©kr©kriinnjijiccaalist uËenika O© Zlatar Bistrica, πk. god. 2007./2008. broj 1, godina I.

8080JJubilejubilej vrijedanvrijedanpoπtopoπtovvanjaanja

“Obuka je zapoËela 18.listopada 1927. godine u 8sati u jutro. Taj dan doπla su u πkolu djeca svih 5 razre-da. ©kolu je poËelo polaziti 142 uËenika”, piπe prviravnatelj Mirko Buntak u Spo-menici Dræavne osnovne πko-le Brestovec.

Djeca iz Brestovca i okolnihmjesta: GranËara, LovreËana,Veleπkovca i Opasanka polazi-la su πkolu u Zlataru. Kako jeZlatar od Brestovca udaljenπest kilometara, a od ostalihsusjednih mjesta joπ i viπe,zbog udaljenosti djeca nisumogla redovito polaziti πkolu.Osobito zimi i za kiπnih vre-mena, jer su djeca za toliki putdo πkole i natrag zbog siro-maπtva svojih roditelja bilapreslabo obuËena i obuvena.

Trgovac Nikola Kapec iz Brestovca animirao je vieneljude iz mjesta i okolice i na sastanku 6. veljaËe 1927.godine zakljuËeno je da “sela Brestovec, GranËari, Lov-reËan, Opasanjek i Veleπkovec osnuju πkolsku opÊi-nu sa sjediπtem u Brestovcu”.

Imenovan je privremeni πkolski odbor koji je za-poËeo prikupljati novac za otkup zemljiπta i grad-nju πkolske zgrade. Prvotno je, 15. srpnja 1927. go-dine, za potrebe πkole bila iznajmljena dvoriπnazgrada Ivana KunoviÊa, na raskriæju πto ga Ëineceste iz Marije Bistrice i KonjπËine. Nova πkolskazgrada dovrπena je u jesen 1929. godine, a nasta-va u novom πkolskom prostoru zapoËela je 2. sijeË-nja 1930. godine.

Proπla su desetljeÊa. ©kolska zgrada je nadograi-vana, a 2001. godine dovrπena je i gradnja modernesportske dvorane. Osnovnu πkolu Zlatar Bistrica da-nas polazi 219 uËenika u 11 razrednih odjela, od

kojih su Ëetiri niæai sedam viπih raz-reda. Zaposlen je31 radnik: 18 uËi-telja, ravnateljica,dva struËna surad-nika i 10 ostalihradnika (tehniËkoosoblje). O dosezi-

ma i uspjesimauËenika i njiho-vih uËitelja do-voljno kazujubrojna prizna-nja koja kraseprostor πkole.

D o p r i n o sobiljeæavanjujubileja πkole jei prvi broj listauËenika “©kri-

njica”. Zahvaljujem svima koji su pridonijeli njegovu iz-lasku, a posebice “©kolskoj knjizi” na razumijevanju.

Boæena Slunjski, ravnateljica

Prvi nastavni dan 1927.

©krinjice Ëuvarice vremena2

BBaakkiinnaa ππkkrriinnjjiiccaa

©krinjica moje bake je vrlo stara.U njoj ima svega.

Stara pisma, slike, igraËke i joπ mnogo raznih stvari ko-

je moju baku podsjeÊaju na mladost. Kada ona otvori

πkrinjicu po njezinim oËima vidim kako se sjeÊa sve-

ga. Kad ostarim i ja bih æelio imati takvu πkrinjicu pu-

nu uspomena.

Jurica FrËko, 5. r.

BBllaaggoo ππkkrriinnjjiicceeJednoga tmurnoga popodneva sjedila sam uz prozor

i gledala malene kiπne kapi. Radoznalost me privuklana stari tavan. Na tavanu je bilo puno starih stvari, pri-mjerice kolovrat, ruËni radovi i ostali stari predmeti.Na samom kraju tavana ugledala sam staru πkrinju ko-ja mi se najviπe svidjela. Bila je drvena sa prekrasnimdrvenim uresima. Pitala sam se πto li je u njoj. Nekaddavno sigurno su u nju stavljali ruËnike od lana ili pakvrijedne narodne noπnje. Darovane su bile kÊerima iliunukama prije udaje. Za BoæiÊ bi posjetili πkrinju i iznje uzimali sveËane stolnjake. Neki ljudi su u πkrinjustavljali vrijedno obiteljsko nasljee. Obiteljsko naslje-e, najËeπÊe neki stari predmeti ili nakit, ljudi su pre-nosili s koljena na koljeno. ©krinje su Ëuvarice vreme-na i obiËaja i treba ih Ëuvati zato jer su dragocjene ivrijedne.

Viktorija GoriËki, 5. razred LLjjuubbaavvnnaa ppiissmmaammoojjee bbaakkee

Jednoga dana zalutao sam u stari podrum svoje ku-Êe.Bilo je mraËno, Ëak sam Ëuo πkripanje starih vratakoja su udarala u zid. Bilo me je jako strah, osjeÊaosam se kao da me netko gleda iz starih slika koje suvisjele na oronulim zidovima. U podrumu je bio mrak,nisam vidio prst pred nosom, ali u svoj toj tami pokrajprozora stajala je suncem osvijetljena πkrinjica. Ta πkrinjica nije bila bilo kakva πkrinjica, veÊ je tobila πkrinjica moje bake. Na πkrinjici je zlatnim slovi-ma bilo utisnuto njezino ime. Kada sam je otvorio, nasamom vrhu bila su uredno sloæena ljubavna pisma,po kojima sam zakljuËio kako je moja baka prije 40godina bila prava ljepotica. Na dnu πkrinjice bile sustare pregaËe ukraπene raznim πarenima cvjetovima.Sve sam paæljivo pogledao, zatvorio πkrinjicu i krenuonatrag u svoju sobu. Jedva sam Ëekao iduÊe jutro da mibaka ispriËa doæivljaje iz svoje mladosti. Alen Jertec, 7.a

UU ttaammnnoomm kkuuttuu

ttaavvaannaaNa tavanu moje bake godinama stoji stara drvena

kutija. Drvo je potamnjelo od starosti. Bila je jednos-

tavnog Ëetvrtastog oblika. Imala je poklopac ukraπen

æeljeznim okovima. Sa strane je ukraπena rezbarijama.

Dugo sam je gledala i razmiπljala Ëemu je sluæila prije

nego πto je zavrπila u tamnom kutu tavana.

Zamolila sam baku da mi ispriËa priËu o toj drvenoj

kutiji. To je bila πkrinja njezine bake. U njoj je Ëuvala

odjeÊu i ruËne radove. Kasnije je ta πkrinja sluæila za

Ëuvanje æita i kukuruza.

Danas rijetko koja obitelj ima takvu πkrinju. Svaki

put kad je pogledam sjetim se bakine priËe o æivotu

nekada. Razmiπljam o tome za πto bi se ponovno

mogla koristiti. Moæda mi sine neka ideja.

Danijela Haban-Basran, 5. r.

NNaaππaa vveelliikkaauussppoommeennaa

SaËuvani namjeπtaj i stvari kojima su se nekad koris-

tili naπi preci vrlo su vrijedno blago koje nam na vjer-

an naËin doËarava sliku æivota iz proπlosti.

Uvijek rado sluπam priËe moje bake kako se nekada

æivjelo. Stare stvari koje je ona saËuvala i uvijek ih

gleda s nostalgijom, veæu na sebe razne zgode iz njez-

ina djetinjstva.Posebice me zadivila kad sam u njenom podrumu

ugledala staru πkrinju. Nisam odmah prepoznala da je

to πkrinja, jer je od starosti veÊ sva pocrnjela. Stara je

viπe od sto godina. Ta prekrasna stara πkrinja od moje

je prabake.U njoj se je najËeπÊe Ëuvala odjeÊa, a u πkrinji je joπ

jedna mala ladica u kojoj je Ëuvala svoje slike, pisma

i razne dokumente. Joπ su i saËuvane dvije torbice,

stare kao i πkrinja.

Kad su se djevojke udavale, dobivale su πkrinje tako

da unutra mogu pospremiti sve potrebne stvari.

No, u πkrinje su bili spremani mnogi osjeÊaji i

mnoge tajne. »ini mi se da ova bakina krije mnoge, pa

da sam malo bolje osluhnula moæda bih Ëula njihov

tihi πapat. ©krinja je joπ dan danas naπa velika uspom-

ena.Lucija PavetiÊ, 5.r

Sretan BoæiÊ i nova 2008. godina� �

Naπi talenti 3

MMeerriiddiijjaannii ii ppaarraalleellee LLiivviijjee»»eebbrraajjeecc

UËenica naπe πkole, Livia »ebrajec, proπle πkolske go-dine osvojila je prvo mjesto na æupanijskome natjecanjuiz geografije te je svojim rezultatom izborila sudjelovanjei na dræavnoj razini.

Krenimo od æupanijskoga natjecanja. Kakav je doæivljajbiti pobjednica?

-Prekrasan! Trud se napokon isplatio. Bilo je to velikoolakπanje nakon svega.

Saznali smo kako baπ i nije bilo jednostavno. Proπla sidva kruga dodatnih pitanja na usmenome dijelu. Jesi li bi-la nervozna i uzbuena?

-Da, nije bilo lako. VeÊ sam bila umorna i veoma ner-vozna, no sve je to nestalo kad sam saznala da sam prva.

Ubrzo nakon natjecanja u Krapini uslijedio je poziv zadræavno natjecanje u Omiπu. Moæeπ li opisati svoje pri-preme?

-UËila sam puno. Cijele dane. Nije mi bilo lako jer samse cijelo to vrijeme, osim uËenja geografije, trudila ne za-postaviti druge predmete i obveze u πkoli.

Tko ti je pomagao u pripremama?-Imala sam veliku pomoÊ dvojice profesora, Alana

GrabuπiÊa koji je moj profesor geografije i svojega tate,koji je takoer profesor geografije, ali u drugoj πkoli. Ne-ke dobre savjete dao mi je i Andrej Jertec, uËenik naπeπkole koji je godinu ranije takoer sudjelovao na æupa-nijskome natjecanju iz geografije i ispriËao mi je svoja is-kustva.

Peto mjesto na dræavnome natjecanju! Je li taj uspjehbio oËekivan?

-Za mene ne. Nisam ni sanjala da Êe tako zavrπiti. Ima-la sam veliku podrπku obitelji, posebice tate Stjepana ko-ji se sa mnom ponosi.

Smatraπ li da Êe ti ovo natjecanje pomoÊi u πkolovanju?-HoÊe sigurno,

samo joπ ne znamkako. Bio je todoæivljaj koji Êupamtiti.

S obzirom naostvaren odliËanrezultat, hoÊeπ lise i iduÊe godinepripremati zanatjecanje iz geo-grafije?

-Za sada joπ nemogu reÊi. Ako ÊuiÊi, vjerujem daÊe biti lakπe jersada imam dra-gocjeno iskustvokako sve to izgle-da. Lana Hubak, 8. b

BBrraavvoo,, SSvveenn !!Ako za nekoga vrijedi izreka kako je pjevao pri-

je nego πto je progovorio, onda bi se to moglo ka-zati za Svena Curiπa. Otkrio je glasovir sa tri godi-ne, a poËeo je svirati u petoj i ta glazbena ljubav idanas traje.

Prvi put se pojavio na pokusima u Krapini, zanastup u prvoj festivalskoj veËeri “Kaj u rijeËi, pjes-mi, slici i plesu” kao uËenik drugoga razreda spjesmom “Zagorec i Podravka”. Premda je bio naj-mlai sudionik, oduπevio je Viktora Crneka, direk-tora Tjedna kajkavske kulture u Krapini i utemelji-telja veËeri koja je u cijelosti posveÊena razvijanjuljubavi najmlaih prema dragome kaju. Publika ni-je πtedjela dlanove i nagradila je Svenovu interpre-taciju.

Nastupi na SveËanostima kajkavskih popevki uKrapini uslijedili su iz godine u godinu, sa pjevaË-ki sve zahtjevnijim pjesmama. Niska nastupa okru-njena je Svenovim sudjelovanjem na ovogodiπnjemFestivalu djeËje kajkavske popevke u sklopu Danakajkavske rijeËi u Zlataru. Pjevao je svoju skladbu“Trsek”, uz pratnju Tamburaπkoga orkestra HRT-apod vodstvom Siniπe Leopolda. Ljubavlju premaglazbi i ozbiljnoπÊu u radu osvojio je srca velikihglazbenih suradnika, ali i naπa, koji ga pratimo, po-dræavamo i uæivamo u njegovim nastupima. Bravo,Sven!

Viπnja Pale- Kosovec

©kola izvan πkole4

OOdd kkaazzaalliiππttaa ddoo““©©kkoollsskkee kknnjjiiggee””

UËenici petih i πestih razreda 27. studenoga 2007. bili suna terenskoj nastavi u Zagrebu.

Iz Zlatar Bistrice krenuli smo u devet sati. Najprije smoposjetili ZagrebaËko kazaliπte mladih i pogledali predstavu

“Zabranjena vrata”. Izveli su je glumci amateri, polazni-ci UËiliπta i uËenici srednjih πkola. U cijeloj se predstavigovori o djeci oboljeloj od tuberkuloze, zbog Ëega sumorali strogo mirovati. No, kakva djeca veÊ jesu, unatoËbolesti, uvijek su traæili zabavu. VeÊ u poËetku saznajemokako jedna vrata odvajaju muπki i æenski odjel. To ih jesmetalo, pa su djevojke Ëesto odlazile na muπki odjel.Nakon nekog vremena i ta zabava je morala zavrπiti i totako πto je za nju saznala najstroæa sestra Gertruda, zvanaGestapo. Kako bi uspostavila red, premjeπtena je na njihovodjel. To djeci nije predstavljalo problem, te su je zajed-niËkim snagama otjerali s odjela. Nakon kazaliπta krenulismo do velike dvorane “©kolske knjige”. DoËekala nas jegospoa Æeljka Horvat-Vukelja i odræala nam kratko pre-davanje o izdavanju Ëasopisa. Govorila nam je o promoci-jama knjiga, kako se u “©kolskoj knjizi” izdaju Ëasopisi“Smib” i “Modra lasta”, koje poslove rade grafiËko-likovniurednici i od koliko se araka sastoji “Modra lasta”. Na krajusmo bili i lijepo poËaπÊeni.

Meni je na terenskoj nastavi bilo lijepo, a posebice mi sesvidjela predstava jer na veoma æivopisan naËin predstavl-ja æivot djece u bolnicama, te dokazuje kako vedar duhdaje snagu bolesnome tijelu.

Livia »ebrajec, 6.b

GGlleeddaallii ssmmoo““CChhiiccaaggoo””

U ZagrebaËkom gradskom kazaliπtu “Komedija” 22. stu-denoga u veËernjim smo satima gledali mjuzikl “Chicago”u reæiji redateljice Dore Ruædjak Podolski.

Radnja se odvijala u dva dijela. U prvome smo upoznalilikove. Glavnu je ulogu igrala Mila ElegoviÊ. Upoznali smoje kao Roxie Hart, koja je ubila svojega ljubavnika saz-navπi da ju je ostavio. Njezin muæ je pokuπao prebaciti

krivnju na sebe, no kad mu je Roxie priznala da je imalaljubavnika, na neko vrijeme ju je ostavio. Roxie je zavrπilau zatvoru, gdje je upoznala do tada slavnu Velmu Kelly (uizvedbi Bojane GregoriÊ) i mamu Morton, koja je bilaspremna sve uËiniti za novac pa joj je Ëak dogovorila sus-ret s Billyem Flynnom. U zatvoru je bilo mnogo æena kojesu, poput Roxie, ubile svoje muæeve. Roxie je na kratko vri-jeme imala svoju æeljenu karijeru, u kojoj je izmiπljalasvakakve gluposti kako bi privukla medije. Njezin jadnimuæ svugdje je ispao najgluplji. Roxie je na suenjuosloboena, jer je njezin sluËaj zasjenio drugi. Velma iRoxie su postale prijateljice, ali je na kraju Roxie ostalarazoËarana jer joj mediji viπe nisu posveÊivali paænju.

Scena je bila jednostavna, primjerena radnji i vremenu ukojemu se odvija, dvadesetih godina proπloga stoljeÊa uameriËkome gradu Chicagu. Koreografija je bila savrπena,a njezin autor Igor BarberiÊ koreografirao je zahtjevnetoËke.

Kostimi kostimografkinje Mirjane Zagorec bili su prila-goeni plesu i ulogama.

Glumci su bili fantastiËni. VeÊinu svojih toËaka su otpje-vali uz temperamentnu glazbu koju je izvodio kazaliπniorkestar. Predstava nam dokazuje kako je slava kratka i pro-lazna, a da bi doπli do nje neki ulaæu veliki novac.Predstava mi se svidjela jer uspjeπno prikazuje nepravednei loπe postupke ljudi u Chicagu tijekom proπloga stoljeÊa.

Ana Findak, 7. b

PPoouuËËnnaa ssttaazzaa““©©uummaarriiccaa””

UËenici πestih razreda 15. listopada, zajedno s uËitelji-com kemije i biologije ©teficom ©krlec i uËiteljemnjemaËkoga jezika Vladimirom Matejaπem, krenuli suPouËnom stazom “©umarica”. Dio je staze zdravljaHrvatskoga planinarskoga druπtva ‘’Javor’’. Duga je dvakilometra i na visinskoj razlici od 50 do 70 m nadmorskevisine. Staza vodi kroz πumu ©injaËkovina, a dobila je imepo sveÊeniËkoj obitelji ©iπinaËki koja je tu imala kuriju iposjed. Kada smo stigli u πumu, mjerili smo temperaturuzraka (20 stupnjeva), tla (18 stupnjeva) i vode (11 stupnje-va). Promatrali smo nadzemnu i podzemnu slojevitost.Ponovili smo da su nadzemni slojevi prizemni sloj, slojgrmlja i sloj drveÊa. Saznali smo da na prizemnom slojuveÊinom rastu mahovina, paprat i gljive, a nakuplja se iliπÊe od Ëega poslije nastaje humus. ©uma ‘’©umarica’’ sas-toji se od mijeπane πume hrasta kitnjaka, bukve i obiËnoggraba. Nakon πume iπli smo do igraliπta. Putem smoprouËavali lijesku, divlju ruæu i drijen. Listove i biljkesakupljali smo u novine i Ëuvali ih za herbarij. Ubirali smosamo nezaπtiÊene biljke. Mjerili smo obujam hrasta (147cm). Dobili smo nastavne listiÊe koje smo rjeπavali u gru-pama. Promatrali smo i æivotinje dalekozorom.

Za sat njemaËkoga jezika trebali smo pronaÊi njemaËkiprijevod za drveÊe, npr. bukva - die Buche, hrast - dieEiche, grab - die Heinbuche.

Krenuli smo prema πkoli, a na samom izlazu iz‘’©umarice’’ odmorili smo se sjedeÊi na panjevima.

Livia »ebrajec, 6.b

©kola izvan πkole 5

UU MMaarriijjii BBiissttrriiccii U jutro, 28.listopada, krenuli smo na terensku nastavu

u naπe nacionalno svetiπte Majke Boæje BistriËke. Iakosam ja Ëesto u Mariji Bistrici, ova nastava mi je bila neπtoposebno.

Obiπli smo æupnu crkvu. U kapelici svetoga Petrakupila sam krunicu. Na brdu Kalvarija proπli smo posta-je kriænog puta. Nakon toga smo se spustili do crkve naotvorenom gdje smo zapisali najvaænije o MarijiBistrici .Tada smo krenuli u samostan u kojemu æiveËasne sestre karmeliÊanke. U samostanu nas jedoËekala poglavarica samostana. PriËala nam je o æiv-otu u samostanu, πto rade i kada je izgraen Karmel.Oduπevljeni, krenuli smo prema autobusima. Napovratku smo vidjeli i dvorac Hellenbach. Puni doæivl-jaja krenuli smo kuÊama.

Karla Grbavac, 3. razred

KKrraappiinnaa --GGaajjeevv ggrraadd

Rano u jutro, 25. rujna 2007. godine, krenulismo na terensku nastavu u Krapinu. Posjetilismo rodnu kuÊu, danas Muzej Ljudevita Gaja.Kustosica Vesna

Kunπtek ispriËala nam je kakoje Gaj pojednostavio pravopis.Godine 1836. izdao je prvenovine na hrvatskome jeziku, aimao je i svoju tiskaru. Zatimsmo krenuli u Galeriju gradaKrapine na izloæbu slika Mla-dena Veæe. Vidjeli smo njegovekrajolike, slike mrtve prirode iciklus portreta poznatih umjet-nika.

Slijedilo je putovanje u daleku prapovijest. Posjetili smoMuzej evolucije na Huπnjakovu i saznali tko je bio DragutinGorjanoviÊ-Kramberger koji je 1899. godine poËeo velikaarheoloπka istraæivanja tijekom kojih su pronaene kostineandertalca.

Zavrπnica terenske nastave bila je u FranjevaËkomesamostanu. Vidjeli smo najmanju Bibliju na svijetu i sedamtisuÊa starih knjiga. NauËili smo neπto o Franji Asiπkom.Terenska nastava bila je korisna i vrijedna jer smo stekli

mnoga nova znanja.Klaudija PetriniÊ, 6.b

ZZaasslluuggeeLLjjuuddeevviittaaGGaajjaa

Ljudevit Gaj roen je 8.srpnja 1809.godine u Krapini. Njegov otac Ivan bio jekrapinski ljekarnik, a majka Julijana Gaj,roena Schmit, bila je pametna æena .Ljudevit Gaj je osnovnu πkolu i prvi razredgimnazije zavrπio u Krapini, a zatim jepolazio njemaËku gimnaziju u Karlovcu.Nakon srednje πkole poπao je na studij filo-zofije u BeË, a potom u Graz. Doktorirao je1834. godine u Leipzigu. Gaj je poËeo rano

CILJ TERENSKE NASTAVENA TERENSKU NASTAVU I©LI SMO SCILJEM DA NE©TO NAU»IMO OEVOLUCIJI »OVJEKA, UMJETNOSTI,FRANJEVA»KOM SAMOSTANU TE OÆIVOTU I RADU HRVATSKOGA PRE-PORODITELJA LJUDEVITA GAJA.

VIKTORIJA BEZAK, 6.B

©kola izvan πkole Mi piπemo...6

pisati, pa je veÊ 1826.godine objavio rad „DieSchlösser bei Krapina“(Dvorci kraj Krapine). To jeprvo djelo u kojemu jeprikazana povijest krapin-skoga kraja. Gaj je na sebepreuzeo duænost da Hrvatepoveæe i sjedini na kulturno-jeziËnome planu. U tu jesvrhu 1830. objavio uBudimu svoje najpoznatije

djelo „Kratka osnova hrvatsko - slavenskog pravopisan-ja“ u kojemu je predloæio osnove svoje pravopisnereforme. PolitiËki ideolog, organizator i voa Ilirskogpreporoda, Ljudevit Gaj bio je i knjiæevnik. Njegoveknjiæevne, upravo pjesniËke sposobnosti, bile suizrazite. Budnica „Joπ Hrvatska ni propala“ ispjevana je1833. Bila je najpopularnija pjesma u ono doba, a pjevase Ëesto joπ i danas. Ljudevit Gaj umro je u Zagrebu,20.travnja 1873. godine.

Karla Bajzek, 7.b

PPoossjjeettHHuuππnnjjaakkoovvuu

Na brdu Huπnjakovu kraj Krapinenalaziπte je ostataka neandertala-ca. Neandertalci ili ljudi starijegkamenog doba bili su visoki oko160 centimetara. Bili su jaki iotporni. Æivjeli su u peÊinama. Prijespavanja palili su vatru kako im sene bi pribliæavale velike i opasneæivotinje. PeÊinu je istraæioDragutin GorjanoviÊ-Kramberger, a

uniπtena je prigodom iskopavanja. Huπnjakovo je jednood najznaËajnijih svjetskih nalaziπta paleolitika. Nigdjena svijetu nije naeno tako mnogo kostiju, kamenih fos-ila i kamenoga orua i oruæja. U Muzeju evolucije bioje izloæen kostur izumrlog medvjeda starog 420 000godina.

Na Huπnjakovu Êe se iduÊe godine otvoriti novimuzej.

Viktorija GoriËki, 5.razred

NNee ddaajj ssee,, ddjjeeddee!!Imam jednoga djeda. Zove se Josip i æivi s bakom u Tugo-

nici. On je tata moje mame.Ima kosu bijelu kao srebro, smee oËi koje zraËe dobro-

tom i naborano lice osamdesetogodiπnjaka. Stare, isto takonaborane ruke, tjedan dana ne bi ispripovijedale πto su sveradile.

Moj djed je dobar Ëovjek. Voli biti meu ljudima, ne volise svaati i svakome æeli pomoÊi. Vrlo je dobre naravi. Sverjeπava u πali i bez namrgoena lica. Ne zna za lijenost, uvi-jek nae neπto za popraviti. Zimi, dok je vani hladno, a pri-roda prekrivena snijegom, zatvori se u radionicu i radi tam-burice, koje je, dok je joπ bio u moÊi, prodavao na bistriË-kom trgu za vrijeme proπtenja, a danas to radi bakin brat.Dok je bio mlad, radio je kao vatrogasac u DVD - u Tugo-nica - Podgrae. Baka mi je priËala da su ga Ëesto u polanoÊi zvali jer je negdje gorjela kuÊa ili neki drugi objekt.

Jedne zime naπao sam vani, meu drvima za ogrjev, ne-koliko ploËica „lamela“. Odmah mi je neπto palo na pamet.Sjetio sam se da bi se iz toga dalo napraviti neπto jako lije-po: kuÊica za ptice. Uspio sam nagovoriti mamu i tatu dami kupe ljepilo, a djedu sam opisao svoju ideju. I tako smose primili posla. Djed je lijepio rubove, a ja sam ih spajao uzidove. No materijala je joπ ostalo, pa smo odluËili napra-viti dvije kuÊice. SljedeÊi put, kad sam opet doπao k djeduu posjet, sve smo spojili i zalijepili. Kad se to osuπilo, lijeposmo ih prelakirali. Kad su bile gotove, bio sam ponosan nasebe, ali i zahvalan djedu πto mi je pomogao.

I tako je djed æivio punim pluÊima. No u kolovozu ovegodine djed je obolio. Viπe nije mogao samostalno hodati,pa je morao u bolnicu. Tamo su ga pregledali i dali mu lije-kove, pa se vratio kuÊi. Ni sada nije mogao sam hodati, paje samo leæao u kuhinji dok ga netko nije primio za ruku ipomogao mu ustati i hodati. Nije gubio nadu. Cijelo je vri-jeme bio optimistiËan i veseo. Mjesec dana kasnije otiπao jeu toplice. Tamo je uspio malo prohodati, ali su mu, nekoli-ko dana prije nego πto se trebao vratiti kuÊi, lijeËnici naπliniz drugih bolesti, ali se nije predavao, veÊ je i dalje πiriooptimizam i veselje na sve koji su ga posjeÊivali. Jednom jeu πali rekao kako «Êe veÊ u proljeÊe voziti traktor“. Iako jeto rekao u πali i meni, ali i ostatku moje obitelji i rodbine,dao je nadu da Êe ozdraviti i poæivjeti joπ mnogo godina.

Kad ostarim, æelim biti kao on: pun dobrote, veselja i op-timizma.

Æeljko Findak, 8.b

BBaakkiinnaa ppooggaaËËiiccaaPriËao mi je tata. Kad je bio malen, kao ja, vikendom je

posjetio baku. Baka bi uvijek ispekla pogaËicu. Dio putaputovao je autobusom, a dio iπao pjeπice. Na ulasku u se-lo priËekala bi ga druga djeca te bi zajedno s pjesmomnastavili put do bakine kuÊe. Miris peËene pogaËice osje-tio bi se nekoliko metara prije kuÊe. Zaneseni mirisomubrzali bi korak, kako bi πto prije kuπali pogaËicu.

Tata mi to Ëesto spominje u svojim priËama. I svaki putvidim mu u oËima poseban sjaj Ëim spomene bakinu po-gaËicu. Jednom Êu i ja svojoj djeci ispriËati tu priËu.

Petar Kuljak, 6.a

GALERIJA GRADA KRAPINE

Proπetali smo ulicom do Galerije grada Krapine.Bilesu izloæene slike naπega poznatoga slikara MladenaVeæe. Saznali smo da je on bio profesor naπemuËitelju likovne kulture Radovanu PopoviÊu i jednunjegovu reËenicu : „ Slike govore svim jezicima svije-ta.“ Joπ smo saznali da su kuÊu, u kojoj se sada nalazigalerija, gradu Krapini poklonile kÊeri JosipaMajcena, mog prezimenjaka.

Vedran Majcen, 6.a

Mi piπemo... 7

SSvvii ssee mmoorraammoouuoozzbbiilljjiittii

Moja obitelj ima pet Ëlanova: mama, tata, dvije sestre i ja.Krenimo od mame, koja je dobra i paæljiva. Ima smee oËii kratku smeu kosu. Nekad je imala dugu kosu koja joj jepokrila cijela lea. Tata i ja ju nagovaramo da je opet pusti,ali ona neÊe. Dobro se slaæemo. PeËe fine kolaËe, najËeπÊeza moj roendan ili neke blagdane. Volimo se πaliti.

Moj tata je profesor. Predaje nekakve Ëudne predmete. Is-pravlja testove, piπe na raËunalu… Prezaposlen je. ©alimose, no kad je ozbiljan trenutak, svi se moramo uozbiljiti i bi-ti - tiho! No, u nas je uvijek veselo.

Veselje Ëini najmlaa sestra, dvogodiπnja Magdalena .Ne-staπna je, voli jesti tijesto i svaki put kad mama peËe kolaËi Magdalena se zaposli. Uzme πaku tijesta i gurne ga u us-ta. Pojela bi cijelu zdjelu. »esto skaËe po kuÊi s Izidoromkoja je uËenica drugoga razreda. Dobra je uËenica. Kadneπto nae na podu, uzme i kaæe da je njezino, a zapravoje -moje. Potom se svaamo, a katkad i potuËemo. Joπ se iMagdalena umijeπa, pa tata. ..Pomozi Boæe! Uglavnom,poslije se svi tome smijemo.

Na kraju sam ostala ja, Lucija. O sebi nemam baπ punotoga reÊi, osim, kako bi Izidora rekla: „Ti si najveÊa gnjava-torica na svijetu!“ ili Magdalena: „Nepodnoπljiva si!“.

Imamo i tri ribice. Jedna je Izidorina, druga Magdaleni-na, a treÊa moja. One su mali problem u kuÊi. Svako ih ju-tro treba hraniti, a nitko se ne sjeti! Osim mame. Neki put,sirote, dobe jesti na veËer. Ali to se rijetko dogaa. One suukras u kuÊi. Volimo ih.

Mi smo vesela i sloæna obitelj i nijedna svaa ne moæesruπiti naπu ljubav.

Lucija PavetiÊ, 5.r.

KKrruuhh mmoojjee bbaakkeeNiπta me tako ne veseli kao kad moja baka peËe najslai

kruh za svoju obitelj. Zamiriπi sve oko kuÊe. Koliko joj jetrebalo truda da od zrnja napravi kruh. Za veÊe blagdaneposebno ukraπava kruh . NauËila me da se kruh ne bacajer je to Boæji dar. Treba ga davati gladnima i siromaπnima.

Kad mi, joπ onako vruÊega, baka odlomi krajiËak, mojojsreÊi nema kraja.

Matija Nuli, 5.razred

VVoolliimm ssvvoojjuu oobbiitteelljj

Moja obitelj je brojËano mala, ali za mene je ona veli-ka jer mi pruæa ljubav cijelog svijeta.Kad sam imao Ëetirigodine, nekoliko mjeseci æivio sam s djedom i bakom.Dok su moji roditelji radili i æivjeli u NjemaËkoj ,ja sam seigrao u djeËjem vrtiÊu sa svojim prijateljima i mislio nanjih. Iako sam bio u rukama „svojih“ , æivot bez roditeljanije mi se svidio. S nestrpljenjem sam Ëekao da padne noÊjer onda bi zazvonio telefon i s druge strane sluπalice za-Ëuo bih njihov glas. Jedne kiπne veËeri, dok sam se kupao,zaËuo sam dolazak automobila u dvoriπte. Potom su sevrata neËujno zatvorila, a u kupaonicu su se uπuljali ma-ma i tata. Suze radosnice oblile su nam lice. S radoπÊu sesjeÊam toga trenutka i pamtim ga kao najljepπu veËer umojemu æivotu. Dugo mi je trebalo da shvatim kako smoponovno zajedno i kako se viπe neÊemo razdvajati.

Daniel Kosovec, 6.a

OObbiitteelljj vveesseelliiÊÊiiMi smo mala zajednica koju Ëine: tata, mama, moja dva

brata i ja. Po starosti sam iza mame, ali s obzirom na bontonstavio sam se na zadnje mjesto. Neki nas zovu „Obitelj vese-liÊi“ sigurno s opravdanim razlozima. Kod nas u kuÊi je uvi-jek veselo, a kako i ne bi kad nas, hvala Bogu, ima. Kroz tje-dan smo svi zauzeti i radimo, ali zato vikende provodimo za-jedno. Moj tata Zoran malo je deblji. Ima smeu kosu i sred-njeg je rasta. Dobar je i pravedan. Uvijek nas sve sasluπa i on-da presudi. Ima svoju firmu, dosta je zauzet poslom, ali sva-ki slobodan trenutak i vikende nastoji posvetiti nama.

Moja mama Jasna ima crnu kosu i srednjeg je rasta. Dobraje i uvijek nam pomaæe oko domaÊe zadaÊe. Iako radi viπevremena provodi s nama. Tjeπi nas kad smo tuæni i pomaæekad smo bolesni.

Josip je naπ najmlai brat. Ima smeu kosu. Ide u vrtiÊ i ja-ko je æivahan. Misli da moæe sve πto i mi, ali on je joπ malen.

Ivan ima svijetlo smeu kosu i mlai je od mene. Ide u Ëe-tvrti razred. Za njega kaæu da je mirniji od nas.

I napokon ja. Ja sam Petar za one koji ne znaju. Imam sme-u kosu i smee oËi. Idem u πesti a razred i volim se dobrozabaviti. Kaæu mi da sam nestaπan jer stalno brbljam. A jasam samo znatiæeljan. Kako da saznam ako ne pitam? Æivi-mo u stanu na Ëetvrtom katu. Do stana ima osamdeset i jed-na stepenica. Kako to proÊi u tiπini? Ja pjevam svoje veselepjesmice. Josipu je teπko jer ga „bole noge“ pa traæi mamu ilitatu da ga nose. A Ivan, mama i tata nas umiruju od prve dozadnje stepenice. Na kraju se ne zna tko je bio glasniji. Ali ni-je vaæno, baπ se lijepo zabavljamo!

Najviπe se veselim vikendima i praznicima jer tada je cije-la obitelj na okupu. Zajedno odlazimo na naπe nogometneutakmice. Istraæujemo dijelove Hrvatskoga zagorja, uæivamou prirodi i navijanju.Kad smo kod kuÊe pomaæemo roditelji-ma u kuÊnim poslovima kako bi nam bilo ljepπe i ugodnije.

Volim svoju obitelj. Nije vaæno jesmo li bogati ili nismo,vaæno je da se volimo,da smo zajedno i da poπtujemo jednidruge.

Petar Kuljak 6.aDjeËaci i djevojËice, radovi uËenika 2.r

Mi riπemo...8

Beti PavlekoviÊ, 2.r.

Klaudija Hudi, 3.r.

©uma u jesen, likovnaIva Sviben, 4.r.

Filip FilipoviÊ, 1.r.

9

Patrik Matko, 2.r.

Mihaela MrazoviÊ, 3.r.

Uzburkano more, likovna skupina niæih razreda

a skupina 1. i 2.r.

OkreÊemo listove kalendara10

U Kustoπiji, zapadnome dijelu Zagreba, posjetili smo Æelj-ku Buntak, uËiteljicu zlatarbistriËkih uËenika od 1935. do1946. godine.

Roena je 1912. u Loboru, kao prvo dijete u obitelji Zuberkoja je imala desetero djece. Premda je zakoraËila u 96. jesenæivota, gospoa Æeljka Buntak doima se vitalnom osobom, akad je ugledala monografiju Lobora, koju joj je darovao autor,Vladimir Matejaπ, sjeÊanja su navirala poput slapa:

»etvrtak - “sedmiËki praznik”-Imala sam prekrasno djetinjstvo u Loboru gdje sam zavrπi-

la puËku πkolu. SjeÊam se klupe u Buntakovom selu na ko-joj sam sjedila sa svojom uËiteljicom, majkom Paje Gregori-Êa, zajedno s nekoliko drugih djevojËica i uËile smo plesti iheklati. Bilo je to Ëetvrtkom, koji je bio nenastavni dan ili ka-ko se to tada zvalo “sedmiËki praznik”.

Nakon puËke πkole u Loboru Æeljka Buntak nastavila jeπkolovanje u Graanskoj πkoli u Zagrebu i kasnije uËiteljskojpreparandiji u »akovcu. Nakon zavrπena πkolovanja tadanjeMinistarstvo prosvjete rasporedilo ju je na rad u danaπnju Zla-

tar Bistricu, njezino prvo radno mjesto.Godine 1933. udala se za Mirka Buntaka, prvoga uËitelja i

upravitelja Dræavne osnovne πkole Brestovec. VjenËali su seu loborskoj æupnoj crkvi sv. Ane. Iste je godine poËela raditi uBrestovcu, a sa suprugom je stanovala u πkolskoj zgradi u ko-joj su roena i njezina djeca, Draæen i Alemka, oboje stoma-tolozi.

SjeÊa se kapelana Antuna Mlinara koji je ponedjeljkomdræao vjeronauk. Na svetu misu uËenici su odlazili u zlatar-sku crkvu, samo bi na “LovreËe” pohodili kapelu sv. Lovre uLovreËanu.

-Djeca su uvijek ista, za sva vremena. Ima dobrih i zloËes-tijih i tu se niπta promijenilo nije. Roditelji su rijetko dolazili uπkolu zanimati se za svoju djecu. Razgovarala sam s njima onjihovu djetetu ako bismo se sluËajno sreli na cesti. InaËe meza moje uËiteljevanje u Zlatar Bistrici veæu lijepe uspomene-

Najstarija zlatarbistriËka uËiteljica Æ

DJECDJECA ISTA ISTA ZAA ZA

Zavrπna πkolska sveËanost, lipanj 1932.

11

prisjeÊa se gospoa Buntak koja je prije deset godina bilapozvana na prigodnu sveËanost povodom 70-obljetnice os-novne πkole, ali svoj je nedolazak ispriËala razlogom jer nijeimala “lijepoga πkrljaka”.

O svojem suprugu, kao prvome ravnatelju, kaæe:-Æivjela sam paralelno dva odvojena æivota, jedan uËite-

ljice, a drugi supruge i majke. Upravitelj (Mirko Buntak,op.a.) znao je nenajavljeno doÊi na sat u “nadgledavanje”.Bio je strog. Doπao je na sat, sluπao i niπta poslije nije go-vorio.

Objed za StepincaSjetila se i Ëestih dolazaka negdaπnjih uglednika u Zlatar

Bistricu, a posebice se sjeÊa dolaska kardinala Alojzija Stepi-nca. Ne sjeÊa se, doduπe, tko mu je bio u pratnji, ali pripre-mila je sveËani objed.

U svojoj 96. godini gospoa Æeljka je vedra, optimistiË-na, æivahna duha…OËi su joj pune sjaja. O bolestima negovori, osim πto se poæali na noge, s nadom “kako Êe i toprestati”. Veseli se ljetnim boravcima u vrtu i Ëitanju knjiga,a Ëita - bez naoËala! Do nedavno ju je Ëesto “zraËnom ve-zom” zvao prijatelj iz mladosti, dvije godine mlaa varaæ-

dinska glazbena le-genda, profesor Mari-jan Zuber.

-Kakav je on bio πar-mer, uvijek spremanza pjesmu - prisjeÊa senajstarija zlatarbistriË-ka uËiteljica, za kojubismo voljeli da, na-kon viπe od pola stolje-Êa, ponovno zakoraËiπkolskim stazama svo-je mladosti.

Ispratila nas je rijeËi-ma: “Pozdravite mi sveu Loboru i Zlatar Bistri-ci”.

Boæena Slunjski iVladimir Matejaπ

Æeljka Buntak vitalna i u 96. godini

SVSVA A VREMENVREMENAA

Perivoj ispred πkole UËitelji opÊine Zlatar, 1937.

OkreÊemo listove kalendara12

Ivanka MerkociLLjjuubbaavv pprreemmaassttaarriinnii

UËiteljica IvankaMerkoci poËela je ra-diti u πkoli 1950., a snjom se oprostila1993. godine:

-Kao uËenica i uËite-ljica proπla sam neko-liko sustava: “staru Ju-gu”, NDH, komuni-zam i slobodnu Hrvat-sku.

O uËenicima govoribiranim rijeËima, jer“zanimali su se i za

predmete i za slobodne aktivnosti i ukljuËivali se uruËni rad, cvjeÊarstvo, domaÊinstvo i dramsku gru-pu”.

Kakav je nekad bio odnos uËitelja i uËenika?-Nisu bili kaænjavani, bili su opominjani. Nije bi-

lo πibe ni magareÊe klupe, nego dogovor i razgovors roditeljima da i oni pomognu, ako je netko bio ma-lo viπe æiv i previπe aktivan.

Kako je πkola tada izgledala?-Nekada je πkola bila dvorazredna, samo Ëetiri ni-

æa razreda i kad sam ja doπla radio je braËni par Du-bravica. Kako se mjesto poveÊavalo, bilo je puno za-poslenih pa je bila veÊa potreba za πkolom do 8.raz-reda. PoËela je gradnja πkole pa se nastava odræava-la na raznim mjestima. Moj razred bio je 1. kat va-trogasnog doma, jedan razred je bio u kuÊi obiteljiBezak tj. u tvojoj kuÊi Viktorija, a jedan u ondaπ-njem Zadruænom, danas Domu kulture.

A kako se odijevalo?-Kute su bile za nas, pa Ëak i za vrtiÊevce. Najpri-

je su bile crne, zatim plave i crvene. Kako su djeca dolazila u πkolu?-Naπa su djeca dolazila pjeπice iz Selnice, Erveni-

ka, LovreËana i Veleπkovca. PodruËna πkola bila je uLipovcu, a sada djecu iz Lipovca vozi kombi.

Moæete li usporediti Zlatar Bistricu nekad i da-nas?

-©kola se zvala Brestovec. S druge strane bili suGranËari. Dok sam 1950. doπla u Zlatar Bistricu,mene su moji prijatelji i roditelji propitkivali: „ Kaæ-eπ da radiπ u πkoli Brestovec, stanujeπ u GranËarima,hraniπ se u kuhinji na æeljezniËkoj stanici Zlatar Bis-trici. Kako to uspijevaπ obiÊi? Voziπ li se biciklom? “.Ne, to je sve jako blizu i to - u Zlatar Bistrici, kaza-la sam im.

»ime se bavite u mirovini?-Imam puno hobija. Sakupljam starinu, radim ruË-

ni rad, ispunjavam kriæaljke te se bavim kuÊanskimposlovima i radim u vrtu.

Viktorija Bezak i Klaudija PetriniÊ, 6.b

Vlado HajniÊSSjjeeÊÊaannjjaa uuzz bbiijjeellii jjoorrggoovvaann

U πkolskoj knjiænici razgovara-li smo s bivπim uËiteljem, dugo-godiπnjim ravnateljem i uvijekdragim, rado vienim prijate-ljem, gospodinom Vladom Hajni-Êem.

U Zlatar Bistricu doπao je1956. godine. Zatekao je petuËiteljica i πkolsku zgradu s dvijeuËionice:

-ZapoËeli smo rad s redovnihπest razreda B tipa, ali sam traæioi uspio dobiti odobrenje za otva-ranje i sedmoga razreda. U sed-mi razred krenulo je osam uËenika.

Godine 1957. ti su uËenici zavrπili osmi razred, a u sedmije krenulo dvadeset novih uËenika. Naglasio bih kako je od sa-moga poËetka zapoËela bitka za kvalitetu rada u πkoli i kvalite-tu osoblja. Ponosan sam πto je u moje vrijeme ravnateljstva ve-Êina uËitelja zavrπila doπkolovanje i stekla odgovarajuÊu struË-nu spremu, te je 80 posto nastave bilo struËno zastupljeno. Re-zultat toga bili su vrhunski rezultati na republiËkom vrednova-nju πkola. U vrijeme mojega dolaska πkola je bila higijenskipunkt mjesta. U podrumu su bili tuπevi koje su i mjeπtani mo-gli koristiti za vrijeme vikenda. ©kola je bila centar kulturnihzbivanja, djelovali su tamburaπki orkestar i dramska sekcija.Unutar πkole, zbog sve veÊeg broja uËenika, doπlo je do velikogproblema s prostorom. Dogradnja se odvijala u nekoliko etapadok πkola nije dobila danaπnji izgled. Za to vrijeme nastava seodvijala na viπe mjesta, kod Cahuna, u Druπtvenome domu, Va-trogasnom domu i u zgradi opÊine. Od pedesetih do sedamde-setih godina bilo je uobiËajeno druæenje uËitelja susjednihπkola, razmjenjivala su se iskustva, a sve bi zavrπilo druæenjemuz glazbu “ koja je bila na mojim ramenima”. Od 1971. godi-ne radio sam kao pedagog u O© KonjπËina, a nakon tri godinevratio sam se u Zlatar Bistricu kao uËitelj njemaËkoga jezika. Umirovinu sam otiπao 1988. godine, nakon 32 godine rada u O©Zlatar Bistrica. Kao umirovljenik povremeno sam radio na za-mjenama u πkoli, a bio sam i naËelnik OpÊine Zlatar Bistrica.

Gospodin HajniÊ s poπtovanjem se sjetio i prvoga uËiteljaπkole:

-©kola ne bi bila ono πto jest da nije bilo Mirka Buntaka, Ëov-jeka πiroke kulture, muziËki obrazovanog, s velikim smislom zarad s ljudima u ono vrijeme. Mnogo je radio na unapreenjugospodarstva kraja.

S mnogo osjeÊaja gospodin HajniÊ sjeÊa se joπ neËega:-Prije pedeset godina u cvjetnjaku ispred πkole cijepio sam

bijeli jorgovan s dvostrukim cvjetovima. Taj je jorgovan rastaouz ogradu, a tijekom cvatnje prolaznici su nemilice trgali nje-gove cvjetove. Netko pametan odrezao je donje grane te se jor-govan formirao u visoko stablo. Sada ga nitko ne moæe uniπta-vati. Joπ uvijek cvate svako proljeÊe i kad prolazim pokraj πko-le budi u meni lijepa sjeÊanja.

Æeljko Findak, 8. b

OkreÊemo listove kalendara 13

Marija i Dragutin LujanoviÊKKaattkkaadd nnaamm nneeddoossttaajjee ππkkoollaa

-Vrijeme u mirovini provodimo radno. Odræavamo svoj ma-li vrt i voÊnjak, uvijek imamo posla oko kuÊe i nikad nam ni-je dosadno. Jedino nam katkad nedostaje πkola. Volimo se sje-titi svih dogaaja i uËenika- kaæu Marija i Dragutin LujanoviÊ.

Gospoa Marija poËela je raditi 1.rujna 1962. godine, a umirovinu je otiπla Ëetrdeset godina poslije.

U vaπim pedagoπkim poËecima kakav je bio odnos uËite-lja i djece?

Dragutin: Odnos uËitelja i djece bio je dobar, no uËiteljisu katkad djecu tukli, ali samo kad su oni to zasluæili.

Kako je πkola tada izgledala?Marija: ©kola je bila dosta manja. Imala je samo Ëetiri uËio-

nice i upraviteljski stan u koje-mu je æivio upravitelj (ravna-telj). Nadograivala se dva pu-ta. Prvi put su sagraene dvijeuËionice, a drugi put je nado-graen kat i vrtiÊ. Nastava se zavrijeme obnova odræavala i nadrugim mjestima u Zlatar Bistri-ci, primjerice zgradi opÊine, Va-trogasnom domu, Domu kultu-re...

Je li bilo razlike u odijevanju izmeu djeËaka i djevojËica?Dragutin: Svi smo imali kute, ali su se razlikovale u boji i

obliku. UËitelji su najËeπÊe nosili crne ili smee, a uËiteljicecrvene i zelene kute. Svi uËenici su nosili plave kute, samoπto su djeËaci imali kraÊe.

Kako su uËitelji i uËenici dolazili u πkolu?Marija: Svi uËenici su dolazili pjeπice jer nije bilo puno pri-

jevoznih sredstava. UËitelji su takoer dolazili pjeπice, a onikoji su æivjeli u nekim drugim mjestima putovali su vlakom.

Dragutin: Bilo je vrlo zanimljivo kad su uËenici iz Erveni-ka i Opasanjka dolazili svi mokri od kiπe i snijega. Tada je ri-jetko tko imao bicikl, jer su bicikli bili skupi.

SjeÊate li se najzanimljivijeg dogaaja?Dragutin: Najzanimljivijim mi se Ëini vrijeme kad smo

nastavu odrævali u malim zamraËenim prostorijama u Domukulture koje smo nazivali „katakombe“. Bilo mi je vrlo teπkouËiti uËenike jer smo bili u malim prostorijama i imali smoloπe uvjete za rad, no ipak su uËenici uspijevali nauËiti i pos-tignuti dobre rezultate u daljnjem obrazovanju.

Marija: Meni se najzanimljivijim Ëini kad su uËenici naπeπkole uËili zemljopis u razliËitim uËionicama, te su uvijekmorali nositi kartu i njezin stalak. To im je bilo teπko, pa jeπkola kupila atlase koje nisu nosili kuÊi, nego su ih ostavljaliu πkoli. Ti atlasi su joπ u vlasniπtvu πkole i jako dobro su sa-Ëuvani.

Moæete li usporediti danaπnju Zlatar Bistricu sa onom kak-va je tada bila?

Dragutin: Zlatar Bistrica je prije imala viπe stanovnika i bi-la je srediπte svih okolnih naselja. Bilo je manje stambenihzgrada, ali je bilo viπe uËenika.

Anja GodiniÊ, 8.b; Filip PeziÊ, 8.b i Petar Kuljak, 6.a

Vjenceslava i Pero PavlekoviÊSSvvee jjee bbrrzzoo pprrooππlloo

Svoj radni vijek nastavnice biologije i kemije Vjenceslava Pav-lekoviÊ poËela je 1956. godine u ©emnici Gornjoj, a veÊ dvijegodine poslije zaposlila se u Osnovnoj πkoli Zlatar Bistrica u ko-joj je radila do umirovljenja. Iza nje su 42 godine zlatarbistriËko-ga radnoga staæa! Njezin suprug Pero, nastavnik matematike, pr-vo je mjesto dobio u meimurskom mjestu Kotoribi.

Oboje kaæu kako su s uËenicima uvijek dobro suraivali, ali :-Nekad su uËenici marljivije radili i viπe su cijenili rad, krite-

riji su bili stroæi i viπe se je traæilo. Danas su djeca slobodnija iotvorenija nego prije. I uËitelji su bili viπe cijenjeni nego danas.

Vjenceslava PavlekoviÊ ostaje zapamÊena i po tome πto jeekologiju na velika vrata uvela ne samo u naπu osnovnu πkolu,koja je postala prvom EKO πkolom u Krapinsko-zagorskoj æupa-niji, nego i u Zlatar Bis-tricu. Na natjecanjimanagrade nisu izostajale:

-UËenici su bili dostamotivirani i za biologiju iza kemiju, moæda zatoπto smo u Zlatar Bistricimnogo radili na ekoloπ-kim pitanjima, skupljalipapir, sadili cvijeÊe, ure-ivali okoliπ… Ekoloπkismo djelovali otkako samdoπla u Zlatar Bistricu. Djeca su bila puno aktivnija i marljivijanego danas, Ëak je bilo i ËiπÊenja mjesta (djeca su ureivala svo-je mjesto), pa bismo napravili listu najboljih. Za dobiveni novacod sakupljenog papira organizirali smo razne izlete. Godine1993. bio je prvi Eko kviz u Republici Hrvatskoj na kojemu sunaπi uËenici postigli veliki uspjeh - prvo mjesto ! Bila su i natje-canja iz kemije, na kojem su takoer postigli sjajne rezultate. Jed-na je uËenica bila treÊa u Hrvatskoj- prisjeÊa se gospoa Pavle-koviÊ Ëija je unuka Beti uËenica drugoga razreda naπe πkole.

Odlaskom u mirovinu aktivnost Vjenceslave PavlekoviÊ nijeprestala. Predsjednica je udruge “Lijepa naπa”.

-To je u Ëovjeku, neπto te goni, to me valjda dræi. Udruga “Lijepa naπa” joπ uvijek postoji, ima 40 Ëlanova, sadimo cvijeÊe,organiziramo izlete…Æao mi je πto se u udrugu ne ukljuËuju dje-ca. Biti na zraku i u prirodi je æivot.

U slobodno vrijeme Vjenceslava PavlekoviÊ organizira izlete,putuje sa suprugom, obrauje vrt, a ima i aka kojemu “ moramsve napraviti po zahtjevu”.

Gospodin PavlekoviÊ nekoliko je puta radio na zamjenama uπkolama, a zadnje Ëetiri godine je sudac- porotnik. Takoer se ba-vi ureenjem svojega okoliπa…

Kad bi njih dvoje ponovno trebali birati profesionalno opred-jeljenje, opet bi izabrali uËiteljski poziv, jer “poziv u vezi s dje-com je neπto lijepo”.

Pitali smo nekadaπnjeg ravnatelja πkole sjeÊa li se njezine do-gradnje?

-Godine 1970. godine poËela je dogradnja i obnova πkole. Da-naπnja kuhinja bila je uËiteljski stan. Uselili smo se 1971. i odtada je postojao vrtiÊ. U sklopu πkole, dakako, i sve je to bila jed-na ustanova-kaæe Pero PavlekoviÊ.

-Bilo je lijepo i sve je lijepo zavrπilo, ali sve je brzo proπlo- re-koπe u glas.

Sandra MargetiÊ i Danijela Mikulec, 8.a

OkreÊemo listove kalendara14

Anela »iæmekSSrreettaann ii iissppuunnjjeenn ææiivvoott

Anela »iæmek radila je kao uËiteljica razredne nasta-ve, ali je tijekom godina Ëesto i „velikima“ predavala rus-ki koji se uËio kao strani jezik. Oduvijek je oboæavala dje-cu, a rad u πkoli omoguÊio joj je da s tim objedini i svojveliki interes prema glazbi i dramskoj umjetnosti. Stoga ine Ëudi πto je dugo vremena vodila dramsku grupu te suËenicima sudjelovala na raznim natjecanjima i smotra-ma. U posebno lijepom sjeÊanju ostali su joj „Veseli pet-ki“ na kojima su se uËenici druæili uz pjesmu, glumu i pleste kvalitetno provodili slobodno vrijeme.

Tijekom rada u πkoli rodila se i njezina velika ljubavprema slikanju. »esto je portretirala svoje uËenike i daro-vala im te radove, a mnogi od njih i danas ih posjeduju.Gospoa »iæmek veÊ desetak godina aktivno se bavi sli-karstvom. »lanica je Hrvatskoga likovnog druπtva i svojimje radovima sudjelovala na brojnim izloæbama.

Iako u mirovini, vrlo aktivno provodi dane. Voli putova-ti. Posjetila je Rusiju, Francusku, ©panjolsku… a lijepa suje putovanja potakla na samostalno uËenje stranih jezika,tako da joj njemaËki i francuski nisu strani.

Svakodnevno “prohoda” nekoliko kilometara. ©etnje uprirodi i πumi, obraivanje zemlje i briga o nekolicini do-maÊih æivotinja ono je πto je Ëini sretnom i zdravom, a tuËesto nalazi inspiraciju i motive za svoje slike. Bavi se pro-uËavanjem ljekovitoga bilja te je uvijek spremna dati sav-jet za zdravstvene tegobe ili darovati domaÊi pripravak zaËaj od cvjetova nevena koje sama uzgaja.

Gospou »iæmek Ëesto se moæe susresti negdje na rela-ciji izmeu Zlatar Bistrice, LovreËana i brijega na Cetinu iuvijek Êe pronaÊi minutu za razgovor. Kada joj vremen-ske prilike baπ ne dopuπtaju izlazak, rado proËita dobruknjigu ili napravi nekoliko poteza kistom po platnu.

Lijepo je znati da netko toliko godina æivi sretan i ispu-njen æivot, a to najbolje mogu potvrditi citirajuÊi je: „Dase ponovno rodim, opet bih postala uËiteljica i sve bih æiv-jela isto.“

Anja GodiniÊ, 8. b

Dedekovi πkolski daniMoj dedek se zove Branke. Rođen je 1946. jeta. On mi je pri-

povjedal o svojim školskim danima. V školu je išel pešice. Bil jebos. V ruke je nosil kredu i školsku pločicu. Moral je fejst pazitida mu se pločica ne putere, jer ake bi ju potrl onda bi bile batin.Kad je dobil dva bil je vesel, jer vučiteli su bili hudi. V školu jenosil šnitu kruha z domačem pekmezem namazane. Stalne nampripoveda kak je denešnje dece liepe, a on je bil sirumak. Ej, de-dek, dedek nisme mi tomu krivi.

Lana Bartolek,3. r.

Djed se sjeÊaZamolila sam djeda da mi priča o svojim školskim danima. Bi-

lo je to prije dosta vremena pa mu je sjećanje izblijedilo. Ipak sesjeća nekih bitnih detalja, a to su da nekada nije bilo školskih tor-bi. Ja nisam mogla shvatiti da su djeca u školi učila bez knjiga.Pisala su na male pločice, a u dućanu su se kupovali posebni ka-menčići koji su služili za pisanje.

Ono što mu je ostalo u sjećanju je i to da se zimi u razredu lo-žilo drvima, pa su dječaci bili zaduženi da u razredu ima uvijekdosta drva.

U školi je radio striček kojeg su zvali podvornik i on je ujutrorano ložio peći da djeca budu na toplom. Radio je i sve majstor-ske poslove, ali je i volio zločestije dečke malo navući za uši, pasu dječaci osjećali strah od njega. Zato se djeda sjeća dobre uči-teljice. Ona je u jednoj prostoriji imala svu djecu koja su pohađ-ala različite razrede.

Ispred škole je bio veliki cvjetnjak kojeg su uređivala djeca sasvojom učiteljicom. Oni su odlazili na izlete samo u prirodu. Ni-je bilo mogućnosti za odlazak u kazalište.

Deda se s veseljem prisjeća svojih školskih dana, a ja zaklju-čujem da mu je u školi bilo puno teže nego meni danas.

Mihaela »ukman 4. r

Najbolji djeËakIma jedan dječak u mom razredu koji mi se sviđa. Ime mu je

Patrik i živi u Zlatar Bistrici kao i ja. Kosa mu je svjetlosmeđeboje, a oči plave. Volim provoditi vrijeme s njim zato jer je pa-metan, pristojan, simpatičan i drag dječak. Pozdravlja i poštujesve ljude oko sebe, i one starije i one mlađe. Sviđa mi se sto svo-je vrijeme voli provoditi i sa djevojčicama, a ne samo sa dječa-cima. Prema djevojčicama se ponaša pristojno i pravedno. Ka-da nas netko zeza ili je nepravedan i grub prema nama on nasbrani. Za vrijeme odmora voli pričati s nama, igrati se i zafrka-vati.Nadam se da se nikada neće promijeniti i da će zauvijek os-tati tako dobar prijatelj svima nama.

Maja IvanËan 2.r

Najbolja djevojËicaJednog dana prije osam godina u Zagrebu se rodila mala dje-

vojčica.Vrijeme je prolazilo. Mala djevojčica je rasla, igrala se vese-

lila se školi kao i ja. Upoznali smo se u vrtiću, a sada se družimo u razredu. Ona je umiljata, brižna i veoma dobra. Voli drugima pomaga-

ti u učenju. Jako je dobra djevojčica i zove se Dora.Karlo Martinuπ 2. r.

SjeÊanja negdaπnjih uËenika 15

Pitate li u LovreËanu za ZvonkaHitreca, odgovor Êete dobiti uz raz-miπljanje prolaznika, ali pitate li zaBrzoga, odmah Êe vam svatko poka-zati njegovu kuÊu.

-Kad sam doπel za πegrta, svaki jemoral imati “πpicname”. To je bilaobveza. Meni je πef rekel “ti buπ Br-zi” i Brzi sam ostal. V KonjπËini menitko ne pozna po prezimenu, negopo “πpicnamenu”- pripovijeda æivojedan od najstarijih negdaπnjih uËe-nika naπe πkole, koju je poËeo polaziti poËetkomDrugoga svjetskoga rata, 1940. godine.

Prebire po starim fotografijama, prisjeÊa se svoje-ga uËitelja Nikole KopriÊa i pokazuje jednu koja jesjeÊanje na prvu svetu priËest:

-Slikano je v Zlataru, ispred Sokolane. Brzo smo seslikali, jer su rekli: “Djeca bjeæ’te, samo πto borbanije poËela”. To je bio poËetak treÊe borbe u Zlatarukoja je trajala πest dana. Po potoku smo doπli do Ra-uera. Tam su veÊ partizani bili. To je bilo 1943. godi-ne.

Njegov je razred bio mjeπovit, 44 uËenika, ali su“curice ekstra sjedile”. Kako je Zlatar bio optereÊenvelikim brojem djece u πkoli, vlasti su odluËile gradi-ti πkolu, ali u Lipovcu:

“Opasna –ia”-Dali su prednost onome tko ima gradiliπte, pa su,

na inicijativu Kapeca uskoËila braÊa ©iketanc, kojasu imala firmu “Jajeks” koja je u Englesku izvozilapurane iz Hrvatskoga zagorja. Sjediπte je imala namjestu na kojemu se danas nalazi “Elcon”. Puno sudelali za mjesto. Kupili su gradiliπte od staroga dedeKunoviÊa i traæili da hoÊemo πkolu imati i tak se πko-la poËela graditi 1927. godine. ©iketanci su traæilida uËitelj bude “domaÊi”, ne “strani” i da bude oæe-njen! Imali smo tri uËiteljice. Jednu smo zvali –ia ibila je “straπno opasna”. Tukla je da su to strahote bi-

le. Druga se zvala Ruæica i bila je kod Cahuna na sta-nu. A moj je razrednik Nikola bil gospodin u pravomsmislu. Onda uËitelji nisu bili samo uËitelji u πkoli,nego su organizirali razne predstave, dræali predava-nja, bili su nositelji druπtvenoga æivota u mjestu. Po-sebice je agilan bio Mirko Buntak. Buntak je bil uratu, ali je kasnije napravil pogreπku. Zvoni su se slovreËanske crkve dali prelijevati. Bili su pogoeni zarata i spucali, pa je Buntak pribiral novce za obnovuzvona. To ga je koπtalo sluæbe. Bil je dekretom prem-jeπten u Pregradu. Tam je napredak napravil pa ga jeZagreb potegnul, Ëini mi se u Varaædin. Zaistinu je bilodliËan uËitelj. No, ti isti zvoni, veliki i srednji, suz vagonom iz ©tajerske bili dopremljeni u Zlatar Bis-

tricu. TonËa JakuπiÊ,komandir Vatrogasnogdruπtva, je organiziralvatrogasce kao pratnju.Dobil je “befel” ako svatrogascima ide van“svi idu v reπt”. Starijise nisu “ ufali “. Ondaje TonËa nas oblekel,dal nam kacige i crveneremene i mi smo prati-li zvona. Od tada “mese raËuna” u Vatrogas-

nom druπtvu, dakle od srpnja 1947. godine.Zvonko Hitrec govori kako su se, u doba njegovih

puËkoπkolskih dana, uËenici prema uËitelju odnosilisa strahopoπtovanjem.

- Nisi si mogel dopustiti da ga svaki Ëas nekaj pitaπ,ali prema svim uËenicima imali su jednaki odnos. Jasam bil priliËno æivahan i nemiran i znao sam dobitepacke πibom na ruke, a raspon je bio od dvije do pet.

Od predmeta gospodin Hitrec posebice je volio po-vijest.

-Kad si iπel po cesti svakog se prolaznika pozdra-vilo. Ako nisi, pa je taj rekel uËitelju, onda smo “ke-ca” zvlekli-prisjeÊa se gospon Zvonko koji nam jepojasnio i nastanak Zlatar Bistrice:

-Ovaj del prek ceste prema LovreËanu je bil Bres-tovec, a onaj drugi dio GranËari, sve do 1962. kadaje nastala Zlatar Bistrica. Zlatar Bistrica se samo zva-la æeljezniËka stanica, poπta i vatrogasni dom. Nekadje danaπnja Zlatar Bistrica imala samo 24 kuÊe. Mojaje kuÊa bila zadnja, uz Berlafe. Joπ postoji i na gredipiπe 1882. godina, Janko Hitrec i Bara Vrbek. Naime,moj se deda priæenil Vrbekima. Najstarije je prezimebilo Sente, pa Jendrec i KunoviÊ, ne KuniÊ kak sad…

Danas, koliko mu zdravlje omoguÊuje, uæiva u svo-jem hobiju, obraivanju vinograda. Prije nego πtosmo se s njim pozdravili, recitirao nam je pjesmicuiz svojega πkolskog doba “Hrvatski mornar”. Nije mo-gao zaustaviti suze.

Filip Mikulec i Benjamin TumpiÊ, 8.a

Zvonko Hitrec- Brzi:

Nikola je bil “gospon vuËitel”Nikola je bil “gospon vuËitel”

SjeÊanja negdaπnjih uËenika16

Ana Mezak:Same jena ploËica

U Veleπkovcu sam posjetio Anu Mezak, jednu od najsta-rijih uËenica. UËenica je bila od 1939. do 1943. godine, da-kle u πkolu je krenula prije poËetka Drugoga svjetskoga rata,a πkolu je zavrπila tijekom rata.

SjeÊate li se svoje uËiteljice?-Zvala se Æeljka Buntak i bila je dobra uËiteljica. Kad sme

bili zloËesti djevojËice bi dobivale packe po dlanovima, adjeËaci po guzici.

Gospoa Mezak se nasmijala:-Moj buduÊi suprug je bil male æivlji, pa je pune dobival

packe, zate se snaπel i odrezal del popluna i to zaπil na hla-Ëe pa kad je dobival packe niπ ga nije bolele.

Koji se sve pribor koristio za πkolu?-Nije bile kak denes da ima pune biljeænica, olovka i se-

ga. Negda je bila same jena ploËica, mali kamenËek i spuæ-vica s Ëim se brisale. Siromaπniji su imeli luguæare od slamei torbe od domaÊeg platna, a oni malo imuÊniji od koæe.

Kako se odijevalo?-Kak je do imel dinareka v æepu.Kako se putovalo u πkolu?-Pjeπice. Tri kilometra sme bosi hodili.SjeÊa se i doæivljaja, velike tuËnjave na raskriæju u Zlatar

Bistrici:-DeËeci su se tam tukli, a mi djevojËice sme bile pametne-

πe. To sme same gledele i smejale se.PrisjeÊajuÊi se izgleda Zlatar Bistrice, kaæe:-Zlatar Bistrica je bila menπa nek denes, bile je menje sta-

novnika. Bil je same jen duÊan kre stanice i puti su bili πu-drani. Negda sme se igrali s prijatelji, a ne kak denes su de-ce jedini prijatelji kompjuteri.

Voljela je Ëitati i æeljela bi da se sada negdje u blizini ot-vori knjiænica kako bi joj dobra knjiga bila bliæe. A njezinaumirovljeniËka sadaπnjost:

-Brinem se o svojim puranima, kokoπima, psu Rokiju i vr-tu. Kada to ne radim, dosadu ubijam gledanjem televizije.

Vedran Majcen, 6.a

Ivan SugnetiÊ:Tuπiranje u πkoli

Kad je umirovljeni trgovac Ivan SugnetiÊ u jesen 1945.krenuo u πkolu, ona je jadno izgledala:

- Ja sam bio dio prve poratne generacije uËenika O© Zla-tar Bistrica. Do 1945. je trajao rat i Ëesta su bila bombardi-ranja, pa se i nije iπlo u πkolu jer je cesta bila puna vojni-ka. ©kola se tada odræavala pri „Kuke” pod lipom. Kad je1945. zavrπil rat onda su svi ponovne morali iti v πkolu, taksu z menom iπli i oni koji su bili 1937. i 1938. godiπte. Aπkola je izgledala baπ jadno, jako jadno. Nije bilo dvorane.Ulaz je bio kraj bivπeg cvjetnjaka i bile su samo dvije uËio-nice: jedna u hodniku lijevo, a druga nasuprot nje desno. Upodrumu πkole bile su kupaonice i tuπevi.Svaki uËenik ba-rem jednom tjedno morao se tuπirati. Razredi su imali klupei sjedalo u jednom komadu. Sjedala su bila zelena, a klupesu ispod imale mjesto za torbu. U “komadu” je sjedilo viπeuËenika. Vani je bilo uËiteljsko podvorje i πkolski vrt.

Njegovi prvi uËitelji bili su, Mirko Buntak, po kojemu jejedna zlatarbistriËka ulica dobila ime i njegova suprugaÆeljka. SjeÊa se i uËitelja KopriÊa, a 1947. doπli su Ivan i

Stana Dubravica.Kakav je bio odnos nastavnika i djece?-Strog! Na satu je morala biti tiπina i mir. Tko bi se smijao

ili priËao dobio bi packu, πibom ili ravnalom po prstima.Packe su bile bolne i nekad zasluæene radi druπtva, a da tajkoji ju je dobio uopÊe nije bio kriv. Kad bi πiba pukla, uËe-nik kojemu se to dogodilo morao bi donijeti novu. Roditeljise nikad nisu æalili na uËitelja radi toga πto je dijete dobilopacku. Oni su uvijek vjerovali uËitelju. ©to je uËitelj napra-vio, za roditelje je bilo zakon i kad je uËitelj pogrijeπio rodi-telj to djetetu ne bi vjerovao. Dijete bi uvijek nakon packebilo joπ i kod kuÊe kaænjeno.

Znanje uËenika provjeravalo se obvezno ispitivanjempred ploËom:

-Nastava je bila svaki dan u jutro, a popodne sam obvez-no morao voditi na paπu konje i krave. Knjigu sam nosio sasobom i uËio na paπi.

Bilo je i smijeπnih zgoda:-Osnovala se postolarska zadruga i svi smo uËenici dali

popraviti cipele, a poslije ih nitko nije mogao platiti, jer ro-ditelji nisu imali novaca. To je bilo organizirano posred-stvom uËitelja Dubravice, pa je on to morao platiti. Naj-smjeπnije je bilo πto je moj tata bio “πuster”. Svako ljeto smosvi trebali dolaziti spremat ugljen i drva i s tim su nam zimizakurili u velikim kaminima koji su bili u uËionicama takkoj nam je bile tople. Nije bilo konfekcije nego bi roditeljimorali nabaviti platno i sami saπiti odjeÊu. Knjige su se do-bivale u πkoli. Prvi razred imao je poËetnicu. Kad smo nau-Ëili pisati, veÊ u drugom polugodiπtu prvog razreda pisalismo krasopisom u zadaÊnicu. Dan kad se pisala zadaÊnicau πkolu smo donijeli tintu u “flaπici”, pero i bogaËicu. Posvakoj napisanoj rijeËi proπli smo bogaËicom (tako smo na-zivali upijaË tinte). Tako smo dobili ocjenu iz urednosti. Za-daÊnica je uvijek morala biti uredna, bez Ëuptanja perom.To je bilo jako teπko, jer se malim trkom mogla upropastitizadaÊnica.

Ma kako da je bilo teπko, πkolsko mi je doba bilo jako li-jepo i drago mi je πto sam joπ uvijek povezan sa πkolom. Jasam bio njezin uËenik, zatim moja djeca, a sad i unuci.

Zlatar Bistrice sjeÊa se kao “Ëistog sela”:-Bio je jedan duÊan dolje na stanici i jedan na mjestu gdje

je sad doktorica FolnoviÊ. To je bio duÊan Kapec. Tamo smoiπli kupovati ploËice, spuæve i kamenËiÊe kojima smo pisali.Danas je Zlatar Bistrica grad u odnosu na nekad.

Ana Findak i Dijana Vizir, 7.b

Jasenka Ilijaæ:Æal za domaÊinstvom

Moja susjeda zove se Jasenka Ilijaæ. Ima 58 godina. Æivi uZagrebu i umirovljenica je. UËenica naπe πkole bila je prijenekoliko desetljeÊa.

-©kola je bila na istome mjestu, ali mnogo manja. UËilismo veÊinu predmeta kao i danaπnji uËenici, s time da smoimali i domaÊinstvo. UËili smo kuhati, peglati, πivati i sliËneposlove vezane za domaÊinstvo. Postojala je i πkolska kuhi-nja, ali nije bilo blagovaonice nego smo jeli u uËionici u ko-joj se odræavala nastava. Nije bilo kabinetske nastave, negose sva nastava odvijala u jednoj uËionici. I udæbenika je bi-lo manje nego danas, a i nasljeivali su se iz generacije u ge-neraciju.

Lucija ©oπtariÊ, 6.a

17

Zvonko PiπËak:Pisanje na ploËicu

Zvonko PiπËak je umirovljenik, a u osnovnu πkolu krenuoje 1937. godine:

-Imali smo Ëitanku, ploËicu, kamenËiÊ, raËunicu i knjiguiz zemljopisa. ZadaÊu smo kod kuÊe pisali na ploËicu.RaËunali smo na prste, a u πkoli smo odlazili na ploËu prov-jeriti zadatke. Iz πkolskoga doba sjeÊam se Stjepana HajniÊai Marijana MrazoviÊa.

Sandra SkoËak i Petra Ozimec, 7.b

Ivkica SugnetiÊ:Vratiti domaÊinstvo u nastavu

Ivkica SugnetiÊ πkolu je poËela polaziti 1953. godine, tijekomdogradnje πkolske zgrade, tako da su dva razreda nastavu ima-la u Vatrogasnom domu

1953. godine i u dvije prostorije “koje su bile izgraene namjestu gdje æive Bezaki”. Prvi joj je uËitelj bio Ivan Dubravica:

-Bio je star i jako strog. Kaænjavao je packama i jakim stisci-ma za lice. Nakon njega doπla je mlada, stroga, ali jako dobrauËiteljica Katica KaπiÊ.

UËiteljica Ivanka Mrkoci ostala mi je u najljepπem sjeÊanju.UËila nas je πtrikati, πivati… i ruËnim se radovima ponosim. Tajbi predmet, domaÊinstvo, ponovno trebalo uvesti u πkolskunastavu. ©kolski dani su uvijek najljepπi, ali nitko to ne vjerujedok ne zavrπi πkolovanje. Sjedila sam u treÊoj klupi, s Mirom»iæmek. Rado bih se ponovno vratila u πkolske klupe. Uvijek seveselim susretima s Vjenceslavom i Perom PavlekoviÊem i Kati-com Mikulec. To su uËitelji kakvih se treba sjetiti - pravedni istrogi u granicama.

Ankica Galic:Blagost uËitelja HajniÊa

Moæete li nam neπto ispriËati o vaπem polasku u πkolu? -Sa sedam godina krenula sam u prvi razred, u podruËnoj

πkoli Lipovec. UËiteljice u Lipovcu bile su Anela »iæmek i Ma-rija LujanoviÊ. UËiteljica Anela imala je vrt iza πkole kojeg susvi uËenici obraivali. Svaki je imao svoju gredicu. Gredica ci-kle bila je moja. U πkolu smo iπli pjeπice, putem se zaprljali teu prvoj lokvici vode prali Ëizmice. Kada smo stigli u πkolu, pr-vo smo stavili ruke na stol kako bi redar provjerio tko ima zapr-ljane, a tko Ëiste. Za neurednost bili smo kaænjeni tako da sunas tukli πibom ili “linirom” po rukama. Imali smo i kino dvora-nu u kojoj su se igrale æivopisne predstave. Prva slova i brojke

pisali smo krasopisom, perom, dræalom i tintom u krasopisanke. Je li u Vaπe vrijeme radila πkolska kuhinja?-U πkoli smo imali toplu obrok. Jedan pekar iz Zlatar Bistrice,

iz obitelji Bezak, svakog nam je jutra na biciklu dovozio topleæemlje.

Je li Vam prelazak u petome razredu u πkolu u Zlatar Bistri-ci bio teæak?

-Velika promjena mi je bila preseljenje u Zlatar Bistricu. S timpreseljenjem promijenila sam i stare nastavnike. Bilo mi je dra-go kad sam u Zlatar Bistrici vidjela gospodina HajniÊa. On jedolazio u Lipovec u inspekciju. Bio je drag i dobar. Kod jednenjegove inspekcije ja sam pisala na ploËi. ReËenica mi je iπlaukoso, a gospodin HajniÊ mi je rekao kako Êu za zavrπetak tre-bati stolËiÊ. Bio je duhovit i lijepo nam je sve objaπnjavao. Poπ-tivali smo ga. Imao je lijep pristup uËeniku. Predavao je hrvat-ski, povijest i njemaËki. Bio je ravnatelj πkole u kojoj je ujednoi stanovao. U πkolu sam iπla pjeπice, πest kilometara do πkole itoliko natrag. Kad sam se vratila iz πkole kuÊi, morala sam pas-ti krave, pomagati u domaÊinstvu, na vrtu i njivi. Djetinjstvo mije bilo jako teπko.

Koji Vam je predmet bio najdraæi?-Najviπe od svega voljela sam tjelesni i pisanje lektire. Tako

smo jednog dana imali tjelesni na pomoÊnom igraliπtu NK“IvanËice” i preskakali “πtange” koje,naravno, nisam moglapreskoËiti. Tog se trenutka odnekud pojavila “Ciganova Julka”,podvrnula “kiklju” i preskoËila bez problema.

»ime se bavite u mirovini?-Crtam, piπem pjesme, priËe i izraujem glinene predmete.

Maπtu pretvaram u stvarnost. Opisujem svoj kraj na duhovit ihumoristiËan naËin.

Bezak Viktorija i Livia »ebrajec, 6.b

Marija Hajdek:Jake dober Dubravica

-Moj uËitelj se zval Ivan Dubravica i bil je jake dober.Voljelnas je i mi sme njega- pripovijeda Marija Hajdek koja je u prvirazred krenula 1948. godine:

-Curice su imale haljinice i bijele koπuljice, a deËki hlaËe ikoπulje. Za sveËanost smo imali plavi donji dio, a gornji smoimali bijele koπulje i bluzice.

Nekad je bilo uvedeno lijepo pisanje i ja sam najljepπe pisa-la u razredu. Je joπ neke, kruæoki. To je bilo vuËenje doma. »eti-ri ili pet uËenika smo se sastajali. Koji su slabije uËili pomaga-li su im uËenici koji su bolje znali.

Kako se kaænjavalo uËenike?-Poslije nastave ostali bi jedan sat dulje u πkoli sami (to sme

zvali reπt) i za vrijeme nastave koji je bil zloËest je moral stati ilikleËati u kutu.

Marija LesiËar, 8.a

Milan Korpar:Kak obiËna vekπa hiæa

-Ja sam iπel sedam lijet u πkolu, od 1943. do 1949 godine-kaæe Milan Korpar sjeÊajuÊi se πkole “kak obiËne vekπe hiæe stri uËionice i na katu je bil stan za vuËitele”.

Kako se odijevalo u to doba?-Koj si dobil to bi nosil, bil si sreten ak bi cipele dobil. Hodi-

li sme i bosi v πkolu po πudru, i po deæu, sve dok nije sniegopal.

Je li postojala πkolska kuhinja?-Ne! Ak si je do z doma donesel komadiÊ kruha, male pek-

meza ili si je jabuku pojel, a do nije, nije … bil je gladen.Koji su vam bili najdraæi, a koji najgori predmeti?

-Si su mi bili najgorπi, a niti jeden najbolπi.Linda Korpar, 8.a

Konrad Kropf, 3.r.

Sport18

NNooggoommeettnnoo nnaattjjeeccaannjjee

Pregrada je 21. studenoga bila domaÊin odigrava-nja utakmica za nastavak daljnjih nogometnih natje-canja uËenika osnovnih πkola Krapinsko-zagorskeæupanije. Skupina se sastojala od sljedeÊih ekipa:Krapina, Radoboj, KonjπËina i Zlatar Bistrica. Postig-nuti su ovi rezultati: Zlatar Bistrica - KonjπËina 3 :1; Zlatar Bistrica - Radoboj 3 : 3; Zlatar Bistrica -Krapina 4 : 4.

Nastup na daljnjem natjecanju izborile su ekipeKrapine i naπi zlatarbistriËki djeËaci. Najbolji po-jedinac bio je Dino Keravica s pet postignutih po-godaka.

Sva natjecanja tek su poËela i sigurni smo kako Êebiti joπ mnogo dobrih rezultata u odbojci, rukometu

i nogometu. Jednom tjedno naπi uËenici-sportaπiimaju treninge na kojima se pripremaju za daljnjanatjecanja.

Nikolina Kapec i Filip Mikulec, 8.a

Nogometni susret sa zagrebaËkim vrπnjacima

GGooll zzaa ggoolloommLijep i sunËan dan, sredina listopada, savrπeno za sportski susret. Snage su odmjerili uËenici

zagrebaËke Osnovne πkole Janka Leskovara i domaÊini, uËenici naπe πkole. Natjecalo se unogometu, rukometu i odbojci. Prvi su na redu bili djeËaci koji su odigrali nogometnu utak-micu. Bilo je æestoko i borbeno, gol za golom. Na kraju je rezultat bio 5:4 za goste. Najboljipojedinac bio je Dino Keravica s dva postignuta pogotka. Zatim su na red doπle djevojËicekoje su odigrale odbojku i rukomet. U odbojci se vidjelo kako su gosti kvalitetniji ispremniji. Naπe djevojke su uzvratile udarac u rukometu i „pregazile“ goste rezultatom20:2. Najefikasnija igraËica bila je Tihana Paradi.

U suglasju s prirodom 19

Osnovna πkola Zlatar Bistrica prva je Eko-πkola u Kra-pinsko-zagorskoj æupaniji, ispred Ëije se zgrade vije ze-lena zastava od 2001. godine. Status Eko- πkole obnav-ljan je tri puta, 2003., 2005.i 2007. godine.

Od samog dobivanja statusa Eko- πkole, Osnovna πko-la Zlatar Bistrica opredijelila se za zbrinjavanje otpada,jednoga od najveÊih problema danaπnjice.

Redovite akcije zbrinjavanja otpada provode se u

πkoli, mjestu i na pouËnoj stazi “©umarica”. Sakup-ljamo papir, staklo i pet ambalaæu u za to predvi-ene spremnike. Misija Eko- πkole je “æivjeti u suglas-

ju s priro-dom”, uzstvaranje πtomanje otpa-da. Dijelovisakup l jenogotpada koris-te se za ulje-pπavanje unu-traπnjosti πko-le na likovnimpanoima, izra-du modela kojise koriste unastavi, izradumaski za faπnik

itd.Sadræaji iz ekologije sastavni su dio plana i programa

svih nastavnih predmeta. UËenici naπe πkole, πto je mo-guÊe viπe, obrauju nastavne sadræaje u prirodi i povezu-ju gradivo raznih nastavnih predmeta.

Osim glavne aktivnosti zbrinjavanja otpada πkola pro-vodi i razne druge aktivnosti vezane uz ekologiju: radprema nastavnom planu i programu, integrirani dan, in-tegrirana nastava, projekt “»uvarkuÊa”, njegovanje etnoobiËaja, humanitarno-edukativna akcija i gerontoloπkadjelatnost.

Redovito suraujemo s radijskim postajama Zlatar i“Kaj” - Krapina te “VeËernjim” i “Zagorskim listom”, ko-ji redovito prate sve naπe akcije i o njima obavjeπtavajujavnost.

U suradnji sa Crvenim kriæem organizirali smo 11 ti-mova uËenika koji obilaze i pomaæu starim osobama(donose lijekove iz ljekarne, odnose poπtu, brinu za ogr-jev, razgovaraju …).

Poruka je zlatarbistriËkih ekologa: „Æivite i Vi u suglas-ju s prirodom, za ljepπe danas, bolje i zdravije sutra.“

Æeljko Findakpredsjednik Eko-odbora

PrPrvva Eko-πkolaa Eko-πkola

Izgled πkole poËetkom 30-tih godina proπlog stoljeÊa©kola danas

»uvarkuÊa (Sempervivum tectorum L) iz obiteljiCrassulaceae je trajna biljka s mesnatim, soËnim i debe-lim listovima koji zavrπavaju πiljastim vrhom i oblikujuprizemnu rozetu. Ljeti iz rozete izraste do 40 cm viso-ka cvjetna stabljika, pokrivena malim ljuskastim listiÊi-ma koja na vrhu zavrπava veÊim brojem ruæiËastih,zvjezdastih cvjetova sloæenih u razgranati cvat. Biljka serazmnoæava vegetativno, preko boËnih izdanaka iz ko-jih nastanu nove rozete. Sukulentna je biljka koja imarezerve vode u zadebljalim listovima. Znanstveni nazivSempervivum u prijevodu znaËi „uvijek æivuÊi“ πto se uprenesenom znaËenju odnosi na svojstvo biljke da pre-æivi veoma nepovoljne uvjete, ekstremne suπe, mrazevei siromaπno kamenito tlo.

Od ljekovitih tvari ËuvarkuÊa sadræava mravlju i ja-buËnu kiselinu te njihove soli, tanin, biljnu sluz i smo-lu. Za lijek se koriste listovi i to od oæujka do kraja lis-topada.

O omiljenosti ËuvarkuÊe u narodu govori velik brojimena pod kojima je poznata: pazikuÊa, gromovna tra-va, uhovnik, rosa u zlu dobra, netres, vazdaæiv, pod si-lu æiv,…U odredbama o seljaËkim gospodarstvima (Capitularede villis) koje potjeËu od Karla Velikog iz 9. stoljeÊa na-brajaju se 72 biljke Ëiji se uzgoj i njega nareuju.Odredba zavrπava reËenicom: „i seljak treba ËuvarkuÊu

u svojoj kuÊi!“ Prema shvaÊanju

tadaπnjeg vremenaπtitila je kuÊu na Ëi-jem je krovu uspije-vala od udara mu-nje. TisuÊe godina nakon te odredbe joπ se i danas tabiljka, sa svojom lijepom lisnom rozetom, nalazi nakrovovima kuÊa i bunara, osobito onima od slame i πin-dre radi uËvrπÊivanja.

Moæda je to bilo na πtetu krovova, ali zato u korist sta-novnika, koji su upotrebljavali svjeæi list protiv upaleuha, opeklina, herpesa, zloÊudnih koænih bolesti, he-moroida, raspucane koæe i glista, gnojne upale zubnogmesa, Ëireva i kao sredstvo za hlaenje rana.Istraæivanje o ËuvarkuÊi proveli su uËenici-ekolozi napodruËju opÊine Zlatar Bistrica.

Rezultati istraæivanja na podruËju opÊine Zlatar Bistri-ca pokazali su da se ËuvarkuÊa najviπe uzgaja u cvjet-nim loncima i cvjetnjacima.

Cilj projekta „»uvarkuÊa“ je ekoloπka zaπtita razliËitihprirodnih staniπta ËuvarkuÊe te prirodno lijeËenje bi-ljem-narodna medicina.

Poveæimo staru tradicionalnu mudrost i suvremenutehnologiju kako bismo saËuvali zdravlje!

O »UVARKU∆I…

Nakladnik: Osnovna πkola Zlatar Bistrica • Za nakladnika: Boæena Slunjski, ravnateljica • Glavni urednik: Æeljko Findak • Uredniπtvo:Livia »ebrajec, Lara CrniËki, Petar Kuljak, Ana Findak, Vedran Majcen i Lucija PavetiÊ • www.os-zlatar-bistrica.skole.hr • UËitelji isuradnici: Jasenka Kuljak, Sanja KuπtoviÊ, Katica Mikulec, Jasna Jakopec, Radovan PopoviÊ, Boæica MargetiÊ, Vladimir Matejaπ, ©tefica©krlec, Viπnja Pale - Kosovec, Sanja »ebrajec, Zvonko VukoviÊ, Andreja Jertec, Slavica SimiÊ i IvanËica PozaiÊ, Æarko Piljak • Vanjskisuradnik: Æeljko Slunjski • GrafiËko ureenje i priprema: Nenad PejuπkoviÊ / Grafem, Zagreb • Tisak: ©kolska knjiga, Zagreb