u træi!te, ekonomska potra-ænja prevagnuti nad ekolo!komodgovorno!Êu.

Naæalost, spor oko Bt ne zaustavljase na ekolo!koj razini. Iz perspektivezemalja u razvoju pojavljuje se posvedrugaËija primarna problematika. UIndiji, primjerice, nema ni pribliænotoliko zabrinutosti oko ekolo!kih ilizdravstvenih rizika od transgenih us-jeva koliko ih ima u Sjevernoj Ameri-ci i Evropi.05 Takva problematika luk-suza opÊenito je rezervirana za indus-trijalizirane zemlje. ObeÊanje vi!ihprinosa od usjeva vrlo je bitno zazemlje gdje je adekvatna opskrbahranom uvijek razlog za brigu, tako

05 Me#u svim argumenti-ma protiv brze primjeneGM proizvoda, pitanjezdravlja najmanje jeuvjerljivo. Trenutno sudva najveÊa izvora zabri-nutosti proizvodnja aler-gena i kancerogena uhrani. Me#utim, ta briganije osnova za argumentprotiv kori"tenja GMhrane pojedinaËno iliGM tehnologija opÊeni-to. Argument koji je mo-guÊe osnovano postavitizahtjev je za ispravnimdeklariranjem proizvoda(druga stvar kojoj seprehrambene biotehno-lo"ke kompanije pre-teæno opiru). Smije li setijelo mije"ati s kancero-genim ili ne, treba bitistvar osobnog izbora, ane odre#enog zakona.Istodobno, javnost trebaimati maksimalnukoliËinu informacija skojima se raspolaæe onekoj supstanci kako bidonijela odluku "to je zasvakoga pojedinca na-jbolje. Zakonodavnoure#ivanje takvih stvarisamo daje sigurnosnojdræavi jo" vi"e moÊi napodruËju (kontrola nadtijelom) gdje je ionakoima previ"e.

9190

!to bi mogla biti opasnost od nekog novog tehnolo!kogusmjerenja, ali neke su hipoteze mnogo vi!e utemeljeneod drugih, a postoje i korisne teorije o tome !to konstitu-ira rigorozno znanstveno istraæivanje i statistiËku analizuza razliËite specijalizacije u biologiji.

Trenutno su istraæivaËki standardi za sigurnost proiz-voda !to se tiËe transgenih proizvoda koji proizvode tok-sine u SAD-u neupitno neprihvatljivi iz niza razloga. Na-joËigledniji je taj da korporacije izra#uju svoje studijekoje se koriste da bi se zatraæilo odobrenje za proizvod imasovni uzgoj od Agencije za za!titu okoli!a i Ministarst-va poljoprivrede Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Sukob in-teresa je oËigledan. Dopustiti korporacijama da djelo-miËno ureduju nad sobom kada je moguÊnost nesreÊetako velika ne izgleda kao javni interes. Kada korporacijaæeli dobiti odobrenje za proizvod, ona provede ispitivanjai podastre rezultate agencijama zaduæenima za regulaci-ju. Agencije preispitaju podatke (umjesto da ponove ispiti-vanje) i odluËe treba li izdati odobrenje ili ne. Nema za-htjeva da ispitivanje provedu nezavisni izvori, premda biga trebalo biti. Ispitivanje ne treba prepustiti korporacija-ma, a ne treba ga prepustiti niti nezavisnoj agenciji.

Problem se Ëini jo! gorim kada se preispita narav tihstudija. Problemi se javljaju u procedurama uzorkovanjai u ponavljanju poËetnog ispitivanja. Spor me#u znan-stvenicima oko razine opasnosti od Bt proizvoda pobudilisu upravo ti problemi. Bt studije (bilo da su postignuti po-zitivni ili negativni rezultati) bile su skromne u opsegu inisu imale “statistiËku snagu” da bi dale uvjerljive rezul-

donijeti uËinke poveÊanja proizvodnje kao i (ili Ëak i vi!enego) kori!tenje visokotehnolo!kog sjemenja. Drugapoanta je vrijednost ulaganja u ljudski kapital u takvojsituaciji. KljuËni dio tog kapitala je spa!avanje i oËuvanjetradicionalnog znanja. Uzmite za primjer kori!tenje tra-dicionalne poljoprivredne metode sijanja razliËitih zasa-da. Ako jedan ne uspije, ima ih jo! mnogo koji Êe poljo-privrednika hraniti tijekom godine. Biotehnolo!ke kom-panije inzistirale su na sa#enju jedne sadne vrste (uglav-nom Bt pamuka - !to Ëak i nije prehrambena vrsta). Akousjevi ne uspiju, onda je to pitanje æivota ili smrti za po-ljoprivrednike, !to je dovelo do situacija kao !to je masov-no samoubojstvo u Warangalu, gdje je preko 500 poljopri-vrednika poËinilo samoubojstvo vje!anjem ili ispijanjeminsekticida buduÊi da nisu mogli platiti lokalnim kama-tarima (lokalnim distributerima agrarnih proizvoda kojitako#er posu#uju novac). Iako radikalna ljevica u Indijine odbacuje u potpunosti GM uzgoj, veÊina inzistira natome da Êe hibrid izme#u novih metoda i tradicionalnepoljoprivrede najbolje sluæiti Indiji - me#utim, politikutreba postaviti oko potreba poljoprivrednika, a ne korpo-racija. Samo takvim zauzimanjem stava moæe se sprijeËitikolonijalna mora molekularne invazije.

Procjena rizika

Ukoliko tehnolo!ke nesreÊe uzimamo kao datost i akotransgene proizvode prihvaÊamo ili odbacujemo od sluËa-ja do sluËaja, treba postaviti pitanje kako valja provoditiistraæivanja o transgenim proizvodima i procesima te !toËini prihvatljivi rizik? Nitko ne moæe s izvjesno!Êu kazati

9392

proizvod je moguÊe tumaËiti kao razmjerno siguran zamasovni uzgoj. HoÊe li se takve mjere predostroænostiuvesti? Nije vjerojatno.

Problem je, naravno, da ni vlada niti korporacije neÊepristati na takve standarde sigurnosti. Biotehnolo!kekompanije æale se da su nepravedno postale ciljem zahtje-va za nemoguÊim procedurama koje im se natovarujesamo kao sredstvo smirivanja javne histerije. Nadalje,æale se da se drugi proizvodi ne podvrgavaju tako rigoro-znim ispitivanjima, a kad bi bili to bi podiglo cijenu izba-civanja proizvoda na træi!te do neprihvatljivih razina.Me#utim, ne Ëini se da veÊina proizvoda ima potencijalda izazove nesreÊu kakav imaju transgeni proizvodi. Us-porediti transgenu biljku koja proizvodi toksin i drugi in-sekticid laæna je analogija. Iako oboje imaju potencijal daizazovu ekolo!ke poremeÊaje, insekticid nema isti potenc-ijal da izazove dugoroËne genomske i reproduktivne pore-meÊaje.

Uzmu li se u obzir moÊ koju posjeduju biotehnolo!kekorporacije, njihove vje!tine lobiranja i ËeliËni zagrljajkoje imaju nad svjetskom opskrbom hranom, ne Ëini seizglednim da Êe javni interes igrati neku ulogu u postav-ljanju politiËkih smjernica, osim ako fokusiran, dobroupuÊen otpor ne nametne tu problematiku. Me#utim, uovom rijetkom sluËaju isplati se poku!ati s demokracijom- koliko god inaËe ona bila beskorisnom. Tako bi bilo mo-guÊe stvoriti !iroki front (koji seæe od radikala do umje-renih) koji bi fokusirao pritisak na Agenciju za za!tituokoli!a i Ministarstvo poljoprivrede po pitanju procedura

tate. Me#utim, ponavljanja poËetnog ispitivanja u ciljuusporedbe bila su malobrojna. Primjerice, Calgeneovestudije o Bt pamuku koje su kori!tene da bi se proizvododobrio za komercijalni uzgoj !irokih razmjera, sastojalesu se od Ëetiri ponavljanja, za !to je te!ko reÊi da je do-voljno kako bi se dobila osnova za mjerenje i pouzdanepodatke prema bilo kojem standardu znanstvene strogo-sti. Agencija za za!titu okoli!a je prepoznala problemestatistiËke snage i ponavljanja poËetnog ispitivanja, pabarem radi na smjernicama za mjerenje utjecaja proizvo-da na neciljane organizme, ali samo to neÊe biti dostatno.Kompleksnost sustava koji su predmet studije ne moæe seuspje!no ispitati pod opÊim smjernicama. Svaka studija oproizvodu zahtijevat Êe svoj skup smjernica. »ak i znan-stveni savjetodavni odbor !to ga je imenovala Agencija zaza!titu okoli!a vjeruje da je tome tako. No, ni vlada nitikorporacije ne æele takve smjernice, primarno zbogtro!kova.

Krajnji problem je taj da te studije pruæaju samo po-datke dobivene odmah, a ne podatke dobivene tijekomvremena. Vratimo li se na primjer Calgenea, njegova jestudija utjecaja toksiËnosti tla na gliste provedena urazdoblju od svega 14 dana. Gliste æive godinama. Tastudija nije mogla izmjeriti dugoroËne uËinke niti je mo-gla razotkriti !to razine toksina mogu uËiniti narednimgeneracijama. Prava studija mora trajati barem za razdo-blje æivotnog vijeka organizma, ako ne i duæe. Ako studijeimaju pravo dijakronijsko promatranje, procedure uzor-kovanja, ponavljanja poËetnog istraæivanja i studije opouzdanosti-a da se pritom ne pojave negativni rezultati,

94

ispitivanja.06 Stroæe istraæivanje imalo bi utjecaj na uspo-ravanje !irenja GMO-a. No, da bi se javnost tako ujedinilapotrebno je puno osvje!tavanja. Korporativna jadikovkada je javnost “histeriËna” nije posve bez osnova. Tu Êe kul-turna proizvodnja odigrati veliku ulogu. Ona ima peda-go!ku moÊ da predoËi informacije na uvjerljiv naËin kojimoæe razotkriti izrabljivaËki kapitalistiËki podtekst GMproizvodnje, poduËi znanost na amaterskoj razini, zami-jeni kategoriËke ili-ili prosudbe (“Jeste li za transgenikuili protiv nje?”) i taktiËkom analizom i preobrazi strahoveu upuÊeni otpor. Dakako, kori!tenje kulturne proizvodn-je koja poziva na otpor u nadi izgradnje demokratskog!irokog fronta manje-vi!e je utopistiËka strategija. Ako jezadaÊa unijeti inerciju u sustave distribucije GMO-a,treba razviti i druge metode izravnog otpora malih kole-ktiva i Êelija otpora.

06 CAE ne moæe dovoljnonaglasiti koliko jepotreban fokusiran ot-por: na#ite slabe toËke ina njih koncentrirajtenapore. Biootpor Êe bitinajuspje"niji kada sedetektira najslabija ka-riku u lancu proizvoda ipolitiËki kapital "irokejavnosti fokusira na nj.Te karike uobiËajeno senalaze na mjestima gdjekorporacije imaju naj-manju koliËinu izravnemoÊi.

.

97

... svim potrebnim sredstvima...— Malcom X

5Fuzzy biolo"ka sabotaæa

Ako je ljevica i!ta nauËila od otpora tehnokraciji kojupogoni kapital, to je da su demokratski procesi od mini-malne koristi za usporavanje pankapitalistiËke ma!inepro"ta. Otkako korporacije i druge institucije koje obilu-ju kapitalom imaju vlasni!tvo nad procesom i nastojefunkcionirati izvan nacionalnih demokratskih imperati-va, razvile su se druge metode prisvajanja moÊi. U sluËajubiotehnologije otpor je naæalost u reaktivnoj poziciji. Kor-poracije su veÊ prodrle u veÊinu vlada i træi!ta takvombjesomuËnom brzinom da je jedino !to se moæe uËinitiusporiti ih, dok se Êelije i organizacije ne saberu i odluËena koji Êe naËin postupiti prema brojnim potencijalnimnesreÊama koje se nalaze pred nama. PretpostavljajuÊi daje inercija uvijek korisna u ometanju kapitalistiËke proiz-vodnje i distribucije, valja se upitati kako se to naËelo mo-æe primijeniti na trenutnu molekularnu invaziju. Daka-ko, i od tradicionalne taktike ima nekakve koristi, elek-tronski gra#anski neposluh (EGN) tako#er je vrijedan,iako valja dodati da su ovo vremena za tvrdi EGN (blokira-nje sustavâ unutarnje komunikacije, blokiranje baza po-dataka, ometanje routera, itd.). Meke taktike kao !to suonemoguÊavanje usluga (OU) mogu biti od koristi u

... svim potrebnim sredstvima...— Malcom X

9998

etiketiranja te, nadamo se, u potpunosti izbjeÊi etiketuterorista. Povezivanje s terorizmom potpuno je neoprav-dano, buduÊi da je nemoguÊe terorizirati biljke, kukce ijednostaniËne organizme. Problem s GMO-ima je, me#u-tim, taj da oni nisu izloæeni onom tipu uni!tavanja kojise dogodi kada netko ubije muhu ili zgnjeËi komarca,buduÊi da su oni vi!e od organizama - oni su privatnovlasni!tvo. A buduÊi da kapital cijeni vlasni!tvo iznad sve-ga (ukljuËujuÊi ljudi), moæemo samo oËekivati najsnaæni-je vrste denuncijacija i odgovora na njegovo uni!tavanje.

K tome, uvijek veÊ postoji vrlo reaktivna povijest popitanju transgenih usjeva koja za vlast moæe biti od sim-boliËke koristi. Pokusna polja za nove linije proizvodeGMO-a u SAD-u, Francuskoj i Indiji su spaljena. To jebjelodano bila sabotaæa. Napadnuta je ispravna lokacija.Pokusna polja kljuËne su lokacije za ometanje, jer ako sepokvare pokusi koji se provode na njima, oni se morajuponoviti ispoËetka, Ëime se uzrokuje vrlo skup tip inercijeu razvojnom sustavu. Me#utim, taktiËko podmetanjepoæara ide izravno na ruku vlastima. Takvo djelovanjedaje im primjere tvrdih sabotaæa koji su im potrebnikako bi etiketirali, uznemirivali i hapsili potencijalneprekr!itelje, kao i pojedince i grupe koji se protive sab-otaæi, a nemaju ni!ta vi!e zajedniËkoga s nasilnim pruæa-teljima otpora osim skromne "lozofske poveznice.

Me#utim, iz indijskih paleæa proizlazi jedan zanimljividetalj. Grupa koja je odgovorna platila je poljoprivredni-ku koji je bio vlasnik polja za pokusne usjeve prije nego!to ga je spalila. Poruka je jasna: ne povrijedite seljake/

ometanju prodajnih usluga kao !to su klinike za potpo-mognutu reprodukciju (drugim rijeËima eugeniËkeklinike), ali kod veÊine biotehnolo!ke industrije ne radise o prodaji, tako da OU nije od velike koristi u tim sluËa-jevima osim kao teatralna taktika niske kvalitete i malepedago!ke vrijednosti.

Kultura koja pokreÊe otpor na kraju uvijek mora naÊisredstvo da klin izbije klinom. Drugim rijeËima, kako raz-viti taktiku koristeÊi biolo!ke materijale i procese? Kaoodgovor na to pitanje CAE i neki odmetnuti znanstveniciupustili su se u razvijanje metode izravnog biolo!kogdjelovanja. Prvi nesretni zakljuËak do kojeg smo do!li gla-si da gra#anski neposluh (GN) neÊe funkcionirati u ovojsituaciji. Iako Êe inercija uvijek omesti dru!tvo brzine,ona se ne moæe provesti na biolo!koj fronti metodamablokiranja, dijelom i zbog toga jer granica i teritorijalnimodeli na koje se kao odgovor razvio GN uobiËajeno vi!enemaju mjesta na podruËju organskog. ©tovi!e, buduÊi daje u na!em fokusu poku!aj intervencije u proizvodnjutransgenih æivih proizvoda, gotovo svako djelovanje imatÊe destruktivni uËinak. Ne æelimo olak!ati kapitalistiË-kom spektaklu da one koji pruæaju otpor etiketiraju kaosabotere, ili jo! gore, kao ekoteroriste. Te pojmove vlastikoriste Ëesto i obilno i oni uobiËajeno ostavljaju daleko-seæni uËinak na proizvodnju negativnog javnog mijenja,!to onda dræavnoj policiji i korporativnim klikama dopu!-ta da reagiraju nasilno prema vlastitoj volji, a da se i daljedoimaju legitimnima i pravednima. »ini se gotovo nemo-guÊe u potpunosti izbjeÊi tim etiketama - me#utim,moæemo barem umanjiti intenzitet i razmjere tih oblika

101100

na u sustavu. Fuzzy saboter mora stajati na onoj nejasnojliniji izme#u legalnog i nelegalnog (i kriviËno i gra#an-ski). Iz te toËke pojedinac ili skupina mogu pokrenutilanac doga#aja koji Êe na kraju donijeti priæeljkivaniishod. PoËetna aktivnost - jedina s kojom bi saboter tre-bao imati izravnu kauzalnu vezu - treba biti !to vi!e legal-na i pripadati u domenu prava svakog pojedinca. ©to jevi!e Ëlanova u lancu, to bolje s pravnog gledi!ta, ali pro!i-rivanje kauzalnih lanaca poveÊa teæinu kontrole nad Ëi-tavim eksponencijalno rastuÊim mno!tvom varijabli kojemogu upropastiti akciju. NajËe!Êe Êe takve akcije imatisamo dvije faze - legitimni ili fuzzy Ëin i kome!anje kojeizaziva. Vlasti se suoËavaju s pravnom zavrzlamom doka-zivanja krivice neizravnim djelovanjem - nezavidan zada-tak za svakog javnog tuæitelja. ©tovi!e, za razliku od GN,fuzzy sabotaæa ne iziskuje "ziËki sukob s vlastima, a ubrojnim sluËajevima niti bilo koji tip prestupa.

Ako je djelo korektno provedeno, fuzzy saboter imaonu dodatnu sigurnosnu mreæu za koju uzor nude mno-ge vlade u svijetu - plauzibilnu oborivost. StoljeÊima sudræavne sile jedna drugu sabotirale raznoraznim sredstvi-ma koja se ne daju dokazati unutar bilo kojeg pravosud-nog sustava osim pravdom bojnog polja. StvarajuÊi nea-gresivni scenarij ili poriËuÊi akciju uopÊe, unositelji ne-mira izmicali su direktnoj krivici. Taj simboliËki !titmoæe se razloæiti na sastavne dijelove kako bi posluæiokulturi koja podiæe otpor. Uz malo sreÊe fuzzy saboternikada neÊe morati pribjeÊi tom !titu, ali ako to postanenuæno on Êe imati platformu za privlaËenje paænjejavnosti, gdje je onda moguÊe primijeniti “taktiËko

radnike "ziËki, psiholo!ki ili "nancijski. Jata!tvo poljo-privrednika u mnogim je sluËajevima gotovo zajamËeno,jer ljudi nemaju neke druge stvarne alternative protivtræi!ta kojima dominira moÊ biotehnolo!ke industrije.Uznemiravanje ljudi na terenu neprihvatljiva je taktikakoju je ljevica raspravila i, nadamo se, odgurnula u stra-nu - kao !to pokazuje indijski primjer. Godine 1980. nekisu AIDS aktivisti predlagali da bi trebalo uznemirivatiprodavaËe farmaceutika kao naËin ometanja distribucije itime ih prisiljavati na smanjenje cijene astronomski sku-pih lijekova potrebnih za borbu protiv HIV-a. To je bilagrozna zamisao onda a i sada. Iz korporativne perspektiveradnici su potro!na roba i postoji dovoljno velika rezervaradne vojske da se popune redovi, tako da to ne bi imalonikakvog uËinka osim !to bi bacilo u bijedu radniËkeobitelji.

CAE vjeruje da je najbolji odgovor na te nerje!ive pro-bleme ideja fuzzy biolo!ke sabotaæe (FBS). Fuzzy sabotersmje!ta se u me#uprostore - u podruËja koja nisu u pot-punosti regulirana. Tu situacijsku strategiju jako je dobrorazvio Brian Springer u svojim video radovima o televizij-skim satelitskim video prijenosima koji ne idu u eter i usvojim intervencijama u laserske informacijske vodove.Satelitski video prijenos koji ne ide u eter smatrao sevlasni!tvom medija, ali buduÊi da se nalazio u javnom do-bru radiofrekvencijskog spektra i da nije bio za!tiÊen au-torskim pravom, moglo ga se kopirati, ponoviti ili Ëak po-nuditi na træi!tu (sada su ti video prijenosi skrembliranikako bi se onemoguÊio taj postupak). Springer je bio bri-ljantan u pronalaæenju i iskori!tavanju tih malih pukoti-

103102

Duhovite diverzije

Ako FBS ima korijene, onda je to na podruËju duho-vitih diverzija. VeÊina Ëitatelja vjerojatno znaju pripov-ijest o nekoj duhovitoj diverziji koju su oni ili netko kogapoznaje izveli upotrijebiv!i biolo!ki agens. Podmetanjemrtvog glodavca ili ribe (prirodne smradne bombe) u ven-tilacijski vod !kole ili neke druge omraæene institucijejedan je od klasika. Me#utim, on ne spada u klasu duho-vitih diverzija koje su zanimljive fuzzy saboterima. FBSdiverzije ne smje!taju se da bi se slatko nasmijalo, javnoosramotilo ili jednostavno bilo gnjavaæa, veÊ ih valjasmjestiti kao oblik psiholo!kog ometanja - vi!e na traguLSD-a u Castrovim cigarama ili osvjeæavajuÊem napitkuprije javnog obraÊanja (da upotrijebimo primjer iz CIA-inog udæbenika smicalica). Duhovite diverzije mogu sekoristiti da bi se pobudila unutarnja institucionalna par-anoja ili se mogu koristiti da bi se preusmjerila pozornostna beskorisne aktivnosti. Duhovite diverzije mogu ponu-diti jedinstveni tip inercije.

Primjerice, pu!tanje muha mutanata u istraæivaËke us-tanove i susjedne urede moæe potencijalno imati ometa-juÊi uËinak. Na træi!tu su dostupne raznorazne vrste mu-tiranih muha. Ima ih u raznim bojama s gotovo bilo ko-jom deformacijom koju moæete poæeljeti. Laboratoriji ihkoriste za istraæivanja preko vi!e generacija, buduÊi da ihje lako uzgojiti, brzo se razmnoæavaju i zadræavaju neo-biËne genetske kodove. Izaberite skupinu mutiranihmuha i poËnite ih postojano pu!tati u biotehnolo!ka pos-trojenja (to dobro funkcionira i u nuklearnim postrojenji-

sramoÊenje” (upotrijebimo li RTMarkov pojam). To moædanostalgiËno priziva u sjeÊanje anarhizam 19. stoljeÊa,gdje je na svakome uhiÊenome Ëlanu pokreta bila odgo-vornost da iskoristi sud ili bilo koju drugu javnu pozor-nicu da bi prokazao buræujski sustav, ali govoreÊi prag-matiËno i za dobrobit taktike, takve javne scene valja iz-bjegavati pod svaku cijenu. Moæda se oporecivo!Êu i kam-panjom moæe dobiti jedan javni sukob, ali niz takvih pri-lika razvodnit Êe plauzibilnost poricanja i omoguÊiti davlasti razviju spektakularne protu-taktike. Poput tvrdogEGN, FBS nije javni proces. CAE zahtijeva da one skupine ipojedinci kojima je cilj spektakularizirati hakiranje i po-kazati se kao aktivistiËke pop zvijezde, da uËine pokretu/-ima uslugu i puste ovu metodu na miru - pogotovu unjenoj testnoj fazi.

Posljednje pitanje je tko su onda nositelji FBS metoda?CAE predlaæe kori!tenje æivog svijeta za taj Ëin. Mikroor-ganizmi, biljke, kukci, gmizavci, sisavci, taktiËki GMO-i iorganski kemijski spojevi redom mogu biti dijelom otpo-ra. Kori!tenje æivih nepatogenih biolo!kih agensa kaosredstava ometanja ovisit Êe o odnosu svakog pojedincaili skupine prema tim biÊima, kao i o lokalnim uvjetima.OËigledno je da Êe iskrsnuti veliki sporovi me#u razliËit-im stajali!tima o tome !to konstituira prihvatljiv odnosizme#u ljudi i drugih æivih biÊa te kako Êe se ukljuËivatirazliËita biÊa, ali odmah æelimo kazati da ne predlaæemorazmatranje organizama obdarenih osjetom za samoubi-laËke misije ili druga utjelovljenja ekonomije ærtvovanja.

105104

Duhovite diverzije poput ove su jednostavne i jeftine.©to se pak tiËe muha, njih zapravo nije briga gdje su, dok-le god je to lokacija koja odgovara rasponu njihove prila-godljivosti. ©to se tiËe opasnosti po okoli!, ona je zanema-riva. Mutirane muhe nemaju nikakvu adaptacijsku pred-nost na slobodi i nije izgledno da Êe se njihove recesivnekarakteristike selektirati. One nisu previ!e uspje!ne kadase radi o opstanku, tako da ne treba brinuti o oneËi!Êenjuokoli!a u bilo kojem ekolo!kom smislu. OneËi!Êenje Êezbiti u ljudskoj psihi. Ta nije li bolje za muhu mutanta dase slobodno vine u svrhu otpora namjesto da provede æi-vot u laboratorijskom ropstvu?

Oni koji bi htjeli imati svoja uzgajali!ta mutiranihmuha, mogu ih popriliËno jednostavno i jeftino konstrui-rati i odræavati. Muhe su besplatne i moguÊe ih je naruËi-ti preko interneta iz Bloomingtonskog centra za muhe.Za dræanje muha potrebne su vam boce za muhe (svakadræi oko 100 muha). No, ako ne raspolaæete s puno sred-stava, moæete ih za tu svrhu zamijeniti bocama za mlije-ko. Hrana za muhe se pravi od melase, plijesni i jabuËnogsoka. Da bi se dobila prava viskoznost potrebno je maloljudskog napora, ali dostupni su i strojevi za tu namjenu(ali oni su skupi). Za najbolji uzgoj potrebno je okruæenjerelativno stabilne temperature. Muhe treba dræati na tem-peraturi izme#u 18-25 celzija uz vlaænost zraka izme#u40% i 50%. Muhe su popriliËno izdræljive, ali mora ih sedræati podalje od ekstremnih temperatura (pogotovuvruÊine). Æivotni ciklus je negdje mjesec dana, tako da jestvaranje roja (10.000) popriliËno naporan zadatak sliËanradu na tvorniËkoj traci. Me#utim, odræavanje manjeg

ma). Moæe ih se pustiti na slobodu u predvorjima, parkir-nim garaæama, parkiranim vozilima, gotovo posvud. Netreba srljati na utvrde - muhe Êe same prodrijeti. Ako na-bavite ili proizvedete dovoljno muha, samo trebate bitidovoljno blizu lokacije i pustiti ih na slobodu u rojevima.Nije nuæno upadati, osim ako ne postoji potreba za napa-danjem posebnog cilja. Dovoljno je da ih ljudi redovitozamijete te da se poËnu pitati !to je uzrok javljanju tihËudnovatih stvorenja. Nepotrebno je kazati da prvi zak-ljuËak neÊe glasiti: sigurno neki fuzzy saboter pu!tamuhe mutante u urede. Ma!ta Êe ponuditi egzotiËnijescenarije. Ovdje je kljuËna konzistentnost, a ne koliËina.©tovi!e, oslonimo li se na moÊ glasina da se !ire na sva-kom radnom mjestu, moæete biti sigurni da Êe se faktorstraha i/ili urote znaËajno pojaËati. Paranoidna radna sna-ga je neuËinkovita radna snaga. Taj pristup tako stvarainerciju u sustavu. U sluËaju najboljeg razvoja doga#aja,pokrenut Êe se istraga o porijeklu muha, koja Êe spiskatijo! vi!e para i potro!iti jo! vi!e vremena zaposlenicima. UsluËaju najlo!ijeg razvoja doga#aja, duhoviti diverzant jeponudio temu za razgovor tijekom pauze.

Ako postoje drugi poslovni subjekti u blizini istraæivaË-kih ustanova, pustite muhe i na njih. Restorani su poseb-no pogodne lokacije, buduÊi da mu!terije borave u njimaneko vrijeme, a muhe privlaËe paænju na sebe u okruæe-njima gdje se posluæuje hrana. To za uËinak moæe imatijavljanje sumnje kod vlasnika i radnika lokalnih poslov-nih subjekata u to !to se zbiva u obliænjem laboratoriju.

107106

Takav je sluËaj s odgovorom na GMO-e. Poduzeto jedosta tvrdolinija!kih izravnih akcija, ali taktike su nevjer-ojatno sirove. Kada radikali upotrebljavaju paleæ i vanda-lizam kao sredstvo da se unese inercija u korporacijskanastojanja, to je jasan znak oËajanja i te!ke neuravnote-æenosti izme#u mi!ljenja i djelovanja. Bilo da se uzme zaprimjer profesora Najundaswamyja i njegovih pobornikau Indiji, Joséa Bovéa i njegovih pobornika u Francuskoj ilipogotovo Front za oslobo#enje zemlje - Earth LiberationFront (ELF) u SAD-u, uni!tavanje materijalnih dobara ima-lo je ograniËen uËinak i primarno je funkcioniralo kaoprotu-spektakl zreo za preuzimanje. To ne znaËi da taoru#a nemaju svojih prednosti. Vatra, primjerice, funk-cionira na svim usjevima - jeftino se moæe podmetnuti ijamËi uËinkovitost po!asti. Me#utim, jasni su i problemi.Ilegalnost izravne sabotaæe paleæom priËinjava Ëitav nizpote!koÊa poËiniteljima. Kao !to smo prethodno kazali,taj tip sabotaæe dopu!ta korporativnoj kulturi da zavapi:“terorizam”, tako da se moæe predstaviti kao ærtva krajnjenepravde. A dræavni i korporativni sigurnosti aparat pakjaËa, jer sabotaæa otvara priliku sigurnosnim sluæbama dauspje!no zahtijevaju poveÊanja "nancijskih sredstava iljudskih resursa. ©tovi!e, pankapitalistiËki spektakl moæepovezivanjem s poËiniteljima baciti krivnju na sve orga-nizacije otpora, Ëime !iri segmenti pokreta padaju podizravnu istragu. To pomaæe u stvaranju javnog dojma dasu svi zeleni barem potencijalno ludi ekoteroristi. Nadrugom kraju raspona pak, saboteri mogu raËunati nadugogodi!nje zatvorske kazne ako ih uhite. Gubitak pred-anih aktivista njihovim odlaskom u zatvorski sustav du-goroËno nije od pomoÊi. KratkoroËni boravak u zatvoru

broja tijekom duæeg vremenskog razdoblja relativno jelako.

Ometanje pokusnih polja

Tijekom proteklih Ëetrdeset godina, skupine otporanapravile su ogromne pomake u pogledu organizacijskihnaËela. Mnogi su se drage volje pozdravili s centralnimkomitetima, sindikatima i partijama te ih zamijenili au-tonomnim Êelijama i privremenim, problemskim koalici-jama s rotirajuÊim, uvijek novim vodstvom. “Narod nika-da neÊe biti poraæen” ustupilo je mjesto praktiËnijoj idejida taktiËko jedinstvo me#u politiËkim kon"guracijamaotpora radi postizanja neposredne i speci"Ëne svrhe moæeimati sistemski uËinak unatoË razlikama i proturjeËjimaunutar koalicija. Takva neposrednost i decentralizacijapokazali su se najboljom obranom protiv in"ltracije i ko-optiranja, ali i poticajnima u stvaranju, dodu!e privreme-nom, moÊnih !irokih frontova. Naæalost, taktike otporanisu uvijek uspijevale odræati istu razinu so"sticiranosti ikompleksnosti. To nije nuæno gre!ka aktivista buduÊi da setaktiËke moguÊnosti ne ukazuju uvijek kao jasne i jednos-tavne. Nadalje, kako se pojavljuju nove situacije sporenja,tendencija k reaktivnom djelovanju radikalnih subjekatanuka ih na neposrednu akciju. Malo je vremena za domi!-ljanje, jer sa svakim trenutkom cilj politiËkog napada ak-tivista postaje sve vi!e ukopan u rovove sustava, kako ma-terijalno tako i ideolo!ki. Radikalno istraæivanje i razvoj jeluksuzni proces, tako da je ravnoteæa izme#u izravnogdjelovanja i istraæivaËko-razvojnih aktivnosti organizacij-ski element koji ostaje nedovoljno razvijen.

109108

traæivanja na GMO-ima? Izbor pokusnih polja kao lokacijeotpora je odliËan. UnatoË Ëinjenici da korporacije opÊeni-to dobivaju zeleno svjetlo od EPA-e i USDA-e da svoje pro-izvode stave na træi!te, dokle god one mogu provesti min-imalno istraæivanje koje pokazuje da je proizvod “sigu-ran”, one ipak moraju provesti nekakvo istraæivanje. Akone uspiju u tome, linija proizvoda staje u potpunosti.BuduÊi da je taj tip istraæivanja nevjerojatno optereÊenprotokolima postizanja prihvaÊenih standarda znan-stvene strogosti, kontaminiranje pokusa vrlo je lako.Uzorci i ponavljanje poËetnog istraæivanja dva su osjetlji-va podruËja. Ako se bilo koje od njih pokvari, ispitivanjemora krenuti ispoËetka, jer istraæivanje neÊe imati statis-tiËku snagu potrebnu da se stekne povjerenje u njegovuvaljanost. Primjerice, kada se prouËava rast crva kaopokazatelj sigurnosti u pogledu toksiËnosti tla uslijedkori!tenja Bt proizvoda, sve !to je nuæno uËiniti je dodatiuzorku vi!e crva razliËite teæine. Iako bi istraæivaËi vjero-jatno opazili da je netko poremetio uzorak, oni ga ne bimogli proËistiti. Studija bi se morala provesti ispoËetka.Ne treba ustanovu spaliti do temelja da bi se unijela æelje-na inercija u sustav. Nema potrebe ubijati neciljane orga-nizme (ukljuËujuÊi i ljude), niti ometati ili uni!tavatidruge istraæivaËka nastojanja koja ne nanose nikakvu!tetu, a moæda dijele tu ustanovu. Takva akcija je jeftina,iziskuje minimalne ljudske resurse i minimalnu primje-nu sile, a usmjerena je na speci"Ëan cilj.

Nedostatak organskih granica u ekolo!kim sustavimaomoguÊuje radikalnim subjektima da iskoriste korpora-tivnu kulturu protiv nje same u svrhu distribucije. Kanad-

zbog gra#anskog neposluha je u redu, buduÊi da se onikoji su zatoËeni ubrzo vraÊaju u stroj. PolitiËko zatvore-ni!tvo kao æivo muËeni!tvo nije poæeljno ili osobito koris-no, dokle god su dostupne i druge opcije.

Razmotri li se primjer dræavne vojne sabotaæe, otkrivanam se optimirani skup napadaËkih naËela. Prvo, koris-tite samo minimalnu koliËinu sile koja je potrebna da sepostigne cilj. Ne treba pu!kom ubijati komarce. Drugo,usredotoËite napad na najslabiju kariku u sustavu. KlasiË-ni primjer je savezniËko bombardiranje njemaËkih tvor-nica leæajeva tijekom Drugog svjetskog rata. Te ËeliËnekugle bile su nuæne za sva vozila. Fokusom na njihovouni!tavanje, gotovo da su stali proizvodnja vozila i odræa-vanje na terenu. Jo! jedno naËelo koje se provodilo tije-kom tih bombardiranja bila je potreba za toËnim i pre-ciznim sustavom ciljanja (krilo vojnog istraæivaËko-razvoj-nog pogona koje je do dana dana!njeg iskljuËivo napre-dovalo u svojim razmjerima i so"sticiranosti). »ak i s voj-nog gledi!ta, bez obzira na to koliko manjkavo ono bilo ukrajnjoj logici stvari, temeljito bombardiranje grada da bise uni!tila jedna tvornica nepovratno je uni!tavanje do-bara. Iako su se aktivisti pokazali dobrima !to se tiËe dru-gog naËela, pokazali su se lo!ima !to se tiËe prvog i tre-Êeg. Paljenje usjeva i laboratorija svakako je pretjerano.Ciljanje je bilo isto tako lo!e. Jedna od stvari na koju sezeleni toliko æale potencijalna je smrt neciljanih vrstazbog nekih GM proizvoda. Vatra ima isti uËinak.

Posluæimo li se gornjim naËelima i kombiniramo ih sfuzzy sabotaæom, !to Êe biti najbolji naËin ometanja is-

111110

Otpor visokog intenziteta i precizne ciljanosti

Pitanje na koje treba odgovoriti je !to uËiniti po pita-nju !irokog spektra potencijalno opasnih GMO-a koji suveÊ posvuda u primjeni? U tom sluËaju kori!tenje vatre ilidrugih ograniËenih sredstava posve je beskorisno. Ono nestvara nikakvu prijetnju koja bi uvjerila bilo koju od na-jveÊih korporacija da promijeni svoju politiku, buduÊi daono nema ni potrebne razmjere niti utjecaja na pro"t(barem ne dokle god postoje korporacijska osiguranja iodbici od poreza). Mehanizmi napada kao !to je umjetnaselekcija jedna su moguÊnost. Primjerice, davanje Bt-apopulaciji !tetoËina koja bi trebala uginuti do#u li u kon-takt s njim naposljetku bi izrodilo podpopulaciju !tetoËi-na koje bi bile imune na nj. Ta podpopulacija bi se ondamogla uzgajati da se stvori populacija koju bi se pustilo udivljinu gdje bi uz malo nade pro!irila rezistentni gen.

Premda bi ova metoda bila dobra kao dugoroËna stra-tegija, njen uËinak bi naposljetku mogao biti da prinu#i-vanje korporacije da poveÊaju brzinu (koja uvijek ko!ta)kojom odgovaraju na promjene u populaciji !tetoËina. Nadrugom kraju dijapazona, taj tip uzgoja ne bi imao uËi-nak po!asti po okoli! niti bi poveÊao razinu !tetoËina zaorganske uzgajivaËe. Negativna strana te potencijalnestrategije je ta da je rijeË o metodi niske uËinkovitosti ida zbog toga ona ne bi predstavljala dovoljno veliku opas-nost po korporativne pro"te da iznudi promjenu u sigur-nosnoj politici i istraæivaËkim metodama.

skom organskom uzgajivaËu Percyu Schmeiseru polja suse zagadila, a zalihe sjemena kontaminirali susjedni Mon-santovi “Roundup Ready” usjevi. U Kanadi inspekcije bio-tehnolo!kih korporacija imaju pravo ispitati svaËiji usjev.Nakon uzorkovanja uljane repice g. Schmeisera inspekci-ja je otkrila tu hibridizaciju i podigla protiv uzgajivaËatuæbu zbog povrede patenta. G. Schmeiser je uzgajao repi-cu na “tradicionalni” naËin 53 godine i nije æelio sudjelo-vati u uzgoju GM usjeva. Naæalost, sada on nije samo diotog sustava, veÊ ga se i koristi kao primjer onoga !to Êe sedogoditi onima koji odbijaju korporacijske usjeve. NapastÊe vas na jedan ili drugi naËin. Kao !to je, me#utim, tajprimjer pokazao, postoji moguÊnost protutuæbe, ali gra-#ani nemaju velike izglede za pobjedu u sudskim sporovi-ma u borbi protiv korporacija koje grcaju u kapitalu.

Dio ove tuæne priËe koji je zanimljiv za fuzzy sabotereje taj da se privatne granice ne priznaju kao suverene akoih prekoraËi neljudski organski agens. Imate li problemas usjevima s pokusnog polja? Krenite u uzgoj !takora naslobodi (razmjerno niskih tro!kova) i pustite ih !to je mo-guÊe bliæe omraæenoj lokaciji. Krtice, prerijska vjeverica,svisci, zeËevi, mi!evi ili bilo koja druga !tetoËina kojaneÊe podleÊi toksinima moæe se masovno pustiti nedale-ko od pokusnog polja. Naposljetku, zakoni privatnogvlasni!tva protiv povrede posjeda i protiv vandalizmanisu primjenjivi na njih. Ponavljamo, ne treba uni!titi Ëi-tav usjev - treba o!tetiti uzorak samo u onoj mjeri koja jepotrebna da prestane biti reprezentativan za populacijuza koju se uzima.

113112

Roundup ubija tako da doslovno izgladnjuje biljkukoju napada. Me#utim, Roundup Ready biljke genetski sumodi"cirane na naËin da proizvode verziju enzima EPSPsintaze koja !titi biljke. Verzija EPSP sintaze je prirodnienzim koji se susreÊe u nekim bakterijama i ne veæe do-bro glifosat. Genetskim modi"ciranjem ciljne biljke kakobi proizvodila rezistentni enzim proizvo#aËi GMO-a jam-Ëili su da su RR biljke imune na uËinke glifosata. KoristeÊiteoriju pred-lijeka kao model, moæda je moguÊe proizves-ti biokemijsku intervenciju koja bi speci"Ëno mogla inhi-birati rezistentnu EPSP sintazu prisutnu u GMO-ima ilikoja bi mogla pokrenuti kaskadu "ziolo!kih uËinaka kojibi mogli retardirati ili mutirati biljku.

VeÊ postoje dva spoja koji mogu ispuniti tu funkciju ioba je razvio ili otkrio sam Monsanto. Najbolja opcija seËini piridoksal 5 fosfat (P5P). Taj spoj, mije!an s Roundu-pom i izloæen svjetlu, ubija enzime koji !tite biljku. CAEzna da on djeluje u laboratoriju, ali nije ga testirao napolju. Ubijanje enzima u epruveti nije isto !to i ubijanjeenzima u biljci. CAE ne zna koliko se dobro neka biljkamoæe braniti protiv uno!enja enzima (bilo da se !titi sta-

Istinsko rje!enje je, ipak, preciznociljanje sustava. Svaki opasni organi-zam ima svoju slabu kariku i to je up-ravo ista ona znaËajka koja ga navod-no Ëini jakim. Moæe se ciljati nagen(e) ili biolo!ki proces koji modi"-ciraju organizam i preobraziti ih iz od-like prilagodljivosti u odliku slabosti. Pri-mjerice, Roundup Ready (RR)* bi mo-gao podleÊi takvoj strategiji. HerbicidRoundup (glifosat) ubija svaku biljkukoja mu se na#e na putu, ukljuËujuÊii nemodi"cirane usjeve.

Glifosat djeluje tako da inhibiraenzim 5-enolpiruvilshikimat-3-fosfatsintazu (EPSP sintazu), koji se nalaziu biljkama i mikroorganizmima, ali(koliko nam je poznato) ne u bilo ko-jem obliku æivota. EPSP sintaza jenuæan enzim za organizme koji gaimaju. Koristi se da bi sintetiziraoaromatske aminokiseline, bez kojihorganizam ne moæe preæivjeti. U pri-rodi EPSP sintaza stvara EPSP spaja-njem shikimata-3-fosfata (S3P) i fos-foenol piruvata (PEP). Glifosat vezujeenzim bolje od PEP-a i prijeËi da do#edo reakcije kao !to je niæe prikazano.

* CAE ne æeli sugerirati daje RR nuæno najbolji ciljs obzirom na njegov po-tencijal opasnosti pookoli" - primjer koji je tudan samo ilustrira poan-tu. VeÊina dokaza(premda oni nisu konaË-ni) ne pokazuju da pos-toji bilo kakav stvarniproblem s RR-om. Pri-marni razlog za"to se RRmoæe odabrati kao cilj jezato jer je toliko uobiËa-jen. Stvaranje organskesupstance ili biÊa suËinkom po"asti po RRprivuklo bi paænju svihbiotehnolo"kihpoduzeÊa koji se baveprehrambenim izvori-ma. Me#utim, sasvim jeizgledno da bi ona kaoodgovor pribjegle sili. Ueri pankapitalizma jedi-no korporacije imajupravo upravljati i kon-trolirati opskrbuhranom. Ako se bilo tkodrugi umije"a, onda jeto terorizam. Opasnostkoja dolazi s takvimkockarskim potezom jejednako vaæna za pojed-ince kao "to su potenci-jalne opasnosti od ne-dovoljno ispitanihGMO-a za okoli".

shikimat-3-fosfat glifosat 5-enolpiruvilshikimat-3-fosfat sintaza

115114

je da se spoj moæe proizvesti koristeÊi boju za hranu kojuje odobrila Agencija za hranu i lijekove SAD-a, koja je dos-tupna te se smatra sigurnom za humano konzumiranje, ane da se boju proizvodi ispoËetka. Ako se moæe razviti tuboju, ona bi funkcionirala kao kontestacijski marker napoljima, a moæda i u supermarketima i domovima. Moæ-da su kuÊni setovi za testiranje plauzibilna moguÊnost.Taj marker bi djelovao kao uradi-sam sredstvo za deklar-iranje koje bi potencijalno moglo iznuditi od korporacijabolju politiku deklariranja. Na kraju, on bi korporativnojkulturi pokazao da Êe buduÊnost biotehnologije i poseb-no transgenike na ovaj ili onaj naËin postati predmetomjavnih politika.

Nada u transformiranje tog potencijala u stvarnostznaËila bi pokazati svim korporacijama da su osjetljive teda javni interes mora imati udjela u njihovim procedura-ma ispitivanja i distribucije. Uz takav pritisak moguÊe jeda bi korporacije same pokrenule istraæivanje o sigurnos-nim mjerama kao !to je tzv. iskljuËna sklopka ne bi li izb-jegle takve potencijalne prekide u dotoku pro"ta (a u naj-manju ruku to bi bila dobra reklama). Treba me#utim za-pamtiti da taj plan nije brzo rje!enje - razvoj bi mogaotrajati godinama, ali moguÊe ga je dovr!iti. Precizno ci-ljanje je vrlo te!ko. Poput naprednog elektronskog haki-ranja, genetsko hakiranje i reverse-engineering su krajnjespecijalizirane taktike. GMO revolucija nije prolila krv jerotpor nije imao kapitala da pokrene protu-ofenzivu namolekularnoj razini. Kao !to se protiv nomadske (virtu-alne) moÊi treba boriti nomadskom taktikom, s trenut-nom molekularnom invazijom valja se sukobiti na mole-

niËnom stjenkom ili poveÊavajuÊi proizvodnju enzima naveÊu razinu no !to spoj moæe inhibirati enzime). Me#u-tim, ukoliko djeluje, taj spoj je jednostavan, siguran (ko-risti ga se u vitaminima) i relativno jeftin kada se proizvo-di naveliko. BuduÊi da je rijeË o tako jednostavnom spoju,ne moæe ga se patentirati, tako da prekr!ajna odgovor-nost uz njega nije vezana. Naputci za kreiranje spoja za-paljivog na svjetlu dostupni su u Nacionalnoj medicinskojknjiænici SAD-a. Taj obrambeni sustav dostupan je odmahza ispitivanja na terenu, a istinska snaga ovog sustava jeta da Êe samo ciljati na biljke (koje koristi Roudup).

Najbolja gra#anska akcija koju CAE ima u razvoju jemodel za vezanje kromogenog spoja (boje) na RR enzim.RijeË je o kromogenom spoju koji je sintetiziran tako daje inicijalno bezbojan. Nakon reakcije spoj se mijenja ipu!ta boju. Opet bismo iskoristili Ëinjenicu da GMO-inose speci"Ënu EPSP sintazu koja transformira kemijskespojeve. Trik leæi u tome da se stvori ne!to !to sliËi ili PEP-u ili S3P-u, a !to je zapravo kromogeni spoj koji samo veæerezistentnu EPSP sintazu, ali ne i biljkinu prirodnu EPSPsintazu. Nakon vezanja s enzimom taj bi spoj pustio boju,uzrokujuÊi da svi RR usjevi poprime nepoæeljnu boju sastajali!ta potro!aËa.

Postoje tri zahtjeva da bi ta primjena uspjela: 1) da sekromogeni spoj doista moæe kreirati, 2) da spoj ima a"-nitet prema aktivnom rezistentnom RR enzimu koji jebitno veÊ od a"niteta prema endogenom enzimu te 3) dasu spoj i uËinci koji se pojavljuju uslijed njegovog kori!-tenja biti bezopasni po æiva biÊa. Najbolji razvoj doga#aja

116

kularnom popri!tu poslovnih procesa. Da bi otpor uzna-predovao do iole vjerodostojne, djelotvorne razine, mora-ju se razviti pobunjeniËki laboratoriji i odmetnuti ljudskiresursi u molekularnoj biologiji.

Uz kombiniranje tradicionalnih, elektroniËkih, i bio-lo!kih sredstava otpora, nadamo se da Êe se unijeti dovolj-no inercije u biotehnolo!ke industrije te da Êe biti dovolj-no vremena za provo#enje dugoroËna, ponovljena poËet-na ispitivanja koja Êe odijeliti korisne proizvode od one-Ëi!ÊivaËa od kojih jedino pro"t ima korist. Moæemo sesamo nadati da Êe procesi i proizvodi koji predstavljajuprijetnju po okoli! krenuti stazama DDT-a, ali potrebno jevrijeme kako bi se stvorio predostroæni stav i rigoroznaznanost nuæna da bi se GMO-i uvodili u krhke ekosustave.

.

119

To nigdje dakako nudi taktiËku mobilnost, ali mobilnost kojamora prihvatiti sluËajne prilike !to ih donosi trenutak i zgrabiti

za krila moguÊnosti koje se pruæaju u danom trenutku.— Michel de Certeau

6Pitanje pristupa

Kada govorimo o biootporu, kljuËna su pitanja tko Êebiti u moguÊnosti ne!to uËiniti i kako Êe pojedinci biti umoguÊnosti sudjelovati u pokretu. Tehnoutopisti bi æelje-li da javnost vjeruje kako Êe biotehnologija krenuti zaprimjerom ICT-a, !to znaËi da Êe s razvojem tehnologijepostajati sve jeftinija za proizvodnju i polako prodirati ulako dostupnu opÊu upotrebu. Iako u tom vjerovanju imapone!to istine, puno je vi!e prostora za skeptiËnost. Prem-da moæemo oËekivati da Êe se proizvodi biotehnologijepojaviti kao uobiËajena træi!na roba (farmaceutski proiz-vodi, prehrambeni proizvodi, kuÊni setovi za testiranjeitd.), izgledi da Êe pojedinci dobiti oru#a ili pristup oru-#ima koja bi mogla dovesti do toga da javnost stekne moÊdjelovanja vrlo su mali. »ak i u sluËaju ICT-a slavljeniËkije moment minimalan. Zapadni birokratski i tehnokrat-ski pristup informaciji se pobolj!ao, kao !to su se za ta de-mografska podruËja pobolj!ale komunikacijske i organi-zacijske moguÊnosti na nacionalnoj i globalnoj razini.Me#utim, visoku cijenu plaÊaju oni koji traæe te privilegi-je - poveÊane razine nadzora i intenziviranje rada samo

To nigdje dakako nudi taktiËku mobilnost, ali mobilnost kojamora prihvatiti sluËajne prilike !to ih donosi trenutak i zgrabiti

za krila moguÊnosti koje se pruæaju u danom trenutku.— Michel de Certeau

121120

da je kapital trebao intenzivirati radnu snagu kako bismanjio proizvodne tro!kove i time pro!irio træi!ne mo-guÊnosti, valjalo je promijeniti radnikovo tijelo kako biispunio taj zahtjev. Najlak!a promjena je pro!irenjenjegovih sposobnosti elektro-mehaniËkom tehnologijom.PC je bio iznimno koristan za to nastojanje. Ne samo daje stvorio uËinkovitijeg kiborga, veÊ je stvorio i sredstvokojim su se kiborzi mogli umreæiti. Negativna strana zakapital je ta da sada radnik ima moÊnu tehnologiju nadkojom on ima relativnu kontrolu. Ure#aj se moæe koristi-ti i za druge zadatke pored rada. Da bi se izvuklo najboljeiz lo!e situacije, tom mrkvom se mahalo radnicima kakobi pruæali manje otpora nedobrovoljnoj tranziciji prematome da postanu radnim strojevima - to jest, da postanuorganske radne stanice. SljedeÊi zadatak za kapital bio jepoveÊati izglede da Êe radnici svoje slobodno vrijeme tije-kom kojega sami kontroliraju svoje informacijske opcijeiskoristiti za aktivnosti koje su najbolje odgovarale njego-vim potrebama - prvenstveno potro!nji i obuci. Ove aktiv-nosti se, Ëak i vi!e nego rad, ne mogu savr!eno nadzirati,a u tom malom preostalom odsjeËku vremena ljudi moguupotrijebiti svoja raËunala za nepoÊudne aktivnosti ili ak-tivnosti otpora. Jo! vaænije, zbog mreæne komponente tesu se aktivnosti mogle pojaviti na kolektivnoj razini. Up-ravo je ta moguÊnost ono !to ovu iznimno porobljavajuÊutehnologiju istodobno Ëini i krajnje osloboditeljskom.

Video je poznat po tome da je ponudio nadu u tehno-lo!ku demokratizaciju. Povijest njegovog neuspjeha iscrp-no je dokumentirana i u tom pogledu bolja je analogijaza razvoj biotehnologije nego !to je to PC. Iako su kuÊni

su dva primjera. U sluËaju biotehnologije javnost ni u ko-jem pogledu nije stekla moÊ djelovanja i trenutne smjer-nice razvoja ukazuju da Êe uvjeti ostati takvi.

©to je moguÊe oËekivati od biotehnologija? Stanovitiprocesi i zadaci postat Êe ne!to malo lagodniji, a slijedomtoga doÊi Êe do razvoja stanovitih razina mikromoÊi djelo-vanja. Primjerice, u reproduktivnoj tehnologiji pojavit Êese jeftiniji kuÊni testovi za trudnoÊu. Testovi koji Êe nuditipouzdanu i ranu detekciju svakako su doprinos obitelj-skom planiranu. Manje Êe se novaca tro!iti na posjete li-jeËniku (na radost osiguravajuÊih dru!tava) i neÊe se gubititoliko vremena na odlazak u kliniku na testiranje. Mogli bise pojaviti i drugi proizvodi na tragu pilule i RU486, pruæa-juÊi æenama bolju kontrolu nad vlastitim reproduktivnimprocesom i seksualnom praksom. Farmakologija i genskaterapija Êe po svemu sudeÊi reducirati udio invazivnihkirur!kih zahvata i reducirati pojave malog broja nasljed-nih bolesti. Biotehnologija doista nudi neke poæeljne pred-nosti - me#utim, te prednosti Êe biti vrlo skupe i na indi-vidualnoj i kolektivnoj razini (poveÊano oneËi!Êenje okoli-!a i povratak eugenike iz mrtvih samo su dva primjera). Nakraju krajeva, javnost neÊe imati ni!ta veÊu kontrolu nadzdravstvenom politikom niti sredstva potrebna da se novutehnologiju opÊenito iskoristi u svrhe otpora. Roba je uvi-jek naklonjena kapitalu, a ne potro!aËu.

Osobno raËunalo i video

Iz pozicije kapitala, osobno raËunalo vrlo je zanimljivprimjer stjecanja moÊi djelovanja kao nuænog zla. BuduÊi

123122

TehniËka specijalizacija

Nakon !to smo netom kazali da oru#a za istraæivanje iproizvodnju u biotehnologiji zapravo nisu dostupna ama-terima, trebali bismo preciznije opisati odre#ene uvjeto-vanosti. Dakako, “slobodno træi!te” pojedincima dopu!tada kupuju veÊinu laboratorijskih potrep!tina i opreme, amnogi organski materijali su dostupni besplatno ili po ni-skoj cijeni. MoguÊe je Ëak i iznajmiti laboratorij (ukljuËu-juÊi i potrebnu radnu snagu). Pa za!to javnost zbilja ne-ma moÊ djelovanja? Prvi razlog je faktor cijene. Cijenasvakog vaænijeg dijela kreÊe se u rasponu od prosjeËne po-jedinaËne plaÊe pa sve do doæivotnih prihoda. Dio razlogaza ekstremne cijene je malo træi!te za takve proizvode. Zasloæeni, specijalizirani komad opreme, proizvo#aËi mogusmatrati sretnom okolno!Êu ako prodaju 10.000 jedinica.Stoga je maræa na takve po narudæbi ra#ene proizvode as-tronomska, a moguÊnost masovne proizvodnje koja bispustila cijene nimalo izgledna.

No, pretpostavimo da je neki tajanstveni pokroviteljdonirao znanstveniku amateru novac da kupi elektronskimikroskop. ©to sada? Zapravo se s tim ni!ta ne moæe uËin-iti. Taj komad opreme je koristan samo ako imate labora-torijski aparat u cjelini unutar kojega je on funkcionalnidio. UnatoË Ëinjenici da se minijaturni set za reakcijskilanac polimeraza moæe kupiti za pribliæno 10.000 USD(cijene padaju), to je manje vi!e beskorisna tehnologijaako nije ukljuËena u veÊi sustav. »ak i jednostavni zadacisu skupocjeni, Ëime je postavljanje i dræanje laboratorijaprepu!teno institucijama koje obiluju kapitalom.

studiji moguÊi, a u nekim sluËajevima i uobiËajeni (pogo-tovo s povezivanjem videa na raËunalni hardver i softver),oni se tek moraju dokazati kao jako oru#e otpora. Istodo-bno, valja prepoznati prednosti videa. On je bio koristankao sredstvo za stvaranje uvjerljivog alternativnog zapisadoga#aja. Aktivisti mogu postiÊi bolju vizualnu komu-nikaciju, a njegova upotreba u sudnici je tako#er spasilamnoge od zatvora nudeÊi protudokaze “sluæbenoj verzijidoga#aja”. Me#utim, video ostaje samo alternativa main-stream medijima. Problem distribucije nikada nije rije!enunatoË malim koracima naprijed koji su uËinjeni s medi-jima prijenosa preko interneta. Mainstream spektakl idalje neprikosnoveno dominira formiranjem javnogpamÊenja i mnijenja. Velika nada da Êe video decentral-izirati medijsku praksu na vi!e anarhistiËkih zona spore-nja nije se ozbiljila ni u jednom trenutku. Video Ëak nudimanje prostora za subverzivne namjere od PC-a, a kada seuzme u obzir i da je on u rukama vlasti u sve kompleksn-ijim i monumentalnijim sustavima nadzora i emitiranja,potencijal kori!tenja videa za ometanje Ëini se zane-marivim za kapital.

Ako se utopijski politiËki aspekti PC-a i videa nikadanisu ozbiljili, onda biotehnologija nikada neÊe imati teaspekte na sveopÊoj kolektivnoj razini, iz jednostavnograzloga jer se sredstva za proizvodnju nikada neÊe ponu-diti javnosti. Biotehnologija se nikada neÊe nuditi kaojavno oru#e po razumnoj cijeni s kojim bi pojedinci iliskupine mogli Ëiniti !to ih volja (pa Ëak niti unutar prav-nih ograniËenja), veÊ samo kao veÊ dovr!eni proizvodi iliusluge za upotrebu na osobnoj razini.

125124

em u svakodnevnici postoji aktivna integracija izme#ujavnosti, tehnologije te proizvo#aËa i ponu#aËa. Bioteh-nologija me#utim nema !to za pokazati. Podjela izme#uspecijalista i nespecijalista (javnosti) je gotovo potpuna, aizgleda da ni nema inicijative da bi se stvorilo mjesto sus-reta na tom podruËju. Samodostatnost vlada na obje stra-ne. Javnost je uvjerena da specijalizirano podruËje trebaostati u kuli bjelokosnoj, a specijalisti su sretni da moguostati tamo.

»ak i poduzetnici izgleda nemaju nikakav interes dana#u naËina pro"tirati na tom jazu. Pojava biotehnolo!-kih caféa ne Ëini se izglednom moguÊno!Êu (osim, moæ-da, kao ironiËna doskoËica u svijetu umjetnosti). Taj tipkomercijalizacije nije izgledan ne samo zato jer nijeisplativ i nema potraænje za uslugom, veÊ i zato jer idepreko granica tjelesne regulacije u pogledu slobodnogvremena. Ispijanje !alice kave pored inkubatora za trans-gene bakterije nateæe pravila slobodnog vremena dotoËke puknuÊa.

Isto tako nije izgledno da Êe se bilo kada u buduÊnostipojaviti javni laboratoriji. Pomislili bismo da bi to moglobiti realnost. Model za taj tip javne edukacije i pristupaveÊ je stvoren kod televizije u javnom pristupu i raËunal-nih centara u javnom pristupu. Javni laboratoriji mogli bibiti od iznimne koristi za osporavajuÊu biologiju i nafrontu izravnog djelovanja i na frontu kulture. Me#utim,tehnolo!ka specijalizacija i specijalizacija znanja okreÊenam opet svoju ruænu stranu. Te!ko bi bilo dobiti opremui personal. Za takva nastojanja te!ko bi bilo osigurati

Problem ne staje tu - daljnji sloj ekonomskog neproboj-nog zida nalazi se povrh prva dva. Laboratoriji su vrlospecijalizirani u svom podruËju. Ne postoje laboratorijiopÊe namjene. Svaki ima specijaliziranu funkciju i da bise jedan laboratorij transformirao u drugi tip zahtijevapotpunu preadaptaciju. Pretpostavimo da na! tajanstvenipokrovitelj kupi Ëitav laboratorij za tu svrhu. Morali bis-mo biti vrlo paæljivi kod izbora u toj kupnji, jer jednomkada se izbori donesu laboratorij je funkcionalan samounutar uskih parametara. Za biologa osporavatelja taj tipmaterijalne sputanosti nije prihvatljiv. Da bi se odgovori-lo na mnogobrojne situacije koje neprestano nastaju u bi-otehnologiji, potrebni su razliËiti tipovi laboratorija.BuduÊi da modularni laboratorij za sada jo! ne postoji ubilo kakvom stvarnom obliku, osporavajuÊa biologijamoæe postojati samo u nomadskom, parazitskom obliku.

Javni resursi

Ovo je najtuæniji dio pitanja pristupa. Kad je rijeË o bi-otehnologiji, ne postoje javni resursi. Mnogi su imalisreÊe s informacijsko-komunikacijskim tehnologijama,jer je oru#a valjalo rasprostraniti da bi se unaprijedili ko-rporativni modeli rada i potro!nje (tj. kapital je trebalodati u ruke radnicima). K tome, internet je trebalo uËinitidostupnim iz istih razloga. Masovna træi!na prodaja opre-me snizila je cijene proizvodnje i distribucije te omoguÊi-la opÊi pristup kori!tenju interneta besplatno ili uz pris-tupaËnu cijenu za one klase za koje je smi!ljen. Dakako,diskrepancije u procesorskoj brzini, propusnost veze itd. idalje su sporne teme u pogledu javnog pristupa, ali bar-

127126

va za intervencije na ravni znanja i tehnolo!ke proizvodn-je, niti obja!njava kako prisvojiti i koristiti znanstvenaoru#a kao mehanizme otpora koji mogu poduprijetipolitiËko i kulturno djelovanje otpora.

Organsko i sintetiËko

KonaËni element u nedostatku pristupa proizlazi izsame naravi biotehnologije. BuduÊi da je njen predmetæivot, ona je daleko paæljivije Ëuvana. Inæenjering nad æi-votom neÊe biti javna aktivnost, a ako pretpostavimo daÊe buduÊnost nalikovati pro!losti, onda neÊe biti predme-tom javne rasprave. Nema bolje moÊi/kapitala do kon-trole nad kon"guracijama æivota (genotipskom, fenotip-skom, ekolo!kim sustavima itd.). NaËin na koji se “æivot”predoËava kamen je temeljac identiteta i kulturne mi-tologije. To je sræ ideologije. Slijedom stvari, pojavni obli-ci æivota (tijela) mjesto su autoritarnog upisivanja, disci-pline i nadzora. Biotehnologija, koja spada u tu domenuautoriteta vlasti, veÊ je toliko dobro bunkerirana da nepodraæava ni iluziju demokracije, pa se Ëak i javno pred-stavlja kao ne!to !to spada u polje benevolentne autori-tarnosti (iako je opÊenita tendencija da vektori moÊi neæele privlaËiti paænju na tu njenu odliku).

Javno prisutniji primjer tog opÊeg procesa stvaranjaautoritarnih oblika tjelesne politike u toboænjim demo-kratskim zonama je “rat protiv droga”. Kada je prvi amer-iËki narko car, Harry Anslinger, zapoËeo rat 30-tih godina20. stoljeÊa, politiËka struktura koja se ticala nedopu!te-nih droga jo! uvijek je bila demokratska. Prijedlozi i zako-

sponzorstvo, jer temeljna infrastruktura nije vezana uzjavna træi!ta. RaËunalne kompanije su voljne sponzoriratiinstitucije javnog pristupa jer je to naËin da dopru do po-tencijalnih kupaca. Proizvo#aËi i distributeri znanstveneopreme nemaju taj poticaj, kao ni bilo koji drugi.

Naposljetku, kad se radi o znanstvenim saznanjima,ne postoje kanali za educiranje !iroke javnosti. Obrazov-na struktura i u Evropi i Sjevernoj Americi usmjerena jeprema proizvodnji i usavr!avanju iskljuËivo specijalista.Za razliku od toga, u SAD-u raËunalno obrazovanje strati-"cirano je na mnogo razliËitih slojeva. MoguÊe je imatipristup struËnom znanju uz razumnu cijenu, a u ponudisu teËajevi na gotovo bilo kojoj razini teæine. Sve od osno-va kori!tenja do naprednog programiranja moæe se nauËi-ti na ad hoc osnovi. Me#utim, kada se radi o znanstvenimspoznajama i vje!tinama, ne postoje alternative. »ak ikad bi se sanjani javni laboratorij i otvorio, tko bi znaokako ga koristiti? Trenutno nije na raspolaganju ili bar-em u raspravi nikakav pedago!ki model za amaterskuznanost, !to je nuæna komponenta za osporavajuÊu bio-logiju. Trebalo bi stubokom preustrojiti Ëitavo poimanjeznanstvenog obrazovanja da bi se zadovoljila trenutnapotreba za amaterskom znano!Êu na politiËkom i kul-turnom frontu.

U osnovi, situacija je deprimirajuÊa. Jedini elementkoji daje moÊ djelovanja na raspolaganju javnosti popri-liËna je koliËina dostupnih informacija o tim temama odorganizacija kao !to su Greenpeace. Iako je to dobar prvikorak, on nije od pomoÊi u razvijanju potrebnih sredsta-

129128

VeÊim dijelom smo u sliËnoj situaciji i s biotehnologi-jom. Farmakologija i genska terapija duboko su u me-dicinskom bunkeru, kao !to su i reproduktivne tehnologi-je. ©to se tiËe predmeta ove knjige, transgenike, GMO-i suposve van demokratskoga procesa. Korporacije imaju moÊinæenjeringa nad æivotom bez javnog inputa. Navodnojavnost je za!tiÊena, ali ne od strane biranih duænosnika,nego od strane birokrata (u agencijama kao !to su EPA iliUSDA) koji odluËuju o izdavanju licenci za GMO-e. Jasno,to je vrlo slaba!na linija obrane. Zbog takvog ure#enja ko-rporacije nemaju razloga sura#ivati educiranjem javnostio biotehnolo!kim pitanjima. U njihovom je najboljem in-teresu da javnost bude krivo obavije!tena ili da uopÊeni!ta ne zna i da podræi pravne teritorije koje amaterimaprijeËe ulaz. Izravno djelovanje i kulturni otpor jedina supreostala otvorena opcija. Poku!avati pristupiti oru#ima iznanjima koji su pohranjeni duboko u bunkeru biovlasti,vjerojatno je najteæa zadaÊa s kojom se kultura otpora da-nas suoËava zbog oskudnosti resursa. Posve je otvoreno zaraspravu moæe li se izgraditi !iroki javni front kad je rijeËo transgenici ili bilo kojem drugom biotehnolo!kompitanju.

Organiziranje i pristupanje

Pretpostavimo li da Êe se u nekoj skoroj buduÊnosti po-javiti tehniËki oboruæan !iroki front i da uradi-sam meto-de neÊe funkcionirati u ovoj situaciji, moramo se zapitatikako Êe se provesti istraæivaËki rad koji je potreban da bise sukobilo s imperijalnim silama na molekularnoj i bi-okemijskoj ravni. CAE ne poznaje organizacijske modele

ni koji su se ticali droga morali su proÊi kroz kongreskako na federalnoj razini tako i na razini saveznih dræa-va. Kada je Nixon krajem 60-tim intenzivirao rat, njegovje naum bio da zauvijek ukloni politiku prema drogamaiz demokratske domene. Nixon je imao dva razloga za to:prvo, da bi stekao odobravanje kod svojih glasaËa koji suse zalagali za vladavinu reda i zakona - uklanjanje zakonao drogama iz demokratskog procesa dopustilo bi mu daprovede opseæne, neposredne, autokratske promjene.Drugo, imao bi moguÊnost napasti svoje neprijatelje kojisu bili dio kontrakulture putem æivotnog stila, buduÊi danije mogao smisliti naËina kako ih smjestiti u zatvor sa-mo zbog iskazivanja neslaganja. Uklanjanje politike pre-ma drogama iz demokratskoga procesa dopustilo bi muda odredi kazne. Nixon je realizirao taj cilj upotrijebiv!iklasi"ciranje prema medicinskom djelovanju i zloupo-trebi. Stvorena je birokratska klasi"kacija opasnih drogate povezana s kaznenim djelima. Nove droge moglo se do-dati prema potrebi. Prije te inicijative svaka je droga izis-kivala poseban zakon. Da bi se marihuanu uËinilo ilegal-nom morao se izglasati poseban zakon; da bi se uËinilopatentirane lijekove ilegalnim, morao se izglasati pose-ban zakon. U tim uvjetima bilo je moguÊe upletanjejavnosti. Ako se gra#anima nije svi#ao zakon ili su smat-rali da su propisane kazne nepravedne ili prestroge, onisu mogli poku!ati uvjeriti svoje predstavnike da prenesunjihove zahtjeve kongresu. S klasi"kacijom nije bilo po-trebno donositi posebne zakone. Droge su se mogle doda-vati na listu zatvorenim birokratskim odluËivanjem.

131130

biËajeno Ëini priliËno bezazlenom. A kad upoznamoljude, onda krenemo na druge projekte. Prvo se treba iz-graditi povjerenje i prijateljstvo, a nakon toga prirodnoslijedi i pristup. CAE tako#er predlaæe da se tom procesune pristupa ciniËno. Inicijative bolje i dugoroËnije funk-cioniraju kada je odnos iskren, a ne tek sredstvo za cilj. Ktome, povjerenje je iznimno vaæno, jer oni koji sura#ujuujedno trebaju znati da Êete ih za!titi ne razotkrivajuÊi ihjavno na naËin koji bi mogao ugroziti "nancijskupodr!ku koju oni dobivaju.

Na kraju, morate imati amatersko poznavanje jezika iliterature one specijalizacije koja vam je od interesa.CAE-ovo je iskustvo da su struËnjaci priliËno strpljivi i dase rado angaæiraju kao pedagozi, ali ipak oËekuju neki na-por i od uËenika. Sve u svemu, za rad na istraæivanjupotrebno je da se adekvatno pripremite. To Êe Ëesto bitinagra#eno. Kvota suradnje za CAE bila je oko 50% - priliË-no dobar omjer. Tako#er, jednom kada probijete led, dabi vas predstavili znanstvenicima na drugim poljima kojiÊe imati simpatija, dovoljno je samo da zatraæite.

Za one koji su zainteresirani za osporiteljsku biologiju,stjecanje tih veza i organiziranje nije teæak proces. Preuz-mite stvari u svoje ruke. Ne idite institucionalnim putemËekajuÊi da se pojavi neka odobrena prilika za suradnju.Ne samo da ih se ukazuje malo, veÊ su i izgledi da Êetezavr!iti s nekom osobom s kojom ne moæete raditi priliË-no veliki. Suradnje izme#u povijesti umjetnosti i znanos-ti/inæenjerstva, primjerice, otkrivaju Ëitav niz neuspjehaupravo iz tog razloga. Disney i Claes Oldenburg klasiËni

koji bi veÊ bili proku!ani ili koji se grade na ovom poljusporenja. Trenutno, sve !to grupa moæe ponuditi je osob-no iskustvo. Na sreÊu, na!e iskustvo ostavlja ne!to prosto-ra za optimizam. VeÊina znanstvenika koji kontrolirajulaboratorije su baby-boom generacija 60-tih i jo! imajunekakav osjeÊaj za politiËki angaæman. Iako su mnogi odonih s kojima smo se sastali krajnje usredotoËeni na svojeneposredne istraæivaËke zadatke, uz malo nukanja mo-guÊe je probuditi njihove negda!nje politiËke senzibili-tete. Drugi su veÊ zabrinuti, ali ne znaju !to uËiniti ilikako to uËiniti, a osjeÊaju da nemaju vremena domislitinarav svojih briga. Ta je pozicija shvatljiva uzme li se uobzir da je uloga glavnog istraæivaËa na istraæivaËkomprojektu posao s nevjerojatnim pritiskom i zahtjevomzavr!etka na vrijeme. Me#utim, ako im alternativni pro-jekt samo padne u krilo, Ëesto Êe ga prihvatiti kao projektsa strane, dopustiti pristup svojim resursima i/ili pruæitistruËno znanje.

CAE je otkrio samo jedan naËin da se uspostavi veza, ato je naprosto poziv. Moæete unaprijed napraviti pripre-me kako bi va!e ispitivanje bilo priliËno uËinkovito.Po#ite na stranice lokalnih sveuËili!ta. Saznajte tko radina Ëemu. »esto je dovoljno pogledati kakav je projekt po-jedinog znanstvenika da bi se priliËno dobro odredilokoga Êe simpatizirati. E-mail adrese pojedinaca tako#er seuobiËajeno nalaze na tim stranicama. Napi!ite e-mail, ob-jasnite va! projekt diplomatskim rijeËima i objasnite dabiste se htjeli susresti ako je moguÊe. Da bi prouËio poten-cijal za suradnju CAE uobiËajeno pristupa s molbom zapomoÊ na “umjetniËkom” projektu, jer umjetnost se uo-

132

je sluËaj neuspjele institucionalno ure#ene suradnje.Kada se korporacije sloæe da pokrenu takve inicijative,one to Ëine jer ne!to æele, a ne iz nekakvog shvaÊanjaopÊeg dobra ili suradnje. AnarhistiËka mudrost ovdje gla-si: “radi s pojedincima, a ne institucijama”.

Mjesto za nositelje biootpora nalazi se u onome izme-"u. U odre#enoj mjeri treba prisvajati institucionalni kap-ital na razini znanja, materijala i ljudskog kapitala. To jeparazitski poduhvat uslijed nedostatka sustavâ javne pot-pore. Uradi sam nije plauzibilna opcija kao !to, u veÊinisluËajeva, nije ni rad s institucijom - me#utim, instituci-onalno neure#eno prisvajanje ipak stoji na raspolaganju.Smje!tajuÊi se u onome izme"u, graniËnoj i tankoj liniji,postoji moguÊnost stvaranja potrebnog pritiska da bi seotvorili bunkeri biotehnologije i time postigao javni prist-up nastojanjima i konstrukcijama politike prema bioteh-nologiji koje Êe poga#ati svakoga.

.

135

d o d a t a k 1

Betty Crocker 3000 predstavljahranu za gladni svijet

Amerikanci se moraju suoËiti s Ëinjenicama. »ak i unajbogatijoj zemlji na svijetu velika veÊina ljudi ne moæesi priu!titi organske i certi"cirane organske prehrambenenamirnice. Njihova je cijena iznimno visoka, jer njihovaproizvodnja iziskuje obilne koliËine vremena, zemlje iljudskih resursa. »ak i sa svim tim resursima, prinos or-ganskih usjeva zasada je relativno nizak, !to dodatnopodiæe cijenu. A da bi stvari bile jo! gore, te prehrambenenamirnice uobiËajeno se distribuiraju iskljuËivo lokalnoili se !alju u urbana podruËja za distribuciju u odabranimprodavaonicama koje jo! dodatno mogu eksploatiratimalu ponudu i/ili oskudnu dostupnost. Za one poput nasbez pristupa organskom izobilju i kulinarskoj izda!nostinema izbora nego da prihvatimo genetiËkim inæenjer-stvom (GI) stvorene prehrambene namirnice kojima nasopskrbljuje industrija. Da bismo napravili najbolje iz tesituacije, nudimo sljedeÊi izbor menija i recepata kakobismo pokazali da uz malo ma!te GI prehrambene namir-nice mogu biti tako slasne i primamljive da vam nikadaneÊe nedostajati certi"cirani organski proizvodi koje sine moæete priu!titi. Ova kuharica sadræi jednostavna re-kombinantna jela kreirana s novim GI prehrambenimnamirnicama. Ona Êe zajamËeno ostaviti dojam Ëak i nava!e najsumnjiËavije prijatelje sladokusce i pomoÊi im daiz njih poluËe maksimalni uæitak i vrijednost.

Recept nije niËiji pronalazak.Koristimo iste stare sastojke otkako je

PeÊinski Ëovjek promije!ao svoju prvu Ëorbu.— Helen Corbitt

137136

U me#uvremenu pripremite mole umak - u dubljojtavi umije!ajte:— 1 limenku pikantnog umaka Old El Paso Picante,— 4 ælice Ëokoladnog sirupa Hershey— 1 ælica curry praha

Stavite na blagu vatru na 5 minuta i mije!ajte. Ælicomprelijte preko mije!anog sloæenca i posluæite toplo spodgrijanim Heinz grahom.

(Usporedba cijena: GI 10.58 USD/organsko 15.57 USD)

Nouvelle Cuisine ÆMO (Æivi modi!cirani organizam)

»ak i so"sticirano jelo na francuski naËin moæe sepripremiti upotrebom odabranih GI prehrambenihnamirnica.

Laæni jastog recombinée (za 4 osobe)— 1/2 pakovanja ribljih !tapiÊa Mrs. Paul’s Fish Sticks

(otopljeno)— 1 pakovanje gotovih raËiÊa u Ëe!njaku Agri-Link

Shrimp Voila!Garlic (otopljeno)— 1 pakovanje holandskog umaka Knorr Classic Hollan-

daise Sauce (pripravljenog prema uputama)— 1 veliko jaje (tuËeno)— 1 !alica bijelog trajnog kruha (umrvljeno)Dodati per!ina i paprike prema ukusu.

Riblje !tapiÊe odmrznite i blago pirjajte u malo vodedok ne postanu vrlo mekani. Umiksajte u multipraktiku sjednim velikim jajetom i kru!nim mrvicama. Mijesite dokse ne umije!a u podatno “tijesto”. Na plitkoj tepsiji obli-kujte tijesto laænog jastoga u oblik jastoga. Oko laænog

Orijentalno fuzijsko predjelo

Monarhova krila na orijentalni:— 1 pakovanje Tysonovih pileÊih krilaca— 1 pakovanje hot doga na !tapiÊu pohanih u kukuruz-

nom bra!nu— Kraftov gusti i ljuti umak za ro!tilj pomije!an s uma-

kom od soje»aËkalicama priËvrstite krilca na komade hot doga

kako bi sliËio leptirima. Prelijte ih umakom i pustite ihna ro!tilju dok ne postanu sme#a i mjehurasta.

(usporedba cijena: GI 9.08 USD/organsko 11.27 USD)

MeksiËki GI ruËak

Mje!oviti meksiËko-ameriËki sloæenac sasvinjetinom i mole umakom— riæa Uncle Ben’s Country Inn Mexican Fiesta Rice— meksiËki grah Heinz Mexican Style Rice

Mje!oviti meksiËko-ameriËki sloæenac (za 4-14 osoba)Izvadite svinjske odreske iz pakiranja smrznutog obro-

ka od præenog svinjskog odreska na seoski u umaku odpeËenja proizvo#aËa Marie Callender. Odmrznite i nasjec-kajte na sitne komadiÊe. Fino nasjeckajte jedan srednjeveliki !panjolski luk, jednu srednje veliku chili papriËicu.Pripremite jedno pakovanje riæe Uncle Ben’s Chef’s RecipeFiesta Rice. Dobro umije!ajte sve sastojke. Stavite u dubo-ku tepsiju za peËenje premazanu uljem i kuhajte u mik-rovalnoj 20 minuta, dok se ne pojavi rumenkasta korica.

139138

ZFP nema poznatih alergenskih ili toksiËnih svojstava zaljude pa bi se trebao i vi!e pojavljivati u na!oj prehrani.Uhvatite neke od va!ih prijatelja znanstvenika ili stude-nata molekularne biologije da vam nabave one sastojkekoji jo! nisu dostupni u supermarketima.

Sugestija: posluæite veËeru pod UV svjetlom kako bisteuæivali u punom efektu njenog isijavanja.

— IsijavajuÊa !ampanjska Ëa!a s ZFP proteinskim moleku-lama

— Zelene præene okruglice od sira sa Ëipsom od soje— Ragu Alba la Provencale— Zeleni pire krumpir (pire krumpir s ZFP per!inom)— Salata od ZFP zelenjave— Flambirane palaËinke Star Link posute mrvicama od

ZFP amebe

Ragu Alba la Provencale

(ZFP zeËevi se uzgajaju u odabranim laboratorijimakoji ih neÊe pustiti u divljinu, ali Êe ih prodati poduzet-nim kuharima za poseban banket.)

— 1 GFP odrasli zec nasjeËen na komade (teæine oko 1 1/2kilogram)(Marinirajte zeca u mje!avini vina, octa, maslinovaulja, zgnjeËenih Ëesana Ëe!njaka, lovora i naprskatimijana 4 sata.)

— 2 !alice pileÊe Ëorbe iz limenke

jastoga posloæite komadiÊe raËiÊa u Ëe!njaku. Prelijtepripravljenim holandskim umakom. Izda!no pospite pa-prikom kako bi poprimilo onu divnu boju crvenog jasto-ga i ukrasite per!inom.

(Usporedba cijena: GI 9.82 USD / organsko 15.61 USD)

DjeËji kutiÊ

(Jednostavne kombinacije za podgrijavanje i jelo)

— Spaghetti prstenovi Hormel s ribljim !tapiÊima(Usporedba cijena: GI 3.69 USD / organsko 7.28 USD)

— Pasta Power Rangers s hot dogom pohanim u kuku-ruznom bra!nu ConAgra(Usporedba cijena: GI 3.48 USD / organsko 5.28 USD)

— Kroketi Ore-Ida Tater Tots s keËapom Heinz(Usporedba cijena: GI 2.89 USD / organsko 3.89 USD)

— AntibiotiËke banane s Ëokoladnim sirupom Hershey(Usporedba cijena: GI 0.81 USD / organsko 2.09 USD)

Banket od zelenog #uorescentnog proteina za gozbubuduÊnosti

Ovaj meni javnost upoznaje sa zelenim $uorescentnimproteinom (ZFP). On se dobiva od gena meduze i odlikujese time !to poprima $uorescentno zelenu boju kada seizloæi UV ili plavom svijetlu. »esto se koristi kao markerza otkrivanje genetiËki modi"ciranih stanica u usjevima.

140

— 2 !alice nasjeckanog luka, mrkve, celera i crvenih,zrelih rajËica

— 1/2 !alice nasjeckanog ZFP per!ina

U dubokoj tepsiji sloæite nasjeckano povrÊe s komadi-ma mariniranog zeca. Prelijte Ëorbom. »vrsto poklopite ipecite u peÊnici na srednjoj temperaturi 3-4 sata.Aranæirajte na pladnju sa zelenim pire krumpirom uoko-lo. Izda!no pospite nasjeckanim ZFP per!inom kako bipostigli maksimalnu $uorescenciju.

(Procjena cijene: ZFP zec i drugi sastojci su besplatni zaobitelji koje sudjeluju u biotehnologiji)

.

143

Okretanje od njihovog [CAE-ovog] ranijeg rada na komunikaci-jskim tehnologijama prema biotehnologiji ponudilo je prostor zaizravno preispitivanje odnosa digitalne kulture kapitala i “pov-

ratne sprege” prema materijalnosti svakodnevnog æivota.— Rebecca Schneider

d o d a t a k 2

Proteklih !est godina rad Critical Art Ensemblea usre-dotoËio se na golemo polje biotehnologije. Grupa je poku-!ala identi"cirati kljuËna problematiËna pitanja te nad-ahnuti i usredotoËiti javni diskurs prema nastojanju dase iskoristi trenutni vakuum nadleænosti. Kao taktiËko-medijski aktivisti, grupa je proizvela pet velikih participa-tivnih kazali!nih projekata koji propituju pojedinaËne as-pekte biotehnologije. Ti projekti izdvajaju krajnje prob-lematiËna podruËja na tom polju, kako vezano uz pripa-dajuÊe predoËavanje, tako vezano uz politiËke smjernicekoje rukovode razvojem primjena i javnim kori!tenjem.Ti radovi propituju (1) tragove eugenike u potpomognutojreproduktivnoj tehnologiji (Flesh Machine - Ma!ina od tkiva);(2) ekstremne medicinske intervencije u reprodukciju ismrt seksualnosti (Society for Reproductive Anachronisms -Dru!tvo za reproduktivne anakronizme); (3) nabavku tjelesnihmaterija (Intelligent Sperm On-line - Inteligentan spermij on-li-ne); (4) utopijsku retoriku koja se roji oko Projekta hum-anog genoma (Cult of the New Eve - Kult nove Eve); (5) trans-geniku i biolo!ko upravljanje resursima okoli!a te njegovodnos prema ideologiji straha (GenTerra). Kroz djelovanjekolektiva njegovi Ëlanovi se nadaju zamijeniti sveopÊistrah kritiËkim oru#ima i zamijeniti nemoÊ oru#imaizravnog djelovanja.

Za daljnje informacije i dokumentaciju posjetite<http://critical-art.net>.

Knjiga objavljena pod licencom Creative CommonsImenovanje - Dijeli pod istim uvjetima kako biste moglislobodno umnaæati, distribuirati i prera#ivati.Licencu moæete naÊi na: http://creativecommons.org/licenses/by-sa/2.5/hr/deed.hr/

Prijevod moæete naÊi i komentirati na:http://publishing.mi2.hr/