Ivan Stublić - Aristotelovo počelo neprotivurječnosti u Metafizici

IzvorničlanakUDK17.023/AristotelPrimljeno25.10.2007.

Ivan StublićSveučilišteJ.J.Strossmayera,Filozofskifakultet,LorenzaJägera9,HR-31000Osijek

[email protected]

Aristotelovo počelo neproturječnosti u Metafizici Γ. 3

SažetakU Metafizici Γ. 3 počelo neproturječnosti (PN) otkriva se kao počelo mišljenja, ali i počelo svih bića. Prema tome, PN ima svoja dva aspekta – ontički i logički. Ti su aspekti izraženi različitim formulacijama počela neproturječnosti koje nalazimo u Γ. 3. Ne može se govoriti o primatu nekog od aspekata, jer su oni upućeni jedan na drugoga: mišljenje je mišljenje bića, a biće je ono što se u mišljenju misli. PN se ističe time da je najpostojanije počelo jer je ono nužno najspoznatljivije. Spoznatljivost ovoga počela ne ovisi o nekim subjektiv-no-psihološkim uvjetima već o tome da je PN ono konstitutivno svakog spoznavanja, što proizlazi iz njegove onto-logičke naravi.

Ključne riječiAristotel,počeloneproturječnosti,logički,ontologički,mišljenje,biće,bitstvo

Problemupočelaneproturječnosti(PN)1mogućejepristupititakodaseraz-matrasamoAristotelovizvoduMetafiziciΓ.4-8,kojiiscrpnonastojipokazatidajePNprvotnoinajpostojanijepočelo.NonatajnačinmoždalakopadamouzamkudasuvremenopoimanjePN,ukojemujenaglasakpretežnonanje-govomlogičkomaspektu,uzmemokaoonookojemjeriječuMetafizicitedatadanaprostonastavimosanaliziranjemAristotelovihargumenatazaobranutakoshvaćenogPN.Doduše,tonijeposveneopravdanojerisamAristotelPNnamnogimmjestimasvrstavapodpočeladokazivanjailipočelazaključiva-nja.TimesePNshvaćaiistražujekaoisključivologičkopočelo.NokontekstukojemseAristotelovaraspravaoPNvodinedopuštanamtujednostranost.Uzmemoliuobzirostalamjestarelevantnazaovajproblem,naravpočelaokojemjeriječpokazujeseiusvojemontičkomaspektu.Valjastogauoslonu

1

Počelo neproturječnosti naziva se još i na-čelom, principom, a ponekad i zakonom(ne)protuslovlja.UMet.Γ.3Aristotelgaiz-riče na više načina, no dva su osnovna:A)»Nemoguće je da isto istovremeno [ujedno]prisustvujeineprisustvuje istomisobziromnaisto«(Γ.1005b18-20)iB)»Jernemogućejebilokomeprihvatitidaistojestidanije«(Γ. 1005b24-25). SamAristotel nema nekoposebno ime zaono štomi nazivamopoče-lomneproturječnosti.Upitnojemoželigasenazivati isključivopočelom(DPZ),a još jeupitnijemože li ga se nazivati počelomne-proturječnosti. Kao prvo, na onim mjestima

uMetafizicinakojimajeriječoproblemuPNAristotelgotovosinonimnokoristiriječi:‘po-čela’(DP\),‘aksiomi’(>4f:J),‘mnije-nja’ (*`>4) pa i ‘postavke’ (D@JVFg4H).Odnosemeđuovimnazivimapokušatćuraz-jasnitipostupno,aposebicepredkrajteksta.Kaodrugo,kadaAristotelgovorioPN,ongailiopisuje,iliizričerazličitimformulacijama,iligapaksvrstavapodrazličitevrstepočela,nonigdjeganenazivapočelomneproturječ-nosti.Već sam taj izostanak posebnog ime-naukazujena todasevaženje togpočelauAristotelanemožejednostavnoreduciratinanekoposebnopodručje.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA108God.27(2007)Sv.4(777–789)

I.Stublić,Aristotelovopočeloneproturječ-nostiuMetafiziciΓ.3778

posebicenatekstuΓ.3kaonaAristotelovapočetnarazmatranjaproblema,iznijetinavidjelodokojejemjerezapravoriječioontičkompočelu–počelubića.Nakontogavaljapokazati,kakonitiontičkinitilogičkiaspektPNne-majuprimat,većdajeriječupravooontologičkom počelu.UprvadvapoglavljaΓ.knjigeAristoteljeiznionekaosnovnaobilježja‘tra-žene znanosti’. Γ. 3 nakon toga slijedi kao svojevrsni uvod u ekstenzivnuobranuPNkojasenastavljadokrajaisteknjige.Tekstseugrubomožepo-dijeliti na tri dijela: a) objašnjenje razloga zašto se uopćena ovom mjestuuvodiproblemPN(1005a19-1005b12);b)određenjekriterijakojePNmorazadovoljitidabibilonajpostojanijepočeloiodgovorinapitanjekakvojetopočelo(1005b13-1005b17)ic)odgovornapitanjekojijesadržajtogpočela(1005b18-1005b34).

1005a19-1005b12

cijelaknjigaB.Metafizike posvećenajeizlaganjupetnaestosnovnihaporijavezanihuzodređenjetražene znanosti (usp.Met.A.982a5;B.995a24),nai-mečimeseonasveikakobavi.Problemompočelaneproturječnostibavisedrugaaporija.TamosePNnavodikaojednoodpočeladokazivanja,kojaAri-stotelnaistommjestunazivaiaksiomima.PrvarečenicauΓ.3sažimadruguaporijuizMet.B.sljedećimriječima:

»Trebakazatijelijednaili[neka]drugaznanostoonomštoseumatematicinazivaaksiomimaiobitstvu(@F\).«(Γ.3,1005a19-21)

Tekstkoji jeposvećenovojaporiji (B.996b27-997a15)zapravoucijelostirazrađujesamopitanjeodlukedalijejednaznanostotimpočelimaiobitstvuilisutorazličiteznanosti.Moženaszačuditidanaglasaknijenasljedećem:zaštobitapočeladokazivanjauopće bilamogući predmetistraživanjatraženeznanosti?MoždasepretpostavljadajeizMet.A.jasnodajetraženaznanostznanostoprvotnimuzrocimaipočelima(Met.A.981b28-29).Počeladokazi-vanjajesumogućipredmettraženeznanostijersuionauodređenomsmisluprvotna počela.Kadabionabilanekapočelakojavažesamounekomograni-čenompodručju,ondaonanebibilaprvotnaistogazasigurnonebibilamo-gućipredmetproučavanjatraženeznanosti.Tasenjihovaprvotnostočitujeutomedasutapočelauodređenomsmislukrajnjeopćenita,općevažeća.NatonasupozoravaAristotelnasamomkrajurazmatranjadrugeaporijekadkažeda,akoznanostobitstvuiotimpočelimanebibilajednavećrazličita,ondabibilopitanjekojajeodnjihonatražena,tj.kojaje

»…glavnijaiprvotnija.Jeraksiomisuinajopćenitijiipočelasvih[bića].«(Met.B.997a12-13)

Alitoznačiijošnešto.Naime,osimbitstva,zakojejeutvrđenodajeprviiosnovnipredmettraženeznanosti,2jedinobitapočela(aksiomi)moglabitiosnovnipredmetistraživanja.NadrugimmjestimauMetafizici3 Aristotelpo-kazuje što sve ulazi u područje razmatranja tražene znanosti, no sve je topredmetomteznanostiudrugotnomsmislujerjenanekinačinovisnoobit-stvu, naime o onome što u prvotnom smislu jest i što je osnovni predmetteznanosti.Aksiomijediniimajutolikuprvotnostiopćenitost(svevaženje)dasupotomeravnibitstvu.Stogasepostavljapitanještojeodtogadvogaosnovnipredmettraženeznanosti.Noakojetomutakoiakosuaksiomi,kakojenavedeno,počelasvih bića,ondaoninisutekpočelaizkojihsedokazuje.Oniočitomorajubitinanekinačinipočelačijevaženjeimaisvojuontičkustranu.JedanodglavnihargumenatazatakvotumačenjejestitajdauB.iΓ.



Aristotelnavodirazličiteformulacijepočelaneproturječnosti,aliuvijekionekojesuprvenstvenologičkeionekojesuprvenstvenoontičke,očemućebitivišeriječiurazmatranjuposljednjegdijelaknjigeΓ.3.Spomenutaaporijaotkrivanamkaraktertihpočelanajošjedannačin.Budućida,kakoAristoteltvrdi,svimznanostimapripadajutapočela(aksiomi)isvesenjimakoriste,nijerazložnodajeistraživanjeotimpočelimasvojstvenobilo kojoj pojedinoj znanosti.No, on pronalazi kriterij prema kojem će tobiti svojstveno jednojznanosti i toupravoonoj istojkoja istražujebitstvo.Aristotelkažekakoje»očiglednodaistraživanjetih[počela]pripadajednojznanosti i to onoj filozofovoj (traženoj,op. a.) jer su ti [aksiomi] prisutni(VDPg4)svimbićima,anenekomrodukojibibioodvojenoizasebnoodostalih«(Met.Γ.1005a22-23).Filozofova,traženaznanostbavisebićemkaobićem (bitstvom) i svime štomu prisustvuje (VDPg4<) po sebi (Met. Γ.1003a20).

»Stoga,budućijejasnokakosuti[aksiomi]prisutni(VDPg4)svima( F4)kaobićima(jertojeononjimazajedničko),motrenjetogapripadaonomekojispoznajebićekaobiće.«(Met.Γ.1005a27-28)

Ovo ‘svima’ ( F4) podudara se s onim ‘počela svih [bića]’ (V<JT<) izMet.B.Bitstvuovapočelaprisustvujuposebi.Timejeobjašnjenoitokakojemogućedasesveznanostikoristetimpočelima.Naime,sveseznanostibavenekimrodombića,akakoseovapočelaodnosenabićekaobiće(daklevažezasvabića),ondavažeizasverodovebićakojimaserazličiteznanostibave.Takosesverazličiteznanostikoristetimpočelima,aliihneistražujujerseonebavebićemuvijekkaonekimbićem,anebićemkaobićem.Aristo-telkaoprimjernavodigeometričaraiaritmetičara.Geometričariaritmetičaristražujusamosobziromnanekidio (Met.Γ.1005a29), a»njima[počelima]seslužeonolikokolikoimjedovoljno,tojestkolikoseprotežerodokojemudonosedokaze« (Met.Γ.1005a25).Pod ‘dijelom’ i ‘rodom’ovdje seočitomislinaisto.Odprethodnika su poAristotelu jedino ‘fizičari’4 istraživali ta počela i toupravostogašto»susamismatralidaistražujucijelupriroduibiće«(Met.Γ.1005a33).NozaAristotelapostojivišaznanostodfizike,jerjeipriroda(nbF4H)takođersamorodbića(Γ.1005a34).Tojedakakotraženafilozofovaznanost,kojaistražujeonoopćenitoiprvotnobitstvo,tećestoganjojpripa-stiipromatranjetihaksioma(Met.Γ.1005a35).Ukratko,budućidazapravosamonjojpripadaistraživationoopćenito, stogajojpripadaistraživatiiovapočela.Onasu,kaoštosmovidjelivećizaporijeuMet.B.,najopćenitijaipočelasvih[bića].PrvidioΓ.3,tenavedenidijeloviizB.,pokazujudasetaopćenitostnemožeshvatitikaoopćevaženjeunutarnekogrodabića,odno-snonekogužegpredmetaposebneznanosti,patakonitiunutarnekogzaseb-nogpodručjazaključivanjaidokazivanja.Noakojetomutako,zaštoondaAristoteltapočelanazivapočelimadokazivanjaizaključivanja?5Izgledadatočinizatoštoseidokazivanjeizaključivanjeuvijeknanekinačintičubića,tedanatemeljupočelakojaprisustvuju(VDPg4<)svimbićima,dokaziva-

2

Met.Γ.2toutvrđuje.

3

Usp.prijesvegaMet.Γ.2.

4

Pod fizičarima (nLF4i@\)Aristotel misli naranegrčkemislioceprijeSokrataiPlatona.

5

VidiMet.B.995b9,996b26:@*g4iJ4i DP\;Γ.1005b7:FL88@(4FJ4i DP\.



njeizaključivanjedobivajusvojaprvotnapočela.Počelasebićaupodručjudokazivanjaizaključivanja(daklemišljenja)pojavljujuuviduaksioma.6

PrijelazizprvogudrugidioΓ.3činiodjeljak1005b7-13.Unjemusenalazizavršnazamjedbaoodnosupočelaiopćenitostitesenaznačujepočetaknavo-đenjakriterijailisvojstavakojajednoodnjih,naimepočeloneproturječnosti,okojemćeutekstubitiriječ,moraimati:

»Dolikujeonomukojinajvišespoznajesvakipojediniroddamožeizrećinajpostojanijapočelatestvari,takodaionomukojinajvišespoznajebićakaobićadolikujedamožeizrećinajposto-janijapočelasvih[bića].«

Inaovommjestu,dakle,Aristotelgovoriopočelimasvihbića,anepočelimazaključivanjaidokazivanja.Alitojesutakođeripočelamišljenja svih bića bašzatoštonisupočelanekeposebnelogikenekogposebnogpredmeta,većupravologikebića.OsimuB.iΓ.,uknjiziK.Metafizike,namjestukojesetakođerbavipočelomneproturječnostistoji:»Jestu bićimanekopočelooko-jemsejenemogućeprevariti.«Sadajedaklejasnodapočeloneproturječnostinijesamopočelomišljenjanegotakođeripočelobića.Ontičkisui logičkiaspekttogapočelaisprepleteni:mišljenjejemišljenjebića,abićejeonoštoseumišljenjumisli.

1005b13-1005b17

SadaprelazimonadrugidioΓ.3,kojiodređujekriterijekojePNmorazado-voljiti,čimeseujednorazjašnjavajuosnovnasvojstvatogpočela.Kaoprvo,PNmorabitinajpostojanije($g$4@JVJ0)počelo.Onajkojinajvišespoznajenekustvar,kažeAristotel,moraznati inajpostojanijapočelatestvari.OvobisenaprvipogledmogloshvatitikaodajezaAristotelavaljanostspoznajevezanauznekuvrstupouzdanostiPN.TabisevezanadaljemoglashvatititakokaodajeriječoPNkaopouzdanomsredstvuilioruđumišljenja.MnogisutotakoshvatiliiuzelikaojednuodslabihtočakaAristotelovaizvodauΓ.3.UtekstukojislijedipokazatćesekakojetakvotumačenjeΓ.3neodrživo.Problemležiutomeštosepritakvomtumačenjumišljenjeshvaćapsiholo-gističkikaoneštopukosubjektivno.Shodnotome,smatrasekakomišljenjeteknaknadnostupauodnospremamišljenombiću.PNsepritomuzimakaooruđekojimmišljenjeraspolaže.Naime,takoshvaćenapouzdanostvežeseondauztzv.psihološkuformulacijupočelaneproturječnosti,ukojojjeriječotomekakvavjerovanjanemožemoimati.7Uzto,akose$g$4@JVJ0čitakao‘najpouzdanije’,ondaisamsuperlativnavodinapomisaodaseradione-kojsubjektivnojprocjenisigurnostiodređenogvjerovanja.No,zaštoAristotelkoristibaštajpridjev–$g$4@JVJ0 (‘najpostojaniji’)?Izaštosuperlativ?Kakvasutonepostojanapočelailinepostojanija(manjepostojana)počela?Nisulisvapočelaposebisamimanužnopostojana?ČinisedatimeAristotel,najošjedannačin,utvrđujedasutapočelaprvotnaiopćenito važeća.Takvotumačenjebismomogliobrazložitinasljedećinačin:kadAristoteluknjiziA.izlažečetiriprvotnauzroka,onuvažavasvojeprethodnikeidajeimzapravodasusvojimistraživanjemuzrokaipočelaotkrilineštoodistine.Notako-đersmatradasuouzrocimagovorilineprimjereno,itoizdvarazloga:ilisuspoznalisamoneke,anesve,ilisuonekojesuspoznalinejasnoidjelomičnospoznali.8MoglibismorećidauzrocištosuihotkriliAristoteloviprethodnicizahvaćajudioistine,alineicijeluistinu,izbogtogasunepostojanijiodonihkojejeotkrioAristotel.Nepostojanisu,jernemogubitiuzrokzasvabićavećsamozadio.Dakle,nisunepostojani(bezvrijedni),alisunepostojaniji.Če-tiriprvotnauzrokakojenavodiAristotelopćenitijisuoduzrokakojenavode



prethodnici,teihsvepodsobomobuhvaćaju.ZbogteopćenitostiAristotelovisuuzrociuodnosunaoneprethodnikapostojanijiilinajpostojaniji.Ovakvo(nepsihologizirajuće)tumačenjepostojanostimožesepotkrijepitiiunared-nomdijeluteksta,ukojemAristotelsgovoraopočelimaprelazinagovoronajpostojanijempočelu:

»Anajpostojanijeodsvihpočelajeonookojemusejenemogućepotpunoprevariti.Jertakvo[počelo]jenužnonajspoznatljivije(svisenaimevarajuoonomeštonespoznaju)inepretpo-stavljeno.Jeronoštonužnoimaonajtkospoznajebilokojeodbića–tonijepretpostavka.Aonoštonužnospoznajeonajtkobiloštospoznajenužnojeidatovećimakadpristupaspozna-vanju.«(Met.Γ.1005b12-15)

Dabinajpostojanijepočelobilonajpostojanije,onopremaAristotelu trebazadovoljiti dvauvjeta:1)onomorabiti takvoda se jeonjemunemogućepotpunoprevaritii2)ononesmijebitipretpostavka.Prvijeuvjetizražennadvanačina,moglibismorećinapozitivni inegativninačin.Najpostojanijepočelomorabititakvodasejeonjemunemoguće potpunoprevariti(nega-tivninačin),štopakznačidajeonotakvodajenužnovećnanekinačinspo-znato,dakle,najspoznatljivije (pozitivninačin).Kodspoznatljivostipočelaneproturječnostinijeriječotomedajeonoznanstveno,tj.logičkispoznato,anitiotomedajenaprostopoznato.9Utekstustoji(<TD4:TJVJ0<štoznači‘najspoznatljivije’.Noimaliičegaočemusenebismomogliprevariti,ištobiuopćebiloononajspoznatljivije?Čovjekseponekadvaraioonomeštounekomsmisluzna.Za‘prevaritise’ugrčkomstoji*4RgLF<4,10daklenenaprostovaratise,većpotpunoprevarenbiti.Dakle,nemogućejedasenetkopotpuno varaupogledunajpostojanijegpočela.Moguće jene imatiznanjeilidokazonjemu,mogućejevjerovatidasevjerujeusuprotno,mogućejebitizbunjenpitanjemonjemu,mogućejeizrećipaitvrditisuprotno,alinijemogućepotpunosevarati.Ovonasupućujenatodakodovogvaranjanijeriječ o subjektivnoj zabludi ili pogrešnoj procjeni. Budući da postoji vezaizmeđuvaranjaispoznatljivosti,kakosmogorenaznačili,toznačiisljedeće:najpostojanijepočelojesttakvodagaustanovitomsmisluspoznajemoikadseonjemunaneki načinvaramo.Akonebibilotako,nakojibiondanačinonobilo najspoznatljivije?Ono je ‘najspoznatljivije’, ali ne u smisluopćeupoznatosti,budućidavećinaljudinijeupoznatasPN,negousmisludajenužnouvijekvećprisutnousvakommišljenju.Nadalje,priiznošenjupočelaneproturječnosti u posljednjem dijelu knjige Γ. 3Aristotel kaže kako nekimnijudajeHeraklitprihvaćaosuprotnoodPN.No,dodaje,»nijenužnodanetkoiprihvaća(@8:$V<g4<)onoštogovori«(Met.Γ.3,1005b26-27).OvimeAristotelnaravnonijehtiorećikakoHeraklitzapravovjerujeuPN,alisamosuprotnogovori,već todaprihvaćanjepočelaneproturječnostineovisiotomeuštojenetkoosobnouvjerenilikakomusečini.Prihvaćanje(@8:$V<g4<)okojemjeovdjeriječrazlikujeseodbilokakosubjektivnoshvaćenogmnijenja(*`>).CijeločetvrtopoglavljeknjigeΓ.objašnjavatu

6

DrugepotvrdezatakvotumačenjeizložitćurazmatrajućitrećidioΓ.3.

7

J. Łukasiewicz primjerice raspravlja protivtzv.psihološke formulacijePNučlanku»OstavuprotuslovljakodAristotela«.Vidi:PavelGregorićiFilipGrgić(ur.),Aristotelova Me-tafizika,KruZak,Zagreb2003.,str.129–147.

8

Usp.npr.Met.A.10.

9

Na takvo čitanje navodi i prijevodT.Lada-na:‘najpoznatije’.VidiAristotel,Metafizika,SNL,Zagreb1992.,str.65.

10

VidiStjepanSenc,Grčko-hrvatski rječnik,Na-kladaNaprijed(Ljevak),Zagreb1991.,str.209.



razliku.Aristoteltamoizlažekakosemoženaposredannačinpokazati11dasvi zapravonužnoprihvaćajuPN.Dabismo toučinili, kažeAristotel, nijepotrebnozahtijevatiodnekogadakažedalineštojestilinije(čimebismovećdokazivalinaosnoviPN),većsamotodanetkoneštokaže,bilošto.Čimneštokaže, objašnjavaAristotel, time jevećnešto i označio (F0:\<g4<),a označava se uvijek samo nešto određeno.Ta pak određenost ne dopuštakršenjepočelaneproturječnostijersmooznačiliodređenonešto,aneujednoionosuprotnotome.Prematome,todapostojanost,atoznačinemogućnostvaranjaupogleduPNinužnostspoznatljivostiistogpočelazaAristotelanijenekasubjektivnoshvaćenaneupitnost,očitujesevećiunerazrješivojbitnojvezanostičovjekauzgovorenje(8X(g4<)igovor(8`(@H).Onajpaktkonema8`(@H,tajjepoputbiljke12–atozaAristotelazapravoznačidatajuopćeniječovjek.Jerčovjekjeonoživućekojeimalogos (J .@< 8`(@< P@<).Naime,logoskaoriječ,iskazigovorpočivanalogosukaorazboru,aimatirazborčinibitčovjeka.Nadalje, akoprihvatimoovakvo tumačenje, onda je jasnoda zaAristotelaaksiominisuneštosamoizvjesnoštomišljenjepronalaziičimeraspolaže,većupravoonoštoJ >\T: ugrčkomizvornoiznači,naime,onoštojevri-jedno,štovrijedi,štokaotakvoomogućujesvakomogućemišljenje,tj.štomišljenjekaotakvonužnoprihvaćadabiuopćeikakomoglomisliti.Ovimesmorazmotriliprviuvjetkojinajpostojanijepočelomorazadovoljiti,naimetajdasejeonjemunemogućepotpunoprevarititedajeononužnonajspo-znatljivije.Drugiuvjetkojinajpostojanijepočelomorazadovoljiti jest tajdaononijepretpostavka»jeronoštonužnoimatkospoznajebilokojeodbića–tonijepretpostavka« (Met.Γ. 3, 1005b15-16).Ova rečenicaponovouvodibićeugovoropočeluneproturječnosti.13No tonamdopušta još jedandodatakutumačenju prethodnih uvjeta počela neproturječnosti.Naime: nemoguće jevaratiseoovompočeluprispoznajibilo kojeg od bića,tejeononužnonaj-spoznatljivijeprispoznajibilo kojeg od bića.Dakle,iakojemogućevaratiseoovomepočelunanekinačin,nijemogućeonjemuvaratiseprispoznavanjubilokojegodbića.Budućidajespoznavanjeuvijek,naovajilionajnačin,spoznavanjenekogbića,ondajePNkaopočelobićauvijekvećprisutnouspoznavanju.Doduše,prispoznavanjunekogbićamogućejevaratiseomno-gimsvojstvimavezanimuztopojedinobiće,alinijemogućevaratiseotomedatobićejest(anedainije)tedajeupravoneko određeno nešto.Tolikootome.Vratimo se drugomuvjetu.Ako pri spoznavanju bića nužno imamopočelo,toondaznačidatopočelonijepretpostavka.Pukapretpostavkabi,sjednestrane,isamaneštopretpostavljala,tj.imalabidaljnjepretpostavkenakojimaisamastoji,asdrugestrane,onabibilaslučajna početna točkaprispoznavanju,kojanamseslučajnonadala,alibezkojebismotakođermoglipristupitispoznavanju.Počeloneproturječja,naprotiv,nijeslučajnapočetnatočka,većjenužni početak spoznavanjabilokojegbića:

»Aonoštojenužnospoznaotkobiloštospoznajenužnojeidatoveć imakadpristupaspozna-vanju.«(Met.Γ.3,1005b16-17)

Utomjesmislutopočelonajspoznatljivije,daklenezatoštojesvimajasnoilizatoštosviimajuznanjeonjemu,ilizatoštosviunjegavjerujuilizatoštosusnjimupoznati,većzatoštogasviprispoznavanjunužnoimaju (Pg4<),atoje‘imanje’očitopravoznačenjeonogaprihvaćanja(@8:$V<g4<),zakojesmoutvrdilidajeosnovnijeodbilokakosubjektivnoshvaćenogmnije-nja(*`>).14MožemorećikakojePNonokonstitutivnosvakogspoznavanja.



Valjameđutimnapomenutidakadakažemodaseprihvaćanje razlikujeodsubjektivnogmnijenja,timeneželimoporećikakojekodAristotelamnije-nje(*`>)jedannačinprihvaćanjaPN.ŽelimosamoizrazitirazlikuizmeđuAristotelovashvaćanjamnijenjaipukosubjektivnogmnijenja.Mnijenjeje,kaoimišljenje,načinočitovanjasamogbića.StogajemnijenjetakavnačinprihvaćanjaivaženjaPNukojemononijepotpunospoznato.PrirazmatranjuprvogdijelaΓ.3pronašlismopotvrdezaontičkiaspektPN,notimejeiskrsloipitanjezaštoAristoteltopočelonazivapočelomdokazi-vanjaizaključivanja(dakle,logičkimpočelom).Možemozaključitidasmosadapronašlidostapotvrdazatvrdnjukojusmotamopostavili:mišljenjejemišljenjebića,bezobzirakojegikakvog,asamimjetimenužnouvjetovanonekimpočelimakojaprisustvujusvimbićima.TimeserazjašnjavairazlograzličitogimenovanjaPN.Počelabićaupodručjudokazivanjaizaključiva-nja(dakle,mišljenja)pojavljujuseuviduaksioma.Stogabismomoglirećikakopostojedvaaspektaistogpočela.UsvojemlogičkomaspektuPNkaonajpostojanijepočelojestononužnoprvo(nužnipočetak)primišljenjubilokojegbića.UsvojemontičkomaspektuPNkaonajpostojanijepočelojestononužnoprvonabićuštosemisli.OvimesmorazjasniliprijepornetočkedrugogdijelaΓ.3,pokazaliunutarnjuvezusvihbitnihmomenatatogadijela,potomvezusprvimdijelomi,napo-sljetku,programomΓ.knjigekakojeiznesenunjezinuprvompoglavlju.

1005b18-1005b34

SadaprelazimonaposljednjidioΓ.3.UprethodnomjedijeluAristotelopisaokakvojetopočelo,asadaćeizrećiikojeje.Noiakonajavljujejednopočelo,onganećeizrećijednostavno,negopomoćučetiriformulacije:15

1)J (D J : VDPg4< Jg i : VDPg4< *b<J@< J J i iJ J J`»Nemogućejedaistoistovremeno[ujedno]prisustvuje i ne prisustvuje istomisobziromnaisto.«(Met.Γ.3,1005b18-20)

2)*b<J@< (D <J4<@< JJ< @8:$V<g4< g<4 i : g<4 »Jernemogućejebilokomeprihvatitidaistojestinije.«(Met.Γ.3,1005b24-25)

11

Dokaz,upravomsmislu te riječi, započeloneproturječnosti nije moguć jer, kako kažeAristotel u Γ. 4, 1006a7: »u cijelosti je ne-mogućedaimadokazasvega(jerbiseotišlou beskonačno, te tako ne bi bilo dokaza)«.Naime, ne postoji dokaz temelja. Dokazujese na temelju nečega, pa ako bismo svemutražili temelj onda temelja uopće ne bi nitibilo.Nužnojedakledapostojineštoprvotnoipočetno–DPZ.

12

Γ.4,1006a13-15:»Akopakništanegovori(8X(g4<),bilobismiješnotražiti8`(@Hpro-tivonogatkosamnemanikakav8`(@H,uko-likoganema.Jer taj jepoputbiljkeukolikojetakav.«

13

Prisjetimo se: izΓ. 1 je jasno da se bavimoonim što prisustvuje (VDPg4<) biću kaobiću,aizprvogodjeljkaΓ.3daPNprisustvu-jesvakombiću(1005a23).

14

NasamomkrajuΓ.3(1005b32)Aristotelgo-vorećioPNkaže:»…svikojidokazujusvodenaovokrajnjemnijenje(FPVJ0< *`><)«.Todanijeriječopukommnijenjuizraženojepridjevom‘krajnji’(tj.‘zadnji’).

15

Navodim sve četiri poradi preglednosti ra-spravekojaslijedi,iakosečetvrtaformulaci-japosmisluvjerojatnouopćenerazlikujeoddruge,agramatičkitekneznatno.Navodimihistim redoslijedom kako se pojavljuju u sa-mometekstu.



3)g * : <*XPgJ4 : VDPg4< J J J<<J\»Akodakleonomistomnemoguistovremeno[ujedno]prisustvovatiprotimbe…«(Met.Γ.3,1005b26-27)16

4)n<gD< J4 *b<J@< : @8:$V<g4< J< J< g<4 i : g<4J J`»…očitojenemogućeistomeistovremeno[ujedno]prihvaćatidaistojestinije«.(Met.Γ.3,1005b29-30)

Kaoprvo,imamojasnoiskazanadvaaspektaistogpočela,ontičkiilogički:akotečetiriformulacijegledamozasebno,ondaprvaitrećaizražavajuontičkiaspekt,adrugaičetvrtalogički.Uprvomjeslučajuriječoujednomprisu-stvovanjuopreka(ontičkiaspekt),audrugomoujednomprihvaćanjuopreka(logičkiaspekt).Osimtoga,utrećojjeriječoprotimbama(ontičkiaspekt),audrugojičetvrtojoproturječjima,jerimamoproturječniodnosjest-nije(lo-gičkiaspekt).Izgledadajemeđusobniodnostihformulacijatakavdadrugaformulacijananekinačinobjašnjavaprvu,doktrećaobjašnjavačetvrtu.Ovoječitanjeopravdano,jerslijeditijekizvodanaznačensonim‘jer’napočetkudrugeionim‘ako’napočetkutrećeformulacije.Pritakvomčitanjudrugajeformulacijaobjašnjenjeprvoju sljedećemsmislu:budućida je logičkine-mogućeujednoprihvaćatioprekeuvezisonimistim,ondajenemogućeidaoprekeujednoontičkiprisustvujuonomeistom.Nadalje,trećabiformulacijaočetvrtojreklaobratno:budućidajenemogućedaonomistomontičkiujednoprisustvujuopreke,nemogućejedaihseuvezionogistogujednologičkipri-hvati.Dakle,riječjeomeđusobnojuvjetovanostionoglogičkogionogontič-kog.17Topakznačidanijeriječoutemeljenjujednoganadrugom,daklenijeriječorazličitimrazinama nakojimaneštoistovaži,negooaspektima istog.TojepotkrepljenoitimeštoΓ.3nijenitijedinonitiiznimnomjestonakojemsepojavljujudvijevrsteformulacija:ontičkai logička.Takosenpr.uMet.B.,gdjeseizlažeaporijavezanauzovopočelo,nalazesljedećeformulacije:»nemogućejedaneštoistovremenoijestinije«(Met.B.996b30)(ontička)i»dalijemogućeštogodistoijednoistovremenotvrditiinijekatiilinije«(Met.B.995b9-10)(logička).Istotako,većprvarečenicaizΓ.4glasi:»Imaonihkoji,kaoštorekosmo,isamitvrdekakoonoistomožebitiinebiti,tedasemožeprihvatiti tako«,štonedvosmislenoukazujenadvaaspekta:daneštonekakojest idaseneštonekakoprihvaća.Osimtoga,raspravaoovompočeluzavršavauΓ.6sljedećimriječima:

»Ibudućijenemogućedaproturječjebudeistovremenoistinitooonomistome,očitojekakoniprotimbenemoguistovremenoprisustvovatiistome.«(Met.Γ.1011b15-18)

Razmotrimosadaštoovečetiriformulacijegovore.Uprvojsetriputapojav-ljujeriječ‘isto’.Naštoseodnosisvakopojedinoodtih‘isto’?Značenjepr-vogidrugogotkrivanjihovaveza,glagolVDPg4< (prisustvovati,pripada-ti).Shodnotome,VDP@<J jesuonoštoprisustvujeilipripada(prisutnine,pripadci).TajjeterminširegznačenjaodFL:$g$0i`J, jeroznačavasveštoovakoilionakoprisustvujebitstvu.Prisutninemoguprisustvovatibitstvukaoonompojedinačnom,itokaoslučajne(accidentia)ilikao‘posebi’(attri-buta).18Nomogumuprisustvovatiikaoonomopćem(logičkiaspekt).Prematome,prisutninesuonoštoprisustvuje,abitstvo(usvimsvojimvidovima:osjetilnobitstvo,oblikilibit)onočemuneštoprisustvuje.Toprisustvovanjeineprisustvovanjenemogućejepoddvauvjeta:a)ujedno/istovremeno(:)ib)sobziromnaisto(iJ J J`).



a) Riječ:znači‘ujedno’i‘istovremeno’.Nočemuslužito:uovimformulacijama?Nijelidovoljnakonjunkcija(prisustvujei neprisustvuje)uformulaciji,padavećznamodajenemogućnostvezanauznekuujed-nost?Moždasetimenaglašavaistostijednostonogačemuseprisustvuje,naimebitstva,štobipakmoglobitiontičkivažno,jersuprisustvovanjeineprisustvovanjeprisutninanekodvojstvo.Timebise,dakle,naglašava-lanemogućnostodređenevrstedvojstvau jednostibitstva.Naglasakbiipaktrebaobitinaistovremenosti,jerjetimezadanvremenskiuvjetkojinužnopratisvenemogućekonjunkcijeprisutnina,bezobziranatokojojkategorijiprisutninepripadale.Osimtoga,uMet.K.namjestunakojemjetakođerriječopočeluneproturječnostiAristotelusamimformulacijamakoristiriječPD`<@H(Met.K.1061b35,1062a7).

b) Onoposljednje‘isto’kojesejavljauprvojformulacijisljedećijeuvjetzanemogućnostprisustvovanjaineprisustvovanjaisteprisutnine.Dabismotajuvjetrazjasnili,razmotrimosadaitrećuformulacijupočela.Njuvaljavezatiuzprvu, jer suobjeprimarnoontičke i govoreoprisustvovanju.Treću formulacijubismonanekinačinmogli shvatitikaoobratno izre-čenuprvu,stimedabisesadamoždavišenaglašavaloonočemuneštoprisustvuje (dakle,bitstvo),dok seuprvoj formulacijivišenaglašavaloonošto prisustvuje(dakle,prisutnina).Naravnodasuiuprvojiutrećojformulacijiiprisutnineibitstvo nekakoodređeni,alibirazlikaunaglaskumoglabitiznačajnazbogtogaštoukazujenatodaPNnijesamopočelokojenamneštogovorionaraviiodnosuprisutninavećionaravisamogbitstva.Nadalje,toštonemožeujednoiprisustvovatiineprisustvovatijesuprotimbe(<<J\),tj.protivneprisutnine.Protimbesu,pak,uMet.∆.određenekaojednavrstarazlike(*4n@DV).19Neštodaljeuistomtek-stuAristoteldefiniraprotimbekao:

»…onaodrazličitihpremarodu,kojanemoguistovremenoprisustvovatiistome;teonakojasenajvišerazlikujuodonihuistomerodu;…iodonihkojimajerazlikanajveća,ilinaprostoiliporoduilipovrsti.«(Met.∆.1018a25-32)

Općenitopostojiteškoćaushvaćanjuprotimbi,jerdrugamjestauAristotela,zarazlikuodupravonavedenog,isključujumogućnostdabiprotimbemoglebiti izrazličitihrodova.Problemserješavarazjašnjavanjempojmaroda.Ukomentaruuzprethodnonavedenomjesto,D.Rossupozorava:

»Nadrugimsemjestimakažedasuenantia nužnouistomrodu,Cat. 6a17,An. Post.73b21,De Gen. et Corr.324a2,aistosepretpostavljaiuMetI.4.Prividnanedosljednostnestajeakoseprisjetimodasamrodmožebitivrstanekogširegroda.Takoobjeprotimbe,pravdainepravda,kojesuuprotivnimrodovimavrliniiporoku(Cat.14a22),potpadajupodširirodhexis,adobariloš,kojisuprotivnirodovi(Cat.14a24)potpadajupodrodkakvoće.Očitojedaprotimbemo-rajuusvakomslučajubitiuistojkategoriji,čakikadobjenepotpadajupodnekiužirod.«20

16

Aristotel razlikuje četiri vrste opreka(<J4ig\:g<) koje prevodim na sljedećinačin:D` J4(premanečemu),<J\nF4H(proturječje),<<J\@<(protimba),FJXD0F4 i >4(lišenostistanje).

17

Kako tauvjetovanost izgleda,pokazatćemonaprimjeruodnosaprotimbiiproturječja nakrajurazmatranjaovogdijelaΓ.3.

18

Vidi ∆. 1025a14, gdjeAristotel navodi obaznačenjanazivaFL:$g$0i`.

19

Vidi ∆. 1018a12-15: »Razlikom se naziva-juonakojaiakosudrukčija,jesunešto isto,samonebrojem,nego ilioblikomili rodomilianalogijom;uztoionakojimajeroddruk-čiji, te protimbe i ona koja u bitstvu imajudrugost.«

20

W.D.Ross,Aristotle’s Metaphysics,claren-donPress,Oxford 1924., str. 314–315.Mojkurziv.



Jasnojedakledaprisutninekojenemoguujednoiprisustvovatiineprisu-stvovatijesuprotimbe.Protimbesupaknajvećarazlikaunutarnekogarodailiunajširemsmisluteriječi–nekekategorije.21Naravno,protimbemogunaneki način pripadati istome, naime, istoj kategoriji, ali nemoguprisu-stvovati(VDPg4<)22istomebitstvu.23Akojeriječoprotimbama,ondajejasnodatrećuformulacijutrebavezatiuzontičkiaspektPN.Vratimosesadatrećem‘isto’izprveformulacije.Zapravojemogućedaprotimbeistovreme-no prisustvuju istome ali samomogućnošću (*b<:4).24Razjašnjavajućisvojepočeloi tumačećipogrešnashvaćanjaprethodnikauvezinjega,uΓ.5Aristotelnapominjekako»istomožeistovremenobitiibićeinebiće,alinesobziromnaisto[biće].Jeristomožeistovremenobitiprotimbemoguć-nošću (*L<V:g4), ali ne i svršnošću (<Jg8gPg\)« (Met. Γ. 1009a35).Očemuje turiječ?SrdžbakaoprisutninamožeprisustvovatiSokratuunutarkategorijekakvoćeilikategorijetrpnje.AkoSokratusrdžbaprisustvujeponaravi,ondamusrdžbaprisustvujeunutarkategorijekakvoće.AkosepakSokrat tekuznemirenrasrdi,ondamusrdžbaprisustvujeunutarkategorijetrpnje.25Nokadamunpr.srdžbaprisustvujekaokakvoća,alineikaotrpnja,ondamusrdžbaistovremenoiprisustvujeineprisustvuje.IzgledadatokršiPN.NozatoAristotelikažedajemogućedaisto(srdžba)istodobnobudeibićeinebiće,tj.daprisustvujeidaneprisustvujeSokratu,alines obzirom na isto [biće],tj.nesobziromnaistoshvaćanjebića,daklenesobziromnaistukategoriju.UnutarjednekategorijeSokratunikadaistovremenonemoguprisustvovatiineprisustvovatiisteprisutnine(npr.unutarkakvoćeSokratunemožeistovremenoprisustvovatiineprisustvovatisrdžba).Ovdjejeprijesvegariječoodnosu*b<:4H-<XD(g4.Sokratumogućnošćuistovremenoprisustvujeineprisustvujenekaprisutninaalizbiljnošćuiliprisustvujeilineprisustvuje.Razmotrivšiprvu i treću formulacijupočelaneproturječnosti,utvrdili smokakoPNopćenitoizričenekunemogućnostujednosti,ujednostiprisustvova-nja,kojupaknemogućnostAristoteluvjetujenaraznenačine.Takoonavažitekpoduvjetima:dajeujednostistovremena,dajeoistombitstvutedajesobziromnaistukategoriju(i tounutarodnosa*b<:4H-<XD(g4).Doda-vanjemmodalnoguvjetanajošsejedannačinistaknuoontičkiaspektPN,kojijeizraženprvomitrećomformulacijom,budućidajeodnos*b<:4-<XD(g4 onosredišnjeAristoteloveontologike.Notrebazapaziti i todaprvaformulacijadopuštailogičkočitanje:istome,uvidubitiilionogaštomujebilobiti(J J\ < g<4),nemoguprisustvovatiprotimbe.Topakznači da je u primarno ontičkim formulacijama, prisutan i logički aspekt.Obratnojeudrugimdvjemaformulacijama.MožemostogarećikakojekodPNriječo onom istom,kojeuvijekimadvaaspekta,ontičkiilogički,stimedasuusvakomaspektusuprisutnaopetobaaspektananačinjednogaodnjih,tj.nanačindajedanodnjihprevladava.TakoseoPN,strogouzeto,možegovoritisamoprvenstveno logičkiiliprvenstvenoontički,alizapravouvijekontologički.Razmotrimosadadruguičetvrtuformulaciju:uovimjeformulacijamapri-marnoriječologičkomaspektuPN,štojenaglašenoizrazom@8:$V<g4<(prihvatiti),26kojisenalazinamjestuonogaVDPg4<(prisustvovati)uon-tičkimformulacijama.ZarazjašnjenjedrugeičetvrteformulacijedovoljnojeobratitipozornostnatumačenjedrugogdijelaknjigeΓ.3(1005b13-1005b17)štosmogaponudiliuprethodnomdijeluovograda.Dakle,čimnetkobiloštokaže, time jevećnešto ioznačio(F0:\<g4<),aoznačavaseuvijeksamoneštoodređeno.Tapakodređenostnedopuštavišekršenjepočelaneprotu-



rječnosti–označilismoodređenoneštoitoneštojest,inemožeujednoinebitijerbisetimeizgubilataodređenost.Doduše,mogućejerećidaneštoijestinije,alinijemogućetoiprihvatiti.Ovdjejepotrebnoistaknutisljedeće:iakoovedvijeformulacijeprimarnoizražavajulogičkiaspekt,onesevišestrukoodnoseinaontičkiaspekt.Kaoprvo,riječjeotomedajenemogućeprihvatitidaistojest i nije.Prematome,riječjeprijesvegaobiću.Kaodrugo,budućidatakvanemogućnostprihvaćanjanastajezbogtogaštojemišljenjeneod-vojivoodonogodređenog,tj.bićaspramkojegseodnosigovorom(8`(@H),jasnojedaoveformulacije,iakoprimarnologičke,takođerizražavajuion-tičkiaspektPN.Riječ je,dakle,omnogostrukoj isprepletenostiontičkogi logičkogaspektaistogpočela.TajeisprepletenostočitoneštobitnopripadnoAristotelovuna-činumišljenja,pabismomoglirećidaseradiupravooontologici,kojaimasvojadva supripadna aspekta.No ti aspekti zapravonisu strogo razlučeni,jerseujednomuvijeknekakonalaziidrugi,takodajeprimjerenijegovoriti:sadarazmatramoprimarno ontički,asadapakprimarno logički.Kaopotvrduzatakvotumačenjeuzmimoisljedećiprimjer.Većsmonavelidaontička(tre-ća)formulacijaobjašnjavalogičku(četvrtu),alogička(druga)ontičku(prvu).AkotomejošdodamokrajrazmatranjaproblemaPNuΓ.6,27imamosljedeće:a)Jerprotimbenemoguprisustvovatiistom,ondanitiproturječjanemogubitiistinitaoistom;ib)jerproturječjanemogubitiistinitaoistom,ondanitiprotimbenemoguprisustvovati istom.Uprvomslučaju (a), akoprotimbe(<<J\)nemoguistovremenoprisustvovati,ondanemogunitiproturječja(<J4nVFg4H)istovremenobitiistinitajerseiskazom(kojimseizražavaje-dandioproturječja:ilipotvrđivanjeilinijekanje)iskazujetodaneštonekako

21

Usp.Met.∆.1018a35-37(izodjeljkaopro-timbama): »Budući se jedno i biće govo-re mnogovrsno, nužno je da [tako] slijedei ostala koja se prema njima kažu, tako dai ‘isto’ i ‘drugo’ i ‘protimba’ budu različitiprema svakoj pojedinoj kategoriji.« – Usp.iΓ.1004a25-30:»Abudućisesvasvodenaonoprvotno,kaoštosejednokažeuodnosunaprvotnojedno, isto takovaljarećida je isistim,sdrugimisprotimbama;takotera-zlučenokolikostrukosekažesvakopojedino,valja tou svakojpojedinojkategoriji onakopridati onom prvotnom kako se odnosi pre-manjemu,jer jednaćesenazivati(tako)poimanju,drugapodjelovanju, trećanaostaletakvenačine.«

22

Arist.An. prior.49a6-10:»Ovoprisustvovatinečemuiovobitiistinitnečegatrebashvatititolikostrukokoliko ima različitihkategorija,anjihilinekakoilinaprosto,teilikaojedno-stavneilikaospletene.Istoiononeprisustvo-vati.Trebarazmotrititaiboljerazgraničiti.«

23

Ovimesmo,dakle,jošjednomutvrdilidasepod onim ‘isto’ u trećoj formulaciji, te poddrugonavedenim ‘isto’ u prvoj formulaciji,misliprijesvegabitstvo.Nologičkigledano,pogotovo ako se oslonimo na spis Katego-rije,ovo‘isto’možebiti inešto izbilokojekategorije,anenužnosamoizkategorijebit-

stva, ukoliko je to nešto shvaćenokao pod-met(@ig\:g<@<).Npr.usudu»Crvenojeboja«crveno,kojejeinačeprisutninanekogpodmeta,sadajeisâmopodmetzaboju.Totakođerpokazujeisprepletenostontičkogilo-gičkogaspekta.

24

Vidi i Met. Γ. 1006b17: »I neće biti da onoistoijestinije,osimpremahomonimiji[…]alionodvojbenonijetomoželionoistoisto-vremenobitiinebiti‘čovjek’poimenu,negopostvari.«

25

Vidi Cat. 9b34-10a10: »Sve naime što je unastankunastaloiznekihtrpnostinazivljesekakvoćama,naprimjerbezumnizanos,srdžbaislično.Naime,sobziromnanjihzaljudesekaže kako su ‘kakvi’, srditi i bezumni. […]Onepakstvarikojenastajuiznečegaštobrzominenazivljusetrpnostima,naprimjerakosetkouznemirenrasrdi.«

26

DajeriječologičkomaspektuPNvidljivojeiizproturječnogodnosajest-nije.

27

Met.Γ.1011b15-18:»Ibudući jenemogućeda proturječje bude istovremeno istinito oistome, očito je kako ni protimbe ne moguistodobnoprisustvovatiistome.«



jest.28Sdrugestrane(b),akoproturječjanemogubitiistinitaoistome,ondanitiprotimbenemoguprisustvovatiistome:

»Jeroddvijuprotimbidrugajeništamanjeilišenost,ito:lišenostbitstva.Ališenostjenijekanjeonogaštoseizričeonekomodređenomrodu.«(Met.Γ.1011b18-20)

Oddvijuprotimbi jedna jeuvijek lišenostdruge,a lišenost,kažeAristotel,nijeništadrugodonijekanje(`nF4H,štojeuzpotvrđivanje,iJVnF4H,jednoodproturječja)nečega.DaseuAristotelapreklapajuontičkiilogičkiaspektPN,vidljivojedakleiizovakvogshvaćanjaopreka.Izupravorečenogaproizlaziitodapočelookojemujeriječnijesamopočeloneproturječnosti.KodAristotelaje,dakle,riječopočelukojevažiizapro-turječja(<J4nVFg4H)izaprotimbe(<<J\)–onovažiiuontičkomiulogičkomaspektu.TojeuskladuisAristotelovomodredbompočela(DPZ)u∆.1013a17:

»Dakle,zajedničkojesvimpočelimadabuduonoprvotnoodakleštogodilijestilinastajeilisespoznaje.Ajednasuodnjihonakojasuprisutnaustvarimadoksudrugaizvan.«

Budućidajeriječonajpostojanijempočelu(svihbićaisvegamišljenja),nečudidajeovopočeloujedno onoprvotnoodaklesvejestionoprvotnoodaklesesvespoznaje.29Nadalje,iztakvenaravipočelaproizlaziitodasePNnazivasadpočelom(svihbićailidokazivanja),sadpakaksiomomilimnijenjem.Na-ime,kadaoPNgovorimounjegovimrazličitimaspektima,ondaonodobivairazličitaimena:uontičkomaspektuprimarnogaimenujemopočelom,aulo-gičkomaspektuiaksiomomilimnijenjem.Dakle,PNjeontologičkopočelo.UΓ.2bitstvosenavodikaoonoočemusvenekakoovisi.Stogabisemogloočekivatidajeontičkarazinananekinačintemeljlogičke.Ipak,izgledadasepriproblematiciPNnemožegovoritiorazinama,ontičkojilogičkoj,odkojihbiondajednabilautemeljenanadrugoj.Riječjeprijeoaspektimakojisuvišestrukoisprepleteni.Kaoprvo,usvimrazličitimknjigamaMetafizikenamjestimaukojimajeriječoovomepočeludosljednosepojavljujuiontičkeilogičkeformulacijepočela.Kaodrugo,uΓ.3imamodvaparaformulacija,dvije ontičke i dvije logičke.Kao treće, od ta dva para, primarno ontičkeformulacijesadržeusebiilogičkiaspekt,dokprimarnologičkeformulacijesadržeusebiiontičkiaspekt.Kaočetvrto,drugaformulacija(logička)objaš-njavaprvu(ontičku),doktreća(ontička)objašnjavačetvrtu(logičku).Dubljupovezanostontičkogi logičkogaspektaPNtrebalobi tražitiuodnosutogapočelasprambitstva(@F\),budućidajeAristotelovaontologikazapravousiologika.SamćeAristoteluΓ.4rećidagovoritisuprotnoPNznačiuništitibitstvoibit.PritomejesvakakovažnoistražitiAristotelovpojambezgranič-nog(g4D@<),uodnosunakojibitstvoipočeloneproturječnostidobivajusvojpunismisao.

Ivan Stublić

Aristotle’s Principle of Non-contradiction in Metaphysics Γ. 3

AbstractIn Metaphysics Γ. 3 the principle of non-contradiction (PN) is revealed as the principle of thought but also as the principle of all beings. Thus, it has two aspects – ontical and logical. These as-pects are expressed by different formulations of PN which can be found in Γ. 3. It cannot be said that any aspect has primacy, because each one bears necessary relation with the other: thinking



is the thinking of being and being is that which is thought in the thinking. PN is distinguished as the firmest principle because it is that which is necessarily the most knowable. Knowability of this principle does not depend on some subjective-psychological conditions, but on the fact that the PN is that which is constitutive in every knowledge, and that follows from its onto-logical nature.

Key wordsAristotle,principleofnon-contradiction,logical,ontological,thinking,being,substance

28

Todaneštonekakojestznačisljedeće:imalipodmetaokojemseneštotvrdiiakogaima,štomuprisustvuje.AristotelčakuKategori-jama govorioistinitostiilažnostiprotimbiustvari,ane,kakojeuobičajeno,samouiska-zu. Usp.Aristotel, Kategorije, SNL, Zagreb1992. F. Grgić u komentaru na str. 176. otome kaže: »Govoriti o istinitosti i lažnostiučinjenicama,anesamousudovima(anašprijevodtakosugerira),zvučipomaločudno,nozaAristotelajeposveopravdano(usp.npr.Metaph.∆.29,1024b17-26).Razlogjetomuprije svega formalna istovjetnost ili paralel-

nost suda i činjenica, i to: (1)njihovakom-pleksnost,sastavljenost(usp.uostalom[Cat.]13b13-14) i (2) odnos prema postojanju ilinepostojanjučinjenicekojijeusuduizraženkopulomaučinjenicinjezinomsastavljeno-šćuilinesastavljenošću(usp.npr. Metaph.Θ.10,1051b2-3).«

29

Preostaje istražiti nije li ovopočelonanekinačinionoprvoodaklesvenastaje,notoizla-ziizvandosegaovogarada.

Ivan Stublić - Aristotelovo počelo neprotivurječnosti u Metafizici

Documents

Transcript of Ivan Stublić - Aristotelovo počelo neprotivurječnosti u Metafizici