DRUGA - · PDF fileGorje Appalachian nekoÊ je bilo dom Indijanaca naroda Cherokee, ......

DRUGA

72MOTOREVIJA 092008

Putopis Sjedinjene AmeriËke Dræave, 1. dio

Gorje Appalachian nekoÊ je bilo dom Indijanaca naroda Cherokee,a danas je oaza bogata prirodnim ljepotama, autentiËnim djeliÊimaiz æivota stare Amerike i vrhunskim cestama - raj za motocikliste�Tekst i foto Danijel Puljek

mr_09_072-077_Putopis 8/13/08 10:10 PM Page 72

MOTOREVIJA 09200873

DAVNO PRIJE NEGO SU LJUDI ÆIVJELI NA ZEMLJI, ona je bila prekrivenavodom, a na njoj su obitavale samo æivotinje, i to na jednom malom komadu zem-lje. No, jednoga su dana odluËile poslati orla da za njih pronae novu zemlju gdjeÊe biti mjesta za sve. Nakon dana i dana leta orao je spazio prekrasne zelene pla-nine, bogatu πumu, usjeke i pitome doline - gorje Appalachian. To je bio idealandom za æivotinje. Mnogo godina kasnije æivotinjama su se u ovom prekrasnom krajupridruæili i ljudi te ostali. Bili su to Indijanci iz plemena Cherokee, a gorje Appalachianpostaje njihovim domom...

Uz sliku orla nad planinom, ovaj tekst stare indijanske legende upisan je na naj-viπem vidikovcu turistiËke ceste Cherohala skyway. Kada ugleda planine koje seproteæu unedogled, Ëovjek moæe zamisliti zaπto je orao izabrao baπ ovo mjesto.

Stajali smo tako usred gorja Appalachian, nekoliko kilometara od rezervata is-toimenog indijanskog naroda u zapadnom dijelu savezne dræave Sjeverna Karolina,gotovo na njenoj samoj granici. Pred nama se pruæao pogled na dræave Tennessee,Georgiu i Juænu Karolinu, a okruæeni smo dvjema nacionalnim πumama - McDo-wellovom i Cherokee. S vrha planine na kojoj smo stajali prema njima i mnoπtvudolina protezali su se kilometri i kilometri vrhunske turistiËke ceste za voænju, poputzavojitih rebara koja se od kiËme na vrhu planine kroz usjeke spuπtaju prema dolje,prema sparnim dolinama, raskriæjima i starim drvenim gostionicama.

Bio je to treÊi dan naπeg puta po nekoj sasvim drukËijoj Americi negoli je mi kaoEuropljani poznajemo. Mala grupica od Ëetiri novinara, jednog iz Chicaga, jednog izJuæne Kalifornije, jednog iz ©vicarske i nas iz Hrvatske uz vou puta i fotografkinjuiz ©vicarske stajala je ondje gdje su nekoÊ stajali Indijanci. Sunce je bilo visoko, adan vruÊ s temperaturom od 40 stupnjeva i nesnosnom vlagom. U zaπtitnom odi-jelu i kacigi na mjestu je bilo gotovo nepodnoπljivo, no nismo marili, znali smo daceste ima dovoljno za rashladiti se zauvijek. Iza nas Ëekali su motocikli, novi ispodËekiÊa Suzukijevi V-stromovi 650 i 1000 Ëiji brojaË je mjerio samo naπih 500 milja isasvim oguljene oslonce nogu. Kakva je cesta kroz planine, to dovoljno govori.Upravo smo bili na polovici zacrtane rute po gorju Appalachian, kada je taj kratkipredah svima omoguÊio da saberu misli.

ZapoËeli smo s Indijancima, no moramo zastati u pedesetim godinama proπlogstoljeÊa kada je ameriËko druπtvo snaæno napredovalo i poËelo osjeÊati blagodativisokog standarda. Kako bi Amerikanci uz Yellowstone i Grand Canyon mogli doæiv-jeti jedan od svojih najljepπih krajolika, odluËeno je da se po vrhovima planina napravituristiËka cesta za automobile. Zabranjena za promet kamiona, bez benzinskih crpki,cesta samo za uæivanje postala je kiËmom na vrhu brda na koju su se nadovezalabezbrojna rebra, odnosno zavojite ceste koje su iz dolina kretale prema gore.

Veliki projekt dobio je nekoliko glavnih pravaca po vrhovima najveÊih planinaznakovitih imena Blue ridge parkway i Cherohala skyway. Po zavrπetku cijelog pro-jekta sredinom 90-ih, netaknutu prirodu ispreplela je mreæa vrhunskih cesta duganekoliko stotina milja od kojih je jedna najpoznatija na svijetu - Tail of a dragon....

Negdje u osamdesetima podruËje otkrivaju motociklisti svih profila te ono pos-taje izuzetno popularnim odrediπtem tisuÊa motociklista iz Amerike i ostatka svijetakoji æele iskuπati vrhunski asfalt usred prirodnih ljepota. Tako su motociklisti zavla-dali indijanskim svijetom, a zato smo i mi bili ondje. U danaπnje vrijeme motociklis-tiËki je turizam jedan od najveÊih pokretaËa ekonomije tog kraja koji gotovo da ne-ma industrije i gdje je za ameriËke prilike nezaposlenost popriliËno velika πto je pri-je svega vidljivo po mnogim zapuπtenim kamionima, starim radionicama i gostioni-cama koje sada postaju meka turistima.

Isto tako, motociklist je ondje rado vien gost, a ljubaznost ljudi na ameriËkomjugu oduπevljava. Specijalitet Sjeverne Karoline je roπtilj, a domaÊini su iznimno po-nosni na svoje umijeÊe pripremanja mesa, pomfrita i naravno raznolikih umaka zaroπtilj. Stoga Êete teæe pojesti juhu, a i kada je izaberete oËekujte da bude riblja iliod neke druge morske vrste. Iako duboko u kontinentu, Ëak se do gorja Appala-chian osjeÊa utjecaj morske gastronomije pa sve dolje do New Orleansa.

No, krenimo ispoËetka. Krenuli smo iz grada Charlottea. To je danas moderangrad i srediπte bankarske industrije u tom dijelu Amerike, a klima s Ëetiri godiπnjadoba i neπto niæe cijene Ëine ga zanimljivim odrediπtem za æivot i mladih i starih. Dokmladi ljudi dolaze u Charlotte radi posla, stariji koji su u mirovini stiæu u okolna mje-sta te gotovo cijelu Sjevernu i Juænu Karolinu kako bi u prirodi i s niæim troπkovimaæivota proveli mirovinu.

Stoga se Sjeverna Karolina danas doima kao veliko zeleno odrediπte za vikendkoje je neprestano popunjeno. Kad veÊ spominjemo tu veliku ameriËku dræavu, valjatakoer reÊi da su baπ ondje braÊa Wright napravila svoj povijesni prvi let avionom, auspomena na taj dogaaj i dan-danas se moæe vidjeti na svakoj registarskoj ploËici.


74MOTOREVIJA 092008

NEOBI»AN ZNAKPREDNOSTIPROLAZAOBJA©NJAVASVE - THESNAKE CESTA JES »AK 489ZAVOJA KOJASE PROTEÆEPREKO TRIPLANINE


MOTOREVIJA 09200875

Charlotte, za ameriËke prilike popriliËno star grad, prvi put je naseljen1755. godine. Otad i nosi ime Charlotte, u Ëast tadaπnjoj princezi Charlotte odMecklenburga koja je u to vrijeme postala suprugom engleskog kralja GeorgaIII. Danas je Charlotte veliko sportsko sjediπte s mnogo sportova - s koπarka-πkom ekipom Charlotte bobcats u NBA-ligi (nekada Hornetsi koji su prodani uNew Orleans) koju je „upropastio“ uragan Catrina, a osobito mnogih oktanskihsportova poput kruænih utrka po ovalu - nascar. Stoga je naπe upoznavanjeAmerike i njihovog adrenalinskog sporta zapoËelo upravo na stazi Lowe’s mo-tor speedway, jednoj od najbræih uopÊe.

To popodne jedan automobil nascar bio je namijenjen posebnim gostima- nama. Nenaviknuti na taj sport isprva nismo mogli pojmiti brzinu, snagu i per-formanse tih, samo naizgled automobila. OËi Europljana viπe su naviknute nabolide Formule 1, njihove performanse i ponaπanje, pa nam se ondje sve Ëini-lo nekako laganijim i jednostavnijim. Posebice kada je staza samo jedan oval snagibom. Kako smo se prevarili...

Kada Ëovjek prie bliæe automobilu koji radi, poËinje shvaÊati da pod hau-bom i lijepo oblikovanom karoserijom ustvari leæi æivotinja. Nekoliko metara iznoja mehaniËarske ekipe i auto broj 24 zaurlao je svom snagom. Od zvukase jeæi koæa i - kada stojite kraj automobila koji radi - tu nema pomoÊi. U veÊi-ni nascara nalaze se Chevroletovi ili Fordovi V-8 motori. Iako potjeËu iz serijskeproizvodnje, samo je blok motora serijski, a ostalo je sve ruËni rad. Snagamotora te cijena cjelokupnog auta su tajna, no po zvuku se moæe zakljuËiti daje konja, a posebice okretnog momenta - πto je nesumnjivo glavno mjerilo uAmerici - viπe no dovoljno.

Brrr...kaæu da treba samo dræati ruke k sebi i noge dolje u autu kako karo-serija ojaËana roll-barovima iznutra ne bi, ukoliko se savije, odsjekla neËiji prstili ne daj boæe ruku. S tom primisli u glavi provlaËimo se kroz suvozaËki prozori sjedamo u tvrdo metalno sjedalo do vozaËa. Meutim, njega ni ne vidimo, ito ponajprije od njegovog zaπtitnog sjedala, visoke poluge mjenjaËa i mnoπtvainstrumenata ispred njega od kojih je okretomjer najveÊi, gotovo poput zidnogsata s crvenom statiËnom kazaljkom za najviπe okretaje podeπenom na 5500o/min.

Pred suvozaËem je sva sila elektronike koja kontrolira motor, mjenjaË i ov-jes, a sve izgleda kao gomila audiopojaËala s velikim rebrima za hlaenje i hr-pom æica. Jasna nam je sada ona - ruke k sebi.

Nevidljivi vozaË samo je ispruæio ruku s palcem gore prema nama i pitao -Ready?

Ready - nego πto, sada kada ne moæemo van! Ubacivanje u prvu brzinuuz strahoviti prasak ispod nas i otpuπtanje spojke i kreÊemo - lagano. Kako seboks spaja sa stazom, tako vozaË dodaje gas i motor poËinje urlati, ubrzanjanisu pretjerano æestoka, ali jasno nam je da taj auto ne mora vrhunski ubrza-vati, nego moÊi dræati strahovitu prosjeËnu brzinu po krugu, i to zahvaljujuÊi ve-likom okretnom momentu motora. Tako je i bilo, urlanje ne prestaje ni u jednojbrzini i prvi ovalni dio prolazimo u ubrzavanju. Na ravnu dionicu izlijeÊemo u tkozna kojoj brzini i joπ ubrzavamo, pa s vanjske strane, taman na poËetku slje-deÊeg polukruænog nagiba obilazimo dva auta koji treniraju. Dok i dalje ubrza-vamo, kako bismo „izletjeli“ na drugu ravninu, Ëovjek se mora priupitati - upra-vo smo obiπli nascar na treningu? To mora biti gadno!

IzlijeÊemo na drugu ravninu pri punoj brzini od 180 mph (289 km/h) i slje-deÊi oval prilazi iznimno brzo dok automobil treperi zalijepljen za stazu. PritomvozaË ne pokazuje namjeru da popusti gas ni milimetra i poËinjemo uviatikako je to zaista teπko voziti. Kako se poveÊava oval, tako se poveÊava i prom-jer naπih oËiju. S gotovo 300 km/h ulijeÊemo na oval, automobil blago klizi stra-ænjim krajem prema van dok vozaË upravljaËem „vuËe“ prednji kraj po sredinistaze. Centrifugalna nas sila pokuπava povuÊi prema van, a jedino πto nas dræije G-sila od oko 2,5 G generirana naπom brzinom i radijusom. Povrh toga, bu-duÊi da ga bilokakvo popuπtanje napetog automobila dovodi ili do izlijetanja ilido okretanja na stazi, vozaË cijelo vrijeme mora izuzetno dobro osjeÊati πto sedogaa. Straπno - prste k sebi, nema druge! Ponovo izlijeÊemo na ravninu ipoput mlaznog aviona prolijeÊemo pokraj boksa.

Dva kruga pune brzine i nama viπe nego dosta. Svaka Ëast, to uistinu trebaprobati. Dok pada noÊ, odlazimo na veËeru...i pivo, da se ruke prestanu tresti...

Jutro poslije nascara svi smo se smirili, πto je poæeljno jer treba izvesti prvih270 milja do grada Abingtona u Georgiji. Istodobno je to i prilika da probamovoænju po autocestama dok se ne dokopamo lokalnih cesta oko 80 milja od

Naπa turneja poAmerici zapoËela jena ovalnoj stazi zautrke nascar, gdje

smo bili u priliciprovozati se u

natjecateljskimautomobilu

poznatog vozaËaJeffa Gordona

Jedna slika kao mnoge- veÊina parkwaya

izgleda isto: s odliËnimasfaltom, bezbroj

zavoja i prirodom kojase proteæe unedogled


OKUPLJALI©TAMOTOCIKLISTABILA SUPOLUPRAZNAJER JE BIOTJEDAN. ZATOSMO MOGLISLIKATI NJIHOVOORIGINALNOVANJSKOURE–ENJE

76MOTOREVIJA 092008


Viktorijanski hotel u Georgijikao da je iz serije Sjever i jug.

Tradicionalni trijem noÊu jeposebno upeËatljiv

Na vrhovimaplanina surestorani-

-vidikovci ukojima se jede

roπtilj. Bradamladog

konobarazaπtitni je znak

ovog kraja

Kosilica s V-8 motorom nije niπtaËudno na ovim prostorima gdje je

trave za koπenje mnogo, a gorivo jejoπ uvijek dovoljno jeftino

MOTOREVIJA 09200877

Charlottea, na obroncima gorja Appalachian. Promet je gust, s mnogo kamionai zakrËenim trakama kojih povremeno ima Ëak πest. Uz to, vozi se striktno popropisima uz najviπu brzinu od 65 mph ili koju milju viπe. BuduÊi da su kaznerigorozne, a policijske kontrole Ëeste, nitko se ne usudi æuriti.

Kako su suprotni pravci autocesta u Americi odvojeni samo neπto πirimpojasom trave sa srediπnjim plitkim odvodnim kanalom, to je obiËno izvrsnomjesto za policijsku saËekuπu. Primjerice, na mjestima gdje je trava odavno po-koπena, a time i najviπa, u kasnim satima moæete uoËiti nepotpunu siluetu po-licijskog automobila, veÊinom samo krov i prozore. No, tada je veÊ prekasno jerkamera vas je davno prije uoËila.

Situacija na lokalnim cestama je sasvim drukËija, iznimno brzo nestaje uæu-rbanosti, a krajolik postaje tipiËno juænjaËki, s malim drvenim kuÊama i poznatimtrjemovima. Sve izgleda kao jedna uspavana pustoπ s ponekim poljoprivrednimdobrom, restoranom ili raskrπÊem usred niËega. VruÊina je sve otjerala u hladov-inu. InaËe, sav se æivot odvija pored ceste, u malim sredinama u Ëijem je srediπtunerijetko benzinska crpka, bar i nekoliko, obiËno mehaniËarskih radionica.

Takoer, zanimanje pobuuju i drvene kuÊe za prodaju poslagane uz cestuna prikolicama. Samo treba ostaviti polog i imati temelje, a kuÊa stiæe isti dan.Stoga ne Ëudi da - kada je veÊina kuÊa od trijeπÊa - uragani u tek nekoliko min-uta „poravnaju“ cijele gradove. Na popisu zanimljivosti joπ je poneπto. Naime,prostrana dvoriπta presjek su ameriËkog druπtva u proteklih 50 godina, pose-bice πto se prometa tiËe. Ondje su, kako se Ëini, reciklaæa i bacanje starih auto-mobila nepoznat pojam, pa stari kamioni i automobili stoje sloæeni kao u muze-ju i u toj suhoj klimi polako propadaju.

Kako se krajolik poËinje uzdizati, tako πume zamjenjuju polja, a zavoji ravnedionice. Tek tamo zapoËinje naπe pravo putovanje. RuËak nas Ëeka u maloj©vicarskoj, restoranu u mjestaπcu blizu puta za parkway gdje Êemo uÊi u naci-onalni park. Do male ©vicarske, Ëemu su se najviπe radovali naπi πvicarski ko-lege, koji kaæu da od originalne manju ©vicarsku nikada nisu vidjeli, vodi nas vr-lo zahtjevna cesta s bezbroj zavoja, πto je ujedno i prva prilika da onako neuho-dani vidimo koliko Bill, naπ domaÊin i voa puta, namjerava dræati brz tempo.

Naime, Bill ima 64 godine, pa smo pogreπno pomislili da mu najviπe odgo-vara lagana voænja. Nije dugo proπlo kada je prvi put oslonac nogu na V-stromuostavio potpis na cesti. Nema sumnje, to je bila najava za sljedeÊe dane, kadaÊe to postati uobiËajeno. Osoblje skaËe da nas napoji i nahrani, a na repertoaruje naravno roπtilj - njihov specijalitet. Joπ jedna najava za sljedeÊe dane, jerhoÊete-neÊete jest Êete roπtilj. SreÊom, naπe hrvatske navike nisu neπto bitnodrukËije, pa dræimo tempo, a ©vicarci sve ËeπÊe poseæu samo za salatom. Zatomi uskoro popuπtamo remen na naπim hlaËama, a oni su joπ uvijek fit.

Izlazimo na ”parkway” i kreÊemo put sjevera po samom vrhu planine. Trebaprevesti viπe od 80 milja bez stajanja osim za fotografiranje, a znak na ulasku upark upozorava da benzinske crpke nema sljedeÊih 60 milja i da - ne æelimo lispavati u parku - treba paziti na koliËinu goriva u spremniku. Nije problem πtose temperature tiËe, no osim raznolikog biljnog svijeta takav je i æivotinjski,ukljuËujuÊi i medvjede, pa je stoga bolje o gorivu misliti na vrijeme.

”Parkway” je naprosto divan, πto se same ceste i pogleda tiËe, a visinaceste mijenja se od 1500 do 6000 ft (500 do 2000 metara nadmorske visine).Cijelim putem oko nas puca pogled na beskrajne planine koje zavrπavaju u iz-maglici uzrokovanoj vlagom u zraku.

Svugdje na rubu savrπeno pokoπenog dijela uz cestu i poËetka πume cva-te cvijeÊe. Sve izgleda kao arboretum. Milje brzo prolaze iako se veÊinu puta dr-æimo propisanog ograniËenja od 55 mph. Cesta je veÊinom prazna, pa i u vo-ænji i u pogledu moæemo istodobno uæivati.

Iznimno visoke temperature i vlaænost ne mogu proÊi bez popodnevnogproloma oblaka, pa uskoro neumoljivo sunce mijenjaju oblaci, a mi zavrπavamou kiπnim odijelima. Na satu je gotovo 300 prijeenih milja i polako postajemoumorni. Zato su svi s nestrpljenjem Ëekali znak da smo uπli u Georgiju jer suAbington i naπ hotel u neposrednoj blizini. Na prednji trijem hotela popeli smose zajedno - i kiπa i mi. Tajming savrπen, a tek prvi dan gotov… c

AGENCIJA BLUE STRADA TOURS Zahvaljujemo turistiËkoj agenciji Blue strada tours iz Charlottea, i divnim ljudima Debbie i Billu, koji su namomoguÊili prisustvovanje tom putovanju. Svi zainteresirani za takav motociklistiËki odmor i doæivljajAmerike mogu viπe informacija potraæiti na internetskoj stranici�www.bluestradatours.com ilina e-mail adresi �[email protected]


OKRŠAJ S FAMOZNIM

70MOTOREVIJA 102008

Putopis Sjedinjene AmeriËke Dræave, 2. dio

Iza nas je gotovo 1000 milja zavojitih cesta. Spremni smo zaokrπaj s famoznim zmajem. Navodno zmaj zna ugristi natrag onekoji pretjeraju. Nas nije ujeo zmaj, veÊ πerif! �Tekst i foto Danijel Puljek

mr_10_070-075_Putopis 2 9/17/08 8:36 PM 0

ZMAJEM

MOTOREVIJA 10200871

…ABINGTON, U KOJEM SMO NO∆ILI, pravi je viktorijanskigrad s veÊinom kuÊa od crvene cigle koje su uglavnom u original-nom stanju, a hotel je pripadao supruzi generala vojske juga FrancisaPrestona. Danas pak nosi ime Martha Washington, a prije nego πtoje ureen u hotel dugo je bio æenski koledæ za imuÊne obitelji. Sveunutra podsjeÊa na doba graanskog rata - kao da Ëovjek upadneu popularnu TV-seriju Sjever - jug. Osim hotela u originalu je tavernau kojoj veËeramo, a koju dræi njemaËki gazda, ista obitelj koja ju je isagradila kada je Abington nastajao. Dobra veËera i san. Dan je ion-ako bio iznimno dug, a nakupilo se podosta dojmova.

Jutro je umnogome pametnije od veËeri pa karte razmotavamotijekom doruËka i planiramo dalje. Cilj Asheville, grad na drugomdijelu parka do kojeg moramo doÊi parkwayem, uobiËajenom ces-tom i ruËati kod Billovog prijatelja Dalea. Naime, on ima najveÊi muzejstarih ameriËkih motocikala od kojih je veÊina u originalnom stanju iradi. Dale nas æeljno oËekuje na ruËku u Maggie valleyju, udolini ukojoj je muzej.

Podmazujemo lance i kreÊemo. Pred nama je ponovno oko 300milja. Danas nam priroda veÊ izgleda svakodnevno pa joj posveÊuj-emo manje paænje, ali zato je drugih zanimljivosti podosta. Put nasvodi kroz najkraÊi tunel na svijetu, barem tako kaæu, koji je niπta dru-go negoli rupetina u stijeni koju u pretproπlom stoljeÊu - kada su gra-dili prugu tim krajem - nisu mogli „preskoËiti“. Na mjestu tadaπnjepruge koja je koristila za izvlaËenje drveta, sliËno poput stare Gutma-nnove pruge po Papuku u Slavoniji, sada prolazi cesta pa tunel sluæikao atrakcija.

Dolazimo uskoro i do Shady valleyja, doline s malenim raskrπÊems benzinskom crpkom i gostionicom. To je poËetna toËka za tri cesteprema trima planinama omiljenima meu motociklistima. Sve cestezajedno imaju ukupno 489 zavoja i poznate su pod imenom Thesnake - zmija. Na benzinskoj nas lokalni vozaËi odmah upoznaju steæinom cesta, pa jednostavno pokazuju rukom u pravcu pojedine i -ovisno o teæini - izgovaraju broj jedan, dva ili tri. Posavjetujemo se skartom i uvidimo da dalje moæemo cestom broj tri pa odluËujemopokuπati barem nekoliko milja „jedinice“. Ima se πto i probati, zavoj nazavoju, sve kroz πumu, a toliko usko da se nikako ne moæe slikaticesta za ilustraciju. Sve πto se moæe fotografirati je dio zavoja koji nes-taje u πumi.

Naæalost, poslije nekoliko milja susreÊemo ekipu za πiπanje travei radove na bokobranima te se odluËujemo vratiti. Ako je jedinicatako opaka, nama Êe biti dovoljna i trojka koja je u naπem smjeru.Tako je i bilo, pa u brzom tempu izlazimo u Maggie valley, dolinu ukojoj se nalazi muzej.

Velika stara vatrogasna kola su nas upozorila na ulaz, a prostra-no dvoriπte - buduÊi da je bio tjedan - bilo je popriliËno pusto. Zatose gazda Dale nije dao smesti pa je za svoje posebne goste na goto-vo 40 stupnjeva sunËanog prijepodneva u vrtnoj kuÊici naloæio kamindobrodoπlice.

- Da se malo podruæimo uz piÊe i svjeæe voÊe - kaæe. Ipak smopotegnuli 10.000 milja da ga vidimo.

Iznimno se gostoprimstvo nastavilo i u muzeju. Izvana niπta oso-bito upeËatljiva limena zgrada, unutra je prava riznica. Muzej nosi ime„Wheels through time“, zato πto svaki motocikl ili automobil, njih oko250, pali. To je ujedno i najveÊi muzej posveÊen ameriËkoj motocik-listiËkoj industriji s primjercima koji ne postoje ni u znatno svjetskipoznatijem muzeju Barber u Alabami. Zato se Dale joπ jednom ne daomesti pa - kako bi nam pokazao da svi motocikli rade - πalje sinapo kanistar benzina.

KreÊemo tako redom, a pod njegovim nogama se redaju stariindiani, harley-davidsoni, elkovi, Ëetverocilindarski redni hendersoni,crockeri i drugi - gotovo svi jedinstveni jer su jedini primjerci i svi re-dom stariji od 70 godina. Vrhunac je bila poËasna voænja i paljenjegume kroz muzej na podivljalom crockeru iz tko zna koje godine. Ta-ko je Dale napravio kratak presjek kroz 100 godina ameriËke motopovijesti, a mi smo ga na kraju zamolili da ne pokreÊe motocikle vrije-

mr_10_070-075_Putopis 2 9/17/08 8:36 PM Page 71

72MOTOREVIJA 102008

MUZEJ WHEELSTHROUGH TIMEURE–EN JEPOPUTAUTENTI»NOGSERVISA SPO»ETKASTOLJE∆A, A SVISU IZLOÆENIMOTOCIKLI UVOZNOM STANJU

©umovit kraj okoparkwaya skriva doline,

jezera i romantiËnedrvene taverne za

odmor u indijanskomstilu


MOTOREVIJA 10200873

dne po nekoliko desetaka tisuÊa dolara koji viπe nigdje drugdje ne pos-toje - i to naravno bezuspjeπno.

Turneju smo zavrπili u radionici u kojoj Dale sa sinom i ocem, te vo-lonterima iz cijele Amerike koji - samo da bi bili ondje - dolaze besplat-no pomagati, restaurira te ljepotane. Radionica je muzej u muzeju, a i ta-mo bi se moglo biti cijeli dan. BuduÊi da se ponovno sprema kiπa, mo-ramo se oprostiti. ZajedniËka fotografija i dogovor da Êemo Europi pre-nijeti πto smo vidjeli.

Sada pravac Asheville, i naravno kiπa poslije nekoliko milja, pa na-vlaËimo kiπnjake i bezuspjeπno pokuπavamo pobjeÊi kiπnom oblaku vel-iËine Hrvatske. PredveËer stiæemo u Asheville mokri i gladni te se smje-πtamo u ne pretjerano upeËatljivom, no ugodnom starom juænjaËkomhotelu Princess Ann. Brzo presvlaËenje i veËera u jednom ondaπnjemklubu gdje svira dobar country.

Drvena gostionica bila je puna, posebice starijih ljudi i isti tren upadau oËi, da su - iako ih kako oni kaæu muËi podosta briga - Amerikanci joπuvijek jedna opuπtena i sretna nacija. Starije dame pleπu stari tradicional-ni ples koji sliËi irskom stepu od kojeg je vjerojatno i nastao, dok ekipana pozornici neumorno udara po bendæu i drugim country instrumenti-ma. Atmosfera opuπta, a sve smo zaËinili specijalitetom - piletinom sroπtilja s pomfrijem, præenim lukom i brdom coca-cole i piva. Slomljeni,s barem 15.000 kalorija viπka, zavrπavamo u krevetu dok nam neizbjeæniameriËki klima-ureaj koji se ne moæe iskljuËiti udara za vrat.

Jutro je doπlo u trenu, a sada se veÊ polako osjeÊaju prijeeni kilo-metri, ili bolje reËeno milje. Svejedno je, jer boli isto. Danas je plan pono-vno ambiciozan, a put bi joπ jednom trebao zavrπiti 300 milja dalje u tav-erni blizu Robbinsvillea, samo nekoliko milja od Deals Gapa - poËetnetoËke Zmajevog repa.

Standardno planiranje za doruËkom i gas - pravac Biltmore, imanjejedne od najbogatijih obitelji svih vremena - Vanderbiltovih. Biltmore je da-nas turistiËka atrakcija koja nosi epitet - najveÊi ameriËki dom, πto je ima-nje Biltmore zapravo i bilo. Ujedno dvorac priËa i priËu o naseljavanju Am-erike u proπlom i pretproπlom stoljeÊu. U doba velikog napretka i boga-Êenja ameriËkog druπtva, Lord George W. Vanderbilt obogatio se na æel-jeznici, trgovini i tko zna Ëemu joπ do tolike mjere da je postao jednomod vodeÊih osoba nove ameriËke aristokracije temeljene iskljuËivo na no-vcu. Svojoj obitelji u tada nepreglednim πumama Sjeverne Karoline odlu-Ëio je sagraditi pristojan dom od nekih tristotinjak soba. Njegovu viziju bilisu spremni pratiti dvojica arhitekata koje je angaæirao, a od kojih je jedangradio dvorac, a drugi nepregledno dvoriπte, odnosno park oko njega.

Koliko je imanje veliko, dovoljno govori da danas kroz njega prolaziautocesta koja je - buduÊi da je „dvoriπte“ Biltmorea bilo nemoguÊe zao-biÊi - izvrsno zamaskirana. Svi radnici, a posebice struËna radna snagapoput tesara, kamenoklesara i drugih pristigla je iz Europe, kao i veÊinakamena i drugih materijala. Biltmore je graen od 1881. do 1895. godi-ne, i bio je jedan od ambicioznijih projekata toga doba u Americi, a veÊi-na radnika koja je doπla iz Europe nakon tog je posla ostala te poËelarazvijati svoje vlastite biznise.

Tako je zapravo i nastao streloviti napredak ameriËkog druπtva. Na-æalost, slikanje unutar dvorca nije dopuπteno, no vjerujte, svaka soba zra-Ëi jednako i u svakoj moæete osjetiti samo jedno - moÊ. Ipak, mi moramodalje, gorje Appalachian ponovno zove, pa do iza ruËka „preslagujemo“zavoje kada u jednoj staroj trgovini usred niËega stajemo odmoriti se.

Ondje se moæe popiti cheerwine, tradicionalno piÊe sliËno coca coli,ali i naπem Kraheru, ukoliko ga se joπ sjeÊate. Takoer, pred oËima sepruæa slika kako je sve izgledalo prije viπe od 100 godina jer je trgovinai dan-danas ista, a vodi je ista obitelj koja ju je i osnovala u doba nasel-javanja. U trgovini je joπ i danas tradicionalna poπta sa sanduËiÊima podkljuËem, a uobiËajeno je da djed i unuk kada dou u kupnju kratko zas-tanu i odigraju u trgovini koju partiju mlina ili πaha.

Poslije Biltmorea to je joπ jedna prilika za izravan pogled u ne takostaru, ali svakako zanimljivu povijest. Nekoliko desetaka fotografija i valj-da je dovoljno da ovo proπlo stoljeÊe u danaπnjem vremenu ponesemokuÊi. Ponovno na motocikle i pravac Robbinsville jer po dobrom obiËa-ju - ne poæurimo li - zakasnit Êemo na veËeru. BuduÊi da je u taverni kraj

Pogled u proπlost -prodavaË uautentiËnoj

trgovini,Vanderbiltovo

imanje Biltmore icheer-cola - jug

Amerike joπ uvijekodiπe detaljima iz

vremenanaseljavanja

Osim prekrasnih cesta,Deals gap nudi i druge

ljepote - jedna odvozaËica koja je upravo

preπla zmajev repodluËila nam je pozirati


KADA VASUGRIZE ZMAJ II©»UPA IZ SEDLAVA© PUT JEDRVO SRAMA NAKOJEM MORATEOKA»ITI DIOMOTOCIKLA -KAO ZNAKZMAJEVEPOBJEDE

74MOTOREVIJA 102008


Iako izgleda surovo,domaÊini su na vrlo

ponosni - zmija koja jeuhvatila ribu znaËi

ËistoÊu lokalnog potokai obliænjih nacionalnih

πuma

Zmajev rep -poznato okupljaliπte

motociklista izcijelog svijeta

zapravo je lokalnacesta 129 izmeu

Sjeverne Karoline iKnoxvillea u

Tennesseju. Krozbrdovito πumsko

podruËje zavoj je nazavoju, ukupno njih

318 u samo 11 milja.Zmaj je naravnoæenskog roda, a

motociklisti koji seupute u avanturu πto

bræeg savladavanjanjegovog repa tj.

zavojite ceste 129moraju biti svjesni

da se zmaj ne moæesamo tako ukrotiti.

Ona zna ugristinatrag - stoga

paæljivo!

MOTOREVIJA 10200875

jezera kamo idemo gospoa koja je dijelom Cherooke indijanka strogogpogleda, ne bi trebalo kasniti. Tako je i bilo, a poslije fine i pomalo drukËi-je veËere s juhom (hvala gospoo!) planiramo sutraπnji dan.

Poslije gotovo 800 milja u nogama spremni smo za obraËun kodDeal’s Gapa - voænju po zmajevom repu. VeÊ u rano jutro smo na mjes-tu pokraj male benzinske u Deal’s Gapu πto je domiπljatoπÊu jedne obi-telji koja se borila za posao postala svjetski poznatim odrediπtem. Odav-de prema Tennesseeju i velikom gradu Knoxvilleu odlazi preko brda ce-sta toliko zavojita da je s pravom dobila ime Tail of a dragon - zmajev rep.

Motociklisti iz svih krajeva dolaze tamo da bi iskuπali svoje moguÊ-nosti i zauzdali zmaja, no katkad zmaj ugrize natrag, tako barem kaæudomaÊi, pa padovi i izlijetanja s ceste nisu tako rijetki. Zato pokraj ben-zinske u Deal’s Gapu postoji veliko drvo - drvo srama, na koje ako stepali morate okaËiti dio s motocikla, kako bi zauvijek svjedoËio o pobje-di zmaja nad vama.

Vjerujte, dijelova ima jako mnogo, a domaÊi kaæu da ih u πumamauz cestu ima dvostruko viπe, no tko bi to skupljao. Iako je sve u opuπ-tenoj atmosferi, „navijanje“ gasa koje se Ëuje iz πume govori kako ondjeopasnost uvijek vreba iza ugla. Treba biti oprezan i stoga je jedan πerifzaduæen samo za tu kratku cestu od 11 milja i 318 zavoja.

Vrijeme je da krenemo vidjeti zmaja. Nije pretjerana guæva pa posli-je ugrijavanja i privikavanja na to da ravnine gotovo ni nema, vrtimo sejedni za drugima dok oslonci nogu gule koæu sa zmajevog repa. U svomtom uzbuenju vidjeli smo policijski auto koji prolazi u suprotnom smjerui mnoπtvo kombija uz cestu s ljudima na krovovima koji slikaju motocik-liste, a kasnije se te slike mogu naÊi na internetu i kupiti.

Naravno, pristup njima ima i πerif koji se lijepo okrenuo za nama,zastao kod jednog od takvih, pogledao sliku na kojoj doslovce leæimo uzavoju, a on dobro zna da je za to potrebna brzina znatno veÊa odograniËenja i pojurio za nama. Taman smo se lijepo opustili na vidikovcuna kraju „repa“ kad se pod svom signalizacijom i sirenama πerif sletiomeu nas.

Bome, nahebali smo! Prstom nas je bez greπke prozvao, svu peto-ricu s V-stromovima, pokupio dokumente (da odmah ovdje dodamo -ako idete u Ameriku obavezno napraviti internacionalnu vozaËku dozvo-lu), postrojio nas i pola sata dræao prodiku πto smo sve ugrozili i kojezakone prekrπili. Gutali smo knedle kao osnovnoπkolci uhvaÊeni umarkiranju i molili Boga da nas ne globi toliko da nemamo za otiÊi doma.

Kroz priËu je shvatio da smo novinari iz Europe i da Êemo pisati o„zmaju“, pa je malo popustio. Kasnije smo se zajedno slikali i porazgo-varali o tome kako je to gotovo jedini izvor zarade u tom kraju te da zatoon katkad progleda kroz prste. Naravno, Bill je kao voa grupe ipak„popuπio“ kaznu za sve nas. Smrknuto je potpisao papir i viπe o tomenismo priËali, nego smo se lagano vratili dolje u Deal’s Gap. Nije nasujeo zmaj, ali je πerif.

Ostatak dana proveli smo promiπljajuÊi o tom u taverni i prekrasnojmlakoj vodi jezera u koje smo bjeæali od nesnosne zapare tih dana. Sut-ra treba odvaliti posljednjih 300 milja i vratiti se u Charlotte Ëime zavrπavanaπa turneja. Stvarno imamo o Ëemu promiπljati i iako smo posljednjuveËer proveli zajedno, naπa mala internacionalna motociklistiËka ekipapolako je poËela osjeÊati nostalgiju za proteklim danima.

Ipak, takav put zbliæi ljude iako smo iz posve razliËitih dijelova svijeta,pa se moæda viπe neÊemo ni vidjeti. Stoga izmjenjujemo informacije, te-lefone, mejlove i odlazimo na spavanje. Sutra nas oËekuje veÊinom au-tocesta kojom moramo voziti jer naπi kolege ©vicarci imaju avion za Lo-ndon tijekom poslijepodneva, a koji treba dostiÊi na vrijeme. Iako smo joπuvijek ondje, neka druga Amerika koju smo bili u prilici vidjeti, ovih danapolako ostaje iza nas. Moramo se vratiti svakodnevnom æivotu… c

AGENCIJA BLUE STRADA TOURS Zahvaljujemo se turistiËkoj agenciji Blue Strada Tours iz Charlottea, i divnim ljudima Debbiei Billu koji su nam omoguÊili prisustvovanje takvom putovanju. Svi zainteresirani za takavmotociklistiËki odmor i doæivljaj Amerike viπe informacija mogu potraæiti na internetskojstranici�www.bluestradatours.com ili na e-mailu�[email protected]


DRUGA - · PDF fileGorje Appalachian nekoÊ je bilo dom Indijanaca naroda Cherokee, ......

Documents

Transcript of DRUGA - · PDF fileGorje Appalachian nekoÊ je bilo dom Indijanaca naroda Cherokee, ......