HRVATSKIH RIMOKATOLI KIH ¸UPA TORONTO • silaze i ne vra≈aju se onamo dok se zemlja...

Click here to load reader

  • date post

    05-Mar-2020
  • Category

    Documents

  • view

    0
  • download

    0

Embed Size (px)

Transcript of HRVATSKIH RIMOKATOLI KIH ¸UPA TORONTO • silaze i ne vra≈aju se onamo dok se zemlja...

  • DOMINE SPERAVI IN TE

    HRVATSKIH RIMOKATOLI◊KIH ¸UPA� TORONTO • MISSISSAUGA • OAKVILLE

    broj 28 10. srpnja 2011.

    stranice 1, 3, 4 i 5 uredila Ωupa Toronto

    PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – 2011A

    Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rije√ slußa i razumije.

    (Mt 13,23)

  • ULAZNA PJESMA: Ja ≈u se u pravednosti pojaviti pred tobom, nasitit ≈u se kad se o√ituje slava tvoja.

    ZBORNA MOLITVA: BoΩe, ti zalutalima pokazu- jeß svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim krß≈anima da odbace ßto je krß≈anstva nedostojno, a traΩe ßto mu prili√i. Po Gospodinu.

    ◊ITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE (Iz 55, 10-11): Ovo govori Gospodin: »Kao ßto daΩd i snijeg s nebesa silaze i ne vra≈aju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sija√u i kruh za jelo, tako i rije√ koja iz mojih usta izlazi ne vra≈a se k meni bez ploda, nego √ini ono ßto sam htio i obistinjuje ono zbog √ega je poslah.«

    Rije√ Gospodnja – Bogu hvala!

    PRIPJEVNI PSALAM: 65 (64), 10abcd. 10e-11, 12-13. 14

    Sjeme pade na dobru zemlju i urodi. ................................................................................................... Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi, obogati nju

    veoma. BoΩja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima Ωito.

    ................................................................................................... Ovako pripremi zemlju: brazde joj natopi, grude joj poravna;

    kißom je omekßa, usjeve joj blagoslovi. ................................................................................................... Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost ni√e za stopama

    tvojim. Pustinjski paßnjaci kaplju od obilja, breΩuljci se paßu radoß≈u.

    ................................................................................................... Livade se kite stadima, doline se pokrivaju Ωitom: svagdje

    klicanje, pjesma. ...................................................................................................

    ◊ITANJE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA RIMLJANIMA (Rim 8, 18-23): Bra≈o! Sma- tram, uistinu: sve patnje sadaßnjega vremena nisu nißta prema budu≈oj slavi koja se ima o√itovati u nama. Doista, stvorenje sa svom Ωudnjom iß√ekuje ovo objavljenje sinova BoΩjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje ≈e se osloboditi robavanja pokvarljivosti da sudjelu- je u slobodi i slavi djece BoΩje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiße i mu√i se u poro∂ajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdiße- mo iß√ekuju≈i posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

    Rije√ Gospodnja – Bogu hvala!

    PRIJE EVANÎELJA: Aleluja! Sjeme je rije√ BoΩja, a sija√ Krist, tko god ga na∂e, ostat ≈e zauvijek. Aleluja!

    ◊ITANJE SVETOG EVANÎELJA PO MATEJU (Mt 13, 1-23 ili 13, 1-9): Onoga dana izi∂e Isus iz ku≈e i sjede

    uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao u≈i u la∂u: sjede, a sve ono mnoßtvo stajaße na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:

    »Gle, izi∂e sija√ sijati. I dok je sijao, neßto zrnja pade uz put, do∂oße ptice i pozobaße ga. Neßto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaße dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaße duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaße korijena, osußi se. Neßto opet pade u trnje, trnje uzraste i ugußi ga. Neßto napokon pade na dobru zemlju i davaße plod: jedno stostruk, drugo ßezdesetostruk, tre≈e tridesetostruk.«

    »Tko ima ußi, neka √uje!« I pristupe u√enici pa ga zapitaju: »Zaßto im zboriß u

    prispodobama?« On im odgovori: »Zato ßto je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat ≈e se i obilovat ≈e, a onomu tko nema, oduzet ≈e mu se i ono ßto ima. U prispodobama im zborim zato ßto gledaju≈i ne vide i slußaju≈i ne √uju i ne razu- miju.« »Tako se ispunja na njima proroßtvo Izaijino, koje govori: ‘Slußat ≈ete, slußati – i ne≈ete razumjeti; gledat ≈ete, gledati – i ne≈ete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: ußi za√epiße, o√i zatvoriße da o√ima ne vide, ußima ne √uju, srcem ne razumiju, te se ne obrate pa ih izlije√im.’«

    »A blago vaßim o√ima ßto vide, i ußima ßto slußaju. Zaista, kaΩem vam, mnogi su proroci i pravednici Ωeljeli vidjeti ßto vi gledate, ali nisu vidjeli; i √uti ßto vi slußate, ali nisu √uli.«

    Vi, dakle, poslußajte prispodobu o sija√u. Svakomu koji slußa Rije√ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima ßto mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji √uje Rije√ i odmah je s radoß≈u prima, ali nema u sebi korjena, nego je nestalan: kad zbog Rije√i nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijano u trnje – to je onaj koji slußa Rije√i, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguße Rije√, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Rije√ slußa i razumije, po onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan ßezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

    Rije√ Gopodnja – Slava tebi Kriste!

    DAROVNA MOLITVA: Gospodine, pogledaj darove Crkve moliteljice, da po pri√esti napredujemo u sve- tosti Ωivota. Po Kristu.

    PRI◊ESNA PJESMA: I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdaßce gdje ≈e poloΩiti mlade svoje: a ja Ωrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama, Kralju moj i BoΩe moj! BlaΩeni koji prebivaju u Domu tvome slave≈ te bez prestanka!

    POPRI◊ESNA MOLITVA: Gospodine, primili smo tvoje darove. Daj da svakim slavljenjem ovog otajstva napredujemo u svetosti Ωivota. Po Kristu.

    PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

    ¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 28/2011, NEDJELJA 10. SRPNJASTRANA 2

  • ¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 28/2011, NEDJELJA 10. SRPNJA STRANA 3

    Isus gov- ori u prispodoba- ma. Tim na√inom komuniciranja, to jest navjeßtaja BoΩjeg Kraljevst- va svojim suvre- menicima je omogu≈io da ga razumiju. Ono

    ßto im je poznato iz njihovog svakodnevnog na√ina Ωivota i rada mogu primijeniti na otajstva Kraljevstva BoΩjega. Vjerojatno bi Isus danas upotrijebio druge rije√i i druge slike, da bi do√arao istu nadnaravnu stvarnost koju nam Ωeli u√initi bliskom i razumljivom. Rekli bismo, da Isus uzima primjere iz svakodnevnog Ωivota, da bi objavio otajstva vje√noga Ωivota - iz Ωivota za ¸ivot.

    Iako se u svakodnevnom Ωivotu rijetko tko me∂u nama bavi sijanjem, kada promatramo prispodobu o sija√u koju nam donosi evan∂elist Matej, ipak ≈emo je mo≈i razumjeti. Osim toga Isus je i sam protuma√io prispodobu. Kao ßto sjeme, koje pada na plodno tlo donosi obilat rod, tako i BoΩja rije√, zasijana poput sjemena u Ωivotu √ovjeka donosi ploda, ukoliko je njegov Ωivot plodno tlo za slußanje i opsluΩivanje BoΩje rije√i.

    Promatraju≈i Isusa kako uzima primjere iz svakod- nevnog Ωivota da bi pribliΩio i u√inio razumljivim svoj govor svakome √ovjeku, moΩemo prepoznati neßto vrlo vaΩno za naß vjerni√ki Ωivot. Prije svega, da ono ßto radi- mo, upravo naß svakodnevni posao moΩe biti put naßeg vjerni√kog hoda prema Kraljevstvu nebeskom, kroz naße svakodnevno zalaganje, kada djelima naßih ruku doprinosi- mo boljitku obitelji, bliΩnjih, kao i ßire zajednice. S druge strane, Isus nam govori da Evan∂elje nije neßto daleko od svakodnevnog Ωivota. Evan∂elje je duboko ugra∂eno i uko- rijenjeno u ljudsku povijest, te Bog time ßto se objavio daje upravo toj naßoj ljudskoj povijesti jednu novu perspektivu. Ta perspektiva uklju√uje mogu≈nost prepoznavanja onoga ßto je u Ωivotu zaista bitno i temeljno, a odnosi se na naße postojanje, na prepoznavanje smisla u Ωivotnim nesigurnos- tima i traΩenjima.

    "Izi∂e sija√ sijati..." Koliko smo ve≈ puta u Ωivotu √uli ove rije√i? Jesmo li dopustili da nas te rije√i promijene, to jest jesmo li poduzeli neßto da neprestano od

    naßeg Ωivota: naßih rije√i, odluka, dijela, √inimo neßto bolje, neßto novo. Sija√, Gospodin neumorno sije Rije√, ne prestaje nam je davati, bez obzira na to ßto ≈e moΩda u mnogim slu√ajevima nai≈i na neplodno tlo. MoΩemo re≈i da je Bog veliki optimist naße ljudske povijesti, unato√ tome ßto ≈e pojedino ljudsko srce uvijek ostati zatvoreno, On ne prestaje darovati svoju Rije√. No, nije svejedno slußamo li Rije√ i prihva≈amo ili je pußtamo da u∂e kroz ußi, ali ne dopußtamo da dopre do naßega srca. Blago onima koji slußaju i opsluΩuju Rije√, koji vjeruju, unato√ nejas- no≈ama i sumnjama, unato√ poteßko≈ama i nestalnostima. Blago onima koje BoΩja rije√ i dalje ne ostavlja ravnodußn- ima, jer ona ispunja ljudski Ωivot, postavlja pitanja i usm- jerava prema odgovoru za dobro, donosi radost i smisao.

    Imamo u svakodnevnom Ωivotu toliko rije√i u ußima koje √ujemo ili one koje √itamo, ali smo √esto neskloni poslußati one rije√i koje su zahtjevne i koje od nas traΩe odre∂eni napor, iako znamo da pravi plod moΩemo donijeti samo ako istinski zasu√emo rukave i uloΩimo napor da bismo neßto postigli. Isus nam u danaßnjoj prispodobi gov- ori tko je taj koji donosi roda: onaj koji dopußta da sjeme raste, onaj koji slußa Rije√, koji je traΩi i Ωeli. Plod donosi onaj koji je spreman dopustiti da ga Rije√ uvijek iznova iznenadi i pr