Lowtech upgrades every year, but we don’t have to pay for it

02) Terminu “æivot” trebalo bi svakako posvetitigenealoπko istraæivanje. Ono πto veÊ unaprijedmoæemo kazati jest da se ne radi o medicinsko-znanstvenome pojmu, veÊ o filozofsko-politiËko-teoloπkome konceptu, a s obzirom na to mnoge Êekategorije naπe filozofske tradicijetrebati reformulirati.U toj novoj dimenziji ne samo da

je besmisleno razlikovatiorganski od animalnog æivota,

veÊ i bioloπki odkontemplativnog, puki æivot od

æivota duha. Æivotu kaokontemplaciji

04) Kako misliti kada je filozofija izgubila svoje vrijeme, pa je razlikovanje teorije na

tradicionalnu i kritiËku izgubilo svoju distinktivnu operabilnost?

Kako misliti u uvjetima globalnogkapitalistiËkog sistemai internacionalne podjele rada? Kako misliti kada miπljenje

postaje odlika i ostalih æivotnih oblika, napose informacijskih sustava?

Ta i sliËna pitanja odredila su nas pri zapoËinjanju s projektom Past.foRWaRD. Æelja nam je da kolektivnom

teoretskom aktivnoπÊu promoviramo recentnu teoriju, reflektirajuÊi ponajprije

kontingentne uvjete produkcije same teorije. KoristeÊi s druge strane nove medije,cilj nam je uspostaviti internacionalnu suradnju i razmjenu. Izgubljenostfilozofije u vremenu i njezina moæebitna ideologiËnost ne znaËi nuæno da je filozofija jedna

od priËa, jer joπ mnogo radikalnije suvremena misao teæi da bude science fiction [Deleuze].

past foRWaRD >>II

To je pak prostor moguÊnosti Ëija je formula melvilovska: I prefer not to.

03) Past.foRWaRD modul je teorije unutar net.radija radio.active koji djeluje u centru net.kulture “mama”.Program Past.foRWaRDa strukturiran je u Ëetiri segmenta:

http://mama.mi2.hr/radioactive/past e-mail:pastforward@mi2.hr

Do ljetne pauze Past.foRWaRD radipostmarksistiËke intervencije, dokje strukturirani program predvienod jeseni. Sastanci su nedjeljomnaveËer, a pristup je slobodan.

C • mapa hey boys, hey girls! ispituje razliËiteemancipacijske pokrete i pripadajuÊu teoriju.

D • manipulation & transformation bavi seumjetnostima s posebnim naglaskom na manipulacijskimstrategijama.

A • life_sciences je mapa koja se bavi konstrukcijama æivotai racionalnosti te njihovom povezanoπÊu s digitalnomkulturom.

B • osobnosti teoretiËara rekonstruiramo u mapitheory_chart. Pokuπaj odgovora na pitanje: kako æivisuvremena teorija?

A • life_sciences je mapa koja se bavi konstrukcijama æivotai racionalnosti te njihovom povezanoπÊu s digitalnomkulturom.

B • osobnosti teoretiËara rekonstruiramo u mapitheory_chart. Pokuπaj odgovora na pitanje: kako æivisuvremena teorija?

C • mapa hey boys, hey girls! ispituje razliËiteemancipacijske pokrete i pripadajuÊu teoriju.

D • manipulation & transformation bavi seumjetnostima s posebnim naglaskom na manipulacijskimstrategijama.

01) Uljez se ubacuje nasilu, iznenada ilukavstvom, u svakom sluËaju to Ëinibez prava i ne ËekajuÊi dopuπtenje. Usvakom strancu mora biti neπto oduljeza, jer inaËe ne bi bio stranac. Akoovaj veÊ ima pravo pristupa i boravka,ako je oËekivan i primljen tako daniπta od njega nije ostalo izvanoËekivanog ili prihvaÊenog, onda onnije uljez, ali tim viπe nije ni stranac.No niti je logiËki prihvatljivo nitietiËki dopustivo da se iskljuËi tragupada u dolasku stranca.Jednom kada je tu, ostane li stranac,dok god to jest, umjesto da se naprosto“odomaÊi”, njegov dolazak i daljetraje: on nastavlja da dolazi, a tajdolazak ne prestaje da bude naizvjestan naËin upadanje u naπprostor: a to znaËi da bude bez prava ibez bliskosti, bez naviknutosti, negonaprotiv ostaje smetnja, neπto πtosmeta naπoj prisnosti.Upravo je to ono πto bi trebalo misliti,pa dakle i upraænjavati: inaËe jestranost stranca odagnana prije negoπto je i prekoraËio prag, viπe o njoj nijerijeË. Primiti stranca treba upravo daznaËi iskusiti njegov upad.

• Jean-Luc Nancy, Uljez

bez spoznaje odgovarat Êe tu i tamo miπljenje osloboeno svakogkognitivnog i intencionalnog karaktera. Radi se o tome da se theoria ikontemplativni æivot,koje je filozofska tradicija stoljeÊima smatrala svojim najviπim ciljem, postave na

novu ravan imanencije, na kojoj pak ni politiËka filozofija, a niepistemologija ne moæe opstati u svojem sadaπnjem obliku,

zadræavajuÊi dosadaπnje razlikovanje spram ontologije.• Giorgio Agamben, L’immanenza assoluta

veÊ 1940. godine svojom refleksijom i teksturompovijesno-teoretskih teza prati tu konstelaciju. Udispozitivu pitanja u koji specifiËni odnos stupajuzaËuenost i jeza nakon iskustva nacizma Benjaminovse tekst Ëita kao pismo koje jezi filozofije daje teoretskioblik. To jest, njegove teze ‘O pojmu povijesti’reflektiraju nuæne teoretske konzekvencije kojeproistjeËu iz situacije traumatizirane filozofije.

Utoliko se povijesno-teoretske teze ubrajaju u oneBenjaminove ‘druge tekstove’ koji nude prikladnijeputove razmatranju moguÊnosti interpretiranja‘konaËnog rjeπenja’ i granica njegove reprezentacijenego πto to Ëini esej Ka kritici sile kojemu je Derrida

posvetio knjigu Sila zakona, mistiËki temelj autoriteta.Iako Derrida u post scriptumu svoje knjige radi analizu‘logike nacizma’ iz perspektive tumaËenja upravoBenjaminova eseja o sili (iz 1921), moæe se reÊi da jeBenjamin sam kasnije nadopisao i razvio temeljneteoretske postavke i koncepte tog svog teksta. Posebnoje Benjaminova rana jeziËka teorija na kojoj se temeljiesej o sili (a Derrida je odviπe shematski tumaËi kaoalternativu ime/znak), u konfrontaciji s fenomenimamoderne i vis - vis nastupajuÊeg nacizma, postajala svesloæenija i kompliciranija. Prije svega predstavakompromisa, koju Benjamin 1921. g. razmatra u poljupolitiËke institucionalne sile, a Derrida na kraju svojeknjige prenosi na “dva heterogena reda” jezika, ne dase pomiriti s Benjaminovim kasnijim teoretiziranjemjezika. Nasuprot tome u njegovim razmiπljanjima iteksturi sve viπe maha uzimaju konstelacijeneistodobnosti i nesumjerljivosti, ‘divergentne zgode’izvanrednog stanja i graniËne situacije. A izgleda da seupravo problemi eksplikabilnosti i reprezentacije uvremenu nakon shoah, koji se ponajprije javljaju kaokonflikti pojmova ‘svjedoËenje’ i ‘historiziranje’ te‘singularnost’ i ‘normaliziranje’, ne mogu razrijeπiti uobliku kompromisa, veÊ moæda u uvijek novompokuπaju refleksije momenata koji se u kontroverznimperspektivama meusobno iskljuËuju.

Benjaminova napomena o zaËuenosti s obziromna recentna dogaanja iz teza O pojmu povijesti koje jeon zapisao 1940. godine - malo prije neuspjela bijega ismrti - pripadaju bez sumnje meu najcitiranije retkenjegovih spisa: “»uenje, da su stvari koje nam sedogaaju u dvadesetom stoljeÊu ‘joπ uvijek’ moguÊe,nije filozofsko.”

»esto se taj stav navodi da se naglasi normalnost isvakidaπnjost nasilja, uniπtavanja i eksterminacije unaπem dobu, Ëime se okreÊu lea poziciji zaËuenosti i

- SIGRID WEIGEL -

ZaËuenost i jezau filozofskom diskursu

>>‘Trauma’ je u meuvremenu ostao jedanod najznaËajnijih, a istodobno i najviπeviπeznaËnih pojmova u teoriji i kulturi

buduÊi da se u njemu sreÊu refleksije razliËitihdisciplina, diskursa i umjetnosti. Pored literarnih,dokumentaristiËkih i filmskih produkcija, poredarhitekture, spomeniËke i izloæbene umjetnosti tu su idebate unutar psihoterapije i psihoanalize,historiografije, literarne teorije, povijesti umjetnosti ifilozofije. Ono πto se pritom veæe uz pojam traume seæeod kliniËkih fenomena, na koje se referira u kontekstupojedinaËnih sluËajeva, preko poljatransgeneracijskog traumatiziranja kao specifiËnogoblika kontinuiranog efekta nacionalsocijalizma ikulturalnog toposa, koji takoreÊi pogaa Ëitavu kulturunakon 1945. godine, pa sve do kriptograma kaoretoriËke figure. Pritom fenomenologija i teorijatraume osciliraju upravo izmeu onih polova koji seveÊ mogu pronaÊi u instaliranju ‘traume’ u genezifrojdovskih spisa: izmeu traumatskog dogaaja itraume kao figure doæivljaja koji nije integriran usvijest, a koji -uvijek naknadno i pomaknuto - ‘govori’u simptomima, a da ga se ‘kao takvog’ ne moæerekonstruirati. Pojam traume je tako nakon shoah dugovremena - posebno u literarnoj kritici - nadomjeπtaotopos ‘neizgovorivog’, odnosno ‘nekazivog’ koji sepetrificirao kao patetiËna formula, pa se na njegovojpoleini mogla razviti obimna literatura i produkcijametafora.

Ako su kaπnjenje i naknadnost inherentniznaËenju traume, tada je trauma kao topos ‘miπljenjanakon Auschwitza’ ili kao figura procijepa, kojapokreÊe trag beskonaËnog razmjeπtanja sa ciljem da seupiπe i nastavi u drukËijoj signifikaciji u miπljenju,jednako tako centralna i za suvremeni filozofskidiskurs. To za filozofiju, Ëije izvoriπte prema vlastitukonstitutivnom mitu Ëini zaËuenost, znaËi da namjesto zaËuenosti tendencijalno stupa jeza koja timepostaje inicijalna toËka suvremenog filozofiranja.DrukËije reËeno, jeza je upala u filozofiju.

Walter Benjamin koji se u svojoj ‘pretpovijestimoderne’ [posebno u radu o Baudelaireu] javlja kaoteoretiËar πoka - slijedeÊi tragove koji seæu sve donjegovih ranih radova, zasebno teksta o strahovanju -

zgroæenosti, jer se fenomenalno raznoliki man made

disaster æeli uobliËiti u logiku historijskog razvoja, kojise pak, unatoË razliËitim pozicijama, uvijek poima unegativno konotiranim konceptima. Time se negativnitok povijesti ili katastrofa uzdiæe u rang norme, Ëime seBenjaminova kritika pojma napretka transformira unegativnu teologiju povijesti. No pri pomnijem seËitanju njegova stavka o zaËuenosti otkriva daBenjamin nema niπta protiv Ëuenja kao takvoga, veÊda on odbacuje njegov filozofski status. Dvije su rijeËinaglaπene: ‘joπ uvijek’ navodnicima poprima karaktercitiranog opÊeg mjesta, on-dit, koje ukazuje na tojspecifiËnoj zaËuenosti (Ëuenju o joπ-uvijek-moguÊem) temeljnu, znaËi implicitnu “predstavunapretka”. A nije u kurzivu naglaπava negacijufilozofskog statusa te zaËuenosti. Ne radi se dakle otome da se ovdje naprosto odbacuje Ëuenje, veÊ onopostaje uvjet moguÊnosti jedine moguÊe spoznaje.Nastavak tog osmog stavka iz O pojmu povijesti tonaznaËuje: “Ona (zaËuenost, op. autorice) ne stoji napoËetku neke spoznaje, osim moæda one da predstava opovijesti iz koje potjeËe nije odræiva.”

Ukoliko zaËuenost tu stoji na moguÊem poËetku

spoznaje o neodræivosti one predstave o povijesti izkoje potjeËe, istodobno ona markira kraj te istepredstave. Time se zaËuenost karakterizira kaograniËni sluËaj: odreena kao ne-filozofska onaoznaËava cezuru spram pojma povijesti koji suvremenadogaanja mjeri progresivnim tokom povijesti te ihstoga dræi neadekvatnim, odnosno zaostalim, a kaozaËuenost s onu stranu filozofske strane onaistodobno biva uvjetom moguÊnosti jedne drukËijevrste spoznaje. To jest, zaËuenost se ne situira ni

iz Entstellte Ähnlichkeit. WalterBenjamins theoretische Schreibweise,Frankfurt 1997.

preveo: zoe@mi2.hr

past foRWaRD >>II<<unutar, a ni izvan filozofije, veÊ ona

markira granicu filozofije koja iziskujejednu drukËiju vrstu spoznaje.

“»uenje, da su stvari koje nam se

dogaaju u dvadesetom stoljeÊu ‘joπ

uvijek’ moguÊe,

nije filozofsko.”

Fredric Jameson

vjerojatno najpoznatiju knjigu Postmodernism, or The

Cultural Logic of Late Capitalism (1991. g. izvorni esejobjavljen u New Left Review 1984. g.) ovdje Êemo seipak pozabaviti nekim manje poznatim djelima,konkretnije trima knjigama koje, svaka na svoj naËin,predstavljaju Jamesonov opus kao sintezu ideoloπkekritike (The Political Unconscious, 1981), ekstenzivneanalize medijskih fenomena (The Geopolitical

Aesthetic, 1992) i kulturoloπkog pristupa bezfilozofskog instrumentarija u pozadini (The Seeds of

Time, 1994).PolitiËko nesvjesno veÊ u podnaslovu odreuje

temu - to je pripovijedanje kao druπtveno-simboliËniËin. AnalizirajuÊi Balzacove, Gissingove i Conradovetekstove pod vidom marksistiËki usmjereneideoloπke analize, Jameson pokuπava dokazati kako suumjetniËka djela primarno skup psiholoπkih,estetskih i ideoloπkih naslaga, te ih u tom smislumoæemo interpretirati i razumjeti tek ako ihsagledamo i promotrimo u πirem horizontudruπtvenih zbivanja. Ono politiËki nesvjesno, koje jenuæno upisano u takve tekstove, Ëini roman ilipripovijetku dvosmislenim i nedokuËivim, stogajedina ispravna analiza nije ona koja nam otkriva πtotekst kazuje, veÊ ono πto tekst preπuÊuje ili ne govorijasno. Druπtveno nesvjesno je zbroj svih pogleda nasvijet u nekoj odreenoj epohi i bitno je odreenspecifiËnim druπtvenim horizontom i klasniminteresom - u tom smislu je npr. Balzacova “strategijapripovijedanja” buræoaska. Kako sam kaæe upredgovoru, Jamesonov je pristup ovoj ideoloπkojanalizi hegelovski, no u daljnjem izvodu onpovremeno koketira s Lacanovim pojmovnikom kao is postkolonijalnom kritikom Ëije Êe vrijeme tek doÊiu 90-ima. S jedne strane, skriveni podtekst jeposljedica upisivanja onog historijskog, a tek onda

>>Bauk joπ uvijek kruæi -povikao bi netko reagirajuÊi naËinjenicu kako Êe nakon istaknutog

“katoliËkog” ljeviËara Terryja Eagletona Zagrebuskoro pohoditi i doajen ameriËke marksistiËke mislite izumitelj postmoderne terminologije Fredric

Jameson. Kako je dotiËni u inozemstvu cijenjeno ipriznato ime te je osim toga u protekla dva desetljeÊapostao neka vrst referentne toËke svih ideologijskih ipostmarksistiËkih analiza postmodernog stanja, bitÊe to prigoda da se iskusni majstor na licu mjestaupozna s tragiËnim posljedicama kulturne logikekasnog kapitalizma u Hrvata i da nakon toga moædaponudi svoje vienje, odnosno Ëitanje Hrvatske uideologijskom kljuËu. Osim toga, bit Êe to i pravaprilika da domaÊe sluπateljstvo, koje poznatefilozofske face nije vidjelo u æivo veÊ godinama,posluπa jedno, sasvim sigurno, zanimljivopredavanje. S obzirom da se trenutno pregovara i ogostovanju Richarda Rortyja, zli jezici bi desetljetnoignoriranje intelektualne elite pripisali ondaπnjojstranci na vlasti, zbog Ëije politike prozvanibjelosvjetski ljeviËari nisu æeljeli ili mogli dolaziti.Dakako da stvari nisu toliko crne, niti je RaËanova

ekipa posredni uzrok ovih ili buduÊih gostovanja, alije Ëinjenica da se stvari bar u jednom pogledu kreÊunabolje.

Od svoje prve knjige o Sartreu (The Origins of a

Style) pa sve do posljednje (The Cultural Turn)proteklo je gotovo Ëetiri desetljeÊa, a Jameson je usvojim tezama, kulturoloπkim razmatranjima teanalizama i dalje transparentan, do kraja doreËen ipriliËno jednoznaËan, usprkos ponekadneinventivnom konzervativizmu i Ëestimponavljanjima. Radi se o misliocu koji svoje stavovene brusi filigranski precizno (poput Conradove proze

specifiËnog knjiæevnog postupka - s obzirom da namje povijest dostupna tek po svojim uËincima, tj.tragovima koje ostavlja u knjiæevnom tekstu, analizanpr. Balzacova romana tako ne bi imala primarnusvrhu u smjeπtanju teksta u svijest odreene epohe,veÊ je njena namjera raskrinkavanje, prokazivanjeideoloπke svijesti same. S druge strane, namjera jedokazati primat politiËke interpretacije knjiæevnihtekstova nad svima ostalima (psihoanalitiËka,strukturalistiËka, semiotiËka itd.); vjera uinterpretaciju kao svojevrsna marksistiËkahermeneutika raskrinkavanja omoguÊava da seprestrukturiranje problematike ideologije,nesvjesnog i æelje izvrπi u vidokrugu pripovijedanjakao centralne funkcije ljudskog uma. Sasvimdovoljno, znamo li da je tada diskvalificiranje svakemoguÊe interpretacije bila pomodnost, odnosno stvartrenda.

The Geopolitical Aesthetic: Cinema and Space in the

World System (1992) na jednom mjestu okupljaFredricova razmiπljanja o filmu koji od sredine 70-ihpromatra kao izvanredan primjer koji odslikava onomedijsko inficirano politiËkim. Ovdje sintagmuideoloπki ne treba uzimati kao orijentacijskukategoriju neke odreene ideologije, veÊ je samsustav proizvodnje (dakako i simboliËke) i produkcijeu svojoj sræi obiljeæen politiËki nesvjesnim. Tako npr.u svojoj analizi Antonionija (modernizam), De

Palme (postmodernizam) ili ruskih filmova togarazdoblja dolazi do zakljuËka da se stapanjemlokalnog politiËkog i globalnog filmskog kontekstadjelo nuæno smjeπta u sam epicentar distribucijeglobalne moÊi. Film je kao najviπe postmodernistiËka

umjetnost stoga u najveÊoj mjeri inficirangeopolitiËkim Ëimbenicima koji uvjetuju njegovuprodukciju i recepciju. Uostalom, za njega svakaanaliza nekog kulturoloπkog fenomena nuæno poËinjekao ekonomska analiza, pri Ëemu Jameson nije niprvi ni posljednji koji polazi od upravo takvihpremisa.

The Seeds of Time (1994) pokriva Ëetiri temeljneantinomije postmoderne: vrijeme-prostor, subjekt-objekt, Ëovjek-priroda, koncept Utopije. Poddojmom inicijalne teze o kartografiranju ideoloπke

koju analizira), nema onu nametljivu dozu ironije ipomalo zlobne iskriËavosti (poput Eagletona) niti jezamoran i nervozan pisac (poput Baudrillarda iliAdorna o kojem je napisao vrlo pohvalnu knjigu).Meutim, Jameson ima zadivljujuÊu sposobnostdistanciranja vaænog od nevaænog, umijeÊeapotekarskog vaganja argumenata pri Ëemu seiskoriπtava sve ono πto je moguÊe izvagati, analizirati irazdijeliti; njegovi su tekstovi u punom smislu rijeËiËitljivo i lako probavljivo πtivo, neoptereÊenovulgarno-ideoloπkim zastranjenjima ili hermetiËnim,samodopadljivim diskursom (poput Lacana iliDeleuza). To ipak ne znaËi da se radi oprovokativnom i filozofski avangardnom autoru -shema koju Jameson slijedi zapravo je modelkulturoloπke analize ispresijecan s pomnim Ëitanjemknjiæevnih tekstova, analiziranjem filmova,arhitekture i suvremene umjetnosti, pri Ëemu jepozadina dominantno marksistiËka. Takvu bismopozadinu ukratko mogli ovako opisati:postmodernizam nije ni periodizacijski koncept nikulturalna kategorija diferencijacije sprammodernizma, Ëak ni globalna nova epoha koja biznaËila definitivni raskid s proπloπÊu, veÊ je tokorelacija novonastalih kulturnih fenomena snovonastalim ekonomskim poretkom, tj.multinacionalnim kapitalizmom. Ovakvo je politiËkoËitanje fenomena postmoderne tek naizgledalternativni pogled na samu stvar, no uistinu ono nipo Ëemu ne prekoraËuje granicu trendovskog “dobrogukusa” - teza je ne samo probavljiva, veÊ i iznimnouvjerljiva i argumentirana. Upravo takav ideoloπki link

nedostaje autorima poput Baudrillarda (skretanjepozornosti na problem prezentacije), Lyotarda (kojije zapravo komplementaran Jamesonu) ili Burgharta

Schmidta, da spomenemo samo najpoznatijeteoretiËare postmoderne. O autorima poput Balibara

ili Laclaua trebalo bi govoriti na sasvim drugojargumentacijskoj razini. ©to se Jamesona tiËe, onproblematici postmoderne ne prilazi okoliπajuÊi kaomaËak oko vruÊe kaπe, veÊ pristupa problemu sastraænje, ideoloπke strane, pri Ëemu nepogreπivopogaa pravu rupu.

S obzirom na opseænu, popularnu, citiranu i

matrice postmoderne, prostor i vrijeme iskrsavajukao dvije kljuËne sastavnice bez kojih je ovaproblematika naprosto nemoguÊa. Osueni na vjeËniprezent, u razdoblju nakon nastanka decentriranogsubjekta i raspada oznaËiteljskog lanca, one poznatekantovske kategorije prostora i vremena ostaju jedinatoËka distinkcije moderniteta (temporalan,dinamiËan, napredan) i postmoderne (prostornost,sveprisutnost, rasprπenost). Rjeπenje je elegantnonaeno u globalnoj spoznajnoj kartografiji (cognitivemapping) koja bi kao “pedagogijska politiËkakultura”, prihvaÊajuÊi reprezentacijsku dijalektiku,postala utopijski model svake moguÊe politiËke formepostmodernizma.

Postmoderna je istovremeno i estetiËki i politiËkiproblem - svaka pozicija spram postmodernizma ukulturi “jest implicitno ili eksplicitno politiËki stavprema prirodi danaπnjeg multinacionalnogkapitalizma”. No u Ëemu je zapravo πtos?Kapitalizam nije samo najdinamiËniji druπtveni sistemkoji se ikada pojavio u povijesti ËovjeËanstva (kakotvrdi Marx), prvi istinski naËin globalne proizvodnje ikomunikacije, veÊ on oslobaa i beskrajnu æelju,stvarajuÊi libidinalnu ekonomiju (Lyotard). Problemnije u tome, kako primjeÊuje Eagleton, postojanjeæelje, veÊ Ëinjenica da ona ne cirkulira dovoljnoslobodno. Imperativ za uæivanjem (Lacan/Æiæek), koji uobliku naredbe stoji poput straπila uperenog umasovnu kulturu, nije tek psihoanalitiËka prtljagaDeleuzovog shizoidnog subjekta, veÊ je kljuËno mjestoza razumijevanje kapitalistiËke ideologije. Napresjeciπtu ideologije, filozofije, psihoanalize i politikenastao je Jamesonov opus sa svim svojim vrlinama i

<<

[UVOD U LIK & DJELO]

TonËi VALENTI∆

manama. A πto se ljevice tiËe, netreba ni spominjati - ona jedefinitivno u modi.

Imperativ za uæivanjem,

koji u obliku naredbe

stoji poput straπila

uperenog u masovnu

kulturu, nije tek

psihoanalitiËka prtljaga

Deleuzovog shizoidnog

subjekta, veÊ je kljuËno

mjesto za razumijevanje

kapitalistiËke

ideologije.

A πto se ljevice tiËe, ne treba ni spominjati

- ona je definitivno u modi.

>>Globalizacija je konjunkturna tema.Masivne svjetske Ëinjenice πirenjaslobodnog træiπta, kolanja kapitala,

migracije radnih snaga, razvoja znanosti i tehnologija,sveprisutnosti medija i komunikacijskih sredstava, aliistodobno i poremeÊaja koji se javljaju u okoliπu, natræiπtima radne snage, u socijalnim i politiËkimstrukturama, u kulturnoj proizvodnji potakle sumnogobrojne svjetske forume, iznjedrile globalnesporazume, zaæivjele u meunarodnim organizacijama.OËigledna je, dakle, potreba za pravnom iadministrativnom regulacijom tih procesa.

No, joπ oËiglednija je potreba za javnom raspravomo transformaciji politiËkih sustava u uvjetimaglobalizacije. Dvije okolnosti, naime, prijeËe brzipolitiËki odgovor na globalne mijene. Prvo, opasnostda bi kapital multinacionalnih poduzeÊa i financijskihinstitucija mogao pobjeÊi ili izostati prisiljava dræavena ekonomske i pravne prilagodbe koje mijenjajufunkcioniranje sustava, primjerice, socijalnog ilimirovinskog koji jamËe oËuvanje socijalnih odnosa. Ana te promjene prisiljene su upravo zato da bizadræavanjem ili privlaËenjem kapitala osiguralesredstva za odræanje tih sustava. Stoga, novosocijaldemokratsko geslo prvo privrijediti, a zatim

preraspodijeliti nije program, nego opis prinude podkojom vlade moraju djelovati. No prinuda na takvahitra tehnokratska rjeπenja Ëesto ne ostavlja prostoraza dugotrajnije procese javnog politiËkog odluËivanjakoje iziskuje takvo zadiranje u temelje druπtvenogustroja. (Utoliko ne Ëudi da se zemlje s manjomautonomijom javnog politiËkog odluËivanja bræe, atime i bolje, prilagoavaju zahtjevima globalizacije tetime postaju Ëimbenici globalne ekonomskestabilnosti). Drugo, oËigledan je izostanak globalnejavnosti ili savezniπtva pojedinaËnih javnosti koji biuzmogli potaknuti rjeπavanje poremeÊaja koji nastajuuslijed procesa globalizacije. Indikativno je, tako, da uEuropskoj zajednici, unatoË uznapredovalojekonomskoj i pravnoj integraciji te kulturnoj ipovijesnoj bliskosti, zajedniËka politiËka kultura nijenego u povojima (primjerice za sada ne postojieuropski opinion making medij). A ideju globalnogjavnog odluËivanja dodatno ograniËava i ta okolnost damnogobrojne dræave ukljuËene u globalizaciju nemajurazvijenu javnost, a neke i suzbijaju javno djelovanje.

KRIZA LEGITIMACIJEU GLOBALNOM KAPITALIZMUTa prinuda na prilagodljivost makroekonomskim

mijenama koja ograniËuje politiËku autonomiju i tanemoguÊnost stvaranja globalizacijske politike natemelju nekakvog meunarodnog dogovora, dakle,jasan su indikator da je ureivanje procesaglobalizacije za sada prepuπteno meudræavnim imeunarodnim ekonomskim i administrativnimregulacijama. A time imamo situaciju, govorimo liHabermasovim rjeËnikom, u kojoj ti procesi dvostrukoprodubljuju krizu legitimacije demokratskih dræava u <<

IπËezava li politikau uvjetima globalizacije?

kasnom kapitalizmu: prvo, unutar dræava procesisistemske integracije, tj. ekonomija i administracija,dodatno smanjuju djelatno podruËje socijalneintegracije, jer ih kapital multinacionalnih poduzeÊa ifinancijskih institucija sili da se u stvaranju πtopovoljnije ulagaËke klime natjeËu s drugim dræavamakoje moæda i nemaju obzira prema unutarnjojpolitiËkoj autonomiji. Drugo, globalnu sistemskuintegraciju kroz meunarodne trgovinske i monetarneinstitucije ne prate globalna socijalna integracija ipolitiËko odluËivanje o redistribuciji, πto ima zaposljedicu da, s jedne strane, trpe politiËki procesiunutar dræava i, s druge, dio svjetske populacije ostaje ucijelosti iskljuËen iz globalizacije.

Razmotrimo pobliæe neke od poremeÊaja kojeglobalizacija unosi u politiËke procese u liberalnimdemokracijama.

Étienne Balibar u svom je tekstu Univerzali (u La

crainte des masses - Politique et philosophie avant et aprËs

Marx, 1997, str. 422-423) ukazao na dva aspektaglobalizacije: ona ekspanzijom prometa, kapitala iinformacija povezuje ËovjeËanstvo u svjetski prostor -paradoksalno ozbiljava utopiju o univerzalnomËovjeËanstvu. No istodobno tom kontrakcijomekonomskog prostora u svjetsko træiπte rada ona stvarai konkurenciju pojedinca bez posredovanja dræavnih idruπtvenih institucija ‡ paradoksalno uvodi prastanjeuniverzalne borbe svih protiv sviju, posredovanusvjetskim træiπtem rada. Meutim, premda tamundijalizacija objedinjuje svijet u jedan prostor, onane dokida granice. Naprotiv, ona sukladno svojojdvojakosti premjeπta granicu izmeu Sjevera i Juga,dijeleÊi svijet na velika træiπta i sjediπta kapitala, velikaprodukcijska srediπta te zemlje iskljuËene iz globalneraspodjele, a granicu izmeu iskljuËenih i ukljuËenih upravo dræavljanstva, uslijed poveÊane imigracije imobilnosti radne snage, pomiËe prema razdvajanjuveÊina i manjina unutar druπtva.

KRIZA SOCIJALNE DRÆAVENo vratimo se svjetskom træiπtu rada. Novi uvjeti

rada dinamiziraju tradicionalna razgraniËenja radnomjesto/dom, radno vrijeme/slobodno vrijeme,obrazovanje/radni vijek/mirovina. OkrupnjavanjapoduzeÊa, racionaliziranja radnih mjesta, outsourcing idruge strukturne promjene u poslovanju, uvjetovaneprimatom shareholder value pred dugoroËnimplaniranjem razvoja, razbijaju jedinstvo radnogmjesta, radnog vremena i radnog vijeka. Stoga se sveËeπÊe susreÊu tzv. paralelne biografije ‡ radnici rade,bez odreenog radnog vremena, istodobno na viπeradnih mjesta, ËeπÊe mijenjaju radna mjesta, ali istruke, sami plaÊaju doprinose itd. To nestajanjeËvrstog profesionalnog i socijalnog okvira nudipojedincu sve manje izvjesnosti u vlastito blagostanje.Istodobno potreba za rastereÊenjem kapitala oddavanja, ali i potreba za sve boljom zdravstvenomzaπtitom, za zbrinjavanjem sve veÊeg broja starijih i sl.,

slabi i sustav socijalne zaπtite. Stoga je dræava svemanje u stanju jamËiti socijalnu sigurnost svojimpodanicima, a time i jamËiti stabilnost druπtvenihodnosa. Naime, ako je svojedobno prihvaÊanjedruπtvenog identiteta omoguÊavalo pojedincu daoblikuje te traæi jednaka temeljna prava kao i svi drugikoji se mogu pozvati na pripadnost tom druπtvu, uuvjetima globalizacije upravo je u druπtvima u kojimaje pravo na socijalnu sigurnost univerzalno pravoneizvjesna druπtvena stabilnost.

Naruπavanjem te sigurnosti kao jamca druπtvenestabilnosti naruπava se ravnoteæa temeljnog odnosa uustrojstvu graanske dræave. Naime, univerzalna pravau njoj imaju svoj kontingentni temelj u jednoj ili viπezajedniËkih odlika (dræavljanstvo, jezik, kultura,mjesto roenja, religija i dr.) njenih dræavljana.Kontingentni temelj, Balibarovim rijeËima fiktivnitemelj, jest onaj gdje prava ne ovise o zajedniËkojodlici, ali on je svejedno djelatan i emancipatorskitemelj jer omoguÊuje da svako zahtijeva jednaka pravoza svakoga tko ima tu odliku. A upravo taj temelj uuvjetima naruπene druπtvene stabilnosti u graanskojdræavi moæe prestati biti fiktivan i postati realan,opravdavajuÊi Habermasovu strepnju da bi se pojamgraanstva mogao razotkriti kao “simbiozanacionalizma i republikanizma” (Faktizität und

Geltung, 1992, str. 644) te izroditi u iskljuËivost.No, kako smo veÊ napomenuli, globalizacijski

procesi, uslijed pojaËane imigracije i mobilnosti,premjeπtaju granicu razgraniËenja prema van naosnovi graanske pripadnosti na razgraniËenje premaunutra, a na osnovi pripadnosti manjini ili veÊinidominantnog koda kulturne proizvodnje politiËkihrazlika. Stoga, model iskljuËivosti u tim okolnostimaviπe nije ksenofobija, nego diskriminacija ili, kako toBalibar naziva, “kulturalni rasizam” (vidi Droit de cité -Culture et politique en démocratie, 1998, str. 33). Tajrasizam se manifestira od pojedinaca kao mrænjaprema manjinama, a od institucija kao kriminalizacijamanjina. O takvim teænjama prema mobilizaciji protivmanjina najbolje svjedoËi pojava tzv. nove desnice uEuropi.

POLITIKA I GLOBALIZACIJAVratimo se sada pitanju iz podnaslova: iπËezava li

politika u uvjetima globalizacije? Ako su uvjetiglobalizacije globalni ekonomski procesi bez istodobnepolitiËke integracije svijeta, izostavljanje dijelapauperiziranog svjetskog stanovniπtva iz sudjelovanjana svjetskom træiπtu kapitala i rada, suæavanjeautonomije politiËke javnosti u situaciji smanjenedruπtvene sigurnosti, javljanje strukturnog nasiljaprema manjinama i imigrantima, dakle, ako je politikana svjetskoj sceni, izuzev u interventnim situacijama,prepuπtena samo regulaciji izmeu suverenih dræava, apri tome te suverene dræave gube prostor javnepolitiËke legitimacije kod kuÊe, onda je politikaoËigledno u uzmaku. Ali isto tako ostaje otvorenamoguÊnost da poremeÊaji koji nastaju iz krize politiËkelegitimacije postanu prepreka nesmetanom razvojuglobalne ekonomije.

Ta neizvjesnost odnosa izmeu, vratimo li se joπjednom na Balibarovo razlikovanje univerzala, realnogprocesa globalizacije i procesa emancipacijetemeljenog na fiktivnoj hegemoniji zajednice neprijeËi formulaciju preduvjeta za kojima pokuπaji uglobalnoj politici moraju nastojati - koliko to okolnostidopuπtaju - da ih ispune æele li omoguÊiti svjetskiporedak koji bi se povodio idealnim univerzalimaslobode i jednakosti. Naprotiv, istaknuti ih valja baremtri. Prvo, pomoÊ zaostalim zemljama da se ukljuËe uglobalnu raspodjelu kapitala i rada. Drugo, priznavanjeimigrantima univerzalno pravo na “slobodnu i Ëovjekadostojnu egzistenciju” (Habermas). TreÊe, poticanjerazvoja demokratskih procesa javnogodluËivanja. Dakako, stari zahtjevi, ali idalje zahtjevi.

GLOBALIZACIJAi PARADOKSIUNIVERZALIZMA

Tomislav MEDAK