HAKOL 101.pdf

64
br. 101 srpanj / kolovoz / rujan 2007. av / elul 5767. / tisri 5768.

Transcript of HAKOL 101.pdf

Page 1: HAKOL 101.pdf

br. 101 srpanj / kolovoz / rujan 2007.av / elul 5767. / tisri 5768.

Page 2: HAKOL 101.pdf
Page 3: HAKOL 101.pdf

3101

IIMMPPRREESSSSUUMMHHaa--kkooll 110011..

ssrrppaannjj--kkoolloovvoozz--rruujjaann 22000077..aavv//eelluull 55776677.. // ttiiππrrii 55776688..

Glavna i odgovorna urednicaNNaattaaππaa BBaarraacc

UredniËki savjetZZoorraa DDiirrnnbbaacchh,, ÆÆiivvkkoo GGrruuddeenn,,

TTaammaarraa IInnddiikk--MMaallii,, DDaammiirr LLaajjooππ,,VVeerraa DDaajjhhtt KKrraalljj

TehniËka urednicaNNaattaaππaa PPooppoovviiÊÊ

Priprema i oblikovanje za tisakMMaaggeenn dd..oo..oo..

HHaa--kkoollggllaassiilloo ææiiddoovvsskkee zzaajjeeddnniiccee uu HHrrvvaattsskkoojj

LektoricaIIvvaannaa KKuurrttoovviiÊÊ BBuuddjjaa

IzdavaËÆÆiiddoovvsskkaa ooppÊÊiinnaa ZZaaggrreebb,,

PalmotiÊeva 16, 10000 Zagreb,p.p. 986.

Tel: 385 1 49 22 692fax: 49 22 694

e-mail: [email protected]πtvo: [email protected]

Za izdavaËaddrr.. OOggnnjjeenn KKrraauuss

ISSN 1332-5892

Izlaæenje Ha-kola financijski potpomaæeSSaavvjjeett zzaa nnaacciioonnaallnnee mmaannjjiinnee

RReeppuubblliikkee HHrrvvaattsskkee

Pretplata100 kuna godiπnje,

za inozemstvo 200 kuna.Æiro raËun kod ZagrebaËke banke broj:

2360000-1101504155Æidovska opÊina Zagreb.

Devizni raËun: 30101-620-16/2424116441

TisakIInntteerrggrraaffiikkaa

Oblikovanje naslovniceVVeerraa DDaajjhhtt KKrraalljj

SADRŽAJ

Dan židovske baštine u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4Dan židovske baštine u Osijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6Dan jevrejske baštine u Beogradu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7Roš Hašana u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10Blagdani u Domu L. Schwarz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11Roš Hašana na virovitički način . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12Obavijest Claims-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .14Uspjeh Sanje Zoričić-Tabaković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15Ljetovanje u Pirovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16Pirovac 2007 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17Mlade snage ponovno u Pirovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18Tjedan Izraela u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20140. godina posvećenja zagrebačke sinagoge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22Židovski filmski festival u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26Menuha u Opatiji 2007. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30Makabijada u Zrenjaninu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33Perlice Europe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34CENDO: Prošlo je dugo i korisno ljeto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35Položaj korisnika u domovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37Nova knjiga Predraga Fincija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39Program Kulturnog društva M. Š. Freiberger . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39Gostovanje izraelske skupine Mayumana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40Nova knjiga Daše Drndić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41Novi spomenik kulture u Ludbregu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42Pismo iz Londona: Ljetna literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44Priča iz djetinjstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48Židovski liječnici u BiH početkom 20. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50Centar S. Wiesenthal: loša ocjena Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Papa u Beču odao počast židovskim žrtvama nacizma . . . . . . . . . . . . . .55Yad Vashem dobio prestižnu španjolsku nagradu . . . . . . . . . . . . . . . . . .56Obnovljena najveća sinagoga u Njemačkoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57Priznanje Arapinu koji je spasio Židove od nacista . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Židovski korijeni na Zelenortskim otocima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60In memoriam: Marta Centner, Ela Muhvić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61In memoriam: Joža Štajner, Julija Gernter Živadinović, Emanuel Salom . .62

U realizaciji ovog broja sudjelovali su:Mira Wolf, Darko Fischer, Raka Levi, Zvi Elieser Alonie, Ljubo R. Weiss, MelitaŠvob, Zora Dirnbach, Oto Konstein, Žaklina Mučeva, Laila Šprajc, Dina Šosberger,Saša Cvetković, Dean Friedrich, Snješka Knežević, Nataša Popović, Filip Kohn,Nives Beissmann, Živko Gruden, Paula Novak, Regina Kamhi, Milivoj Dretar,Vesna Domany Hardy, dr. Ivan Petričević, Mira Altarac Hadji-Ristić

Svim suradnicima najtoplije zahvaljujemo!

Page 4: HAKOL 101.pdf

4

:: ŽO ZAGREB ::

101

KULTURA

ZZaaggrreebbaaËËkkaa ææiiddoovvsskkaa ooppÊÊiinnaa ii oovvee ssee ggooddiinnee pprriiddrruuææiillaa oobbiilljjeeææaavvaannjjuu

DDaannaa ææiiddoovvsskkee bbaaππttiinnee ii kkuullttuurree,, aa ssrreeddiiππnnjjaa jjee tteemmaa bbiillaa

ææiiddoovvsskkii ssvvaaddbbeennii oobbiiËËaajjii..

Dan židovske baštine i kulture sve više prerasta u jedinstven,već monumentalan europski jednodnevni festival: pridružujemu se sve više židovskih općina, tako da se ove godine održa-va u više od trideset zemalja.

Cilj mu je da se javnost upozna s vrijednostima kulturne bašti-ne u sredinama u kojima su živjeli Židovi te na važnost koja seu židovstvu pridaje baštini, tradiciji i memoriji. Za europske Ži-dove pitanje baštine ima posebnu težinu, jer je u dobaholokausta uništen, opljačkan i otuđen najveći dio materijalnebaštine, a zatrti su mnogi oblici nematerijalne. U svim europs-kim sredinama gdje su se održale ili obnovile židovske općine,nastoji se dostojno prezentirati očuvane ostatke umjetničkogstvaralaštva generacija i generacija. Raste i broj židovskih mu-zeja koji izazivaju sve veće zanimanje, a židovsko stvaralaštvoi baština spoznaju se kao važan dio europskog povijesnog i ku-lturnog identiteta. I Židovska općina Zagreb od početka dajesvoj doprinos svežidovskoj kulturnoj svečanosti. Svjesni smonjezine velike simboličke važnosti: ona predstavlja i zajedničkoi različito te pokazuje da možemo, želimo i znamo njegovati za-jedništvo koliko god bili različiti. U raznoliku programu, u koje-mu su zastupani svi kulturni i umjetnički izrazi, težište je ipakna izložbama u našoj Galeriji “Milan i Ivo Steiner “, kojima iz go-dine predstavljamo javnosti umjetnine iz zbirke naše općine,ponajprije sakralnu baštinu koja je najvrednija.

Tako smo prošle godine obilježavajući 200. obljetnicu osnutkaŽOZ-a prvi put simbolično u sinagogi otvorili sveti ormar (AronHakodeš) i „ odgrnuli „ parohet (svetu zavjesu) kako bismo iz-ložili ono što je najsvetije u židovskoj religijskoj tradiciji i u na-čelu se ne pokazuje osim u iznimnim prilikama, a to je svitakTore na kojem je rukom ispisano Mojsijevo Petoknjiže i koji jezaodjeven raskošnom opremom koja različitim simbolima upu-ćuje na značenje i važnost, tajnu i svetost Tore.

ÆÆiiddoovvsskkii ssvvaaddbbeennii oobbiiËËaajjiiOve godine za Europski Dan židovske baštine i kulture istraži-vali smo i posvetili se židovskom braku, napose svadbenimobičajima ispod Hupe, baldahina ili nebnice, pod kojim se od-vija obred vjenčanja.

Bogati program jednodnevnog festivala započeli smo obilas-kom zbirke judaike u Muzeju za umjetnost i obrt sa stručnim

Iluminacija na margini uz tekst svečanosti vjenčanja.

Rabin koji vodi vjenčanje recitira blagoslove, stojeći između mladenke imladoženje. Mladoženja, držeći prsten, pruža desnu ruku prema mladenki-noj ruci. Dio stranice iz rukopisa napisanog i ilumioniranog u sjevernoj Italiji,krajem 15. stoljeća.

„SVATOVI POD NEBOM“

Page 5: HAKOL 101.pdf

vodstvom, nastavili otvaranjem izložbe u Galeriji Milan i IvoSteiner nazvanom „Svatovi pod nebom“, zatim prikazivanjemfilmova sa Židovskog filmskog festivala London -Zagreb i kaošećer na kraju koncertom židovskih svatovskih pjesama na ji-dišu iz glazbene baštine koju su sakupili Žiga Hirschl i Salam-on Loewy iz pjesmarice u izdanju Kulturnog Društva MiroslavŠalom Freiberger. Publika je uživala u umjetničkoj interpreta-ciji mladih ali renomiranih umjetnica Martine Zadro, Lane Bra-dić i recitatora Adama Končića.

5

KULTURA:: ŽO ZAGREB ::

101

Zbog osobite i višestruke vrijednosti Hupe kao sim-bola, u znak poštovanja i sjećanja na naše pretke,ove godine uz Dan židovske kulture i baštineizlažemo četiri Hupe koje se čuvaju u sakralnoj ikulturno-povijesnoj zbirci ŽOZ-a.

na Sinaju kada je sklopljen Savez (brak) između Boga i ži-

dovskoga naroda, planina Sinaj nadvisivala se poput Hupe.

Vjera Židovima nalaže da se vjenčaju i imaju djecu, kako im je

i zapovjedio Bog koji je počeo sa stvaranjem života i koji je na-

redio prvim ljudima da se plode i množe i napune zemlju. Kao

u stara vremena i danas se židovsko vjenčanje pod Hupom

odvija prema određenom redoslijedu. Zbog osobite i višestru-

ke vrijednosti Hupe kao simbola, u znak poštovanja i sjećanja

na naše pretke i duhovnu snagu koja ih je održala u borbi za

opstanak, ove godine uz Dan židovske kulture i baštine izlaže-

mo četiri Hupe koje se čuvaju u sakralnoj i kulturno-povijesnoj

zbirci ŽOZ-a.

Europski Dan židovske baštine i kulture jedan je u nizu naših

nastojanja i napora oko institucionalnog osnutka židovskog

muzeja u kojem ćemo Židovima i javnosti Zagreba i Hrvatske

dostojno predstaviti bogatstvo naše vjere, tradicije i kulture.

Mira Wolf

Predsjednica Odbora za zaštitu

židovske kulturne baštine ŽOZ-a

Fešta je završila domjenkom u Klubu ŽOZ gdje smo se pono-vno uvjerili u umješnost spravljanja židovskih delicija naših do-maćica.Židovska hagadična književnost bogata je mnogim pričamakoje spominju brak kojeg je Bog osnovao još u doba stvaranja

svijeta kao idealno ljudsko stanje i te-meljnu ustanovu.

U jednoj od mnogobrojnih židovskihpredaja na temu Postanka svijeta zat-ječemo slijedeću priču. „Izvadivši Ada-mu jedno rebro dok je on spavao, Bogod njega načini ženu, zatim joj ispletekosu i ukrasi je poput nevjeste s dvade-set i četiri dragulja, pa tek onda probudiAdama.

Adam bje očaran.“ Talmud nam pripovi-jeda da je Bog načinio i darovao Adamui Evi 10 Hupa za njihovo potomstvo.Sama riječ Hupa potječe iz Biblije, a oz-načava podjednako mjesto bračnog sje-dinjena kao i bračnu ložnicu ili naprosto

novi dom koji kao iAbrahamov šator imačetiri ulaza. Dolazećipod Hupu budući su-pružnici započinju svojbračni život sa željomda i njihov dom budegostoljubiv i otvorengostima i putnicimanamjernicima koji do-laze s bilo koje od četiristrane svijeta poputAbrahamova.

Pojam Hupe nalazimoi prilikom objave Tore

Page 6: HAKOL 101.pdf

6

KULTURA :: ŽO OSIJEK ::

101

ÆÆiiddoovvsskkaa ooppÊÊiinnaa OOssiijjeekk ii oovvee jjee ggooddiinnee,, ddeevveettuu ggooddiinnuu zzaarreeddoomm,, oobbiilljjeeææiillaa DDaann ææiiddoovvss--kkee bbaaππttiinnee ii kkuullttuurree,, ËËiijjaa jjee tteemmaa bbiillaa „„SSjjeeÊÊaannjjee““..

SJEĆANJA I SVJEDOČENJA

Tradicionalno, kao i u proteklih devet godina, u Osijeku je u ruj-nu obilježen Dan židovske baštine i kulture. Osijek ima u Hrva-tskoj najdužu tradiciju obilježavanja tog “dana otvorenih vrata”židovskih općina jer je Osijek u Hrvatskoj prvi prihvatio tu inici-jativu.

Tu manifestaciju, koju su na poticaj B’nei Brita Europe i Udru-ženja židovskih općina Europe, prihvatile židovske općine umnogim europskim državama posljednjih se godina obilježavau više od 200 europskih gradova. Posebnu uvjerljivost toj ma-nifestaciji daju činjenice da se manifestacija održava u svimgradovima na isti dan, da svi sudionici prihvaćaju zajedničkutemu, svake godine neku drugu te da je manifestacija koordi-nirana i o njoj se sakupljaju zbirni podaci na jednom središnjemmjestu.

OOvvooggooddiiππnnjjaa tteemmaa „„SSvvjjeeddooËËeennjjee““Ovogodišnja manifestacija održana je prve nedjelje u mjesecurujnu, dakle 2. rujna, a tema manifestacije bila je: Svjedočenje.Možda nije sasvim ispravno, ali se kod nas Židova uz pojam“svjedočenje”, razumljivo samo po sebi, nameće svjedočenjeo holokaustu. Zato smo i mi u Osijeku, bez mnogo razmišlja-nja, ovu manifestaciju posvetili svjedočenju o najtragičnijemnašem iskustvu.

Tek kada su pripreme za manifestaciju bile gotove i vremenaza promjene više nije bilo, došao sam na pomisao da 65 go-dina nakon holokausta među Židovima ima i nekih drugih po-vijesno važnih i povijesno poučnih sjećanja o kojima bi svjedocitih događaja mogli svjedočiti i prenijeti dolazećim generacija-ma. Za nas na ovim područjima svjedočenja kako smo proži-vjeli pola stoljeća totalitarnog režima koji je bio nenaklonjen re-ligioznom životu sigurno su isto vrijedna tema.

Svjedočenja o preživljavanju u uvjetima materijalnih teškoća,u uvjetima kada su zbog konfiskacije imovine židovske, opći-ne ostale bez ono malo imovine koja nije bila fizički uništenau prethodnom ratu, u uvjetima kada se rasprodavalo ono ma-lo nekretnina, sakralnih i svjetovnih, samo da se spasi što sejoš spasiti može, također će jednog dana biti povijesna svje-dočenja poučna za dolazeće generacije. Također naša isku-stva o nedavnom domovinskom ratu, o tome kako biti Židov u

Drugi doprinos temi “Svjedočenja” na “Dan ži-dovske kulture” bilo je predavanje o poučavanju oholokaustu u srednjim školama. Nastojanje dapodučavanje o stradanju Židova u Drugom svjet-skom ratu nađe mjesto u nastavnom programusrednjih škola, ali i u slobodnim aktivnostimaučenika, polako se od zamisli i poticaja pretvara ustvarnost.

Hrvatskoj i biti prijatelj Jevrejima u Srbiji u vrijeme kada izmeđuHrvata i Srba eskalira netrpeljivost, mržnja i rat postat će povi-jesno važna i poučna svjedočanstva.

KKnnjjiiggee ii pprreeddaavvaannjjaaNo, da bi svjedočanstvo o nekom razdoblju postalo povijesnozanimljivo i vrijedno, treba proteći određeno vrijeme, potrebanje vremenski odmak. Zato se i danas u publicistici židovskih au-tora susreću sjećanja na razdoblje od prije 65 godina. Daspomenem samo nedavno izdane dvije knjige Branka Polića(“Vjetrenjasta klepsidra” i “Imao sam sreće”) i knjigu “1941. go-dina koja se vraća” Slavka Goldsteina). Gotovo da nema nika-kvih memoarskih zapisa židovskih autora iz razdoblja iza 1945.godine.

Sve nas ovo možda opravdava što smo “zdravo za gotovo”pretpostavili da tema “Svjedočenja” na danu židovske kultureove godine treba ostati u okvirima holokausta. Jesu li tako po-stupile i druge židovske zajednice u Europi, mogu samo pret-postaviti, jer izvještaja o njihovim aktivnostima za sada još ne-mamo.

Nije bilo teško naći brojne tekstove na ovu temu, od sjećanjaširoj javnosti nepoznatih autora, do medijski poznatih djela kao“Dnevnik Ane Frank”. Napravili smo malenu izložbu takvihdjela s popratnim kratkim opisom. Tu se našlo 18 naslova. Oddjela svjetski poznate beletristike zastupljene su bile knjigeLeona Urisa i Imre Kertesza. Od poznatih domaćih autoraizložene su bile knjige Zore Dirnbach, Eve Grlić i Branka Poli-ća. Svjedočenja javnosti nepoznati autora našla su se u seriji

Page 7: HAKOL 101.pdf

7

KULTURA:: ŽO OSIJEK :: JO BEOGRAD ::

101

knjiga koje su tiskane u Beogradu pod naslovom “Mi smo pre-živjeli”, ali i knjige gotovo jednakog oblika, tj. svjedočenja nepo-znatih osoba koje su preživjele holokaust, jedna knjiga izVojvodine, a druga iz Montreala u Kanadi, koja je, naravno,pisana na engleskom jeziku, ali su autori iz srednje Europe.

Drugi doprinos temi “Svjedočenja” na “Dan židovske kulture”bilo je predavanje o poučavanju o holokaustu u srednjim ško-lama. Nastojanje da podučavanje o stradanju Židova u Drug-om svjetskom ratu nađe mjesto u nastavnom programu sred-njih škola, ali i u slobodnim aktivnostima učenika, polako se odzamisli i poticaja pretvara u stvarnost. O tome je govorila pro-fesorica Andrea Planinšek s Medicinske škola Osijek. Taškola već godina prednjači u podučavanju o Židovima i holo-kaustu, a njihovi nastavnici, zahvaljujući mogućnostima kojedolaze iz Izraela, pohađaju međunarodne seminare u kojimastječu znanja o toj aktivnosti. Andrea Planinšek boravila je ne-

Svjedočenja o preživljavanju u uvjetima materijal-nih teškoća, u uvjetima kada su zbog konfiskacijeimovine židovske, općine ostale bez ono malo imo-vine koja nije bila fizički uništena u prethodnomratu, u uvjetima kada se rasprodavalo ono malonekretnina, sakralnih i svjetovnih, samo da se spasišto se još spasiti može, također će jednog dana bitipovijesna svjedočenja poučna za dolazeće gen-eracije.

Mediji su dobro popratili ovu manifestaciju jersu s korisnim i zanimljivim njezinim sadržajembili upoznati još proteklih godina. Razočarao nasje, jedino, malen broj posjetitelja, kako članovaopćine, tako i ostalih građana. Iduće godine trebavodit računa da se privuče veći broj građana.

davno u Izraelu te je pred posjetiteljima našeg Dana kulturegovorila o svojim vrlo pozitivnim iskustvima s tog boravka.

Vesele tonove uz te ozbiljne teme unijela je osječka plesnagrupa “Haverim šel Izrael” koja je u razmaku između otvorenjaizložbe i predavanja uveselila goste i pobrala zasluženi aplauz.

Mediji su dobro popratili ovu manifestaciju jer su s korisnim izanimljivim njezinim sadržajem bili upoznati još proteklih godi-na. Razočarao nas je, jedino, malen broj posjetitelja, kako čla-nova općine, tako i ostalih građana. Iduće godine treba voditračuna da se privuče veći broj građana. Ovakva manifestacijanamijenjena je ponajprije njima!

Darko Fischer

Od kako se pre nekoliko godina Beograd uključio u obeleža-vanje dana jevrejske kulture u Evropi, ovo je prvi put da su seljudi gurali za mesta u autobusu, da je svečana sala bila pre-puna za otvaranje izložbe i da su gosti napunili celu sinagoguda čuju o našoj veri i tradiciji. Naravno, ove godine smo imalimalo bolju reklamu nego pre, jer je i u novinama i na TV i radi-ju objavljen program dešavanja - a mi smo ga napravili stru-čno, bogato i raznovrsno. Glavni cilj ovog predstavljanja 2. se-ptembra 2007., bio je da naši susedi i sugrađani saznaju, kroz“Svedočenja” - tema ovog specijalnog dana - nešto o namaJevrejima koji smo na tlu Beograda od pamtiveka - ako je porabi I. Slangu, onda još od doba jevrejske države, a ako je sa-mo po pisanim tragovima onda još od 950. godine naše ere,kada se pominje pismo Rabi Hisdaj ibn Shapruta, kod Kalifa izKordobe Abdul Rahmana III, koje piše hazarskom Haganu Jo-sifu XI, a između ostalog šalje ga preko Jevreja iz Beograda.Često smo isticali da smo svi isti i jednaki, ali ono što smo htelida pokažemo ovog puta je da nismo isti nego baš naprotiv dase razlikujemo, ali da možemo da živimo zajedno ako poštu-jemo jedni druge i tolerišemo mi vaše, a vi naše običaje.

DDaann bbaaππttiinnee zzaappooËËeeoo jjee rraannoo uujjuuttrrooDan je počeo obilaskom Jevrejskog istorijskog muzeja u 10izjutra i na opšte zaprepašćenje grupa od čak 40-tak posetila-ca je pomno slušala našu Branku Džidić koja je vodila turu kroz

PPrreeddssjjeeddnniikk JJeevvrreejjsskkee ooppππttiinnee BBeeooggrraadd,, RRaakkaaLLeevvii,, ii zzaa oovvaajj bbrroojj HHaa--kkoollaa ππaalljjee nnaamm PPiissmmoo iizzBBeeooggrraaddaa,, uu kkoojjeemm ppiiππee oo oobbiilljjeeææaavvaannjjuu DDaannaaææiiddoovvsskkee bbaaππttiinnee uu ggllaavvnnoomm ggrraadduu SSrrbbiijjee..

Evropski Dan jevrejske baštine u Beogradu

Page 8: HAKOL 101.pdf

8

KULTURA :: JO BEOGRAD ::

101

stari - tradicionalni istorijski deo postavke, a posle i kroz holo-kaust postavku o stradanjima Jevreja na našim prostorima. Toje bio uvod i upoznavanje sa našom istorijom, da bi nastavili otradiciji i kulturi kroz izložbu slika i umetničke grafike “Sinagogakao umetničko nasleđe” - naših umetnika Mirjane Lehner Dra-gić akademskog slikara i Marka Dragića umetnika na kompju-teru. U kombinovanoj tehnici Mirjana je prikazala brojne rado-ve, slike i crteže, koji predstavljaju naše sinagoge, naše rabinei hebrejski alfabet kroz citate iz tore i blagoslova za jevrejskepraznike. Marko je izložio svoju kompjutersku foto-grafiku. Lepgovor o istoriji sinagoga na teritoriji Srbije (koji pola ljudi nijemoglo da čuje od galame i neopisive gužve u svečanoj saliJOB) održala je Sandra Maksimović-Sara diplomirani politologza međunarodne poslove i postdiplomac na Katedri za političkonasilje i terorizam, prijatelj naše opštine koja je želela tim činomda pokaze da i goim mogu da doprinesu našem danu kulture.Izložbu su ozvučili Drita Tutunović i Nikola Salačanin spletomsefardskih romansi. Naravno na otvaranju sam govorio i ja kaopredsednik JOB, ali nisam stigao ispričati - ili bar nisam želeoda prisutnim gostima pričam o tome koliko se volimo - meni in-teresantnu priču iz naših opština od pre 200 godina, a toliko ak-

tuelnu i danas: Solunski rabin Moshe Amariljo piše 1735. oJevrejima Beograda - da su u Beogradu bile dve opštine, se-fardska mala sa rabinom Morenom i aškenaska velika sa rabi-nom Levi Jerushalmi. Usled neke nesuglasice u sefardskojopštini odvojili su se neki ugledniji bogati članovi opštine odsvoga rabina i molili aškenaskog rabina da ih primi u svojuopštinu. Ova je nesloga trajala oko 5 godina. Rabin Moreno sepreselio u Palestinu ali na oproštaju održao srceparajući govormoleći sve da se pomire i priklone aškenaskom rabinu Leviju,a da će im on poslati nekog iz Carigrada - naravno nije uspeo,iz Carigrada javlja da nije našao ličnost koja bi htela uBeogradu da im bude rabin. Aškenaski Rabin Levi je molio naHanuku 1729. da Sefardi nađu sebi novog rabina jer on nemože sa njima da izađe na kraj, pa su ovi poslali predstavnikei izmolili iz Sofije rabina Gersona Levija da im dođe - međutimovaj na putu za Beograd ostade u Nišu (nije bio oduševljen dadođe, a Nišlije ga svesrdno zamolile da ostane kod njih) i takoBeogradska sefardska opština još 10 godina imaše aške-naskog rabina...

Na kraju dana - kruna celog ovog programa -koncert grupe Prezburger iz Bratislave u Naro-dnom pozorištu. Poklon lože 676 Bnei Brit SrbijaBeograđanima. Besplatne karte su bile puštene uopticaj prošlog meseca na blagajni pozorišta ikažu da su se odmah u prvih pola sata sve razgra-bile iako je organizator odobrio maksimum da sepodignu samo po dve karte.

OObbiillaazzaakk jjeevvrreejjsskkiihh mmeessttaa uu BBeeooggrraadduuE, a onda je nastala borba za mesto u autobusu koji je vodiopo jevrejskim mestima u Beogradu. Naš vodič, Milica Mihajlo-vić, istoričar umetnosti od skora u penziji, stručnjak sa svojimneverovatno velikim znanjem naše istorije i lokaliteta u jevre-jskom Beogradu, vodila je ovu turu skoro tri puna sata, a danas ni jedan gost nije napustio nego čak štaviše na svakomkoraku je zaustavljao i obasipao brojnim pitanjima. Ja sam čaki prebrojao putnike u autobusu - naravno veliki autobus za 50primio je ovog puta 70 učesnika, a da stojimo u autobusu - od-obrio nam je predstavnik policije koja nas je svuda pratila iobezbeđivala.

Prva stanica - Dorčol i spomenik Nandora Glida “Menora u pla-menu” - sećanje na Jevreje koji su u plamenu nestali sa Dorčo-la. Od 12,000 Jevreja iz 1940. rat je preživelo svega oko 3000.Nastavili smo posle i pešice po ulicama Dorčola - Jevrejskoj,Visokog Stevana, Solunskoj, gde su bili Oneg sabat i tikunhacot, stara sinagoga Kal Viezu, škole i domovi dobrotvornihdruštava, kao i mnogi drugi jevrejski objekti. Sa Dorčola smokrenuli na Jevrejsko groblje - nismo obišli aškenasko, ali smozato posetili sve velike spomenike na sefardskom, sada jedi-nom aktivnom našem groblju.

Page 9: HAKOL 101.pdf

9

KULTURA:: JO BEOGRAD ::

101

Sa groblja, grupa je nastavila turu do Starog sajmišta, konce-ntracionog logora na levoj obali Save - gde je nestalo oko40,000 ljudi za vreme holokausta. Spomenik pored Save, na-pravljen od dva različita metala trebao je da sija kao dijamantu ruci, ali na žalost sjaja nema jer je nemarom dragoceni metalzarđao. Da ne pominjemo i da su bronzane ploče koje su ob-jašnjavale ko je stradao ovde, na tri jezika - srpskom, hebrejs-kom i engleskom, nestale. Poseta Sinagogi, koja je usledila, jebila izuzetno draga mnogima, jer do tada nikada nisu bili u je-vrejskoj bogomolji i pitanja su bila veoma interesantna o tomekako i šta slavimo, zašto i kako palimo sveće i naravno kakose molimo i šta ima u Aron ha kodešu. Gužvu smo ovdenapravili sami mi, svojom nespremnošću da primimo silnegoste i otvorimo im glavna vrata, nego su ulazili na stražnja

aškenaska sinagoga u kojoj se danas drži služba po sefard-skom obredu.

KKoonncceerrtt ggrruuppee PPrreezzbbuurrggeerr uu NNaarrooddnnoomm ppoozzoorriiππttuu

Naše košer kuvarice su nas veoma obradovale bogatim izbo-rom posluženja na koktelu koji smo tad priredili u našem košerrestoranu. Svi su pitali kakva je razlika između košer i ostalehrane i isprobavali pite sa mesom, sirom, zeljem , slatkiše i ki-flice... Tim koktelom smo završili prvi deo obeležavanja ovogizuzetnog dana. Naravno, neki su ostali u restoranu da pre-dahnu do sledećeg događanja iako je trebalo sačekati skoro trisata do sledećeg predavanja pod nazivom „Arhitektura igrađevinarstvo Jevreja u Beogradu“. Divno predavanje nam jeodržala Kristina Mah, apsolvent arhitekture, dragi mladi pri-jatelj naše opštine. Ova prezentacija koja nas je omađijala ne-verovatnim činjenicama, fotografijama i starim mapama Be-ograda, plod je dugogodišnjeg istraživanja Kristine o

Glavni cilj ovog predstavljanja 2. septembra 2007.,bio je da naši susedi i sugrađani saznaju, kroz“Svedočenja” - tema ovog specijalnog dana -nešto o nama Jevrejima koji smo na tlu Beogradaod pamtiveka.

Sa Dorčola smo krenuli na Jevrejsko groblje -nismo obišli aškenasko, ali smo zato posetili svevelike spomenike na sefardskom, sada jedinomaktivnom našem

vrata pošto smo postavljali granitne ploče na pod ispred ulazada ulepšamo našu Sinagogu pred Rosh ha Shana. Posto je tojedina Sinagoga u Beogradu i jedina koja redovno ima službuu Srbiji, interesantno je pomenuti da je to originalno bila

Page 10: HAKOL 101.pdf

10

DOGA–ANJA :: ZAGREB :: BEOGRAD ::

101

zgradama i arhitektama koji su ih projektovali i građevinskiminžinjerima koji su ih sazidali.

Na kraju dana - kruna celog ovog programa - koncert grupePrezburger iz Bratislave u Narodnom pozorištu. Poklon lože676 Bnei Brit Srbija Beograđanima. Besplatne karte su bilepuštene u opticaj prošlog meseca na blagajni pozorišta i kažu

Često smo isticali da smo svi isti i jednaki, aliono što smo hteli da pokažemo ovog puta je danismo isti nego baš naprotiv da se razlikujemo,ali da možemo da živimo zajedno ako poštujemojedni druge i tolerišemo mi vaše, a vi našeobičaje.

da su se odmah u prvih pola sata sve razgrabile iako je orga-nizator odobrio maksimum da se podignu samo po dve karte.Svih 600 mesta u Narodnom pozorištu, na 4 galerije, bili supopunjeni i mnogi su na žalost ostali pred vratima. Divan mu-zički doživljaj i na kraju krajeva - prvo predstavljanje aškena-ske muzičke tradicije u Beogradu. Po aplauzu i bisevima ko-jima je publika molila muzičare da nam još sviraju, može sezaključiti da je bilo pravo slavlje. Gosti su nam bili novpostav-ljeni ambasador Izraela i ambasador Mađarske te mnogi pre-dstavnici skupštine grada. Posle nekoliko sefardskih koncera-ta u prošlih par godina, zaista je Beograd po prvi put slušaoKlezmer muziku i to na najveličanstveniji način - u svom Na-rodnom pozorištu.

Raka LeviPredsjednik Jevrejske opštine Beograd

Vrlo dobro posjećenom službom usinagogi i odličnom večerom zako-račili smo u 5768. godinu. U društvumnogobrojnih članova zajednice iove smo godine zaključili da je Klubuistinu premalen za proslave blag-dana. No, unatoč nedostatku mjesta,atmosfera je tijekom cijele večeri bilavrhunska. Kao što sam napomenuoprije službe, Roš Hašana je blagdankojim započinjemo desetodnevni pe-riod samoispitivanja, analize našihdjela i naših pogrešaka. Zvuk šofara,kojeg čini 99 znakova, simboliziranekoliko elemenata; prvo, otvaranjenebeskih vrata kako bi Bog prihvationaše molbe i molitve i drugo,

buđenje svakog pojedinca u njegov-oj osobnoj molitvi. Deset danaoprosta prate posebne molitve koji-ma čovjek pronalazi svoje pogreške.

Roš Hašana se još naziva Danomsjećanja, s obzirom na to da nasBog podsjeća na pogreške kako ihviše ne bismo ponavljali.

Jom Kipur je dan na koji Bog „donosipresudu“ o nama i našim djelima.

Svim članovima židovskih općina uRH želim sretnu i uspješnu godinu.

Gmar Hatima Tova!

Zvi Eliezer AlonieNadrabin zagrebački

Roš Hašana u ŽOZ-u

DDjjeeËËjjii vvrrttiiÊÊ ““MMiirrjjaamm

WWeeiilllleerr”” zzaahhvvaalljjuujjee nnaa

ppoommooÊÊii pprrii rreeaalliizzaacciijjii

pprroojjeekkttaa RRiicchhmmeenntt iinn

DDiivveerrssiittyy

Page 11: HAKOL 101.pdf

11

DOGA–ANJA:: DOM L. SCHWARZ ::

101

Na Erev Roš Hašana okupio se velik broj gostiju, uglavnom suto bili članovi obitelji korisnika, ali i naši dragi stariji članoviŽOZ-a koji se u domskom okruženju osjećaju ugodno i radonam dolaze. Neke korisnike skoro nismo prepoznali. Nove fri-zure, svečana odjeća, šminka; uloženo je mnogo truda da bipred djecom i unucima izgledali što bolje. Nakon tradicionalneriblje večere i nezaobilaznih kolača i jabuka s medom, još smose dugo zadržali ugodno čavrljajući o svemu i svačemu.

BLAGDANI U DOMU

LAVOSLAV SCHWARZ

II oovvooggaa rruujjnnaa jjee uu nnaaππeemm DDoommuu bbiilloo vvrrlloo ææiivvoo.. TTeekk ππttoossmmoo pprroossllaavviillii RRooππ HHaaππaannaa ii nnaaddaammoo ddaa nnaamm jjee ssvviimmaauuppiissaannaa ddoobbrraa ii ssllaattkkaa nnoovvaa ggooddiinnaa,, ddooππaaoo jjee JJoommKKiippuurr,, aa nnaa vvrraattiimmaa jjee vveeÊÊ ii SSuukkoott..

PPRRIILLOOZZII DDOOMMZahvale:

Branka Akerman umjesto cvijeća na grob

prijateljice prof. Elle Muhvić, rođ. Kornfein . . . .200,00

Obitelj Breyer

povodom rođenja unuka Davida . . . . . . . . . . 4.000,00

Dori i Nedjeljka Gaon

povodom godišnjice smrti Erne Gaon . . . . . . . .360,00

ZZAA SSOOCCIIJJAALLNNEE PPOOTTRREEBBEE ÆÆOOZZ--aa

GIZELA I RAHELA WEINBERGER . . . . . . . 500,00 Kn

(ZA MICVA NA SPOMEN SUPRUGA I OCA

LAZU WEINBERGERA)

U spomen na roditelje Elzu i Dr. Artura Polaka i seku Miru

Dr. Jelena Polak-Babić je donirala 500,00 kuna dječjem

vrtiću “ Mirjam Weiller.

Na Erev Jom Kipur smo nakon večere zapalili svijeće uz bla-gdanski blagoslov. Sljedećeg dana su samo rijetki postili, jeripak smo dom za starije osobe gdje gotovo svi uzimaju lijeko-ve, neke prije, neke poslije jela. Obroci su međutim bili jedno-stavni, bez deserta, kako bismo barem na taj način obilježiliblagdan.

Page 12: HAKOL 101.pdf

12

DOGA–ANJA :: ŽO VIROVITICA ::

101

UUllaazzaakk uu NNoovvuu 55776688.. ggooddiinnuu oobbiilljjeeææiillaa jjee ii ÆÆiiddoovvsskkaa ooppÊÊiinnaa VViirroovviittiiccee..

©©aannaa TToovvaa,, VViirroovviittiiccaa!!

ROŠ HAŠANANA VIROVITIČKI NAČIN

Te srijede uzbuđenje u kući Weissovihraslo je iz sata u sat: znalo se u koliko jesati svečana večera s predstavnicimaŽupanije i Grada, ali bilo je neizvjesnokoliko će nas se okupiti na tu već tradici-onalnu večer. Što zbog bolesti članovaOpćine, što zbog poodmakle dobi, štozbog drugih razloga do zadnjeg trenut-ka bilo je otvoreno kako ćemo obilježitiulazak u Novu, 5768. godinu. Pozivnicesu pravovremeno poslane, pozdravna ri-ječ bila je pripremljena već dan prije, alitrebalo ju je tiskati, još bar jednom pro-čitati.

predsjednik Općine, izvukao iz kreveta ukojem provodi većinu vremena proteklihgodina, boreći se s neizlječivom bole-šću, obukao odijelo, namjestio kravatu iuzeo svežanj papira. Usput, on je u 86-toj godini života.

«Idemo, zar još niste pripremljeni?» go-vorio je nadahnuto. «Mojsije» je uzeoštap i krenuli smo pridržavajući jedan dr-ugoga. Nećakinji Danieli trebalo je maloviše vremena jer «kćer jeruzalemska»htjela je zablistati u svojoj eleganciji i lje-poti. «Samo vi krenite, stići ću ja vas!»

DDvvoorraannaa ssee ppuunniillaa ggoossttiimmaaSrećom za sve, restoran je bio u blizini itamo je već bio moj brat sa suprugomdočekujući goste. Prvo je pozdraviooca, a onda, na opće iznenađenje, sve-čana dvorana punila se gostima brženego bi se to moglo očekivati i u zaka-zano vrijeme mogli smo zauzeti «svojepozicije».

A kada je stigao dogradonačelnik go-spodin Dinko Filipović, a nešto kasnije ipredstavnik Odjela za društvene djelat-nosti Županije, gospodin Mark Šojat, o-sjećali smo svi da je ovo ozbiljan skup ida protokol nalaže ozbiljnost. I odmahpitanje: Otkuda gospodinu lijepo židov-sko ime? Da nije «naš»?

Stol su krasili tanjurići s datuljama, jabu-kama i posudice s medom, nara nije bilo

moguće pribaviti. Petnaestak mjesta biloje popunjeno, a jedno mjesto čekalo jenašu doktoricu Ž. I svi smo se nadali daneće izostati jer nije bilo isključeno danekome malo i pozli.

Nije mi preostalo ništa drugo nego za-boraviti kronične bolove, pozdraviti poprotokolu goste i ukratko ispričati što jeza nas Židove Roš Hašana, a što JomKipur.

Počeo sam: «Židovi su, kaže se, opstalizahvaljujući nekim svojim sposobnosti-ma: učenju, ustrajnosti u vjeri, solidarno-sti, pismenosti, znanju jezika, prirodnojokretnosti… Dijelom je to točno, no Ži-dovi su kroz stoljeća, a vrijedi to i danas,opstali zahvaljujući podršci i razumi-jevanju okoline, tj. naroda u koji su bilirazasuti. Nama je stoga posebno staloda na ovoj skromnoj svečanosti pozdra-vimo dužnosnike… » Onda nekoliko rij-eči o židovskom kalendaru koji je luna-rni, pa što znači kada se Roš Hašanaprevede sa hebrejskog, pa o raznim di-menzijama Velikih praznika. Da slijedeJAMIM NORAIM, strašni dani, zašto sustrašni itd. Pa zašto se puše u šofar i prikraju sam uzviknuo: “ŠANA TOVA!” Do-bra, zdrava, sretna, plodna, miroljubivaNova godina!

I još sam dodao: «Zvuk šofara pobuđujeosjećaj straha u nama - to je instinktivnoreagiranje na taj zvuk. Tako ćemo se miosjećati kada budemo pred Stvoriteljem,

Ne možemo da se i ovog trenut-ka ne sjetimo onih oko 200Židova virovitičkog kraja kojisu stradali u vrijeme holokaus-ta, naše porušene sinagoge, gu-bitka koji je trajan i koji nijemoguće tek tako zaboraviti jer tisu naši pokojni sugrađani radiliza svoje obitelji, ali i na dobrobitVirovitice i virovitičkog kraja.

Predsjednik Općine Željko Weiss proči-tavši pozdravnu riječ, rekao je: «Ti si jenapisao, napisao si je vrlo dobro i ka-kvog bi smisla imao da je ja čitam. Stis-ni zube i pročitaj je odnosno prepričaj!»,bio je korektan moj brat.

«Ako ću imati komu?» našalio sam se,a u toj šali bilo je, kao i u svakoj šali, po-dosta istine.

Ako je još bilo kolebanja, ono je nesta-lo kada se otac, raniji dugogodišnji

Page 13: HAKOL 101.pdf

13

DOGA–ANJA:: ŽO VIROVITICA ::

101

pred Vječnim. A to nije obično stajanjenego čvrsto stajanje, ustrajno, stamenoza koje treba snage. Jer, Vječni nasgleda, propituje…

PPrriissjjeettiillii ssmmoo ssee ii 220000 vviirroovviittiiËËkkiihh ÆÆiiddoovvaa nneessttaalliihh uu hhoollookkaauussttuu

Jedno je sigurno: Bog želi da smo miŽidovi, iako nam to ponekad teško pa-da, međusobno u miru. Tako, kao štosu roditelji tužni ako se djeca međuso-bno svađaju, naš otac je na nebu poti-šten ako Židovi ne žive međusobno umiru, što je nažalost, prečesto slučaj.

Priznajem tu ideju našao sam u parašikoja je stigla do Virovitice od nadrabinabečkog Eisenberga: Bez mira nema op-stanka Židova, Izraela, ali ni drugih nar-

Židovi su, kaže se, opstali zah-valjujući nekim svojim sposob-nostima: učenju, ustrajnosti uvjeri, solidarnosti, pismenosti,znanju jezika, prirodnoj okret-nosti… Dijelom je to točno, noŽidovi su kroz stoljeća, a vrije-di to i danas, opstali zahva-ljujući podršci i razumijevanjuokoline, tj. naroda u koji subili razasuti.

o žrtvama. Diskretno ga je prekinuo mojbrat naglasivši da je toliko i toliko sati i dasmo ušli zalaskom sunca u Novu godi-nu.

«Le hajim, le hajim!» čulo se oko stola ikada smo posegnuli za čašama primije-tili smo da su - prazne! Natočeno je pi-će, podignute su čaše, ponovo smo kli-cali Le hajim, le hajim!

Dok se čekalo jelo, pričali su se židovskivicevi, šmuzovalo na razne teme. Stiglaje i doktorica i jelo s dobrim apetitom izalilo još boljim vinom, a poneki su seodlučili za sok.

Nakon više od dva sata «Mojsije» je prviuzeo štap, Daniela je skočila da ga pra-ti, njezin mladić, koji je ujedno brojnimfotografijama ovjekovječio ovaj susret,pomagao joj je pridržavajući «Mojsija.»

Samo Adošem je mogao podići iz kreve-ta mog oca i dovesti ga na tu svečano-st... Može sutra mirno otputovati, on, ali idrugi. Ali, sigurni smo da nas je većinuupisao u Knjigu života. Jer smo žilavi,ustrajni, Njemu vjerni, mada malobrojni ine baš sjajnog zdravlja. I žalosni što ne-ma onih 200 Židova Virovitice i okolice iz1941. i njihovih potomaka. Pa da se oku-pimo u sinagogi, molimo i zapjevamo...Kakav bi to tek skup bio?!

Ljubo R. Weiss

oda i država. Mi se pozdravljamo saŠALOM, mi druge pozdravljamo sa ŠA-LOM i to nije slučajno.

Mir i blagostanje želim i Hrvatskoj, našimgostima danas, naravno malobrojnimŽidovima Virovitice. Ne možemo da sei ovog trenutka ne sjetimo onih oko 200Židova virovitičkog kraja koji su stradaliu vrijeme holokausta, naše srušenesinagoge, gubitka koji je trajan i kojinije moguće tek tako zaboraviti jer ti sunaši pokojni sugrađani radili za svojeobitelji, ali i na dobrobit Virovitice i viro-vitičkog kraja.»

Naš Mojsije nije mogao odoljeti, a da sene javi za riječ i nabroji neka prezimenastradalih u holokaustu i kaže još pokoju

Slobodan prijevod čestitke za Roš Hašana5768 upućene rabinu Zvi Alonija odGlavnog rabina Izraela.

Erev Roš Hašana 5768

Uvaženom

Zvi Aloniju

Umotavši našu dušu pred Gospodom,naše su misli sjedinjene s vama u molit-vama i željama da Nova godina budesretna i da se upis dobro zaključi.

Naša je želja, da svima nama to budegodina mira, spokoja, napretka i uspje-ha.

Godina širenja i pridržavanja Tore,širenja njezinog svjetla na svu našubraću.

Neka to bude godina, u kojoj će Bogispuniti sve vaše želje za zdravljem isvega ostalog. Godina u kojoj će Bogurazumiti naše neprijatelje i ubrzatispasenje našoj zemlji.

U čast Tore i njezinih učenika

čestitam sa ŠANA TOVA ve-KTIVAve-HATIMA TOVA

Jona Metzger

GLAVNI RABIN IZRAELAPREDSJEDNIK VIJEĆA GLAVNOG

RABINATA

Prijevod Sonja Makek Bar-Sela

Page 14: HAKOL 101.pdf

14

RO© HA©ANA :: CLAIMS ::

101

Prema podacima Židovske agencije, u svijetu na početku5768. godine živi 13.2 milijuna Židova. U tu brojku spadaju,prema podacima te agencije, svi oni koji se smatraju Židovi-ma, bez obzira jesu li ili nisu uključeni u bilo koju židovsku or-ganizaciju.

Najveća židovska zajednica u svijetu danas se nalazi u Izraelugdje živi 5.4 milijuna Židova, odnosno više od 40 posto ukup-nog židovskog naroda. Nakon Izraela, najveća židovska zaje-dnica je u SAD-u gdje živi 5.3 milijuna Židova.

Ostale velike židovske zajednice nalaze se u Francuskoj(490.000), Kanadi (374.000), Velikoj Britaniji (295.000),Rusiji (221.000), Argentini (184.000), Njemačkoj (120.000) iAustraliji (104.000).

Najmanja židovska zajednica na svijetu je ona u Afganistanugdje živi samo jedan Židov.

Izraelski predsjednik Shimon Peres uputio je svim Židovima usvijetu novogodišnju čestitku ističući kako je došlo vrijeme ka-da je jedinstvo židovske zajednice u Izraelu i svijetu potrebnijenego ikada prije.

„U širem okviru dilema i izazova s kojima se suočavamo u no-voj eri, židovski narod mora se baviti pitanjima koja ugrožavajunašu egzistenciju, našu ulogu u globalnim inicijativama i u oču-vanju našeg identiteta. Godinama je Izrael smatran globalnimproblemom. Danas, globalni izazovi na dnevnom su redu Izra-ela ali to su i pitanja koja muče čitavi svijet“, rekao je Peres.

„I upravo zato moramo se zajedno suočiti s tim i budućim iza-zovima - ne samo da na njih odgovorimo, već da sanjamo istvaramo - da izložimo strateške prioritete, da vjerujemo.I sa-mo učvršćivanjem naših napora - onih u Izraelu i onih židovs-kog naroda - možemo pružiti ruku kako bi izgradili budućnosti napredak našem narodu“, istaknuo je.

„Država Izrael duboko cijeni sudjelovanje židovskih zajednicadiljem svijeta u procesu osiguranja našeg postojanja. Pose-bnu vrijednost ima stalno sudjelovanje mladih Židova i bu-dućih čelnika. Dok moramo ponosno čuvati židovsko nasljeđei etiku naših predaka, moramo se okrenuti i našoj djeci, mora-mo utrti put njihovoj integraciji i rastu u novo doba“, smatra iz-raelski predsjednik.

„Za Roš Hašana želim još jednom uputiti najtoplije osobne že-lje vama, vašim obiteljima i vašim zajednicama u želji da ćenova godina biti puna mira i blagostanja“, zaključio je ShimonPeres.

NOVOGODIŠNJA PORUKA

IZRAELSKOG PREDSJEDNIKA

OOBBAAVVIIJJEESSTTIstraživački i dokumentacijski centar Cendo - oClaims konferencijiZa sve židovske općine u Hrvatskoj: Čakovec, Daruvar, Dubrovnik,Koprivnica, Osijek, Rijeka, Split, Slavonski Brod i Zagreb odnosnoza sve koji su preživjeli holokaustImamo nekoliko novosti iz Claims konferencije koje se odnosena primatelje CEEF penzija od Claimsa:1) Penzije Claimsa su povećane sa 135 na 165 eura mjesečno i

već ste vjerojatno primili to povećanje sa zadnjom mirovinom2) Ured Claimsa nije više u Frankfurtu nego u Tel Avivu u

Izraelu Adresa je

Claims conferenceHa’arbaa street 8, 1. floor , Tel Aviv 64739, Israelnovi telefonski broj za središnju i istočnu Europu:

+972 -3 - 624 1539Generalni telefon : +972 -3-519 4400 or +972-3-519 4401

Poštanska adresa je:

Claims conference, CEEF, P.O.Box 29733, Tel Aviv 61297

Direktni telefon : 03-519 4464 mobitel 054-5657 322Andrea Haas

Director of Compensation Programs in Eastern EuropeThe Conference on Jewish Material Claims Against Germany

Tel Aviv, [email protected] www.claimscon.org

3) svaka promjena bankovnog računa mora se javiti na gornjuadresu, na posebnom formularu koji se može dobiti na portir-nici ŽOZ-a i koji je poslan u sve općine. Ako je potrebno, for-mular ćemo poslati na zahtjev poštom ili e-mailom.

4) Formular se mora potpisati (kao i svaki drugi dokument kojise šalje)

5) Taj se formular s promjenom računa mora popuniti i poslati iu slučaju ako ste do sada primali Claims penzije na svoještedne knjižice.

Novi propisi naših banaka su da se sve devizne doznake izinozemstva moraju slati na devizne bankovne račune (ne knjiži-ce). To znači da (samo) oni koji su do sada primali Claims penzi-je na štedne knjižice trebaju otvoriti devizni račun. Ako ga većimaju, trebaju podatke o njemu upisati u formular i poslati.

Podatke o banci i (novom) broju računa treba upisati u formular,potpisati i poslati u Tel Aviv na gornju adresu. Za to imate vreme-na jer je do slijedeće isplate još nekoliko mjeseci.

6) Ne zaboravite upisati i svoj JMBG (ili drugi broj s nove osob-ne iskaznice) i broj pod kojim se vodite u Claimsu

Sve najbolje za Novu godinu želi Vam Melita Švob

Page 15: HAKOL 101.pdf

15

IZBORI:: ZAGREB ::

101

Kandidati na izborima za predstavnika Židovske manjineu Zagrebu dobili su sljedeći broj glasova:

1. Sanja Zoričić Tabaković 99 glasova

2. Jasminka Domaš Nalbantić 6 glasova

3. Alen Budaj 3 glasa

Sanja Zoričić Tabaković potpredsjednica je Židovskeopćine Zagreb, Jasminka

Domaš glasnogovornica Bet Israela, a Alen Budaj direk-tor Margelov instituta.

Dvije trećine Židova iz cijele Europe uništeno je tijekom Drugogsvjetskog rata.

Kod nas u Hrvatskoj je situacija još dramatičnija:

Na žalost, svega 20 posto ili tek 1/5 hrvatskih Židova preživje-la je holokaust.

Procjenjuje se da je od spomenutog broja preživjelih od krajaDrugog svjetskog rata do danas umrlo oko 2/3.

Dakle, ostalo nas je nevjerojatno malo.

Ipak, mi koji smo još živi ponosni smo na našu Židovsku opći-nu Zagreb koja postoji već više od 200 godina i da institucijesistema u njoj u potpunosti funkcioniraju.

To su pokazali i prošli demokratski izbori za Vijeće ŽOZ-aodržani 2005. godine.

Tada je na izbore izašlo 317 članova biračkog tijela ŽOZ-a ( zapredsjednika ŽOZ-a velikom većinom od čak 76 posto glasovaponovo je izabran prof. dr. Ognjen Kraus ).

Ove godine, točnije 17. 6. 2007. održani su izbori za predsta-vnika židovske nacionalne manjine grada Zagreba.

Kandidat naše ŽOZ bila je Sanja Zoričić Tabaković, potpre-dsjednica ŽOZ-a (inače sutkinja Visokog prekršajnog suda RHi članica predsjedništva Koordinacije nacionalnih manjina Gra-da Zagreba).

Druga, minorna strana, suprotstavila je svog kandidata Jasmi-nku Domaš.

Naš kandidat Sanja Z. Tabaković je nadmoćno pobijedila s 99naprema svega 6 glasova.

Treba naglasiti da je Sanja Zoričić Tabaković bila kandidatŽOZ-a i na prvim izborima održanim 2003. godine na kojima jetakođer izabrana za predstavnika židovske nacionalne ma-njine.

I opet se pokazalo, kada nema uplitanja sa „ strane i odozgo”,naše demokratske opcije pobjeđuju.

Zagreb, 20. rujna 2007.Oto Konstein

HOLOKAUST, DEMOKRACIJA I MI

Na nedavno održanim izborima za vijeća i predstavnike nacio-nalnih manjina u Republici Hrvatskoj za Židovsku nacionalnumanjinu u gradu Zagrebu kandidirala su se tri kandidata. Pripa-dnici Židovske nacionalne manjine (poslovično disciplinirani)na izbore su se odazvali u najvećem broju i to s 47 posto gla-sača, što je najveći postotak u Republici Hrvatskoj. Time je jošveći uspjeh kandidatkinje Sanje Zoričić-Tabaković, potpredsje-dnice Židovske općine Zagreb koja je izabrana s 99 dobivenihglasova, dok su dva njezina protukandidata dobila ukupno 9glasova.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, donesen 2002.godine radi očuvanja i zaštite nacionalnih manjina i njihovogunapređenja, dao je na lokalnoj razini mogućnost, da velike na-cionalne manjine biraju vijeća, a male zajednice svog predsta-vnika. Tako Zagreb ima 17 nacionalnih manjina koje su orga-nizirane kao nacionalne manjine, od kojih devet ima vijeća, dokosam ima svog predstavnika. Svih 17 nacionalnih manjina pris-tupilo je Koordinaciji nacionalnih manjina Grada Zagreba.

GGrraadd ZZaaggrreebb ppookkaazzaaoo kkooooppeerraattiivvnnoossttZagreb je u protekle četiri godine, dakle u prvom mandatu vije-ća i predstavnika, pokazao izuzetnu kooperativnost u zaštiti in-teresa svih nacionalnih manjina. S jedne je strane financijskompotporom omogućio rad i realizaciju programa, ne praveći razli-ku između pojedinih nacionalnih manjina, a s druge pokazaoposebnu spremnost da pripadnicima nacionalnih manjina omo-gući sudjelovanje u radu svojih radnih tijela, kako bi oživotvorioUstavni zakon.

Zahvaljujući tome Sanja Zoričić Tabaković, kao predstavnicajedne tako malobrojne nacionalne manjine kakva je židovskanacionalna manjina, izabrana je u radnu grupu za izraduizmjena i dopuna Statuta grada Zagreba, nakon čega je došloi do osnivanja Odbora za nacionalne manjine koji će razmat-rati pitanja koja su nacionalnim manjinama od interesa i ondapredlagati predstavničkom tijelu njihova rješenja. U članstvotog Odbora ulaze pripadnici nacionalnih manjina kako iz redo-va članova vijeća, tako i predstavnika. Nadalje, predsjednicivijeća i predstavnici obvezno se pozivaju na sve sjednice Sku-pštine grada Zagreba, neovisno o temi o kojoj se raspravlja.

Zora Dirnbach

PPoottpprreeddssjjeeddnniiccaa ÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee ZZaaggrreebb SSaannjjaaZZoorriiËËiiÊÊ--TTaabbaakkoovviiÊÊ iizzaabbrraannaa jjee ss vveelliikkiimm bbrroojjeemmggllaassoovvaa nnaa nneeddaavvnniimm iizzbboorriimmaa zzaa PPrreeddssttaavvnniikkeennaacciioonnaallnniihh mmaannjjiinnaa GGrraaddaa ZZaaggrreebbaa zzaa PPrree--ddssttaavvnniiccuu ÆÆiiddoovvsskkee nnaacciioonnaallnnee mmaannjjiinnee GGrraaddaaZZaaggrreebbaa.. MMaazzaall ttoovv!!

USPJEH SANJE ZORIČIĆ-TABAKOVIĆ

Page 16: HAKOL 101.pdf

16

LJETOVANJE :: PIROVAC ::

101

ÆÆaakklliinnaa MMuuËËeevvaa iizz JJeevvrreejjsskkee ooppππttiinnee SSkkooppjjee nnaappiissaallaa jjee zzaa HHaa--kkooll tteekksstt oo lljjeettoovvaannjjuuddjjeeccee uu ææiiddoovvsskkoomm ooddmmaarraalliiππttuu uu PPiirroovvccuu,, aa zzbboogg ππaarrmmaannttnnoogg nnaaËËiinnaa nnaa kkoojjii jjeennaappiissaann,, tteekksstt nniissmmoo ””pprreevvooddiillii”” nnaa hhrrvvaattsskkii!!

LETOVANJE U PRVOJDEČJOJ SMENI

U PIROVCUPosle dugih 15 ili 17 godina u židovskoodmaralište Pirovac, ponovo su se sku-pila deca iz svih opština bivše Jugosla-vije. To je prvi pozitivan poen za doma-ćine i organizatore ovog kampa koji suse trudili da stvarno ponovo okupe svudecu na jedno mesto. Iako sam mislilada će postojati jezična barijera za nasMakedonce ipak nije bilo nikakvih prob-lema.

Zbog preventive (da bi mogla deca darazumeju ono što im se priča), organiza-tori - Laila, Marina i Zoran - su stavili de-cu iz Makedonije u grupi kod vaspitačaiz te zemlje (mislilo se na to pre početkakampa- bravo). I kad smo se skupili tre-bali smo i da počnemo sa svim stvarimakoje su unapred dogovorene i isplanira-ne, a to je zabava, druženje i edukacija(redosledom) - odlike Pirovačkog kampakoji je oduvek imao ovim redosledomsvoje ciljeve i po tome je bio prepozna-tljiv.

KKoonnttiinnuuiitteett ““ÆÆiivvoottnnoogg cciikklluussaa””

Tema ,,Životni ciklus” je odabrana da bise nastavio kontinuitet predhodnihgodina. Možda nekome izgleda čudno ipitao bi se šta sa onom decom kojanisu bila prošle godine. E, opet poziti-van poen za sastavljače programa. Prvidan nakon Šabata ponavljalo se šta sezapamtilo iz prošlih letovanja i što jenajbolje ona nova deca naučila su odsvojih drugova neke nove stvari, zatošto su deca bila edukatori tog prvogsastanka po grupama. Pozitivno je i tošto smena počinje pre Šabata, pa sudeca imala vremena da se odmore, up-oznaju i da posete grad pre nego što su

počele sve edukativne aktivnosti. I doksam kod ocenjivanja programa još jednapozitivna stvar je - svakodnevni različitipristup temi, znači teme su se obrađivalepreko dramske predstave (vaspitači ilideca), igre, crtanje, kreiranje ili samoverbalno.

Osim na ovaj način deca su učila novestvari i preko sekcije (ples, art, novinars-ka, sport) koje su vodili vaspitači koji sustvarno educirani za te oblasti, pa tako jei kvalitet bio opet na visini. Meni je jedinou programu falilo malo više vremena zaučenje novih pesama, zato što su se uprincipu pevale samo pesme koje su seučile prošlih godina, a bilo je i novajlija.Zato predlažem da se odvoji više vreme-na za učenje novih jevrejskih pesama.Predlažem i izbacivanje dve stanice kojesmatram da su besmislene, a to je ribnik(koji često ostaje bez vode) i hranjenjekravica - stanica koja uopšte ne odgova-ra starijima. Dopada mi se i sistem moti-vacije preko delenja žetona. Htela bih danapomenem da mi se dopada i rasporedaktivnosti tokom dana, tako što su svadeca u periodu najjačeg sunca bili anga-žirani van plaže, u seni.

PPoohhvvaallee ii pprreeddlloozziiHrana je bila izvrsna, a za to treba javnoda se pohvale Marija i Biba koje su setrudili da skuvaju i nahrane svu decu ivaspitače. Toliko su uspeli u tome da mi-slim da su neke pirovačke životinje kojejedu ostatke ostale gladne - bacalo se

minimalno. Hrana je bila više nego uku-sna, količinski dovoljno i što je najvažnijebilo je puno stvari koje deca vole - pica,hamburger, hot dog, čokolino i td. Tri gl-avna obroka i dve užine je sasvim dovo-ljno da bi se ugojile i one najprebirljivije.

Sastanci koji su bili blic i održavali su sesvako veče, puno su koristili svakom va-spitaču. Ipak pošto je bilo individualnenejasnoće oko realizaciju programa i bi-lo je primedbe da neki vaspitači trebajuviše vremena za pripreme, predlog je daje svima potreban jedan sastanak za pr-avljenje programa, mesec dana pre ne-go što počne letovanje.

Na kraju još predloga.

Možda je vreme da razmišljamo o proši-renju kampa ili da pozovemo decu izdrugih država - Izrael, Amerika, Mađar-ska, Bugarska….

Mislim da obavezno mora da se angažu-je čistač/ica koji bi čistio svakodnevnosanitarne čvorove, trpezariju, tuš kabine.Vaspitači nisu tamo da bi čistili, a decajos manje (osim nekih sitnih stvari). I ob-avezno mora da radi i lekar, koji je ovegodine stvarno falio. I molila bih da sesvaka opština u buduće pridržava pravi-la kad šalje decu - da se ne šalju decakoja su predškolskog uzrasta i da se pra-vi dobar izbor vaspitača.

P.S. Izvinjavam se za moje jezične gre-ške.

Žaklina Mučeva - Jevrejska opštinaSkopje, Makedonija

Page 17: HAKOL 101.pdf

17

LJETOVANJE:: PIROVAC ::

101

Uz detaljne i dugotrajne pripreme uspjeli smo po prvi put odobnavljanja ljetovanja u Pirovcu realizirati dvije dječje smjenei jednu studentsku! Svi naši strahovi vezani uz broj zainteresi-ranih nestali su već tjedan dana nakon objave terminaljetovanja, s obzirom na to da se popis popunjavao ne-vjerojatnom brzinom.

Odluka da održimo dvije dječje smjene zasnovana je na pro-šlogodišnjem iskustvu koje nam je kazivalo da kapaciteti lje-tovališta ne odgovaraju broju djece. Maksimum koji smo od-redili još prošle godine bio je 40 djece. I ni broja više - bio jenaš zaključak.

Lista za prvu smjenu je nakon 10 dana dosegla broj 40, noprijave i molbe su još uvijek pristizale, pa je broj prijavljenedjece samo za prvu smjenu dosegao 55. Nakon kratkih kon-zultacija, odlučili smo da ne želimo odbaciti prijave i da ćemose snaći kao i prethodnih godina. Tako je 6. srpnja u Pirovacstiglo 55-toro djece iz Beograda, Novog Sada, Osijeka,Sarajeva, Skopja, Subotice i Zagreba u dobi od 5 do 13 god-ina. Dio pirovačkog tima bio je u Pirovcu već dva dana rani-je, kako bi odmaralište bilo oku ugodno i svima udobno. U 10dana ljetovanja naučili smo štošta o židovstvu, različitim

PIROVAC 2007

jezicima i gradovima iz kojih smo se okupili, odlično i obilatojeli, no ponajviše se zabavljali i uživali.

Hvala svima koji su u Pirovcu sudjelovali, pripremali ga i neu-morno “živjeli Pirovac” punih 10 dana. Hvala Mariji, Bibi i Tomina odličnim specijalitetima koje smo kušali 5 puta dnevno (sv-aki dan!). Hvala Željku koji je svoju energiju i odličnu kondicij-u pokušavao prenijeti i na sve ostale. Hvala Nives koja je,unatoč činjenici da je i ove godine imala grupu, svaki dan oku-pljala najviše djece na izraelskom folkloru. Hvala Žani kojanam je vratila dašak nekadašnjeg Pirovca i svojim novinarsk-im iskustvom pratila sve ono što nam je možda promaklo.Hvala Maji koja je i ove godine puna snage i vedrine sudjelo-vala u pirovačkoj avanturi. Hvala Ani i Sanji na nesebičnoj ineumornoj brizi za djecu (pogotovo onu najmanju!).

Hvala Zlatici na strpljenju i dobrim savjetima te uspješnoj briziza one najveće! Hvala Zoranu, Duški i Pandži što su nas ču-vali. I za kraj - hvala Marini i Zokiju koji su mjesecima radili napripremi ovogodišnjeg ljetovanja, utrošivši sve svoje slobodnovrijeme (neki i godišnji) da bi i ove godine Pirovac funkcionir-ao 24 sata dnevno!

Velika hvala ŽOZ-u i JOINT-u koji su financijski potpomogli re-alizaciju ovogodišnjeg ljetovanja.

Najtoplije i najiskrenije hvala svoj djeci, koja su Pirovac 2007.učinili nezaboravnim.

Laila Šprajc

DDeeffiinniittiivvnnoo nnaajjbboolljjii,, nnaajjbbrroojjnniijjii

ii nnaajjzzaanniimmlljjiivviijjii PPiirroovvaacc!!

Page 18: HAKOL 101.pdf

18

LJETOVANJE :: PIROVAC ::

101

DDrruuggaa ddjjeeËËjjaa ssmmjjeennaa PPiirroovvaacc

MLADE SNAGE PONOVNO U PIROVCU

Kad svane prvi ljetni dan, ja pomislim na Pirovac, tamo su svimoji drugovi, najveći jevrejski mangupi….

Koliko godina smo pjevali tu pjesmu i čekali trenutak kada će-mo nakon 17 godina rada uspjeti pokrenuti i drugu smjenu. Ra-dili smo tri godine u teškim uvjetima samo jednu smjenu, sa sk-romnom financijskom pomoći, i čekali i čekali. Nas četverostarih Pirovčanaca (Marina i Laila Šprajc, Zoran Babić i SašaCvetković) uz pomoć obitelji Beissmann iz Osijeka i Maje Gu-sman iz Novog Sada tri godine smo radili, odricali se i borili seda makar jedna generacija djece stasa u Pirovačkom ljetnomkampu.

Nakon sedamnaest godina, zabava i učenje ponovno su počeliprevladavati za generaciju od 12 do 18 godina u pirovačkomljetnom kampu odnosno otvorena je II. dječja smjena, prvi putod davne 1990., a održana je od 18. do 28. srpnja, samo dvadana nakon prve dječje smjene.

se ovogodišnja tema nadovezala na prvi dječji kamp - odnos-no fokus svega bio je židovska obitelj (mišpaha) odnosno Je-wish life cycle sa svojim značenjem i simbolima. Kroz različitednevne aktivnosti od radionica, pred-madrihim treninga, kvi-zova, treasure huntom, izraelskim plesom, talent showom dje-ca su se upoznavala sa značenjem židovske obitelji i Šaba-tom.

PPrreedd--mmaaddrriihhiimm ttrreenniinnggIsto tako posebno značenje imao je pred-madrihim trening - za-vršni Hadraha tečaj od kojeg očekujemo uspješnu generacijumadrihima, koji će se, nadamo se, već u skoroj budućnosti uk-ljučiti u rad s djecom u svojim općinama i raditi kao madrihimiu Pirovcu i ostalim kampovima te uspješno odgajati buduće na-raštaje mladih..

Kao što nam je i jedan od sudionika pred-madrihim tečajarekao:

Zovem se Lorin i sudjelovao sam u pred-madrihim treningu uPirovcu...

Četrdeset i devetoro mladih iz židovskih općinaSkopje, Sarajevo, Travnik, Novi Dvor, Beograd,Subotica, Novi Sad, Osijek, Split i Zagreb sud-jelovalo je u desetodnevnom programu čija seovogodišnja tema nadovezala na prvi dječji kamp- odnosno fokus svega bio je židovska obitelj.

Studenska smjena u Pirovcu rezultat je kooperaci-je između dviju općina, ŽOZ-a i SJOS, a napra-vljena je na inicijativu studenata iz različitih žido-vskih općina bivše YU. Jedan od ciljeva ovogkampa bio je stvaranje neformalnih veza izmeđuzajednica i da omogući mladim ljudima socijalizi-ranje i stvaranje novih kontakata između različitihžidovskih općina.

Četrdeset i devetoro mladih iz židovskih općina Skopje, Sara-jevo, Travnik, Novi Dvor, Beograd, Subotica, Novi Sad, Osijek,Split i Zagreb sudjelovalo je u desetodnevnom programu čija

Page 19: HAKOL 101.pdf

19

LJETOVANJE

101

:: PIROVAC ::

Ovaj program proširio je moje znanje i bio mi je od iznimnogiskustva koja će mi pomoći kada ću početi raditi kao madrihim.Na početku sam bio mislio da će mi biti jako teško uključiti seu pred-madrihim trening, ali sam se prevario.

Dobio sam potrebnu dozu samopouzdanja i znanje, i jedvačekam početak svog rada kao madrih.

Prava potvrda da smo na dobrom putu došla je od još jednogsudionika kampa

JHPB (15 god.) …” Druga Pirovačka smjena bila je odlična.Najbolja u kojoj sam do sada bio. Program je bio dobro orga-niziran i cjelodnevno ispunjen uz dovoljno vremena za nassame. Jedva čekam slijedeće ljeto da se mogu vidjeti sa svo-jim prijateljima iz drugih židovskih općina i provesti još jedannezaboravan kamp u Pirovcu...”

Stoga se nadamo da će ovaj kamp poslužiti kao početak iz-gradnje i formiranja neformalne židovske edukacije, no po-najviše zabave za djecu i omladinu i da će iz godine u god-inu broj sudionika rasti kao što je i bio slučaj ove godine. Tosamo potvrđuje kvalitetu rada i žrtvovanje onih ljudi kojima jestalo za dobrobit zajednice odnosno Kehile. Nadamo se daće nam generacije roditelja koji su odrasli u Pirovcu, ali i onikoji su samo čuli o njemu, i dalje ukazivati povjerenje šaljućinove generacije mladih.

SSTTUUDDEENNSSKKAA SSMMJJEENNAA UU»»VVRR©©∆∆IIVVAANNJJEE ÆÆIIDDOOVVSSKKOOGG IIDDEENNTTIITTEETTAASaša i ja smo odrasli u Pirovcu, dolazili smo kao djeca i mladiu I i II dječju smjenu.

Tijekom devedesetih godina studenski kamp se zatvorio anama je ostalo da sanjamo i čekamo i čekamo kada ćemo sejedan dan vratiti u njega. Od 1995. godine do ovog ljeta imalismo jednom godišnje seminare, ali smo se odlučili da nakonpokretanja druge smjene, uz standardnu prvu, pokrenemo itreću odnosno studensku smjenu. Nakon višemjesečnog radauspjeli smo upoznati studente s programom kampa i one kojisu samo čuli o njemu i dovesti ih u Pirovac.

Rezultat kampa je formiranje grupe koja će kon-tinuirano raditi na programima mladih odnosnoponovno pokrenuti međuklupske susrete po ži-dovskim općinama bilo malim ili velikim.

Studenska smjena u Pirovcu rezultat je kooperacije izmeđudviju općina, ŽOZ-a i SJOS, a napravljena je na inicijativu stu-denata iz različitih židovskih općina bivše YU. Jedan od cilje-va ovog kampa bio je stvaranje neformalnih veza između za-jednica i da omogući mladim ljudima socijaliziranje i stvaranjenovih kontakata između različitih židovskih općina i učvršćiva-nje svog židovskog identiteta. 40 studenata iz Ljubljane Beo-grada, Novog Sada, Sombora, Zagreba, Osijeka, Splita, Sa-rajeva i Zenice i dvoje gosta predavača iz Izraela obistinilo jenaše želje.

ZZaanniimmlljjiivvee rraaddiioonniicceeRadionice su bile raspoređene dva puta dnevno, s glavnomradionicom ujutro koju je vodio predavač iz Izraela YakirEiglan. Yakir nas je u petodnevnoj radionici pokušao objas-niti odnos između B-ga i čovjeka tokom različitih vremenskihperioda koje se baziralo na studiranju različitih tekstova i ob-jašnjavanja istih uz diskusiju. Tečaj je sadržao i židovsku

misao od Biblijskih vremena do Talmudičkog perioda, Španj-olskog zlatnog vremena, misli nakon holokausta a završilo jes modernom židovskom poezijom.

Popodnevne radionice sadržavale su različite teme kao; Biblij-ske priče, Vrijednosti ljudskog života iz aspekta židovstva, Izr-aelska i Hasidska kultura i Klezmer muzika koje su vodili Yakir,Irir Kelin iz Izraela, Dina Šosberger i Neven Tabaković i DuškoŠtampalija. Naravno bilo je i slobodnog vremena koje su uz većstandardne večernje karaoke upotpunjavali tradicionalni ljetnistudenski sportovi na plaži i u samom kampu.

Radionice su uspjele razviti diskusiju kod sudionika s temamakao što su potrebe za konverzijom, židovski identitet udanašnje vrijeme i mjestu židovske vjere u modernom životu izperspektive studenata iz različitih životnih sredina i općina.

Rezultat kampa je formiranje grupe koja će kontinuirano raditina programima mladih odnosno ponovno pokrenuti međuklu-pske susrete po židovskim općinama bilo malim ili velikim.

Vidimo se nagodinu. Ovom prilikom želimo se zahvaliti svim Pi-rovčanima, madrihima, domaćicama i organizatorima kampabez kojih ne bi uspjeli u našem zajedničkom naumu - odnosnopokretanju II i III smjene.

Vidimo se nagodinu u još većem broju u sve tri smjene.

Dina Šosberger i Saša Cvetković

Page 20: HAKOL 101.pdf

20

DOGA–ANJA :: ZAGREB ::

101

ZANIMLJIVI

KONCERTI

I KAZALIŠNA

PREDSTAVA

Posljednji su na pozornici nastupili gosti iz Italije,sastav Passover, stari znanci zagrebačke publike sPrvog zagrebačkog Open air klezmerskog festi-vala te s manifestacije Kulturno stvaralaštvo na-cionalnim manjina, održane prošle godine u KDVatroslava Lisinskog.

TTrraaddiicciioonnaallnnaa mmaanniiffeessttaacciijjaa ppoodd nnaazziivvoomm TTjjeeddaann IIzzrraaeellaa,, kkoojjuu ÆÆOOZZ oorrggaanniizziirraanneepprreekkiiddnnoo vveeÊÊ 1100 ggooddiinnaa,, oovvee ssee ggooddiinnee uukklljjuuËËiillaa ppoo pprrvvii ppuutt nnaa SScceennuu AAmmaaddeeoo,,oorrggaanniizzaattoorraa lljjeettnnoogg zzaaggrreebbaaËËkkoogg kkuullttuurrnnoo -- uummjjeettnniiËËkkoogg pprrooggrraammaa uu aattrriijjuu MMuuzzeejjaa zzaauummjjeettnnoosstt ii oobbrrtt ttiijjeekkoomm ssrrppnnjjaa ii kkoolloovvoozzaa..

Posebno nam je drago što smo ove godine bili dijelom takovelikog i važnog događanja u gradu Zagrebu, a organiziralismo tri programa:

23. srpnja - Drugi zagrebački Open air klezmer festival

24. srpnja - koncert Essev Bara - etno sastava iz Izraela

27. srpnja - kazališnu predstavu “Plava Jevrejka”

TTrrii ssaassttaavvaa nnaa KKlleezzmmeerr ffeessttiivvaalluuKlezmer festival na Sceni Amadeo ugostio je pred prepunimauditorijem tri odlična i potpuno različita sastava.

Koncert su otvorili zagrebački Jewsersi u ponešto izmijenje-nom sastavu s Ninom Cossetto na klavijaturama umjesto Oz-rena Tabakovića na udaraljkama, uz Nenada Igreca na gitari,Nevena Šverka na kontrabasu i bas gitari te neizostavnog Ne-vena Tabakovića na klarinetu. Izveli su 45-ominutni programkoji je obuhvatio već od ranije poznate brojeve iz njihova repe-rtoara, ali u sasvim novoj izvedbi s mnogo individualnih dioni-ca i improvizacija.

Još su jednom dokazali svoje vrhunsko glazbeno umijeće i

Janj

a F

rank

o i S

cena

Am

adeo

Janj

a F

rank

o i S

cena

Am

adeo

Page 21: HAKOL 101.pdf

21

DOGA–ANJA:: ZAGREB ::

101

oduševili prisutne napravivši odličan uvod u nastavak.

Nakon njih, u Hrvatskoj je po prvi put nastupio Di GalitzyanerKlezmorim, trio iz Poljske koji čine Rafal Seweryniak na kontra-basu, Gzregorz Spiewak na harmonici i Mariola Spiewak naklarinetu. Radi se o akademskim glazbenicima iz Krakova kojizajedno nastupaju od 1996. godine, dobitnicima brojnih gla-zbenih nagrada koji u tom sastavu predstavljaju klasični sred-njoeuropski klezmer sastav. Njihov je nastup bio vrhunski

Poslovično dobar, uvijek inovativan i nadasvekvalitetan sastav, Esev Bar, koji je nastupio slije-dećeg dana, posebno je razgalio već pomalo smr-znutu publiku, koja je na početak koncerta čekalaviše od sat vremena zbog kiše koja jednostavnonije željela stati.

glazbeni doživljaj te ćemo ih na traženje publike u Zagrebugledati još jednom u okviru obilježavanja 140. obljetnice po-svećenja sinagoge.

Posljednji su na pozornici nastupili gosti iz Italije, sastavPassover, stari znanci zagrebačke publike s Prvog zagreba-čkog Open air klezmerskog festivala te s manifestacije Ku-lturno stvaralaštvo nacionalnih manjina, održane prošlegodine u KD Vatroslava Lisinskog.

željela stati. Njihov nastup bio je neka vrsta uvoda u drugutradicijsku manifestaciju Etno Ambient koja se održala u Soli-nu 28. srpnja. Svojim su nastupom još jednom pokazali zaštosu gotovo redoviti gosti većine renomiranih svjetskih etno fe-stivala te Tjedna Izraela (drugi put u ovih deset godina održa-vanja).

Ove su godine nastupili kao kvartet u “električnoj” varijanti, sdvije klavijature, udaraljkama te izmjenama klarineta i električ-ne gitare te tri vokala. Izabrali su i pomalo neobičan repertoarza ovu vrstu festivala, nastupivši u naglašenom pop-rock izda-nju uz izvedbu izraelskih i drugih uspješnica moderne židovskeglazbene scene (Ofra Haza i drugi).

Poslovično dobar, uvijek inovativan i nadasve kvalitetan sas-tav, Esev Bar, koji je nastupio slijedećeg dana posebno je raz-galio već pomalo smrznutu publiku koja je na početak koncer-ta čekala više od sat vremena zbog kiše, koja jednostavno nije

„„PPllaavvaa JJeevvrreejjkkaa““Za kraj zagrebačkog izdanja Tjedna Izraela publici se predsta-vila glumačka družina iz Beograda izvevši “Plavu Jevrejku”,predstavu nastalu na književnom predlošku Isaka Samokovlijeu režiji Stefana Sablića. Igrali su Vanja Ejdus, Tanja Pjevac iSrđan Timarov, a predstavu je pratio zvuk Šira Utfila (Filip Kru-mes, Akash Bhatt, Srđan �orđević, Stefan Sablić), sastavakoji njeguje tradicijsku sefardsku glazbu, a koji je za ovu pred-stavu izveo uz gosta Vladu Savića i repertoar bosanskih sev-dalinki. Izmamili su na kraju euforičan pljesak publike koja jetražila i dobila glazbeni dodatak.

Uz događanja u Zagrebu, nastavak Tjedna Izraela priprema-mo i za ostale gradove, koje smo posjećivali i prethodnih go-dina.

Dean Friedrich

Janj

a F

rank

o i S

cena

Am

adeo

Janj

a F

rank

o i S

cena

Am

adeo

Janj

a F

rank

o i S

cena

Am

adeo

Page 22: HAKOL 101.pdf

22

OBLJETNICA :: ZAGREB ::

101

OOvvee ggooddiinnee nnaavvrrππaavvaa ssee 114400 ggooddiinnaa oottkkaakkoo jjee ssaaggrraaeenn hhrraamm ÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee ZZaaggrreebb.. NNaa oobblljjeett--nniiccuu ppoossvveeÊÊeennjjaa hhrraammaa,, 2277.. rruujjnnaa kkoojjii jjee uujjeeddnnoo bbiioo ii pprrvvii ddaann SSuukkoottaa,, nnaa jjooππ uuvviijjeekk pprraazznnoomm mmjjeess--ttuu uu PPrraaππkkoojj uulliiccii uu ZZaaggrreebbuu pprriiggooddnniimm pprrooggrraammoomm oobbiilljjeeææeennoo jjee ppoossvveeÊÊeennjjee zzaaggrreebbaaËËkkee ssiinnaaggooggee iipprrvvii ddaann SSuukkoottaa.. NNaa mmjjeessttuu nnaa kkoojjeemm jjee ddoo DDrruuggoogg ssvvjjeettsskkoogg rraattaa ssttaajjaallaa zzaaggrreebbaaËËkkaa ssiinnaaggooggaa,,ssaaggrraaeennaa jjee ssuukkaa,, ssjjeennaa -- ssiimmbbooll ooddrrææaavvaannjjaa ttiissuuÊÊlljjeettnnee ææiiddoovvsskkee ttrraaddiicciijjee,, aa pprriiggooddnniimm rriijjeeËËiimmaa ookkuu--pplljjeenniimmaa ssee oobbrraattiioo ii pprreeddssjjeeddnniikk ÆÆOOZZ--aa OOggnnjjeenn KKrraauuss..

Židovska zajednica Zagreba bila je na početku svog društven-og i kulturnog uspona kad je sagradila svoj hram, a pet godinaprije nego što su Židovi u Hrvatskoj zakonom stekli punu gra-đansku ravnopravnost.

Zagrebačka sinagoga bila je jedno od prvih javnih reprezentati-vnih, umjetnički oblikovanih zdanja u Donjemu gradu, jasno jesvjedočila o zajednici i ujedno upućivala na njen doprinos u os-tvarenju velikog urbanog projekta: novog gradskog središta.

Rušenje sinagoge, koje se protezalo od jeseni 1941. do kasn-og proljeća 1942. godine, povijesni je simbol tragedije ŽidovaZagreba i Hrvatske.

Prošlo je dvadeset godina otkako je Židovska općina Za-greba najavila izgradnju sinagoge i židovskog kulturnogcentra na mjestu razorenog hrama, a petnaest otkako serazmatra program i vode interne i javne rasprave. One supotvrdile povijesnu, simboličku i praktičnu nužnost da seprostor privede prvobitnoj svrsi. Kad je zemljište 1999. go-dine napokon vraćeno Židovskoj općini Zagreb, stekli su

140. GODINA POSVEĆENJAZAGREBAČKE SINAGOGE

Zagrebačka sinagoga pripada tipu reformističkesinagoge bizantsko-maurskog stila, koji se šezde-setih godina raširio srednjom Europom: cijelomMonarhijom i njemačkim prostorom.

se i glavni uvjeti za ostvarenje projekta. Godine 2004. Općinaje predstavila svoj program izgradnje i dobila čvrstu potvrdu daće Vlada RH i Grad Zagreb sudjelovati u izgradnji jednokrat-nom pomoći s time da neće preuzeti održavanje Centra u bu-dućnosti. Konačni program dovršen je 2005., ali odluke su izo-stale. Godine 2006. Vlada RH najavljuje izgradnju bezkonzultacija sa Židovskom općinom Zagreb, uz uvjete suprot-ne prethodnim obećanjima i u okolnostima koje za zajednicunisu prihvatljive. Time obustavlja projekt. No bez obzira na toŽidovska općina Zagreb vjeruje da će sinagoga i Židovski kul-turni centar ipak biti izgrađeni uz očekivanu pomoć RH i Grada.

DDVVAA FFRRAAGGMMEENNTTAA OO ZZAAGGRREEBBAA»»KKOOJJ SSIINNAAGGOOGGII

Izraelitska bogoštovna općina u Zagrebu zaključila je 30. listo-pada 1855. izgraditi nov hram. Njen je zaključak ostvaren zadvanaest godina: hram je bio otvoren 27. rujna 1867.

Kao svaka židovska općina, i zagrebačka je od svog osnutkagodine 1806. imala sinagogu, koja je oduvijek duhovna, socija-lna i kulturna jezgra života kehile. Izvjesno je da je od 1809. ra-binom mlade i male zagrebačke zajednice postao Aaron Palo-tta, ali nije poznato kada je u kući Nikole Lukačića, u Petrinjskojkbr. 12 uređena bogomolja, koju spominje Gavro Schwarz,prvi povjesničar zagrebačke židovske općine. Od svih kuća, u

Page 23: HAKOL 101.pdf

23

OBLJETNICA:: ZAGREB ::

101

kojima su se do gradnje velikog hrama nalazile sinagoge, jedi-na je ova sačuvana: ona zasigurno svjedoči o donjogradskojpovijesnoj trgovačkoj i prometnoj ulici, Petrinjskoj, početkom19. stoljeća, a neizravno zacijelo i o zajednici koja ju je izabralaza svoje stjecište. Dvadesetak godina ta je bogomolja u unajm-ljenoj kući služila zajednici koja je polako rasla - trpljena, još neravnopravna u sredini u kojoj se nastojala ukorijeniti.

Godine 1833. Izraelitska je općina odlučila kupiti zemljište dasagradi hram i kuću za rabina, i to joj je dozvoljeno. Mjesto jebilo u neposrednoj blizini prve sinagoge: na uglu Petrinjske uli-ce i bezimenog puta (današnje Amruševe ulice) koji je od njevodio do stočnog sajmišta, Novog terga (današnjeg Trga N. Š.Zrinskoga). U toj kući (Petrinjska kbr. 6), kupljenoj od kitničarkeCecilije Schweinburg, uređena je bogomolja i stan za rabina;za gradnju hrama nije bilo novaca. Održali su se tu sedam go-dina, za vrijeme kojih je zagrebačka općina, zajedno s ostalimžidovskim općinama u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i u intenzi-vnoj komunikaciji s mađarskim židovskim općinama nastojalaizboriti Židovima uvjete za razvoj i izglede za budućnost.

NNoovvaa bbooggoommoolljjaa uu ssrreeddiiππttuu ZZaaggrreebbaaNova je bogomolja godine 1840. uređena u samom središtu bi-dermajerskog Zagreba: u unajmljenoj kući grofice Ivane Smid-eg udane Čačković u Gajevoj kbr. 7. Posvetom bogomolje po-činje proces unutarnjeg razjedinjenje zajednice: njegov ćepoticatelj i simbol biti Moritz Mavro Goldmann, «svjetski naob-raženi rabin» (Schwarz), koji je «desivši se tu na povratku izPadove» održao svečani govor na njemačkom, na sam danposvete. Goldmannovim djelovanjem, u početku kao propovje-dnika, a od 1843. (do 1849.) kao rabina zagrebačku općinu za-hvaća duh reformizma. Taj duh uvodi proces modernizacije ži-dovske egzistencije koja se i izvanjski mijenja: žilavom borbomza građansku ravnopravnost i društvenu integraciju. Cijena na-diranja inovacije u sav, ne samo vjerski život, raskol je izmeđuonih koji zahtijevaju strogo poštovanje tradicija odnjegovanih ugetu i «štetlu», i drugih, većine, koji vjeruju u održanje identite-ta odmjerenom prilagodbom i nužnim ustupcima. Konfrontacijaje poznata kao raskol između «starovjeraca», «ortodoksa» i«novovjeraca», «neologa». Njen je ishod odvajanje dogmatskei ortodoksne manjine, koja podrškom biskupa Haulika već1841. uređuje svoju bogomolju u Ružičnoj (današnjoj Kurelče-voj ulici). Sklon toj grupi - čiji pripadnici stanuju na području bi-skupske jurisdikcije, ponajviše u Vlaškoj ulici - biskup Hauliknudi joj uz simboličnu naknadu čak zemljište za groblje i sina-gogu. Štoviše, 1843. izdvojenici su osnovali svoju, ortodoksnu,«vlaškouličnu» općinu. Tako su bogoslužju u četvrtom desetlj-eću služile dvije bogomolje.

OOddlluukkaa oo ggrraaddnnjjii mmoonnuummeennttaallnnoogg hhrraammaaTo razdoblje obilježuju postojani napori za emancipaciju - stje-canje zakonskih temelja za ravnopravnost. Tek 1846. Židovi suse otkupom uspjeli osloboditi tzv. tolerancijske takse, nameta,iz doba carice Marije Terezije, a ustavom iz 1850. načelno su

izjednačeni s kršćanima: uistinu do emancipacije je još trebaločekati.

U sklopu modernizacijskih uredbi, 1852. zakonski se uređujerad općina. Prema načelu da se Židovi u nekom mjestu iligradu okupljaju u jednoj općini, ukinuta je ortodoksna općina.No još prije, 1851. došlo je do pomirbe i ostvarenja jedinstvaŽidova u jednoj općini.

Godine 1852. općina kupuje u Petrinjskoj ulici (kbr. 7) zemljištei kuću uz velik financijski ulog sviju članova: četrdesetak obitelji.Tu uređuje vijećnicu, rabinov stan, poslije i školu, a u dvorišnojzgradi bogomolju. Ta kuća ostaje jezgrom posjeda općine kojise s vremenom, njenim snaženjem, postupno širi i gdje će kas-nije biti podignute zgrade i palače namijenjene razgranatomživotu njenih pripadnika.

Sredinom 19. stoljeća još malobrojna općina odlukom o grad-nji monumentalnog hrama snažno izražava svoju samosvijest isamopovjerenje. Taj se velik pothvat mogao ostvariti isključivovlastitim snagama: zato je to potrajalo.

Tek 1862. općina se javlja gradskom poglavarstvu podneskomo naumu gradnje hrama. Lokaciju se povezuje s gradskimplanovima za uređenje Donjega grada, u kojem se od 1862. islužbeno planira novo gradsko središte. Izraelitska općina znada će se između Jelačićeva trga i Novog terga (današnjeg Trga

Izraelitska bogoštovna općina u Zagrebu za-ključila je 30. listopada 1855. izgraditi novhram. Njen je zaključak ostvaren za dvanaestgodina: hram je bio otvoren 27. rujna 1867. go-dine.

N.Š Zrinskoga) - tada još stočnog sajmišta - probiti ulica (dana-šnja Praška); u toj ulici ona želi izgraditi hram. «Zato se općinamozajičkog vjerozakona sa g. Emanuelom Pristerom u dogov-or stavila, ne bi li od njega kupila jedan dio vrta, spadajućeg nanjegovu kuću br. 420, pa ondje sagradila za se božji Hram, štoga je odlučila sagraditi liepa, velika i krasna, tako da bi uista uk-rašavao i sam grad Zagreb.» Ulica je uvjet gradnje, pa općinapotiče Grad - «da blagoizvoli odlučiti, hoće li da se ovom sgo-dom posluži i ovako za grad velevažno poljepšanje i neopisivukorist odluči», a Emanuel Priester - u to doba i sam funkcioneropćine - nudi za uređenje ulice dio svog zemljišta na dar. Hrambi se izgradilo do kraja 1863., no pod uvjetom «da obćina gra-da Zagreba preuzme na se, pomenutu ulicu dogotoviti do kon-ca lipnja 1863.»

NNaaggooddbbaa ss ggrraaddoomm ii pprroojjeekktt iizzggrraaddnnjjeeNa podnesak od 27. siječnja 1862. Grad odgovara 13. ožu-jka pozitivno: načelno prihvaća ponudu i obvezu. Za dvijegodine, 30. travnja 1864. Izraelitska općina javlja kako jekupila zemljište od Emanuela Priestera i traži dozvolu započetak gradnje. No Gradsko poglavarstvo upozorava kako

Page 24: HAKOL 101.pdf

24

OBLJETNICA :: ZAGREB ::

101

će se zbog planirane širine ulice dio kupljenog zemljišta moratiustupiti za ulicu. U to je doba već utvrđena nova (prva) regu-latorna osnova grada Zagreba, koja jest plan urbanizacije Do-njega grada: očekivana ulica u njem je šira, nego što se mis-lilo prije dvije godine. Što se tiče hrama, gradska skupština(28. travnja 1864.) poručuje općini neka «predloži nacert, kojće odgovarati dostojanstvu hrama, glavnoga ovoga grada,kao i mjesta, na kojem ga sagraditi želi.» Mjesto je uistinu usamom središtu grada: na uglu Jelačićeva trga i planirane (da-našnje Praške) ulice.

Izraelitska općina ima odgovor i za taj problem: spremna je pro-dati kupljeno zemljište Gradu (za 21 000 forinti) uz uvjet da jojse svota isplati do 1866. Njome bi kupila zemljište nasuprot pr-votnoj lokaciji - vrt Emanuela Pristera - i tamo izgradila hram,no uz uvjet: «moralo (bi se) slavno gradsko veće nadalje obve-zati, doveršiti gradnju ove ulice sa trottoir-om početkom dojdu-će (1865.) godine». Gradsko poglavarstvo prihvatilo je taj prije-dlog. U gradskoj skupštini 1. srpnja 1865. predstavljena jepotpuna financijska konstrukcija za izgradnju ceste: Izraelitskaopćina prodaje Gradu svoje zemljište i poklanja 2000 forinti zagradnju ceste; Emanuel Priester poklanja dio svog zemljišta isvotu od 2000 forinti, a dio svojih zemljišta također daruju jošdva posjednika. Tako je današnja Praška ulica izgrađena naj-većim dijelom zahvaljujući poticaju i donaciji Židova, koji su unovoj ulici, između glavnog zagrebačkog trga i najvećeg donjo-gradskog trga (današnjeg N.Š. Zrinskoga) - on se tada planirapreurediti u urbani trg gdje bi u sredini bila zgrada glavne grad-ske tržnice, a na rubovima Glazbeni zavod, župna crkva i đačkidom - željeli izgraditi svoj hram.

Tek nakon nagodbe i sporazuma o ulici naručen je projekt zahram na novoj, prostranoj lokaciji u sredini istočne fronte plani-rane ulice. Očevid za sticanje građevinske dozvole bio je 11.travnja 1866. Hram je izgrađen za godinu i po dana, do rujna1867.

ZZaaggrreebbaaËËkkaa ssiinnaaggooggaa bbiizzaannttsskkoo--mmaauurrsskkoogg ssttiillaa

Zagrebačka sinagoga pripada tipu reformističke sinagoge biza-ntsko-maurskog stila, koji se šezdesetih godina raširio sred-njom Europom: cijelom Monarhijom i njemačkim prostorom.Njegov je prototip sinagoga što ju je za židovsku općinu Bečaprojektirao Ludwig Förster, a otvorena je 18. svibnja 1858. uTempelgasse u bečkoj četvrti Leopoldstadt gdje pretežno živeŽidovi. To je prva reprezentativna sinagogalna gradnja u Mo-narhiji nakon revolucije 1848. Bečka sinagoga i monumentalnapeštanska neološka sinagoga, što je Förster projektirao u istodoba kad i bečku (otvorena 1859.) postali su uzorom za sina-goge, ne samo svojim arhitektonskim oblikovanjem, nego i te-orijskom utemeljenošću.

Sredinom 19. stoljeća, kada je nastao taj prototip, tema sinago-ge tek ulazi u opću rasprava o stilu i vrsti koja je tada na sa-mom vrhuncu. No arhitektonska praksa njome se već inte-nzivno bavi: pionirske gradnje u srednjoj Europi nastale su prije

emancipacije, a projektirali su ih najbolji kršćanski arhitekti, kaošto su u Beču Kornhäusel, u Dresdenu Semper, u Kölnu Zwir-ner, u Berlinu Knoblauch i Stüler. Izazov nove arhitektonskevrste poticao je prosvijećene liberalne umjetnike na najvišukvalitetu. Kao što svjedoči natječaj o temi sinagoga, što ga je1841. raspisalo udruženje berlinskih arhitekata u sklopu svojihmjesečnih natječaja, sinagoga napokon postaje predmetomprofesionalnih razmatranja. Ona su sve življa u drugoj polovici19. stoljeća, kada židovske općine poticajem izvanjskih i unu-tarnjih činilaca teže afirmaciji svoje egzistencije i identiteta -najizrazitije zacijelo gradnjom sinagoga.

U tom stoljeću velikih tehničkih inovacija i opće potrage za sti-lom nije zacijelo bilo lako naći stil, koji bi izrazio poseban ide-ntitet Židova koji se postupno integriraju u građansko društvo iurbanu kulturu. Židovska tradicija nema vlastite umjetničke te-orije, ni kultura europske dijaspore uzora koji bi bio mogao po-služiti kao poticaj. Arheologija zavjetne škrinje i pokušaji reko-nstrukcije Salomonova hrama nisu nudili pouzdana oslona;štoviše, zbunjivali su mnoštvom vizija. Tako su prve gradskereprezentativne sinagoge građene u svim mogućim stilovima,osobito one koje su imale pravokutan tlocrt; sinagoge centraln-og tlocrta ponajčešće su se pozivale na bizantske ili islamskeuzore. Do 1840. u sinagogalnoj arhitekturi prevladava egipats-ki stil: dijelom pod utjecajem mode koja se raširila nakon Napo-leonova ulaska u Egipat 1798., dijelom u uvjerenju da je i dre-vna židovska arhitektura, pa tako i prvi, Salomonov hram, bioblizak egipatskoj arhitekturi, napokon i u težnji da se Židovi i ar-hitektonskim iskazom razlikuju od kršćanske sredine. Nakon1840. upotrebljavaju se stilovi koji obiluju bogatstvom orname-nta: romanika, bizantski i islamski stil. Oni se javljaju i u osebu-jnim kombinacijama. U građevinama tog doba primjenjuju se upravilu novi materijali i tehnike, ponajprije lijevano željezo, kojeomogućuje vitke nosače, velike prostorne raspone i ostakljen-ja; uvodi se plinsku rasvjetu i parno grijanje. Rješenja stečenagradnjom utilitarnih prostora i stilski elementi kojima se teži iz-razu posebnog identiteta, stvaraju zdanja i prostore prepoz-natljiva ugođaja. U eklektičkoj i romantičkoj arhitekturi prve po-lovice 19. stoljeća sinagoge su, kao malo koja arhitektonskavrsta, bile područje eksperimentiranja i istraživanja: estetskog,stilskog i simboličkog. No tek se u drugoj polovici stoljeća javlj-aju se određeni tipovi koji će postupno zamijeniti pluralistično

Zagrebačka sinagoga bila je jedno od prvihjavnih reprezentativnih, umjetnički oblikovanihzdanja u Donjemu gradu, jasno je svjedočila ozajednici i ujedno upućivala na njen doprinos uostvarenju velikog urbanog projekta: novoggradskog središta. Rušenje sinagoge, koje se pro-tezalo od jeseni 1941. do kasnog proljeća 1942.godine, povijesni je simbol tragedije ŽidovaZagreba i Hrvatske.

Page 25: HAKOL 101.pdf

25

OBLJETNICA:: ZAGREB ::

101

šarenilo; u njihovoj će kreaciji pri kraju stoljeća sve više sudje-lovati Židovi arhitekti.

Ludwig Förster jedan od je prvih europskih arhitekata koji svo-jom bečkom i peštanskom sinagogom postavio takav uzor.Njegova se vrijednost zacijelo temelji na umjetnikovoj spozna-ji iskonskog karaktera židovske vjere koja se zasniva na riječi inema žrtvenog rituala, pa njene bogomolje nisu svetišta negopoprišta pobožnosti i društvenosti općine. Bizantizirajući stil, zakoji se Förster odlučio, a također i prostorno oblikovanje sina-goge podsjećaju na rimsku i starokršćansku baziliku koje su ta-kođer bile stjecišta vjernika. Taj su tip i prije njega preporučalineki arhitekti, a postojao je i primjer: kasselska sinagoga Albe-rta Rosengartena (1839.). Primjenom bizantskih i maurskih sti-lskih i dekorativnih elemenata Förster je stvorio model sinago-ge, koji je savršeno odgovarao novom židovskom identitetuzajednica neposredno prije potpune građanske emancipacije,u procesu modernizacije njihova ukupna života.

AArrhhiitteekktt KKlleeiinn oossllaannjjaaoo ssee nnaa bbeeËËkkee uuzzoorreeNije nipošto slučajno što je Franjo Klein prihvatio i varirao För-sterov model, kao što nije slučajno ni to, da ga je zagrebačkažidovska općina izabrala kao svog arhitekta. Svoj nauk Klein jeproveo u Beču u punom jeku romantičnog historicizma, a u sv-ojim je zagrebačkim projektima izrazio izuzetnu umješnost, pai originalnost u primjeni različitih stilskih koncepata tog doba.Kao jedini umjetnik među tadašnjim zagrebačkim graditeljimajedini je on mogao riješiti jedinstvenu i novu zadaću stilske iestetske karakterizacije hrama vjerske zajednice kojoj je biloomogućeno da se u novom središtu Zagreba potvrdi repreze-ntativnim zdanjem. Uostalom, Klein je svoju sposobnost stil-ske i simboličke individualizacije različitih identiteta posvjedo-čio i projektom pravoslavne parohijalne crkve, koju je gotovoistovremeno izradio za pravoslavnu vjersku općinu, koja je ta-kođer htjela potvrditi svoju nazočnost novom crkvom.

I u projektu hrama i pravoslavne crkve Klein se oslonio nabečke uzore. No za razliku od crkve sv. Preobraženja, kojojzbog skučenosti lokacije nije mogao pridati željenu reprezenta-tivnost, izraelitska je sinagoga dobila značaj monumenta koji jeuvelike obilježio središte grada koje šezdesetih godina nasta-je. Sinagoga je prvo veliko monumentalno zdanje izgrađeno uDonjem gradu; slijedi ga tek 1876. palača Glazbenog zavoda,također djelo Franje Kleina.

Lijepo, nikada dovršeno zdanje, za vodič je fotografirao naju-gledniji tadašnji zagrebački fotograf Ivan Standl. Ta i još neko-liko fotografija ostali su jedini spomen zagrebačke sinagoge,koje je brutalno srušena 1941./1942. u jeku ustaškog teroranad Židovima. No iako razorena ona ima svoje čvrsto mjesto umemoriji židovske zajednice u Hrvatskoj, ali i u povijesti eu-ropske sinagogalne arhitekture.

objavljeno u Biltenu ŽOZ, 46-47, 1996.

2007. nešto reducirano

Odabrala Snješka Knežević

On je umirovljeni izraelski general s tridesetogodišnjom vo-jnom karijerom.

Zove se Yoseph Yossi Peled.

Čovjek je dvostruko zanimljiv. S jedne strane, jer želi ulagatiu hrvatski turizam, no ono što je mene zaintrigiralo i dubokodojmilo jest njegov životopis.

Rođen je 1941. godine u Belgiji kao Židov. Roditelji su mu bilideportirani u koncentracijski logor Auschwitz. Peledova maj-ka je preživjela logor, otac nije. Peled ustvari nikada nije nividio svoga oca.

Njegova sudbina slična je nekima meni poznatim sudbinamažidovske djece u Hrvatskoj. Ali ima nešto što je kod Peledadrugačije i to me je navelo da napišem ovaj članak.

Evo o čemu se radi:

General Peled je do svoje osme godine života bio odgajankao kršćanin i nije imao pojma da je on zapravo čisti Židov.To se dogodilo zbog toga što ga je njegova majka, kada jeimao samo šest mjeseci, dala jednoj katoličkoj obitelji da sebrine za njega, kao da je njihov sin.

To mu je ustvari bila jedina šansa da preživi. Kada mu semajka nakon rata vratila iz logora, vidio je nepoznatu osobu,za koju su mu rekli da je njegova prava majka.

Bio je to pravi šok za njega. Svoju biološku majku nije želiovidjeti, niti ju je mogao prihvatiti.

Kako je bio odgajan u katoličkom duhu, odlazio je svake ned-jelje u crkvu. Jednostavno nije mogao prihvatiti novog roditel-ja i novu vjeru...

Majka mu je nakon kratkog vremena umrla.

Yossi Peled i dan danas kaže da mu je strahovito žao sto nijena vrijeme shvatio pravu istinu i sa svojom majkom us-postavio normalne odnose.

Oto Konstein

I TO SE U ŽIVOTU DOGA�A

Page 26: HAKOL 101.pdf

26

FILMSKI FESTIVAL :: ZAGREB ::

101

PPooËËeettkkoomm lliippnnjjaa uu ZZaaggrreebbuu jjee ooddrrææaann pprrvvii ffiillmmsskkii ææiiddoovvsskkii ffeessttiivvaall „„JJeewwiisshh ffiillmm ffeessttiivvaallLLoonnddoonn--ZZaaggrreebb““.. ZZaaggrreeppËËaannii ssuu ttrrii ddaannii mmooggllii uuææiivvaattii uu bbeessppllaattnniimm pprroojjeekkcciijjaammaavvrrhhuunnsskkiihh ffiillmmoovvaa.. ZZaa ssvvee oonnee kkoojjii nniissuu mmooggllii bbiittii nnaazzooËËnnii ttoomm ddooggaaaajjuu,, ddoonnoossiimmooËËllaannaakk oo ttoommee kkaakkoo jjee tteekkllaa oorrggaanniizzaacciijjaa ii uu ËËeemmuu ssuu ssvvii uuææiivvaallii bbrroojjnnii gglleeddaatteelljjii..

JEWISH FILM FESTIVALLONDON - ZAGREB

Krajem veljače ove godine, tvrtka Ma-gen d.o.o. dobila je ponudu od, čitatelji-ma Ha-kola već poznate dopisnice iz Lo-ndona, Vesne Domany Hardy, daorganiziramo prvi Jewish Film Festival,po licenci UK Jewish Film Festivala kojise od 1997. godine održava u Velikoj Br-itaniji. Nakon što smo redovno pratili ne-koliko godina matični festival činilo namse više nego izazovom organizirati festi-val u Zagrebu.

Kako je Magen d.o.o. agencija koju jeosnovala Židovska općina Zagreb, vje-rovali smo da je to poveznica i da ćemodobiti podršku od ŽOZ-a za organizacijutog festivala, s obzirom da se radi o jed-nom od najvećih festivala takvog tipa usvijetu. Prelazeći preko svih početnihproblema, koristeći znanje i iskustvo ko-je je s nama dijelila ekipa iz Londona, aponajviše zahvaljujući Judy Ironside, di-rektorici UK Jewish Film Festivala, uhva-tili smo se u koštac s organizacijom za-grebačke inačice.

Slušajući priče naših starih, činilo namse da dom festivala treba biti jedno odnajstarijih kina u Zagrebu, kino Tuškan-ac. Zahvaljujući Meliti Kraus, mojoj du-gogodišnjoj poznanici, dobili smo pre-poruku kod vodećih struktura Filmskog

saveza te uspjeli dobiti termin za održa-vanje festivala. Ovim putem iskreno za-hvaljujem tajnici Filmskog saveza, go-spođi Veri Robić Škarici koja nam je umnogočemu izašla u susret te cijelom ti-mu kina Tuškanac.

Ciljevi i svrha Jewish film festival Lon-don-Zagreb su poticanje dijaloga o opć-im židovskim pitanjima, istraživanje raz-nolikost židovskog načina života iidentiteta. Namjera ovog Festivala je do-prinijeti razvijanju pozitivne slike o žido-vskom načinu života te promocija kultu-rnih raznolikosti.

TTeeææaakk ppooËËeettaakk ppuunn eennttuuzziijjaazzmmaa

Naša ekipa, iako mlada, ali svakakopuna entuzijazma, krenula je stavljatina papir korist koju bi ŽOZ, Magen, a ta-ko i naša metropola dobila takvim festi-valom. Svjesni da je vremenski periodizuzetno kratak, jer smo dobili inicijativuiz Londona da festival organiziramo ulipnju, postavili smo pred sebe velik, poriječima mnogih, nemoguć zadatak.

Magen d.o.o. agencija je koja se bavigrafičkim oblikovanjem i organizacijomdogađaja, a stalno zaposlenih nas je sv-ega dvoje. Trebalo je okupiti profesiona-lce, kao volontere, jer je proračun bio vi-še nego skroman i prenijeti im viziju kojusmo imali. Zadatak nije bio lak, ali vjeru-jemo da su nam zvijezde bile naklonje-ne. Kao prvi volonter, Judita Cuculić, ek-onomski stručnjak i članica našezajednice, prepoznala je kvalitetu pro-jekta i zdušno se priklonila maloj ekipi tesvojim zavidnim znanjem i sposob-nošću, još k tomu i sa slomljenom no-gom, od kuće je obavljala velik dio orga-nizacije, kupnje filmova za prvijenac.Kako naša tvrtka surađuje s velikim bro-jem članova naše zajednice, surađujući

Ciljevi i svrha Jewish filmfestival London-Zagreb supoticanje dijaloga o općim ži-dovskim pitanjima, istraživan-je raznolikost židovskognačina života i identiteta.Namjera ovog Festivala je do-prinijeti razvijanju pozitivneslike o židovskom načinu živ-ota te promocija kulturnihraznolikosti.

Page 27: HAKOL 101.pdf

27

FILMSKI FESTIVAL:: ZAGREB ::

101

na projektima vezanima uz ŽOZ, našaredateljica i velika volonterka Mira Wolf,koju vjerujem pozna većina čitatelja, od-uševljena idejom prvog Festivala žido-vskog filma u Zagrebu zdušno je prionu-la na posao i svojim velikim iskustvomuvelike doprinijela kvaliteti realizacijesamog projekta. Ne mogu a da ne otkrij-em da je Mira izvadila svoj “mafijaški”adresar i krenula abecednim redom lis-tati i zvati sve one koji bi nam mogli po-moći. Danonoćnim radom struktura fest-ivala počela je dobivati oblik. AnaHermanović, izuzetno mlada i puna en-tuzijazma, uz posao, fakultet i sve oba-veze koje su joj već bile na grbači, prihv-atila je još jednu ulogu i preuzela zaistaveliku odgovornost na sebe te je i onasve svoje slobodno vrijeme podredila or-ganizaciji festivala i velikim naporom i pr-edanošću koju je pokazala postala tajni-com JFF London-Zagreb.

VVeelliikkaa iimmeennaa uukklljjuuËËiillaa ssuussee uu oorrggaanniizzaacciijjuu

U moru filmskih festivala koje Zagrebsvake godine nudi svojim žiteljima, nijebilo lako prezentirati kvalitetu i važnostjoš jednog, upravo Festivala židovskogfilma. Najčešća pitanja na koja smo od-govarali bila su: Zašto još jedan filmskifestival? Kakav je to festival židovskogfilma? Zašto je upravo vaš tako važan?Je li moguće u tako kratkom vremenupronaći sponzore i zatvoriti financijsku

i ulogu selektora za igrani dio programa.Taj dio izbora u potpunosti smo s vjeromprepustili prof. Ivandi, znajući da će oda-bir biti odličan. Dokumentarni dio filmovaprepustili smo, kome drugome nego na-šoj, Miri Wolf. A selekciju kratkih filmovaizvršila je mala ekipa stručnjaka i velikihljubitelja filma. Danas, nakon nekolikomjeseci, kada smo napravili analizu fe-stivala, sigurni smo da je kombinacija bi-la dobitna. Festival smo otvorili dobitnik-om Oscara u kategoriji kratkog filma AriaSandela, West Bank Story, koji je izaz-vao velik interes zagrebačke publike.Ovom prilikom želim zahvaliti i ZlatkuBoureku, Miri Wolf, Studiu Dim i DarijiKulenović na špici za festival te poseb-no Alfiju Kabilju koji nam je ustupio svojglazbeni uradak za špicu festivala.

PPoottrraaggaa zzaa ssppoonnzzoorriimmaaNajteži dio bio je svakako pronalazaksponzora za zatvaranje proračuna. Kaopočetnu financijsku, a ništa manje i mo-ralnu pomoć, pružila je Nada Leila Popo-vić, moja majka, koja nam je dala pozaj-micu, a ujedno bila i donator festivala.Svi koji su radili na festivalu upoznali sujednu toplu osobu, koja je, ne znam nisama kako smo to zaslužili, prepoznalasnagu tima i financijski nas podržala.Hvala joj na tome.

Krenuvši s molbama prema svim velikimtvrtkama u Republici Hrvatskoj, kucajućina sva vrata uglednih članova i prijateljaŽOZ-a počele su stizati i prve potvrde ipodrška festivalu. Tako je Nadja Poli-mac iz tvrtke Kolnoa d.o.o. bila prva u ni-zu sponzora i donatora, koja nas je ra-zveselila telefonskim pozivom i potvrdilasponzorstvo njezine tvrtke. Nadja je os-im sponzorskog angažmana, sudjelova-la i u pregovorima s Mosheom Ivgyjem,jednim od najvećih glumaca izraelskogglumišta, čiji film Metallic Blues je bioprikazan na festivalu. Kako nam je vrije-me bilo najvećim neprijateljem, na žalostnismo uspjeli dovesti Ivgyja, zbog njego-vih obaveza koje su se poklapale s te-rminom održavanja festivala. Kako sedan otvaranja festivala bližio, tako sepovećavala i lista donatora i sponzora.

Velika dobrotvorka naše zajednice,gospođa Žuži Jelinek, prihvatila je naš

U moru filmskih festivalakoje Zagreb svake godinenudi svojim žiteljima, nije bilolako prezentirati kvalitetu ivažnost još jednog, upravoFestivala židovskog filma.Najčešća pitanja na koja smoodgovarali bila su: Zašto jošjedan Filmski festival? Kakavje to Festival židovskog filma?Zašto je upravo vaš takovažan? Je li moguće u takokratkom vremenu pronaćisponzore i zatvoriti finan-cijsku konstrukciju te održatifestival? I još brojna slična pi-tanja.

konstrukciju te održati festival? I još bro-jna slična pitanja.

Vrijeme je brzo prolazilo, a na organi-zaciji festivala pojavljivalo se sve višeimena, od volontera do eminentnih im-ena iz svijeta struke, koja su svojim vo-lonterskim radom podržala isti. NakonVesninih i Judynih savjeta oko odabirafilmova koji će uči u selekciju, valjalo jepridobiti i stručan tim selektora. Tako jedekan Akademije dramske umjetnosti,prof. Branko Ivanda, prihvatio naš poziv

Page 28: HAKOL 101.pdf

28

FILMSKI FESTIVAL :: ZAGREB ::

101

Londona. Želeći prikazati i hrvatski filmna festivalu odlučili smo prikazati film hr-vatskog autora Zlatka Boureka, “CirkusRex” iz 1960. godine.

Glumica Bojana Gregorić Vejzović vodi-la je otvorenje festivala, a publici su seobratili i predsjednik Židovske općineZagreb dr. Ognjen Kraus, Shmuel Meir-om, izraelski veleposlanik u RH, zagre-bački gradonačelnik Milan Bandić koji jepozdravio festival u ime grada, prof. Br-anko Ivanda, kao selektor igranih flmo-va, Judy Ironside, direktorica UK JFF,moja malenkost te neponovljiva Žuži Je-linek i višestruki oskarovac Branko Lus-tig, koji je festival proglasio otvorenim.

Program festivala počeo je ovogodišnjimdobitnikom Oscara u kategoriji kratkogfilma “West Bank Story”, glazbenomkomedijom, čiju režiju i scenarij potpisu-je Ari Sandel.

Ovom prilikom želim zahvaliti poimencesvim volonterima i sponzorima na podr-šci. Vesna Domany - Hardy, savjetnik;Judita Cuculić, financijski savjetnik, AnaHermanović, tajnica, Mirna Farkaš i Sr-đan Subotić, odnosi s javnošću, ZlatkoBourek, savjetnik, Branko Ivanda, se-lektor, Mira Wolf, savjetnik i selektor,Marinko Bartulović, web operater te bro-jnim volonterima Kristijan Lepešić, Va-nja Mirković, Jan Jelinek, Iva Cimerma-nović, Damir Prelčec, Ivan Katona,

poziv i postala kumom prvog Festivalažidovskog filma u Zagrebu. Osim titulekoju je ponosno nosila, aktivno se pri-ključila pomoći pri organizaciji, a napo-sljetku i postala donatorom. Bez pomoćinaše kume i ugleda koji ju prati vjeruje-mo da bi ovakav uspjeh doista izostao.Draga Žuži, svojim velikim srcem dobiliste još nekoliko poklonika koji ne moguzaboraviti sve što ste učinili za nas.Hvala Vam i na velikom prijateljstvu kojeje cijela ekipa stekla s vašim unukom Ja-nom Jelinekom, koji je također postaovolonterom na projektu.

VVeelliikkii BBrraannkkoo LLuussttiiggpprriiddrruuææuujjee ssee eekkiippii

U euforiji koja je obuzela organizacijskitim u posljednjem mjesecu, naša Wolfi-ca nam je u jednom trenutku rekla: “De-co, a zakaj mi ne bi pozvali Branka Lu-stiga na naš festival, nek nam od budepočasni gost”! U tišini i nevjerici izmijenilismo poglede, jer je to bila ideja koju smosvi imali negdje u malom mozgu, ali senitko nije usudio to izreći na glas. Kakobi mi uopće došli do Branka? Naravno iu ovom trenutku je Mira izvadila svoj“mafijaški” adresar i našla broj. GospođaMirjana, supruga g. Lustiga, bila je pove-znica između nas malih i slavnog oska-rovca. Kada je pozitivan odgovor stigao,nismo se zaustavljali, već smo Brankapozvali i na konferenciju za novinare. Napresici su bili osim g. Branka Lustiga i dr.Ognjen Kraus ispred Židovske općineZagreb, Wilfried Buchhorn, PredstavnikUNHCR-a u Hrvatskoj i Neven Crvenko-vić iz Ureda za odnose s javnošću, ispr-ed UNHCR-a, Srđan Subotić, volonterkoji je radio na PR-u festivala i moja ma-lenkost kao direktorica JFF London-Zag-reb. Rečenica koja je prenesena u goto-vo svim medijima u Hrvatskoj bila je:“Pogledajte plakat festivala, piše 2007.,sada zamislite da piše ‘41.” Ovo je velikidogađaj za Zagreb... Nakon divne sura-dnje koju smo ostvarili s g. Brankom, že-ljeli smo da ta suradnja potraje i pozvaliga da postane predsjednikom Jewish Fi-lm Festivala London-Zagreb, što je on iprihvatio. Danas je već aktivan predsj-ednik.

Naša ekipa, iako mlada, alisvakako puna entuzijazma,krenula je stavljati na papirkorist koju bi ŽOZ, Magen, atako i naša metropola dobilatakvim festivalom. Svjesni daje vremenski period izuzetnokratak, jer smo dobili inicija-tivu iz Londona da festival or-ganiziramo u lipnju, postavilismo pred sebe velik, poriječima mnogih, nemogućzadatak.

S UNHCR-ovim uredom u RH ostvarilismo izvrsnu suradnju te je igranim film-om Live&Become obilježen svjetski danizbjeglica u sklopu JFF London-Zagreb.Ovim putem zahvaljujemo i g. WilfriedBuchhorn i Nevenu Crvenkoviću, koji suprepoznali kvalitetu projekta i u obilježa-vanje Svjetskog dana izbjeglica odlučiliuključiti i JFF.

Prvi festival židovskog filma u Zagrebuobilježilo je deset suvremenih filmova ži-dovske tematike iz cijelog svijeta, a up-ravo oni izabrani su među najboljim fi-lmovima s UK Jewish Film Festivala iz

Page 29: HAKOL 101.pdf

29

FILMSKI FESTIVAL:: ZAGREB ::

101

Prvi festival židovskog filma uZagrebu obilježilo je deset su-vremenih filmova židovsketematike iz cijelog svijeta, a up-ravo oni izabrani su među na-jboljim filmovima s UK JewishFilm Festivala iz Londona.Želeći prikazati i hrvatski filmna festivalu odlučili smoprikazati film hrvatskog autoraZlatka Boureka, “Cirkus Rex”iz 1960. godine.

Glumica Bojana GregorićVejzović vodila je otvorenje fes-tivala, a publici su se obratili ipredsjednik Židovske općineZagreb dr. Ognjen Kraus,Shmuel Meirom, izraelski vele-poslanik u RH, zagrebačkigradonačelnik Milan Bandić,koji je pozdravio festival u imegrada, prof. Branko Ivanda,kao selektor igranih flmova,Judy Ironside, direktorica UKJFF, moja malenkost teneponovljiva Žuži Jelinek ivišestruki oskarovac BrankoLustig, koji je festival proglasiootvorenim.

Andrea Rožić, Franz Stergar, Frana Ma-rija Vranković, Uglješa �ukić, CarmenGrlica, Matija Broz, Damir Banović, NikaMisija, Helena Cuculić, Ivan Rogić.Goran Lepušić.

Veliko hvala i Sanji Tabaković, dr. Ognj-enu Krausu, Saši Cvetkoviću, Laili Špr-ajc, Nataši Barac te svim onim člano-vima ŽOZ-a koji su pomogli pri realizacijiprojekta financijskom i moralnom podrš-kom.

I na kraju veliko HVALA sponzorima,donatorima i medijskim pokroviteljima,bez kojih ovaj projekt ne bi mogao bitirealiziran.

Sponzori:Hrvatska lutrija, Best Western PremierHotel Astoria, HEP d.d., UNHCR, Badel1862 d.d., Sanja Zoričić Tabaković,Predstavnik židovske nacionalne manji-ne Grada Zagreba, Vip-Data d.o.o., Jad-ran film d.d., FedEx Express-Rhead.o.o., Židovska općina Zagreb, Velepo-slanstvo Savezne Republike Njemačke,Veleposlanstvo Države Izrael u RH, Ve-leposlanstvo Kanade u RH, British Cou-ncil, Kolnoa sustavi zaštite d.o.o., Ani-macanis, Studio dim d.o.o., Iskon d.d.,NS NIR, NiPa trgovina, Gorenje d.o.o.,Dobbin d.o.o., Adler d.o.o., Milla cosme-tics d.o.o., Dekor-line d.o.o.

Donatori:Žuži Jelinek, Vesna Domany Hardy,Obitelj Francetić, Obitelj Brčić, Sanja Zo-ričić Tabaković, Slobodanka Seka Vuk,Nada Leila Popović.

I medijski pokrovitelji:Jutarnjem listu, Radio101, Filmski net,Sonda, Zarez i In Your Pocket.

Želja nam je da zagrebački Festival ži-dovskog filma postane tradicionalan. Spredsjednikom g. Brankom Lustigom načelu, tim koji se dokazao na prvom festi-valu, već je počeo pripremu za slijedeći.Vidimo se dogodine na Jewish Film Fe-stivalu London-Zagreb!

Nataša Popović, direktorica JFF London-Zagreb

Page 30: HAKOL 101.pdf

30

MENUHA :: OPATIJA ::

101

DDrraaggii mmoojjii ““GGrroobbaarrii”” ii oossttaallaa““bbuurraanniijjoo””.. TTjjeeddaann,, ddvvaannaakkoonn ππttoo jjee pprrooππllaa MMeennuuhhaauu OOppaattiijjii,, ssrreeuujjeemm ii ssllaaææeemmssjjeeÊÊaannjjaa ppaa ii nnaajjmmaannjjii ffrraagg--mmeenntt iissttooggaa uu jjeeddnnuu ccjjeelliinnuu iissllaaææeemm pprraavvii kkoollaaææ--mmoozzaaiikk..OOssjjeettiioo ssaamm ppoottrreebbuu ddaa ssvvaammaa,, ddrraaggii „„GGrroobbaarrii““,, ppooddii--jjeelliimm ssvvoojjee mmiissllii oo pprrootteekklliimmMMeennuuhhaammaa nnaa kkoojjiimmaa ssaammbbiioo ssuuddiioonniikk ii nnaarraavvnnoo oooovvoojj ppoosslljjeeddnnjjoojj,, iillii ËËeettvvrrttoojj uunniizzuu,, nnaa kkoojjoojj ssaamm bbiioo iissuuoorrggaanniizzaattoorr ii ssuuddiioonniikk...... MENUHA U OPATIJI 2007.

Dakle, krenimo redom: ova opatijska Menuha bila je po mno-gočemu jedinstvena.

Ekipa “Grobara” formirala se iz tri bivše republike (Hrvatska,Bosna i Hercegovina i Srbija), bivše nam države Jugoslavije.Opatijska Menuha, posljednja, ali nadajmo se tek četvrta u ni-zu, okupila je kombinaciju dijela „grobara“ iz sve tri prethodnepostave i dodala im nekoliko novih „Grobara-pripravnika“ ... Zadivno čudo sve je išlo kao „podmazano“ i svi smo se vrlo lije-po i dobro uklopili, osim možda nekoliko izuzetaka...

Na ovoj Menuhi bilo je 25 omladinaca mlađih od 25 godina,što pokazuje da židovske općine s prostora bivše Jugoslavijejoš nisu rekle svoju zadnju riječ.

Na ovoj primorskoj Menuhi bilo je i puno iznenađenja, pa tako,recimo, Bobo Trajković prvi put nakon one čuvene godine i joščuvenijeg izbacivanja omladinaca iz odmarališta u Sutivanuna Braču ponovo vidio Jasnu Ćirić, koja ga je - nekim samoJasni svojstvenim načinom - prepoznala nakon više od 30 go-dina. Taj je susret imao posebnu draž.

VVrrhhuunnsskkaa pprreeddaavvaannjjaaHtio bih vam ukazati na još nekoliko važnih posebnosti ove po-sljednje Menuhe ili četvrte u nizu (jer nadamo se da neće biti izadnja). Bili smo smješteni u vrhunskom hotelu koji je izgradiojoš Franjo Josip krajem 19. stoljeća. Svi su bili oduševljeni sm-ještajem, jer hotel kao da je imao ugrađenu prirodnu klimu,tako da je u prostranim sobama bilo vrlo, vrlo ugodno.

Ni u kom slučaju ne smijem zaboraviti nekoliko vrhunskih pre-davanja koja su održali: prof. dr. Zlatko Karač “Arhitektura Ve-like Riječke sinagoge”, zatim Sanja Dukić (Joj, Ana me neštogrdo gleda; ah da, nije Dukić nego odnedavno Simper) “ŽidoviOpatije“ i na kraju Andrea Roknić “Povijest Židova u Rijeci“.

Žuži Jelinek trebala nam je održati predavanje o holokaustu, alise precijenila dan prije na proslavi svog 80. rođendana, pa senije osjećala dobro i ispričala se zbog nedolaska.

Na ovoj Menuhi je, osim rada na groblju, u planu bio rad na ko-mpjutorima koji je imao prioritet tako da se na groblju radilo sa-mo dva dana, što je bilo dovoljno da se posao na groblju odra-di u cijelosti...

Tijekom čitavog trajanja Menuhe, na raspolaganju smo imaliposebnu dvoranu u kojoj smo slušali predavanja, radili na kom-pjutorima i, naravno, družili se.

Kompjutori su bili zaista neophodni, jer smo odlučili da na čet-vrtoj Menuhi napravimo sintezu sve dosadašnje četiri Menuhe,komentiramo što je bilo dobro, što je bilo loše i malo po maloda raščlanimo sve Menuhe i da napravimo univerzalni alat(multimedijalne upute) s prikazom naših iskustava, priloženimslikama i tekstovima o pet važnih stvari, a to su uvod, edu-kacija, tehnika, druženje i tradicija.

Ni u kom slučaju ne smijem zaboraviti nekolikovrhunskih predavanja koja su održali: prof. dr.Zlatko Karač “Arhitektura Velike Riječke sina-goge”, zatim Sanja Dukić (Joj, Ana me neštogrdo gleda; ah da, nije Dukić nego odnedavnoSimper) “Židovi Opatije“ i na kraju AndreaRoknić “Povijest Židova u Rijeci“.

Page 31: HAKOL 101.pdf

31

MENUHA:: OPATIJA ::

101

da ću lako otvoriti velika vrata za aute.Možete samo zamisliti kakva me pani-ka uhvatila kada sam shvatio da su i tavrata blokirana i da će omladinci moratipreskakati ogradu. Zamislite prizor ukojem 20 mladih Židova penjući se pre-skaču zid i ogradu oko sinagoge... ni-sam znao da li da se smijem ili da pla-čem.

Strašan smijeh me uhvatio kada je Elirekao da ni u snu nije mogao pomisliti daće ulaziti u dvorište sinagoge kao koma-ndosi... Imali smo sreće da nije prošlapolicijska patrola, jer bismo im morali sv-ašta objašnjavati. Nekoliko sati kasnije,taksijem smo otišli do Opatije, a većina„kontinentalaca“, odmah je glavom bezobzira pojurila na plažu i s velikim veselj-em uronila u morske dubine.

OOrrggaanniizzaacciijjaa MMeennuuhhee zzaahhttiijjeevvaa vveelliikk ttrruuddNe mogu završiti, a da ne napišem o onom za sudionike veći-nom nevidljivim i nepoznatim radnjama potrebnim da bi se or-ganizirala jedna od četiri održane Menuhe.

Za vrijeme Menuhe u Splitu već se počelo govoriti o potrebi iželji za organizacijom još nekoliko Menuha, od kojih je jednabila planirana za Rijeku/Opatiju. Nakon odluke da se to zaista iodrži, Ana je napisala još jedan projekt. Projekt realizacije trisljedeće Menuhe (u Nišu, Tuzli i Rijeci) apliciran je na natječajujedne engleske zaklade 2005. godine i sredstva su odobrena.Tada se moglo na miru odraditi Menuhe u Nišu i Tuzli, a nedu-go poslije završetka tuzlanske Menuhe, započele su pripremeza početak organizacije Menuhe u Rijeci/Opatiji.

Krajem 2006. Ana i ja počeli smo tražiti smještaj za sudionikeMenuhe u Opatiji. Za pomoć smo zamolili moju majku, koja radiu turizmu, i to je bio odličan potez jer je ona, uz puno truda, pro-našla vrhunski smještaj u hotelu Belveder II i to za prihvatljivucijenu. Prvi korak bio je rezerviranje 30 kreveta u istom hotelu.

Naša sinteza zamišljena je kao pomoć malim i velikim, što ži-dovskim, što jevrejskim zajednicama, da provedu Menuhu nasvojim grobljima, a moguća je i šira upotreba.

Da bi sve skupa „podigli“ na višu razinu, uspjeli smo dobiti od-obrenje za sponzorstvo u vidu besplatnog interneta za svihsedam dana koliko je trajala Menuha.

UUzzbbuuddlljjiivv ppooËËeettaakkNe mogu a da ne spomenem kako je naša Menuha započelaodnosno kako je većina sudionika doživjela prvi susret s riječ-kom sinagogom. Tuzlaci su došli u 4 ujutro, a Beograđani i os-tali sudionici iz Srbije samo petnaest minuta kasnije. Budućida ih nisam nikamo mogao odvesti tako rano, a sinagoga jeprilično blizu autobusnog kolodvora u Rijeci, odlučio sam ihodvesti u sinagogu. Tog su jutra vrata za pješake bila zaklju-čana, a ja nisam imao ključ, pa sam preskočio ogradu misleći

Takvi su seminari, uz sve blagodati, vrlo hu-mani jer će u malim židovskim općinamanapraviti nešto od neprocjenjive važnosti - a toje popis ljudi koji su pokopani na groblju o ko-jem ta općina brine; i ne samo to, pokopani ćebiti spokojni jer sad znaju da su uvedeni u popisi da su otrgnuti zaboravu. A uz formularegrobova, upisuje se i opće stanje i mogućipotrebni popravci.

Page 32: HAKOL 101.pdf

Dakle, da bi se realiziralo sve što je zamišljeno u projektu iriješilo sve nadolazeće probleme koji su iskrsnuli tijekom re-alizacije projekta, na svemu tome je radilo ili dalo svoj dopri-nos petnaestak ljudi - rado bih ih nabrojio, a molio bih da setko ne uvrijedi ako se nije našao na popisu:

Iniciranje je odradila Ana Lebl (Splita).

Tijekom cijelog pripremnog razdoblja Ani je savjetima po-mogao Raka Levi (Beograd).

Smještaj pronašla i pomogle u rezervaciji Biserka Kohn (Ri-jeka).

Logistiku i probleme u hodu rješavao Filip Kohn - Katica zasve (Rijeka).

Prijevoz kompjutora Krešo Mišković prije početka (UdrugaNemesis - Škrljevo).

Vraćanje kompjutora Net - Com (Rijeka).

Grad Rijeka posudio 7 kompjutora.

Veliko hvala gradonačelniku Amiru Muzuru koji je bio ključ-na osoba za to da nas groblje dočeka očišćeno i sređeno,kako bismo odmah mogli prionuti na posao.

T- Com osigurao je internet priključak u našoj radnoj sali uhotelu Belveder II.

Multilink Rijeka odradio je spajanje lokalne mreže i instala-ciju ADSL-a za spajanje na net.

32

MENUHA :: OPATIJA ::

101

Židovska općina Rijeka u travnju je poslala potvrdu o oslobo-đenju od PDV-a i uplatila akontaciju na račun hotela Belveder,čime je bio odrađen drugi korak, a tako smo se približili cilju zadva koraka. Polovicom lipnja počeli smo intenzivirati pripre-me... Ana je poslala mailove na adrese većine židovskih opć-ina diljem bivše države, pitajući žele li sudjelovati u Menuhi uOpatiji.

Spisak sudionika mijenjao se barem stotinjak puta, a konačanje postao tek nekoliko dana prije samog početka Menuhe.

Služeći se imenom Židovske općine Rijeka, omladina je usp-jela osigurati korištenje hotelske konferencijske sale za dru-ženje i rad na lokalnoj mreži od sedam kompjutora i besplatniinternet za tih tjedan dana.

NNeepprrooccjjeennjjiivvaa vvaaæænnoosstt MMeennuuhheeMili moji „Grobari“, htio bih nakon cijele ove „papazjanije“ izve-sti nekoliko zaključaka. Počeo bih od humanosti ove “radne ak-cije”: mislim da je ovakav seminar, uz sve blagodati, vrlo hum-an jer će u malim židovskim općinama napraviti nešto odneprocjenjive važnosti - a to je popis ljudi koji su pokopani nagroblju o kojem ta općina brine, i ne samo to, pokopani će bitispokojni jer sad znaju da su uvedeni u popis i da su otrgnuti za-boravu.

A uz formulare grobova, upisuje se i opće stanje i mogući po-trebni popravci.

Ida Fisher pomogla je Ani da sredi troškovnik / bilancu Me-

nuhe u Opatiji.

Zahvalio bih predsjedniku Židovske općine Rijeka, Vladi Ko-

hnu na njegovoj želji i volji da apsolutno podrži svaki projekt

omladine, između ostalih i ovaj.

Članovi Židovske općine Rijeka mnogo su pridonijeli uspje-

hu Menuhe, svojim dolascima i podršci.

Ostali koji su pomogli u organizaciji dolazaka su Andrea,

Nenad , Alen...

Munir Web Dizajn (Beograd)

Židovska općina Rijeka donirala je novac za Šabatnu veče-

ru.

Žuži Jelinek je svojim dolaskom uveličala Šabatnu verčeru.

Zahvaljujem JDC-u jer je podržao sve četiri Menuhe.

Ovom prilikom želim zahvaliti Muniru i naravno svima ostali-

ma koji su pomogli da se projekt Menuha realizira na najbo-

lji način: još jednom - puno hvala. Toda Raba!

Zahvalio bih i svim članovima naše općine koji su sudjelova-

li u Menuhi u Opatiji...

Page 33: HAKOL 101.pdf

33

MAKABIJADA:: ZRENJANIN ::

101

Makabijada 2007. u Zrenjaninu

Jevrejska opština Zrenjanin organizirala je 1. srpnja tradicion-alnu Makabijadu, šestu po redu. Ovog puta su se sudionicimaiz Zrenjanina, Subotice, Novog Sada, Kikinde i Beograda pri-družili i Osječani. Međutim, pored sudionika je bilo gostiju i izPančeva, Sombora, Zemuna i Niša. Sve u svemu, pozamašnaskupina skupljena na rekreacijskom centru „Šumica“ poredZrenjanina. Vrijeme je bilo prekrasno, toplo, sunčano, s malovjetrića, upravo naklonjeno sportašima, sucima i promatrači-ma. Nakon male okrjepe nakon puta i nakon konačne provjereekipa, počela su natjecanja. Svi su natjecatelji dobili majice ra-zličitih boja, tako da su se sad već mogle razlikovati ekipe.

Prvo su startali juniori do 7 godina u utrci na 50 metara. Nacilju su ih čekale čokoladice, tako da su bili dobro motivirani.To je bila prava utrka, svi su stigli do cilja.

Nakon njih istovremeno se odvijao „troboj“ djece od 7 do 12 go-dina (trčanje u vreći na 20 metara, bacanje teniskih loptica ukošaru i gađanje flaša napunjenih vodom) i troboj omladine od13 do 18 godina (trčanje s partnerom na leđima, skok u dalj smjesta i skakutanje na jednoj nozi na udaljenosti 15 metara).To je tek bilo napeto. Navijanje sa svih strana, izvlačenje zad-njih atoma snage da se bude što bolji, pa kako god završilo.

UUssppjjeehh OOssjjeeËËaannaaSad su već dolazile na red malo ozbiljnije kategorije: natjeca-nje ljepšeg spola od 7 do 77 godina (gađanje pikadom, pu-njenje flaše vodom koristeći šalice za kavu i trčanje s tacomi teniskom lopticom na njoj koja ne smije pasti).

I konačno, ekipno natjecanje „Makabijada 2007.“ Disciplinesu bile ubacivanje loptice u košaru, skok u dalj s mjesta, ba-canje karika na štap i trčanje s nošenjem čaše napunjene vo-dom.

Po mome mišljenju, vrlo je važan i socijalni aspekt Menuhe, jernakon dugo vremena ovaj projekt omogućava da se sretnumladi Židovi, upoznaju se i vremenom ojačaju veze izmeđuomladine u općinama na području cijele bivše države.

Edukativni aspekt se nekako nameće sam od sebe. Naravnokad imamo na jednom mjestu toliko velik broj židovske omladi-ne, bio bi grijeh ne održati nekoliko predavanja o tradiciji, povi-jesti lokalne židovske općine, lokalnoj arhitekturi sinagoge.

Na sve četiri Menuhe pokazalo se da se sudionici međusobnopomažu, što nije baš čest primjer u današnje vrijeme, ali sigu-ran sam da to u mnogočemu ohrabruje. A kada jednoga danati isti mladi Židovi zasjednu na funkcije u svojim ili nekim dru-gim židovskim općinama, vjerujem da neće više biti svađa irazdora kao što se to, na žalost, nedavno dogodilo u Zagrebu.

I na samom kraju želim izreći misao koja se provlači kroz ci-jelu priču. Ta misao je misao o veličini i važnosti projektaMenuha. Za realizaciju tako velikog projekta treba uložiti mno-go truda, ljubavi i rada. U organizacijama svih Menuha, patako i ove u Opatiji, uključen je bio velik broj ljudi. Da je samojedan od njih zakazao ili da nije imao vremena ili - da kažemonajjednostavnije - nije mogao odraditi ono što smo mu nami-jenili, došlo bi do velikih problema možda i nerješivih.

Moram posebno spomenuti Anu, koja je ne samo inicirala pro-jekt i dobila financijsku podršku, već je uspijevala držatitridesetak ljudi na okupu i pod nekom vrstom kontrole, što je

Na ovoj Menuhi bilo je 25 omladinaca mlađihod 25 godina , što pokazuje da židovske općine sprostora bivše Jugoslavije još nisu rekle svojuzadnju riječ.

za svaku pohvalu. Meni se osobno u Opatiji činila vrlo kariz-matična.

Ana je na žalost rekla da joj je dosta vođenja projekta Menu-ha. Upravo zbog toga, bojim se, da bez nje više neće biti mo-guća organizacija ovako masovnih Menuha jer ne vidim ni-koga tko bi za organizaciju takvog događaja bio sposoban.Mislim da će se projekti Menuhe, ako se i nastave, raditi upuno manjem obimu.

I nakon puno redaka, a malo prije kraja teksta, želim pohva-liti Dariju Starčević za njezino i Leovo sudjelovanje u Menuhiu Opatiji.

Menuha u Opatiji je bila super odlična i podsjetila me ne po-četne stihove jedne emisije koju sam davno gledao a zvalase “Kockica”. Špica je počinjala stihovima: “U svetu postojijedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo, u njemu je sve le-po u njemu je sve nežno u njemu se sve raduje…”

Filip Kohn

Page 34: HAKOL 101.pdf

34

PERLICE EUROPE :: OSIJEK ::

101

Dok su trajala sva ova natjecanja, odvijalo se i natjecanje ušahu. Imali smo prave velemajstore na djelu, tako da je biloneizvjesno do samoga kraja.

Nakon svega toga, ručak nam je svima dobro došao. Uz ručaknam je svirao gudački kvartet, članove kojega želim posebnopohvaliti. Nadamo se da će biti još prilika u kojima ćemo ihslušati.

Na kraju, naravno, proglašenje pobjednika u pojedinim kate-gorijama. Moram se na ovom mjestu pohvaliti i reći da suosječke ekipe odnijele podosta prvih, drugih i trećih mjesta, au ukupnom poretku osvojili smo treće mjesto. Vraćali smo sekući s hrpom diploma i poklona.

Prvo mjesto u ukupnom poretku, računajući sve rezultate, os-vojila je JO Zrenjanin i tako preuzela prijelazni pehar od ekipeJO Subotica koja ga je osvojila prošle godine.

Uz tamburaše i pjesmu, bilo je vrijeme za razlaz. Svatko u svojautobus i put svojega grada.

Veliko hvala organizatorima. Bilo je sve prekrasno. Dolazimoi na godinu da vam uzmemo pehar!

Nives Beissmann

Plesna grupa «Haverim Šel Izrael» nastupila je kao pred-stavnik židovske nacionalne manjine na 7. međunarod-nom festivalu za djecu i mladež «Perlice Europe».Festival se održavao u Osijeku i trajao je nekoliko dana, ana njemu je sudjelovalo oko 700 sudionika.

Manifestacija je počela otvaranjem etno izložbe u osječkojTvrđi. Slijedile su folklorne večeri na kojima su nastupaliansambli nacionalnih manjina, kao i ansambli izBugarske, Albanije, Slovačke, Mađarske, Moldavije,Ukrajine, Rusije i s Kosova. Nastupilo je i kulturno-umjet-ničko društvo iz Subotice i Subotički tamburaški orkestar,kao i kulturno-umjetnička društva iz Hrvatske, a tijekomfestivala održane su i folklorne radionice te nastupmažoretkinja iz više gradova. Posljednjeg dana festivalaza goste iz inozemstva organiziran je posjet zoološkomvrtu, Kopačkom ritu i Bizovačkim toplicama.

Naša plesna grupa bila je na redu druge večeri festivala,a izveli smo koreografiju „Četiri godišnja doba“.

Veleposlanik Izraela Shmuel Meirom sa suprugom odaz-vao se pozivu organizatora i došao u Osijek gdje je pratiocjelokupni festival, pa tako i naš nastup. Na to smo biliposebno ponosni.

Sve se odigravalo na otvorenom, na osječkim trgovima.Nadamo se da će vam fotografije barem malo dočarati at-mosferu tog zanimljivog događaja.

Nives Beissmann

PERLICE EUROPE

Page 35: HAKOL 101.pdf

35

UDRUGE:: CENDO ::

101

Kada sam se, tako često i tako teško opraštala od mojih prija-telja (i -ica) koji su odlazili na ljetovanja ili putovanja ovog ljeta,nisam ni pretpostavljala da će mi ostajanje u Zagrebu, u vru-ćem stanu bez „air - conditiona“, pred ekranom starog kompju-tora, tako brzo proći.

Uvjet da dobijem novi istraživački projekt (a o tome ovisi op-stanak mog Istraživačkog centra, jer drugih prihoda nema) bioje: učinite bazu podataka i arhiv dostupnima na Internetu - na-činite WEB stranicu.

I evo, kada su se svi odmoreni i preplanuli vratili - ja sam pob-jedonosno objavila: načinila sam web stranicu - pogledajte je!

A onda sam se „skamenila“ - većina odgovora bila je „rado, alimi ne znamo što je to web, nemamo kompjutor, ne znamo ra-diti na njemu - naše vrijeme vrlo brzo prolazi - ne smijemo sesamo sjećati - mi nismo samo preživjeli - mi smo još živi , po-mozi nam…“

PROŠLO JE JEDNO VRUĆE, ALI KORISNO LJETOGotovo cijela jedna generacija još vitalnih naših članova (a njihje gotovo 50 %) marginalizirana je i izolirana te ovisna o dnev-nopolitičkim televizijskim i radio emisijama, novinama prepunihskandala, šturim informacijama koje dobivaju iz naših glasila(čast Ha-Kolu, ali on izlazi svaka dva mjeseca) ili o „pokvare-nom telefonu - jeste li čuli da …“

I tako smo odlučili učiniti dvije stvari:

omogućiti pristup informacijama, uključujući naše nove knjigei publikacije, a posebno internet svim članovima Udruge preži-vjelih žrtava holokausta uz pomoć JDC-a, Claimsa i Općine.

i obogatiti našu web stranicu najnovijim vijestima, informacija-ma o događajima, židovskim organizacijama i vrijednim prilozi-ma s drugih internetskih stranica itd.

Melita Švob

Evo kako sada izgleda naša web stranica : www.cendo.hr

Page 36: HAKOL 101.pdf

36

UDRUGE :: CENDO ::

101

BBaazzaa ppooddaattaakkaa æærrttaavvaa hhoollookkaauussttaa uu HHrrvvaattsskkoojj

Istraživački i dokumentacijski centar započeo je rad na bazi po-dataka o žrtvama Holokausta u Hrvatskoj 2000.godine.Taj jeprojekt nastao kao rezultat dugogodišnjeg rada na sakupljanjugrađe, dokumentacije, literature, intervjua i drugih podataka oHolokaustu u Hrvatskoj…..

Dr. Švob Melita i ing. Zoran Mirković napravili su osnovu za ko-mpjutorsku obradu podataka, koje su zatim marljivi mladi sura-dnici godinama unosili u bazu podataka i dopunjavali novim sa-znanjima uz učešće sve većeg broja zainteresiranih osobakoje su same preživjele Holokaust……Načinili smo i bazu po-dataka žrtava Holokausta u ostalim židovskim općinama u Hr-vatskoj…..…

Objavljivanjem jedinstvene baze na Internetu .. željeli smo do-prinijeti sjećanju i poštovanju žrtava Holokausta i svakoj žrtvidati ime. Uključili smo se i u projekt Yad Vashema. Ova je bazapreliminarna, ali smatramo da je vrijeme da omogućimo njenokorištenje, evaluaciju, dopunu i izmjenu. I stoga pozivamo svekoji žele i mogu da dostave svoje podatke, izmjene I dopune….

Page 37: HAKOL 101.pdf

37

SOCIJALNA PITANJA:: DOM L. SCHWARZ ::

101

RRaavvnnaatteelljjiiccaa DDoommaa zzaakkllaaddee LLaavvoossllaavvaa SScchhwwaarrzzaa PPaauullaa NNoovvaakk zzaa HHaa--kkooll jjee nnaappiissaallaatteekksstt oo ppoollooææaajjuu kkoorriissnniikkaa uu ddoommoovviimmaa ssoocciijjaallnnee sskkrrbbii,, uu kkoojjeemm ggoovvoorrii oo nniizzuu pprroobblleemmaass kkoojjiimmaa ssee ddoommoovvii ii kkoorriissnniiccii ssuussrreeÊÊuu..

ovom domu, ali i brojne osobe koje jed-nostavno nisu mogle više čekati na redu gradskim ustanovama. Svi su oni gra-đani grada Zagreba i tijekom svog rad-no-aktivnog razdoblja uplaćivali su po-reze i doprinose jednako kao i osobekoje imaju „privilegij“ biti smještene ugradskim domovima. Gradski domovipružaju visok standard smještaja i kva-litetnu brigu o našim starijim sugrađani-ma. Svjedoci smo velikih ulaganja Gra-da u daljnje podizanje razine standardasmještajnih kapaciteta, a najavljena je igradnja pet novih domova. Zahvaljujući

Korisnici naše ustanove sustarije osobe, prvenstvenočlanovi židovske zajednice, kojisu izričito željeli smještaj baš uovom domu, ali i brojne osobekoje jednostavno nisu mogleviše čekati na red u gradskimustanovama.

Ravnateljica sam Doma zaklade Lavo-slava Schwarza već jedanaest godina.Dom je po svom statusu neprofitna, jav-na ustanova socijalne skrbi za stare inemoćne, čiji je osnivač Židovska opći-na Zagreb. Dom ima dugu tradiciju iiskustvo kumulirano tijekom 96 godina

Istina je da Dom LavoslavSchwarz ima ugovor s Mini-starstvom zdravstva i socijalneskrbi temeljem kojeg Minista-rstvo snosi dio troškova za ko-risnike s najmanjim mirovina-ma, a bez imovine i obveznikauzdržavanja. Usprkos tomu os-taje činjenica da naš korisnikne dobiva gotovo ništa od za-jednice u koju je desetljećimaulagao.

činjenici da dio cijene koji snose korisni-ci godinama nije mijenjan, većina umiro-vljenika može podmiriti cijenu vlastitimprihodima. Ne treba biti ekonomski stru-čnjak da bi se izračunalo da npr.2.300,00 kn (cijene variraju od doma dodoma) ne može biti dovoljno za podmi-renje troškova struje, plina, vode, grijan-ja, prehrane, čišćenja, pranja rublja, amedicinske usluge, kao i potrebne pop-ravke i adaptacije, ne treba posebno ninavoditi.

Istovremeno, korisnici koji su smješteniu takozvane privatne domove prisiljenisu plaćati cijenu koja je nerijetko i višenego dvostruko viša od one u gradskimdomovima i pritom su ovisni o pomoćisvoje djece. Nakon podmirivanja tih ob-aveza većini ne ostaje ništa za zadovo-ljavanje kulturnih potreba, za male luk-suze kao što su kupovina novina, kava sprijateljima ili odlazak k frizeru. Istovrem-eno gube neka prava koja su imali prijedolaska u dom, npr. pravo na doplatakza tuđu njegu i pomoć te pravo na mje-sečnu pomoć od Grada u iznosu od100,00 kn.

Što se samih domova tiče, zakon nerazlikuje privatne ustanove od onih čijije osnivač lokalna zajednica ili Republi-ka Hrvatska. To znači da moramo u

neprekinutog rada. Tako dugo djelova-nje na zbrinjavanju starijih članova našezajednice, a unatrag nekoliko godina iostalih građana našega grada, daje mipravo upozoriti na položaj u kojem senalaze naši korisnici, ali i korisnici drug-ih domova čiji osnivač nije lokalna zaje-dnica ili Republika Hrvatska.

Korisnici naše ustanove su starije oso-be, prvenstveno članovi židovske zajed-nice, koji su izričito željeli smještaj baš u

POLOŽAJ

KORISNIKA

U DOMOVIMA

SOCIJALNE

SKRBI

Page 38: HAKOL 101.pdf

38

SOCIJALNA PITANJA :: DOM L. SCHWARZ ::

101

potpunosti zadovoljiti odredbe o prosto-ru, opremi, broju i strukturi radnika. Odnas se očekuje da provodimo fizioter-apiju, radnu terapiju, organiziramo razli-čite društvene aktivnosti, organiziramopredavanja, koncerte, izlete, proslaveblagdana i obljetnica. Mi to i radimo, smnogo ljubavi i volje. Problem je samou tome što sredstva za to moramo ura-čunati u cijenu koju plaća korisnik, a ka-da plaća visoku cijenu korisnik i očeku-je visoku razinu usluge, višu nego udomu u kojem je cijena, iako samo privi-dno, upola niža.

Istina je da Dom Lavoslav Schwarz imaugovor s Ministarstvom zdravstva i soci-jalne skrbi temeljem kojeg Ministarstvosnosi dio troškova za korisnike s najma-njim mirovinama, a bez imovine i obvez-nika uzdržavanja. Usprkos tomu ostaječinjenica da naš korisnik ne dobiva goto-vo ništa od zajednice u koju je desetlje-ćima ulagao. To ga stavlja u neravnopr-avan položaj u odnosu na one koje jezdravlje poslužilo te su dočekali red zasmještaj u neki od gradskih domova.

I na kraju dopustite da s vama podije-lim pitanje koje neprestano postavljamsama sebi. Ne bi li bilo racionalnije i sv-akako jeftinije kada bi umjesto gradnjenovih domova, Grad ili Ministarstvo po-dupiralo privatnu inicijativu sufinanciraju-ći svakog korisnika određenim iznosom?Slično rješenje postoji za privatne vrtiće,ali na žalost, izgleda da u Zakonu o so-cijalnoj skrbi za njega nema mjesta.

Paula Novak

Ne bi li bilo racionalnije isvakako jeftinije kada bi um-jesto gradnje novih domova,Grad ili Ministarstvo podupi-ralo privatnu inicijativu sufi-nancirajući svakog korisnikaodređenim iznosom? Sličnorješenje postoji za privatnevrtiće, ali na žalost, izgleda da uZakonu o socijalnoj skrbi zanjega nema mjesta.

NAŠA PLEMENITA ŽUŽIKA JELINEK - RONKULIN

Već dugo vremena nosim u sebi ljubav za našu divnu, plemenitu i dragu ŽužikuJelinek - Ronkulin, veliku aktivistkinju.

Žužikina velika ljubav za sve poštene ljude posebno je vidljiva u njezinoj gotovosvakodnevnoj brizi za ljude, posebno za one stare i nemoćne.

Da bi mogla pomoći mnogima, Žužika je znala noćima sjediti za šivaćim strojemda bi prikupila dovoljno sredstava za one koji su u nevolji.

Bila je i odana kćerka svojim gluhonijemim roditeljima koje je uspjela spasiti pocijenu života u teškim danima progona našeg židovskog naroda.

Još prije mnogo godina doznala sam od moje prijateljice, pokojne Grete Šalam-on, o velikoj kreatorki mode u Zagrebu, o našoj Žužiki.

A kako sam ju ja upoznala i doživjela?

Kada smo po drugi put zbog teškog ratnog stanja morali opet napustiti naše Sa-rajevo, bez vode, svjetla, kruha i pod stalnim bombardiranjem, židovska organi-zacija JOINT omogućila nam je bijeg iz našeg Sarajeva u konvojima prema Da-lmaciji i ostalim dijelovima Hrvatske. U našim su konvojima bježali i ljudi drugihnacionalnosti, naši prijatelji.

Odmah po dolasku u Zagreb, u Dom Zaklade L. Schwarza došla je naša dragaŽužika i vidjela nas prestrašene i nesretne.

Dok smo bježali iz Sarajeva, svatko je u konvojima mogao ponijeti samo dvamala kofera s najnužnijim stvarima.

Naša draga Žužika tješila nas je i rekla nam je: „Nemojte se žalostiti, dođite sutrakod mene na Trg bana Jelačića“. Kad smo došli u njezin veliki stan, ona je pocijelom stanu izložila krasne haljine, suknje i ostalu odjeću i rekla nam da uzme-mo sve što nam odgovara. Nikada to nisam zaboravila, jer u tom času naše tugei nevolje, Žužikina je pomoć bila melem za naše napaćene duše.

Od tada do danas naša nas Žužika redovito posjećuje, obilazi prostorije Doma,posebice naš stacionar i kuhinju i sa svim se domarima rukuje i pita ih za zdrav-lje, uvijek vesela i raspoložena.

Donirala je nove krevete za stacionar, a kuhinju je opskrbila najmodernijim apa-ratima i uvijek pita: „Što vam nedostaje i što vam treba?“.

Svaki njezin dolazak u naš Dom nas razveseli i ohrabri i tako zaboravimo i našezdravstvene tegobe.

Njezin veseli osmjeh, njezina elegancija, ljepota, šarm i ljepota njezine duše pri-mjer su kako treba voljeti i poštivati svako ljudsko biće.

Našoj dragoj Žužiki i njezinoj obitelji želimo dobro zdravlje i neka ju prati naš bla-goslov.

Regina KamhiDom zaklade Lavoslava Schwarza Zagreb

Page 39: HAKOL 101.pdf

39

KULTURA:: FINCI :: FREIBERGER ::

101

Deseta knjiga Predraga Fincija, nekadašnjeg profeso-ra estetike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, “Teksto tuđini”, objavljena je u Zagrebu u izdavačkoj kući“Demetra”, koju vodi Dimitrije Savić.

“Tekst o tuđini” je spoj eseja i priča, svojevrsni interte-kstualni narativ u kome je riječ o strahu i dobu rata, oegzilu i usvajanju novog jezika, o prirodi teksta i razli-čitim sudbinama emigranata, o sjećanju i povratku do-mu, o nadi i sreći.

Mersad Berber autor je likovnog priloga u “Tekstu otuđini”.

Predrag Finci rođen je u Sarajevu 1946. godine gdjeje završio Filozofski fakultet. Pohađao je dvogodišnjiCounselling Course u Londonu te studijske boravke uParizu (prof. Mikele Dufrenne) i Freiburgu (prof. Wer-ner Marx). Magistrirao je 1977., a doktorirao 1981. go-dine.

Predavao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdjeje izabran za redovnog profesora na nastavnom pred-metu Estetika. Od 1993. živi i radi u Londonu kao slo-bodni pisac i gostujući istraživač na UCL-u.

Predrag Finci je član-osnivač bosanskog P.E.N.-a. Do-bitnik je nagrade Svjetlosti za prvu knjigu (1981.) i na-grade Veselin Masleša za esej. Tekstovi su mu prevo-đeni na nekoliko jezika.

OOBBJJAAVVLLJJEENNEE KKNNJJIIGGEE:: GOVOR PREPISKI, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

UMJETNOST I ISKUSTVO EGZISTENCIJE,Svjetlost, Sarajevo, 1986.

ISHODIŠTE PITANJA, Glas, Banja Luka, 1987.

O NEKIM SPOREDNIM STVARIMA, VeselinMasleša, Sarajevo, 1990.

SENTIMENTALNI UVOD U ESTETIKU (uSarajevskim zapisima), Buybook, Sarajevo, 1999,2004.

PRAVO, STRANPUTICOM (u Sarajevskim zapisi-ma), Buybook, Sarajevo, 2004.

POETOZOFSKI ESEJI, Centar za mir, Sarajevo,2004.

UMJETNOST UNIŠTENOGA (Estetika, rat iHolokaust), Anibarbarus, Zagreb 2005.

NOVA KNJIGA

PREDRAGA FINCIJA

“TEKST O TU�INI”

Program za listopad 2007.Utorak, 2.10. u 19 sati

POTRAŽITE SVOJE KORIJENEpredavanjeMladena Paveraglavnog urednika GlasilaHrvatskog rodoslovnog društva

Utorak, 9.10. u 19 satiMOJE PORODIČNO STABLOpredavanjeo jednoj od najstarijih i najpoznatijihzagrebačkih židovskih porodica

Utorak, 16. 10. u 19 sati

FRANCUSKA SUITAo remek-djelu Irène Némirovsky (1903.-1942.)pronađenom i objavljenom 6o godina nakon što je napisano

govore Milana Vuković-Runjić i Seid Serdarević

Utorak, 23.10. u 19 sati

MUZEJ KONCLOGORA THERESINo muzejskoj prezentaciji jednog logora smrti

s prof.dr.Tomislavom Šolomrazgovara dr.Snješka Knežević

Utorak, 30. 10. u 19 sati

USHPIZINprojekcija cjelovečernjeg izraelskog filmarazgovor o filmu Ushpizin (Gosti) vodeMira Wolf i Nataša Popović

Kulturno društvo Miroslav ŠalomFreibergerZagreb, Palmotićeva 16

Page 40: HAKOL 101.pdf

40

KULTURA :: PLES ::

101

MA

YU

MA

NA

Page 41: HAKOL 101.pdf

41

KULTURA:: KNJIGA ::

101

Projekt JE4F (Jewish Education for Future)Supported by the L.A. Pincus Fund for Jewish Education in the Diaspora, Israel.Potpomognut je sredstvima L.A. Pincus fund for Jewish Education in the Diaspora,Israel.

Page 42: HAKOL 101.pdf

42

ÆIDOVSKO GROBLJE :: LUDBREG ::

101

ÆÆiiddoovvsskkoo ggrroobblljjee uu LLuuddbbrreegguu ssttaavvlljjeennoojjee ppoodd zzaaππttiittuu MMiinniissttaarrssttvvaa kkuullttuurree kkaaoopprreevveennttiivvnnoo zzaaππttiiÊÊeennoo kkuullttuurrnnoo ddoobbrroo

NOVI SPOMENIK KULTURE

U LUDBREGUNa inicijativu Alme Rizvanbegović iz Zagreba i Milivoja Dretaraiz Ludbrega pokrenut je postupak zaštite židovskog groblja ko-je se nalazi u sklopu ludbreškog gradskog groblja. OdlukomMinistarstva kulture Republike Hrvatske i Konzervatorskog od-jela u Varaždinu od 9. svibnja 2007. godine židovsko groblje uLudbregu stavljeno je pod preventivnu zaštitu do utvrđivanjastatusa tog dobra. Na groblje se primjenjuju svi propisi koji seodnose na kulturna dobra, a uvršteno je i Registar kulturnih do-bara Republike Hrvatske.

Groblje danas predstavlja dio spomeničke baštine LudbreškePodravine te mu je potreban trajni projekt zaštite budući da seukopi više ne vrše, a i nema živućih potomaka koji bi brinuli ouređenju grobova.

O groblju se više saznalo tijekom istraživanja u sklopu projek-ta “Židovi u Ludbregu” koje je provela Knjižnica i čitaonica“Mladen Kerstner” iz Ludbrega. Cilj je bio objaviti rezultate is-traživanja u knjizi koja bi obuhvatila povijest ludbreške židovs-ke zajednice od naseljavanja do razdoblja poslije Drugog svje-tskog rata.

ÆÆiiddoovvii ssuu uu LLuuddbbrreegguu ppookkaappaannii oodd 11888866.. ggooddiinnee

Sve do 1886. godine Židovi iz ludbreškog kraja pokapani suna židovskom groblju u Koprivnici kojoj je administrativno pri-padala ludbreška zajednica. 1881. godine osnovana je Izrae-litička bogoštovna općina Ludbreg u čijoj je nadležnosti bila iskrb o preminulim članovima. Zbog potrebe sve brojnije žido-vske populacije u Ludbregu i okolnom kraju za nekom lokaci-jom groblja, 1890. osnovano je židovsko groblje u Ludbregu.Nalazilo se na cesti koja je iz Ludbrega vodila prema Varaž-dinskim Toplicama, na izoliranom mjestu podalje od centragrada.

Prvi zabilježeni pokop Židova u Ludbregu se odnosio na dvo-mjesečnog dječaka Ferdinanda Fischla iz Ludbrega 13. lipnja1886. Pokop je vodio novopridošli ludbreški rabin Leopold Fle-ischman. Do 1890. na “izraelitičkom” groblju u Ludbregu

U svrhu bolje prezentacije groblja, planira sepostavljanje informativno-edukacijske ploče tenekoliko turističkih smjerokaza, a Židovskaopćina Zagreb je zainteresirana za suradnju.Osim židovskog groblja, pod preventivnom zaštit-om je već otprije kuća Vilima Scheyera u centruLudbrega.

današnje židovsko groblje u Ludbregu

današnje židovsko groblje u Ludbregu

Page 43: HAKOL 101.pdf

43

ÆIDOVSKO GROBLJE:: LUDBREG ::

101

PPrreeoossttaalliihh ttrriiddeesseettaakk nnaaddggrroobbnniihh ssppoommeenniikkaaDanas se židovsko groblje nalazi u jugozapadnom kutu grads-kog groblja u Ludbregu. Preostalo je tridesetak nadgrobnih

spomenika, većinom u obliku monolitnih obeliska (Rosenbe-rger, Scheyer, Milhofer, Hirschl), a nekoliko starijih u obliku ver-tikalnih stela (npr. Julie Grünfeld). Prema nekim izjavama, diogrobova je uništen za vrijeme NDH čime se može objasniti ne-dostatak grobnih mjesta nekih vrlo uglednih članova židovskezajednice.

Među spomenicima se ističe neoklasicistička grobna kapelaobitelji Scheyer, izgrađena početkom dvadesetog stoljeća. Naj-starija pokopana pokojnica je Ana Scheyer, 1916. godine. Ka-pela je skladno izrađena u kombinaciji jednog zida i dva stupaizmeđu kojeg se nalaze polukružni otvori. Pri dnu stupova senalazi secesijska željezna ograda. Strop kapele krasi Davidova

Spomenici su izgrađeni od granita ili mramora.Na njima su natpisi na hebrejskom, njemačkomili hrvatskom jeziku. Bogatiji spomenici sadrže iposebne epitafe na hebrejskom te dekorativne el-emente.

pokopano je još najmanje petnaestakosoba iz Ludbrega i okolice. Izgleda daje 1890. samo godina potvrđivanja većpostojećeg židovskog groblja u Ludbre-gu od strane lokalnih vlasti. Uskoro na-kon osnivanja židovskog groblja, na is-tom mjestu počinju ukopi pokojnikakršćanske vjere te se tu seli gradsko gro-blje. Na židovskom groblju je do 1941.pokopano 100-130 Židova, a nakon ratajoš nekoliko osoba. Obred pokopa obi-čno je vodio ludbreški rabin, ali je tomogla obaviti i uglednija osoba židovskevjere koja je poznavala obredne propiseili rabin iz susjednih gradova. Kuća Vilima Scheyera početkom 20. stoljeća.

dekorativne elemente. Na ploči grobne kapele Scheyernaknadno je, uz imena troje pokojnika, upisano: “U spomenpoginulima u ustaškim logorima: Irma, Makso, Ivan” što seodnosi na članove obitelji koji su stradali u holokaustu.

zvijezda, a stupove i lukove ukrasna ornamentika. Izvođač gra-đevnog projekta je bio ovlašteni koprivnički graditelj ViktorResch (Reš).

U novije vrijeme neki spomenici su temeljito obnovljeni obiteljiMilhofer, Hirschl, Weinrebe). Kršćanski grobovi sasvim su seprimakli židovskim pa čak se i izmiješali s njima, a sigurno suneki nastali na prethodnim židovskim ukopnim mjestima.

Spomenici su izgrađeni od granita ili mramora. Na njima sunatpisi na hebrejskom, njemačkom ili hrvatskom jeziku. Bo-gatiji spomenici sadrže i posebne epitafe na hebrejskom te

Danas se židovsko groblje nalazi u jugozapad-nom kutu gradskog groblja u Ludbregu. Preo-stalo je tridesetak nadgrobnih spomenika,većinom u obliku monolitnih obeliska (Rosen-berger, Scheyer, Milhofer, Hirschl), a nekolikostarijih u obliku vertikalnih stela (npr. JulieGrünfeld). Prema nekim izjavama, dio grobova jeuništen za vrijeme NDH čime se može objasnitinedostatak grobnih mjesta nekih vrlo uglednihčlanova židovske zajednice.

Posljednja pokopana pokojnica na židovskom groblju je bilaMira Dobec, rođena Weinrebe, 1996. Grobovi se ipak ne od-ržavaju dovoljno tako da su neki spomenici prepušteni propa-danju te su se srušili s postolja. S nekih spomenika ne može seviše iščitati natpis.

U svrhu bolje prezentacije groblja, planira se postavljanje info-rmativno-edukacijske ploče te nekoliko turističkih smjerokaza,a Židovska općina Zagreb je zainteresirana za suradnju. Osimžidovskog groblja, pod preventivnom zaštitom je već otprije ku-ća Vilima Scheyera u centru Ludbrega. Taj izvanredan prim-jerak urbane arhitekture izgrađen je potkraj 19. stoljeća kaoposlovno-stambeni kompleks u kojem su se nalazile prva lu-dbreška banka te trgovina “Vilim Scheyer i sin”. Kuća trenutnonema namjene što otežava njezinu zaštitu.

Milivoj DretarLudbreg

Page 44: HAKOL 101.pdf

44

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA :: LONDON ::

101

Svaki put me ponovo začudi kad se čita-teljstvu isključivo engleskog jezika razo-tkrije stvaralaštvo njima do tada nekogpotpuno nepoznatog europskog piscakojega su ostali Europljani odavno svrs-tali na Olimp klasika književnosti. Tekod prije par godina jedno takvo otkrićeza angloameričke čitatelje predstavljajudjela židovskog pisca Josepha Rotha čijisu romani ‘Radecki marš’ i ‘Sabrane pri-

PPiissmmoo iizz LLoonnddoonnaa

LJETNA LITERATURA

ževne scene, kulture ili nekulture glob-aliziranog svijeta, posebno Europe uvremenu tranzicije, ili europskih integra-cija istočnoeuropskih zemalja.

PPaarraalleellee RRootthh--UUggrreeππiiÊÊS te dvije knjige na mom stolu nemogu-će je ne povući paralelu između tema,forme eseja i samog načina života tih dv-aju pisaca. D. Ugrešić je poput J. Rothazbog nacionalizma, a potom i nekih

manifestacija fašizma, prekinula relativ-no udoban život u podneblju u kojem jeodrasla, gdje se školovala i gdje je relati-vno značajno djelovala kao književnica iznanstvena djelatnica, poslije raspadanjezine jedine domovine, Jugoslavije.

Isto tako je Roth bio cijenjeni i dobro pla-ćen pisac u Njemačkoj između dva rata,ali je dolaskom Hitlera na vlast prekinuosve veze s Njemačkom, premda je zasvoju jedinu pravu domovinu držao Au-strougarsku Monarhiju pa su posljedicenjezina raspada njegova česta tema.

Za razliku od Rotha, da je 1993. godineostala u Hrvatskoj, D. Ugrešić bi kako ta-ko opstala te se njezin egzil ne može us-porediti s nacističkom Njemačkom i Ro-thovom sudbinom kao Židova.

No Roth naslućuje rano te upozoravaustrajno na fašizam i opasnosti koju onpredstavlja, sve dok na kraju života negubi svaku nadu u budućnost kad i umi-re. Ali pisanje se nastavlja pa danas D.

Rothova je egzistencija bilatranzitorna, bio je čovjek uvječnom prolazu, svijet okosebe gledao je iz perspektivenepripadnosti. S takve seograde može pronicljivo per-cipirati razne pojave teškoprobavljivog doba.

če ‘po prvi put objavljeni u engleskomprijevodu prije nekoliko godina, premdaje pisac umro u Parizu 1939. godine iveć bio priznat u međuratnom razdoblju.

Tijekom Tjedna židovske knjige u Londo-nu (u ožujku ove godine) privuklo me en-glesko izdanje, do sada u knjizi neobja-vljenih, Rothovih eseja pod naslovom‘Izvještaj iz pariškog raja’. Radi se o zbi-rci nekih objavljenih, a nekih nikad, izvje-štaja u formi eseja nastalih većinom uFrancuskoj u razdoblju od 1925. do1939.godine.

Njihova svježina i suvremenost, premdasu pisani prije više od tri četvrtine stolje-ća, pružaju dojam da su izašli iz pera na-ma suvremenog pisca.

Joseph Roth rođen je kaoMose Joseph Roth u židovskojobitelji 1894.godine u Brodijuu Galiciji, na krajnjem istokuHabsburške Monarhije, aumro je u Parizu 1939. godineod alkoholizma.

Usporedbe radi, ne-zavisno od Rotho-vih eseja, stigao mije ovih dana recen-zioni primjerak eng-leskog izdanja zbi-rke eseja DubravkeUgrešić1 motiviranihnjezinim zapažanji-ma iz emigrantskogživota iz perspektivevječnog stranca usvakoj situaciji. Radise o njezinim za-pažanjima i praće-nju europske knji-

Page 45: HAKOL 101.pdf

45

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON ::

101

Ugrešić Europi ne može oprostiti zločinanihiliacije Židova, to je tema koju nači-nje često u esejima, te ustrajno postavl-ja pitanje odakle Europljanima pravo naprepotentan stav međunarodnih arbitarau svim ratnim situacijama u svijetu, kaoda se holokaust nije na tlu Europe dogo-dio još jučer.

Rothova je egzistencija bila tranzitorna,bio je čovjek u vječnom prolazu, svijetoko sebe gledao je iz perspektive ne-pripadnosti. S takve se ograde možepronicljivo percipirati razne pojave te-ško probavljivog doba. Oboje tih pisa-ca, svatko od njih u svoje vrijeme, bilje-že pojave raspadanja zdravog razuma,sveopćeg izvrtanja smisla, vrijednosti,revizija prošlosti u službi stvaranjanovih, često patvorenih identiteta. Pro-lazeći s lakoćom istočnim ili zapadnimeuropskim kulturnim i manje kulturnimkrajolikom u vremenskom razmaku odsedam ili osam desetljeća, oboje pisa-ca dolaze do gotovo identičnih zaklju-čaka, strahuju od opasnosti fašizma,rasizma, upozoravaju na virus naciona-lizma koji razara tolerantno društvenotkivo. Zaljubljenik ideje Europe zajed-ničke kulture, Roth o slijepom patriotiz-mu piše slijedeće:

Postoji, čak i danas, čežnja ili nostalgijaza europskom kulturnom solidarnosti.

No ta solidarnost više ne postoji, osimmožda u srcu i savjesti nekolicine velik-ih ljudi pripadnika pojedinih nacija. Smi-sao same Europe, a moglo bi ga se na-zvati svijest o europskoj kulturi, počelase gubiti buđenjem nacija, tako da semože reći da je Europu ubio patriotizam.A patriotizam znači isto što i partikulariz-am. Čovjek koji voli svoju domovinu i na-ciju više od svega uništio je svaki smi-sao za europsku solidarnosti. Voljetiznači cijeniti, štoviše precjenjivati objektljubavi. Voljeti otvorenih očiju i kritičnosvojstveno je vrlo malom broju ljudi. Lju-bav većine ljudi je slijepa. Većina onihkoji ljube svoju naciju ili domovinu voleju slijepo. Ne samo da nisu u stanju vidj-eti pogreške svoje nacije i svoje zemlje,oni su čak u stanju njene greške gledatikao oličenja ljudske vrline. A to se zove‘nacionalna samo-svijest.” 2

Monarhiju, jedinu koju je ikad imao. Go-dine 1918. vratio se u Beč gdje je nasta-vio pisati za lijevo orijentirane listove,ponekad pod pseudonimom ‘die roteRoth’. 1920. godine preselio se u Berlingdje je ubrzo počeo surađivati s listomFrankfurter Zeitung. Slijedećih je godinakao dopisnik tih novina putovao Europ-om šaljući svoje eseje / zapažanja s ju-ga Francuske, iz Sovjetskog Saveza,Albanije, Njemačke, Poljske i Italije. Bioje jedan od najznačajnijih i najbolje pla-ćenih novinara svog vremena, dobivaohonorare iz snova, po jednu njemačkumarku po retku teksta. 1928. godine ne-ki od njegovih dopisa objavljeni su podnaslovom ‘Panoptikum nedjeljom’. U tuzbirku ‘Izvještaja iz pariškog raja’ ušli su

i neki njegovi dopisi iz Sovjetskog Save-za pod zajedničkim nazivom ‘Lutajući Ži-dov’.

Od samog početka bio je svjestan opa-snosti nacizma i na nj upozoravao, a usvom prvom romanu iz 1923. godineveć u takvom kontekstu imenuje Hitlera.Kad je godine 1926. posjetio SovjetskiSavez, izgubio je gotovo sve simpatije iiluzije o komunizmu. Čim su nacisti pre-uzeli vlast u Njemačkoj, Roth je preki-nuo sve veze s njom. Od tada mu je živ-ot postao mukotrpno popraćen stalnomnestašicom. Nekoliko godina je živiokao emigrant u Parizu, Amsterdamu,Ostendeu, na jugu Francuske i pisao za

Rothovi romani i pripovijetkenastajali su paralelno uz nov-inarski rad. Pisao je za kavan-skim stolovima, neredovito,kaotično, kao usput, ali pre-krasno. Prvi roman ‘Paukovamreža’ bio je objavljen je unastavcima 1923. godine.

TTrraaggiiËËnnaa RRootthhoovvaa ssuuddbbiinnaaOvdje prevodim neke njegove biograf-ske podatke jer me njegova tragična su-dbina dirnula. Eto još jedne židovskepriče.

Joseph Roth rođen je kao Mose JosephRoth u židovskoj obitelji 1894.godine uBrodiju u Galiciji, na krajnjem istoku Ha-bsburške Monarhije, a umro je u Parizu1939. godine od alkoholizma. Školovaose u svom rodnom mjestu, potom studi-rao u Lvovu da bi godine 1914. dovršiostudij u Beču. Zatim je dvije godine slu-žio u austrijskoj vojsci, po svoj prilici kaovojni novinar ili cenzor. Kasnije je o tomratnom vremenu pisao kao o najpotres-nijem životnom iskustvu jer mu je taj ratrazorio domovinu, Austro-ugarsku

Page 46: HAKOL 101.pdf

46

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA :: LONDON ::

101

se uglavnom bavi književnom ostavštin-om Josepha Rotha

emigrantske publikacije. Gledao je kakose njegov voljeni svijet i poredak ruše, anjegov zadnji članak s naslovom ‘Goeth-eov hrast u Buchenwaldu’ pokazuje nje-gov opravdani pesimizam.

Selio se često iz hotela u hotel, mnogopisao i bio zabrinut za budućnost stareEurope. Njegov kraj pospješila je vijestda mu se prijatelj, dramski pisac ErnstToller, objesio u New Yorku. Tada jeRoth izgubio svaku nadu. Poslije njego-ve smrti među njegovim papirima našlisu poziv američkog PEN-a (udruge kojaje pomogla Thomasu Mannu i mnogimdrugima da se sklone u SAD). No teškoda bi se Roth koji je pripadao starom svi-jetu želio snalaziti u Novom, a toga je biosvjestan.

SSjjaajjnnaa nnoovviinnaarrsskkaa kkaarriijjeerraaNjegovi su romani i pripovijetke nastaja-le paralelno uz novinarski rad. Pisao jeza kavanskim stolovima, neredovito, ka-otično, kao usput, ali prekrasno. Prvi ro-man: ‘Paukova mreža’ bio je objavljen jeu nastavcima 1923. godine. Slijedili su‘Hotel Savoy’ i ‘Pobuna’, 1924. zapažan-ja o suvremenom društvu i politici, ‘Bijegbez kraja’, Zipper i njegov otac’ i ‘Desnoi lijevo’. Kao i kod prvih romana i pripovi-jedaka njegova suvremenika MiroslavaKrleže, ta su djela motivirana povratkomvojnika iz rata. 1930. godine objavio jeroman ‘Job’. To je bilo njegovo prvo dje-lo u kojem se bavi svojim porijeklom i ži-dovskim životom u rodnoj Galiciji. Najpo-znatije, a ujedno i najvažnije njegovodjelo je ‘Radecki marš’, roman objavljen1932. godine koji se smatra jednim odremek djela europske književnosti. Zat-im su tu djela koja je pisao kao emigrantpuna melankolije i ljepote kao što su‘Tarabas’, ‘Sto dana’, ‘Ispovijest ubojice’,‘Careva grobnica’ i’ Priče 1002 noći’.

Engleski prevoditelj Jospeha Rotha jepjesnik, pisac, komparatist Michael Hoff-man sam njemačko-židovskog porijeklakoji je još od djetinjstva manje više domi-cilan u Engleskoj. Kao istinski kompa-ratist do sada je predstavio i preveo naengleski djela Brechta, Kafke i još ne-kolicine njemačkih pisaca, kao i djelasvog oca pisca Gerta Hoffmana, premda

U kontekstu djela na temufašizma svakako treba istaknu-ti ovogodišnjeg dobitnika naj-važnije francuske književnenagrade za roman ‘PrixGoncourt’, koju dodjeljujeFrancuska akademija znanostii umjetnosti. Riječ je o prvomromanu američkog pisca ži-dovskog porijekla JohnatanaLittella koji obraduje fašizamviđen iznutra, iz same utrobenacističke monstruozne ubi-lačke mašinerije.

tehnikom memoara, to jest ispovijestijednog visokog oficira SS-a, odanog du-žnosnika Wermachta.

Neobično je da Francuska akademijadodjeljuje svoju prestižnu književnu na-gradu za djelo na francuskom jeziku au-toru kojem francuski nije materinji jezik.Isto tako je prirodno da su neki pedantnifrancuski čitatelji odmah opazili da se pojeziku vidi da autor nije rođeni Francuz,no moramo pretpostaviti da francuski ak-ademici znaju što rade.

SSttrraavviiËËnnee bbooggiinnjjee oossvveetteeSam naslov ‘Les Bienveillants’ odnosise na Erinije, ili Eumenide odnosno stra-vične boginje osvete, progoniteljice ubo-jica roditelja u grčkoj mitologiji, a kojesu, kaže mi rječnik, u hrvatskom jezikuzovu ‘Srde’.

Jospeh Roth: ReportFrom a Parisian Para-dise, Essays from Fra-nce 1925-1939.godine,izd. W.W. Norton &Co-mpany, New York, Lon-don

***

‘‘EErriinniijjee’’ U kontekstu djela natemu fašizma svakakotreba istaknuti ovogodi-šnjeg dobitnika najva-žnije francuske knjiže-vne nagrade za roman‘Prix Goncourt’, kojudodjeljuje Francuskaakademija znanosti iumjetnosti. Riječ je oprvom romanu američ-kog pisca židovskogporijekla Jonathana Li-ttella koji obraduje faši-zam viđen iznutra, izsame utrobe nacistič-ke monstruozne ubila-čke mašinerije.

Da bi djelo bilo to auten-tičnije, autor se poslužio

Page 47: HAKOL 101.pdf

47

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: LONDON ::

101

Kad sam Littelovu knjiguprvo uzela u ruke, pomislilasam da mi je psiha umornaod holokausta i da se nisam ustanju uhvatiti u koštac stakvom knjigom od 900stranica teksta. No kad samse jednom odlučila i počela ječitati, djelo me fasciniralo,uvuklo u sebe kako to većbude s dobrom pisanom liter-aturom.

Sam naslov ‘Les Bienveilla-nts’ odnosi se na Erinije, iliEumenide odnosno stravičneboginje osvete, progoniteljiceubojica roditelja u grčkoj mi-tologiji, a koje su, kaže mirječnik, u hrvatskom jezikuzovu ‘Srde’.

Radi se o memoarima Esesovca Maxi-milliana Aue, čovjeka koji je proživio po-slijeratni život u Francuskoj kao uspješniadministrator i organizator jedne tvor-nice čipke na sjeveru zemlje. Po strucion je doktor prava i visoko odlikovani sl-užbenik Trećeg Reicha, a knjiga započi-nje njegovom ispovijesti nakon propastinekih poslovnih ambicija kad je došlo dojednog slučajnog prepoznavanja. Napočetku on otkrije kako se nakon propa-sti nacizma lako prokrijumčario u Fra-ncusku gdje je stigao među povratnici-ma iz koncentracijskih logora. Govorio jeza sebe da je rat proveo na radu u Nje-mačkoj. Dobro je znao oba jezika. Ma-jka mu je bila Francuskinja zbog čega je

On kaže: Bio sam svjestan svega štosam radio poznavajući dobro ciljeve, suvjerenjem da mi je to dužnost, da jepotrebno raditi sve što se mora, bez ob-zira koliko bilo nepodnošljivo i strašnosve sto je učinjeno. U totalnom ratu nepostoje civili. Nema razlike između žido-vskog djeteta ugušenog plinom ili nje-mačkog djeteta ubijenog zapaljivim bo-mbama. Razlika je samo u sredstvuubijanja; obje su smrti jednako beskori-sne, ni jedna neće utjecati na rat no uoba slučaja ljudi koji su ih ubili vjerovalisu da je to ispravno, potrebno, pa ako supogriješili, koga treba kriviti?

MMaaxxiimmiilliiaann AAuuee --mmoonnssttrruuoozznnoo bbiiÊÊee

Maximillian Aue je jedno monstruoznobiće. Littell slika njegov psihološki port-ret s puno detalja koji bi ga psihičkimogli provariti. U ranoj je mladosti bio uincestuoznoj vezi sa svojom sestromblizankinom, grijeh koji ga progoni cijeliživot i odvodi u homoseksualne vezekojih se grozi. On je perverzan, prora-čunat i vrhunski kultiviran, zaljubljenik udjela Ljermontova, Stendhala, Flaube-rta. Erudit s nevjerojatnim smislom zasintetiziranje situacija. Vlastitom voljombude upućen na istočni front i okupiranuistočnu Europu da bi radio na poboljša-nju industrijske proizvodnje i usavršava-nju željezničke infrastrukture izmeđuNjemačke i pograničnih dijelova Reicha.Do svoje srži posvećen je svojoj duž-nosti, nije mu teško sjediti na beskrajnodugačkim sastancima s kolegama, noisto tako on se nikad ne ustručava mi-ješanja s nižima po rangu. U jednomtrenutku, na istočnom frontu kod Sta-ljingrada, tamo gdje su Nijemci od os-vajača dospjeli pod rusku opsadu, nasam Božić, Aue posjećuje položaj jedneustaške bojne i tu vodi razgovar s njiho-vim časnikom, mladim kapetanom Niši-ćem o ustaškoj filozofiji u službi njema-čkog Reicha koji se na očigled raspadaizjedan međusobnom ljubomorom, zavi-sti, korupcijom najviših vojnih i civilnihdužnosnika koji samo složno rade nagenocidu Židova, Cigana, Poljaka. Aueu svemu tome sudjeluje i surađuje sa

strašnim pokretnim jedinicama SS Ein-satzgruppen zaduženih za ubijanjeŽidova i komunista na osvojenim po-dručjima.

Premda rođen 1967. godine u Americi, adanas živi u Barceloni, Johnatan Littell jenekoliko godina istraživao materijal zazidanje ove ogromne konstrukcije. Prou-čio je kompletnu nacističku strukturu, vo-jnu i civilnu hijerarhiju, sve rodove vojskei administrativne vlasti, posebno u okupi-ranoj istočnoj Europi. Obišao je dijeloveEurope slijedeći krvave tragove Werma-chtova prodiranja u teritorij SSSR-a odlipnja 1941.godine. Obišao je cijeli isto-čni front, bio u Harkovu, Kijevu, Paitigo-rsku, Staljingradu. Pročitao najmanje200 knjiga o nacizmu, povijesti i njeziniminterpretacijama. Prostudirao je obimnufilmsku i fotografsku građu itd., da bi sveto u roku od pola godine pretočio u mo-numentalni roman s podnaslovima kaoda se radi o muzičkom djelu: Toccata,

Njemačka I i II, Courante, Sarabanda,Menuet (en Rondeaux) Air, Gigue.

Kad sam ga prvo uzela u ruke, pomislilasam da mi je psiha umorna od holokaus-ta i da se nisam u stanju uhvatiti u koštacs takvom knjigom od 900 stranica teks-ta. No kad sam se jednom odlučila i po-čela je čitati, djelo me fasciniralo, uvuklou sebe kako to već bude s dobrom pisa-nom literaturom.

Vesna Domany Hardy

1 D.Ugresic; Nobody’s Home, London, Telegram2007 (Devedeset Stupnjeva, Zgb 2005)

2 Essay pod naslovom ‘Europa is Possible OnlyWithout the Third Reich’, str. 226

djetinjstvo djelomice proveo na juguFrancuske pa je čak bio u stanju govoritiprovansalski. Takva rana prošlost po-mogla mu je u fabriciranju poslijeratnogidentiteta.

U poslijeratnom metežu i progonu sura-dnika okupatora snašao se uz pomoćjednog francuskog tvorničara koji je zavrijeme rata surađivao s okupatorom teje Aueu pomogao, ne toliko iz odanosti,koliko iz straha da ga ne prokaže. No ub-rzo su prestala smaknuća i progoni kvi-slinga i bivših nacista pa su se mnogi odnjih mogli uspješno snaći, skriveni izasvojih novih identiteta i postepeno uk-ljučivati u brzi poslijeratni razvoj ekono-mija zapadno europskih zemalja.

Page 48: HAKOL 101.pdf

48

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA :: SARAJEVO ::

101

SSaarraajjeevvoo jjee ssvvee ddoo DDrruuggoogg ssvvjjeettsskkoogg rraattaa iimmaalloo vveelliikkuu ææiiddoovvsskkuu zzaajjeeddnniiccuu,, kkoojjaa jjee ææiivv--jjeellaa ssttoottiinnaammaa ggooddiinnaa ooddrrææaavvaajjuuÊÊii ssvvoojjuu kkuullttuurruu,, ssvvoojjuu vvjjeerruu,, ssvvoojjuu ttrraaddiicciijjuu.. DDoonnoossiimmooppoottrreessnnoo ssjjeeÊÊaannjjee jjeeddnnee SSaarraajjkkee,, kkoojjaa jjee ææeelljjeellaa oossttaattii aannoonniimmnnaa,, nnaa ddaannee kkaaddaa jjee ttaajjææiivvoott nneeppoovvrraattnnoo pprreekkiinnuutt..

PRIČA IZ DJETINSTVA

Sarajevo, 1935. godina kada sam se kao prinova pridružila mo-joj, jednoj od brojnih židovskih obitelji u gradu. Moji nona i nonoimali su osmero djece: 7 sinova i kćerku. Neki su već tada bilioženjeni i imali svoju djecu. Moj se otac bio zaljubio u djevojkukatoličke vjere, a kako je tada bilo neprimjerno ženiti se neži-dovkom, moja je majka prešla na židovstvo te je njihov brak bio”blagoslovljen ispod baldahina”. Kada sam se ja rodila, moj bratje imao dvije godine. Godine su prolazile i djeca su rasla.

Bila je to prilično brojna obitelj. Subotom smo se svi, nas dva-desetak, okupljali kod none na ručku u prostranoj blagovaonici.Prije ručka smo mi manja djeca recitirali ili pjevali pjesmice uzburne aplauze prisutnih nam roditelja, tetaka, stričeva i starijihrođaka. Tu se i sviralo, pjevalo, veselilo. Poslije ručka, neki suostajali kod none i igrali karte, neki domino, a roditelji nas man-je djece bi nas odveli u šetnju, pa na kolače i sladoled....

Kako je moj nono materijalno pomagao crkvu i samostan Sv.Josipa u čijem su sastavu bili i vrtić i osnovna škola, tako susvi moji stariji rođaci, kao i moj brat, a kasnije i ja, išli u taj vr-tić i tu osnovnu školu, a isto tako i djeca različitih vjeroispo-vijesti, s tim što smo se mi nekatolici prilikom čestih kratkihmolitvi okretali k zidu (ne znam zašto, da ih ne ometamo ili...ali to nam se činilo prirodno jer ionako nismo znali njihovemolitve.)

AA oonnddaa ssee ssvvee pprroommiijjeenniilloo........Bila je to prava idila sve do 1941. godine kada se nekako sveuskomešalo, ulice pune vojnika s puškama, a lica našihroditelja, stričeva, tetaka više nisu bila nasmijana, njihove oči

nisu više sjajila toplinom, već se na tim licima primjećivao ne-kakav grč. Koliko god su oni nastojali da to nekako prikriju prednama, mi djeca to smo osjetili. Čuli smo kada su govorili da suobećana nekakva “arijevska prava”…

A i spavali smo obučeni i spremni da “netko” dođe po nas i “ne-gdje nas privremeno odvede”…

A jednom je došla i susjeda s prvoga kata - katolkinja i s njomsu otac i majka nešto dogovarali i pozvali brata i mene da namnešto kažu. Dakle, sutra ćemo otići u crkvu da se prekrstimo nakatoličku vjeru , a to je samo za svaki slučaj da ne bismo imalineugodnosti jer već su počeli proganjati Židove. I objasnili sunam da to nije strašno, jer je i naša majka rođena katolkinja teda će nam teta susjeda biti kuma pri krštenju. Već sutradansmo se vratili iz crkve druge vjere, drugog imena, drugog pre-zimena - maminog djevojačkog - dakle, kao izvanbračna djeca.Ja sa svojih 6 godina i nisam baš razumjela zašto je to sve bilopotrebno, kada se ni moj brat ni ja time nismo uopće promije-nili, nego smo baš u svemu ostali isti.

Bila je to prilično brojna obitelj. Subotom smo sesvi, nas dvadesetak, okupljali kod none na ručkuu prostranoj blagovaonici. Prije ručka smo mimanja djeca recitirali ili pjevali pjesmice uz burneaplauze prisutnih nam roditelja, tetaka, stričeva istarijih rođaka. Tu se i sviralo, pjevalo, veselilo.Poslije ručka, neki su ostajali kod none i igralikarte, neki domino, a roditelji nas manje djece binas odveli u šetnju, pa na kolače i sladoled....

Page 49: HAKOL 101.pdf

49

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: SARAJEVO ::

101

OOddvvooeennjjee oobbiitteelljjiiMoj brat je tada završio kod časnih sestara u samostanu sv. Jo-sipa drugi razred osnovne škole. A ja sam upravo trebala poćiu prvi.

Drugog dana nakon naše “preobrazbe”, moja majka je otišla usamostan i vjerojatno objasnila o čemu se radi i zamolila ih danas nauče križati se i moliti Oče naš i druge molitva, jer mi smotada tamo odlazili i tamo učili.

No, unatoč svemu mi smo i dalje svi spavali obučeni sve do je-dnog dana kada je moja majka, koja se mogla kao katolkinjaslobodno kretati, spakirala dva kofera posteljine i krenula u Sla-voniju u zamjenu za šopane guske. Tata više nije dolazio spa-vati našoj kući, a nas je čuvala jedna susjeda, također Židovka.Kuhala je neku juhu kada je tata oko podneva ušao u kuću uzimskom kaputu sa žutom zvijezdom na reveru i vrlo uzbuđenorekao: “Kupe Židove“ !! Odmah za njim upala su dvojica u uni-formama i s puškama; jedan u crnoj njemačkoj, a drugi u usta-škoj...

“Hajde , hajde pakujte se, idemo! “

Moj tata se obratio onom ustaši:

“Tako ti N… meni, a koliko sam ti puta pomogao.” A ovaj muodgovara: “Što ćeš C…, takva su vremena “, nastavi gledajućiu brata i mene.

“Hajde , hajde djeco, i vi, što čekate ?“

Tata ga je počeo uvjeravati da se on rastavio od mame, da smomi djeca i majka katolici, ali ništa nije pomagalo...

Od paničnog straha spopala me drhtavica i ja pobjegnem u dru-gu sobu odakle sam nekako mislila skočiti s prozora na ulicu jersmo stanovali u prizemnom stanu, kad, tamo imam što vidjeti:

Bila je to prava idila sve do 1941. godine kada senekako sve uskomešalo, ulice pune vojnika s puš-kama, a lica naših roditelja, stričeva, tetaka višenisu bila nasmijana, njihove oči nisu više sjajilatoplinom, već se na tim licima primjećivao neka-kav grč. Koliko god su oni nastojali da to nekakoprikriju pred nama, mi djeca to smo osjetili.

stoje vojnici s puškama, ljude trpaju u kamione, djeca plaču idozivaju roditelje koje trpaju u druge kamione... prava strka ka-ko se to može vidjeti u nekim filmovima i shvatim da ništa odbježanja pa se sva prestravljena vratim kod mojih i počnem hi-sterično vikati! Ja neću da me nigdje vode! Zatim kleknem donogu onom Nijemcu, sklopim ruke na molitvu i počnem glasnomoliti Oče naš... Moj brat je samo stajao i šutio. Nikada mi nijerekao kako je doživio tu moju gestu, kao hrabru ili kao kukavi-čku, ali ni ja do dana današnjeg nisam s time načistu. U jedno

Velika većina članova naše brojne obitelji odvede-na je u Jasenovac gotovo prvim transportom inikada se nisu vratili, a kada se mama vratila sputa, nikoga od obitelji osim nas dvoje nije našla;plakala je što od tuge za ostalima što od sreće štosmo mi spašeni....

sam sigurna: i danas me prati fobija od velikih crnih stvari, jertaj Nijemac u crnoj uniformi koji je stajao, a ja klečala uz nje-ga, za mene malu bio je ogroman i kao pojava i kao velika pri-jetnja. Još nešto me pratilo dugo, vrlo dugo; sva bih protrnulakada bih ugledala nekoga u uniformi...

A moje vikanje čula je i susjeda na prvom katu - naša krsna ku-ma koja je došla i nešto žustro raspravljala s onim Nijemcem nanjemačkom jeziku, uvjeravajući ga vjerojatno da smo mi katoli-ci, ali on nije lako popuštao pa je to potrajalo. No na kraju seipak odobrovoljio i dopustio da odemo kod nje.

Brat i ja bili smo kod susjede dok se mama nije vratila s puta, astan su nam zapečatili.

NNaaππaa oobbiitteelljj nneessttaallaa jjee uu JJaasseennoovvccuuVelika većina članova naše brojne obitelji odvedena je u Jase-novac gotovo prvim transportom i nikada se nisu vratili, a kadase mama vratila s puta, nikoga od obitelji osim nas dvoje nijenašla; plakala je što od tuge za ostalima što od sreće što smomi spašeni....

Prvo su Židove u Sarajevu skupljali po nekim skladištima i sl.Jednom smo nas troje išli u neko skladište da ih posjetimo iodnesemo im nešto hrane. Mama je ostavila brata ispred ula-za jer je imao crvenu kosu pa se mama bojala da će ga zbogtoga prepoznati kao Židova, a nas dvije smo ušle.

Page 50: HAKOL 101.pdf

50

PREDAVANJE :: BiH ::

101

Kada sam se 1936. godine upisao u prvi razred gimnazije u Sp-litu, otac me je poveo kod svog poslovnog prijatelja. g. Elazara,poslovođe u trgovini „Lav“ na ondašnjoj „pjaci šinjeri“, kako go-vorahu Splićani. Na nagovor g. Elazara kupi mi otac za 99 di-nara odijelo plave boje s mojim prvim dugim hlačama. Isto ta-kvo odijelo g. Elazar kupio je i svom sinu Dadi, ali jedan broj ve-će, jer je moj vršnjak Dado bio korpulentniji.

Tko je tada mogao slutiti da ću dvadeset godina kasnije, nakonmog dolaska u Doboj, upoznati jednog drugog Elazara, magist-ra Samuela, koji je bio apotekar u Gračanici, često posjećujućisvoju rodbinu, Atijase u Doboju. Taj izvanredan čovjek, majstorsvoje struke svestrano naobražen, širokih vidika, poklonik lije-pih umjetnosti, erudit i zanesenjak povijesti medicine i farmaci-je, oduševio me je svojim razgovorima. Posljedica toga je bilada sam počeo bilježiti neke crtice iz zdravstva te objavio pregl-ed razvoja zdravstva u našem kraju u monografijama Doboja iKotorska.

S druge strane, moje pričanje magistru o kupnji mog prvog odi-jela dovelo je do saznanja da je djed Dade Elazara, David Ela-zar imao trgovinu u Sijenini, a zatim je radio u Doboju. Na nje-govu sugestiju došao sam do fotografije prvog Vatrogasnogdruštva u Doboju iz 1904. godine i na njoj smo identificirali dje-da Davida. Kasnije sam pronašao još jednu fotografiju „vesel-og društva pred kafanom“, koja se je nalazila na čaršiji prekoputa sinagoge. Od sveg društva i po odjeći i po ponašanju naj-bosanskije izgleda David Elazar. Ovu fotografiju je za vrijemesvog studija u Jeruzalemu naš Joži Atijas odnio generalu DadiElazaru, koji je, kada je ugledao svog djeda, zovnuo kćer ovimriječima: „Hodi draga, da vidiš sefardsku polovicu svoje loze!“

Oprostite mi na ovom ponešto dugom uvodu, ali on je istodob-no ilustracija poticaja mojih nastojanja.

Za vrijeme turske vladavine, kako piše Karahasanović, osimpojedinačnih higijenskih ustanova, nije bilo organizirane

Puno je ljudi, sjede na podu, tu su i naša nona i nono... ču-dno mi je bilo vidjeti ih onako... Kada sam htjela izaći, zaust-avi nas na izlazu jedan ustaša i gurne natrag.

Mama ga je vidljivo uzbuđena uvjeravala da smo samo došliposjetiti neke ljude, ali on nas grubo gura unutra i ne slušajući

Takvih svjedočanstava na žalost ima jako mnogo,ali jesu li ona doprinijela drugačijem pogledu naljude: da ih se ne vrednuje po vjeri, naciji ilikako drugačije, već po onome kakav je tko čov-jek sa svojim ljudskim osobinama?

što mu mama govori, a brat je ostao vani sam bez igdje ikogasvog...

I tada se događa nešto kao na filmu: priđe jedan civil, zavrnesvoj rever na unutarnju stranu i pokaže tom ustaši nekakvuznačku, zagrli moju mamu i kaže mu oštro da nas pusti van jersmo mi njegova žena i kći. Moja ga mama nikada prije, a nitiposlije nije vidjela. To je morao biti neki visoki dužnosnik, jerje ustaša odmah salutirao, ispričao se i pustio nas van...

Ali ja pamtim i drugačiji slučaj, slučaj jednog netolerantnog sve-ćenika koji mi je predavao u osnovnoj školi vjeronauk, a časnasestra nam je bila učiteljica iz svih drugih predmeta. Vjeronauksam učila iz katekizma napamet, kako se ne bi dogodilo da meprozove, a da ja nešto ne znam. Velečasni nam je govorio oJudi koji je bio Židov i izdao Isusa kojega su zato razapeli nakriž (tada Crkva nije učila da je Isus bio Židov, to je došlo tekkasnije), ali tada nakon priče o Judi koji je bio Židov izdajica onbi redovito mene prozivao da odgovaram riječima: “Hajde timala Židovka!“ I to je tako trajalo četiri godine. Ja sam se osje-ćala ne samo prestrašeno nego i grozno, jer kao da je baš namoja dječja leđa netko svalio Isusov križ, osjećala sam svu te-žinu toga križa jer je izgledalo da svećenik misli da sam baš jakriva da je Isus razapet, i ne samo on, već i djeca u razredu.

Nisam baš imala volje napisati ovu priču, ali kažu mi da ju tre-ba napisati da ne bude spremljena u ropotarnicu povijesti i za-boravljena kao i mnoge druge!

Oni koji su je proživjeli, neće je nikad zaboraviti i trajno su sa-čuvali sjećanje na nevine žrtve.

Takvih svjedočanstava na žalost ima jako mnogo, ali jesu liona doprinijela drugačijem pogledu na ljude: da ih se ne vred-nuje po vjeri, naciji ili kako drugačije, već po onome kakav jetko čovjek sa svojim ljudskim osobinama ?

To je bilo potresno svjedočanstvo jedne divne bivše Sarajkekoja želi ostati anonimna...

Prenio za Ha-Kol

Filip Kohn

PPoossrreeddssttvvoomm BBllaannkkee LLeevvii iizz ©©iibbeenniikkaa ii AAnnee LLeebbll iizzÆÆiiddoovvsskkee ooppÊÊiinnee SSpplliitt,, uurreeddnniiππttvvoo HHaa--kkoollaa pprriimmiilloo jjeetteekksstt zzaanniimmlljjiivvoogg pprreeddaavvaannjjaa kkoojjee jjee ddookkttoorr IIvvaannPPeettrriiËËeevviiÊÊ ttrreebbaaoo ooddrrææaattii nnaa ssaassttaannkkuu BBeenneevvoolleenncciijjeeuu DDoobboojjuu 11999911.. ggooddiinnee.. TTeekksstt jjee zzaanniimmlljjiivv jjeerr ggoovvoorrii,,iizzmmeeuu oossttaallooggaa,, ii oo ÆÆiiddoovviimmaa,, ppoosseebbiiccee lliijjeeËËnniicciimmaa,,kkoojjii ssuu ææiivvjjeellii ii rraaddiillii uu BBoossnnii ii HHeerrcceeggoovviinnii ppooËËeettkkoomm2200.. ssttoolljjeeÊÊaa..

ŽIDOVSKI LIJEČNICI UBOSNI I HERCEGOVINI

POČETKOM 20. STOLJEĆA

Page 51: HAKOL 101.pdf

51

PREDAVANJE:: BiH ::

101

Prvi diplomirani liječnik u Doboju bio je dr. Sim-on Levi, koji je došao iz Graza 1900. godine. Onjemu nemamo pisanih podataka. Znamo da jebio gradski fizik. Veoma cijenjen kao stručnjak ipoštivan kao čovjek. Prvi svjetski rat proveo je uDoboju, koji je tada bio veliki garnizon austro-ugarske vojske. Da mu tada nije bilo lako u Bos-ni, kao ni drugim Židovima, svjedoči Andrićevo„Pismo iz 1921. godine“. Njegov izgled nam jeostao sačuvan na jednoj fotografiji dobojskogsaniteta iz 1916. godine.

zdravstvene službe. Pojedini paše i begovi imali su svoje oso-bne liječnike, koji su dolazili najčešće iz Dubrovnika. Liječenjenaroda svodilo se je na vračanje, zapise, amajlije, lijevanje st-rave i tetoviranje. Nešto veći napredak bile su „likaruše“ prepisi-vane u samostanima - najčešće na temelju Salernitanskih pro-pisa, koji opet vuku korijene iz arapskih spisa Ali- Razesa iAvicene.

Takva jedna likaruša poznata u znanosti kao Fočanska, nije izFoče u istočnoj Bosni. Likarušu pisanu bosančicom dobio jeOgnjoslav Brlić iz Broda od fra Luke Šimića iz Foče 1849. godi-ne. Provjerom u godišnjacima samostana Plehan ustanoviosam da je fra Luka Šimić od 1847. do 1851. bio paroh u župiFoča kod Doboja, pa bi se likaruša da se izbjegne zabuna tre-bala zvati Dobojskom. Treba spomenuti i da postoji i Tešanjs-ka likaruša (obje su pisane ikavicom i bosančicom).

SSiimmoonn LLeevvii -- pprrvvii lliijjeeËËnniikk uu DDoobboojjuuPrvi diplomirani liječnik u Doboju bio je dr. Simon Levi, koji jedošao iz Graza 1900. godine. O njemu nemamo pisanih poda-taka. Znamo da je bio gradski fizik. Veoma cijenjen kao stru-čnjak i poštivan kao čovjek. Prvi svjetski rat proveo je u Doboju,koji je tada bio veliki garnizon austo-ugarske vojske. Da mu ta-da nije bilo lako u Bosni kao ni drugim Židovima, svjedoči An-drićevo „Pismo iz 1921. godine“. Njegov izgled nam je ostaosačuvan na jednoj fotografiji dobojskog saniteta iz 1916. godi-ne. I dok su bolničarke i medicinske sestre u svojim kutama saznakom Crvenog križa, liječnici i ostalo muško osoblje je u voj-nim uniformama, osim dvojice koji su u elegantnim građanskimodijelima, od kojih je jedan bio dr. Levi, koji nije bio unovačeniz nepoznatih razloga. Za vrijeme rata velika tvornica šećera naUsori pretvorena je u bolnicu. Doboj je bio sjedište 37. regime-nte, a komandant je bio oberst Zahn, Bečanin, surov i pohlepančovjek.

Glavni liječnik regimente bio je dr. Filip Lazarević iz Boke Koto-rske. O tom periodu ostavio nam je svjedočenje u svojoj knjizi„Uspomene jednog liječnika “ dr. Josip Škarić Bračanin, koji jegotovo čitav rat proveo u Doboju. Piše da se je u ljeto 1916.

Posebno ovdje trebam istaći prof. dr. ErvinaGinsberga s kojim me je vezalo dugogodišnje poz-nanstvo i prijateljstvo. Taj briljantini operater usp-ješno je rješavao one naše slučajeve, kod kojih sudrugi postavljali kontraindikacije.

godine u Doboju nalazilo dosta Ukrajinaca iz Galicije, nešto Po-ljaka i mnogo poljskih Židova, među kojima i liječnik Hajdukije-vič. Doboj je tada bio regrutni centar za slanje na front i prilikomzdravstvenih pregleda liječnici su činili sve da što više regrutaproglasne nesposobnima, naročito Lazarević i Škarić, koji kažeda su se u početku bojali dr. Hajdukijeviča, jer je sve Dalmatin-ce smatrao simulantima (što su ustvari i bili), ali „nas zbog našihpostupaka nikada ne bi izdao“.

Da ne bi išli na front, ljudi su se dovijali na različite načine. Čakpo načinu samoozljeđivanja mogla im se odrediti nacionalnapripadnost. Dok su se jedni sakatili, drugi su se inficirali traho-mom prenoseći ga s bolesnika u jedno ili dva oka, neki su opetpili čaj od šafrana zbog čega bi požutjeli ili bi pušenjem i veli-kim količinama kave i čaja izazivali tahikardiju. Samoozljede sučesto završavale sepsom.

Poljski Židovi su pak posebnim manipulacijama izazvali prola-ps crijeva. Ukoliko bi se dokazalo samoozljeđivanje, slijedilo jestrijeljanje. Opisujući jedan takav slučaj poljskog Židova s ned-vojbenim dokazima samoozljeđivanja, a koji je trebao biti pre-bačen u bolnicu u Tuzlu, gdje bi sigurno stradao, pronašli sunačin da ga svojim zahvatom spase. U tim nastojanjima da po-mognu našim ljudima sudjelovali su i ostali povjerljivi liječnici,

Page 52: HAKOL 101.pdf

52

PREDAVANJE :: BiH ::

101

često sretao u Beču pričajući često o danima njegova djetinjst-va u Tešnju i Doboju.

Kada sam 1956. godine došao u Doboj nisam zatekao ni jed-nog liječnika židovskog porijekla. No bilo je mnogo vanjskih su-radnika naše zdravstvene ustanove. U prvom redu treba spo-menuti akademika prof. Jakoba Gaona, koji je stalno bdio nadnašom higijensko-epidemiološkom službom. Isto tako prof. Fri-na, koji je radio na eradikaciji luesa. U mojoj pneumoftiziološkojslužbi treba spomenuti prof. dr. Stevu Goldmana, koji je na svojInstitut primao naše pacijente, ali i rado dolazio u Doboj nanaše pneumoftiziološke republičke sastanke u Doboju i Tesli-ću. U nekoliko navrata na zamjene u dispanzeru u Derventi do-lazio je prim. dr. Rajko Pardon, moj školski kolega, pa nam jenjegova suradnja bila od velike koristi u hospitalizaciji naših pa-cijenata u Zagrebu.

Posebno ovdje trebam istaći prof. dr. Ervina Ginsberga s kojimme je vezalo dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo. Taj bril-jantini operater uspješno je rješavao one naše slučajeve, kodkojih su drugi postavljali kontraindikacije. Njegovo djelovanjekao mladog liječnika u Gradačcu i Gračanici vezalo ga je zaDoboj u koji je dolazio kao gost naše podružnice Društvaljekara, održavajući svoja predivna predavanja, ali i kao gostnas drugih, posebno dragog Joži Atijasa.

Još bi se mnogo moglo reći o djelovanju spomenutih ljudi, avjerojatno sam propustio spomenuti i druge. Oni su dali svoj do-prinos našem kraju ne samo u zdravstvu, nego su utjecali napodizanje opće kulture naših naroda, navika ponašanja, odgo-ja i obrazovanja, podizanja socijalno-ekonomskog statusa.

Njihovo porijeklo iz naroda na čijim je duhovnim vrijednostimaizgrađena današnja zapadna kultura i civilizacija pomoglo im jeda se svojim časnim radom inkorporiraju u našu sredinu posta-jući njezin dio. Svojim radom bili su pioniri naše zdravstveneslužbe u Doboju i uz svoje nemedicinske sunarodnjake ostavilisu neizbrisive dokaze pripadnosti i ovoj sredini.

Uz zahvalnost, dužnost nam je da njihovo djelovanje otmemozaboravu.

dr. Ivan Petričević

među kojima i Levi i Hajdukijevič. Koliko je bila u tome njihovasmiona drskost pokazuje primjer da su 1917. godine regrutira-jući godište 1900., dakle sedamnaestogodišnjake, od njih 700samo desetoricu proglasili za front sposobnim, a ostale za po-moćne službe ili otpust kućama. U isto vrijeme u Mostaru od800 regrutiranih nađeno je 700 sposobnih. Dr. Levi je umro1923. godine i sahranjen je na groblju u Barama.

Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća uTešnju je djelovao dr. David Dijamant kao kotarskiliječnik, a pod njegovom ingerencijom je bilo idobojsko zdravstvo. Pred rat se odselio u Zagreb,gdje je u ulici Kraljice Marije (Ulica 8. maja) imaoprivatnu ordinaciju. Nakon rata otvorio je stu-dentsku polikliniku u Draškovićevoj ulici, gdjesam ga i ja kao student medicine sretao.

ZZnnaaËËaajjnnii ææiiddoovvsskkii lliijjeeËËnniicciiDruga značajna osoba bio je dr. Skutecki, kojega je kako kažedr. Džananović, zatekao prilikom svog dolaska u Doboj 1929.godine. Bavio se privatnom praksom. Umro je 1931. godine isahranjen je također u Barama.

Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća u Tešnju je djelo-vao dr. David Dijamant kao kotarski liječnik, a pod njegovom in-gerencijom je bilo i dobojsko zdravstvo. Pred rat se odselio uZagreb, gdje je u ulici Kraljice Marije (Ulica 8. maja) imao priva-tnu ordinaciju. Nakon rata otvorio je studentsku polikliniku uDraškovićevoj ulici, gdje sam ga i ja kao student medicine sre-tao. Njegov sin Hanzika studirao je medicinu u Zagrebu gdje jei diplomirao 1944. godine. Nakon rata emigrirao je u Beč, gdjeje u početku radio u Rudolf-Spitalu, a poslije otvorio uspješnuprivatnu ordinaciju na Oberlaaer strasse. Bio je prijatelj mojesestre, profesorice na slavističkom institutu u Beču, pa sam ga

Page 53: HAKOL 101.pdf

53

ANTISEMITIZAM:: HRVATSKA :: SVIJET ::

101

Jeruzalemski Centar Simon Wiesenthalpočetkom rujna objavio je šesto godiš-nje izvješće o istrazi i sudskom progo-nu nacističkih zločinaca u svijetu, u ko-jem je Hrvatska, koja je prošle godinebila među najbolje ocijenjenim država-ma u Europi, dobila izrazito lošu ocje-nu, ponajprije zbog neprocesuiranja us-taškog stožernika Ive Rojnice.

“Prvi put je Hrvatska, koja je u 2006. go-dini bila među državama s najboljim oc-jenama u Europi (B), za godinu 2007.dobila nisku ocjenu (F), ponajprije jer jeu razdoblju koje je Centar procjenjivaopropustila procesuirati ustaškog ratnogzločinca Ivu Rojnicu”, ističe se u izvje-šću.

HHrrvvaattsskkaa jjee zzbboogg nneepprroocceessuuiirraannjjaa uussttaaππkkoogg ssttooææeerrnniikkaaIIvvee RRoojjnniiccee uu ππeessttoomm ggooddiiππnnjjeemm iizzvvjjeeππÊÊuu CCeennttrraa SSiimmoonnWWiieesseenntthhaall iizz JJeerruuzzaalleemmaa pprrvvii ppuutt ddoobbiillaa iizzrraazziittoo nneeggaa--ttiivvnnuu ooccjjeennuu..

CENTAR SIMON WIESENTHAL: LOŠA OCJENA HRVATSKOJ

počinjeni do država koje su nacističkimzločincima nakon Drugog svjetskog ra-ta pružila utočište.

IIzzoossttaaoo nnaapprreeddaakk uusslluuËËaajjuu RRoojjnniiccaa

Autor izvješća, izraelski direktor centra,Efraim Zuroff u kolovozu je 2006. godineporučio Srbiji da zatraži izručenje Ro-jnice i tom prigodom objavio da je hrva-tskom glavnom državnom odvjetnikuMladenu Bajiću predao opsežnu doku-mentaciju o “slučaju Rojnica”, ali da jenapredak izostao.

“Propust Hrvatske da procesuira IvuRojnicu, ustaškog gradonačelnika Dub-rovnika, koji danas živi u Buenos Airesuu Argentini, jedan je od najrazočarava-jućih rezultata u razdoblju koje je praće-no”, kazao je Zuroff koji koordinira po-tragu za nacističkim ratnim zločincimapo svijetu. On u svom izvješću takođerističe da “unatoč izričitom obećanju dr-žavnog odvjetnika Bajića da će se o sl-učaju Rojnica odlučivati najkasnije po-četkom 2007., o tom slučaju još uvijek

nema odluke i time je Rojnica sve bližeizbjegavanju pravde”.

Bajić je 2004. godine izjavio da se doka-zni materijal za slučaj Rojnica prikuplja

Bajić je 2004. godine izjavioda se dokazni materijal zaslučaj Rojnica prikuplja poarhivima te da hrvatskoMinistarstvo unutarnjihposlova i Državno odvjetništvosurađuju s kolegama i tajnimslužbama u Argentini i stogabrzina rješavanja slučajaznatno ovisi i o toj zemlji.

Centar Simon Wiesenthal usvom godišnjem izvješću pri-laže i aktualni popis naj-traženijih nacističkih zločin-aca, među kojima je i MilivojAšner - ustaški šef policije uSlavonskoj Požegi, kojegtraži hrvatsko pravosuđe, atrenutačno živi u Austriji.

Milivoj Ašner

Efraim Zuroff

Centar Simon Wiesenthal u svom izvje-šću napore države u svijetu u istrazi isudskom progonu nacističkih zločinacaocjenjuje ocjenama od A (najviša) do X(najslabija). Godišnje izvješće pokrivarazdoblje od 1. travnja 2006. do 31. ož-ujka 2007. i obuhvaća više od 30 drža-va, od onih u kojima su nacistički zločini

po arhivima te da hrvatsko Ministarstvounutarnjih poslova i Državno odvjetniš-tvo surađuju s kolegama i tajnim služba-ma u Argentini i stoga brzina rješavanjaslučaja znatno ovisi i o toj zemlji.

Rojnica, koji u svojoj 92. godini životajoš živi u stambenom predgrađu BuenosAiresa, optužen je da je organizirao de-portaciju Židova, Roma i Srba dok je

Page 54: HAKOL 101.pdf

54

ANTISEMITIZAM :: HRVATSKA :: SVIJET ::

101

bio gradonačelnik Dubrovnika u bivšojJugoslaviji tijekom Drugog svjetskog ra-ta.

PPoohhvvaallee SSAADD--uu ii IIttaalliijjiiHrvatska je u šestom izvješću CentraSimon Wiesenthal ocijenjena s ocjenomF-2, a osim nje u toj skupini su i Austra-lija, Austrija, Estonija, Kanada, Latvija,

Hrvatska je u šestom izvješću Centra Simon Wiesenthal ocijenjena ocjenom F-2, a osim nje u toj skupini su i Australija,Austrija, Estonija, Kanada, Latvija, Litva, Njemačka, Poljska, Ukrajina i Velika Britanija. Oznaku F-2 dobile su države koje ne-maju pravnih zapreka za istragu i progon osumnjičenih nacističkih ratnih zločinaca, no njihovi napori (ili neprovedba napora)doveli su do potpunog propusta tijekom praćenog razdoblja, ponajprije zbog manjka političke volje da se postupak provedei/ili nedostatka potrebnih sredstava i/ili ekspertize.

PPOOPPIISS NNAAJJTTRRAAÆÆEENNIIJJIIHH NNAACCIISSTTII»»KKIIHH ZZLLOO»»IINNAACCAA

1. Alois Brunner (ključni operativac Adolfa Eichmanna, organizirao je deportaciju Židova iz Austrije, Grčke, Francuske iSlovačke)

2. Aribert Heim (doktor smrti u koncentracijskim logorima Sachsenhausen, Buchenwald i Mauthausen)

3. Ivan Demjanjuk (sudionik u masovnim ubojstvima Židova u logorima smrti Sobibor i Majdanek)

4. Milivoj Ašner (ustaški šef policije u Slavonskoj Požegi, organizirao je deportaciju stotina Srba, Židova i Roma)

5. Sandor Kepiro (mađarski žandarmerijski časnik, sudjelovao je u masovnim ubojstvima više od 1.200 civila u NovomSadu)

6. Mikhail Gorshkow (sudjelovao u ubojstvima Židova u Bjelorusiji)

7. Erna Wallisch (služila kao stražarica u logoru smrti Majdanek)

8. Soeren Kam (pomagao pri deportaciji Židova iz Danske)

9. Karoly Zentai (sudjelovao u ubojstvima Židova u Budimpešti)

10.Algimantas Dailide (sudjelovao u ubojstvima Židova u Litvi)

Litva, Njemačka, Poljska, Ukrajina i Ve-lika Britanija. Oznaku F-2 dobile sudržave koje nemaju pravnih zapreka zaistragu i progon osumnjičenih nacističk-ih ratnih zločinaca, no njihovi napori (ilineprovedba napora) doveli su do potpu-nog propusta tijekom praćenog razdobl-ja, ponajprije zbog manjka političke voljeda se postupak provede i/ili nedostatkapotrebnih sredstava i/ili ekspertize.

U najnovijem izvješću Centar Wiesent-hal ističe da je drugu godinu za redom usvijetu porastao broj osuđenih nacističk-ih ratnih zločina te pohvaljuje naporeSjedinjenih Država za “specijalne istra-ge” koje vode k oduzimanju američkogdržavljanstva i deportaciji nacističkih rat-nih zločinaca iz SAD-a. Italija je, nakonSAD-a, druga najuspješnija država u pr-ogonu nacističkih ratnih zločinaca i dru-gu godinu za redom talijansko pravosu-đe osudilo je najmanje deset nacističkihratnih zločinaca, piše u izvješću.

Austrija, Njemačka, Poljska, Litva, Lat-vija i Kanada potpuno su propustile napr-edovati u procesuiranju ratnih zločinaca

iako su provele desetke istraga, navodise dalje u izvješću. Utemeljen 1977. go-dine, Centar Simon Wiesenthal, koji jeime dobio prema čovjeku koji je preživionacistički logor smrti i život posvetio do-kumentiranju zločina holokausta i lovuna počinitelje, međunarodni je centar zasjećanje na holokaust, za obranu ljud-skih prava i židovskog naroda i svojeurede ima diljem svijeta.

Aribert HeimIvan Demjanjuk

Page 55: HAKOL 101.pdf

55

BENEDIKT XVI.:: AUSTRIJA ::

101

“Ovo je trenutak u kojemu izražavamo tugu, naše kajanje i pri-jateljstvo prema židovskom narodu”, rekao je Papa nekolikosati prije odavanja počasti žrtvama holokausta, novinarima uzrakoplovu kojim je iz Rima stigao u Beč.

Ceremonija odavanja počasti žrtvama nacizma održana je usredištu Beča na Judenplatzu, pred jednostavnim betonskimspomenikom. Na istom se mjestu antisemitski pogrom dogo-dio još davne 1421. godine, a spomenik odaje počast ne sa-mo 65.000 bečkih Židova koji su živote izgubili u nacističkimlogorima smrti, već i onima koji su živote izgubile u 15. stolje-ću kada su odbili konvertirati.

Veliki austrijski rabin Paul Chaim Eisenberg i još sedam pred-stavnika židovske zajednica izreklo je kadiš, židovsku molitvuza mrtve, pred spomenikom. Bečki nadbiskup, kardinal Chri-stoph Schoenborn podsjetio je na židovske korijene kršćanst-va, istaknuvši da je kršćanstvo poteklo iz judaizma, a osvrnuose i na sudjelovanje jednog dijela Austrijanaca u nacističkimprogonima i mučenjima.

Godine 1938. bečka židovska zajednica bila je među najveći-ma i najaktivnijima u svijetu, a brojala je 185.000 članova.Danas u Beču živi nešto manje od 7.000 Židova.

Tijekom posjeta koncentracijskom logoru Auschwitzu, 28. svi-bnja 2006. godine, papa Benedikt XVI. osudio je holokaustnazvavši ga “zločinom koji se ne može usporediti ni sa kojimdrugim događajem u povijesti”.

Trg Judenplatz u središtu Beča jedna je od najvažnijih to-čaka stoljetne tragične povijesti Židova u glavnom graduAustrije. Spomenik bečkim židovskim žrtvama holokausta,ali i svim bečkim Židovima koji su stradali ranije, otvoren je25. listopada 2000. godine.

Inicijativu za izgradnju tog spomenika pokrenuo je poznatilovac na naciste Simon Wiesenthal. Umjetnica RachelWhiteread stvorila je biblioteku otvorenu prema van, veli-čine 10 puta 7 metara, i visoke 3,8 metara. Spomenik jeizgrađen od betona, zidovi knjižnice sačinjeni su od beto-nskih knjiga te spomenik tako i simbolično predstavlja Ži-dove kao „narod knjige“, kao narod koji je usprkos svegapreživio i sačuvao svoj identitet.

Vrata biblioteke su zatvorena, a knjige su nedostupne. Nadonjem dijelu spomenika upisana su imena svih mjesta nakojima su Židovi ubijeni u Austriji.

PAPA U BEČU ODAO POČASTŽIDOVSKIM ŽRTVAMA NACIZMA

Spomenik žrtvama

holokausta ili

Bezimena knjižnica

PPaappaa BBeenneeddiikktt XXVVII.. ppooËËeettkkoomm rruujjnnaa bboorraavviioo jjee uu hhooddooËËaassnniiËËkkoomm ppoossjjeettuuAAuussttrriijjii,, aa pprrvvoogg ddaannaa hhooddooËËaaππÊÊaa uu BBeeËËuu jjee ooddaaoo ppooËËaasstt ÆÆiiddoovviimmaa,, æærrttvvaa--mmaa nnaacciizzmmaa,, pprreedd ssppoommeenniikkoomm ppooddiiggnnuuttiimm uu ssrreeddiiππttuu ggllaavvnnooggaa ggrraaddaaAAuussttrriijjee,, zzaajjeeddnnoo ss ËËllaannoovviimmaa mmaallee aauussttrriijjsskkee ææiiddoovvsskkee zzaajjeeddnniiccee..

Page 56: HAKOL 101.pdf

56

NAGRADE :: IZRAEL ::

101

YAD VASHEM DOBIO PRESTIŽNU

ŠPANJOLSKU NAGRADU

Izraelski memorijalni centar Yad Vash-em u Jeruzalemu dobitnik je prestižnehumanitarne nagrade Principe de Ast-urias Concordia za 2007. godinu, zbogsvog zalaganja u borbi “protiv mržnje,rasizma i netrpeljivosti”, objavio je u ru-jnu španjolski žiri.

U obrazloženju dodjele nagrade Zakla-da Principe de Asturias (Princ od Astu-rije) ističe da Memorijalni centar holo-kausta Yad Vashem čuva sjećanje na“veliku povijesnu tragediju” i nagrađenje za svoj “ustrajan rad jer među sada-šnjim i budućim naraštajima, kroz sjeća-nje, promiče prevladavanje mržnje, ra-sizma i netrpeljivosti”.

Direktor Yad Vashema Avner Shalev za-hvalio je Zakladi na toj nagradi. “Dubokosam potresen i vrlo ponosan. Ta prestiž-na međunarodna nagrada priznaje da

“Dok generacija očevidaca holokaustaodlazi, Yad Vashem će nastaviti njihovasjećanja koristiti kako bi se izgradio boljisvijet - svijet tolerancije i uzajamnog po-štivanja među narodima”, istaknuo je di-rektor Yad Vashema.

DDvvaa mmiilliijjuunnaa ppoossjjeettiitteelljjaaggooddiiππnnjjee

Memorijalni centar Yad Vashem izložbe-ni je kompleks koji se nalazi na brdu HarHazikaron u Jeruzalemu.

Izraelski parlament Knesset donio je1953. godine zakon o osnivanju YadVashema kako bi se sačuvalo sjećanjena šest milijuna Židova ubijenih u naci-stičkim logorima smrti u Drugom svjet-skom ratu i postao je svjetski arhiv zaholokaust s filmovima i više od 200.000fotografija te 62 milijuna dokumenata,

Izraelski parlament Knesset do-nio je 1953. godine zakon o os-nivanju Yad Vashema kako bi sesačuvalo sjećanje na šest miliju-na Židova ubijenih u nacisti-čkim logorima smrti u Drugomsvjetskom ratu i postao je svjets-ki arhiv za holokaust s filmovi-ma i više od 200.000 fotografijate 62 milijuna dokumenata, kn-jiga i članaka. Svake godine tajmuzej posjeti dva milijuna ljudi.Muzej je za nagradu nominiralanjemačka kancelarka AngelaMerkel i on je pobijedio između46 drugih kandidata.

knjiga i članaka. Svake godine taj muzej posjeti dva milijunaljudi. Muzej je za nagradu nominirala njemačka kancelarkaAngela Merkel i on je pobijedio između 46 drugih kandidata.

Među njima su Ingrid Betancourt, kolumbijska predsjedničkakandidatkinja koja je od 2002. taokinja gerilske skupine FARC,pjevačica sa Zelenortskih otoka Cesaria Evora, bivša islands-ka predsjednica Vigdis Finnbogodottir, Svjetska izviđačka org-anizacija, nevladina udruga iz Mauritanije SOS robovi. Prošlegodine nagrada je pripala UNICEF-u, Zakladi Ujedinjenih naro-da za djecu, a među prošlim dobitnicima su i Liječnici bez gra-nica, jordanski kralj Husein itd.

Zaklada od 1981. dodjeljuje svake godine osam nagrada u vi-še kategorija, a uz svotu od 50.000 eura dobitniku pripada iskulptura katalonskog umjetnika Joana Miroa.

Nagrada Concordia (sloga) dodjeljuje se osobama ili instituci-jama za njihov doprinos u promicanju mira u svijetu, ljudskihprava i borbi protiv nepravde, siromaštva i bolesti.

(tekst objavljen na internetskoj stranici Yad Vashema)

sjećanje na holokaust, sistematično ubijanje Židova koje sedogodilo u srcu Europe, ima duboko značenje za suživot obi-telji naroda, danas i kroz povijest”, kazao je Shalev.

Page 57: HAKOL 101.pdf

57

IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA:: NJEMAČKA ::

101

NNaajjvveeÊÊaa ssiinnaaggooggaa uu NNjjeemmaaËËkkoojj oottvvoorreennaa jjee kkrraajjeemm kkoolloovvoozzaa uu iissttooËËnnoomm ddiijjeelluu BBeerrlliinnaa,,nnaakkoonn oobbnnoovvee kkoojjaa jjee ttrraajjaallaa ttrrii ii ppooll ggooddiinnee ii kkoojjaa jjee ssttaajjaallaa 44,,55 mmiilliijjuunnaa eeuurraa..

OBNOVLJENA NAJVEĆA SINAGOGA U NJEMAČKOJ

Najveća njemačka sinagoga u glavnomgradu Berlinu predstavlja svojevrsni sim-bol „čuda“odnosno trenutačne renesan-se židovske zajednice u Njemačkoj.

Sinagoga u Rykestrasse, u istočnom di-jelu Berlina, „preživjela je dva različitarežima, i postala simbol čuda, čuda dau Njemačkoj ponovno ima Židova“, ka-zao je rabin Leo Trepp, star 94 godine,koji je prije nacizma službovao u toj istojsinagogi.

Zahvaljujući ponovnom ujedinjenju Nje-mačke te dolaskom imigranata iz Rusije,njemačka židovska zajednica danasbroji više od 120.000 članova, naprema15.000 koliko ih je imala nakon krajaDrugog svjetskog rata. Prije dolaska na-cista na vlast, u Njemačkoj je živjelo iz-među 500 i 600.000 Židova.

Sinagoga u Rykestrasseu bila je pošte-đena tijekom „Kristalne noći“ 9. studeno-ga 1938. godine (noći pogroma, kada jediljem Njemačke paljena židovska imo-vina) jer je bila naslonjena na zgrade ukojima su živjeli „arijevci“.

Dvorana za molitve, u kojoj se moglosmjestiti 1.200 vjernika, bila je devastira-na, svitci Tore odneseni, a rabini i člano-vi zajednice odvedeni u logor Sachsen-hausen, sjeverno od Berlina. Međunjima je bio i Leo Trepp. On je u logoruproveo tri tjedna, a uspio je pobjeći naci-stičkom režimu zahvaljujući vizi koju muje nabavio jedan britanski rabin.

Posljednja služba u sinagogi je služenau travnju 1940. godine, a nakon rata si-nagoga je služila prema nekim izvorimakao odlagalište, a prema drugima kao št-ala. Ponovo je otvorena 1953. godinenakon obnove, a tijekom komunističkevladavine Istočne Njemačke bila je sjedi-šte židovske zajednice istočnog Berlina.

Sinagoga je izgrađena 1904. godine uneoklasicističkom stilu, a 2004. godinemorala je ponovo zatvoriti svoja vrata iproći temeljitu obnovu, koja je stajala 4,5milijuna eura.

Na ponovnom otvaranju nazočni su bilibrojni predstavnici političkog, kulturnog,gospodarskog i vjerskog života Njema-čke, a među njima i stari rabin Leo Tre-pp te ostale preživjele žrtve nacizma.

Werner Bab sjeća se kako ga je otacvodio na šabatnu službu u berlinskusinagogu u Rykestrasse, tridesetihgodina prošloga stoljeća dok su senacisti penjali na vlasti.

„Rabinove riječi bile su tih danapune politike, a svi Židovi razgovaralisu samo o jednoj temi - kako izaći izNjemačke“, sjeća se Bab (82), koji jepreživio nacistički logor smrtiAuschwitz.

„Ali ono što me uvijek najviše impre-sioniralo kao dječaka, bila je veličinasinagoge“, ističe Bab.

Čak i prije ujedinjenja Njemačke1990. godine, Bab je ponekad iz Za-padnog Berlina, gdje je živio, odlaziou istočni dio grada kako bi šabatdočekao u sinagogi svoga djetinjstva.

„Tada nije puno vjernika dolazilo naslužbu. Broj vjernika povećao senakon što su u Njemačku počeli pris-tizati Židovi iz bivšeg SovjetskogSavez“, rekao je Bab.

Danas u Berlinu živi najveća židov-ska zajednica u Njemačkoj, koja bro-ji 12.000 članova. U gradu ima iosam sinagoga.

Sinagoga u Rykestrasseu bilaje pošteđena tijekom „Kristalnenoći“ 9. studenoga 1938. go-dine (noći pogroma, kada jediljem Njemačke paljena ži-dovska imovina) jer je bilanaslonjena na zgrade u kojimasu živjeli „arijevci“.

Page 58: HAKOL 101.pdf

58

ZANIMLJIVOSTI :: TUNIS ::

101

RON LAUDER -NOVI PREDSJEDNIKSVJETSKOGŽIDOVSKOG KONGRESA

Kozmetički magnat Ronald Lauder ne-davno je izabran za prijelaznog predsje-dnika Svjetskog židovskog kongresa, ana tom je mjestu zamijenio Edgara Bro-nfmana, koji se povukao nakon što jetom organizacijom predsjedao 30 godi-na.

Izvršni odbor Svjetskog židovskog kon-gresa s 11 glasova za i 4 protiv predložioje Laudera za novog predsjednika, a ko-načnu riječ dao je odbor guvernera kojije njegov izbor potvrdio.

Lauder je u utrci za predsjednika pobije-dio Mendela Kaplana iz JužnoafričkeRepublike, izraelskog aktivista i piscaEinata Wilfa te Vladimira Herzberga, ru-sko-izraelskog nuklearnog fizičara.

Lauder je rekao da Svjetskom židovsk-om kongresu namjerava dati nov smjer,nakon skandala i duboke krize koja jepotresla organizaciju nakon što su otkri-vene neregularnosti u poslovanju.

Lauder je američki državljanin, republi-kanac, a identificira se s izraelskom de-snicom. On je vlasnik kozmetičkog car-stva Estee Lauder, koji je osnovalanjegova majka, a njegovo osobno boga-tstvo procjenjuje se na 2.7 milijardi dola-ra.

Prijelazni predsjednik bit će na toj duž-nosti do 2009. godine kada će Svjetskižidovski kongres održati slijedeću plena-rnu sjednicu i izabrati stalnog predsje-dnika.

Svjetski židovski kongres osnovan je1936. godine u Ženevi i organizacije jekoja predstavlja židovske zajednice iz 80zemalja, uključujući i Izrael.

DDaavviidd SShhaarrrroocckk,, JJeerruuzzaalleemm

PRIZNANJE ARAPINU KOJI JESPASIO ŽIDOVE OD NACISTA

Otkako je ta nagrada ustanovljena 1963.godine, više od 21.000 osoba steklo je ti-tulu Pravednika među narodima, s Os-carom Schindlerom vjerojatno najpozna-tijim pravednikom. Ali usprkos pričama ojunaštvu i prijateljstvu koje pamte članovinekoć velike sjevernoafričke zajednice,iz arapskog muslimanskog svijeta nije sepojavio još niti jedan kandidat.

AAbbddeellwwaahhhhaabb jjee sskkrriivvaaoo 2233 ÆÆiiddoovvaa

Priču o Tunižaninu Khaledu Abdelwahh-abu otkrio je jedan američki Židov, stru-čnjak za arapsku i islamsku politiku, kojise bavio istraživanjima za svoju knjigu.

Jedna preživjela, Anny Boukris, ispričalaje Robertu Satlofu da je Abdelwahhabspasio 23 Židova, uključivši i njezinu obi-telj, dok su se skrivali u jednoj tvorniciulja, nakon što su ih njemački vojnici

Priču o Tunižaninu KhaleduAbdelwahhabu otkrio jejedan američki Židov,stručnjak za arapsku i islam-sku politiku, koji se bavio is-traživanjima za svoju knjigu.

Arapin, koji je spasio živote 23 Židova ti-jekom holokausta, primit će od Izraelačast bez presedana. Khaled Abdelwa-hhab, bogati tuniski zemljoposjednik, bitće prvi Arapin koji će se slaviti kao Pra-vednik među narodima.

Nagrada, koju dodjeljuje Yad Vashem,institucija za sjećanje na holokaust, dod-jeljuje se nežidovima koji su stavili u op-asnost vlastiti život, kako bi tijekom holo-kausta, u kojem je stradalo šest milijunaŽidova, spašavali Židove.

Page 59: HAKOL 101.pdf

59

ZANIMLJIVOSTI:: TUNIS ::

101

izbacili iz vlastitih domova. Bojao se daće žene zaposliti u bordelu pa im je ti-jekom preostalih šest mjeseci njemačkeokupacije Tunisa pružio sklonište.

Intervjuirana u svome domu Los Ange-lesu nekoliko tjedana prije smrti, AnnyBoukris je rekla kako je Abdelwahhabotkrio da njemački oficiri planiraju odve-sti njezinu majku, Odette, da radi u bor-delu, koji su otvorili u Mahdiji, na istočnojobali Tunisa. Kako je Abdelwahhabovotac bio dobar prijatelj Boukrisovih, onse odvezao ravno do tvornice ulja i prio-pćio svim Židovima koji su se tamo skri-vali da su im životi u opasnosti i da smje-sta pođu s njime.

Sve ih je smjestio na svojoj obiteljskoj fa-rmi u selu Tlelsa, dvadeset milja od Ma-hdije, gdje su ostali sve dok britansketrupe nisu okončale njemačku okupacijuTunisa u travnju 1943. godine.

je postala majkom jedne od njegovih dvi-ju kćeri. Umro je 1997. godine, u dobi od86 godina.

Estee Yaari iz Yad Vashema rekla je zaTimes da je o Abdelwahhabu otvorendosje i da će ga pregledati komisija stru-čnjaka prevođena sucem Vrhovnog su-da. Čini se da ima dovoljno materijala dase stvar pokrene, pa bi on postao prviArapin Pravednik među narodima, reklaje.

Dr. Satloff, izvršni direktor Instituta zaBliskoistočne studije u Washingtonu, ot-krio je priču o Abdelwahhabovu junašt-vu radeći na knjizi za koju se nadao daće probiti “urotu tišine” u vezi spašava-nja Židova tijekom holokausta u arap-skom svijetu.

Ove priče izlaze na vidjelotek sada, jer prije baš nismogledali na iskustvo holokau-sta u arapskim zemljama.Drugi razlog jest taj da Ara-pi koji jesu spašavali Židove- nisu željeli biti otkriveni.Oni vrlo nevoljko priznajuda su spašavali Židove.

Dr. Satloff, koji je odletio u Izrael da bi sesastao s djelatnicima Yad Vashema, re-kao je: “Ove priče izlaze na vidjelo teksada, jer prije baš nismo gledali na isku-stvo holokausta u arapskim zemljama.Drugi razlog jest taj da Arapi koji jesuspašavali Židove - nisu željeli biti otkrive-ni. Oni vrlo nevoljko priznaju da su spa-šavali Židove”.

Tijekom Drugog svjetskog rata u Sjever-noj Africi živjelo je preko milijun i pol Ži-dova, koje su progonili nacisti i njihovi ta-mošnji saveznici, iako su neki bili poslaniu logore smrti u Europi.

(članak objavljen 24. siječnja 2007. godine u listu “The Times”)

Prevela: Mira Altarac - Hadji-Ristić

Abdelwahhabu su bile 32 godine kad suNijemci stigli u Tunis, a dr. Satloff opisaoga je kao bonvivana, obdarena izgledomholivudske filmske zvijezde - i s okom zazgodne žene. Otac mu je bio prijašnji mi-nistar na dvoru tuniskog bega (vladara).

PPrriiËËee oo hhrraabbrriimm AArraappiimmaa tteekk ssaaddaa iizzllaazzee nnaa vviiddjjeelloo

Abdelwahhab je studirao umjetnost i ar-hitekturu u New Yorku i neko je vrijemeživio u Parizu. U Španjolskoj se oženio sopernom pjevačicom iz Venezuele, koja

Page 60: HAKOL 101.pdf

60

ZANIMLJIVOSTI :: ZELENORTSKI OTOCI ::

101

IIzzrraaeellsskkii vveelleeppoossllaanniikk bbiioo jjee iizznneennaaeenn kkaaddaa jjeeoottkkrriioo ææiiddoovvsskkoo nnaasslljjeeee mmllaaddee ææeennee KKaattyyee BBeennSShhiimmooll nnaa oottookkuu iisspprreedd zzaappaaddnnee oobbaallee AAffrriikkee..DDiirrnnuutt ssuussrreettoomm,, vveelleeppoossllaanniikk jjee kkrreennuuoo uu ppoo--ttrraagguu zzaa ggrroobboomm KKaattyyiinnaa pprreettkkaa,, ææiiddoovvsskkoogg iimmii--ggrraannttaa iizz MMaarrookkaa SShhlloommee BBeenn SShhiimmoollaa..

ŽIDOVSKI KORIJENI NA ZELENORTSKIM OTOCIMA

Tijekom posjeta otočnoj državi Zelenortski otoci, izraelski vele-poslanik u Senegalu Gideon Bachar bio je iznenađen kada jeotkrio židovsko nasljeđe mlade žene koju je tamo upoznao. Aona se zvala Katya Ben Shimnol.

Zelenortski otoci nalazi se na zapadnoj obali Afrike, na Atlants-kom oceanu. Stanovništvo te otočne države kombinacije jeAfrikanaca i Europljana, od kojih su neki židovskog porijekla.

Veleposlanik Bachar stigao je na arhipelag, koji broji 500.000stanovnika, kako bi predsjedniku te male republike predaovjerodajnice.

Velik broj Židova stigao je na otok direktno iz Portugala, nakonšto su bili protjerani 1460. godine, a drugi su stizali tijekom 19.stoljeća.

S obzirom na to da su židovski imigranti uglavnom bili samci,ženili su se i asimilirali s otočkim lokalnim stanovništvom. Do-kazi o židovskoj nazočnosti vidljivi su u velikom broju židovskihprezimena (Cohen, Levi, Ben Shimol i Ferrera), na židovskimgrobljima, a čak se i jedno selo na otoku zove Synagoga.

SVelik broj potomaka židovskih imigranata svjesni su svoganasljeđa i ponosni na to, iako su se generacijama smatralikršćanima.

IIzznneennaauujjuuÊÊii ssuussrreettTijekom veleposlanikova boravka na Zelenortskim otocima, ta-mo je boravio i španjolsko-židovski liječnik dr. Jose Tristan, kojije trebao operirati 20 djece.

Veleposlanika su pozvali da posjeti djecu i tijekom boravka ubolnici susreo se sa sedamnaestogodišnjom Katyom Ben Shi-mol. Tijekom razgovora, veleposlanik je otkrio da je osnivač

njezine obitelji bio jedan od skupine marokanskih Židova kojisu u 19. stoljeću stigli na otok i tamo se trajno naselio.

Djevojka je bila ponosna na svoje židovske korijene i velepo-slaniku je pokazala malu bilježnicu, napisanu na portugalskom,u koju je zapisala svoje genealoško stablo i zalijepila fotografi-je svojih predaka.

Na jednoj od fotografija bio je snimljen grob židovskog osniva-ča njezine obitelji Shlome Ben Shimola, koji je na Zelenortskiotoke stigao iz Maroka i preminuo 1904. godine.

Dirnut iznenađujućim susretom s mladom djevojkom, velepo-slanik i doktor Tristan odlučili su pokušati pronaći grob ShlomeBen Shimola.

Između bazaltnih planina u središtu otoka Santigau, njih sudvojica pronašli usamljeni grob. Veleposlanik Bachar izmolio jekadiš na grobu u znak sjećanja na Shlomu Ben Shimola.

Zelenortska republika ili Zelenortski otoci(portugalski: Cabo Verde) su mala otočna država na arhi-pelagu u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, oko 600kilometara od najzapadnijeg dijela afričke obale.Portugalci su nenaseljene otoke pronašli i kolonizirali u15. stoljeću kada su postali glavni centar trgovine robovi-ma. Portugalski naziv “Cabo Verde” dolazi od najzapadni-je točke Afrike koja se danas nalazi u Senegalu.Zelenortski otoci, koji se sastoje od 10 većih i 8 manji oto-ka, nezavisnost su dobili 1975. godine. Najpoznatijastanovnica Zelenortskih otoka je svjetski poznata pjevačicaCesaria Evora.

Page 61: HAKOL 101.pdf

61101

IN MEMORIAM

Gospođa Marta Centner preminula je 14. srpnja 2007. godi-ne, u svome domu sa svojim najmilijima.

Gospođa Centner rođena je 1911. godine u Lipiku u obiteljitrgovaca. U Zagrebu je pohađala Gornjogradsku gimnaziju iTrgovačku akademiju.

Godine 1938. udala se za suca Ota Centnera i otišla s njimeživjeti u Tuzlu, gdje je on radio na sudu sve do početka Dru-gog svjetskog rata.

Zahvaljujući tomu što su živjeli u Bosni u multikulturalnoj sre-dini, ona i njezin suprug uspjeli su preživjeti holokaust, jer suim pomagali i skrivali ih prijatelji svih nacionalnosti i vjera,dok su njezini roditelji, brat i mnogobrojna rodbina stradali ulogorima u Jasenovcu i �akovu.

IN MEMORIAM

Gospođa Ela Muhvić, još jedna od naših seniorki, napusti-

la nas je 21. kolovoza u 93. godini života.

Moja generacija pamti ju kao profesoricu njemačkog (stu-

dirala je njemački i francuski jezik, ali je tijekom svog

radnog vijeka uglavnom predavala njemački) na gornjo-

gradskoj VII. ženskoj gimnaziji, IV. gimnaziji na Rooseve-

ltovom trgu i drugdje.

Rođena je u Samoboru kao Ela Kornfein.

Rat je provela u svom rodnom gradiću, gdje je nju i njezine

roditelje skrivala obitelj Mihalinec. Sestra i četrdesetak čla-

nova njezine obitelji nisu bili te sreće - stradali su u nacisti-

čkim logorima.

IN MEMORIAM

Nakon završetka rata živjeli su u Sarajevu, a 1954. godinepreselili su se u Zagreb.

Godine 1947. dobivaju kćer Nadu s kojom je Marta živjelado kraja svog života kao i s unukama Marinom i Anom, koji-ma je pružila neizmjernu ljubav i dobrotu, a one su joj uzvra-ćale i predano se brinule za nju kada je to bilo najpotrebnije.

Od svog dolaska u Zagreb, pa sve dok je mogla, odnosnodo svoje 92. godine, dolazila je u Židovsku općinu i sud-jelovala u radu Ženske sekcije i sastajala se i prijateljevalas mnogima (Jelena Viculin, Elza Goldner, Mira Atijas, VeraDajč, Ljerka Dajč, Delka Weiss, Josipa Paržik, RužicaŠpicer, Ljerka Kallay, Ilonka Bakrač, Štefa Švarc, ZoraSteiner, Branka Akerman) i još s mnogo njih koje već dugonisu s nama.

Njezin suprug bio je dugogodišnji potpredsjednik Općine ipredsjednik kuratorija Doma Lavoslava Schwarza. Ona gaje pratila u radu i druženju s našim poznatim članovima - Si-ngerovi, Pollakovi, Jungwirthovi, Breyerovi, Volnerovi,Obersonovi, Sternovi, Hahnovi, Haasovi...

S Martom su otišla i neka od posljednjih sjećanja na ta dru-ženja i to značajno razdoblje naše Općine - otišla je jednaepoha.

N. H.

Poslije rata, gospođa Ela udala se za svog kolegu, germani-sta Zlatka Muhvića, kojeg je nadživjela. Stanovala je sa svo-jom kćerkom, koja ju je nježno pazila do kraja života.

Pamtim gospođu Muhvić sa sastanaka gospođa njezine živ-otne dobi u klubu naše Općine. Sjedile bi za onim okruglimstolom, svaka sa šalicom kave ispred sebe (Gospođa Ela ija znale smo izmijeniti sjećanja na profesore VII. ženske!).

Nema više ni tih prijateljica, osim gospođe Elze Goldner igospođe Branke Ackermann u Domu Lavoslava Schwarza.Imaju lijepa sjećanja na nju i kažu mi da je bila jako odanažidovstvu.

Mira Altarac Hadji- Ristić

PPRROOFF.. EELLAA MMUUHHVVII∆∆

MMAARRTTAA CCEENNTTNNEERR

Page 62: HAKOL 101.pdf

62101

IN MEMORIAM

Otišao je i Joža Štajner ( 1946-2007), sin nekadašnje akti-vistice Židovske općine Zore Štajner i brat Miriam Aviezer,koja radi u Yad Vashemu.Dugogodišnji invalid, preminuo je u Domu za stare i ne-moćne Fidelitas u Bukovačkoj cesti.Unatoč bolesti, duhom je bio aktivan: priznati stručnjak fi-lmske umjetnosti, urednik Hrvatske televizije.Nenad Polimac, filmski kritičar Jutarnjeg lista, kaže usvom sjećanju na preminulog kolegu 18. srpnja ovegodine:

“ ... bio je među ključnim osobama koje su televizijski pro-gram grozničavo punile hollywoodskim klasicima terijetkim vrijednim europskim i azijskim filmovima. Beznjegova truda Filmska enciklopedija Leksikografskogzavoda ne bi bila tako pouzdana, ni puna živopisnihnatuknica.”Štajner je iza sebe ostavio bogatu filmsku biblioteku, kojuje njegova sestra Miriam poklonila Akdemiji za film i kaza-lište.

Mira Altarac Hadji-Ristić

IINN MMEEMMOORRIIAAMM

JJOOÆÆAA ©©TTAAJJNNEERR

IN MEMORIAM

Posljednji aktivni predsjednik Udruženja Židova iz bivše Ju-goslavije u SAD-u, Emanuel Salom Manny, preminuo je 16.kolovoza 2007. godine, a sahranjen je na groblju Mount Mo-riah, u New Yorku.

Emanuel je rođen 24. prosinca 1925. u Sarajevu. Tijekom ra-ta, 1941. godine, uspio je pobjeći u Herceg Novi, a dio rataproveo je u talijanskim logorima.

Nakon oslobođenja, Emanuel se 1943. godine priključio en-gleskoj vojsci. Tijekom godina postao je časnik za vezu am-eričkog JOINT-a i talijanskih vlasti.

1949. godine dolazi u New York, gdje 1957. osniva uspješnutvrtku za uvoz i izvoz. Godine 1978. oženio se s Jelenom,

koja mu je pomagala, bodrila i njegovala do zadnjeg danaživota.

Brzo se uključio u rad Udruženja Židova iz bivše Jugoslavije,a tijekom vremena postao je glavni motor tog udruženja.Uvijek je bio spreman i na pomoć Izraelu, a posebno trebaistaknuti njegov rad i vodstvo u izgradnji velikog sportskogcentra „Dado Elazar“ u okrugu Gilboa u Izraelu.

Emanuel je bio neobično pažljiv sin, brat i muž. Svojimdugogodišnjim radom zadužio je mnoge u Americi kao i uraznim dijelovima bivše Jugoslavije.

Oplakuju ga supruga Jelena Salom, sestra Elly i sestričnaSari kao i mnogobrojni prijatelji.

Joseph Gottfried

EEMMAANNUUEELL SSAALLOOMM ((MMAANNNNYY))

IINN MMEEMMOORRIIAAMM

JJUULLIIJJAA GGEERRTTNNEERR ÆÆIIVVAADDIINNOOVVII∆∆

U Dubrovniku je 7. kolovoza 2007. godine u 91. godini preminula gospođa Julija Gertner Živadinović, članicaŽidovske općine Dubrovnik, ranije iz Beograda.

Page 63: HAKOL 101.pdf
Page 64: HAKOL 101.pdf