1

2

Danielle Steel

Putovanje___________________

Journey

Maya

3

Mojoj djeci

Beatie, Trevoru, Toddu, Samu,

Victoriji, Vanessi, Maxxu i Zari,

Koji su me pratili na putu

S vjerom, dobrim raspoloženjem i mnogo ljubavi.

I Nicku,

Koji je siguran u Božjim milostivim rukama. S ljubavlju, d.s.

4

ξMoje putovanje bilo je dugo. Ne žalim. Ponekad je to bio mračan, pogibeljan put.Ponekad sretan, prošaran sunčevom svjetlošću. Češće je bilo teško no lako.Put je za mene od početka bio prepun opasnosti, šuma gusta, planine visoke, tamazastrašujuća. A kroz sve, čak i u magli, nazirao se tračak svjetlosti, mala zvijezda vodilja.Bila sam i mudra i nerazborita. Bila sam voljena i prevarena i napuštena. I, na mojuveliku žalost, nehotice sam povrijedila druge, te ih ponizno molim za oprost. Oprostila samonima koji su me povrijedili i molim se da mi oproste što sam im dopustila da me povrijede.Silno sam voljela i davala svoju dušu i srce. Čak i kada sam bila jako povrijeđena, nastavilasam tim putem, s vjerom, nadom i slijepim pouzdanjem, prema ljubavi i slobodi. Putovanjese nastavlja lakše nego dosada.Za sve vas koji ste još uvijek izgubljeni u tami, neka se vaši suputnici lijepo odnoseprema vama. Da pronađete sigurne luke, kad vam je to potrebno, i čistine u šumi. Dapronađete hladne vode koje ćete sigurno moći piti, ugasiti žeđ i isprati rane. Te da jednogdana pronađete ozdravljenje.Kada se susretnemo, naše će se ruke sjediniti i mi ćemo se međusobno prepoznati.Svjetlost je tamo i čeka na nas. Svatko od nas, na vlastiti način, mora dalje putovati dok je nepronađe. A da je dosegnemo, potrebna nam je odlučnost, snaga i hrabrost, zahvalnost istrpljenje. A povrh svega, mudrost. Na kraju puta naći ćemo sami sebe, naći ćemo mir iljubav o kakvoj smo do tada samo sanjali.Neka Vas Bog štiti i bude milostiv prema Vama. D.S.

5

Cijeloga sam životaPreko svog ramena spokojno gledala;A sad bih rado ležala u visokoj traviI zatvorila oči.

Edna St. Vincent Millay

6

1.Dugačka crna limuzina polako se približila i zaustavila u dugom redu istovjetnihautomobila. Bila je blaga večer početkom lipnja i dva su marinca iskoračila kada jeMadeleine Hunter izašla iz automobila ispred istočnog ulaza u Bijelu kuću. Osvijetljena jezastava lepršala na ljetnome povjetarcu, a ona se nasmiješila jednome od marinaca koji jesalutirao. Bila je visoka i mršava, u bijeloj večernjoj haljini elegantno nabranoj na jednomramenu. Kosa joj je bila tamna i uredno stegnuta u francusku punđu koja je savršeno isticalanjezin dugi vrat i ogoljelo rame.Koža joj je bila mliječne boje, oči plave, i kretala se vrlo sigurno i skladno u srebrnimsandalama s visokim potpeticama. Oči su joj poigravale kada se nasmiješila i koraknula ustranu da bi je fotograf slikao. Zatim još jednom kada je iz automobila izašao njen suprug istao pored nje. Jack Hunter bio je snažan muškarac od četrdeset pet godina, koji se obogatiojoš tijekom profesionalne nogometne karijere, zatim je odlično investirao, a vremenom jepočeo i trgovati. Prodavao je i kupovao. Isprva je kupio jednu radiopostaju, zatim jojpridodao televiziju, a u četrdesetoj je bio vlasnik jedne od najvećih kabelskih mreža. JackHunter je svoju početnu sreću odavno pretvorio u unosan posao. I to vrlo unosan posao.Fotograf ih je još jednom snimio i zatim su brzo nestali unutar Bijele kuće. Bili su uočljivpar, i to već sedam godina. Madeleine je imala trideset četiri godine, a bilo joj je dvadesetpet kada ju je on otkrio u Knoxvillu. Njezin se tadašnji južnjački naglasak već odavno bioizgubio, kao i njegov. Jack je dolazio iz Dallasa, govorio je oštro i kratko, odajući dojamčovjeka koji točno zna što radi. Imao je tamne oči koje su pratile plijen u svim kutcimaprostorije i mogao je odjednom slušati više razgovora, ali se istovremeno doimaousredotočenim na osobu s kojom razgovara. Oni koji su ga dobro poznavali govorili su kakoponekad imaju osjećaj da ih očima razdire, a ponekad mazi. Bilo je nečeg snažnog i gotovohipnotičkog u njemu. Sam pogled na njega, u svečanom odijelu i savršeno izglačanoj košulji,s uredno začešljanom tamnom kosom, odavao je osobu s kojom su se svi htjeli upoznati ibiti bliski.Imao je isti učinak i na Madeleine kada su se sreli dok je ona još bila mlada djevojka uKnoxvillu. Imala je tada jak južnjački naglasak; došla je u Knoxville iz Chatanooge. Radila jena recepciji televizijske postaje sve dok je štrajk nije prisilio da pred kamerama isprva čitavremensku prognozu, a zatim i vijesti. Bila je nespretna i sramežljiva, ali toliko lijepa da sugledatelji bili njome očarani. Izgledala je poput modela ili filmske zvijezde, ali imala je iodlike "cure iz susjedstva" koje su svi voljeli i zapanjujuću sposobnost prodiranja u samusrž neke priče. I Jack je ostao zapanjen kada ju je prvi put ugledao. Njezine su se riječi i očipamtile.- Što ovdje radiš, lijepa djevojko? Vjerojatno slamaš muška srca - rekao joj je zastavši daporazgovara s njom nakon emitiranja. Nije izgledala starije od dvadeset godina, iako jeImala gotovo pet godina više.- Ne baš - nasmijala se.On je bio u pregovorima oko preuzimanja postaje. A to je i učinio dva mjeseca poslije. Ičim je to obavio, postavio ju je za jednu od voditelja TV novosti i poslao u New York da naučisve što treba znati o televizijskom novinarstvu, a zatim i kako da dotjera kosu i našminka se.Kada ju je ponovno vidio u emisiji, učinak je bio zapanjujući. Za nekoliko mjeseci karijera jojje bila u uzletu.Jack joj je pomogao da se izvuče iz noćne more u kojoj je živjela sa suprugom s kojim je

7

bila u braku od svoje sedamnaeste i koji ju je zlorabio na sve moguće načine. Međutim, tajbrak nije se razlikovao od odnosa njenih roditelja što ga je kao dijete iskusila u Chatanoogi.Bobby Joe bio je njena ljubav iz srednje škole i bili su u braku osam godina kada je JackHunter kupio kabelsku mrežu u Washingtonu D.C. i dao joj neodoljivu ponudu. Želio ju je zavoditeljicu večernje najgledanije emisije, a ako prihvati ponudu obećao joj je pomoći sreditiživot te da će na njegovoj televiziji pokrivati sve najzanimljivije događaje.Osobno je limuzinom došao u Knoxville. Dočekala ga je na autobusnoj postaji s malimsamsonite kovčegom, prestravljena. Ušla je u automobil bez riječi i odvezla se s njim doWashingtona. Bobbyju Joeu trebalo je nekoliko mjeseci da otkrije gdje se ona nalazi, ali dotada je već bila podnijela zahtjev za rastavu braka, uz Jackovu pomoć, a godinu kasnije bilisu vjenčani. Bila je gospođa Jacka Huntera već sedam godina, a Bobby Joe i njegovo nasiljebili su izblijedjela noćna mora. Sada je bila zvijezda. Vodila je život iz bajke. Bila je poznata,poštovana i obožavana u cijeloj zemlji. A Jack je s njom postupao kao s princezom. Kada suse ruku pod ruku uputili prema Bijeloj kući, u povorci uzvanika, djelovala je opušteno isretno. Madeleine Hunter nije imala briga. Bila je udana za važnog, utjecajnog muškarca kojiju je volio, i to je znala. Znala je da joj se ništa loše više nikada neće dogoditi. Jack Hunter toneće dopustiti. Bila je na sigurnome.Predsjednik i Prva dama rukovali su se s njima u Istočnoj sobi, a Predsjednik jedošapnuo Jacku da se želi nasamo susresti s njim. Jack mu je potvrdno kimnuo glavom inasmiješio se, dok je Madeleine čavrljala s Prvom damom. Dobro su se poznavale. Maddy juje više puta intervjuirala, a Hunterovi su često pozivani u Bijelu kuću. Kada je Madeleine podruku sa suprugom ušla u prostoriju, ljudi su se osvrtali i osmjehujući se pozdravljali jekimanjem glave, svi su je prepoznali. Nakon Knoxvilla prevalila je dug, dug put. Nije znalagdje se sada nalazi Bobby Joe i nije ni marila. Život što ga je poznavala dok je bila s njimčinio joj se sada nestvarnim. Ovo je bila njena stvarnost, svijet moćnih i poznatih ljudi, a onaje među njima bila sjajna zvijezda.Družili su se s ostalim gostima, a francuski je veleposlanik srdačno razgovarao sMadeleine i upoznao je sa svojom suprugom, dok se Jack udaljio kako bi porazgovarao sasenatorom koji je predsjedavao Etičkim odborom Senata. Odbor je odlučivao o nečemu očemu je Jack želio s njim porazgovarati. Madeleine ih je vidjela krajičkom oka dok joj jebrazilski veleposlanik prilazio s atraktivnom članicom Kongresa iz Mississippija. Bila je to,kao i uvijek, zanimljiva večer.Kad su se preselili u svečanu prostoriju gdje je poslužena večera, partneri za stolom bilisu joj senator iz Illinoisa i član Kongresa iz Kalifornije. Obojica, a jednog i drugog poznavalaje otprije, cijelu su se večer natjecala za njenu pažnju. Jack je sjedio između Prve dame iBarbare Walters. Bilo je već kasno navečer kada se ponovno pridružio supruzi i odveo je doplesnog podija.- Kako je bilo? - upitao ju je usput dok je plešući promatrao neke od ključnih igrača. Jackje rijetko ispuštao iz vida ljude oko sebe i obično je planirao s kojima se želi susresti i ostatiu kontaktu, bilo da se radilo o nekoj priči ili poslu. Rijetko je propuštao prigode, a nijeproveo ni jednu večer a da je nije unaprijed isplanirao. Proveo je nekoliko minuta nasamo sPredsjednikom, a zatim ga je predsjednik Armstrong pozvao za vikend na ručak u CampDavid kako bi nastavili razgovor. No, Jack se sada usredotočio na svoju suprugu. - Pa kako jesenator Smith? Što priča?- Ništa novoga. Razgovarali smo o novom poreznom zakonu - osmjehnula se svomezgodnom suprugu. Bila je svjetska žena, vrlo sofisticirana i uglađena. Bila je, kako je Jack tovolio reći, stvorenje koje je on formirao. Pripisivao si je zasluge za njena dostignuća i uspjehkoji je imala na njegovoj televiziji, i volio ju je zbog toga zadirkivati.

8

- Zvuči zaista uzbudljivo - rekao je, misleći na porezni zakon. Republikanci su bjesnjelizbog toga, ali Jack je bio uvjeren da će demokrati prevladati, pogotovo uz podrškuPredsjednika koju je on otvoreno i iskazivao. - A što je s kongresmenom Wooleyjem?- Baš je sladak - rekla je smiješeći se Jacku. Još uvijek joj se događalo da se smete unjegovoj prisutnosti. Bilo je nečega u vanjštini njena supruga, u njegovoj karizmi, u auri kojaga je okruživala, što ju je još uvijek impresioniralo. - Govorio je o svome psu i unucima. Kao iuvijek. - Sviđalo joj se to kod kongresmena, a bio je i ludo zaljubljen u ženu s kojom je većskoro šezdeset godina u braku.-Čudo je da još uvijek pobjeđuje na izborima - rekao je Jack kada je glazba utihnula.- Mislim da ga svi vole. - Toplo srce djevojke iz susjedstva iz Chatanooge nije ju napustilobez obzira na uspjeh. Nikada nije zaboravila otkuda potječe i još uvijek je imala dozunevinosti, za razliku od supruga koji je bio britak, a često zajedljiv i agresivan. Voljela je sljudima pričati o njihovoj djeci. Ona nije imala djece, a Jack je imao dva sina koji su pohađalifakultet u Teksasu i rijetko ih je viđao, ali Maddy im je bila draga. Usprkos njegovomvelikom uspjehu, njihova majka nije imala lijepih riječi za njihova oca ili za Maddy. Bili surastavljeni već petnaest godina i riječ koju je ona najčešće upotrebljavala da ga opiše bila jeokrutan.- Spremna za odlazak? - upitao je Jack, pošto je promotrio prostoriju i zaključio da je sasvim važnim gostima kontaktirao, a zabava samo što nije završila. Predsjednik i Prva damaupravo su otišli i njihovi su gosti bili slobodni. Jack nije vidio razloga da se dulje zadržava.Maddy je bila sretna što može otići jer je sljedećeg jutra morala rano biti u redakciji.Tiho su napustili zabavu, a vozač ih je čekao nedaleko od izlaza. Maddy se udobnosmjestila u limuzinu pored supruga. Daleko je dogurala od Bobby Joevog starog kamiona,zabava u lokalnim barovima i posjeta prijateljima u prikolicama. Ponekad joj je bilo teškopovjerovati da su njena dva potpuno različita životna razdoblja bili dio istoga životnogvijeka. Ovo je bilo u potpunosti drukčije. Kretala se u svijetu predsjednika, kraljeva i kraljica,političara i prinčeva i tajkuna poput njezina supruga.-0 čemu si pričao s Predsjednikom? - pitala je svladavajući zijevanje. Izgledala jedražesno i lijepo kao i na početku večeri. I više no što je mislila, bila je neprocjenjivi dobitakza Jacka. Nisu ga više gledali kao čovjeka koji ju je stvorio, već kao supruga MadeleineHunter. Pa iako je on to dobro znao, nikada joj ne bi priznao.- Raspravljali smo o nečemu vrlo zanimljivom- rekao je Jack neodređeno. - Reći ću ti više kada budem mogao slobodno govoriti o tome.- Kada će to biti? - zapitala je s probuđenim zanimanjem. Nije bila samo njegova supruga,već i spretna novinarka i voljela je svoj posao, ljude s kojima je radila i redakciju. Imala jeosjećaj da drži prste na bilu nacije.- Nisam siguran. Ručat ću s njim u subotu u Camp Davidu.- Mora biti nešto važno. - No, sve je bilo važno. Bilo što, a ticalo se Predsjednika, bilo jepotencijalno velika vijest.Odvezli su se do nedaleke R ulice pričajući o zabavi. Jack ju je upitao je li vidjela BillaAlexandera.- Iz daljine. Nisam znala da se vratio u Washington.Alexander se povukao iz javnosti posljednjih šest mjeseci, nakon smrti supruge uKolumbiji, lanjske godine. Bila je to užasna priča koje se Maddy i predobro sjećala. Oteli suje teroristi, a veleposlanik Alexander osobno je vodio pregovore, čini se dosta nespretno.

9

Nakon što su odnijeli otkupninu, teroristi su se uspaničili i ubili je. Veleposlanik je nedugozatim podnio ostavku.- Budala - reče Jack bez uvoda ili sažaljenja. -Nije se smio uplitati na svoju ruku. Svatko je mogao predvidjeti da će se to dogoditi.- Ne vjerujem da je on tako mislio - reče Maddy tiho, gledajući kroz prozor.Trenutak kasnije bili su kod kuće i zajedno su se uspinjali stubištem dok je Jack skidaokravatu.- Moram rano biti u uredu - rekla je dok je on otkopčavao košulju u njihovoj spavaćojsobi, a ona je skinula haljinu i stajala je pred njim samo u čarapama i srebrnim sandalama svisokim potpeticama. Imala je predivno, uščuvano tijelo, a takvo je bilo i u njenomprethodnom životu. Muškarci za koje je bila udana bili su nevjerojatno različiti. Jedanokrutan, neprijazan i grub, ravnodušan prema njenim osjećajima ili bolnim krikovima kadabi je ozlijedio, a drugi nježan, pažljiv, pun poštovanja prema njoj. Bobby Joe joj je jednomprilikom slomio ruke, a slomila je i nogu kad ju je gurnuo niza stepenice. To je bilo odmahnakon što je upoznala Jacka, te je dobio napad ljubomore. Zaklela se da nije imala odnos sJackom, što je tada bila istina. Jack je bio njezin poslodavac i bili su prijatelji, ostalo je došlokasnije nakon što je napustila Knoxville i odselila se u Washington kako bi za njega radila nanjegovoj kabelskoj mreži. Mjesec dana nakon dolaska u Washington, ona i Jack su postaliljubavnici, ali tada je rastava već bila u postupku.- Zašto moraš biti ranije u uredu? - upita je Jack preko ramena, ulazeći u svoju kupaonicuod crnog mramora. Kupili su kuću prije pet godina od jednog bogatog arapskog diplomata.U prizemlju se nalazila potpuno opremljena gimnastička dvorana i bazen, predivne sobe zaprimanje u kojima je Jack volio zabavljati goste, a svih šest kupaonica bile su obloženemramorom. Kuća je imala četiri spavaće sobe, jednu veliku spavaću sobu za vlasnika i tri zagoste.Nisu planirali nijednu od gostinjskih soba pretvoriti u dječju. Jack joj je još na samompočetku jasno dao do znanja da ne želi djecu. Budući da nije uživao u svojoj djeci dok surasla, nije želio imati još djece, pa je na tome čvrsto ustrajao. Nakon kratkog razdobljažalovanja za dječicom koju nikada neće imati, na Jackovo inzistiranje podvezala je jajovode.Na neki je način mislila da je bolje tako, jer u godinama koje je proživjela s Bobbyjem Joemimala je oko šest pobačaja i više nije bila sigurna bi li mogla imati normalno dijete. Činilo selakšim popustiti Jackovim željama nego riskirati. Pružio joj je jako mnogo i planirao je za njuvelike stvari, pa je mogla shvatiti njegovo uvjerenje da bi djeca bila samo prepreka i teret zanjezinu karijeru. No, bilo je i razdoblja kada je žalila zbog svoje nepovratne odluke.U trideset četvrtoj godini mnoge su njezine prijateljice još uvijek rađale djecu, a ona jesada imala samo Jacka. Pitala se hoće li još više žaliti kada ostari i kada ne bude imalaunučadi, ili svoje djece. Ali bila je to mala cijena za život kakav je vodila s Jackom Hunterom.A to mu je bilo tako važno. Inzistirao je na tome.Ponovno su se našli u svom prostranom, udobnom krevetu i Jack ju je privukao k sebi.Ona se privi- nula uz njega i naslonila glavu na njegovo rame. Često su tako ležali prije nošto bi utonuli u san, pričajući o dnevnim događajima, o mjestima na kojima su bili, o ljudimakoje su sretali, o zabavama na kojima su bili. Upravo su to činili i sada i Maddy je pokušavalaotkriti Predsjednikove namjere.- Rekao sam ti da ću ti reći kad budem smio. prestani pogađati.-Tajne me izluđuju - reče hihoćući.- Ti mene izluđuješ - reče on, nježno je okrećući prema sebi, osjećajući njenu baršunastu

10

kožu ispod svilene spavaćice. Nikada ga nije zamarala, nije mu dosadila, u krevetu ili izvannjega, i spoznaja da je bila njegova, dušom i srcem, ne samo na TV postaji već i u krevetu,pričinjavala mu je veliko zadovoljstvo. Osobito je u krevetu bio nezasitan i ponekad seosjećala kao da će je progutati. Volio je sve na njoj, znao je sve što radi, volio je znati gdje senalazi u svakome trenutku dana. I imao je veliki utjecaj na nju. No, sve o čemu je sada mogaorazmišljati bilo je tijelo kojega se nikada nije mogao zasititi. I dok ju je ljubio i čvrsto uzeo,ona je nježno zastenjala. Nikada mu nije prigovarala ili se usprotivila načinu na koji ju jeuzimao, ili koliko često. Voljela je činjenicu da je toliko želi i laskalo joj je znati da ga jošuvijek tako snažno uzbuđuje. Sve je bilo toliko drukčije od života s Bobbyjem Joeom. Bobbyju je želio samo iskoristiti i povrijediti. Ono što je Jacka uzbuđivalo bila je ljepota i moć. Tošto je "stvorio" Maddy činilo ga je moćnim, a "posjedovati" je u krevetu gotovo ga jeizluđivalo.

11

2.Kao i uvijek, Maddy se probudila u šest sati i tiho se iskrala u kupaonicu. Istuširala se iodjenula znajući da će joj, kao i svakog dana, kosu i lice urediti na mreži. Kada se Jack usedam i trideset spustio u kuhinju, svježe počešljan i obrijan, u tamno- sivom odijelu iizglačanoj bijeloj košulji, zatekao ju je svježa lica, u tamnoplavom kostimu s hlačama, kakoispija kavu i čita jutarnje novine.Podigla je pogled kada ga je čula da dolazi i prokomentirala posljednji skandal na CapitolHillu. jedan član Zastupničkog doma uhićen je prethodne večeri zbog druženja sprostitutkom.- Čovjek bi pomislio da su već naučili lekciju - rekla je pružajući mu Post i posegnuvši za

The Wall Street Journalom. Voljela je čitati novine prije no što bi odlazila u redakciju. Običnobi New York Times čitala na putu do posla te, ako bi imala vremena, pregledala HeraldTribune.Zajedno su krenuli na posao u osam sati i Jack ju je pitao radi li na nekoj priči pa zatoodlazi na posao tako rano. Ponekad ne bi odlazila prije deset sati. Običavala je raditi nanovim pričama tijekom cijelog dana, a intervjue bi snimala u vrijeme ručka. Njen nastupemitirao se u sedamnaest i zatim ponovno u devetnaest i trideset. Završavala je u dvadesetsati i kada bi navečer odlazila s televizije, presvlačila se u garderobi redakcije. Oboje suimali dugi radni dan, ali su uživali u poslu.- Greg i ja radimo na seriji intervjua sa ženama u Zastupničkom domu. Moramo sedogovoriti tko će od nas s kojom razgovarati. Već imamo dogovor s pet žena. Mislim da će tobiti zanimljiva priča. - Greg Morris bio je njezin partner, mladi crni novinar iz New Yorka, skojim je radila posljednje dvije godine i dobro su surađivali.- Ne misliš li da bi sama trebala raditi na toj priči? Zašto ti treba Greg?-Tako je zanimljivije - odgovorila je hladno. - Muška perspektiva. - Što se tiče nekihemisija, imala je svojih ideja koje su se često razlikovale od suprugovih i ponekad mu niježeljela previše govoriti o onome što radi. Nije željela da se on upliće u njen posao. Ponekadje bio pravi izazov biti udana za predsjednika TV-mreže.- Je li ti Prva dama sinoć spomenula da ćeš biti u njenom Odboru protiv nasilja nadženama? - usput ju je upitao Jack, a Maddy je zanijekala. Čula je neodređene priče o odborukoji sastavlja Prva dama, ali joj nije ništa spominjala.-Ne, nije.- Hoće - rekao je Jack ležerno. - Rekao sam joj kako mislim da bi ti se svidio rad uOdboru.-Bi, da imam vremena. Ovisi o tome koliko će to iziskivati vremena.- Rekao sam joj da ćeš prihvatiti - priznao je Jack. - Dobro je za tvoj imidž.Maddy je šutjela nekoliko trenutaka pogleda uprta kroz prozor. Na posao ih je vozioJackov vozač koji je za njega radio već godinama i oboje su mu potpuno vjerovali.- Željela bih sama donijeti tu odluku - rekla je potiho. - Zašto si joj rekao da ću prihvatiti?- Uvi-Jek kad bi tako postupao osjećala se poput djeteta. Bio je samo jedanaest godina starijiod nje, ali se ponekad prema njoj ponašao kao da je ona dijete, a on otac.

12

-Rekao sam ti. Bit će dobro za tebe. Smatraj to izvršnom odlukom predsjednika TV-mreže. - Kao i mnoge druge. Mrzila je kad bi joj to učinio i on je to znao. Zaista ju je ljutilo.-Uostalom, upravo si rekla da bi ti se sviđalo.- Ako budem imala vremena. Dopusti da ja to odlučim. - No tada su već stigli do TVpostaje i Charles im je otvarao vrata automobila. Nije bilo vremena za nastavak razgovora. AJack nije imao ni namjeru. Bilo je očito da je donio odluku. Žurno ju Je poljubio dok su sepozdravljali. On je ušao u svoje privatno dizalo, a nakon što je prošla osiguranje i detektormetala, Maddy se dizalom uspela do redakcije.Imala Je ostakljeni ured, tajnicu i pomoćnika, a Greg Morris manji ured pored njenog.Mahnuo joj je kad Ju Je ugledao kako žurno ulazi u ured i minutu kasnije ušetao Je k njoj sašalicom kave.-Dobro jutro... Jesi li dobro? - Pozorno ju je promotrio i činilo mu se da je zapazio neštoneobično u načinu na koji ga je pogledala. Iako Je to bilo teško zamijetiti ako Je niste dobropoznavali, iznutra je kipjela. Maddy se nije voljela ljutiti. U prošlome životu ljutnja Je značilaopasnost, i to nikada nije zaboravila.-Moj je suprug upravo donio "izvršnu odluku". - Pogledala je prema Gregu sneskrivenom ljutnjom. Bio joj je poput brata.- Uh-oh. Jesam li otpušten? - našalio se. Njegova je gledanost bila gotovo ravna njezinoj,ali s Jackom nikada nisi mogao biti siguran. Bio je kadar donositi iznenadne i naokoneracionalne odluke o kojima se nije moglo raspravljati. Ali koliko je Greg znao, Jack ga jevolio.-Nije tako dramatično. - Maddy ga je brzo smirila. - Rekao je Prvoj dami da ću biti unjezinom Odboru protiv nasilja nad ženama a da me nije ni pitao.-Mislio sam da ti se sviđaju takve stvari - rekao je Greg zavalivši se u stolicu nasuprotnjena stola.-Nije u tome stvar, Greg. Želim da me se pita. Odrasla sam.-Vjerojatno je pretpostavljao da bi ti to željela. Znaš kako su muškarci glupi. Zaboraveproći sve točke od A do Ž i jednostavno se zadovoljavaju pretpostavkama.- Zna koliko to mrzim. - Ali oboje su znali da Jack donosi mnoge odluke umjesto nje.Oduvijek je bilo tako. Govorio je da on zna što je najbolje za nju.-Mrzim što ti ja to moram priopćiti, ali čuli smo još jednu "izvršnu odluku" koju jevjerojatno donio jučer. Upravo nam je proslijeđena s Olimpa. - Greg nije izgledao bašzadovoljan dok je to govorio. Bio je zgodan afroamerički Crnac, neobvezna stila i dugih,vitkih udova. Kao dijete želio je postati plesač, ali završio je kao novinar i obožavao je svojposao.-0 čemu govoriš? - Maddy će zabrinuto.-Izbacio je cijeli segment emisije. Naš politički komentar u devetnaest i trideset.-Učinio je što? Zašto? Ljudima se to sviđa. 1 mi to volimo raditi.- U devetnaest i trideset želi više konkretnih vijesti. Rekli su da je odluka donijeta naosnovi rezultata gledanosti. Žele da probamo na ovaj način.- Zašto nije s nama to raspravio?- Kada nas uopće išta pita, Maddy? Hajde, mala, poznaješ ga mnogo bolje nego ja. JackHunter donosi odluke bez konzultacija s talentima iz emisije. To i nije neka novost.-Sranje. - Izgledala je ljutito dok si je ulijevala kavu u šalicu.

13

- Krasno. Znači, ostali smo bez uvodnika? To je čista glupost.- I ja tako mislim, ali Tatica zna najbolje. Rekli su da bi ga mogli ubaciti u sedamnaest satiako se gledatelji budu žalili. Ali ne za sada.- Divno. Isuse, a čovjek bi pomislio da će me upozoriti.-Kao što i uvijek čini, zar ne, indijanska princezo? Daj, molim te. Suočimo se s time da miovdje samo radimo.- Da, valjda. - Potiho je bjesnjela još nekoliko minuta, a zatim se s Gregom bacila naposao. Odlučivali su koga će prvo intervjuirati s popisa zastupnica koje su već bili izabrali.Bilo je gotovo jedanaest sati kada su završili i Maddy je zatim izašla obaviti neke stvari iusput pojesti sendvič. U ured se vratila u trinaest sati i nastavila raditi na intervjuima sazastupnicama. Ostala je u uredu cijelo poslijepodne, a u šesnaest je sati otišla na frizuru išminku i tamo se našla s Gregom te su pričali o novostima toga popodneva. Za sada nije biloničeg važnog.-Jesi li već oribala Jacka u vezi s našim uvodnikom? - nasmiješio joj se.-Nisam, ali hoću kasnije kada ga vidim. - Nije ga viđala tijekom dana, iako su zajednoodlazili s posla. Ako je on imao nekih obaveza koje nisu uključivale i nju, tada je odlazila kućisama i tamo ga čekala.Vijesti u sedamnaest dobro su prošle, pa su ona i Greg, razgovarajući kao i uvijek, čekaliemitiranje u devetnaest i trideset. Završili su u dvadeset sati i Jack se pojavio kada je izašlaiz studija. Zaželjela je laku noć Gregu, skinula mikrofon, pokupila torbicu i otišla s Jackomminutu kasnije. Obećali su navratiti na jedan domjenak u Georgetownu.-Što se, dovraga, dogodilo s našim uvodnikom? - upitala ga je dok su jurili premaGeorgetownu.- Gledanost je pokazala da su se gledatelji zamorili.- Gluposti, Jack, ljudi ga vole.- To nije ono što smo mi čuli - rekao je odlučno, ne obazirući se na njenu tvrdnju.- Zašto mi jutros to nisi rekao? - Još je uvijek izgledala ljutito kada je govorila o tome.- Moralo je proći sve kanale.-Nikada me nisi ni pitao za mišljenje. Bilo bi lijepo znati. Mislim da si zaista doniopogrešnu odluku.- Vidjet ćemo što će gledanost pokazati.Do tada su već stigli na zabavu u Georgetown i na neko vrijeme izgubili se u gužvi. Nijevidjela Jacka sve dok je dva sata kasnije nije potražio i upitao je li spremna za polazak. Obojesu bili umorni. Bio je to dug dan, a noć prije dokasna su se zadržali u Bijeloj kući.Na putu kući nisu mnogo razgovarali. Podsjetio ju je da sljedećeg jutra ide u Camp Davidna ručak s Predsjednikom.- Nakon ručka, naći ćemo se kod aviona u četrnaest i trideset - rekao je odsutno. Svakisu vikend odlazili u Virginiju. Jack je tamo kupio farmu godinu prije no što je sreo Maddy ibilo je to mjesto koje je obožavao, a ona se naviknula. Na farmi se nalazila udobna,prostrana kuća i kilometri zemlje oko nje. Posjedovao je staje i nekoliko čistokrvnih konja.Ali usprkos predivnom krajoliku, Maddy se tamo uvijek dosađivala.-Želiš li da ostanemo u gradu ovaj vikend? - upita puna nade, slijedeći ga u kuću nakonšto ih je Charles dovezao.- Ne možemo. Pozvao sam senatora McCutchinsa i suprugu.

14

Ni to joj nije bio rekao.- Je li i to bila tajna? - upitala je Maddy uznemireno. Mrzila je kada je nije pitao za takvestvari ili je barem upozorio.- Oprosti, Maddy, bio sam zaposlen. Mnogo mi je toga na pameti ovaj tjedan. Rješavamneke zamršene stvari u uredu.Pretpostavljala je da je zaokupljen zbog sastanka u Camp Davidu, ali joj je isto takomogao napomenuti da McCutchinsovi dolaze za vikend. Blago joj se nasmiješio i rekao:-Bilo je to bezobzirno s moje strane. Ispričavam se, draga.Bilo je teško ljutiti se na njega kada bi joj se tako obraćao. Bilo je nečeg milog u njemu, tese nikada nije uspijevala naljutiti.- U redu je. Samo bi mi bilo drago da sam znala. - Nije mu uopće željela govoriti da nepodnosi Paula McCutchinsa. Jack je to znao. Bio je debeo, drzak i arogantan, a njegova sesupruga doimala kao da ga se nasmrt boji. Bila je previše nervozna da bi rekla više od dvijeriječi svaki puta kada bi je Maddy susrela, a uvijek se činilo kao da se boji i vlastite sjene.Čak su se i njihova djeca doimala nervozno. - Dovode li i djecu?Imali su troje blijede i cmizdrave djece u čijem se društvu Maddy nije nikada zabavljala,iako je voljela djecu. Samo ne McCutchinsovu.-Rekao sam im da ih ne dovode - nasmiješio se Jack. - Znam da ih ne podnosiš i potpunote razumijem. Osim toga, plaše i konje.-To je najmanje što se može reći - reče Maddy. Tjedan je bio naporan za oboje i bila jeumorna. Zaspala je u Jackovu naručju i nije ga ni čula kada je sljedećeg jutra ustao. Digao se,obukao i čitao je novine kada je ona došla na doručak.Jack ju je žurno poljubio i nekoliko minuta kasnije bio je na putu za Bijelu kuću gdje ga ječekao predsjednički helikopter kako bi ga odveo do Camp Davida.-Zabavi se - nasmiješila mu se dok si je točila šalicu kave. Izgledao je jako raspoloženo.Ništa ga nije uzbuđivalo više od moći. Bila je zarazna.Kada ga je toga poslijepodneva susrela u zračnoj luci, sav je blistao. Činilo se da sezabavio s Jimom Armstrongom.- Onda, jeste li riješili sve probleme na Srednjem istoku ili ste isplanirali negdje nekakavmali rat? - upitala ga je vragolasta pogleda.Gledajući ga tako na lipanjskome suncu, ponovno se zaljubila. Bio je prokleto privlačan izgodan.-Tako nekako - zagonetno se nasmiješio prateći je u zrakoplov koji je kupio te zime. Bioje to Gulf- stream i bio je zadovoljan njime. Koristili su ga svakog vikenda te za njegovaposlovna putovanja.- Možeš li mi nešto reći? - Umirala je od znatiželje, ali on je zatresao glavom i nasmijaose. Obožavao ju je zadirkivati nečime što je on znao, a ona nije.-Ne još, ali ubrzo.Imali su dva pilota i poletjeli su dvadeset minuta kasnije, uputivši se prema jugu na svojufarmu u Virginiji. Tijekom leta Jack i Maddy čavrljali su zavaljeni u udobne naslonjače ustražnjem dijelu zrakoplova. Na Maddynu žalost, po njihovu dolasku na farmu,McCutchinsovi su ih ondje već čekali. Dovezli su se toga jutra iz Washingtona.Kao i obično, Paul McCutchins snažno je potapšao Jacka po leđima i prejako stisnuoMaddy u zagrljaj, a njegova supruga Janet samo je šutjela. Njezine su oči na trenutak susrele

15

Maddyne. Kao da se plašila da bi Maddy, gledajući joj duže u oči, mogla vidjeti neku njezinumračnu tajnu. Nešto je kod Janet pobuđivalo u Maddy nelagodu, iako nikada nije moglaodrediti što, a nije dovoljno ni marila da bi o tome razmišljala.Jack je želio nasamo popričati s Paulom o zakonskom prijedlogu što ga je ovajpripremao. Radilo se o kontroli oružja, tema koja je uvijek bila osjetljiva, ali i zanimljiva kaovijest.Dvojica su se muškaraca udaljila prema stajama odmah po dolasku Jacka i Maddy, aMaddy je ostala sama s Janet. Predložila je da pođu u kuću i ponudi je svježom limunadom ikeksima što ih je kuharica sama ispekla. Kuharica je bila sjajna, Talijanka koja je za njihradila već godinama. Jack ju je, u biti, zaposlio prije no što se vjenčao s Maddy. Farma jeuvijek bila više njegova nego njihova i on je u njoj uživao mnogo više nego ona. Bila jezabitna i izolirana, a Maddy nije nikada bila luda za konjima. Jack ju je često koristio zadruženje s ljudima koje je morao viđati radi posla, ljudi poput Paula McCutchinsa.Kada su sjele u dnevni boravak, Maddy je upitala Janet o djeci, a kada su ispile limunadupredložila joj je da se prošeću vrtom. Poput vječnosti se oteg- lo iščekivanje da se Jack i Paulvrate iz staja. Maddy je povela beznačajan razgovor o vremenu, o farmi, njezinoj povijesti i onovim grmovima ruža što ih je vrtlar zasadio. Iznenadila se kada je pogledala Janet i vidjelada ona plače. Nije bila privlačna žena, imala je viška kilograma, bila je blijeda i bilo je nečeganeizmjerno tužnoga u njoj. Sada više no ikada. Dok su suze nekontrolirano tekle niz njeneobraze, doimala se vrlo jadno.- Jesi li dobro? - upita Maddy s nelagodom. No, bilo je očito da Janet nije dobro. - Mogu linešto učiniti?Janet McCutchins odmahne glavom i zaplače još jače.-Žao mi je - bilo je sve što je uspjela izustiti.- Nema zbog čega - reče Maddy utješno i zaustavi se pored vrtnih stolica kako bi Janetmogla sjesti i pribrati se. - Želiš li čašu vode?Janet odmahne glavom, a Maddy se trudila da je ne gleda. Janet ispuhne nos i pogleda je.Kada su im se oči susrele bilo je u njoj odjednom nečega vrlo snažnog.- Ne znam što da radim - reče drhtavim glasom, što je Maddy dirnulo.-Mogu li nekako pomoći? - Izgledala je tako izbezumljeno i istinski nesretno, da se pitalanije li žena bolesna, ili možda nešto nije bilo u redu s djecom. Maddy nije mogla ni zamislitišto bi moglo biti.- Nitko ne može ništa učiniti. - Zvučala je očajno i beznadno. - Ne znam što da radim -ponovi. - Paul me mrzi.- Naravno da te ne mrzi, sigurna sam u to - reče Maddy osjećajući se glupo jer nije znalaništa o njihovim odnosima. Jedino što je znala, bilo je to da je on doista mrzi. - Zašto bi?- Mrzi me godinama. Maltretira me. Morao se oženiti jer sam zatrudnjela.-U današnje vrijeme ne bi još uvijek bio pored tebe da to ne želi. - Njihovo je najstarijedijete imalo dvanaest godina, a poslije su imali još dvoje djece. Ipak je Maddy moralapriznati da nije nikada vidjela da je Paul ljubazan prema njoj. Bila je to jedna od stvari kojejoj se kod njega nisu sviđale.-Ne možemo si priuštiti rastavu, jer Paul kaže kako bi mu to politički naškodilo. -Postojala je ta mogućnost, no i drugi su političari to preživjeli. A onda ju je Janet zapanjilasljedećom izjavom: - Tuče me.Maddy se zaledila krv u žilama kada je čula te riječi. Janet je zatim polako zadigla rukav i

16

Maddy je mogla vidjeti modrice. Čula je mnoge ružne priče o njegovoj nasilnoj ćudi iarogantnom ponašanju, a ovo je bila potvrda.-Tako mi je žao, Janet. - Nije znala što bi rekla, ali suosjećala je s njom i došlo joj je da jezagrli.- Nemoj ostati s njim - reče Maddy blago. - Ne dopusti mu da ti to čini. Bila sam udana zatakvoga muškarca devet godina. -I predobro je znala kako je to, iako je posljednjih osamgodina provela pokušavajući ga zaboraviti.-Kako si se izvukla?Odjednom su bile poput zarobljenica u istom ratu i došaptavale se u vrtu.-Pobjegla sam - reče Maddy, a zvučala je hrabrije no što je tada bila. Željela je biti iskrenas ovom ženom. - Užasno sam se bojala. Jack mi je pomogao.- No, ova žena nije imala Jacka Huntera. Nije bila ni mlada ni lijepa, nije imala nade,karijere, nije imala izlaza, a imala je i troje djece. Bila je u posve drukčijoj situaciji.- Govori da će me ubiti ako odem i povedem djecu. A ako ikome kažem da će me datizatvoriti u umobolnicu. To je jednom bio i učinio, nakon što sam rodila kćer. Podvrgli su meelektrošokovima.Maddy pomisli da su to trebali učiniti njemu i to na mjestima gdje bi ga zaista boljelo, alinije ništa govorila. Sama pomisao na ono što je Janet prošla i sam pogled na njene modrice,za Maddy su bili bolni.- Moraš potražiti pomoć. Zašto ne odeš u neko prihvatilište za zlostavljane žene? -predloži Maddy.-Znam da bi me pronašao. Ubio bi me. - Janet je jecala dok je to izgovarala.• Ja ću ti pomoći. - Maddy se dobrovoljno javi bez ustručavanja. Morala je nešto učiniti zaovu ženu. Osjećala je veliku krivnju što je nikada nije voljela. No sada joj je trebala pomoć, akako je već preživjela istu agoniju, osjećala je kao da joj je dužna pomoći. - Raspitat ću sekamo bi mogla otići s djecom.-Završit će u novinama - reče Janet još uvijek plačući i osjećajući se bespomoćno.- Završit će u novinama ako te ubije - reče Maddy oštro. - Obećaj mi da ćeš poduzetinešto. Je li ikada ozlijedio djecu? - Janet zatrese glavom, ali Maddy je znala da je situacija bilamnogo složenija. Čak ako ih i ne dira, on im pomućuje um, plaši ih, i jednog će se danadjevojčice udati za muškarce poput njihova oca, baš kao i Maddy, a njihov će sin jednogadana možda misliti da je dopušteno tući žene. Nitko još nije izašao neobilježen iz doma ukojem je majka bila zlostavljana. To je odvelo Maddy ravno u naručje Bobbyju Joeu i naveloje da vjeruje kako on ima pravo to činiti.Kada je Maddy primila Janet za ruku, začule su kako se muškarci približavaju i Janet jeodmah povukla ruku i u trenu joj se lice skamenilo. Kada su dvojica muškaraca stupila u vrt,njihova razgovora kao da nikada nije ni bilo.Te večeri, kada su ostali sami, Maddy je ispričala Jacku što se dogodilo.-Tuče je - rekla je, a još joj je uvijek bilo zlo zbog toga.- Paul? - Jack je bio iznenađen. - Sumnjam. On je malo grub, ali mislim da takvo što ne bičinio. Kako znaš?- Janet mi je rekla - reče Maddy, osjećajući se njenom prijateljicom. Napokon su imalenešto zajedničkoga. - Ne bih to uzimao previše ozbiljno- reče Jack potiho. - Paul mi je još prije mnogo godina rekao da ona ima psihičkih

17

problema.-Vidjela sam modrice - reče Maddy ljutito. - Vjerujem joj, Jack. Prošla sam to.- Znam da jesi. Ne znaš kako je zadobila te modrice. Možda je sve izmislila kako bi gaprikazala u lošem svjetlu. Znam da se on viđa s nekom ženom već neko vrijeme. Janet musigurno pokušava vratiti tako da govori ružne stvari o njemu.Maddy je iz minute u minutu imala sve gore mišljenje o njemu i nije ni na trenposumnjala u Janetinu priču. Mrzila je i samu pomisao na Paula.- Zašto joj ne vjeruješ? - upita Maddy ljutito. - Ne razumijem.-Poznajem Paula. On to ne bi učinio.Maddy je došlo da vrišti dok je to slušala. Raspravljali su o tome sve dok nisu otišli naspavanje, a ona je bila toliko ljuta na Jacka što joj ne vjeruje da joj je laknulo kada te noćinisu vodili ljubav Osjećala se bliže Janet McCutchins, i imala je više toga zajedničkog s njomenego s vlastitim suprugom. Ali on, izgleda, uopće nije primijetio kako mu je suprugauzrujana.Prije no što su McCutchinsovi slijedećega dana otputovali, Maddy podsjeti Janet da će jojse javiti u vezi s informacijama što joj je obećala pribaviti. No ona ju je nato samobezizražajno pogledala. Bilo ju je previše strah da će ih Paul čuti. Samo je kimnula glavom,ušla u automobil i nekoliko minuta kasnije su se odvezli.Dok su Maddy i Jack te večeri letjeli natrag prema Washingtonu, Maddy je gledala krozprozor bez riječi. Sve o čemu je mogla razmišljati bio je Bobby Joe i očaj koji je osjećala uonim samotničkim godinama u Knoxvilleu. A onda je pomislila na Janet i modrice što ih jepokazala. Janet je bila poput zatvorenice koja nije imala hrabrosti i snage da pobjegne odsupruga. U biti, bila je uvjerena da ne može. Kada su sletjeli u Washington, Maddy se potihozaklela da će učiniti sve što je u njenoj moći da joj pomogne.

18

3.Kada je Maddy otišla na posao u ponedjeljak ujutro, naletjela je na Grega čim je ušla uured. Pošla je za njim u njegov ured i natočila si šalicu kave.- Pa, kako je provela vikend najglamuroznija voditeljica washingtonske TV i dobitnicanagrada?- Volio ju je zadirkivati zbog života koji su vodili i zbog činjenice da su ona i Jack bili čestigosti Bijele kuće. - Jesi li provela vikend s našim Predsjednikom ili si samo išla u kupovinu sPrvom damom?- Vrlo duhovito, pametnjakoviću - reče i otpije gutljaj kave. Još ju je uvijek proganjalopriznanje Janet McCutchins.-Zapravo, Jack je ručao s njim u subotu u Camp Davidu.-Hvala bogu, ti me nikada ne iznevjeriš. Dotukla bi me pomisao da i ti čekaš u redu zapranje auta kao i mi ostali. Živim kroz tebe. Nadam se da to znaš. Kao i svi mi.- Vjeruj mi, nije uopće tako uzbudljivo. - Nije nikada osjećala da je to bio njezin život.Uvijek joj se činilo kao da živi pod reflektorom koji je posudila od supruga. - Ugostili smoMcCutchinsove za vikend u Virginiji. Bože, kako je on odvratan.-Zgodan dečko, senator. Vrlo otmjen - nasmije se Greg.Maddy je neko vrijeme šutjela, a onda je odlučila povjeriti se Gregu. Bili su vrlo bliskiotkako su zajedno radili, poput brata i sestre. Nije imala mnogo prijatelja u Washingtonu.Nije nikada imala vremena graditi prijateljstva, a ona koja jest, Jacku se nisu sviđala i uvijekbi je prisilio da ih prekine. Nije se nikada bunila, jer ju je Jack držao zaposlenom, neprestanoje radila. Ispočetka, kada bi susrela žene koje su joj se sviđale, Jack je uvijek imao nekuprimjedbu glede njih, ili su bile debele, ili ružne, ili nedolične, ili indiskretne ili je mislio dasu ljubomorne na nju. Budno je motrio na Madeleine i neprimjetno je držao u izolaciji.Jedine osobe s kojima je imala priliku zbližiti se, bile su one u uredu. Znala je da joj želidobro time što je štiti i nije joj smetalo, ali to je značilo da joj je najbliža osoba bio Jack, aposljednjih godina i Greg Morris.-Nešto se ružno dogodilo ovaj vikend - započela je oprezno jer se loše osjećala što govorio Janetinoj tajni. Maddy je znala da ona nije željela da ljudi o tome pričaju.-Slomila si nokat? - zadirkivao ju je i obično bi se nasmijala na takve primjedbe, ali ovajje put bila ozbiljna.-Radi se o Janet. Ona mi izgleda prilično bezbojno i neugledno. Vidio sam je samo nekoliko puta nazabavama Senata.Maddy uzdahne i odluči progovoriti. Potpuno je vjerovala Gregu.-Tuče je.- Što? Senator? Sigurna si? To su teške optužbe.-Vrlo teške. Vjerujem joj. Pokazala mi je modrice.- Nije li ona imala psihičkih smetnji? - upita Greg skeptično. Reagirao je jednako kao iJack i to ju je ljutilo.- Zašto muškarci uvijek govore takve stvari o zlostavljanim ženama? Što bi bilo da sam ti

19

rekla da ga je ona udarila palicom za golf? Onda bi mi vjerovao? Ili bi rekao da taj debelinitkov laže?- Vjerojatno bih mu vjerovao, nažalost. Jer muškarci ne lažu o takvim stvarima. Vrlo jeneobično da muškarac bude zlostavljan od žene.-Ni žene ne lažu. Ali ljudi poput tebe i moga supruga navode ih da se osjećaju kao da suone krive, pa to moraju tajiti. I da, bila je u umobolnici, ali se meni ne doima ludom, a onemodrice nisu bile plod njene mašte. Smrtno ga se boji. Čula sam da se kurvinski ponašaprema svojim zaposlenicima, ali nisam pomišljala da bi mogao biti zlostavljač. - Nije nikadas Gregom otvoreno razgovarala o svojoj prošlosti. Kao i druge žene u njenoj situaciji, držalaje da je ona kriva te ju je čuvala poput mračne tajne.-Rekla sam joj da ću joj pomoći pronaći sigurno utočište. Imaš li ideje od kuda dapočnem?- Što je s Koalicijom za žene? Jedna moja prijateljica je vodi. Žao mi je zbog onoga što samrekao. Trebao sam znati. - Izgledao je pokajnički dok je to govorio.-Da, trebao si. Hvala, nazvat ću je. - On joj zapiše ime i Maddy ga pročita. Fernanda Lopez.Prisjećala se kroz maglu reportaže o njoj koju je bila napravila kada je tek došla na postaju.Bilo je to prije nekih pet-šest godina, no dobro se sjećala da je na nju ostavila snažan dojam.Ali kada ju je Maddy nazvala iz svoga ureda, rekli su joj da je gđica Lopez na jednogodišnjemplaćenom dopustu, a da je njena zamjena upravo otišla na porodiljni. Nova zamjena će doćitek za dva tjedna, te će je nazvati čim stigne. Kada im je objasnila što treba, dali su jojnekoliko imena za kontakt. Pokušala ih je nazvati, ali na svakom se broju javila automatskasekretarica, a kada je nazvala broj za zlostavljane žene, Vruću liniju, ona je bila zauzeta.Morat će nazvati kasnije. A onda se s Gregom zadubila u posao i zaboravila na to sve doemisije u sedamnaest sati, te je samoj sebi obećala da će ponovno pokušati ujutro. Ako jeJanet živjela s time toliko dugo, zasigurno će preživjeti i do sljedećega jutra, no Maddy jezaista željela nešto poduzeti. Bilo je očito da je Janet toliko paralizirana od straha da samasebi nije mogla pomoći, što nije bilo neobično.Greg i Maddy su u emisiji u sedamnaest pokrili uobičajene lokalne, političke, državne imeđunarodne vijesti, dok je dnevnik u devetnaest i trideset bio uglavnom posvećenzrakoplovnoj nesreći u zračnoj luci JFK.Te je večeri otišla sama kući u Jackovu automobilu; on je imao još jedan sastanak sPredsjednikom i ona se pitala što ih toliko obojicu zaokuplja. No kada je stigla kući, ponovnoje stala razmišljati o Janet i pitala se ne bi li je trebala nazvati. Ali Maddy se bojala da Paulprisluškuje Janetine pozive pa je odustala.Maddy je pročitala hrpu članaka koje je mislila koristiti u emisiji, te prelistala novuknjigu o najmodernijim tehnologijama u vezi s tumorom dojke kako bi odlučila želi liintervjuirati autora kao dio svoje priče. Uredila je nokte i otišla ranije na počinak. Okoponoći čula je Jacka kako dolazi, ali bila je preumorna da bi razgovarala s njim, i ponovno jezaspala prije no što joj se pridružio. Probudila se ujutro i čula ga kako ulazi u svojukupaonicu i otvara tuš.Bio je u kuhinji i čitao The Wall Street Journal kada je ona sišla. Pogledao ju je sasmiješkom. Nosila je traperice i crvenu vestu, a na nogama je imala žarkocrvene Guccimokasinke. Izgledala je svježe, mlado i poželjno.- Požalit ću što te nisam sinoć probudio - reče uz smiješak, a ona mu se nasmije dok si jeulijevala kavu u šalicu i uzimala novine.-Ti i Predsjednik mora da spremate neku psinu, sa svim tim sastancima ovih dana.

20

Nadam se da će biti nešto zanimljivije od promjena ljudi u kabinetu.- Možda - reče nemarno dok su se oboje usredotočili na novine. Odjednom začuje kakoMaddy teško diše i pogleda je. - Što je?Nije mogla progovoriti nekoliko trenutaka, a oči su joj se ispunile suzama dok jepokušavala dokraja pročitati članak. Kada se okrenula prema suprugu bila je zasljepljenasuzama.- Janet McCutchins počinila je sinoć samoubojstvo. Prerezala je zapešća u njihovoj kući uGeorgetownu. Pronašlo ju je jedno od djece i pozvalo 911, ali bila je već mrtva kada su stigli.Kažu da je imala modrice po rukama i nogama, i isprva su pomislili na neku podlost, alisuprug je objasnio da je večer prije pala po stubama zapevši za sinovljev skateboard. Kurvinsin... on ju je ubio... - Glas joj je zapeo u grlu i ostala je bez zraka, te je mogla osjetiti kako jojse cijelo tijelo napinje dok je mislila o tome.- Nije ju on ubio, Maddy - reče Jack mirno. - Ona se sama ubila. To si i rekla.- Mislila je da nema drugog izlaza - reče Maddy prigušenim glasom, prisjećajući se ipredobro toga osjećaja dok je gledala supruga. - 1 ja sam mogla počiniti istu stvar da me nisiodveo iz Knoxvillea.-To su gluposti, znaš i sama. Prije bi ti njega bila ubila. Janet je bila poremećena, već dugoje ima- la psihičke smetnje. Postojalo je vjerojatno i niz drugih razloga za taj čin.-Kako možeš to reći? Zašto ne želiš vjerovati da ju je onaj debeli gad zlostavljao? Je li totako nevjerojatno? Izgleda li ti on tako pristojno? Zašto nije moguće da je govorila istinu?Zato što je žena? - Razljutila se slušajući ga, a čak je i Greg bio posumnjao u priču. - Zaštožena mora uvijek biti ta koja laže?-Možda i nije lagala. Ali činjenica da se ubila govori u prilog tvrdnji da je bilaporemećena. - Govori u prilog tvrdnji kako je mislila da nema drugog izlaza i da je bilaočajna. Dovoljno očajna da svoju djecu liši majke i da se čak izloži opasnosti da je netko odnjih pronađe. - Otvoreno je plakala dok je razgovarala s njim, a dah joj je bio isprekidan odstraha. Znala je što znači biti tako zlostavljan, tako prestrašen, tako stjeran u kut da ti se činikako nema izlaza. Da nije bila mlada i lijepa i da je Jack nije želio za svoju postaju, mogla juje snaći ista sudbina kao i Janet Mc Cutchins. I nije bila sigurna da je Jack bio u pravu kada jegovorio da bi prije ona ubila Bobbyja Joea. I ona je više puta pomišljala na samoubojstvo, utamnim noćima kada je on bio pijan, a njezine usne i oči natečene od njegovih osvetničkihudaraca. Bilo je jednostavno shvatiti što je Janet osjećala. I onda se sjetila poziva koje je radinje obavila dan ranije iz ureda. - Jučer sam nazvala Koaliciju za žene i Vruću liniju. Sranje, dasam je barem sinoć nazvala. Bilo me strah, strah da će Paul uhvatiti razgovor i da ću jojstvoriti neprilike.- Nisi joj mogla pomoći, Mad. Nemoj kriviti sebe. Ovo ti je dokaz.-To ništa ne dokazuje, dovraga, Jack. Ona nije bila luda. Bila je prestravljena. 1 kako tiznaš gdje je on bio ili što joj je učinio prije no što je ona to napravila?- On je ništarija, a ne ubojica. Kladio bih se životom u to - reče on smireno, dok je Maddypostajala sve uznemirenija.-I otkada ste vas dvojica takvi prijatelji? Kako ti znaš što je on njoj činio? Ti nemašpredodžbe kako je to. - Tresla se od jecaja dok je sjedila za kuhinjskim stolom i plakala zaženom koju je jedva poznavala. Ali i sama je prošla isti put i znala je da je jedna od sretnopreživjelih. Janet nije imala toliko sreće.-Znam kako je to - reče on mirno. - Kada sam se oženio s tobom imala si strašne noćnemore i spavala si u položaju fetusa s rukama iznad glave. Znam, dušo, znam... Ja sam te

21

spasio....- Znam da jesi - reče ona ispuhavši nos i gledajući ga tužno - neću to nikada zaboraviti...No, tako mi je žao zbog nje... Kad pomislim kako se morala osjećati kada je to napravila.Njezin je život zasigurno bio pun patnje i straha.- Pretpostavljam da jest - reče on hladno - i žao mi je Paula i djece. Bit će teško za svih.Samo se nadam da mediji neće likovati zbog toga.- Nadam se da će neki nadobudni mladi novinar istražiti priču i razotkriti što joj je činio.Ne samo zbog nje, već i zbog svih drugih žena koje su još uvijek žive i nalaze se u istojsituaciji.-Teško je razumjeti zašto nije otišla od njega ako je bilo tako grozno. Mogla je otići. Nijese morala ubiti.-Možda je mislila da mora - reče Maddy suosjećajno, ali to nije dirnulo Jacka.- Ti si se izvukla, Maddy. Mogla je i ona! - reče on odrješito.-Trebalo mi je osam godina i ti si mi pomogao. Nisu svi te sreće. A izvukla sam se Božjommilošću i za dlaku. Možda bi me za godinu dana bio ubio.-Ne bi bila dopustila da ti se to dogodi. - Jack je bio uvjeren u to, ali Maddy nije.- Dopustila sam da se to događa prokleto dugo vremena, sve dok ti nisi naišao. A moja jemajka dopuštala ocu da je maltretira sve dok nije umro. I tako mi svega, njoj je tonedostajalo, kao i on, sve dok nije umrla. Takve su veze puno bolesnije no što ljudi misle, i zaone koji su zlostavljani i za zlostavljače.- To je zanimljiva postavka - reče on skeptično.-Mislim da neki ljudi to jednostavno traže, ili očekuju ili dopuštaju, jer su previše slabi dabi išta drugo učinili.- Ti ne znaš ništa o tome, Jack - reče napetim glasom, odlazeći iz kuhinje na kat po torbu ijaknu. Sišla je odjevena u lijepi mornarskoplavi blejzer, a stavila je i male dijamantnenaušnice. Bila je uvijek besprijekorno dotjerana i odjevena, kod kuće ili u uredu, jer nijenikada znala na koga može naići, a i ljudi su je prepoznavali gdje god išla.Toga jutra zajedno su otišli na posao i vozili se u tišini. Bila je ljuta zbog nekih stvari kojeje Jack rekao, a nije željela s njim raspravljati o tome. No, Greg ju je čekao na poslu. Pročitaoje članak i doimao se uznemireno.-Žao mi je, Maddy, mora da se grozno osjećaš. Znam da si joj željela pomoći. Možda nisini mogla.- Želio ju je utješiti, ali se ona okrenula i odbrusila mu čim je završio.- Zašto? Jer je bila podložna psihozama kao i sve druge zlostavljane žene i željela si jeprerezati vene? To misliš?- Mislio sam samo to da je možda bila odveć uplašena da se izvuče, kao netko tko je ušoku od eksplozija u ratnome području. - Nije mogao a da ne doda: - Zašto misliš da je toučinila? Samo zato jer ju je zlostavljao ili i ti misliš da je bila podložna psihozama?Maddy je pobješnjela zbog tog pitanja.- To je ono što i Jack misli, to većina ljudi misli, da su žene u takvim situacijama ionakolude, bez obzira što im muževi čine. Nitko ne može razumjeti zašto žene ne odu. Pa, neke odnjih jednostavno ne mogu... ne mogu... - reče i počne jecati, a Greg je zagrli.- Znam, dušo, znam... Žao mi je... možda ovu nisi mogla spasiti. - Govorio je utješno i bilamu je zahvalna na zagrljaju.-Željela... sam... joj... pomoći. - Shrvali su je jecaji kad je pomislila na bol koju je Janet

22

morala osjećati kad se na to odlučila i na patnju koju sada prolaze njena djeca koja suizgubila majku.- Kako ćemo o tome izvijestiti? - upita je Greg kada se sabrala.- Željela bih napraviti uvodnik o zlostavljanim ženama - reče dok joj je Greg pružaošalicu kave.-To više ne radimo. Sjećaš se?- Reći ću Jacku da bih svejedno to voljela napraviti - reče odlučno, a Greg zatrese glavom.- Kad bih barem mogla dotući toga gada McCutchinsa.- Ne bih to učinio na tvome mjestu. A Jack ti neće dopustiti da napraviš uvodnik. Nije mebriga ako s njim spavaš svake noći, ali tako nam je poručeno s vrha. Bez uvodnika, bezsocijalnih ili političkih komentara, samo vijesti. Govorimo samo da se nešto dogodilo, beznaših komentara.- Što će učiniti? Otpustiti me? Osim toga, ovo i jest izravna vijest. Senatorova je ženapočinila samoubojstvo nakon suprugova zlostavljanja.-Koliko ga ja poznajem, Jack ti neće dopustiti da to kažeš, ili da napraviš uvodnik, osimako oružjem ne preuzmeš cijelu postaju. I iskreno mislim da mu se to ne bi svidjelo, Maddy.- Doista. Ali ja ću svejedno to učiniti. Idemo uživo, za boga miloga, ne mogu me skinuti ada ne izazovu skandal. Tako ćemo napraviti još jedan uvodnik i poslije se ispričati. Ako senaljuti, mogu živjeti s time.- Hrabra si žena - Greg reče sa širokim osmijehom koji je opčinjavao žene s kojima jeizlazio. Bio je jedan od najtraženijih neženja u Washing- tonu, i to s razlogom. Bio jepametan, lijep, uglađen i uspješan, rijetka i vrlo poželjna kombinacija. I Maddy je biladoslovno luda za njime, odlično su se nadopunjavali u poslu. - Nisam siguran da bih želioizazvati Jacka Huntera i činiti nešto protivno njegovoj odluci.-Imam vezu - rekla je prvi put se osmjehnuvši nakon što je pročitala vijest o JanetMcCutchins.- Da, i najbolje noge na televiziji. Ni to ne škodi-zadirkivao ju je.U sedamnaest sati, kada su ona i Greg prvi put nastupili toga dana, Maddy je bilanervozna. Izgledala je mirno i besprijekorno, kao i uvijek, u crvenoj vesti, sa savršenopočešljanom kosom i jednostavnim dijamantnim naušnicama. Ali Greg ju je dobro poznavaoi znao je kako prikriva napetost tijekom odbrojavanja.-Hoćeš li to učiniti? - došapnuo joj je. Kimnula je glavom, a zatim se nasmiješila kada ju jekamera kadrirala, te je predstavila sebe i kolegu voditelja. Zajednički su prelazili vijesti kao iuvijek, savršeno su funkcionirali, izmjenjivali priče, a onda je Greg odgurnuo svoju stolicuznajući što slijedi. Maddy- no se lice uozbiljilo dok je gledala u kameru.- U današnjim je novostima jedna priča koja se tiče svih nas, nekih više no drugih. To jevijest o samoubojstvu Janet Scarbrough McCutchins, u njenoj kući u Georgetownu, koja je zasobom ostavila troje djece. To je zasigurno tragedija i tko može reći kakve su nevolje navelegospođu McCutchins da si oduzme život, ali postoje pitanja koja se ne smiju ignorirati, a nakoja možda nikada nećemo dobiti odgovor. Zašto je to učinila? U kakvoj je strašnoj boli bilau tom trenutku, i prije toga? I zašto je nitko nije saslušao ili vidio njezin očaj? U nedavnomerazgovoru Janet McCutchins mi je rekla da je jednom bila nakratko hospitalizirana zbogdepresije. Ali izvor blizak gospođi McCutchins rekao mi je da je ovdje možda posrijediproblem zlostavljanja koji ju je naveo na samoubojstvo. Ako je to točno, Janet McCutchins

23

nije prva žena koja je izabrala samoubojstvo umjesto da pobjegne od zlostavljanja. Ovakvese tragedije i prečesto događaju. Moguće je da je Janet McCutchins imala drugih razloga dasi oduzme život. Možda njena obitelj to zna, ili njezin suprug, ili njezini najbliži prijatelji, ilidjeca. Ali to za sve nas aktualizira probleme nekih žena koje su suočene s patnjom, strahomi očajem. Ne mogu vam reći zašto je umrla Janet McCutchins. Nije na meni da pogađam.Rečeno nam je da je ostavila pismo djeci i sigurna sam da ga nikada nećemo vidjeti. No, nemožemo se ne zapitati zašto se, kad žena zaplače, svijet pravi da to ne primjećuje, a velikibroj nas kaže; "Mora da nešto nije u redu s njom... možda je luda." No što ako nije? Ženeumiru svakodnevno, od vlastite ruke i od ruke njihovih zlostavljača. I često im ne vjerujemokada nam govore o boli koju proživljavaju ili ih jednostavno ignoriramo. Možda nam jepreviše bolno slušati ih. Većina žena koje to čine nisu lude, nisu poremećene, nisu bileprelijene ili glupe da odu. Bilo ih je strah. Nisu to mogle učiniti. Ponekad te žene radijeumiru od vlastite ruke. Ili ostanu predugo i dopuste da ih supruzi ubiju. To se događa. To jestvarnost. Ne možemo okrenuti leđa tim ženama. Moramo im pomoći da pronađu izlaz.Zapamtite Janet McCutchins. Sljedeći put kada budete čuli za sličnu smrt, upitajte se zašto? Ikada to učinite, budite tihi i slušajte odgovor bez obzira koliko strašan on mogao biti. Lakunoć. Ja sam Maddy Hunter.Odmah su prešli na reklame, a svi su u studiju poludjeli. Nitko se nije usudio prekinuti jei opčinjeni onim što je govorila nisu na vrijeme reagirali da umjesto nje ubace reklame. Gregje stajao pored Maddy, nasmiješen, i pljesnuo je dlanom o njen dlan.-Kako je bilo? - upitala ga je prigušenim šaptom.-Eksplozivno. Mislim da će nas tvoj suprug posjetiti za neke četiri sekunde.Prošle su dvije kada je on banuo u studio poput tornada i tresao se od bijesa dok joj jeprilazio.-Jesi li poludjela? Paul McCutchins će me izbaciti s posla! - Stajao je nekoliko centimetaraod nje i vikao joj je izravno u lice. Maddyje problijedjela, ali nije ustuknula. Držala je svojteritorij, iako se i ona tresla. Strašilo ju je kada bi on, ili bilo tko drugi, bio ljut, ali ovaj je putmislila da je vrijedno toga.-Rekla sam da je izvor blizak njoj izjavio da bi se moglo raditi o zlostavljanju. Dovraga,Jack, vidjela sam njene modrice. Ona mi je rekla da je on tuče.Kakav zaključak izvlačiš iz toga kada je ona dan kasnije počinila samoubojstvo? Sve štosam učinila jest da sam zamolila ljude da razmišljaju o ženama koje počine samoubojstvo.Ne može nam pravno ništa. Mogu svjedočiti o tome što mi je rekla, ako budem morala.-Vjerojatno ćeš i morati. Jesi li ti gluha, zar ne znaš čitati? Rekao sam bez jebenihuvodnika, a to sam i mislio!-Oprosti, Jack. Morala sam, dugovala sam njoj i drugim ženama u njezinom položaju.- Oh, za boga miloga... - Nervozno je rukom prošao kroz kosu ne mogavši povjerovati štomu je učinila i što su joj ovi u studiju dopustili. Mogli su je izrezati, ali nisu. Sviđalo im se štoje govorila o zlostavljanim ženama. A Paul McCutchins imao je reputaciju verbalno naprasneosobe i poslodavca, a kao mladić sudjelovao je u nebrojenim barskim tučnjavama. Bio jejedan od najomraženijih senatora u Washingtonu, koji je često iskazivao svoju nasilnu ćud.Nitko se nije trsio braniti ga i činilo im se vrlo mogućim da ju je zlostavljao, iako to Maddynije otvoreno rekla. Jack je još uvijek jurio po studiju galameći na svih oko sebe kada ga jeRafe Thompson, producent, došao obavijestiti da ga senator McCutchins traži telefonom. -Sranje! - po- vikao je na svoju suprugu - na koliko si spremna kladiti se da će me tužiti?- Žao mi je. Jack - reče ona potiho, ali bez grižnje savjesti. U tom joj je trenutku prišao

24

pomoćnik producenta i rekao joj da je zove Prva dama. Oboje se uputilo prema odvojenimtelefonima i vrlo različitim razgovorima. Maddy je odmah prepoznala glas PhyllisArmstrong i bila je puna strepnje dok ju je slušala.-Tako sam ponosna na tebe, Madeleine - začula je topao glas starije žene. - Bilo je to vrlohrabro i vrlo potrebno. Predivna emisija, Maddy.-Hvala vam, gospođo Armstrong - reče Maddy doimajući se mirnijom no što je bila. Nijejoj rekla da je Jack bio izvan sebe od bijesa.-Namjeravala sam te nazvati u vezi s Odborom o nasilju nad ženama. Zapravo, zamolilasam Jacka da te 0 tome obavijesti.-Rekao mi je i jako sam zainteresirana.-Dakako, rekao mi je da ćeš biti oduševljena, ali ja sam to htjela čuti od tebe osobno. Našimuževi prijavljuju nas kao dobrovoljce za neke stvari koje nikada ne bi radile. Moj nijeiznimka.Maddy se nasmiješila dok je slušala i odmah se bolje osjećala, jer je Jack tako slobodnoraspolagao njenim slobodnim vremenom. Bio je često nadmoćan i proizvoljno izricaonjezina mišljenja i odluke. Ponekad je to stvaralo dojam da je ne poštuje dovoljno.- U ovom je slučaju imao pravo. Stvarno bih voljela sudjelovati.- Drago mi je to čuti. Sastajemo se prvi put u petak. Ovaj put u Bijeloj kući, u mojemprivatnom uredu. Kasnije ćemo iznaći prikladnije mjesto. Još uvijek nas je malo, okodvanaestak. Pokušavamo pronaći pravi način kako utjecati na javnost u vezi s nasiljem nadženama. Mislim da si ti upravo započela našu akciju. Čestitam!- Hvala vam još jednom, gospođo Armstrong- rekla je Maddy bez daha i nasmijala se prema Gregu kada je spustila slušalicu.- Čini se da si na prvom mjestu slušanosti kod Armstrongovih - reče on ponosno. Jako muse svidio način na koji je to učinila. Trebalo je dosta hrabrosti, iako je predsjednik mreže bionjezin suprug. Sada će morati otići kući i živjeti s time.A, kao što su svi znali, Jack Hunter nije uvijek bio umiljat, pogotovo ako bi ga netkoprešao. Maddy nije bila iznimka.I dok se Maddy spremala prepričati Gregu što joj je gospođa Armstrong rekla, Jack im jeprišao bijesan. Bio je izvan sebe.- Jesi li znao za to? - Jack poviče na Grega, očajnički želeći okriviti nekoga, bilo koga,svakoga. Činilo se da bi najradije želio zadaviti Maddy.- Ne baš, ali otprilike. Znao sam da će nešto reći-reče Greg iskreno. Nije se bojao Jacka i, iako je to dobro tajio i nije nikada ništa rekao niMaddy, nije volio Jacka Huntera. Mislio je da je arogantan i bahat, te mu se nije sviđao načinna koji postupa s Maddy, iako joj to nije nikada rekao. Imala je dosta problema, još joj jesamo trebalo da mora i supruga braniti.- Mogao si je zaustaviti - optužio ga je Jack - mogao si početi govoriti i završiti prije no štoje ona počela.- Imam previše poštovanja prema njoj da bih joj to učinio, gospodine Hunter. Osim toga,slažem se s onim što je rekla. Nisam joj vjerovao kada mi je u ponedjeljak ispričala o JanetMcCutchins. Ovo je bio poziv na buđenje svima od nas koji ne žele razmišljati o tome kolikosu neke žene očajne u takvim situacijama. To se svakodnevno događa svuda oko nas. Mijednostavno to ne želimo vidjeti ili čuti. Ali zbog činjenice za koga je bila udana, Janet

25

McCutchins nas je probudila. Ako je dovoljno ljudi večeras čulo Maddy, možda će smrt JanetMc Cutchins nešto značiti i pomoći nekome. S dužnim poštovanjem, mislim da je Maddyispravno postupila. - Glas mu je zadrhtao dok je izgovarao posljednje riječi, a Jack Hunter gaje promatrao.- Siguran sam da će sponzori biti oduševljeni ako bude podignuta tužba.-Je li to McCutchins rekao na telefon? - Maddy upita zabrinuto. Nije joj bilo žao, ali mrzilaje da Jacka uvaljuje u neprilike. No, još je uvijek mislila da se to moralo učiniti. Vidjela jesvojim očima što je McCutchins bio učinio supruzi i bila je spremna svjedočiti, ako budepotrebno. U emisiji je uzela stvari u svoje ruke, bez obzira na potencijalnu cijenu za nju ili zamrežu. Maddy se to činilo vrijednim.-Prikriveno je prijetio, ali je bio vrlo tanak. Rekao je da će pozvati svoje odvjetnike čimzavrši razgovor sa mnom - rekao joj je Jack otresito.- Mislim da neće daleko stići - reče Greg. - Dokazi su navodno bili vrlo osuđujući, a JanetMcCutchins razgovarala je izravno s Maddy. To bi nam trebalo zaštiti guzice.- Guzice, kako velikodušno od tebe, Greg - odbrusi mu Jack. - Koliko znam, jedino jariskiram guzicu. Bila je to prokleto glupa, neodgovorna stvar.- S time je završio i zaputio se kroz studio prema svojem uredu.-Jesi li dobro? - Greg pogleda Maddy zabrinuto, a ona mu kimne glavom.-Znala sam da će se uznemiriti, ali nadam se da nas neće tužiti. - Izgledala je zabrinutodok je to govorila. Nadala se da se McCutchins neće usuditi tužiti ih i tako riskirati da serazotkrije.-Jesi li mu rekla o pozivu Phyllis Armstrong?- Nisam imala vremena - prizna. - Reći ću mu kad stignemo kući.No Maddy je te večeri otišla sama kući. Jack je pozvao svoje odvjetnike kako bi pregledalisnimku i raspravili situaciju. Bio je jedan sat ujutro kada je stigao kući u Georgetown. Maddyje još uvijek bila budna, ali nije joj uputio ni riječi dok je prelazio preko sobe premakupaonici.- Kako je bilo? - upitao ona oprezno, a on se okrene bijesno zureći u nju.- Ne mogu vjerovati da si mi to učinila. Bila je to tako jebeno glupa stvar. - Mogao ju je iošamariti, ali Jack ju je udarao ljutitim pogledima i riječima. Bilo je očito da je osjećao kakoga je prevarila.- Prva je dama zvala odmah poslije emisije. Bila je vrlo uzbuđena i drži da je to bilo vrlohrabro. Idem na sastanak njena Odbora ovaj tjedan - reče opravdavajući se. Nije bila sigurnakako će mu ovo nadoknaditi, ali morat će se potruditi. Nije željela da je mrzi zbog poslovnihproblema.- Već sam to bio odlučio za tebe - reče on prostrijelivši je pogledom kada je spomenulaOdbor 0 nasilju nad ženama.- Odlučila sam sama za sebe - reče potiho. - Imam pravo na to, Jack.-Lobiraš li sada za ženska prava, kao i za zlostavljane? Mogu li očekivati urednički prilogi o tome? Zašto ne organiziramo emisiju samo za tebe, moći ćeš govoriti po cijele dane doiznemoglosti, a vijesti ćemo zaboraviti.-Ako se svidjelo Prvoj dami, zar može biti tako loše?- Jako loše, ako McCutchinsov odvjetnik bude tako rekao.- Možda će se sve smiriti za nekoliko dana - rekla je s nadom dok se on polako približio

26

krevetu i zaustavio se kako bi je pogledao s blago prikrivenom ljutnjom. Njegov se bijes nijestišao ili nestao.- Ako to ikada ponovno učiniš, nije me briga što si mi žena, otpustit ću te na licu mjesta.Je li ti jasno?Tiho je kimnula glavom, odjednom se osjećajući kao da nije učinila pravu stvar, već gaiznevjerila. Nije nikada u devet zajedničkih godina bio toliko ljut na nju i ona se pitala hoće lijoj ikada oprostiti, pogotovo ako bude podignuta tužba.-Mislila sam da je bilo važno to učiniti.-Nije me nimalo briga što ti misliš. Ne plaćam te da razmišljaš. Plaćam te da dobroizgledaš i da čitaš vijesti. To je sve što želim od tebe. - Otišao je u kupaonicu i zalupio zasobom vrata, a ona je briznula u plač. Bila je to stresna večer za oboje. Ali duboko u srcu, jošje uvijek vjerovala da je ispravno postupila bez obzira koliko će je to stajati. A trenutačno jeizgledalo da će je skupo stajati.Kada je Jack izašao iz kupaonice, uvukao se u krevet ne obrativši joj se. Ugasio je svijetlo,okrenuo joj leđa i nije se ništa čulo sve dok nije zaspao i počeo hrkati. Prvi put, nakonmnogo godina, osjetila je kako je prožima strah. Njegova ljutnja, bez obzira kolikoprikrivena, vraćala je stare uspomene i bila joj je zastrašujuća. 1 te je noći, poslije dugovremena, imala noćne more.Jack joj se nije obratio ni za doručkom sljedećega jutra i otišao je na posao sam sa svojimvozačem.- A kako ću ja na posao? - upita zabezeknuta kada ju je ostavio na pločniku.Pogledao ju je ravno u oči, zalupio vratima automobila i dobacio joj kao strancu:-Pozovi taksi.

27

4.Pogreb Janet McCutchins bio je u petak ujutro i Jack je po svojoj sekretarici poslaoMaddy poruku da planira poći s njom. Otišli su iz ureda u njegovu automobilu. On je na sebiimao tamno odijelo i crnu prugastu kravatu, a ona crno laneno Chanel odijelo i tamnenaočale. Vozili su se prema crkvi Sv. Ivana s druge strane parka Lafayette, nasuprot Bijelekuće. Obred je bio dug i mučan, održala se cijela misa, a zbor je pjevao Ave Mariju. Prednja jeklupa bila puna Janetinih nećakinja, nećaka i djece. Čak je i senator plakao, a došli su svivažni političari iz grada. Maddy je s nevjericom zurila u senatora, gledala ga kako plače, asrce joj je suosjećalo s djecom. Na kraju službe, bez razmišljanja, uhvatila je Jacka pod ruku.Pogledao ju je i brzo odmakao ruku. Bio je još uvijek bijesan na nju i gotovo da i nijerazgovarao s njom od utorka navečer.Pridružili su se ostalima na stubištu crkve dok su lijes nosili do mrtvačkih kola, a obiteljje ulazila u limuzine koje su ih trebale odvesti do groblja. Hunterovi su znali da je nakontoga zakuska u kući McCutchinsovih, ali na nju nisu željeli ići jer nisu bili toliko bliski snjima. Odvezli su se natrag do ureda, jedan pored drugoga u mrtvačkoj tišini.-Koliko će ovo još trajati, Jack? - upita ona naposljetku ne mogavši to više izdržati.- Dokle god se budem tako osjećao - reče on be- zobzirno.- Izdala si me, Maddy. Ne, da budem precizan, zajebala si me.- Bilo je jako važno, Jack. Zlostavljana se žena ubila, a bila bi zabilježena u povijesti kaoluđakinja. Trebalo je njoj, i djeci, dati jednaku šansu. Pa makar na trenutak uperiti reflektorprema zlostavljaču.- I usput zajebati i mene. Ništa što si učinila neće promijeniti činjenicu da će je svismatrati luđakinjom. Činjenice su tu. Bila je u umobolnici šest mjeseci i podvrgnuta jeelektrošokovima. Koliko je normalna bila, Maddy? I je li bila vrijedna toga da mene učinišlakom metom tužbe?-Žao mi je, Jack. Morala sam to učiniti. - Još uvijek je vjerovala da je imala pravo.-Luda si kao što je i ona bila - rekao je s pogledom punim prezira i okrenuo se premaprozoru. Bilo je ružno to što je rekao, a njegov ju je ton bolio kao i posljednja tri dana.- Možemo li potpisati primirje za vikend? - Bit će sumorno u Virginiji ako ovako nastavi, iona je pomišljala da ni ne ode s njim.- Ne vjerujem - reče on hladno. - Osim toga, moram ovdje obaviti neke stvari. Imam nekesastanke u Pentagonu. Ti možeš raditi što te volja. Neću imati vremena biti s tobom.-Ovo je smiješno, Jack. Ono je bio posao. Ovo je naš život.- To dvoje je u našem slučaju dosta isprepleteno. Trebala si razmišljati o tome prije nošto si otvorila usta.- Dobro. Kazni me, ali ovo postaje vrlo djetinjasto.-Ako me McCutchins bude tužio, vjeruj mi da svota neće biti "djetinjasta".- Nisam sigurna da će to učiniti, pogotovo što je Prva dama pohvalila emisiju. Osim toga,ne može se braniti. Ako se pokrene istraga, u izvješću mrtvozornika vidjet će se modrice.-On možda nije toliko impresioniran Prvom damom kao i ti.-Zašto ne popustiš malo, Jack? Ne mogu vratiti vrijeme, a i ne želim. Pa zašto onda nepokušamo sve zaboraviti?

28

No, dok je to govorila, okrenuo se prema njoj stisnutih očiju, a pogled mu je bio leden.- Možda da ti malo osvježim pamćenje, Ivana Orleanska, i podsjetim te da prije no što sizapočela križarski rat za obespravljene bila si nitko i ništa kada sam te ja našao. Bila si ništa,Mad. Nula. Bila si cura niotkuda, cura koju je čekao život s limenkama piva i zlostavljanje uprikolici. Što god dovraga mislila da si sada, nemoj zaboraviti da sam te ja stvorio. 1 duguješmi. Dosta mi je tog idealističkog sranja i cmizdrenja i tuljenja oko debela, neprivlačna govnakao što je bila Janet McCutchins. Nije bila vrijedna toga da dovedeš u pitanje moju, tvoju ilimrežinu guzicu.Pogledala je supruga kao da je odjednom stranac, a možda je i bio, a ona to nijeprimijetila.-Gadiš mi se - reče i potapša vozača po ramenu. - Zaustavite auto. Izlazim.Jack je bio zatečen.-Mislio sam da ideš natrag u ured.- Idem, ali ću radije hodati, nego sjediti ovdje i slušati te. Shvatila sam poruku, Jack. Ti sime stvorio i dugujem ti. Što zapravo? Svoj život? Svoje principe? Svoj ponos? Koja je cijenaako nekoga spasiš da cijeloga života ne bude jadno bijelo smeće? Javi mi kad izračunaš.Želim biti sigurna da ću ti vratiti točan ostatak. - I s time je izišla iz auta i zaputila se brzimkorakom prema uredu. Jack nije ništa rekao i u tišini je podignuo prozor. Kada se vratio uured, nije ju nazvao. Bila je udaljena pet katova i jela je sendvič s Gregom.-Kako je bilo na pogrebu? - upitao ju je zabrinut za nju. Činila mu se napetom i umornom.- Depresivno. Ono je govno plakalo tijekom cijelog obreda.-Senator? - Ona kimne glavom jer je imala puna usta. - Možda se osjeća krivim.-I trebao bi. Mogao ju je i ubiti. Jack je još uvijek uvjeren da je bila poremećena. - A tjeraoju je i da se ona tako osjeća zbog načina na koji se ponašao.-Je li Jack još uvijek ljut? - upita Greg pažljivo, pružajući joj kiseli krastavac koje jeobožavala.-U najmanju ruku. Uvjeren je da sam to učinila kako bih mu napakostila.-Preboljet će - reče Greg opuštajući se u svojoj stolici i gledajući je. Bila je toliko prokletopametna i poštena i nevjerojatno zgodna. Gregu se sviđala činjenica što je bila spremnaboriti se za ono u što vjeruje, ali doimala se zabrinuto i nesretno. Mrzila je kada se Jack ljutiona nju, a u sedam godina braka nije nikada bio ovako ljut.- Zašto misliš da će preboljeti? - Ona više nije bila toliko sigurna i prvi put je osjećala dajoj je brak u krizi, a to ju je, iskreno govoreći, strahovito plašilo.- Preboljet će to jer te voli - reče Greg odlučno. – I treba te. Ti si jedna od najboljihvoditeljica u zemlji, ako ne i najbolja. Nije on lud.- Nisam sigurna da je to valjan razlog da me voli. Mogla bih smisliti razloge koji bi miviše značili.-Budi zahvalna na tome što imaš, malena. Smirit će se. Vjerojatno preko vikenda.-Za vikend ima sastanke u Pentagonu.-Mora da se nešto važno kuha - reče Greg sa zanimanjem.-Da, već neko vrijeme, mislim. Nije ništa rekao, ali se nekoliko puta sastao sPredsjednikom.- Možda ćemo baciti bombu na Rusiju - reče Greg sa smiješkom, jer ipak nisu u to

29

vjerovali.- Mislim da je to već pomalo passe, zar ne? - Maddy mu uzvrati smiješak. -Pretpostavljam da će nam prije ili kasnije reći. - Pogleda na sat i ustane. - Moram nasastanak Odbora Prve dame. U četrnaest je sati. Vratit ću se na vrijeme za šminku prijevijesti u sedamnaest.-Bit ćeš dobra i bez toga - reče on. - Zabavi se. Pozdravi mi Prvu damu.Maddy mu se nasmiješi i mahne izlazeći iz ureda te pođe dolje kako bi zaustavila taksi.Bilo je pet minuta vožnje do Bijele kuće, a Prva je dama upravo stigla u konvoju iz kućeMcCutchinsovih kada se Maddy pojavila, te su zajedno ušle okružene pripadnicima tajnihslužbi. Gospođa ju je Armstrong pitala je li bila na pogrebu, a zatim je komentirala kako jetužno bilo vidjeti djecu.- I Paul se doimao vrlo uznemirenim - suosjećajno reče Prva dama dok su se uspinjaledizalom do njenih privatnih odaja, a onda je potiho upitala Maddy: - Doista vjeruješ da ju jezlostavljao? - Nije se raspitivala o njenim izvorima za tu emisiju.Maddy je bila neodlučna, no otprije je znala da se može pouzdati u njenu diskreciju.-Da, vjerujem. Sama mi je rekla da ju je tukao i da ga se boji. Prošlog vikenda pokazala mije modrice na rukama. Po onome što mi je rekla, znam da je govorila istinu, a mislim i daPaul McCutchins zna da mi se povjerila. Stoga on jedino želi da svi zaborave ono što samrekla. - Bio je to razlog zašto je vjerovala da neće tužiti mrežu.Prva je dama s nevjericom zatresla glavom i uzdahnula dok su izlazile iz dizala, a tamo ihje čekala njena tajnica i ljudi iz osiguranja.- Baš mi je žao to čuti. - Nije ni za trenutak sumnjala u ono što joj je Maddy rekla, zarazliku od Grega i Jacka. Kao žena, bila je spremna to prihvatiti. I nije joj se nikada sviđaoPaul McCutchins; izgledao joj je poput nasilnika. - Pretpostavljam da smo zbog toga ovdjedanas, zar ne? Kakav izniman primjer nekažnjenog nasilja nad ženom. Baš mi je drago da sinapravila taj prilog, Maddy. Je li bilo mnogo reakcija na njega?Maddy se nasmiješila na to pitanje.-Dobili smo tisuće pisama od gledateljica koje su nas podržale. Gotovo nijedno odmuškaraca. A moj je suprug spreman rastaviti se od mene.-Jack? Kako ograničeno s njegove strane. Iznenađena sam što to čujem. - PhyllisArmstrong doimala se iskreno iznenađenom. Kao i njezin suprug, i ona je oduvijek voljelaJacka Huntera.- Boji se da će ga senator tužiti - objasni joj Maddy.-Mislim da se neće usuditi ako je to istina - praktično zaključi Phyllis Armstrong dok suulazile u prostoriju gdje su ih čekali ostali članovi novoosnovanog Odbora. - Pogotovo ako jeistina. Neće riskirati da mu to dokazujete. Je li ostavila ikakvu poruku?- Navodno je ostavila pismo za djecu, ali ne znam tko ga je, ili ako ga je itko pročitao.Policija ga je dala Paulu kada ga je našla.-Kladim se da se ništa više neće iz toga izroditi. Reci Jacku da se opusti. Bio je to dobarpotez. Bacio je jaku svijetlost na tamu zlostavljanja i nasilja nad ženama.- Reći ću mu da ste to rekli - reče Maddy sa smiješkom dok je pogledom prelazila po sobi.Bilo je tu osam žena i četiri muškarca, a ona je bila osma. Među muškarcima je prepoznaladva savezna suca, a među ženama sutkinju Prizivnoga suda i još jednu novinarku. Prva jedama predstavila ostale žene i objasnila da su dvije od njih učiteljice, jedna odvjetnica, jednapsihijatrica i jedna liječnica. Treći je muškarac također bio liječnik, a posljednji muškarac s

30

kojim su je upoznali bio je Bili Alexander, bivši veleposlanik u Kolumbiji, kojemu su teroristiubili ženu. Prva je dama rekla da je on trenutačno na odmoru, nakon što je napustioMinistarstvo vanjskih poslova, te da piše knjigu. Bili su zanimljiva, eklektična skupina,Azijati, Afroamerikanci, Kavkasci, neki mladi, neki stari, svi su bili profesionalci, neki i vrlopriznati, a Maddy je bila sigurno najmlađa među njima, vjerojatno i najpoznatija ako seizuzme Prva dama.Phyllis Armstrong započela je sastanak žustro i njeno izlaganje bilo je jezgrovito, anjezina je tajnica sjedila u prostoriji kako bi hvatala bilješke. Tajnu službu ostavila je ispredvrata i članovi Odbora sjedili su u udobnom dnevnom boravku, a na antiknom engleskomstoliću bili su posluženi kava, čaj i kolačići. Obraćala se svima imenom i nadgledalaprostoriju majčinskim pogledom. Spomenula im je i Maddyn hrabri prilog od utorkanavečer, o Janet McCutchins, iako ga je nekolicina gledala i zdušno podržala.-Znate li pouzdano da je bila zlostavljana? - pitala ju je jedna od žena, a Maddy je bilaneodlučna prije no što je odgovorila.-Nisam sigurna kako da na to odgovorim. Vjerujem da jest, iako to na sudu ne bih mogladokazati.Bilo je to sve rekla-kazala. Ona mi je rekla. - Maddy se okrene prema Prvoj dami upitnimpogledom.- Pretpostavljam da je ono o čemu ovdje razgovaramo povlašteno i povjerljivo. - To jebio slučaj s predsjedničkim odborima.-Da, jest - uvjerila ju je Phyllis Armstrong.- Vjerovala sam joj, iako mi prve dvije osobe kojima sam to rekla nisu vjerovale. Obojicasu bili muškarci, jedan je moj partner u emisiji, a drugi moj suprug, a obojici je to trebalo bitiposve jasno.- Danas smo ovdje da bismo raspravili što možemo učiniti glede problema nasilja nadženama - rekla je gospođa Armstrong. - Je li dužnost sudstva da javnost upozori nazlostavljanje? Kako se s time možemo učinkovito nositi? Osim toga, željela bih vidjeti što mimožemo učiniti s tim u vezi. Vjerujem da bismo to svi željeli. - Svi su se složili. - Htjela bih dadanas učinimo nešto neobično. Htjela bih da svatko od nas kaže zašto je ovdje, zbogprofesionalnih ili privatnih razloga, i jeste li se voljni angažirati. Moja tajnica to nećebilježiti, a ako ne želite govoriti, ne morate. Ali mislim da bi to bilo zanimljivo za sve nas. -lako to nije rekla, znala je da bi ih to odmah povezalo. - Spremna sam prva započeti, akoželite.Svi su s poštovanjem pričekali da ona započne i ispričala im je nešto što nitko od njihnije znao o njoj.-Moj je otac bio alkoholičar i bez iznimke svakog je vikenda tukao moju majku kad bi upetak dobio plaću. Bili su oženjeni četrdeset devet godina, dok ona naposljetku nije umrlaod raka. Premlaćivanje majke bilo je svima nama poput nekog obreda, imala sam troje braćei sestara. 1 svi smo to prihvaćali kao nešto neizbježno, kao odlazak u crkvu nedjeljom. Znalasam se sakrivati u sobi kako ne bih morala slušati, ali ipak bih čula. A nakon toga čula bih jekako jeca u svojoj sobi. No, nije ga nikada napustila, nikada zaustavila, nikada mu nijeuzvratila udarac. Svi smo to mrzili, a kada su dovoljno odrasli i moja su se braća odlazilanapiti. Jedan od njih zlostavljao je vlastitu suprugu kada se oženio, on je bio najstariji, drugije brat bio trezvenjak i postao je svećenik, dok je najmlađi umro kao alkoholičar u tridesetoj.Ja osobno nemam problema s alkoholom, ako se to pitate. Ne volim ga baš i pijem vrlo malo,i nikada s njim nisam imala problema. Ono što mi je cijeloga života bio problem jest

31

spoznaja da se žene zlostavljaju diljem svijeta, da to čine uglavnom njihovi supruzi i danitko ne poduzima ništa u vezi s tim. Obećala sam si da ću se jednoga dana angažirati okotoga i htjela bih učiniti nešto, bilo što, da započnem promjene. Svakoga dana žene bivajupokradene na ulici, seksualno napastvovane i uznemiravane, silovane na ljubavnimsastancima, premlaćene i ubijene od svojih partnera i supruga, i iz nekog razloga mi toprihvaćamo. Ne sviđa nam se, ne odobravamo, plačemo kada čujemo o tome, pogotovo akopoznajemo žrtvu. Ali ne zaustavljamo, ne posežemo da bismo oduzeli pištolj ili nož, ilizaustavili ruku, baš kao što ni ja nisam nikada zaustavila oca. Možda ne znamo kako, moždanam nije dovoljno stalo. No, mislim da nam je stalo. Mislim da samo ne volimo o tomerazmišljati. Ali ja želim da ljudi počnu razmišljati, da se pokrenu i učine nešto. Mislim da jevrijeme, da je već odavno bilo vrijeme. Želim da mi pomognete da zaustavim nasilje nadženama, za moje dobro, za vaše dobro, za dobro moje majke, za naše kćerke i sestre iprijateljice. Želim vam svima zahvaliti što ste došli i što toliko brinete da ste mi voljnipomoći. - Oči su joj bile ispunjene suzama kada je završila i na trenutak svi su zurili u nju.Nije to bila neobična priča. Ali Phyllis Armstrong bila im je sada mnogo stvarnija.Psihijatrica koja je odrasla u Detroitu ispričala je sličnu priču, osim što je njezin otacubio majku i završio zbog toga u zatvoru. Rekla je da je ona lezbijka, te da je sa petnaestgodina bila silovana i pretučena od dečka s kojim je odrasla. Živi s istom ženom posljednjihčetrnaest godina, te da osjeća kako se oporavila od zlostavljanja iz rane mladosti, ali da jezabrinjava porast nasilnih zločina nad ženama, čak i u homoseksualnoj zajednici, i to štosmo kadri okrenuti glavu dok se to događa.Neki od prisutnih nisu imali osobnog iskustva s nasiljem, ali oba savezna suca rekla suda su imali napasne očeve koji su šamarali majke. Sve dok nisu odrasli, i uvidjeli suprotno,mislili su da je to normalno. A onda je došao red na Maddy i ona je na trenutak bilaneodlučna. Nikada prije nije ispričala svoju priču u javnosti i sada se osjećala golom prisamoj pomisli na to.- Pretpostavljam da moja priča nije toliko različita od drugih - započela je. - Odrasla samu Chattanoogi, u Tennesseeju, i moj je otac uvijek tukao majku. Ponekad bi mu uzvratila, aliu većini slučajeva nije. Ponekad je bio pijan kada je to činio, ponekad je to činio samo zatojer je bio ljut na nju, ili na nekog drugoga, ili zbog nečega što se toga dana dogodilo. Bili smojako siromašni i on nikada nije uspijevao zadržati posao, pa ju je i zbog toga tukao. Sve štomu se događalo uvijek je bila njena greška. A kada nje nije bilo, tukao bi mene, ali ne često.Njihove svađe bile su glazbena podloga moga djetinjstva, melodija s kojom sam odrasla. -Pomanjkalo joj je daha dok je to izgovarala i prvi puta nakon mnogo godina u glasu joj seosjetio ostatak južnjačkoga naglaska. - Sve što sam željela, bilo je pobjeći od svega. Mrzilasam svoju kuću i roditelje i način na koji su se ponašali jedno prema drugome. Tako sam seudala za srednjoškolsku ljubav kada mi je bilo sedamnaest godina i čim smo se vjenčalipočeo me tući. Pio je previše i nije mnogo radio. Zvao se Bobby Joe i vjerovala sam mu kadaje govorio da sam za sve ja kriva i da me ne bi "morao" tući da nisam takav davež i tako lošasupruga, i tako glupa i nemarna. No, morao je. Jednom mi je slomio obje ruke, a drugi putme gurnuo niza stube i slomila sam nogu. Tada sam radila za televizijsku postaju uKnoxvilleu koja je prodana čovjeku iz Texasa, a koji je kasnije kupio kabelsku mrežu uWashingtonu i poveo me sa sobom. Mislim da većina vas zna taj dio. Bio je to Jack Hunter.Ostavila sam burmu i poruku na kuhinjskome stolu u Knoxvilleu i sastala se s Jackom naautobusnoj postaji s kovčegom u kojem su bile dvije haljine i pobjegla sve do Washingtonakako bih radila za njega. Rastavila sam se i godinu kasnije udala za Jacka i od tada me nitkonije dotaknuo. Ne bih mu dopustila. Sada znam. Ako me netko samo krivo pogleda,pobjegnem glavom bez obzira. Ne znam zašto mi se posrećilo, ali jest. Jack mi je spasio život.

32

Učinio me onim što sam danas. Bez njega bih možda već bila i mrtva. Mislim da bi me BobbyJoe jedne noći ubio, ili gurao niz stepenice dok ne bih slomila vrat, ili me nogom udarao utrbuh. Ili možda samo zato što bih naposljetku i sama željela umrijeti. Nikada nisam o tomepričala jer me bilo sram, ali sada želim pomoći ženama poput mene, ženama koje nisu tolikosretne kao što sam bila ja, ženama koje misle da su u zamci i nemaju Jacka Huntera koji ihčeka u limuzini kako bi ih odveo u neki drugi grad. Želim pružiti ruku tim ženama i pomoćiim. One nas trebaju - reče dok su joj se oči punile suzama - mi im to dugujemo.-Hvala ti, Maddy - reče Phyllis Armstrong blago. Svi su bili povezani, ili većina njih,odvjetnici i liječnici i suci, čak i Prva dama. Povezivale su ih priče 0 nasilju i zlostavljanju, isamo su srećom i srčanošću preživjeli. I svi su bili vrlo svjesni da ima nebrojeno mnogo ženakoje nisu toliko sretne i koje trebaju njihovu pomoć. Skupina koja je sjedila u privatnimodajama Prve dame bila je nestrpljiva u želji da im pomogne.Bill Alexander posljednji je govorio i njegova je priča bila najneobičnija, kao što je Maddyi slutila. Odrastao je u dobroj obitelji u Novoj Engleskoj, s roditeljima koji su se voljeli i kojisu voljeli njega. Sreo je djevojku i oženio se dok je ona studirala na Wellesleyu, a on naHarvardu. On je doktorirao na vanjskoj politici i političkim znanostima i nekoliko je godinapredavao na Dartmouthu, zatim na Princetonu, a bio je predavač na Harvardu kada je upedesetoj godini postavljen za veleposlanika u Keniji. Sljedeća mu je služba bila u Madridu,a otamo je poslan u Kolumbiju. Imao je troje odrasle djece: liječnika, odvjetnika i bankara.Sve vrlo cijenjeno i akademski dojmljivo. Imao je miran, "normalan" život, u biti, rekao je sasmiješkom, prilično dosadno, ali zadovoljavajuće življenje.Kolumbija je bila zanimljiv izazov, politička je situacija bila delikatna, a trgovinanarkoticima prožimala je svaki vid života. Bila je prisutna u svakom poslu, kvarila jepolitiku, a korupcija je cvala.Bio je fasciniran svojim zadatkom i smatrao se doraslim sve dok mu žena nije bila oteta.Glas mu je zadrhtao kada je to izgovorio. Bila je u zatočeništvu sedam mjeseci, rekao jeboreći se sa suzama i napokon im se prepustio kada mu je psihijatrica, koja je sjedila porednjega, stavila ruku na rame da ga smiri, a on joj se zahvalno nasmiješio. Sada su svi biliprijatelji i znali su najintimnije i najskrivenije tajne onoga drugog.-Pokušali smo sve kako bismo je vratili - objasnio je dubokim, uznemirenim glasom.Prema vremenu provedenom u diplomaciji, Maddy je izračunala da mu je moglo bitišezdesetak godina. Imao je sijedu kosu i plave oči, mladenačko lice i bio je atletske građe. -Ministarstvo vanjskih poslova poslalo je posebne pregovarače za razgovor s predstavnikomterorističke skupine koja ju je držala kao taoca. Htjeli su razmjenu zarobljenika, zamijeniti jeza stotinu političkih zatvorenika, a Ministarstvo se s time nije složilo. Razumio sam njihoverazloge, ali nisam je želio izgubiti. I CIA je pokušala, pokušali su je oteti, ali pokušaj nijeuspio. Premjestili su je u planine i nismo joj više mogli ući u trag. Naposljetku sam ja osobnoplatio otkupninu koju su tražili, a onda sam učinio vrlo glupu stvar. - Glas mu je ponovnozadrhtao dok je nastavljao priču, a Maddy je suosjećala s njime, kao i svi ostali što su gašutke slušali. - Pokušao sam sam s njima pregovarati. Učinio sam sve što sam mogao. Gotovosam poludio pokušavajući je vratiti. Ali oni su bili prepametni, brzi i opaki da bih ihpobijedio. Platili smo otkupninu i tri dana kasnije su je ubili. Izbacili su njeno tijelo nastubište veleposlanstva - reče gušeći se riječima i popuštajući suzama - i bili su joj odrezaliruke. - Sjedio je tako jecajući nekoliko trenutaka i nitko se nije pomaknuo, a onda ga jePhyllis Armstrong dotaknula, a on je duboko uzdahnuo dok su ostali mrmljali riječi utjehe.Bila je to zastrašujuća priča i takva trauma da su se svi pitali kako je uopće preživio. -Osjećao sam se potpuno odgovornim što sam sve pokvario. Nikada nisam trebao pokušatisam pregovarati s njima, to ih je, čini se, samo još više razljutilo. Mislio sam da mogu

33

pomoći, ali da se nisam miješao i da sam pustio stručnjake da to vode, vjerojatno bi je bilidržali godinu ili dvije, kao i ostale, a onda je pustili. Može se reći da sam je sam ubio.-To su gluposti, Bill - reče Phyllis odlučno. - Nadam se da to shvaćaš. Ne možeš nagađatišto bi se bilo dogodilo. Ti su ljudi bespoštedni i nemoralni, život im ništa ne znači. Mogli suje i ovako i onako ubiti. U biti, sigurna sam da bi to bili učinili.-Mislim da ću se uvijek osjećati kao da sam ja to učinio - reče Bill tužno. -I mediji su totako prikazali.1 odjednom, slušajući ga, Maddy se prisjetila kako joj je Jack rekao da je Bill Alexanderbudala, te se pitala, sada kad je čula cijelu priču, kako je mogao biti tako bezobziran.-Mediji vole raditi senzacije. U većini slučajeva ni ne znaju o čemu govore - dodala jeMaddy, a on ju je pogledao očima punim tuge. Nije nikada u životu vidjela toliko boli i htjelaje posegnuti i dotaknuti ga, ali sjedila je predaleko od njega.- Oni samo žele ispričati priču. Mogu vam to reći iz svoga iskustva, veleposlaniče. Žao mije što se sve to vama dogodilo - reče Maddy ljubazno.- I meni je. Hvala vam, gospođo Hunter - reče on i ispuše nos u čisti rupčić koji je bioizvadio iz džepa.-Svi imamo teške priče. Zato i jesmo ovdje, ali to nije razlog zašto sam vas pozvala. -Riječi Phyllis Armstrong privukle su pozornost prisutnih.- Ranije nisam znala većinu ovih životnih priča. Pozvala sam vas jer ste inteligentni ibrižni ljudi. Zato ste i došli i zato želite pomoći Odboru. Svi smo učili iz iskustva, na težinačin, ili makar većina nas. Znamo o čemu govorimo i kako se čovjek tada osjeća. Ono štosada trebamo poduzeti jest smisliti način što učiniti, kako pomoći ljudima koji još uvijek toproživljavaju. Mi smo preživjeli, svi mi, ali oni možda neće. Moramo im se brzo obratiti, imedijima, i javnosti. Sat otkucava i moramo ih pronaći, prije no što bude prekasno. Ženeumiru svakoga dana, bivaju ubijene od supruga, silovane na ulici, otete i zlostavljane odstranaca, ali većinu žena ubijaju muškarci, muškarci koje one poznaju, a u najviše slučajevato su njihovi supružnici ili muškarci s kojima su u vezi. Moramo informirati javnost ipokazati ženama gdje da se obrate prije no što bude prekasno. Moramo promijeniti zakone ipostrožiti ih. Osude moraju biti primjerene počinjenom zločinu, moraju biti takve danikome ne padne na pamet počiniti nasilje nad ženom ili bilo kim. To je rat vrsta i mi semoramo boriti i pobijediti. I želim da svatko od vas kada pođe kući razmisli što možemoučiniti kako bismo promijenili stvari. Predlažem da se ponovno sastanemo za dva tjedna,prije no što većina od vas ode na ljetovanje, i da pronađemo neka rješenja. Danas samželjela da se upoznate. Ja poznajem svakoga od vas, neke i vrlo dobro, ali sada znate s kimćete raditi i zašto smo ovdje. Ovdje smo svi radi istog cilja, i neki od nas su možda patili, alisvi mi želimo promijeniti stvari i mi to možemo. Kao pojedinci svi smo sposobni za to,zajedno imamo snage kojoj se ne može oduprijeti. Imam puno povjerenje u vas i ja samaželim dobro o ovome razmisliti prije no što se ponovno sastanemo. - Zatim je ustala i sveobuhvatila toplim osmijehom. - Hvala vam što ste došli. Slobodno ostanite i razgovarajte.Nažalost ja žurim na sljedeći sastanak.Bilo je gotovo šesnaest sati i Maddy nije mogla vjerovati koliko je toga čula u ova dvasata. Bilo je toliko emocija da se osjećala kao da je s ovim ljudima provela dva dana. Htjela jeotići do Billa Alexandera i porazgovarati s njim prije no što ode. Bio je vrlo ljubazan, anjegova je priča bila tako tragična. Činilo se kao da se još nije oporavio, što je nije iznenadilouzevši u obzir kroz kakvu je traumu prošao, a sve se to dogodilo prije samo sedam mjeseci.Bila je iznenađena što je uopće mogao biti suvisao.

34

- Tako mi je žao, veleposlaniče - reče ona nježno.- Sjećam se događaja, ali posve je drukčije čuti to od vas. Kakva noćna mora.-Nisam siguran da ću se ikada oporaviti - reče on iskreno.- Još uvijek sanjam o tome. - Rekao joj je da ima česte noćne more, a psihijatrica ga jeupitala ide li na terapiju. Odgovorio joj je da je išao nekoliko mjeseci, ali da se sada samsnalazi. Izgledao je zdravo i normalno, i očito je bio vrlo inteligentan, ali Maddy se pitalakako je mogao preživjeti takvo iskustvo i još uvijek normalno funkcionirati i biti takosmiren. Očito je bio iznimna osoba.- Radujem se suradnji s vama - reče Maddy sa smiješkom.- Hvala vam, gospođo Hunter - reče on uzvrativši joj smiješkom.-Zovite me Maddy, molim vas.-Ja sam Bill i vidio sam neku večer vaš komentar 0 Janet McCutchins. Bio je vrlouznemirujući, kako i treba.Skrušeno se nasmiješila zbog komplimenta i zahvalila mu.-Moj mi suprug tek treba oprostiti. Bio je vrlo uznemiren zbog mogućih implikacija zamrežu.- Morate biti hrabri i ponekad jednostavno učiniti pravu stvar. Znate to dobro, kao i ja.Morate slušati srce koliko i vaše savjetnike. Siguran sam da on to razumije. Bila je toispravna stvar i vi ste je učinili.- Mislim da se ne bi složio s vama, ali drago mi je da sam to učinila - priznala je.-Ljudi trebaju to čuti - reče on odlučno, a u glasu mu se ponovno osjetila snaga. Izgledaoje mlađe dok je pričao s njom. Bila je impresionirana njime, i njegovom pojavom i načinomna koji se ponio tijekom njihova prva susreta. Mogla je uvidjeti zašto ga je Phyllis pozvala.- I ja mislim da trebaju - reče Maddy, a zatim pogleda na sat. Bilo je već prošlo šesnaestsati i morala se vratiti u studio na šminkanje i frizuru.- Bojim se da moram ići, imam emisiju u sedamnaest. Vidimo se na sljedećem susretu. -Maddy se rukovala s nekolicinom ljudi prije no što je napustila prostoriju, a onda je otišla izBijele kuće što je brže mogla i uhvatila taksi natrag do postaje.Greg je već bio na šminkanju kada je stigla.-I, kako je bilo? - upita je. Bio je zaintrigiran Odborom koji je okupila Prva dama i mislioje da će to biti izvrsna priča.- Vrlo zanimljivo. Svidjelo mi se. Srela sam Billa Alexandera, bivšeg veleposlanika, čijusu suprugu ubili teroristi u Kolumbiji. Kakva stravična priča.-Nečega se još sjećam. Vidio sam ga na snimci, grozno je izgledao kada su njeno tijelodonijeli u veleposlanstvo, a nije niti čudo. Jadnik, kako je?- Izgleda u redu, iako mislim da je još uvijek potresen. Piše knjigu o tome.-Zvuči kao dobra priča. Tko je još bio?Otkrila mu je neka imena, ali nije mu ništa rekla 0 osobnim pričama. Znala je da imaobavezu ne odavati ih i to je poštovala. Čim je završila sa šminkanjem, ušla je u studio ipregledala vijesti koje su pokrivali. Nije bilo ničeg iznenađujućeg ili zastrašujućeg, bilo jesve dosta uobičajeno i emisija je protekla bez problema. Nakon emitiranja vratila se u svojured. Željela je još nešto pročitati i pretražiti prije sljedećih vijesti. U dvadeset sati bila jegotova. Dan je bio doista dug. Kad je bila spremna za odlazak, iz ureda je nazvala Jacka. Bio

35

je još uvijek gore, završavao je s jednim sastankom.- Hoću li dobiti prijevoz kući ili da odem pješice?- upitala ga je, a on se nasmijao na pitanje protiv svoje volje. Još je bio ljut na nju, noznao je da to ne može vječno trajati.-Sljedećih šest mjeseci trčat ćeš za autom kako bi se iskupila za grijehe i mogućetroškove.-Phyllis Armstrong ne misli da će nas tužiti.-Nadam se da ima pravo. U protivnom, hoće li Predsjednik platiti račun? Bit ćepoprilično visok.- Nadajmo se da se to neće dogoditi - reče ona tiho. - Na Odboru je bilo odlično. Ima jakozanimljivih ljudi u njemu. - Bio je to njihov prvi normalan razgovor od utorka i bilo joj jedrago što on napokon malo popušta.- Nađemo se dolje za deset minuta - reče on brzo. - Moram dovršiti neke stvari.Kada je nakon deset minuta došao u predvorje, nije izgledao sretan što je vidi, aliizgledao je manje "agresivno" nego u posljednja tri dana nakon njezina "prijestupa". A obojesu dobro pazili da to ne spomenu na putu do kuće. Zaustavili su se na pizzi, a ona mu jepričala o sastanku Odbora. No, nije mu ispričala osobne priče, samo u grubim crtama onošto su se nadali postići. Osjećala se zaštitnički prema ljudima koje je upoznala.- Imate li nešto zajedničko ili ste svi samo pametni i zainteresirani za tu temu?-I jedno i drugo. Nevjerojatno kako nasilje dotakne svačiji život. Svi su bili vrlo iskreniglede toga.- Bilo je to sve što mu je mogla, ili željela reći.- Nisi im ispričala svoju priču? - Doimao se zabrinuto dok ju je promatrao.- Jesam. Svi smo bili vrlo iskreni.-To je glupo, Mad - reče on otvoreno. Bio je još uvijek ljut na nju. - Što ako netko to kažemedijima? Je li to imidž kakav želiš? Kako te Bobby Joe mlati i gura po stubama? - Zvučao jekao da je kritizira i to joj se nije sviđalo, ali nije ništa komentirala.- Možda je to dobro ako pomogne nekome da shvati da se nasilje događa i ljudima poputmene. Možda je i vrijedno ako spasi nečiji život ili im pruži nadu da i oni mogu pobjeći.-To će ti zadati samo glavobolje i imidž propalice u koji sam uložio bogatstvo da ga seriješiš. Ne razumijem kako si mogla biti tako glupa.-Bila sam iskrena. Kao i svi. Neke su priče bile mnogo gore od mojih. - Priča Prve damesigurno nije bila lijepa, a ni ona se nije ustručavala. Svi su bili vrlo otvoreni, što je i bila čaronoga što su međusobno podijelili. - I Bill Alexander je u Odboru. Ispričao nam je kako sumu oteli ženu. - Bilo je to općepoznato i mogla je to reći Jacku, ali on je samo slegnuoramenima i očito nije suosjećao.- Mogao ju je i sam ubiti. Bilo je to prokleto glupo, pokušati sam voditi pregovore. Cijelomu je Ministarstvo to govorilo, ali on nije htio slušati.-Bio je očajan i vjerojatno ne toliko racionalan. Ona je bila talac sedam mjeseci prije nošto su je ubili. Vjerojatno je već bio izludio od čekanja. - Ona ga je još uvijek žalila, no Jacknije bio dirnut, a to ju je nerviralo. Nije uopće mario za njegove osjećaje i za ono što jeproživio. - Što imaš protiv njega? Imam osjećaj da ga ne voliš.- Bio je jedan od Predsjednikovih savjetnika, kratko vrijeme, nakon što je predavao naHarvardu. Ima srednjovjekovne zamisli i jako mu je stalo do principa i morala. Iskonski

36

puritanac. - Bio je to neljubazan opis i Maddy je zaboljelo dok ga je slušala.- Mislim da je on više od toga. Doima se vrlo osjećajnim i inteligentnim, i vrlo poštenim.-Valjda mi se jednostavno ne sviđa. Nema dovoljno živosti u njemu, ili privlačnosti ilinečega. - Bilo je neobično što je to rekao, jer je Bili bio vrlo zgodan muškarac, a bilo jenečega vrlo poštenog i iskrenog u njemu. Bio je sušta suprotnost živahnim ljudima s kojimase Jack Hunter volio družiti, ali Maddy nije smetao Billov stil i stavovi. Iako se njenomsuprugu nije činio dovoljno glamuroznim. Došli su kući do dvadeset dva sata i, mimoobičaja, uključila je vijesti i skamenila se kada je vidjela da su američke snage ponovnonapale Irak. Okrenula se prema Jacku i vidjela nešto čudno u njegovim očima dok je gledaoprijenos.-Znao si za ovo, zar ne? - upita ga.- Ne savjetujem Predsjednika o njegovim ratovima, Mad. Samo o odnosima s medijima.- Sranje. Znao si. Zato si išao u Camp David prošli tjedan, zar ne? I zato ideš u Pentagonovaj vikend. Zašto mi nisi rekao? - Nekada joj je povjeravao tajne informacije, ali ovaj putnije. Prvi je put osjetila da joj ne vjeruje i to ju je povrijedilo.-Ovo je bilo preosjetljivo i previše značajno.-Izgubit ćemo mnogo mladića tamo, Jack - reče ona zabrinuto. Misli su joj se kovitlale. Bitće to važna vijest i za nju u ponedjeljak.-Ponekad je to žrtva koju moraš pridonijeti - reče on hladno. Mislio je da je Predsjednikispravno odlučio. On i Maddy ni prije se nisu slagali na tu temu i ona nije bila toliko uvjerenau ispravnost te odluke kao njezin suprug.Pogledali su i posljednje vijesti, a voditelj je objavio podatak da je devetnaest marinacapoginulo toga jutra u razmjeni vatre s iračkim vojnicima. Zatim je Jack ugasio televizor i onaga je slijedila u spavaću sobu.- Zanimljivo je da te predsjednik Armstrong upoznao sa svim ovim. Zašto, Jack? -izgledala je sumnjičavo dok ga je to pitala.-Zašto ne bi? Vjeruje mi.-Vjeruje ti ili si mu ti stručnjak za "friziranje" informacija, kako bi američka javnostprogutala ovo bez šteta po njegov imidž?- Ima pravo savjetovati se kako da se odnosi prema medijima. Nije to zločin.- Nije zločin, ali nije ni vrlo iskreno prodati javnosti nešto što u dugoročnom smislumože biti vrlo štetno.- Poštedi me tvojih političkih ocjena, Mad. Predsjednik zna što čini. - Otpravio ju je nabrzinu, što ju je živciralo, ali ju je intrigirao način na koji je Jack preuzimao tako važnu uloguu državnoj administraciji. Pitala se nije li i to razlog zašto je bio toliko ljut na njezinu priču oJanet McCutchins. Možda ga je bilo strah neugodnosti koja bi mogla poljuljati odnos snaga.Jack je uvijek kontrolirao loptu i vodio računa o tome koliko bi ga što moglo koštati.Procjenjivao je sve čega se doticao, a još više onih stvari što su se doticale njega. Ali kada jete noći legao u krevet pored nje, bio je topao prema njoj, a kada ju je privukao sebi osjetila jeda je bio željan nje.-Žao mi je što je ovo bio tako loš tjedan za nas - reče ona nježno dok ju je držao uzagrljaju.-Nemoj to više ponoviti, Mad. Sljedeći put neću ti oprostiti, a znaš što bi se dogodilo da tidam otkaz? - Glas mu je bio grub i hladan. - Bila bi mrtva sljedećega dana. Bila bi gotova,

37

Mad. Tvoja karijera ovisi o meni i nemoj to nikada zaboraviti. Ne zajebavaj se sa mnom,Maddy. Mogu ugasiti tvoju karijeru poput svijeće. Nisi zvijezda kakvom se zamišljaš. Sve jeto zato jer si udana za mene.Bilo joj je zlo i bila je tužna zbog načina na koji je to rekao, ali ne zbog toga što bi moglaizgubiti. Nije ništa odgovorila, a on je čvrsto stisnuo njene bradavice, prečvrsto, i onda je bezriječi zgrabio i pokazao joj tko ima kontrolu. Nije to nikada bila Maddy, uvijek Jack. Počela jerazmišljati da su moć i kontrola jedine stvari koje su mu važne.

38

5,U subotu, kada je Maddy ustala, Jack je već bio odjeven i na izlasku. Rekao joj je da će uPentagonu biti cijeli dan, te neka ga ne očekuje prije večere.-Zašto ideš tamo? - upita, gledajući ga s kreveta. Bio je zgodan i lijepo odjeven u hlačama,blejzeru i sivoj dolčeviti. Vani je bilo toplo, ali znao je da će cijeli dan provesti u sobi sventilacijom, te da će mu biti hladno.-Žele me uključiti u neke od svojih sastanaka. To nam pomaže da dobijemo bolji uvid otome što se tamo događa. Ne možemo objavljivati ono što čujem, ali to su sve korisneinformacije, a Predsjednik želi savjet kako te događaje predočiti medijima. Mislim da mu utome mogu pomoći. - Bilo je to točno ono što je još jučer naslutila. Jack je postaoPredsjednikov stručnjak za "friziranje" informacija.-Bilo bi zanimljivo reći istinu američkome narodu. Bilo bi to zasigurno novo i drukčije -reče ona gledajući supruga. Ponekad joj se nije sviđala njegova spremnost na izvrtanje istinekako bi se stvari usmjerile željenim tokom. Način na koji je to činio strašno ju je nervirao.Maddy je bila osoba kojoj je sve bilo crno ili bijelo. Prema njenom mišljenju, nešto je ili biloistinito ih nije. No, Jack je vidio cijelu dugu mogućnosti i istančanih nijansi. Za njega je istinaimala tisuću boja i značenja.- Postoje različite verzije istine, Mad. Mi samo želimo pronaći onu koja će ljudimanajviše odgovarati.- To su gluposti i ti to znaš. Ovo nisu odnosi s javnošću, ovdje se radi o istini.- Vjerojatno sam zbog toga ja danas tamo, a ne ti. Što ćeš ti danas raditi? - Olako jeprešao preko onoga što joj je upravo rekao i mogućih implikacija.- Ne znam. Vjerojatno ću se zadržati ovdje. Opustiti se. Možda ću otići u kupovinu. -Voljela bi otići u kupovinu s prijateljicom, ali to nije radila godinama. Nije imala vremenaodržavati prijateljstva. Jack je manipulirao njenim slobodnim vremenom i držao je stalnoprezaposlenom, pa je gotovo cijeli dan provodila na poslu. I svi ljudi s kojima se družila bilisu nekako povezani s poslom, kao ugošćavanje McCutchinsovih za vikend u Virginiji.-Zašto ne uzmeš avion i ne odeš u New York na jedan dan? Možeš tamo kupovati.Svidjelo bi ti se. Kimnula je glavom razmislivši o prijedlogu.-To bi moglo biti zabavno. Voljela bih pogledati izložbu u Whitneyu. Možda mogu i toobaviti. Stvarno ti ne smeta ako uzmem avion? - Bio je to život iz bajke i nije to nikadazaboravljala. On joj pruža luksuz i mogućnosti za koje nikada nije ni vjerovala da se moguostvariti dok je živjela u Knoxvilleu. To ju je podsjetilo na ono što joj je rekao večer prije,kako ne bi ostvarila karijeru da nije bilo njega. Bilo je bolno to čuti, ali nije mogla poreći. Svešto joj se dobro dogodilo, u to je bila sigurna, mogla je zahvaliti Jacku.Nazvao je njihova pilota prije no što je otišao. Rekao mu je da će Madeleine stići do desetsati, te da zatraži dozvolu za let do La Guardie s povratkom iste večeri u Washington.- Uživaj - reče joj sa smiješkom na izlasku, a ona mu zahvali. Ponovno je shvatila da činimale žrtve za njega, ali u zamjenu on joj je tako mnogo pružao. Bilo je teško opravdatiljutnju prema njemu.Stigla je u zračnu luku u deset i petnaest. Kosa joj je bila uredno povezana maramom, ana sebi je imala bijelo laneno odijelo. Pilot ju je čekao, i pola sata kasnije poletjeli su za NewYork. Sletjeli su na La Guardiu u jedanaest i trideset i u podne je bila u gradu. Otišla je u

39

Bergdorfi Goodman i Saks, zatim se prošetala avenijom Madison zaustavljajući se uomiljenim trgovinama. Preskočila je ručak i stigla u muzej Whitney u petnaest i trideset. Bioje to život iz snova i voljela ga je. Jack ju je vodio i u Los Angeles, New Orleans, SanFrancisco, Miami i, svako toliko, na vikende u Las Vegas. Znala je da je razmažena, ali bilamu je zahvalna zbog toga. Nije nikada zaboravila mnoge prednosti svoga života s Jackom ilina karijeru koju joj je on podario. I znala je da je ono što je govorio bila istina, da je to svestoga što je gospođa Jacka Huntera. Doslovce je vjerovala u ono što je govorio, bez njega bilabi nitko i ništa. Vjerovanje u to činilo ju je neobično poniznom, što su drugi smatrali nevinimi privlačnim. Nije ništa uzimala zdravo za gotovo i nije imala osjećaj vlastite važnosti, važanje bio samo on. Čak ju je uvjerio da su nagrade koje je osvojila - njegova zasluga.Vratila se na La Guardiu u sedamnaest sati. Poletjeli su u osamnaest, a kući je stigla udevetnaest I trideset. Bio je savršen dan i lijepo se zabavila. Kupila je nekoliko odijela,nekoliko kupaćih kostima i predivan novi šešir. Bila je dobre volje kada je ušla sa svojimtrofejima i vidjela Jacka kako sjedi na kauču s čašom vina i gleda vijesti u devetnaest itrideset. Bilo je mnogo vijesti o Iraku, a Jack je izgledao koncentriran na ono što je gledao.-Bok, dušo - reče ona samopouzdano, budući da je napetost među njima od prošlogatjedna izgleda nestala, pa joj se vratilo i bolje raspoloženje. Bila je sretna što vidi Jacka, i onjoj se pri prvoj stanki u vijestima obrati sa smiješkom.-Kakav ti je bio dan, Mad? - upita natočivši si još jednu čašu vina.- Zabavan. Mnogo sam kupovala i bila sam do Whitneya. Kakav je bio tvoj? - Bilo mu jestrašno uzbudljivo biti Predsjednikov savjetnik, i ona je to znala.- Fantastičan. Mislim da nadziremo stvari. - Doimao se zadovoljan i važan, što je i bio. Svikoji su ga poznavali bili su toga svjesni, a svakako i Maddy.-Možeš li mi nešto reći ili su sve državna tajna?-Gotovo sve. - Znat će prema onom što joj budu dali da pročita u vijestima. Ono štonikada neće znati, ona ili bilo tko drugi, jest stvarnost, "nefrizirana" verzija. - Što ćemo zavečeru? - upita je on kada je ugasio televizor.- Mogu nešto spremiti ako želiš - reče ona odlažući vrećice. Još je uvijek izgledalasavršeno i predivno nakon cijelog dana provedenog u kupovini. - Ili mogu naručiti nešto?- Zašto ne odemo van? Cijeli sam dan bio zaključan s nekim dečkima. Bilo bi lijepo vidjetiprave ljude. - Podigao je telefonsku slušalicu i rezervirao im stol za dvadeset jedan saturestoranu Citronelle, koji je bio trenutačno najpopularniji restoran u Washingtonu. - Odjeninešto lijepo.- Na zapovijed, gospodine. - Nasmijala mu se i nestala na katu u spavaonici sa svimstvarima koje je kupila u New Yorku. Vratila se za sat vremena, okupana, počešljana,namirisana, u jednostavnoj crnoj koktel haljini i sandalama s visokim potpeticama; imala je isvoje dijamantne naušnice i bisernu ogrlicu. Jack joj je s vremena na vrijeme kupovao lijepestvari i s njima je izgledala predivno. Dijamantne naušnice i osamkaratni dijamantnizaručnički prsten bili su joj najvrednije što je posjedovala. Nije loše za curu koja je odrasla uprikolici u Chattanoogi, često mu je priznavala, a on ju je nazivao "siromašnim bijelimsmećem" kada bi je zadirkivao. Nije joj se sviđalo, ali to je bila istina. Nije to mogla poreći,iako je otada daleko dogurala i nadrasla sve to. Bilo je očito da mu je to bilo smiješno, iakose uvijek, kada bi čula te riječi, stresla od same pomisli na sliku koju su prizivale.- Znaš se dotjerati - reče on kao kompliment, a ona mu se nasmiješi. Voljela je izlaziti snjim, biti njegova, i da to cijeli svijet vidi. Uzbuđenje što se vjenčala s njim nije ju nikadanapustilo, čak i sada kada je i sama bila zvijezda. Sada je više ljudi poznavalo nju nego njega,

40

ili možda podjednako. On je bio tajkun iza scene, čovjek s kojim se Predsjednik savjetovao uvezi s medijima, ali ona je bila uzor drugim ženama i djevojkama i lice koje su mnogimuškarci sanjali. Ona je bila prisutna u njihovim dnevnim sobama, bila je glas kojem suvjerovali, žena koja im je govorila istinu o teškim stvarima, što je bolje mogla, kao u slučajuJanet McCutchins i nebrojeno mnogo drugih žena poput nje. Maddy je bila vrlo poštena i tose vidjelo. A sve je dolazilo u vrlo privlačnom paketu. Kao što joj je Greg uvijek govorio, bilaje "predivna". Tako je i sada izgledala.Jack je sam vozio, što je bila rijetkost, i putem su razgovarali o New Yorku. Bilo je očitoda ne može ništa govoriti o svojim sastancima. Kada su stigli u Citronelle, glavni ih jekonobar poveo prema stolu na vrlo istaknutom mjestu. Glave su se okretale i ljudi sukomentirali kako je ona lijepa. Žene su gledale Jacka, bio je privlačan muškarac, privlačnogosmijeha, očiju koje su sve upijale, osoba koju se moralo uočiti. Sve oko njih odisalo jeuspjehom i moći, a u Washingtonu je to bilo vrlo važno. Deseci ljudi zaustavili su se porednjihova stola da bi razgovarali, uglavnom političari i jedan od Predsjednikovih savjetnika. Asvakih nekoliko minuta netko bi im neodlučno prišao kako bi upitao Maddy za autogram, aona bi se toplo osmjehnula, dala autogram i popričala nekoliko minuta.-Ne dosadi li ti to, Mad? - upita je Jack dok joj je točio još jednu čašu vina. Konobar jeostavio da se boca hladi pored njihova stola. Bilo je to Chateau Cheval Blanc iz 1959. Jack jebio stručnjak za vrhunska vina, a ovo je bilo jedno od njih.-Ne baš. Mislim da je upravo dražesno što me prepoznaju i što im je dovoljno stalo da mise obraćaju. - Bila je uvijek vrlo ljupka i ljudi su imali dojam, nakon što su je upoznali, da sustekli novog prijatelja i više im se sviđala uživo nego na ekranima. Pristupiti Jacku bilo jemalo izazovnije, jer nije bio tako prijateljski raspoložen.Bila je gotovo ponoć kada su napustili restoran, a u nedjelju su odletjeli do Virginije. Jacknije volio propustiti ni minutu koju je tamo mogao provesti. Jahao je neko vrijeme i ručali suna otvorenom. Bio je topao dan, a on je primijetio da će ljeto biti predivno.- Hoćemo li kamo otići? - upita Maddy na povratku. Znala je da on mrzi planirati i volioje odlučivati u zadnji tren i samo je obavijestiti. Organizirao bi joj zamjenu u emisiji i onda bije odveo. No, ona je više voljela kada bi je unaprijed obavijestio. Ponekad bi joj rekao danprije ili čak istoga jutra. I nije nikada mogla reći da joj treba vremena. Nisu imali djece i on jebio njezin šef, pa ako je on odlučio da ona ide s njim, nitko mu nije mogao proturječiti.Uvijek mu je bila na raspolaganju.- Nisam još ništa odlučio za ljeto - rekao je neodređeno. Nije ju nikada pitao kamo biželjela ići, ali uvijek bi odabrao mjesta koja bi joj se naposljetku svidjela. Život s Jackom bioje pun iznenađenja. A tko je bila ona da bi se žalila? Da nije bilo njega, nikada ne bi išla na tamjesta. - Mislim da ćemo otići u Europu. - Znala je da je to sve što će joj reći i sve što jetrebala znati.-Obavijesti me kada da se spakiram - našalila se, kao da nema obaveza i kao da moženapustiti sve u trenu. No, to je nekada bilo upravo ono što je od nje očekivao.- Hoću - potvrdio je, a zatim uzeo neke papire iz aktovke što je bio znak da joj nema višešto reći.Ostatak puta provela je čitajući knjigu o nasilju nad ženama što joj je preporučila Prvadama, a koja je bila prepuna depresivnih, ali zanimljivih statistika.- Što je to? - upita je pokazujući na knjigu dok su slijetali.- Phyllis mi ju je dala. 0 zločinima nasilja nad ženama.- Kao na primjer? Prerezati im kreditnu karticu?

41

- reče on sa smiješkom, a u Maddynim se očima pojavila bol dok je to izgovarao. Mrzilaje kada je umanjivao stvari koje su njoj bile važne. - Nemoj se previše uživjeti u taj Odbor,Mad. To je odlično za tvoj imidž, zato sam to i predložio, ali nemojmo poludjeti zbog toga. Netrebaš postati vodeći borac za zlostavljane žene.- Sviđa mi se što rade i što žele postići. To je nešto do čega mi je zaista stalo, i ti to znaš. -Obratila mu se tihim, osjećajnim glasom dok su se vozili pistom nakon slijetanja.-Znam te kakva si. Možeš užasno pretjerati sa stvarima. Ovdje se radi o imidžu, Mad, netrebaš postati Ivana Orleanska. Zadrži fokus. Puno toga što govore o zlostavljanim ženamaje jednostavno smeće.-Kao što? - upita ona, osjetivši kako joj žmarci prolaze kralježnicom, pitajući se što joj ubiti želi reći.- Sva ta smeća o silovanju na ljubavnom sastanku ili seksualnom uznemiravanju suupravo to, a vjerojatno polovica žena koje muževi tuku ili navodno ubiju to su i zaslužile -reče samouvjereno dok je ona zurila u njega.-Ti to ozbiljno? Ne mogu vjerovati da to misliš. Što je sa mnom? Misliš li da sam zaslužilaono što mi je Bobby Joe činio? To misliš?-On je bio sitni probisvijet, i pijanica, a sam Bog zna što si mu možda govorila da gaizazoveš. Mnogo se ljudi svađa, Mad, neki se udaraju, neki stradaju, ali to ne opravdavakrižarski rat i nije pitanje od državne važnosti. Vjeruj mi, da je pitaš nasamo, siguran sam dai Phyllis to čini iz istog razloga zbog kojeg sam i ja želio da se ti uključiš. Ostavlja dobardojam.Maddy je bilo slabo dok ga je slušala.-Ne mogu vjerovati to što čujem - rekla je šaptom. - Njezinu je majku otac zlostavljaocijeloga života i Phyllis je s time odrasla. Kao i ja. Kao i mnogi ljudi. Jack. A u nekimslučajevima premlaćivanja nisu dovoljna, oni moraju ubiti ženu samo da bi dokazali kako susnažni, a one bezvrijedne. Kako tebi to zvuči, kao obična svađa? Kada si ti zadnji put bacioženu po stubama ili je udario stolicom, ili vrućim glačalom, ili joj sasuo izbjeljivač u oči, ili jeopekao cigaretom? Imaš li uopće predodžbu što te žene proživljavaju?- Pretjeruješ, Mad. To su iznimke, a ne pravilo. Sigurno, ima nekoliko luđaka tamo vani,ali oni ubijaju i muškarce. Nitko ne tvrdi da svijet nije pun luđaka.-Razlika je u tome što neke od ovih žena žive sa svojim zlostavljačima, ili potencijalnimubojicama, deset ili dvadeset ili pedeset godina i dopuštaju im da ih zlostavljaju, a možda iubiju.- Onda su te žene bolesne, zar ne? Uvijek to mogu zaustaviti tako da odu, ali one to nečine. Dovraga, možda im se sviđa.Nije se nikada u životu osjećala tako frustrirano kao sada dok ga je slušala, ali on nije biosamo glas neznanja, već i glas većine ljudi na svijetu. Pitala se hoće li ikada moći doprijeti donjega. Osjećala se bespomoćno.- Uglavnom su te žene previše uplašene da bi otišle. Većina muškaraca koja prijeti da ćeubit ženu, to i učini. Statistike su poražavajuće, a te žene to nagonski osjećaju. Previše suuplašene da bi odselile, da bi pobjegle. Imaju djecu, nemaju kamo otići, mnoge od njihnemaju posao, većina ih nema novca. Njihov je život slijepa ulica, a imaju tipa koji im govorida će ubiti njih ili djecu ako se pomaknu. Što bi ti učinio u takvom slučaju? Zvao odvjetnika?-Ne, izvukao bih guzicu, baš kao što si ti učinila.A onda mu je pokušala objasniti na drugi način.

42

-Takva vrsta zlostavljanja je navika. Uobičajena. Postaje ti normalna. Odrastaš s time,vidiš je cijelo vrijeme, govore ti da si trula i loša i da to zaslužuješ, i ti vjeruješ. To jeopčinjavajuće, osjećaš se paraliziranom. Izolirana si, sama i uplašena i nemaš gdje otići,možda čak želiš i umrijeti jer je to jedini izlaz.- Oči su joj bile pune suza kada je to rekla. - Zašto misliš da sam dopustila da me BobbyJoe šutira uokolo? Jer sam to voljela? Mislila sam da nemam drugog izbora i vjerovala samda to zaslužujem. Moji su mi roditelji govorili da sam loša, Bobby Joe mi je govorio da samza sve ja kriva, i nisam znala za drugo dok nisam srela tebe, Jack. - Nije ju nikada dotaknuo, au njezinoj je glavi to što je nije tukao bilo dovoljno da bude dobar suprug.- Zapamti to drugi put kad mi budeš zadavala nevolje, Mad. Nisam te nikada udario inikada ne bih. Sretnica si, gospođo Hunter. - Nasmiješio joj se i ustao, stigli su na terminal ion je izgubio zanimanje za temu koja je njoj bila tako važna.-Možda zato imam osjećaj da dugujem pomoć drugima, onima koje nisu tako sretne -reče ona pitajući se zašto se osjećala tako nelagodno u vezi s onim što je on upravo biorekao. No, on je očito bio umoran od te teme i nisu je više spominjali cijelim putem do kuće.Proveli su mirnu večer. Ona je skuhala tjesteninu, zatim su oboje čitali, pa vodili ljubav, aMaddy nije znala zašto, ali znala je da nije pritom sudjelovala cijelim srcem. Osjećala sedalekom i stranom, deprimiranom, i poslije je, ležeći u krevetu, razmišljala o onome što jeon rekao o zlostavljanim ženama. Znala je samo to da ju je povrijedilo nešto što je rekao, ilinačin na koji je to rekao. I kada je te noći zaspala, sanjala je Bobbyja Joea i probudila seusred noći vrišteći. Gotovo da ga je mogla vidjeti ispred sebe, njegove oči pune mržnje,šakama ju je tukao, a u tom snu Jack je stajao pored njih, tresao glavom i gledao je, a ona jeznala da je za sve ona kriva i Bobby Joe ju je ponovno nastavio tući.

43

6.Sljedećega dana u uredu bili su vrlo zaposleni. Trebalo je pročitati mnogo stvari oborbama u Iraku i američkim žrtvama tijekom vikenda. Još je petero marinaca ubijeno isrušen je jedan avion u kojem su poginula dva mlada pilota. Bez obzira što je Jack činio kakobi pomogao Predsjedniku da uljepša sliku, nije bilo načina da promijeni činjenice ilideprimirajuću istinu kako ljudi ginu na obje strane.Bila je na poslu do dvadeset sati kada je emisija završila. Večeras su išli na službenuvečeru kod brazilskog veleposlanika, pa je sa sobom ponijela večernju haljinu kako bi semogla presvući u uredu. Dok se presvlačila, zazvonio je interfon u njezinoj garderobi. Bio jeto njezin suprug.- Bit ću spremna za pet minuta.-Morat ćeš ići bez mene. Upravo je sazvan sastanak kojem moram prisustvovati.No, ovaj put je znala zašto. Bila je sigurna da je Predsjednik zabrinut zbog reakcijajavnosti na pogibije u Iraku od početka sukoba.- Sastanak je u Bijeloj kući, pretpostavljam.- Tako nešto.- Hoćeš li doći kasnije? - Bila je navikla odlaziti sama na zabave, ali više joj se sviđalokada je Jack bio s njom.- Sumnjam. Moramo riješiti neke stvari. Vidimo se kod kuće. Ako ranije završim, doći ćuna večeru, ali već sam ih nazvao da neću moći. Oprosti, Maddy.- U redu je. Ne izgleda dobro ovo u Iraku, zar ne?- Bit će u redu. Morat ćemo živjeti s tim. - Ako dobro obavi svoj posao, u to će uvjeriti ijavnost. Ali Maddy nije padala na to, kao ni Greg, koji je bio istog mišljenja kada su o tomepričali. No više nisu imali pravo komentirati zbivanja, pa njihova mišljenja nisu bila djelomemisije. - Vidimo se kasnije.Odjenula je svijetloružičastu haljinu, koja je odlično pristajala njezinoj puti i tamnoj kosi,i stavila svijetlo ružičaste naušnice od topaza koje su svjetlucale dok se ogrtala ružičastimsatenskim šalom i napustila ured. Jack joj je ostavio automobil, a on je uzeo službeni auto ivozača do Bijele kuće.Veleposlanstvo se nalazilo u aveniji Massachusetts i izgledalo je kao da je već oko stotinuljudi tamo. Govorili su španjolski, portugalski i francuski, a u pozadini se čula samba.Brazilski veleposlanik i njegova supruga zabavljali su uzvanike s mnogo elegancije i dara, isvi su ih u Washingtonu voljeli. Dok se osvrtala uokolo, Maddy je bilo drago kada je ugledalaBilla Alexandera.- Zdravo, Maddy - reče on s toplim osmijehom kada joj je prišao. - Kako si?- Dobro. Kako si proveo vikend? - upitala ga je. Smatrala ga je prijateljem nakon svegašto su znali jedno o drugome.- Ništa osobito. Otišao sam u Vermont posjetiti djecu. Moj sin ima kuću ondje. Ono je biozanimljiv sastanak neki dan, zar ne? Nevjerojatno je koliki su od nas bili na ovaj ili onajnačin u dodiru s kućnim nasiljem ili nasilnim zločinima. A nevjerojatno je to što svi mislimoda oni drugi imaju tako normalan život, a to uopće nije istina, zar ne? - Oči su mu biletamnoplave, gotovo iste boje kao i njezine, ali tamnije, sijeda kosa bila mu je uredno

44

začešljana i bio je privlačan u svečanom odijelu. Bio je visok oko metar devedeset, a Maddyje izgledala poput lutkice pored njega.- Naučila sam to prije mnogo godina. - Čak ni Prva dama nije bila pošteđena nasilja udjetinjstvu. - Znala sam se osjećati strašno krivom zbog mog djetinjstva, i još uvijek seosjećam, ali barem shvaćam da se to događa i drugim ljudima. Ali, na neki način uvijek seosjećaš kao da si ti kriv.-Mislim da je tajna u tome da se shvati da nije tako. Pogotovo ne u tvom slučaju. Kadasam se iz Kolumbije vratio u Washington, u početku sam, kad god bi me netko pogledao,osjećao kao da mi govore ili misle da sam ja ubio Margaret.Bila je iznenađena time što je rekao i blago ga pogledala.-Zašto si tako mislio?- Zato jer sam ja tako mislio. Sada predobro shvaćam da je ono što sam učinio bilo vrloglupo.-Ionako je moglo jednako završiti, vjerojatno 1 bi. Teroristi ne igraju pošteno, Bill. Znašto. -To je teško shvatiti kada je cijena netko koga voliš. Ne znam hoću li to ikada upotpunosti razumjeti ili prihvatiti.Bio je tako otvoren i iskren s njom, i zbog toga joj se još više sviđao. A sve na njemugovorilo je da je vrlo blaga osoba.-Mislim da se nasilje ne može razumjeti - reče Maddy tiho.- Ono s čime sam se ja nosila bilo je mnogo jednostavnije, i mislim da ni ja to nisamnikada u potpunosti razumjela. Zašto bi netko to činio nekoj drugoj osobi? I zašto sam mudopuštala?-Nisi imala opcija, izbora, izlaza, nikoga da ti pomogne, nikoga kome bi se obratila. Zvučili ti išta od toga poznato? -upita je, a ona kimne glavom. Činilo se da odlično shvaća situaciju.Mnogo bolje nego njezin suprug, ili većina ljudi.-Mislim da si dobro shvatio - nasmiješila mu se.- Što misliš 0 Iraku? - upita mijenjajući temu razgovora.- Da je sramota što smo morali ponovno tamo ulaziti. Mislim da je to situacija u kojojnema pobjednika i da će javnost postavljati neka vrlo teška pitanja. Pogotovo ako nastavimogubiti mladiće tempom kojim smo ih gubili ovaj vikend. - U potpunosti se slagala s njim,usprkos Jackovu uvjerenju da će on to moći pozitivno prikazati te da će ljudi progutati inastaviti podupirati Predsjednika. Jack je bio mnogo optimističniji nego ona u vezi s tim. -Mrzim što smo to učinili - nastavio je Bill.- Mislim da je ljude strah da se mogući dobici ne mogu mjeriti s gubicima.Htjela mu je reći da na tome može zahvaliti Jacku, ali nije. Maddy je bilo drago što se Billslaže s njom i još su neko vrijeme pričali, a on ju je pitao kakvi su joj planovi za ljeto.- Nisam još sigurna. Moram završiti jednu priču. No, moj suprug mrzi raditi planove. Onmi samo kaže kada da se spakiram, obično onoga dana kada i putujemo.-Pa, tako je život zanimljiviji - reče Bill sa smiješkom, pitajući se kako joj to uspijeva.Većinu ljudi trebalo je unaprijed obavijestiti da se pripreme za put. Nije mogao ne zapitatise kako se djeca osjećaju zbog toga. - Imaš li djece?Na trenutak je bila neodlučna prije no što je odgovorila.- Ne, nemam. - Ali to ga u biti nije iznenadilo. Bila je mlada i imala je zahtjevnu karijeru.

45

Imala je još vremena za djecu. Nije bila baš prigoda da mu kaže kako ne može imati djecu, daje Jackov uvjet prije vjenčanja bio da dade podvezati jajnike,-U tvojim godinama imaš još mnogo vremena za razmišljanje o djeci. - A znajući ono štoje znao, pitao se nije li je traumatično djetinjstvo navelo na to da ne požuruje s djecom. Unjezinu slučaju, to bi bilo razumljivo.-Što ti radiš ovoga ljeta, Bill? - upita ga mijenjajući temu.-Inače smo odlazili na otok Martha's Vineyard. No, mislio sam da će mi to sada biti teško.Dao sam kuću kćeri na korištenje preko ljeta. Ona ima troje djece i oni obožavaju biti tamo,a ako ja želim otići uvijek imam gostinjsku sobu na raspolaganju. - Doimao se kao dragčovjek i bilo je očito da je bio blizak djeci.Nastavili su razgovarati još neko vrijeme, a pridružio im se zanimljiv par iz Francuske.Bili su diplomati i prilično mladi, a nekoliko minuta kasnije veleposlanik Argentinezaustavio se kako bi pozdravio Billa. Razgovarali su na španjolskome koji je Bill izvrsnogovorio. Nekoliko trenutaka kasnije Maddy je bila iznenađena kada je saznala da joj je Billpartner za večerom, te mu se ispričala što mu je prije oduzela toliko vremena.- Nisam mislila da ćemo sjediti zajedno.- Volio bih ti reći da sam ja to sve sredio - nasmijao se - ali nisam toliko utjecajan. Valjdasam imao sreće.-I ja - reče ona i uhvati ga pod ruku dok su odlazili prema stolu.Večer je bila predivna. Sjedila je pored starijeg demokratskog senatora iz Nebraskekojega nikada nije bila srela, a kome se uvijek divila. A Bill ju je zabavljao svojim pričama ogodinama kada je predavao na Princetonu i Harvardu. Očito da je uživao u tome, a i kratkadiplomatska karijera bila mu je zanimljiva i uspješna, sve do tragičnoga završetka.-A što ćeš sada raditi? - upita ga Maddy kad su bili kod deserta. Znala je da piše knjigu, aon je rekao da je pri kraju.- Da budem iskren, Maddy, ne znam. Mislio sam ponovno predavati, ali to sam već radio.Bilo je zanimljivo pisati knjigu. No, nakon toga nisam siguran kojim putem krenuti. Imaosam nekoliko ponuda akademskih institucija, među njima i Harvarda. U iskušenju sam daodem malo na Zapad, možda predavati na Stanfordu, ili provesti godinu u Europi. Margaret ija uvijek smo voljeli Firencu.Ili Sienu. Dobio sam i ponudu da godinu dana na Oxfordu predajem američku vanjskupolitiku, ali nisam siguran da to želim, a zime su tamo malo grube. Kolumbija me razmazila,barem što se tiče vremenskih prilika.-Imaš mnogo izbora - reče s divljenjem, ali mogla je i shvatiti zašto su ga svi željeli. Bio jeinteligentan i topao i otvoren za nove ideje i nepoznate koncepte. - A što je s Madridom,govoriš tako dobro španjolski?-Eto opcije o kojoj nisam razmišljao. Možda bih trebao naučiti kako se boriti s bikovima.- Oboje su se nasmijali, a Maddy je bilo gotovo žao kada su ustali od stola. Bio je prekrasanpartner, a na kraju večeri ponudio se da je odvede kući, ali rekla mu je da ima auto i vozača.-Radujem se sljedećem susret s tobom na Odboru. Baš je intrigantna, eklektična skupina,zar ne? Mislim da nemam što ponuditi. Nisam baš upućen u tu tematiku, barem što se tičezlostavljanja ili kućnog nasilja. Bojim se da je moje iskustvo s nasiljem dosta neuobičajeno,ali sam polaskan što me Phyllis pozvala.- Ona zna što čini. Mislim da ćemo biti odličan tim kada se usredotočimo na cilj. Nadamse da ćemo privući pažnju medija. Ljudima treba otvoriti oči što se tiče nasilja i žena.

46

-Bit ćeš nam odlična glasnogovornica - reče on, a ona mu se nasmiješi. Još su malopričali, a zatim je otišla kući gdje je zatekla Jacka kako čita u krevetu. Izgledao je opušteno imirno.-Propustio si dobru zabavu - reče dok je skidala naušnice i cipele, te ga poljubila.-Kada smo završili, mislio sam da je večera već pri kraju. Je li bio tko zanimljiv?-Mnogo ljudi. Srela sam i Billa Alexandera. Drag čovjek.-Uvijek sam mislio da je prilično dosadan. - Jack ga je ignorirao. Zatvorio je knjigu i sodobravanjem pogledao ženu. Čak i bez naušnica i cipela, izgledala je zanosno. - Izvrsnoizgledaš, Mad. - Činilo se da to stvarno i misli, a ona se nagnula da ga ponovno poljubi.-Hvala.-Dođi u krevet. - U očima je imao poznati sjaj koji je odmah prepoznala i nekolikotrenutaka kasnije, kada mu se pridružila, bio je više nego voljan to joj i dokazati. Bilo je iprednosti u tome što nemaju djecu. Nisu nikada morali paziti ni na koga drugoga, pa su se uslobodnim trenucima mogli posvetiti sebi samima.Nakon što su vodili ljubav, Maddy je ležala u njegovu zagrljaju i privinula se uz njega;osjećala se udobno i zadovoljeno.-Kako je bilo u Bijeloj kući? - upita ga zijevajući.-Dosta dobro. Mislim da smo donijeli neke pametne odluke, to jest Predsjednik. Ja musamo govorim što mislim, a onda on to usporedi s onim što svi ostali govore i odluči kakodjelovati. No, on je pametan tip i u većini slučajeva postupa ispravno. Teška je to uloga.-Najgori posao na svijetu, ako mene pitaš. Ni za sav novac na svijetu ne bih ga radila.- Bila bi odlična - zadirkivao ju je. - Svi bi u Bijeloj kući bili lijepo odjeveni, bili bi zgodni,saloni bi predivno izgledali i svi bi bili uljudni, samilosni i pažljivi, a svi članovi tvogakabineta bili bi velika srca. Savršen svijet, Mad. - No, iako je naizgled djelovalo kaokompliment, njoj je zazvučalo nekako omalovažavajuće i nije mu ništa odgovorila. Kada jezaspala, zaboravila je na to i sljedeće čega je bila svjesna bilo je da je već jutro, te da obojemoraju ranije na posao.Oboje su u uredu bili prije osam sati, a ona i Greg sjeli su zajedno i radili na posebnomprilogu o američkim plesačima. Obećala mu je pomoći oko toga i još je uvijek bila u njegovuuredu kada su u podne postali svjesni strke po hodnicima.-Što se događa? - upita Greg podigavši pogled, pitajući se što se zbilo.- Sranje. Možda se stvari pogoršavaju u Iraku. Jack je bio sinoć s Predsjednikom. Mora danešto kuhaju.Oboje su izašli na hodnik kako bi čuli što ljudi govore. Maddy je zaustavila jednog odpomoćnika producenta.-Nešto važno?- Zrakoplov za Pariz upravo je raznijet u koma- dice dvadeset minuta nakon što jepoletio s Kennedyja. Tvrde da se eksplozija mogla čuti na cijelom Long Islandu. Nemapreživjelih.Bila je to skraćena verzija onoga što se dogodilo, a kad su Greg i Maddy pregledali vijestisaznali su ostatak. Nitko nije preuzeo odgovornost za eksploziju, ali Maddy je bila sigurnada postoji još nešto u pozadini, iako još nisu znali pojedinosti.- Primili smo anonimni poziv od nekoga tko je zvučao kao da zna o čemu govori - rekaoim je producent. - Rekao je da je zrakoplovna kompanija znala za prijetnju prije no što je

47

ukrcala putnike. Možda su znali čak i jučer u podne i nisu obustavili let.Greg i Maddy se pogledaše. To je bila ludost. Nitko nije mogao dopustiti da se tako neštodogodi. Bila je to američka kompanija.- Tko vam je izvor? - upita Greg mršteći se.- Ne znamo. Ali oni znaju. Dali su nam dosta pojedinosti koje se mogu potvrditi. Sve štoznamo jest da je Nacionalna kontrola leta primila nekakvo upozorenje jučer i čini se da nisuništa učinili glede toga.- Tko to provjerava? - upita Greg sa zanimanjem.- Ti, ako hoćeš. Netko ima popis ljudi koje treba zvati. Pozivatelj nam je dao neka imena ismjernice.Greg podigne obrvu i pogleda Maddy.- Računaj i na mene - reče ona i oboje se uputiše prema pomoćniku producenta koji jenavodno imao popis, a ona je usput komentirala: - Ne mogu vjerovati. Ne pušta se putnike uzrakoplov ako postoji prijetnja bombom.-Možda da, samo mi ne znamo ništa o tome - promrmlja Greg.Dobili su popis imena koja treba zvati i dva sata kasnije sjedili su na suprotnim stranamaMaddyna stola zureći jedan u drugoga s nevjericom. Priča se slagala kod svih s kojima supričali. Postojalo je upozorenje, ali ne određeno. Nacionalnoj kontroli leta rečeno je da će ujednom od zrakoplova koji polijeće s Kennedyja biti postavljena bomba u sljedeća tri dana.To je bilo sve što im je rečeno, sve što su znali, a na najvišoj razini donijeta je odluka da sepostrože mjere sigurnosti, ali da se ne zaustave letovi u odlasku osim ako se ne pronađudokazi o bombi ili dobiju daljnje informacije. No, daljnjih upozorenja nije bilo.- To je dosta neodređeno - priznala je Maddy njima u obranu. - Možda su mislili da jeprijetnja lažna. - Ali su isto tako sumnjali da prijetnja vjerojatno dolazi od jedne od dvijeterorističke skupine koje su već prije načinile slične strahote, stoga su imali razlogavjerovati.- Tu ima još nečega - reče Greg sumnjičavo. - Nešto mi tu smrdi. Koju važniju osobu uNacionalnoj kontroli leta možemo upitati za izvor?Iscrpili su sve svoje izvore i dok su sjedili razmišljajući o tome, Maddy sine ideja i onaustane.-Što imaš?-Možda ništa. Vratit ću se za pet minuta. - Nije ništa rekla Gregu, ali je otišla goreprivatnim dizalom da vidi supruga. Bio je u Bijeloj kući večer prije, a s obzirom na prijetnjuovakvih razmjera možda je nešto čuo i željela ga je to pitati.Bio je na sastanku kad je stigla te je zamolila njegovu tajnicu da ga pozove da izađe naminutu, bilo je vrlo važno. Izašao je za tajnicom iz prostorije za sastanke zabrinuta pogleda.-Jesi li u redu?- Jesam. Radim na srušenom zrakoplovu. Dobili smo dojavu da je postojalo općenitoupozorenje u vezi s bombom, ali da je zrakoplov ipak poletio. Kao i svi ostali. Pretpostavljamda nitko nije znao na kojem će letu biti bomba. - Na brzinu mu je objasnila, ali nije se doimaopreviše uznemiren ili iznenađen.-To se ponekad događa, Mad. Nitko nije mogao mnogo učiniti. Upozorenje je zvučaloprilično neodređeno i moglo je biti bez osnova.-Možemo reći istinu, ako ima nešto iza toga. Jesi li što čuo sinoć? - Pažljivo ga je

48

promatrala. Nešto u njegovim očima govorilo joj je da mu priča nije bila nepoznata.-Ne baš - reče on neodređeno.-To nije odgovor, Jack, ovo je važno. Ako su bili upozoreni, trebali su zaustaviti letove.Tko je donio odluku?-Neću ti reći da znam išta o tome. Ali, ako su bili upozoreni, općenito, što misliš da sumogli napraviti? Zaustaviti sve letove u odlasku s Kennedyja na tri dana? Za boga miloga,mogli su onda zatvoriti cijeli zračni prostor. To nisu mogli učiniti.- Kako znaš da su bili letovi u odlasku i da je prijetnja pokrivala razdoblje od tri dana?Znao si, zar ne? - A onda se zapitala nije li zato pozvan u Bijelu kuću, tako na brzinu, da ihsavjetuje što da kažu američkom narodu, ili ne kažu, ili možda što da učine u vezi s tim. Ikako da si pokriju guzice ako koji zrakoplov ipak padne. Pa čak ako odluka i nije bilanjegova, što je moglo biti, mogao je imati važan glas u odluci da se javnost upozori ili ne.- Maddy, ne mogu se na tri dana zabraniti svi letovi u odlasku s Kennedyja. Znaš li što toznači? Onda bi morali zabraniti i sve letove u dolasku. Cijela bi se zemlja poremetila, igospodarstvo zajedno s njom.-Ne mogu vjerovati - reče ona obuzeta srdžbom.Ti i bog zna tko još odlučili ste nastaviti poslovanje kao i obično i nikoga ne upozoriti, jerbi gospodarstvo bilo poremećeno? I poremetili biste raspored letenja? Reci mi da se to nijedogodilo onako kako ja mislim. Reci mi da četiri stotine i dvanaest ljudi nije umrlo kako bise poštedilo našu zrakoplovnu industriju neprilika. To mi želiš reći? Da je to bila poslovnaodluka? Tko je, dovraga, to odlučio?- Naš Predsjednik, budalo. Što ti misliš? Da ja donosim takve odluke? Bilo je to važnopitanje, ali prijetnja nije bila dovoljno precizna. Nisu mogli ništa učiniti, osim pročešljatisvaki zrakoplov prije polijetanja. A ako me budeš citirala, Mad, ubit ću te.- Nije me briga što ćeš učiniti. Ovdje se radi o ljudima i životima, o djeci, nevinim ljudimakoji su se ukrcali u zrakoplov u kojem je bila bomba jer nitko nije imao muda zatvoritiKennedy na tri dana. Ali, dovraga. Jack, trebali su!- Ne znaš što govoriš. Ne zatvara se važna međunarodna zračna luka na tri dana zbogprijetnje bombom. Ne može se očekivati da će onda i dalje poslovati.-Zatvarali su je zbog snijega, za boga miloga, i gospodarstvo je preživjelo. Zašto ne zbogprijetnje bombom?- Jer bi ispali budale i svi bi se uspaničili.-Oh, dobro, pretpostavljam da je četiri stotine života mala cijena kako bi se izbjeglapanika. Bože, ne mogu vjerovati ovo što čujem. Ne mogu vjerovati da si ti znao i da nisijebeno ništa poduzeo.- Što si očekivala od mene? Da odem na JFK i dijelim letke?-Ne, govno jedno, vlasnik si televizijske mreže.Mogao si puhnuti u zviždaljku, anonimno ako si želio, i prisiliti ih da zatvore zračnu luku.-A Bijela kuća zauvijek bi mi zalupila vrata u lice. Misliš da ne bi znali odakle je procurilotakvo nešto? Ne budi smiješna i... - čvrsto je uhvati za ruku i snažno je protrese - da menikada više nisi nazvala govnom. Znao sam što činim.-Ti i dečki s kojima si se sinoć igrao, ubili ste danas u podne četiri stotine i dvanaest ljudi- gotovo da mu je pljunula te riječi u lice, a glas joj je podrhtavao. Nije mogla vjerovati da jeon sudjelovao u tome. - Zašto jednostavno ne kupiš pištolj i ne počneš ubijati ljude? To je

49

mnogo čišće i mnogo iskrenije. Znaš li što to znači? Da su poslovi važniji od ljudi. Znači da susvaki put kada se neka žena s djecom ukrca u zrakoplov, a pritom ne zna je li netkoupozoren da je postavljena bomba, ona i njena djeca hodajuće žrtve, jer nitko ne misli da sudovoljno važni da bi se zbog njih riskirao "poremećaj".-I nisu, u velikom poretku stvari. Ti si naivna. Ne razumiješ. Ponekad se ljudi morajužrtvovati za više interese. - Osjećala je kao da će povraćati dok ga je slušala. -I reći ću ti jošnešto. Ako samo zucneš 0 ovome, ja ću te osobno odvući natrag u Knoxville i ostaviti nakućnom pragu Bobbyja Joea. Ako kažeš samo jednu riječ, morat ćeš odgovarati predsjednikuSjedinjenih Država i nadam se da će te strpati u zatvor zbog izdaje. Ovo je bilo pitanjedržavne sigurnosti i rješavano je od strane ljudi koji znaju što čine i koji imaju najvišeovlasti. Ovdje se ne radi o nekoj maloj cmizdravoj, psihotičnoj domaćici ili o nekom debelomslinavom senatoru. Ako otvoriš ovu kutiju, imat ćeš Predsjednika za vratom, i FBI, iNacionalnu kontrolu leta, i sve druge veće službe u državi, a ja ću te gledati kako izgaraš.Ovu nećeš dirati. Ne znaš ništa o svemu, u protivnom će se oni okomiti na tebe takvombrzinom da ćeš za pet minuta biti pokopana. Njih nećeš nikada pobijediti.Znala je da ima istine u onome što joj je govorio. Svi bi lagali, i bilo bi to najvećeprikrivanje od Watergatea, a vrlo vjerojatno joj javnost nikada ne bi povjerovala. Ona je bilamali glas u moru velikih glasova, koji je ne bi samo nadglasali, već bi se pobrinuli da jediskreditiraju zauvijek. Mogli bi je čak i ubiti. Pomisao na to bila je zastrašujuća, ali pomisaoda iznevjeri javnost i da se ne kaže istina navodila ju je da se osjeća kao izdajica. Imali supravo znati da su ljudi na letu 263 žrtvovani iz gospodarskih razloga. I da nisu ništa značililjudima koji su donijeli tu odluku.-Jesi li čula što sam ti upravo rekao? - upita je Jack i prijeteći je pogleda. Počeo ju jeplašiti. On bi je prvi napao, prije svih ostalih, kad bi ugrozila mrežu.-Čula sam te - reče ona tupo. -I mrzim te zbog toga.- Nije me nimalo briga što ti misliš ili osjećaš u vezi s ovim. Briga me jedino što ćeš učinitii bolje bi ti bilo da ovaj put odlučiš ispravno ili je s tobom gotovo. Sa mnom i s mrežom. Je lijasno, Mad?Dugo ga je gledala, a zatim se okrenula i žurno pošla stubama natrag na svoj kat. Niječekala dizalo i kada se vratila bila je blijeda i tresla se.- Što se dogodilo? Je li što znao? - upita Greg. Odmah je shvatio kamo je otišla i još jenikada ovakvu nije vidio. Bila je blijeda kao smrt i doimala se bolesno, no nije ništa govorila.-Ne, nije - bilo je sve što je rekla i popila je tri aspirina s pola šalice kave. Deset minutakasnije, što ih nije iznenadilo, glavni je producent došao i prijekorno ih pogledao prije no štoih je upozorio.-Moram odobriti vaše tekstove prije večerašnje emisije. Ako se nešto ne bude slagalo sodobrenom verzijom, odmah vas prekidamo i prebacujemo na reklame. Jeste li razumjeli?- Jesmo - reče Greg potiho znajući otkuda to dolazi, baš kao i Maddy. Greg nije znao što jebilo izrečeno između njih, ali znao je da nije moglo biti ništa lijepoga. Sam pogled naMaddyno lice govorio je sve. Sačekao je da producent ode, a onda upitno pogledao Maddy. -Pretpostavljam da je znao - reče Greg blago. - Ne trebaš mi reći ako ne želiš.Dugo je gledala u Grega i kimnula mu glavom.-Ne mogu dokazati. 1 ne možemo ništa reći. Svi koji su bili uključeni, poricat će.-Mislim da je bolje da ovo ne diramo, Mad. Ovo je jako veliki, vrući krumpir. Prevelik zanas, čini se. Ako su znali, možeš biti sigurna da su si svi pokrili guzice. Ovo su vodili velikidečki. - Impresioniralo ga je da je i Jack Hunter sada jedan od njih. Čuo je prije nekog

50

vremena da je Jack postao Predsjednikov stručnjak za "friziranje" informacija. Očito da igrau glavnoj ligi.- Rekao je da će me izbaciti iz programa ako se dotaknem ovoga. - To je se manje dojmilonego što je Greg mislio. - To me nije briga. Mrzim lagati javnosti.-Ponekad moramo - reče Greg obzirno - iako ni ja to ne volim. Ali veliki bi nas dečkiobjesili zbog ovoga.- Jack je rekao da bih završila u zatvoru, ili tako nešto.- Ne postaje li on pomalo zagrižljiv? - upita Greg kiselo se osmjehnuvši.Maddy se nasmijala protiv svoje volje, a zatim se sjetila kako ju je zgrabio za ruku itresao. Nije ga nikada vidjela tako ljutitog ili uplašenog. Ali ovo je bilo značajno.Napisali su tekst za emisiju i producent ga je pomno pregledao. Pola sata kasnije vratilisu im ga s preinakama. Dio o zrakoplovnoj nesreći bio je vrlo neutralan, a TV-moćnici željelisu da u prenošenju priče naglasak bude na snimkama.- Pazi što radiš, Mad - došapnu joj Greg dok su sjedili za stolom u studiju čekajući napočetak emisije, odbrojavanje je već započelo. A ona je samo kimnula glavom. Znao je kakavje ona križar i purist. Bilo bi tipično za nju da se poput kamikaze obruši u opasnu zonu, daotkrije istinu, ali ovaj put bio je prilično siguran da neće.Pročitala je dio o nesreći leta 263, a glas ju je zamalo izdao. Zvučala je ozbiljno i smirenodok je govorila o ljudima u zrakoplovu, o broju djece. A snimke koje su pokazali naglasile sutragediju. Upravo su pokazali posljednje snimke, neke video snimke eksplozije koje jesnimio netko na Long Islandu, i Maddy se trebala odjaviti kada je Greg vidio da je prekrižilaruke i skrenula pogled, i sve što je mogao zamijetiti dok ju je gledao, bilo je zaprepaštenje.Uspio je izgovoriti riječi: - Maddy, nemoj... - Na monitoru je mogao vidjeti da on nije u kadru,pa nije mogla uočiti njegovu reakciju. Gledala je ravno u kameru, ravno u lica i srca idomove američke javnosti.- Postoje mnoge glasine o današnjoj nesreći - počela je oprezno - neke od njih su vrlouznemirujuće. - Greg je vidio da je producent ustao, a panika mu se ocrtavala na licu. No,nisu prešli na reklame. - Bilo je glasina kako je Nacionalna kontrola leta bila unaprijedupozorena da će tijekom ovoga tjedna u zrakoplov, na "nekom" tajanstvenom, nepoznatomletu u odlasku s Kennedyja, biti postavljena bomba. No nema dokaza koji bi poduprli oveglasine. Trenutačno ne znamo ništa osim da je izgubljeno četiri stotine i dvanaest života, imožemo samo pretpostavljati da bi Nacionalna kontrola leta podijelila tu informaciju sjavnošću da je bila upozorena. - Približila se granici, ali ju nije prešla, a Greg je zadržao dah igledao je kako nastavlja. - Svi mi ovdje na WBT-U željeli bismo izraziti sućut prijateljima iobiteljima onih koji su poginuli na letu 263. Velika je to tragedija. Laku noć, ja sam MaddyHunter.Nakon te odjave ubacili su reklame. Greg je bio blijed, a Maddy sjedila mrka lica i skidalamikrofon.- Sranje, uplašila si me. Mislio sam da ćeš odati. Zamalo i jesi, zar ne? - Postavila jepitanje, ali nije dala odgovor. A mogla je.-Rekla sam što sam mogla - što i nije bilo mnogo, oboje su to znali. A kad je ustala, nakonšto su isključili kamere, vidjela je kako producent na vratima priča s njenim suprugom. Jackje došao do nje.-Balansirala si blizu ruba, zar ne, Maddy? Bili smo spremni izrezati te u svakomtrenutku. - Nije izgledao zadovoljan, ali ni ljut. Nije ga izdala, a mogla je. Ili je mogla makarpokušati, iako joj ne bi dopustili da daleko stigne.

51

-Znam da jeste - reče ona hladno, a oči su joj Izgledale poput svijetloplavog kamenjakada su se susrele s njegovima. Nešto se strašno dogodilo među njima toga poslijepodneva iona to neće nikada zaboraviti. - jesi li zadovoljan? - upita ga što je mogla hladnijim glasom.- Spasila si vlastitu guzicu, a ne moju - reče joj lako da nitko drugi nije mogao čuti.Producent je otišao, a Greg je već bio u svome uredu. - Ovdje si ti bila u pitanju.- Javnost je prevarena.-Bili bi strahovito ljuti da su svi letovi s Kennedyja bili zaustavljeni na tri dana.-Pa, drago mi je da ih nismo razljutili, zar ne? Kladim se da je i ljudima s leta 263 isto bilodrago. Mnogo je bolje ubiti ljude, nego razljutiti ih - reče ona mrko.- Ne iskušavaj sreću, Maddy - upozori je on i mogla je zamijetiti prijetnju u njegovu glasu.Nije ništa odgovorila već je pored njega prošla do svoga ureda. Greg je upravo odlazio kadaje stigla.- Jesi li dobro? - došapne jer nije znao gdje je Jack; bio je ostao u studiju razgovarati sproducentom.- Ne baš - reče iskreno. - Ne znam kako se osjećam. Slomljena srca. Prodala sam se, Greg -reče boreći se sa suzama. Mrzila je samu sebe zbog toga.- Nisi imala izbora. Preboli to. Ovo je bilo prekrupno za tebe. Kako je on? - upita mislećina njenog supruga. - Ljut? Ne bi trebao biti. Lijepo si mu to zamotala, a sigurno si odagnalakrivnju i s Nacionalne kontrole leta, kao i sa svih ostalih.-Mislim da sam ga uplašila - reče ona smiješeći se kroz suze.- Koga briga za njega, mene si uplašila. Mislio sam da ću morati prebaciti jaknu prekotvoga lica da te ušutkam prije no što te netko ubije. Mogli bi, znaš to. Rekli bi da si imalaživčani slom, da si mjesecima bila nestabilna, pod psihijatrijskom paskom, šizofrena, da suučinili sve što su mogli. Drago mi je da nisi učinila ništa glupoga.Upravo je htjela nešto reći, ali Jack je ušao u ured.-Pokupi stvari, odlazimo. - Nije ni pokazao da je primijetio Grega. Jack je bio zadovoljannjegovom gledanošću, ali nije ga nikada volio i nije nikada glumio suprotno. Maddy seobratio kao služavki, kao nekome kome se može naređivati i tko će to poslušno izvršavati.Uzela je torbu i izašla iz ureda bez riječi. Nije bila sigurna kako, ali znala je da nakondanašnjeg dana situacija među njima više neće biti ista. Oboje su se osjećali kao da su jednodrugo izdali.Jack ju je pratio do dizala i spustili su se u tišini, a tek kada su sjeli u auto ponovno joj seobratio.-Danas si bila blizu završetka karijere. Nadam se da to znaš.-Ti i tvoji ljudi ubili ste četiri stotine i dvanaest ljudi. Ne mogu ni zamisliti kako seosjećate. U usporedbi s tim, moja karijera i nije tako značajna.- Drago mi je da tako misliš. Igrala si se s vatrom. Bilo ti je rečeno da samo pročitašodobrenu verziju.-Mislila sam da smrt više od četiri stotine ljudi zavrijeđuje makar mali komentar. Nisamrekla ništa na što bi se mogao žaliti.Ponovno su sjedili u tišini dok nisu stigli kući, a onda ju je prezirno pogledao kao da ju ježelio podsjetiti koliko je nebitna.-Spakiraj stvari, Mad. Sutra odlazimo.-Kamo? - upita nezainteresirano.

52

- U Europu. - Kao i obično nije joj rekao potankosti i nije ju ni pitao.-Ne idem - reče ona čvrsto, odlučna da mu se ovaj put suprotstavi.- Nisam te pitao hoćeš li ići. Rekao sam ti. Neće te biti na TV dva tjedna, želim da seohladiš i prisjetiš pravila igre prije nego što se vratiš u emisiju. Elizabeth Watts će tezamijeniti. Može to činiti i za stalno, ako želiš.Nije se šalio. Elizabeth Watts bila je voditeljica čije je mjesto zauzela Maddy kada je stiglana postaju. Još je uvijek zamjenjivala Maddy tijekom blagdana. Bilo je to u njenom ugovoru,iako je još uvijek bila ogorčena što ju je Maddy izbacila.-Uopće me nije briga, Jack - reče Maddy smireno. - Ako me želiš otpustiti, samo naprijed.- Riječi su joj bile hrabre, iako su je prožimali srsi od straha dok ga je gledala. Na neki ju jenačin uvijek plašio, iako nikada nije bio fizički nasilan prema njoj. Snaga koja mu je izbijalaiz svake pore nije bila usmjerena samo prema drugima, već i prema njoj.-Ako te otpustim, morat ćeš negdje prati suđe. Bolje razmisli o tome prije nego štootvoriš usta. I o tome ideš li sa mnom. Idem na jug Francuske, u Pariz i London. 1 ako ti nespakiraš svoje stvari, ja ću. Želim da odeš iz zemlje. Nećeš davati bilo kakve komentare,intervjue ili uvodnike. Sada si službeno na odmoru.- Je li to bila Predsjednikova zamisao ili tvoja?- Moja. Ja ovdje vodim predstavu. Ti radiš za mene. Udana si za mene. Ja te posjedujem -rekao je to s uvjerenjem od kojeg joj je zastao dah dok ga je slušala.- Ne posjeduješ me, Jack. Ja radim za tebe i udana sam za tebe, ali me ne posjeduješ. -Rekla je to blago i odlučno, ali bila je preplašena. Od djetinjstva je mrzila svađe i sukobe.-Da te ja spakiram ili ćeš sama? - upita je on bez daljnjih komentara.Oklijevala je nekoliko trenutaka, a onda je pošla prema garderobi i izvadila kovčeg. Očisu joj bile suzne dok je to radila, a zaplakala je dok je bacala kupaće kostime, kratke hlače,majice i cipele u kovčeg. Sve o čemu je mogla misliti bilo je da se stvari nikada mnogo nemijenjaju. Bobby Joe ju je gurnuo niza stube, ali i Jack je danas dobro obavio posao a da jenije ni dotaknuo. Što to muškarce poput njih navodi na pomisao da te posjeduju? Jesu li tomuškarci koje je ona odabirala ili je sama to tražila? Nije joj to bilo sasvim jasno dok je ukovčeg stavljala četiri lanene haljine i tri para sandala s visokom potpeticom. Završila jedvadeset minuta kasnije i otišla se istuširati. Jack je bio u svojem kupatilu i pakirao se.- Kada sutra odlazimo? - upitala ga je kada ga je ponovno vidjela u spavaćoj sobi,-Odlazimo u sedam ujutro. Letimo za Pariz. - Bilo je to sve što je saznala o putovanju, alizapravo je nije bilo ni briga. On je bio posve jasan, a ona je to prihvatila, lako je bila hrabrana riječima, dokazala je sebi i njemu da je on gospodar.- Pretpostavljam da postoji jedna prednost kod posjedovanja vlastitog zrakoplova - rečeona dok je ulazila u krevet.- Koja? - upita on misleći da ona želi čavrljati.- Barem znamo da neće biti bombe. To je definitivno pozitivno - reče ona i okrene muleđa.Nije joj odgovorio, ugasio je svijetla i nije ju ni dotaknuo.

53

7.Stigli su u Pariz u dvadeset dva sata po lokalnom vremenu i čekao ih je automobil. Bila jelijepa, topla večer dok su se vozili prema Ritzu. Stigli su tamo u dvadeset tri sata. PlaceVendome bio je osvijetljen, a portir ih je odmah prepoznao. No, usprkos ljepoti okruženja,Maddy to nije bilo romantično. Prvi put u mnogo godina osjećala se poput zatvorenika. Jackje prešao granicu. 1 dok je ulazila u predvorje hotela slijedeći ga, osjećala se obamrlom ibezvoljno se osvrtala.Inače je voljela s njim odlaziti u Pariz, ali ne ovaj put. Između njih bila je samo hladnoća ibol, i prvi put nakon mnogo godina osjetila je odvratan osjećaj da je netko zlostavlja i znalaje, iako je nije tukao, da je i to bilo moguće. Bilo je to njegovo drugo lice koje nikada prijenije upoznala i sada se pitala koliko se to često i na koje načine događalo. Nikada prije nije sidopustila o tome razmišljati, ali ono što je sada osjećala nije se bitno razlikovalo od onogašto je proživljavala u Knoxvilleu s Bobbyjem Joeom. Samo što ju je sada okruživala raskoš,ali shvatila je da je još uvijek ista osoba. Bila je u istoj zamci kao i tada. Jackove riječi koje jeizgovorio večer prije još su joj odzvanjale u ušima - "posjedujem te". A ona je to prihvatilasamim tim što je pošla s njim.Apartman u Ritzu bio je lijep kao i uvijek. Imali su pogled na Place Vendome, dnevnusobu, spavaću sobu i dvije kupaonice. Cijeli apartman bio je ukrašen svijetložutim satenom.A čekale su ih tri vaze žutih ruža na dugim stabljikama. Obožavala bi sve to da joj srce nijebilo slomljeno zbog Jacka.-Ima li neki poseban razlog zašto smo ovdje? - upita ga Maddy nezainteresirano dok jeon ulijevao šampanjac u čaše.-Je li to samo zato da me držiš podalje od televizijskih kamera, ili postoji bolji razlog?-Mislio sam da nam je potreban odmor - reče on jednostavno i sva srdžba prijašnjegadana kao da je nestala dok je ona uzimala od njega čašu Cristala. Nije bila željna šampanjca,ali bilo joj je potrebno nešto da je umrtvi. - Znam koliko voliš Pariz i mislio sam da bismo semogli zabaviti.- Nakon svega što si mi rekao u protekla dva dana, kako možeš to reći? - Pretpostavka dajoj išta može biti "zabavno" s njim bila joj je nezamisliva.- Jer ono je bio posao, a ovo nije - reče on mirno.-Htjela si uletjeti u nešto što je bilo pitanje nacionalne sigurnosti. Maddy, samo sam teželio zaštititi.- Gluposti - reče ispijajući šampanjac. Nije još bila spremna oprostiti mu zbog njegovihprijetnji, njegovih riječi ili izjave da je posjeduje. Ali nije se htjela ni svađati s njim. Bila jeumorna i utučena.- Zašto to ne ostavimo iza nas i ne uživamo u Parizu? Oboma nam je potreban odmor. -Osjećala je kao da joj je potrebna lobotomija ili novi suprug. Nije se nikada osjećala takoizdanom za svih godina njihova braka. I nije mogla a da se ne zapita kako će se, ili hoće li senjihovi odnosi uopće popraviti. - Volim te, Mad - reče on približivši joj se i nježno jedotaknuvši prstima po ruci koju je dan prije nemilo tresao. Još uvijek joj je taj događaj ostaoživo u sjećanju i znala je da ga neće nikada zaboraviti.-Ne znam što da ti kažem - reče iskreno. - Ljuta sam i povrijeđena i možda čak i maloprestrašena. Zlo mi je zbog svega što se dogodilo. - Bila je uvijek presavjesno iskrena prema

54

njemu, mnogo više no što je on bio prema njoj.- Zato i jesmo ovdje, Mad. Tako da možemo zaboraviti naš posao, naš rad, naše problemei razlike u mišljenjima. Došli smo ovdje - reče primaknuvši se i odloživši čašu na stolić ustilu Luja XV. - da budemo ljubavnici. - Ali ona za to nije bila raspoložena. Htjela se samosakriti i polizati svoje rane, željela je biti sama neko vrijeme dok ne shvati svoje osjećaje. Alion joj to nije dopustio. Počeo ju je ljubiti i otkopčavati joj haljinu, i prije no što ga je moglazaustaviti skinuo joj je grudnjak.-Jack, nemoj... Trebam vremena... Ne mogu...-Možeš - prekine je u riječi prekrivajući joj usne svojima i gotovo je progutavši. A ondasu njegova usta prešla na njene grudi i haljina joj je nestala zajedno s donjim rubljem.Polegao ju je na pod i ljubio i mazio, a jezik mu je bio tako moćan i učinkovit da je htjelasakupiti svu snagu da mu se odupre, ali nije mogla. I na njezinu žalost, nakon nekolikotrenutaka više i nije željela da prestane. Uzeo ju je tamo, na podu, dok su se uzdizali i padalijedan drugome u naručju, a vrhunac im je bio tako brz i snažan da ga nije očekivala. Bila jeponovno njegova i ležala je bez daha, držeći se za njega, pitajući se, kako se to dogodilo izašto.- Pa, ovo je jedan od načina kako započeti odmor- reče ona osjećajući se glupo. Vođenje ljubavi bilo im je vrlo puteno i moćno, poputplimnog vala koji se obrušio na nju, ali tu nije bilo ljubavi. Ako ništa drugo, dokazao je jošjednom da je posjeduje. No, nije imala snage boriti se protiv toga. - Ne znam kako se todogodilo - reče gledajući ga dok je gol ležao na podu pored nje.- Mogu ti pokazati ako želiš. Možda će još malo šampanjca pomoći. - Pridigao se na lakati nasmiješio joj se. Nije bila sigurna mrzi li ga ili ne, ali jedna je stvar bila sigurna kod Jacka,bio je fatalno privlačan i nije mu se nikada mogla oduprijeti. Nije joj davao izbora.Podigla se i tužno ga promatrala kako joj pruža još jednu čašu šampanjca. Nije ga bašželjela, ali ga je uzela i polako ispijala.-Mrzila sam te jučer Bio je to prvi put da sam tako nešto osjećala prema tebi - priznala je,a on nije izgledao iznenađen.- Znam da jesi. Bila je to opasna igra. Nadam se da si naučila lekciju. - Bilo je toprigušeno upozorenje, ali čula ga je.-Koju sam lekciju trebala naučiti?- Ne zabadati nos tamo gdje mu nije mjesto. Drži se onoga što najbolje znaš, Mad. Sve štotrebaš činiti je čitati vijesti. Nije tvoje da donosiš sudove.- Tako znači? - osjećala se malo pripito i nije joj smetalo.- Tako treba biti. Tvoj posao je da izgledaš lijepo i čitaš tekst s monitora. Neka se drugibrinu kako će vijesti tamo stići i što će govoriti.- To zvuči prilično jednostavno - zahihoće, ali joj jecaj zapne u grlu. Osjećala se ne samokao da je bila degradirana, već i umanjena kao osoba.-Jednostavno je, Maddy. 1 jednostavno je i među nama. Volim te. Žena si mi. Nije dobroda se svađamo ili da me ti tako izazivaš. Želim da mi obećaš da to više nećeš činiti.- Ne mogu, Jack - reče iskreno. Nije mu htjela lagati, bez obzira koliko je mrzila sukobe. -Jučer, to je bila stvar profesionalne etike i morala. Imam odgovornost prema ljudima koji megledaju.- Imaš odgovornost prema meni - rekao joj je ublaženim tonom i na trenutak ponovno se

55

osjetila uplašenom, ali nije bila sigurna zbog čega. Sada u njemu nije bilo ničega prijetećeg,ponovno ju je mazio na način koji ju je izluđivao. - Rekao sam ti što želim... Želim da miobećaš da ćeš biti dobra djevojčica. - Jezikom je obilazio najosjetljivije dijelove njena tijela,usput joj govoreći stvari koje su je zbunjivale.- Ja sam dobra djevojčica, zar ne? - nekontrolirano je hihotala dok je to govorila.-Ne, nisi, Mad... jučer si bila zločesta djevojčica, jako zločesta, i ako to ponovno učinišmorat ću te kazniti zbog toga... možda ću te sada kazniti - reče šaleći se, ali nije zvučaoprijeteće, već zavodnički.-Ne želim te kazniti, Mad... želim te zadovoljiti.-I to je i činio, možda i previše. Nije imala snage zaustaviti ga, bila je preumorna izbunjena, a od šampanjca joj se vrtjelo. Nije joj smetalo što je pijana. To je pomagalo.- Zadovoljavaš me - reče prigušenim glasom, trenutačno zaboravivši koliko je bila ljutana njega. Ali to je bilo onda, a ovo je bilo sada, i ovo je bio Pariz. Bilo je teško prisjetiti sekako je bila ljuta na njega, kako se osjećala izdanom i preplašenom. I dok se pokušavalaprisjetiti, uvidjela je da ne može jer je on ponovno počeo voditi ljubav s njome i cijelo joj jetijelo gorjelo.- Hoćeš li biti dobra djevojčica? - upita je, izazivajući kod nje sve veće uzbuđenje. -Obećaješ?-Obećaj em - reče ona bez daha.-Obećaj ponovno, Mad... - Bio je stručnjak u onome što je radio, bile su to godineiskustva. - Obećaj ponovno...- Obećajem... obećajem... obećajem... bit ću dobra. Kunem se. - Sve što je sada željela biloje zadovoljiti ga i znala je da će mrziti samu sebe zbog toga. Ponovno mu se prodala,ponovno mu se predala, ali bio je presnažan da bi mu se oduprla.- Tko te posjeduje, Mad... tko te voli?... Ja te posjedujem... Ja te volim... reci, Maddy...- Ja te volim... ti me posjeduješ... - Izluđivao ju je, i kada je izgovorila te riječi uzeo ju jetako snažno da ju je počelo boljeti. Blago je vrisnula od boli i pokušala se odmaknuti, ali onju je pritisnuo o pod svom snagom i nastavio ulaziti u nju dok je ona mrmljala od boli. No,nije se zaustavio, samo je jače tiskao. Pokušala mu je nešto reći, ali on ju je ušutkao usnama ipritisnuo što je jače mogao, a onda je svršio zadrhtavši te je ugrizao za bradavicu. Krvarila jekada se napokon zaustavio, a ona je bila preveć šokirana da bi mogla plakati. Nije bilasigurna što se dogodilo. Je li bio ljut ili je to učinio iz strasti? Je li je kažnjavao ili ju je tolikoželio da nije shvaćao da je ozljeđuje? Nije bila više sigurna osjeća li prema njemu ljubav,požudu ili mržnju.- Jesam li te povrijedio? - upita je nevino i zabrinuto. - Oh, Bože, Mad, ti krvariš. Tako mije žao...- Krv je kapala iz lijeve dojke gdje ju je ugrizao za bradavicu i osjećala se kao da joj jeutroba izudarana. Možda je mislio ono što je rekao i kaznio je, ali oči su mu bile pune ljubavidok je uzimao vlažnu krpu sa šampanjca i stavljao joj na bradavicu. - Žao mi je, dušo. Želiosam te tako snažno da sam poludio.- U redu je - reče još uvijek zbunjena i pomalo osjećajući vrtoglavicu. Pomogao joj je daustane, pa su ostavili odjeću na podu i otišli u spavaću sobu. Sve što je htjela bilo je leći. Nijeimala snage ni istuširati se. A znala je, da je pokušala bila bi se onesvijestila.Jack ju je nježno spustio na krevet, a ona mu se nasmiješila dok se soba vrtjela oko njega.- Volim te, Maddy. - Gledao ju je, a ona se pokušala usredotočiti, ali soba se prebrzo

56

vrtjela.-I ja tebe volim, Jack - reče gutajući slova i trenutak kasnije utonula je u san dok je onstajao pored nje i gledao je. Ugasio je svjetlo i vratio se u dnevni boravak i natočio si čašuviskija. Pio ga je gledajući na Place Vendome i doimao se zadovoljim samim sobom. Dao jojje lekciju. Naučila je.

57

8.Jack je vodio Maddy na večeru u Taillevent, Tour d'Argent, Chez Laurent i Lucas Carton.Večerali su na otmjenim mjestima, a ručali na lijevoj obali Seine u malim bistroima. Obilazilisu trgovine antikvitetima i umjetničke galerije. U Cartieru joj je kupio smaragdnu narukvicu.Bilo je poput drugog medenog mjeseca, a njoj je bilo žao što je prve večeri dopustila da jesavlada šampanjac. Još uvijek je imala pomiješana sjećanja na tu večer. Bilo je na trenutakvrlo uzbudljivo, ali se nije mogla oteti dojmu da je sve bilo obojeno aurom nečeg zlokobnog,zastrašujućeg i tužnog. Nakon toga malo je pila. Nije joj bilo potrebno. Jack ju je obasipaopažnjom i darovima, bila je opijena romantikom. Činio je sve što je mogao da je zavede. 1kada su otišli na jug Francuske, bila je ponovno u njegovoj vlasti. Bio je stručnjak za takveigre.Odsjeli su u Hotel du Cap u Cap d' Antibes, u fantastičnom apartmanu s pogledom namore. Imali su i privatnu kabinu na plaži u kojoj su provodili dane i bila je dovoljnoizdvojena da su mogli voditi ljubav, što su neprestano i činili. Volio ju je više no ikada. Iponekad se Maddy vrtjelo u glavi od toga. Kao da su ljutnja, bijes, izdaja, koje je prijeosjećala, bile neka vrst zablude, a ovo je bila jedina stvarnost koju je poznavala. Bili su tamopet dana i mrzila je što moraju krenuti za London. Iznajmili su brod i otišli do Saint Tropeza,kupovali u Cannesu i večerali u Juan Les Pinsu, a kada su se te večeri vratili u hotel poveo juje na ples. Bilo je veselo i romantično. Nikada nije vodio ljubav s njom tako često. Već jejedva sjedila kada su stigli u London.London je bio više poslovan, ali se još uvijek trudio da provodi vrijeme s njom. Odveo juje u kupnju i na večeru u Harry's Bar. Otišli su na ples u Annabel i kupio joj je malusmaragdnu ogrlicu u Graffu, koja je pristajala uz narukvicu iz Pariza.- Zašto me tako maziš? - upita smijući se dok su izlazili iz Graffa na ulicu New Bond.- Jer te volim i jer si ti moja najbolja voditeljica-nasmiješio joj se.- Aha! To je mito umjesto povišice? - Bila je dobro raspoložena, a ipak je negdje u nutrinibila zbunjena. Bio je pun ljubavi, a prije putovanja bio je tako okrutan.- To je to. Poslao me revizor da te zavedem - reče on praveći se ozbiljan, a ona senasmijala odgovoru. Željela ga je voljeti i željela je da i on nju voli.- Sigurno želiš nešto, Jack - našalila se. 1 jest. Želio je njeno tijelo dan i noć. Počela seosjećati kao seksi-stroj i jednom ili dvaput, dok su vodili ljubav, podsjetio ju je da je"posjeduje". Nije joj se sviđala ta riječ, ali izgleda da ga je uzbuđivalo to joj govoriti, pa muništa nije rekla. Ako mu je toliko značilo, može mu to dopustiti, iako se nije mogla ne zapitativjeruje li on uistinu u to. Nije ju posjedovao. Voljeli su jedno drugoga i on joj je bio suprug. -Počinjem se osjećati kao Lady Chatterley - reče smijući se kada joj je on počeo skidati odjećučim su ušli u hotelsku sobu. - Kakve vitamine uzimaš? Možda ih uzimaš previše.- Seksa nikada nije previše, Mad. To je dobro za nas. Volim voditi ljubav s tobom kadasmo na odmoru.Ali nije bilo loše ni kada su bili kod kuće. Izgleda da se nije mogao zasititi Maddy. Iuglavnom joj se to sviđalo, osim kad je znao biti pregrub ili kad bi se zanio kao u Parizu.No, učinio je to ponovno njihove zadnje noći u Claridgeu. Bili su na plesu u Annabeli i čimsu se vratili u apartman i zatvorili vrata, prikovao ju je uza zid, skinuo hlače i gotovo silovao.

58

Pokušala mu je reći da pričeka da odu u spavaću sobu, ali gurnuo ju je uza zid i nije htiostati, a zatim ju je odvukao u kupaonicu i uzeo ju na mramornome podu dok ga je onapreklinjala da stane. Ponovno ju je povrijedio, ali bio je toliko uzbuđen da je nije čuo. Nakontoga se ispričavao i nježno je podigao i položio u kadu punu tople vode.- Ne znam što mi činiš, Mad. Ti si kriva za sve - reče dok joj je trljao leđa i trenutakkasnije uronio u vodu s njom. Sumnjičavo ga je pogledala zabrinuvši se da je ponovno želi,ali ovaj put kada ju je počeo maziti uzeo ju je vrlo nježno. Život s njim bio je vrtuljak užitka iboli, straha i strasti, iznimne nježnosti i mrvice nečega zastrašujuće brutalnog i okrutnog.Bilo bi teško nekome to objasniti, a bilo bi joj i neugodno. Navodio ju je da čini neke stvarizbog kojih bi se poslije čudno osjećala. Ali uvijek ju je uvjeravao da nema ničeg lošeg u tome,bili su vjenčani i on ju je volio, a kada bi je povrijedio govorio joj je da ga je tako izluđivala ida je za to ona kriva. Bilo je to laskavo, ali ponekad i vrlo bolno. A ona se neprestanoosjećala zbunjenom.Kada su odletjeli kući, dva tjedna izgledala su više kao mjesec dana odmora. Osjećala muse bližom i zabavili su se. Dva tjedna potpuno se bio posvetio njoj. Nije ju napuštao niminute, razmazio ju je na sve moguće načine i vodio ljubav s njom toliko puta da više nijemogla brojati što su radili ili koliko puta.Te večeri kada su se vratili kući u Georgetown, Maddy se osjećala kao da je bila namedenome mjesecu, a Jack ju je poljubio kada su ušli u predvorje. Nosio je njihove torbe nakat zajedno s novim kovčezima koje je kupila kako bi joj stale sve stvari kupljene u Londonui Parizu. Preslušala je poruke na automatskoj sekretarici, dok je Jack sišao po poštu. Bila jeiznenađena kada je čula četiri poruke svoga kolege voditelja Grega Morrisa. Zvučao jeozbiljno i pogledala je na sat, ali bilo je već kasno da ga nazove.U pošti nije bilo ničeg zanimljivog i nakon što su neko prezalogajili, oboje su se istuširalii legli u krevet, te su sljedeće jutro rano ustali.Čavrljali su na putu do posla i Maddy je ostavila Jacka u predvorju te otišla gore u svojured. S nestrpljenjem je iščekivala da vidi Grega i ispriča mu 0 putovanju te je bilaiznenađena kad ga nije zatekla u redakciji. Otišla je u svoj ured i pročitala sve poruke,pregledala poštu i već uobičajenu hrpu pisama obožavatelja. U deset sati Grega još uvijeknije bilo, te se zabrinula. Otišla je do tajnice i pitala je li Greg bolestan, a Debbie ju je čudnopogledala, očito joj je bilo neugodno.-Pa... uh... he... očito vam nitko nije rekao - reče naposljetku.-Rekao što? - upita Maddy u panici. - Nešto mu se dogodilo? - Možda je doživio nesreću initko je nije htio uznemirivati dok je bila na odmoru.- Otišao je - reče bez uvijanja.- Kamo? - Maddy nije razumjela što je ova govorila.- Ne radi više ovdje, gospođo Hunter. Mislila sam da vam je netko rekao. Vaš novi kolegavoditelj započinje s radom u ponedjeljak. Mislim da ste danas sami. Greg je otišao dan nakonšto ste otišla na odmor.-On je što? - Nije mogla vjerovati u ono što je čula. - Je li se posvađao s nekim i otišao sasnimanja?-Ne znam pojedinosti - lagala je, ali nije željela biti ona koja će joj reći. I nije ni završila, aMaddy je već jurila niz hodnik prema uredu producenta.- Što se, dovraga, dogodilo Gregu? - upita, a producent podigne pogled. Rafe Thompsonbio je visok muškarac umorna izgleda, kao da je imao teret svijeta na ramenima, a ponekadje i imao.

59

- Otišao je - bilo je sve što je odgovorio.- To znam. Kamo? 1 kada? 1 zašto? Želim odgovore na ova pitanja - upita dok su joj očiplamtjele.- Došlo je do promjena u koncepciji emisije. Nije se uklapao. Mislim da će prenositi sportna NBC-u. Ne znam pojedinosti.- Sranje. To mi je i Debbie rekla. Tko zna pojedinosti? - No, već je znala odgovor na topitanje i otišla je do Jackova ureda. Ušetala je u njegov ured bez najave i pogledala ga prekostola. Baš je bio spustio slušalicu, a stol mu je bio prekriven papirima, cijena dvotjednogaodmora. - Jesi li ti otpustio Grega? - upita ga bez uvoda, a on ju je dugo promatrao.- Donijeli smo izvršnu odluku - reče on mirno.- Što to znači, i zašto mi nisi rekao dok smo bili u Europi? - Osjećala se prevarenom.- Nisam te želio uznemirivati, Mad. Mislio sam da zaslužuješ pravi odmor.-Imala sam pravo znati da si otpustio mojeg kolegu. - To je objašnjavalo četiri poruke nasekretarici večer prije i ton Gregova glasa. Shvatila je sada da je bio uzrujan i nije bilo ničudo. - Zašto si ga otpustio? Izvrstan je. A takva mu je bila i gledanost.- Nismo tako mislili - reče Jack. - Nije dobar kao i ti, dušo. Trebamo nekog snažnijeg kaotvoju protutežu.- Kako misliš "snažnijeg"? - Nije razumjela što govori i bila je uzrujana zbog te odluke inačina na koji je donijeta.- Previše je mekan, feminiziran, ti ga gaziš i mnogo si profesionalnija od njega. Žao mi je.Trebaš neku snažniju ličnost s mnogo više iskustva.-I koga si zaposlio? - upita zabrinuto. Još uvijek je bila uznemirena zbog Grega, voljela jeraditi s njim, a bio je i njen najbliskiji prijatelj.- Brada Newburya. Ne znam sjećaš li ga se. Izvještavao je sa Srednjeg istoka za CNN.Izvrstan je. Mislim da će ti se sviđati raditi s njim - reče Jack odlučno.- Brad Newbury? - Maddy je bila zaprepaštena.-On ne može ni ratno područje prikazati uzbudljivim. Čija je to bila zamisao?- Bila je to zajednička odluka. Profesionalac je i iskusan izvjestitelj. Mislimo da ti jeizvrsna protuteža.Maddy je mrzila njegov stil i nije ga nikad voljela. I nekoliko puta kada su se sreli, bio jearogantan i snishodljiv prema njoj.-Suhoparan je i dosadan, nema čari za televiziju - reče. - Za ime božje, svih će uspavati.Kad je on izvještavao, problemi na Srednjem istoku zvučali su dosadno.-Iskusan je izvjestitelj.-Kao i Greg. Naša gledanost nije nikad bila viša.-Tvoja gledanost nije nikad bila viša, Mad. Njegova je počela opadati. Nisam htio da sebrineš, ali povukao bi te za sobom.-Jednostavno ne razumijem - reče - i ne znam zašto mi nisi rekao.- Jer te nisam htio uznemirivati. Ovo je posao, Maddy. Industrija zabave. Ne smijemoispustiti loptu iz vida.Ali ona je još uvijek bila utučena kada se vratila u ured i nazvala Grega.- Ne mogu vjerovati, Greg. Nitko mi nije rekao. Mislila sam da si bolestan kada nisi došao

60

do deset sati. Što se, dovraga, dogodilo nakon što sam otišla? Jesi li nekoga razljutio?- Koliko znam, nisam - reče on i još uvijek se osjećalo da je povrijeđen. Volio je raditi snjom i oboje su znali da im je emisija hit. Ali on je razumio više nego ona. - Jutro nakon što siotišla, Tom Helmsley - koji je bio izvršni producent emisije - pozvao me k sebi i rekao dasam slobodan, da mi daju otkaz, da budemo precizni. Rekao je da smo previše neformalni,da smo se previše zbližili, te da upravu podsjećamo na Abbotta i Costella.-Otkuda je sad to došlo? Kada smo zadnji puta ispričali šalu tijekom emisije?- Ne u zadnje vrijeme, ali mislim da je ovdje ključna riječ zbližavanje. Mislim da netkoosjeća da smo previše prijatelji, previše bliski. Dovraga, Maddy, ti si mi najbolja prijateljica.Mislim da se nekome u tvom životu to ne sviđa. - Nije joj želio doslovce govoriti, ali mogaoje. -Misliš na Jacka? Greg, to je ludo. - Nije mogla vjerovati. To nije bio razlog da mu se daotkaz, a Jack nikada ne bi ugrozio gledanost emisije zbog osobnih razloga. No, BradNewbury je zasigurno bio čudan izbor. Pitala se ne misli li Greg da je Jack ljubomoran nanjega, ali ona to nije mislila.- Može ti zvučati ludo, Mad. Ali to se zove izolacija. Jesi li ikada na to pomislila? Kolikoprijatelja imaš? Koliko često ti dopušta da se s ikim viđaš? Sa mnom nije imao izbora, radilismo zajedno. Ali i za to se pobrinuo, zar ne? Razmisli o tome.-Zašto bi me želio izolirati? - Zvučala je zbunjeno i Greg se zapitao koliko bi joj togatrebao reći. On je to zapazio već odavna, ali očito da ona nije, i pretpostavljao je da će to iporeći.-Želi te izolirati, Mad, jer te želi kontrolirati. On upravlja tvojim životom, donosi sveodluke za tebe, nikad te ne konzultira u vezi s emisijom. Kaže ti tek večer prije da idete uEuropu. Ponaša se prema tebi kao prema lutkici od papira, a kada mu se ne sviđa što radiš,govori ti da si došla iz siromašnog bijelog smeća i da ćeš bez njega ponovno završiti uprikolici. Koliko često ti je rekao da ćeš bez njega biti nitko i ništa? Znaš li kakve su togluposti? Bez tebe on bi imao najmanje gledane vijesti na bilo kojoj mreži. Ako ikadanapustiš WBT, zgrabila bi te bilo koja velika mreža. I kako ti to sve zvuči, Mad? Ljubljenisuprug ili nešto poznatije?Nije nikada prije sebi dopustila da poveže sve konce, ali slušajući ga, odjednom je bilaprestravljena. Što ako ju je doista želio izolirati? 1 odjednom se sjetila koliko joj je puta uzadnje vrijeme rekao da je "posjeduje". Stresla se od same pomisli.- Zvuči kao zlostavljačko ponašanje, zar ne? - reče ona gotovo nečujno.-E, i to ti je neka novost. Ima li još što novo? - odgovori Greg. - Hoćeš mi reći da ti ovonikada nije zazvučalo poznato? Jedino što on ne radi, jest da te ne tuče subotom uvečer, alito i ne treba, kontrolira te u svakom drugom pogledu. Kad se ne ponašaš dobro i njemu sene sviđa što činiš, odvuče te u Europu, skine te na dva tjedna s ekrana, a meni da otkaz.Rekao bih da si udana za manijaka koji voli sve imati pod kontrolom. - Nije želio reći"zlostavljača", ali imalo je isto značenje.- Možda, Greg - reče ona razapeta između potrebe da brani Jacka i da suosjeća sa svojimkolegom. Nije joj uljepšao situaciju, a ona se slagala s njim. Samo nije znala što joj je činiti.- Žao mi je, Mad - reče on potiho. Mnogo mu je značila i već dugo vremena mrzio je onošto joj je Jack radio. A ono što mu je slomilo srce bila je činjenica da Maddy to, izgleda, nijeprimjećivala. Ali Greg jest. I bio je siguran da je to razlog zašto su ga otpustili. Bilo jepreopasno držati ga blizu Maddy.-Ono što ti radi jest zlostavljanje.

61

- Tako zvuči - prizna ona tužno. - Ali nisam sigurna. Možda preuveličavamo, Greg. On mene tuče. - To što joj je Greg govorio naslućivala je i sama, ali to nije željela ni vidjeti ni čuti.Ali bilo je neizbježno,-Misliš li da te poštuje?- Mislim da me voli - bio je njezin brzopleti odgovor, pogotovo nakon putovanja uEuropu. - Mislim da mi želi najbolje, čak i ako ne bira uvijek pravi način na koji to čini.Greg se nije slagao s njom i samo je želio da ona porazmisli i pomnije osmotri život kojije vodila s Jackom.-Mislim da i muškarci nasilnici vole žene koje zlostavljaju. Misliš li da te Bobby Joe volio?-Ne, ne mislim. - Nije mogla vjerovati da Greg uspoređuje Jacka s njim. Bila je tozastrašujuća pomisao i nije ju željela čuti. Jedna je stvar bila misliti da je Jack zlostavljač, adrugo slušati Grega što joj sve govori. To joj je činilo strahotu zlostavljanja odveć stvarnom.- Dobro, možda te Bobby Joe nije volio. Ali razmisli o nekim stvarima koje ti Jack radi.On te pomiče okolo kao stvar, kao predmet koji je kupio i platio. Koliko ljubavi ima u tomekad ti kaže da bi bez njega bila nitko i ništa? I on želi da u to vjeruješ. - Što je bilo još gore,ona je u to i vjerovala, i Greg je to znao. - Maddy, on želi da ti misliš da te on posjeduje.Kada je izgovorio te riječi, trnci su joj prošli niz kralježnicu. To su bile Jackove riječi uEuropi.- Što te navodi da to govoriš?- Ne zlostavlja mene i ne posjeduje me. Maddy, želim da učiniš nešto meni za ljubav.Mislila je da će je zamoliti da razgovara s Jackom da ga vrati na posao i bila je spremna toučiniti, iako nije mislila da će je Jack poslušati.- Učinit ću što god želiš - obeća mu.- Držim te za riječ. Želim da odeš na sastanak skupine zlostavljanih žena.- To je smiješno. Ne trebam to. - Bila je iznenađena prijedlogom.- Želim da odlučiš nakon što odeš tamo. Mislim da nemaš pojma što ti se događa, ili tkoti to radi. Želim da mi obećaš da ćeš to učiniti. Naći ću skupinu za tebe. - Bilo je to upravoono što je ona pokušala učiniti za Janet McCutchins, ali ona je bila puna modrica, a Maddynije. - Mislim da će ti to otvoriti oči, Mad. Otići ću s tobom.- Okej... možda... ako nađeš. Što ako me netko prepozna?- Možeš reći da si došla pružiti im podršku. Maddy, moja je sestra to prošla. Pokušala jedva puta samoubojstvo prije no što je shvatila što joj se događa. Bio sam i s njom. Bilo jepoput reprize Gaslighta, a imala je četvero djece s njim.-Sto je bilo s njom?-Rastavila se od njega i sada je udana za fantastičnog tipa, ali trebale su joj tri godineterapije da je dovedu do toga. Mislila je da je heroj samo zato što je ne tuče, kao što je naštata tukao mamu. Ne ostavljaju svi oblici zlostavljanja modrice.Znala je to, no dio nje još je uvijek želio vjerovati da je ono što Jack čini drukčije. Niti sesama željela osjećati poput žrtve, niti da Jacka drži zlostavljačem.- Mislim da si lud, ali te volim. Što ćeš sada raditi, Greg? - Bila je zabrinuta za njega ipokušavala je ne misliti na ono što je upravo rekao o Jacku. Bilo je to više nego prijeteće. Većje počela uvjeravati samu sebe da Jack u biti nije zlostavljač. Greg je bio uznemiren izbunjen, rekla je samoj sebi.

62

- Radit ću u sportskoj redakciji na NBC-u. Dali su mi izvrsnu ponudu i započinjem za dvatjedna. Znaš li već koga imaju za tebe?-Brada Newburya - reče doimajući se potišteno zbog toga. Nedostajat će joj Greg više nošto mu je mogla reći. I možda bi bilo dobro ići s njime na sastanke skupine zlostavljanih,samo da bi ga mogla viđati. Bila je sigurna da joj Jack neće dopustiti da se druži s njim. Naćiće načina da u potpunosti izbaci Grega iz njezina života, "za njezino dobro", i onemogući jojda ga viđa. Toliko je poznavala svoga supruga.-Tip s CNN-a? - reče Greg s nevjericom kada je spomenula Bradovo ime. - Šališ se, pa onje grobin.-Mislim da će nam gledanost potonuti bez tebe.-Neće. Imaju tebe. Bit će sve u redu, mala. Samo razmisli o onome što sam ti rekao. Samoto želim. Razmisli. - Voditi vijesti s Bradom bio je njezin najmanji problem.- Hoću - reče, ali nije bila uvjerljiva. Ostatak jutra osjećala bi se tjeskobno, svaki putakada bi pomislila na Grega. Stvari koje joj je rekao dirnule su je u neku žicu i činila je svekako bi ih smetnula s uma. Kada je Jack rekao da je "posjeduje", time je samo mislio reći daje strasno voli. No, sada kad je o tome razmišljala, čak je i njihovo vođenje Ijubavi uposljednje vrijeme bilo čudno. Povrijedio ju je više puta, a u Parizu dosta jako. Trebalo jetjedan dana da joj bradavica zaraste, a kada je vodio ljubav s njom na mramornome podu u

Claridgeu, povrijedio joj je leda i još je uvijek osjećala bolove. Ali to nije bilo namjerno, bio jesamo nezasitan i jako uzbuđen, smatrao ju je poželjnom. I nije volio planirati. Koliko je bilonasilja u tome što ju je odveo u Pariz, ili da odsjednu u Ritzu, a ni u jednom je trenutku nijeupitao što ona misli o tome?Pa ipak, kupio joj je narukvicu kod Cartiera i ogrlicu kod Graffa. Greg je bio lud ivjerojatno samo uznemiren zbog otkaza, što je bilo razumljivo. A najluđa stvar bilo jeusporediti Jacka s Bobbyjem Joeom. Nisu imali apsolutno ništa zajedničkog, a Jack ju jespasio od njega. No, jednu stvar si nije mogla objasniti, zašto se uvijek mučno osjećala kadabi pomislila na ono što joj je Greg rekao. Učinio ju je strašno nervoznom. Ali sama pomisaona zlostavljanje uznemiravala ju je.Još su je uvijek proganjale Gregove riječi kada je u ponedjeljak otišla na sastanakaOdbora Prve dame. Sjela je pored Billa Alexandera. Bio je potamnio i rekao joj je da jeposjetio sina u Vermontu i kćer na otoku Martha's Vineyard.- Kako napreduje knjiga? - došapnula mu je kada je sastanak započeo.-Polako, ali dobro - nasmiješio se diveći joj se, kao i svi ostali. Imala je na sebi muškupamučnu plavu košulju i bijele lanene hlače. Odisala je ljetom i ljepotom.Prva dama pozvala je predavačicu da im govori na temu zlostavljanja. Ime joj je biloEugenia Flowers. Bila je psihijatar, a specijalizirala se za žrtve zlostavljanja i podržavala jemnoga ženska pitanja. Maddy je čula za nju, ali je nikad nije susrela. Dr. Flowersporazgovarala je sa svakim u prostoriji. Bila je prisna i topla i izgledala je poput bake, ali očisu joj bile oštre i doimala se kao da zna što svakome treba reći. Pitala je svakoga od njih štooni misle o nasilničkom ponašanju. Većina ih je isto odgovorila, da to znači udarati, tući ilizlostavljati žrtvu.-Pa, to je istina - složila se ljubazno - to su očiti oblici. - A onda je navela još neke, tolikoperverzne i mučne da su se svi stresli od same pomisli. - Ali što je s drugim oblicima?Što mislite koji su? Zlostavljači imaju mnoga lica. Što mislite o nekome tko drugu osobunadzire, svaki njezin pokret, svaku misao? Uništava joj samopouzdanje, izolira je, zastrašujeju? Možda samo prebrzo vozi u nekoj situaciji da se ona prestraši? Ili joj prijeti? Ili je ne

63

poštuje? Ili je uvjerava da je bijelo crno, a crno bijelo, sve dok je potpuno ne smuti, ili jojuzima novac, ili joj govori da je bezvrijedna bez njega, da je on "posjeduje"? Oduzima jojslobodnu volju ili je prisiljava, kad je u pitanju reprodukcija, da odabere ono što ne želi, biloda rađa djecu jedno za drugim, bilo da neprekidno radi pobačaje i da joj uopće ne dopuštada ima djecu?Zvuči li vam išta od ovoga kao zlostavljanje? Pa, to jesu u biti klasične formezlostavljanja, a one su jednako bolne, opasne, pogibeljne, kao i one koje ostavljaju modrice.Maddy nije mogla disati dok ju je slušala. Smrtno je problijedjela i Bill Alexander je toprimijetio, ali joj nije ništa rekao.-Postoje mnoge vrste nasilja nad ženama - nastavila je govornica - neke su očite, sve suopasne, neke podmuklije od drugih. Najpodmuklije su one suptilne, jer žrtve ne samo da imvjeruju, već okrivljuju same sebe zbog toga. Ako je zlostavljač dovoljno pametan, možeupotrijebiti sve oblike i uvjeriti žrtvu da je on/ona kriv/kriva. Zlostavljanje može žrtvudovesti do samoubojstva, do uživanja opojnih droga, do teške depresije ili čak ubojstva.Nasilje bilo koje vrste, u bilo koje doba, može biti pogubno za žrtvu. Ali suptilne se formenajteže zaustavljaju, jer ih je teže primijetiti. A što je najgore, žrtva je u većini slučajevatoliko uvjerena da je ona sama kriva, da se vraća po još i pomaže zlostavljaču da to čini jerosjeća da mu to duguje, a ona se osjeća toliko krivom, toliko lošom i bezvrijednom da jeuvjerena kako je on u pravu i da ona to zaslužuje. Vjeruje da bi bez njega bila nitko i ništa.Maddy je bilo slabo, jer žena je do potankosti opisivala njezin brak s Jackom. Nije junikada dotaknuo, osim onaj put kada ju je bio zgrabio za ruku, ali činio je sve što je ova ženaopisala i Maddy je željela izjuriti iz prostorije i vrištati. Umjesto toga sjedila je paraliziranana svojoj stolici.Žena je govorila još pola sata, a onda je Prva dama zamolila prisutne da postavljajupitanja. Većina pitanja odnosila se na to što se može učiniti da se žene zaštite, ne samo odzlostavljača već i od njih samih, i kako sve zaustaviti.-U prvom redu trebaju prepoznati zlostavljanje. Moraju biti spremne. Ali kao izlostavljana djeca, većina tih žena štiti svoje zlostavljače poričući sve i kriveći sebe. U većinislučajeva prebolno je priznati sam sebi što se događa i priznati to i svijetu. Ono što osjećajujest sram, jer vjeruju svemu onome što im zlostavljač govori. Stoga im prvo morate pomoćida to uvide, a onda im pomoći da se odmaknu iz nasilničkog okruženja, a to nije uvijek lako.Imaju svoj život, imaju djecu, imaju domove. Govorite im da dignu sidro i pobjegnu odopasnosti koju one ne mogu vidjeti, a nisu ni sigurne da je opasnost stvarna. Problem je utome da je to jednako stvarno i jednako opasno kao da im je uperen pištolj u glavu, alivećina njih to ne zna. Neke znaju, ali često su jednako prestrašene kao i ove druge. A jagovorim o pametnim, obrazovanim, nerijetko i poslovnim ženama, za koje bismo pomislilida bi trebale znati. Ali nema toga tko ne bi mogao postati žrtvom nasilja. Može se dogoditisvakome, a događa se i onima na najboljim poslovima, u najboljim školama, s visokim iliniskim primanjima. Ponekad se to događa prekrasnim, pametnim ženama za koje bismorekli da neće pasti u tu zamku. Ponekad su one najlakša meta. Žene koje imaju više iskustvau borbi za život teže će progutati takve gluposti. Upravo te žene zlostavljači obično tuku.Druge zlostavljaju suptilnije. Nasilje ne poznaje boju, ne poznaje rasu, ne poznaje četvrti ilidruštvenoekonomska pravila. Dotiče svih. Može se dogoditi svakome od nas, pogotovo akonam je podrijetlo stvorilo predispozicije za to.- Na primjer, žena koja je bila svjedokom kućnog nasilja u djetinjstvu, koja je, recimo,imala fizički nasilnoga oca, može misliti da je muškarac koji je fizički ne zlostavlja sjajan. Alion može biti deset puta nasilniji od njena oca, mnogo suptilniji i mnogo opasniji. On je može

64

nadzirati, izolirati, prijetiti joj, terorizirati je, vrijeđati, omalovažavati, ponižavati, nepoštivati, uskratiti joj ljubav ili novac. Napustiti je ili prijetiti joj da će joj oduzeti djecu, aliona neće imati traga na sebi, a on će joj i dalje govoriti da je sretnica i, što je najgore, ona muvjeruje. 1 nikada ga nećete moći strpati u zatvor, jer kada ga optužite za ono što joj je učinio,on će vam reći da je ona luda, glupa, neiskrena, psihički nestabilna i da laže. I što je još gore,ona u to vjeruje. Te žene morale bi se polako izvlačiti iz takvih veza i smjestiti na sigurno. Aliopirat će vam se cijelo vrijeme, braniti ga do posljednjeg daha, jer njihove se oči jako sporootvaraju.Maddy se osjećala kao da će zaplakati prije no što sastanak završi i činila je sve kako biizvana ostala mirna, ali koljena su joj se tresla kada je naposljetku ustala. Bill Alexander ju jegledao i pitao se ne škodi li joj vrućina. Zamijetio je kako je prije pola sata problijedjela, a dokraja sastanka bila je gotovo zelena.- Želiš li čašu vode? - upita je ljubazno. - Sastanak je bio zanimljiv, zar ne? lako nisamsiguran što nam je činiti kako bismo pomogli ženama u takvoj situaciji, osim možda da ihobrazujemo i podupiremo.Maddy je ponovno sjela i kimnula mu. Soba se počela okretati dok ga je slušala i, nasreću,nitko drugi nije primijetio da se loše osjeća, a on joj je otišao po čašu vode.Još je uvijek sjedila, čekala ga, kada joj je prišla dr. Flowers.- Vaš sam velika obožavateljica, gospođo Hunter- reče smiješeći se Maddy koja nije mogla ustati i jedva joj je uzvratila osmijeh. - Gledamvašu emisiju svake večeri. To je jedini način da doznam što se događa u svijetu. Jako mi sesvidio vaš prilog o Janet McCutchins.- Hvala vam - Maddy reče suhih usta, a Bill se pojavi s čašom vode i nije mogao a da se nezapita nije li možda trudna. Predavačica ju je pozorno promatrala kako otpija gutljaj vode, aoči su joj bile prijazne i pune topline. Maddy je ustala i nije nikome htjela priznati kako su jojnoge mlitave. Pitala se kako će otići do taksija, a čini se da je Bill osjetio njenu zabrinutost.- Trebaš li prijevoz? - upita džentlmenski.Maddy kimne glavom.- Moram natrag u ured. - Nije bila sigurna ni hoće li moći snimiti emisiju i na trenutak jepomislila da nije možda nešto loše pojela. Ali znala je da nije. Problem je bio u onome zakoga se udala.- Voljela bih se naći s vama - reče joj dr. Flowers dok je Maddy pozdravljala nju i Prvudamu. Pružila joj je svoju posjetnicu, Maddy se zahvalila i otišla, a posjetnicu spremila udžep. Uz ono što joj je Greg bio rekao, činilo joj se da je dobila dvostruku dozu i nije bilasigurna je li to java ili noćna mora. No, što god bilo, pogodilo ju je poput teretnog vlaka. Atako je i izgledala dok se s Billom spuštala dizalom. Ona ga je slijedila u tišini do parkiranogautomobila.Otvorio joj je vrata, ušla je, zatim je on sjeo za upravljač i zabrinuto je pogledao. Groznoje izgledala.- Jesi li dobro? Mislio sam da ćeš pasti u nesvijest.Bez riječi je kimnula glavom. Mislila mu je slagati i reći da ima gripu, ali odjednom nijemogla. Osjećala se izgubljenom i potpuno osamljenom, kao da joj je oduzeto sve u što jevjerovala i osjećala se poput siročeta. Nije se nikada osjećala toliko prestrašenom i tolikoranjivom kao u tom trenutku. Suze su joj se počele slijevati niz obraze, a on joj je nježnodotaknuo rame. Mimo volje počela je jecati i nije se mogla zaustaviti.

65

-Čovjek se uznemiri kad čuje ovako nešto - reče on blago, a onda je nagonski zagrli. Nijeznao što bi drugo učinio, ali to su drugi činili njemu onda kada je bio shrvan zbog supruge, ato bi on učinio i svojoj djeci u sličnoj situaciji. Nije bilo ničeg senzualnog ili nedoličnog uonome što je učinio. Samo ju je držao dok je plakala. Jecaji su se napokon utišali i onapodigne pogled prema njemu. Ono što je vidio u njenim očima bio je užas. - Ovdje sam,Maddy. Ništa ti se loše neće dogoditi. Sve je u redu.Ali ona je zatresla glavom i ponovno počela plakati. Ništa nije bilo u redu, nije bilogodinama, i možda nikada neće ni biti. Odjednom je shvatila u kakvoj je opasnosti bila, kakoponižena i kako izolirana od svih onih koji su to mogli primijetiti ili pomoći joj. Jack jesustavno eliminirao sve njezine prijatelje, čak i Grega, a ona je bila njegov usamljeni,nezaštićeni plijen. Odjednom je sve što je on činio ili rekao tijekom godina, čak i nedavno,poprimilo novo i zlokobno značenje.- Što mogu učiniti da ti pomognem? - upita je Bill dok se ona držala za njega i plakala,plakala kako nikada u životu nije plakala ni pred jednim muškarcem, uključujući i oca.-Moj suprug čini sve ono o čemu je ona žena danas govorila. Netko mi je to isto rekaoprije nekoliko dana, a ja to dosad nisam uvidjela. Ali kada je dr. Flowers počela govoriti otome, znala sam... on me posve izolirao i zlostavljao me posljednjih sedam godina, a ja sammislila da je heroj zato jer me ne tuče. - Naslonila se na sjedalo i zurila u Billa šokirana, a onse doimao vrlo zabrinuto.- Sigurna si?-Posve. - Čak ju je i seksualno zlostavljao, sada je shvatila. Nije bio slučajno grub ili zbogstrasti. Bio je to još jedan način da je ponizi i nadzire. Bio je to naoko prihvatljiv način da jepovrijedi i to je činio godinama. Bilo joj je nevjerojatno da to nikada nije razumjela. - Neznam od kuda bih ti započela govoriti o tome što mi je sve činio. Mislim da ona nije ništapropustila. - Usnica joj se tresla dok ga je gledala. - Što ću sada? On govori da bih bez njegabila nitko i ništa. Ponekad me naziva siromašnim bijelim smećem i da ću bez njega ponovnozavršiti u prikolici. - Bilo je to točno ono što im je Eugenia Flowers upravo opisala i Bill ju jegledao začuđeno.-On mora da se šali. Ti si najveće ime u cijeloj zemlji. Možeš dobiti posao gdje godpoželiš. Jedini način da ponovno dospiješ u prikolicu jest da si je sama kupiš.Nasmijala se na ovaj komentar, a onda je dugo gledala kroz prozor. Osjećala se kao da jojje kuća izgorjela i nije imala pojma gdje da nastavi živjeti. Nije ni mogla zamisliti da se vratikući Jacku, da se suoči s njim, sada kad je imala jasniju sliku o onome kako je s njompostupao. Ali još joj je uvijek bilo teško povjerovati. Potiho si je govorila da možda to nijenamjeravao, možda ona nije imala pravo.- Ne znam što da radim - reče tiho. - Ili što da mu kažem. Samo ga želim pitati zašto setako ponaša.-Možda ne zna drukčije - reče Bill iskreno - ali to nije isprika za zlostavljanje. Što moguučiniti da ti pomognem? - Želio je, ali bio je izgubljen kao i ona.- Moram razmisliti što ću učiniti - reče, a on pokrene automobil i pogleda je.- Želiš li da odemo na kavu? - Bilo je to sve što je mogao smisliti da bi je smirio.- Voljela bih. - Bio joj je pravi prijatelj i bila mu je zahvalna zbog toga. Mogla je osjetitinjegovu toplinu i iskrenost, i osjećala se sigurnom dok je sjedila pored njega. Bila jespokojna i sigurna kada ju je bio zagrlio. Nagonski je znala da je on muškarac koji je nikadane bi povrijedio. I kad bi pomislila na Jacka, mogla je uvidjeti razliku. S njim je uvijekpostojala neka napetost, govorio je stvari koje bi je ponižavale i zbog kojih bi se osjećala

66

manje vrijednom od njega, i to na način kao da joj čini veliku uslugu. Bill Alexander ponašaose kao da je zahvalan što joj može pomoći i točno je procijenila da s njim može otvorenorazgovarati.Zaustavili su se u maloj kavani i još uvijek je bila blijeda kada su sjeli za stol u kutu. Bill jenaručio čaj, a ona kapuciner.-Žao mi je - reče ona ispričavajući se - nisam te namjeravala uvući u svoju osobnu dramu.Ne znam što mi se dogodilo. Ono što je ona žena rekla jednostavno me shrvalo.-Možda je tako moralo biti. Sudbina je htjela da bude tamo. Maddy, što ćeš sada učiniti?Ne možeš nastaviti živjeti s muškarcem koji te zlostavlja. Čula si što je rekla dr. Flowers, toje kao da imaš pištolj uperen u glavu. Možda to još jasno ne vidiš, ali u velikoj si opasnosti.-Mislim da počinjem shvaćati. Ali ne mogu tek tako otići.- Zašto ne? - Njemu se činilo jednostavnim. Morala je otići, tako joj Jack više ne binanosio bol.Njemu je to bilo jasno, ako već nije i Maddy.-Dugujem mu sve što jesam i što imam. On me učinio ovim što jesam. Osim toga, gdje bihotišla? Što bih radila? Ako ga napustim, morat ću napustiti i svoj posao. Ne bih znala gdjeotići ili što raditi. Osim toga - reče, dok su joj oči ponovno zasuzile-on me voli.- Nisam toliko siguran u to kao i ti - Bill reče odlučno.-To nije ljubav, ponašati se prema nekome na način kakav nam je opisala dr. Flowers.Doista misliš da te voli?- Ne znam - reče preplavljena oprečnim osjećajima straha i kajanja. Osjećala je krivnjuzbog onoga što je govorila i mislila o njemu. Što ako nije imala pravo? Što ako je u Jackovuslučaju bilo drukčije?-Mislim da si uplašena i opet sve poričeš. A što je s tobom, Maddy, voliš li ti njega?-Mislila sam da ga volim. Moj bivši suprug slomio mi je obje ruke i nogu. Mučio me,gurao me niza stube. Jednom je zagasio cigaretu na mojim leđima. - Još je uvijek imalaožiljak. - I Jack me spasio od njega. Odveo me limuzinom u Washington i dao mi posao, život.Oženio me. Kako ga mogu napustiti?-Zato jer nije dobar, prema onome što si rekla. Samo postupa suptilnije i manje očito odonoga što ti je činio prvi suprug, ali čula si dr. Flowers, jednako pogibeljno. I nije ti učiniouslugu time što te oženio. Ti si najbolje što mu se ikada dogodilo i najveći ulog u njegovuposlu. On ne voli ljude, on je poslovan čovjek, i točno zna što radi. Čula si doktoricu. On tenadzire.- A ako odem?-Može te u emisiji zamijeniti nekim drugim! nastaviti mučiti nekog drugog. Ne možeš gaizliječiti, Maddy. Moraš se spasiti. Ako se želi mijenjati, neka potraži profesionalnu pomoć.Ali se prvo ti moraš izvući, prije no što pronađe neki drugi način kako da te povrijedi ili tipostaneš previše malodušna. Sada si uvidjela. Znaš što se događa. Moraš spasiti sebe i nemisliti ni na koga drugoga. Riskiraš svoj život i svoju dobrobit. Ovaj put možda nemašmodrice, ali ako čini sve što govoriš, ne možeš si dopustiti da izgubiš ni minute više. Otiđi odnjega.-Ubit će me ako ga napustim. - Zadnji put je to rekla prije devet godina, ali odjednom jeshvatila da je to i ovaj put točno. Jack je mnogo uložio u nju i neće mirno primiti to što će

67

ona otići ili nestati.-Moraš otići negdje na sigurno. Imaš li obitelj?Zatresla je glavom. Roditelji su joj umrli prije mnogo godina i izgubila je kontakt srodbinom u Chattanoogi. Mogla je biti kod Grega, ali vjerojatno bi to bilo prvo mjesto gdje bije Jack potražio, i onda bi okrivio Grega što ga je napustila, a ona ga nije željela dovoditi uopasnost. A drugih pravih prijatelja nije imala. Jack se pobrinuo za to. A činilo se smiješnimda netko poznat kao ona odsjeda u prihvatilištu za zlostavljane žene. Ali možda će i tomorati učiniti.-Što kažeš na to da odeš kod moje kćeri i njene obitelji u Vineyard? Ona je tvojih godina iima mjesta za tebe. Ima i prekrasnu djecu.To što je čula navelo ju je na razmišljanje o onome što joj je Jack učinio, i Billy Joe prijenjega. Imala je šest pobačaja dok je bila udana za Billyja Joea, prva dva jer je on rekao da nijespreman za djecu, a ostale zato jer ona niti je htjela njegovu djecu niti je htjela da djecaodrastaju u teškom okruženju. A Jack je inzistirao da si podveže jajovode kada su se vjenčali.Njih dvojica pobrinula su se da ona više ne može imati djece. Obojica su je uvjerili da je tonajbolje za nju, i ona im je povjerovala. Odjednom se nije osjećala samo uništenom, već inevjerojatno glupom što ih je poslušala. Obojica su je lišili mogućnosti da postane majka.-Ne znam što da mislim, Bill, ili kamo da odem. Moram razmisliti.-Možda nemaš vremena - reče on razmišljajući o svemu što je rekla dr. Flowers. Ako jeimala pravo, Maddy je morala brzo reagirati. Nije imalo smisla više čekati. - Mislim da ne bitrebala predugo razmišljati. Ako on potraži pomoć, ako se stvari promijene, ako to uspiješriješiti, uvijek mu se kasnije možeš vratiti.-Što ako mi ne dopusti?-Onda to znači da se nije promijenio, a takvoga ne želiš.- Bilo je to upravo ono što bi rekao i svojoj kćeri i želio je učiniti sve što je u njegovojmoći da je zaštiti i da joj pomogne, a ona mu je zbog toga bila zahvalna. - Želim daporazmisliš o tome i da brzo nešto poduzmeš. I on može uočiti da se nešto promijenilo i dasi svjesnija. Ako to osjeti, može misliti da je u opasnosti i pogoršati ti situaciju. To ne bi bilodobro za tebe.Ništa od toga nije bilo dobro, to je znala, a kada je pogledala na sat vidjela je da za desetminuta mora biti na šminkanju i sa žaljenjem je to rekla Billu.Izašli su i uputili se prema njegovu automobilu te ju je odvezao do ureda. No prije no štoju je ostavio, okrenuo se prema njoj zabrinuta izraza.-Strašno ću se brinuti za tebe, sve dok nešto ne poduzmeš. Obećaj mi da nećeš pokušatihiniti kao da se ništa nije dogodilo. Osvijestila si se, a sada moraš učiniti neštokonstruktivno.- Obećajem - reče sa smiješkom, iako još nije znala što će poduzeti.-Nazvat ću te sutra - reče on - i želim čuti nekakav napredak. Ili ću te osobno oteti iodvesti svojoj kćeri.- To dobro zvuči. Kako ti mogu zahvaliti? - reče sa zahvalnošću. Bio joj je poput oca, aona je osjećala da su prijatelji. U potpunosti mu je vjerovala i ni na trenutak nije pomislila dabi mogao razglasiti ono što je čuo.-Jedini način na koji mi možeš zahvaliti, Maddy, jest da učiniš nešto. Računam na tebe. Ina raspolaganju sam ti ako me zatrebaš - reče joj prije nego što je izašla iz auta.

68

Na komadić papira zapisao joj je broj telefona. Stavila ga je u torbicu, ponovno muzahvalila, poljubila ga u obraz i žurno otrčala u zgradu. Prvi put je trebala nastupiti u emisijis Bradom Newburyjem i morala se presvući, napraviti frizuru i našminkati. I kada je nestalau zgradi. Bill je ostao gledati za njom zatečen svime što mu je rekla. Bilo je teško zamisliti daženu poput nje može netko zastrašiti ili je navesti da povjeruje kako bi ostala bez prijatelja,bez posla i da bi morala živjeti u prikolici ako ikad napusti supruga. Bilo je to daleko odistine, samo što Maddy to nije znala. Bila je dokaz svega što je Eugenia Flowers ispričala opsihološkom zlostavljanju i to ga je fasciniralo. 1 dok se on udaljavao automobilom, Maddyje otišla na šminkanje.Tamo je susrela Brada Newburyja i zurila je u njega dok su ga češljali i šminkali. Izgledaojoj je strašno umišljeno i još uvijek nije mogla vjerovati da ga je Jack zaposlio da radi s njom.No potrudio se i bio je ljubazan, čavrljali su dok je gledao kako joj rade frizuru. Rekao joj jeda mu je drago što će raditi s njom, ali držao se kao da joj time čini uslugu. Ona je uljudnoodgovorila da se i ona raduje. Učini joj se da joj sada Greg još više nedostaje, pa jerazmišljala o njemu, kao i o Billu Alexanderu. Nije znala što da učini u vezi s Jackom. Nijeimala ni vremena 0 tome sada razmišljati. Morala je odjenuti haljinu i pojaviti se predkamerom za manje od tri minute. Stigla je do stola u studiju na vrijeme i samo što je uspjeladoći do zraka, počelo je odbrojavanje.Odmah na početku emisije predstavila je Brada. Imao je štur, tehnički stil i morala jepriznati da je pametan i obrazovan, ali njegov se način ponašanja toliko razlikovao odnjenoga da su bili sušta suprotnost, te su se doimali neusklađeno. Ona je bila topla, bliska ičvrsto na zemlji, dok je on bio umišljen i odsutan. Nije bilo sklada i lakoće koju je dijelila sGregom i nije mogla ne razmišljati o tome kako će se to odraziti na gledanost.Družili su se i razgovarali sve dok ponovno nisu morali nastupiti. Nastup im je bio neštousklađeniji, ali još uvijek loš. Njoj se emisija činila nezanimljivom, a producent se mrštiokada je napuštala set. Dobila je poruku da Jack ima sastanke do kasna i da joj ostavlja auto.Ali na kraju je odlučila malo prošetati i onda uzeti taksi. Večer je bila topla i vani je još uvijekbio dan. Imala je čudan osjećaj da je netko promatra, no odbacila je sumnje pomislivši da jeparanoična. Dan joj je bio tako uznemirujući i mašta joj je proradila. A možda je imalo veze is Jackom. Počela je dovoditi u pitanje zaključke koje je donijela, te pomisli kako se nelojalnoponijela prema njemu zbog onoga što je rekla Billu. Možda je Jacka nepravedno optužila,postojalo je tisuće objašnjenja za njegovo ponašanje.Kada je izašla iz taksija, vidjela je dva policajca kako stoje u blizini njene kuće ineobilježeni automobil s druge strane ulice, te se upitala nije li se što dogodilo. Na putu zakuću zaustavila se i upitala ih.-Samo čuvamo susjedstvo - nasmiješili su se, a ona je ušla u kuću. Ali dva sata kasnijevidjela je da su još uvijek tamo i spomenula je to Jacku kada je došao kući oko ponoći.-I ja sam ih vidio. Navodno netko od susjeda ima problema s osiguranjem. Rekli su da ćebiti ovdje neko vrijeme i da se ne brinemo. Možda su prijetili smrću sucu Vrhovnoga suda.No sada je susjedstvo sigurnije i za sve nas ostale. - Ali onda ju je ukorio jer nije uzela vozačaveć išla taksijem. Rekao joj je da želi da upotrebljava njihov auto i vozača svaki put kadizlazi.- Ništa strašno, samo sam se htjela prošetati - reče, ali se odjednom osjetila čudno porednjega. Ako je i istina ono što je mislila o njemu, nije znala što bi mu rekla. 1 ponovno jeosjetila krivnju. Bio je tako drag i zabrinut zbog nje.-Kako je bilo s Bradom večeras?- upitao ju je kada je legao, a ona se stresla pitajući se neželi li on možda voditi ljubav. Znala je da ona ne želi.

69

- Prilično bezlično, po mom mišljenju - rekla je o svom novom kolegi. - On je u redu, alinije ga baš uzbudljivo gledati. Pogledala sam snimku prvih vijesti i nema živosti u emisiji.-Onda ti dodaj malo - reče on prebacujući odgovornost na njena leđa. A ona se zateklakako zuri u njega kao da je potpuni stranac. Nije znala što je istina. Je li bio nasilan premanjoj ili je samo volio imati nadzor nad stvarima, i upravljati njezinim životom jer mu je stalodo nje? Što je zapravo učinio tako strašno? Omogućio joj fantastičnu karijeru, dao joj lijepukuću, auto i vozača koji je vozi na posao, ili predivnu odjeću i nakit, putovanja po Europi izrakoplov koji je mogla koristiti za odlazak u kupovinu u New York? Je li bila luda i zašto jeuopće umislila da je on zlostavlja? Upravo si je govorila da je sve umislila, te da je bilonepravedno od nje samo i misliti o tome, kada je on ugasio svijetlo i okrenuo se prema njojčudna izraza lica. Smiješio joj se, pružio ruke i nježno joj dotaknuo grudi, a onda prije no štoga je mogla zaustaviti, snažno ju je zgrabio da je ostala bez daha i molila ga da prestane.-Zašto? - reče s prizvukom grubosti, a onda joj se počne smijati. - Zašto, dušo? Reci mizašto? Zar me ne voliš?- Volim te, ali boli me... - Oči su joj bile pune suza dok je to govorila, a on je razmaknuonjenu spavaćicu i razgolitio je, zatim je zaronio među njene noge i naveo je da stenje odužitka. Bila je to ista igra koju je već igrao s njom, izmjenjivao je bol i užitak. - Ne želimvoditi ljubav večeras - pokušala je reći, ali nije slušao, već je šakom zgrabio njenu kosu ipovukao je unazad, ljubio joj vrat tako senzualno da joj je cijelo tijelo uzdrhtalo, a onda jeušao u nju takvom snagom da je pomislila da će je rasporiti. Snažno ju je udarao, a ona je za-pomagala i hvatala se za njega da ga zaustavi. Onda je odjednom postao nježan i ona jeležala u njegovu naručju i očajno plakala dok je on svršavao.- Volim te, dušo - došapnuo joj je, a ona se pitala što mu to znači i kako će uopće pobjećiod njega. Bilo je nečeg nasilnog i zastrašujućeg u njihovu vođenju ljubavi. Bio je to suptilannačin zastrašivanja koji je od prije poznavala, ali nije nikad prepoznala. Sada kad je znala štoje, u njegovoj ljubavi najviše od svega osjećala je opasnost. - Volim te - reče on pospano.-I ja tebe - uzvratila mu je šapatom dok su joj suze tekle iz očiju, a najgore od svega biloje to što je bila sigurna da ga voli.

70

9.Kada su Jack i Maddy sljedećega jutra odlazili na posao, dva su policajca još uvijek bilaispred njihove kuće, a osiguranje u uredu činilo se strože nego inače. Svih su pitalipropusnice, a ona je morala tri puta proći kroz detektor metala dok se nisu uvjerili da seuređaj glasa samo zbog njene narukvice.-Što se događa? - upita Jacka.- Samo rutinska provjera, pretpostavljam. Netko se možda požalio da smo postalinemarni.Nije više razmišljala o tome i otišla je gore kako bi se sastala s Bradom. Dogovorili su seda provedu neko vrijeme zajedno kako bi poboljšali zajednički nastup. Njihovi su stilovi bilitoliko različiti da je Maddy zatražila nekoliko proba kako bi se uskladili. Vijesti se nisusastojale samo u čitanju s monitora, bez obzira što je Jack tako mislio.Nakon toga nazvala je Grega da mu ispriča o susretu s dr. Flowers, ali nije bio kod kuće.Odlučila je izaći po sendvič. Poslijepodne je bilo predivno i puhao je lagani povjetarac koji ječinio da se lakše podnesu sparine toliko tipične za washingtonska ljeta. I ponovno, kada jeizašla, imala je osjećaj da je netko prati. No kada se okrenula nije vidjela ništa sumnjivo. Svešto je vidjela bila su dva muškarca koja su hodali iza nje, smijali se i čavrljali. Čim se vratila uured, Bill ju je nazvao.Želio je znati kako je i je li donijela kakvu odluku.-Ne znam - priznala je - možda nemam pravo.Možda je samo teška osoba. Znam da ovo zvuči ludo, ali ja ga volim i znam da i on menevoli.-Ti najbolje znaš - reče Bill tiho - ali nakon što sam jučer čuo dr. Flowers, ne mogu seoteti dojmu da ponovno poričeš. Možda bi je trebala nazvati i čuti što ona misli.-Dala mi je posjetnicu i razmišljala sam o tome.-Nazovi je.-Hoću. Obećajem. - Zahvalila mu je ponovno na jučerašnjem danu i obećala da će gasutradan nazvati samo da ga umiri. Bio je drag čovjek i bila mu je zahvalna na prijateljstvu ibrizi.Ostatak popodneva pripremala je svoje priloge i vijesti u sedamnaest protekle su maloležernije. Bila je iznervirana s Bradovom nespretnošću. Ono što je govorio bilo je pametno,ali zbog načina na koji je to govorio doimao se poput početnika. Nikada prije nije s nekimvodio emisiju, i usprkos inteligenciji, nije imao nimalo šarma, karizme ili stila.Još je uvijek bila iznervirana time kada je otišla s posla. Jack je išao u Bijelu kuću nasastanak. Rekao joj da uzme auto i da zaključa vrata kada dođe kući, što joj je zvučalosmiješno. Nije ih nikad ostavljala otvorenima. A s policajcima u blizini kuće, bili su sigurnijinego ikad. Bila je tako lijepa večer da je zaustavila vozača prije no što su stigli kući iprošetala se nekoliko blokova po Georgetownu. Već je bio sumrak, a ona je bila sretnija iopuštenija nego što je bila dan ranije. Razmišljala je o Jacku kada je došla do posljednjegaugla i tada se niotkuda stvorila neka muška ruka, i prije no što je mogla pobjeći, netko ju jedohvatio i odvukao u grmlje. Nitko je nikada nije držao takvom snagom. Ona mu nije moglavidjeti lice jer ju je zgrabio odostraga i držao joj ruke čvrsto na leđima. Počela je vriskati, alirukom joj je zatvorio usta, a ona se borila poput tigrice i snažno ga jednom nogom udarila u

71

slabine dok je drugom održavala ravnotežu. Dok se nastavljala boriti s njime, osjetila je kakoje obuzima panika. Hrvući se s muškarcem, oboje su izgubili ravnotežu i pali. U trenutku bioje na njoj, pokušavao joj zadignuti suknju jednom rukom, a drugom skinuti gaćice. Alitrebale su mu obje ruke da bi to učinio i tako su joj usta bila ponovno slobodna, pa jevrisnula što je jače mogla. Odjednom je nastala strka oko njih i baš kad joj je uspio otrgnutigaćice i počeo otkopčavati svoje hlače, netko ga je odgurnuo s nje. Gotovo je poletio, aMaddy je ostala ležati, zapuhana. Policajci su bili svuda oko njih, svjetla su bljeskala, netkojoj je pomogao da ustane i ona je podigla odjeću i uhvatila zraka. Kosa joj je bilarazbarušena, a stražnja strana suknje umrljana, ali nije bila ozlijeđena, samo se tresla dok juje jedan policajac držao.- Jeste li dobro, gospođo Hunter?- Dobro sam, mislim. - Napadača su gurali u stražnji dio kombija, a ona se tresla cijelimtijelom dok ih je gledala. - Što se dogodilo?- Uhvatili smo ga. Bio sam siguran da hoćemo. Bilo je samo pitanje vremena da se pojavi.Bolesnik, ali za ovo će natrag u zatvor. Ništa nismo mogli učiniti sve dok vas nije zgrabio.- Pratili ste ga? - Bila je zatečena, mislila je da je slučajni napadač.- Od kada vam je počeo slati pisma.- Pisma? Kakva pisma?- Jednom dnevno posljednjih tjedan dana, mislim. Vaš se suprug sastao s poručnikom.Kimnula je glavom ne želeći ispasti glupom onoliko koliko se osjećala i pitajući se zaštojoj Jack nije ništa spomenuo. Najmanje što je mogao učiniti bilo je da je upozori. A onda sesjetila stvari koje joj je govorio, kako želi da uzme automobil i da zaključa vrata kad dođekući. Ali nije joj rekao zašto, pa je osjećala da može slobodno odšetati posljednjih nekolikoblokova do kuće, točno u ruke manijaka koji ju je pratio.Još je uvijek bila potresena kada je Jack stigao kući i već je znao što se dogodilo. Policijaga je nazvala u Bijelu kuću da ga obavijesti da je manijak uhvaćen.-Jesi li dobro? - upita zabrinuto. Čak je i napustio sastanak malo ranije, na inzistiranjePredsjednika. Predsjednik je bio zabrinut zbog poziva iz policije i laknulo mu je što Maddynije bila ozbiljno povrijeđena.-Zašto mi nisi rekao? - Maddy je bila blijeda.- Nisam te htio uplašiti - jednostavno je odgovorio.-Ne misliš li da sam imala pravo znati? Večeras sam išla pješice kući i zato me uhvatio.- Rekao sam ti da uzmeš auto - odvrati nervozno.- Nisam znala da me prate. Jack, ja nisam dijete. Trebao si mi reći.- Nisam vidio svrhu. Policija te nadzirala ovdje, a na poslu su pojačali sigurnosne mjere.To je objasnilo osjećaj koji je imala u posljednja dva dana, osjećaj da je netko prati. 1 bilaje praćena.-Ne želim da umjesto mene donosiš odluke.-Zašto ne? - upita. - Ne bi ih mogla sama donositi da ti to dopustim. Treba te štititi,- Cijenim to - reče pokušavajući zvučati zahvalno, ali osjećala se kao da se guši - ali ja samodrasla žena, imam pravo donositi sama svoje odluke i birati prijatelje. A čak da ti se mojeodluke i ne sviđaju, imam ih pravo donositi.-Ne ako su krive. Zašto bi se trebala opterećivati time? Donosim odluke za tebe

72

posljednjih devet godina. Što se promijenilo?-Možda sam odrasla. To ne znači da te ne volim.- I ja tebe volim i zato te štitim od vlastitih gluposti.Nije joj htio priznati da ima pravo na malo neovisnosti.Pokušala je razgovarati s njim, dokazati da ono što sumnja nije istina, ali nije biospreman predati ni najmanji djelić nadzora koje je imao nad njom, čak i kad se ticalo njenavlastitog života.- Ti si lijepa djevojka, Mad, ali to je sve, srce. Pusti da ja mislim za tebe. Sve što trebašraditi jest čitati vijesti i izgledati lijepo.- Nisam debil, Jack. - Zazvučala je ljutito kada je to rekla, a još je uvijek bila potresenazbog događanja te večeri. - Mogu činiti više nego samo češljati kosu i čitati vijesti. Isuse,koliko misliš da sam glupa?-To je dvosmisleno pitanje - podrugljivo joj se nasmijao i prvi put u životu poželjela ga jepljusnuti.- To je uvredljivo!- Istina je. Koliko se sjećam, Mad, nikada nisi išla na fakultet. U biti, nisam ni siguran dasi završila srednju školu.Bilo je krajnje ponižavajuće podmetati joj kako je preglupa i neobrazovana da birazmišljala. Rekao je to kako bi je ponizio, ali ovaj puta ju je samo razljutio. I prije joj jegovorio takve stvari, no ona mu nikada nije uzvratila.-To te nije spriječilo da me zaposliš? Ili da ti pribavim najbolju gledanost u zemlji.-Rekao sam ti. Ljudi padaju na lijepa lica. No, hoćemo li sad ići u krevet?- Što to znači? Da si zapaljen i da se ponovno osjećaš "strastveno"? Već su me jednomzlostavljali večeras.- Pazi se, Maddy. - Primaknuo joj se i u očima mu je mogla vidjeti bijes. Tresla se, ali nijeustuknula. Bilo joj je dosta njegova zlostavljanja, bez obzira na njegova opravdanja. Nostrast joj više nije bila uvjerljiva isprika. - Pretjerala si - protisne bijesno.-Kao i ti kad mi nanosiš bol.-Ne nanosim ti bol. Ti to želiš i voliš.- Ja volim tebe, ali ne volim način na koji se ponašaš prema meni.-S kim si razgovarala? S malim crnim smećem s kojim si radila? Znaš li da je biobiseksualac ili te to ne iznenađuje? - Pokušavao je obezvrijediti Grega i šokirati je, aliumjesto toga ona je bila ogorčena.-Da, znala sam, ako te baš zanima. I to nije moj problem, kao ni tvoj. Zato si ga otpustio?Ako jest, nadam se da će te tužiti za diskriminaciju jer to zaslužuješ.- Dao sam mu otkaz jer je grozno utjecao na tebe. Bilo je glasina o vama dvoje. Poštediosam te neugodnosti i nisam s tobom htio o tome raspravljati, već sam ga nogirao, kako je izaslužio.- To je odvratno. Znaš da te nikad nisam prevarila.-To ti kažeš. Ali za svaki slučaj, odstranio sam napast.- Zato si zaposlio onu nadutu mumiju koja ne zna ni pročitati vijesti? Monitor mu jeveličine reklamnog panoa. I uništit će ti gledanost.

73

-Ako padne gledanost, dušo, i ti padaš. Zato se nadaj da će uskoro unijeti malo živosti usvoj nastup. Bolje bi ti bilo da mu pomogneš, kao što si pomagala i svom malom crnomdečku. Jer ako gledanost padne, mogla bi izgubiti posao i onda doći kući i ribati podove jerne znaš ništa drugo raditi, zar ne? - Govorio joj je odvratne stvari i sve njegove izlike da jevoli padale su u vodu. Slušajući ga, došlo joj je da ga udari.-Zašto to činiš, Jack? - Oči su joj bile pune suza dok je to pitala, ali on nije mario, već joj jeprišao, zgrabio je za kosu i povukao kao bi bio siguran da će ozbiljno shvatiti ono što jojgovori.- Činim to, ti cmizdravo derište, jer se moraš prisjetiti tko je ovdje glavni. Čini se da sizaboravila. Ne želim više slušati tvoje prijetnje ili zahtjeve. Ja ću ti reći što želim, kada želim,i ako želim. 1 ako ti ništa ne kažem, to te se ne tiče. Sve što moraš činiti jest da radiš svojposao, čitaš vijesti, svako toliko napraviš poseban prilog, navečer legneš u krevet i ne žališse ako te povrijedim. Ti ni ne znaš kako je to biti povrijeđen i bolje ti je da se moliš da tonikada ne saznaš. Imaš sreće što te se uopće udostojim jebati.-Odvratan si - reče osjećajući mučninu dok ga je slušala. Nije imao nikakva poštovanjaprema njoj, a zasigurno ni ljubavi. Htjela mu je reći da odlazi, ali bilo ju je strah. A policija jeotišla sada kad su uhvatili manijaka. Odjednom se bojala Jacka i znala je da i on to vidi.-Umoran sam od tebe, Mad. Odi u krevet i ostani tamo. Javit ću ti što namjeravam učinitiu vezi s tobom.Stajala je ispred njega i tresla se nekoliko trenutaka. Pomislila je da odbije otići u krevets njim, ali mislila je da bi to bilo još gore. Ono što se nekad moglo smatrati malo grubljimnačinom vođenja ljubavi, postajalo je sve nasilnije otkako mu se suprotstavila s pričom oJanet McCutchins. Kažnjavao ju je.Otišla je na kat, ušla u krevet bez riječi i molila se da ne vodi ljubav s njom. 1 nekimčudom, kada je on napokon došao u krevet, okrenuo se bez riječi. Maddy je laknulo.

74

10.Maddy sljedećega dana nije otišla na posao s Jackom. On je morao ranije otići, a ona jerekla da mora obaviti neke pozive pa on nije postavljao pitanja. Nisu spominjali prošluvečer. On joj se nije ispričao, a ona nije ništa rekla. No čim je otišao, Maddy je nazvala uredEugenie Flowers i zakazala sastanak. Psihijatrica je pristala da se s njom nađe idućeg dana, aona se pitala kako će preživjeti još jednu noć s Jackom. Bilo joj je jasno da mora neštopoduzeti prije no što je ozbiljno povrijedi. Čini se da mu više nije bilo dovoljno ponižavati jei nazivati siromašnim bijelim smećem, počeo ju je otvoreno zlostavljati, pa ju je to navelo napomisao da on prema njoj osjeća samo mržnju i prezir.Čim je došla u postaju, Bill ju je nazvao.-Kako si?-Ne baš dobro - reče ona iskreno. - Postaje sve grublje.-Bit će i gore ako se ne izvučeš, Maddy. Čula si što je rekla dr. Flowers.- Vidjet ču se s njom sutra. - A onda mu je rekla za manijaka koji ju je pratio. Znala je daće vijest osvanuti toga popodneva u novinama, a ona je morala poći identificiratiosumnjičenoga.-O, moj Bože, Maddy, mogao te ubiti.- Pokušao me silovati. Navodno je Jack znao sve o tome, ali mi nije rekao. Ne misli dasam dovoljno bistra i sposobna da sama donosim odluke, s obzirom da nikada nisampohađala fakultet.-Ti si jedna od najpametnijih žena koje poznajem, Maddy, što ti je?-Ne znam. Bojim se - priznala mu je. - Bojim se što će se dogoditi ako odem.- Ja se bojim onoga što će se dogoditi ako ne odeš. Može te ubiti.-Neće to učiniti. Što ako nikada više ne dobijem neki drugi posao? Što ako se budemmorala vratiti u Knoxville? - Zvučala je uspaničeno. Sve joj se to motalo po glavi.- To se neće dogoditi. Dobit ćeš bolji posao. Knoxville za tebe više ne postoji, Maddy.Moraš to uvidjeti.- Što ako on ima pravo? Što ako sam previše glupa da me itko drugi zaposli? Ima pravo,nikad nisam pohađala fakultet.-Naveo ju je da se osjeća kao varalica.-Pa što? - Nije mogao slušati što govori. Činilo se da nema načina da joj se pomogne. -Lijepa si, mlada i nadarena. Postigla si veliku gledanost emisije. Maddy, čak i da on imapravo i da moraš ribati podove, što se nikada neće dogoditi, još bi ti uvijek bilo bolje. Ponašase prema tebi kao prema smeću i mogao bi te povrijediti.-Nije nikada do sada. - Ali ni to nije bilo posve točno. Nije ju povrijedio tako jako kaoBobby Joe, ali imala je ožiljak na bradavici gdje ju je ugrizao u Parizu. On ju je zlostavljaosuptilnije i perverznije od bivšeg supruga, ali podjednako štetno po njenu psihu.- Mislim da će ti dr. Flowers reći isto što sam ti i ja rekao.Razgovarali su još nekoliko minuta i on ju je pozvao na ručak, ali za vrijeme ručkamorala je ići na identifikaciju.Kada ju je Greg nazvao kasno toga poslijepodneva, rekao joj je isto što i Bill.

75

- Igraš se s vatrom, Mad. Taj kurvin sin lud je na svoj način i jednog od ovih dana će teuhvatiti. Nemoj ga čekati. Pod hitno izvuci guzicu od tamo.Ali zbog nečega je bila paralizirana od straha i nije mogla to učiniti. Što ako se stvarnorazljuti na nju? I što ako je zaista voli? Nakon svega što je učinio za nju, nije ga moglanapustiti. Bio je to klasičan portret zlostavljača i žrtve, kao što joj je dr. Flowers reklatelefonom, ali je isto tako razumjela da je Maddy paralizirana od straha. Dr. Flowers je nijegurala kao Bill i Greg. Znala je da Maddy mora čekati dok ne bude spremna. I Maddy jeosjetila olakšanje nakon što je popričala s njom. Odlazeći na ručak, razmišljala je 0 njihovurazgovoru i o dogovorenom sastanku. Maddy je bila rastresena i kada se vraćala s ručka. Idok je ulazila u zgradu, nije primijetila mladu ženu koja ju je gledala s druge strane ulice.Bila je lijepa i mlada, imala je crnu mini-suknju i visoke potpetice i nije skidala pogleda sMaddy.Bila je tamo i sljedećega dana kada je Maddy izašla na ručak s Billom. Našla se s njim upredvorju i otišli su u 701 na aveniji Pennsylvanija i nisu to tajili. Nisu imali što tajiti.Zajedno su radili u Odboru Prve dame i Maddy je znala da se čak ni Jack ne može buniti.Ugodno su proveli vrijeme za ručkom i razgovarali o raznim temama. A ona mu jeprepričala razgovor s dr. Flowers, napomenuvši kako je ova bila puna razumijevanja.-Nadam se da će ti pomoći - reče Bill zabrinuto. Koliko je mogao vidjeti, bila je u vrloopasnoj situaciji i bojao se za nju.- I ja se nadam. Nešto se promijenilo između Jacka i mene - objasnila je Billu, kao da je isamoj sebi pokušavala objasniti, ali još uvijek nije uspijevala. No sada je u njenom odnosu sJackom bilo toliko žestine. Dr. Flowers joj je rekla da je to stoga što on osjeća da se onaudaljava od njega, a on će učiniti sve što je u njegovoj moći da je ponovno dovede pod svojnadzor. Što se više osamostaljivala, i što je više postajala samosvjesnija, to će mu se manjesviđati. Dr. Flowers ju je upozorila da bude oprezna. Čak i nenasilni zlostavljači mogu usvakom trenutku promijeniti taktiku, a Maddy je već to bila osjetila kod Jacka.Ona i Bill razgovarali su o tome dugo vremena i on joj je rekao da sljedeći tjedan ide uVineyard, ali da mu je mrsko ostaviti je.-Ostavit ću ti moj broj prije no što odem. 1 ako se nešto dogodi, mogu se uvijek vratiti. -Kao da se osjećao odgovornim za nju, pogotovo što je znao da uopće nema prijatelja koji bije podržali, osim Grega, koji je otišao u New York na novi posao.-Bit ću dobro - reče ona neuvjerljivo, ali nije ga željela opterećivati sa svojimproblemima.-Volio bih da mogu povjerovati u to. - Ostat će dva tjedna i nadao se da će tamo završitiknjigu. Isto se tako radovao jedrenju s djecom. Bio je zaljubljenik u jedrenje. - Još se uvijeknadam da ćeš doći gore. Mislim da bi uživala. Vineyard je prekrasan.-Voljela bih. Trebali smo otići na farmu u Virginiju na nekoliko dana, ali Jack je u zadnjevrijeme toliko zaposlen s Predsjednikom da nikuda ne izlazimo, ako izuzmem putovanje uEuropu.Dok ju je slušao, Bill se čudio kako muškarac koji je bio vlasnik televizijske mreže, itoliko je blizak s Predsjednikom, može biti zlostavljač. I kako mu žena, koja je bila zvijezda,uspješna u poslu, dobro plaćena, prelijepa i inteligentna, može to dopustiti. Bila je to zaistabolest koja nije birala žrtve prema društvenom sloju, novcu, moći ili obrazovanju, baš kakoje dr. Flowers bila rekla.- Nadam se da ćeš poduzeti nešto i otići od njega prije nego što se vratim. Brinut ću se zatebe sve dok to ne učiniš - reče i onda je ozbiljno pogleda. Bila je tako dražesna, tako fina, i

76

imala je toliko topline, šarma i osobnosti, da nije mogao razumjeti kako joj je netko tomogao raditi. Uživao je u njenu društvu i nadao se svakodnevnim razgovorima s njom.Prijateljstvo im se naglo pretvaralo u čvrstu međusobnu povezanost.- Ako te kći dođe posjetiti u Washington, voljela bih je upoznati - reče Maddy.-Mislim da će ti se svidjeti - reče sa smiješkom. Bilo mu je čudno pomisliti da su Maddy injegova kći istih godina, no njegovi su se osjećaji prema Maddy polako pretvarali u neštodrugo. Vidio je u njoj ženu, a ne dijete, i na mnogo je načina bila razumnija i sofisticiranija odnjegove kćeri. Maddy je bila izložena mnogim stvarima, neke od njih nisu bile baš ugodne.No doživljavao ju je više kao prijateljicu i družicu nego kao vršnjakinju svoje kćeri.U petnaest sati napustili su restoran i Maddy se vratila na posao, a u predvorju je stajalalijepa djevojka duge crne kose u mini-suknji. Gledala je ravno u Maddy, a Maddy je imalaosjećaj da joj je nekako poznata, ali nije znala otkuda. Djevojka ju je pogledala, a zatim seokrenula, kao da ju je htjela vidjeti ali nije željela da je ona prepozna. I čim je Maddy otišla,djevojka upita stražara na kojem je katu ured gospođe Hunter No umjesto da joj to kaže,uputio ju je u Jackov ured. Takve je upute imao. Upiti za gospođu Hunter bili su usmjereninjenom suprugu i on ih je provjeravao, iako Maddy to nije znala. Nitko joj to nikad nijerekao. 1 to nije čudilo nikoga tko je pitao za nju. Ipak, bio je to razuman postupak.Djevojka u mini-suknji odvezla se dizalom i tajnica ju je upitala može li joj pomoći.- Željela bih vidjeti gospođu Hunter - reče jasno. Bila je u ranim dvadesetim godinama.- Osobno ili poslovno? - upita žena. Ime djevojke bilo je Elizabeth Turner.- Osobno - reče, oklijevajući na časak prije no što je odgovorila.-Gospođa Hunter danas ne prima nikoga, vrlo je zaposlena. Možda mi možete objasnitiprirodu vašeg posjeta ili ostaviti poruku, i pobrinut ću se da je ona dobije. - Djevojka kimneglavom, ali činilo se da je razočarana. No uzela je komadić papira koji joj je pružila tajnica,napisala poruku i vratila joj papir. Tajnica ga je otvorila, pogledala, onda ponovno odmjeriladjevojku, a zatim je ustala i nervozno rekla: - Hoćete li pričekati trenutak, molim vas,gospođice... hm... Turner.Djevojka je samo kimnula glavom. Tajnica je nestala i trenutak kasnije predala je porukuJacku. Pogledao je poruku, a zatim bijesno tajnicu.-Gdje je? Što, dovraga, radi ovdje?-Kod prijamnog je stola, gospodine Hunter.- Uvedite je. - Misli su mu jurile dok je pokušavao odlučiti što da učini, i nadao se da jeMaddy nije vidjela. No ionako je ne bi prepoznala, tako da možda i nije bilo važno.Djevojka je ušla trenutak kasnije i Jack ju je odmjerio pogledom. Pogled mu je bio hladani čvrst, ali osmijeh je govorio tisuću riječi. Maddy nije imala pojma da ta djevojka uopćepostoji.

77

11.Maddy se tiho iskrala kada je trebala poći na sastanak s dr. Flowers. Jedini koji je znaokamo ide bio je Bill Alexander. A kada je Maddy ušla u njen ured, liječnica je izgledaladobronamjerno i smireno kao i onoga dana kad su se srele u Bijeloj kući.- Kako ste, dušo? - reče toplo. Maddy joj telefonom, na brzinu i jezgrovito, opisala svojusituaciju s Jackom, ali tada nije imala vremena za potankosti.-Neki dan sam mnogo naučila od vas - reče Maddy čim je sjela u jedan od udobnih kožnihnaslonjača. Ured joj je bio ugodan i izgledalo je kao da je sve kupila u nekoj staretinarnici.Ništa se nije slagalo, naslonjači su bili izlizani, a sve slike izgledale su kao djelo njene djece.No bilo je čisto i toplo i Maddy se na svoje iznenađenje osjećala kao kod kuće. - Dolazim iznasilničke obitelji. Moj je otac, svaki vikend kada bi se napio, tukao majku. I ja sam se sasedamnaest godina udala za muškarca koji mi je činio istu stvar - rekla je kao odgovor napitanje o svojoj prošlosti.- Žao mi je što to čujem, dušo. - Dr. Flowers je izgledala samilosno i zabrinuto, ali dojambake koji je ostavljala bio je u kontrastu s njenim očima koje kao da su sve razumjele ividjele. - Znam koliko to može biti bolno, ne samo fizički, već kakve ožiljke može ostaviti.Koliko ste dugo bili u braku?-Devet godina. Nisam ga napustila dok mi nije slomio nogu, obje ruke i imala šestpobačaja.- Pretpostavljam da ste se rastavili od njega. - Sveznajuće oči zurile su u Maddy.Maddy zamišljeno kimne glavom. Samo pričati o tome prizivalo je bolna sjećanja. Umislima je mogla vidjeti Bobbyja Joea, baš kako je izgledao onog dana kad ga je napustila.- Pobjegla sam. Živjeli smo u Knoxvilleu. Jack Hunter me spasio. Kupio je TV postaju nakojoj sam radila i ponudio mi posao. Došao je limuzinom po mene u Knoxville. I čim samdošla u Washington, rastala sam se. Jack i ja vjenčali smo se dvije godine kasnije, godinunakon što sam bila službeno rastavljena.Dr. Flowers nisu zanimale samo riječi i uvijek je čula više od onoga što su joj ljudigovorili. Četrdeset godina vodila je ordinaciju za pomoć zlostavljanim ženama i poznavala jesve znakove, ponekad prije no Što su ih i same pacijentice prepoznavale. Nastupila je dugatišina dok je netremice gledala Maddyne.-Recite mi nešto o vašem sadašnjem suprugu - reče dr. Flowers tiho.- Jack i ja u braku smo sedam godina i bio je dobar prema meni. Jako dobar. On mi jestvorio karijeru i omogućio raskošan život. Imamo kuću, zrakoplov, ja imam izvrstan posao,zahvaljujući njemu, farmu u Virginiji, koja je u biti njegova... - Nastavila je dok ju je dr.Flowers promatrala. Već je znala odgovore na neizrečena pitanja.-Imate li djece?-On ima dva sina iz prijašnjeg braka i nije želio više djece kada smo se vjenčali. Pričalismo o tomeI on je odlučio... mi smo odlučili da bi trebala pod- vezati jajovode.-Jeste li zadovoljni tom odlukom ili zbog toga žalite?Bilo je to pošteno pitanje i zavrijedilo je iskren odgovor.- Ponekad. Kada vidim malu djecu... poželim da i ja imam jedno. - Oči su joj se odjednom

78

ispunile suzama kada je to izgovorila. - No Jack je imao pravo, pretpostavljam. Mi stvarnonemamo vremena za djecu.-To nema veze s vremenom - reče dr. Flowers tiho. - To je stvar želje i potrebe. Osjećateli da vam nedostaje dijete, Maddy?-Ponekad da. Ali sad je već kasno. Odstranili su mi jajovode, kako bih bila sigurna. Nemapovratka.- Osjećala se tuga u Maddynu glasu,-Mogli biste ga usvojiti, ako je suprug spreman na to. Je li?-Ne znam bi li to bilo dobro - reče Maddy prigušeno. Njihovi su problemi bili mnogosloženiji od toga. Samo ih je ukratko objasnila dr. Flowers putem telefona.-Mislite na usvajanje? - dr. Flowers bila je iznenađena onim što joj je Maddy upravorekla. Nije to očekivala.-Ne, mislim na supruga. 1 na ono o čemu ste neki dan govorili. Uslijedilo je to nakonrazgovora koji sam imala s kolegom. Ja... on je mislio... ja mislim... - Suze su joj se slijevale nizobraze kada je napokon rekla: - Moj suprug me zlostavlja. Ne tuče me kao bivši. Nije menikad rukom dotaknuo, ne doslovce. Nedavno me protresao i on je... seksualno... dosta grubprema meni, ponekad, ali ne mislim da to namjerno čini, samo je jako strastven... - A onda jestala i pogledala dr. Flowers u oči. Morala joj je reći. - Nekad sam mislila da je grub, ali nije...on je okrutan i napasan i nanosi mi povrede. Namjerno, mislim. Nadzire me. Stalno. Donosisve odluke umjesto mene. Naziva me siromašnim bijelim smećem, podsjeća me da samneobrazovana i govori mi, ako me otpusti, da ću potonuti i da me nitko više neće zaposliti.Stalno me podsjeća da me je on spasio. Ne dopušta mi da imam prijatelje, izolira me. Navodime da se osjećam kao smeće. Laže mi i omalovažava i zbog njega se osjećam jadno. Ponižavame, a u zadnje me vrijeme i straši. U krevetu postaje sve grublji i prijeti mi. Prije si nisamdopustila razmišljati o tome, ali čini gotovo sve 0 čemu ste vi neki dan pričali. - Suze su senastavile kotrljati niz obraze dok je to govorila.- A vi mu to dopuštate - reče Eugenia Flowers tiho. - Jer mislite da on ima pravo i da vi tozaslužujete. Mislite da nosite sa sobom mračnu tajnu, to jest da ste loši kako on tvrdi i, akone činite točno što on kaže, da će to svatko saznati. - Maddy je kimnula glavom. Bilo jeolakšanje čuti te riječi, jer su bile točno ono što je osjećala. - I sada kada ste svjesni toga,Maddy, što ćete učiniti? Želite li ostati s njim? - Bilo je to iskreno pitanje i nije se bojala rećiistinu, bez obzira koliko ludo zvučala.-Ponekad. Volim ga. 1 mislim da i on mene voli. Stalno razmišljam o tome da on to višene bi činio kad bi shvatio što mi radi. Možda da ga više volim, ili mu pomognem shvatitikoliko me boli, možda bi prestao. Mislim da me u biti ne želi povrijediti.- To je moguće, ali malo vjerojatno - reče gledajući ravno u Maddy. No nije ju ocjenjivala.Otvarala joj je vrata i prozore. Ono što joj je najviše od svega željela pružiti bila jeperspektiva. - Što ako vas želi povrijediti, što kad biste znali da to čini s namjerom? Biste lijoš uvijek željeli ostati s njim?-Ne znam... možda. Bojim se napustiti ga. Što ako ima pravo? Što ako ne budem moglanaći posao i ako me nitko ne bude želio?Dr. Flowers se u tišini čudila kako ova lijepa žena može misliti da je nitko ne bi volio ilizaposlio. Ali nitko je nikada nije volio, ni prvi suprug, ni roditelji, niti Jack Hunter. Što setoga tiče, dr. Flowers bila je sigurna. Nije to bila Maddyna krivnja. Ali izabrala je muškarcekojima je bio jedini cilj da je povrijede.Ali to je tek trebala uvidjeti i dr. Flowers je to znala.-Mislila sam da je sve tako jednostavno. Mislila sam da kad napustim Bobbyja Joea da

79

više nikada neću dopustiti da me zlostavljaju. Zaklela sam se da me nitko više nikada nećeudariti. I Jack me ne udara. Makar ne rukama.- Ali nije tako jednostavno, zar ne? Postoje drugi oblici zlostavljanja koji su čak idestruktivniji, kao oni što ih on provodi nad vama, kada udara vašu dušu i vašesamopuzdanje. Ako mu dopustite, Maddy, uništit će vas. To želi, to ste mu dopustili da radiproteklih sedam godina. I možete mu dopustiti da nastavi, ako želite. Ne trebate ganapustiti. Nitko vas na to neće natjerati.-Jedina dva prijatelja koja imam govore mi da moram otići ili će me uništiti.-Mogao bi. Gotovo sigurno i hoće, na neki način. Ne treba čak on to učiniti osobno.Naposljetku ćete to vi učiniti umjesto njega. - Bila je to zastrašujuća perspektiva. - Ili ćetesamo odumrijeti iznutra. Ono što vam prijatelji govore vrlo je moguće. Volite li ga dovoljnoda biste to riskirali?- Ne vjerujem... Ne želim... ali bojim se napustiti ga i... - zatomila je jecaj dok je togovorila - nedostajao bi mi. Imali smo tako dobar život. Volim biti s njim.-Kako se osjećate dok ste s njim?- Važno. Pa... ne... nije istina. On čini da se osjećam glupo, ali to što sam s njim ujedno mečini i sretnom.- Jeste li glupi?-Ne - Maddy se nasmije - samo onda kad su u pitanju muškarci u koje se zaljubim.- Postoji li još netko u vašem životu?-Ne, ne baš... ovaj, ne u romantičnom smislu. Bili Alexander mi je jako dobar prijatelj...Sve sam mu ispričala onoga dana kad ste bili na Odboru.-I što on misli?- Da moram spakirati stvari što je prije moguće i otići prije no što mi Jack učini neštonažao.- Već je to učinio, Maddy. A što je s Billom? Jeste li zaljubljeni u njega?- Ne vjerujem. Samo smo dobri prijatelji.-Zna li vaš suprug za to? - dr. Flowers je bila zabrinuta.-Ne... ne zna. - Maddy je bila uplašena kad je odgovorila, a liječnica ju je dugo promatrala.-Dug je put pred vama, Maddy, dok ne dostignete sigurnost. Čak kada je i postignete,ponekad ćete se htjeti vratiti. Nedostajat će vam način na koji se osjećate kad ste s njim, neloša iskustva, već ona lijepa. Zlostavljači su vrlo pametni, nevjerojatna je snaga te vrsteotrova. Navodi žene da žele još, Jer su lijepi trenuci tako slatki. Ali loši trenuci su priličnoužasni. To je pomalo poput odvikavanja od droge, ili pušenja, ili bilo koje vrste ovisnosti.Zlostavljanje, koliko grozno bilo, jest ovisnost.- Vjerujem to. Naviknuta sam na Jacka, ne mogu zamisliti živjeti bez njega. A onda imatrenutaka kada samo želim pobjeći i otići negdje gdje me ne može dotaknuti.- Ono što morate postići, a znam da zvuči teško, jest da toliko ojačate da vas ne možedirnuti, gdje god bili, zato jer mu to nećete dopustiti. To mora doći iz vas, jer vas nitko drugine može zaštititi. Prijatelji vas mogu kriti i držati ga podalje od vas, a ako vi to dovoljnoželite, vi ćete se iskrasti i vratiti mu se po drogu koju vam daje. Ali ona je opasna, opasnijačak i od bilo koje druge droge. Mislite li da ste dovoljno snažni da je se odreknete?Maddy zamišljena potvrdi glavom. To je ono što želi. Znala je to. Sada joj je samo bilapotrebno hrabrost

80

- Ako mi pomognete. - Oči su joj bile pune suza.- Učinit ću to. Možda će nam trebati neko vrijeme, morate biti strpljivi sami sa sobom. Akada budete spremni, otići ćete. Znat ćete kada, kada vam bude dosta i kada budetedovoljno snažni. U međuvremenu morate učiniti sve da budete sigurni i da ne riskirate davas zlostavlja više no što je dosad činio. On će osjetiti ovo, znate. Zlostavljači su kao životinjeiz džungle, imaju visoko baždirana osjetila i lukavu obranu. Ono što mi moramo naučiti jestizoštriti vaše poimanje stvarnosti. Ali ako on osjeti da mu plijen izmiče, pokušat će vaszatvoriti u obor i tako vas navesti da se osjećate prestrašeno, ludo i beznadno. Uvjerit će vasda nemate izlaza, da ste bez njega nitko i ništa. A dio vas to će mu željeti povjerovati, noostatak će znati bolje. Držite se toga koliko god možete. To će vas spasiti, dio vas koji ne želiviše biti zlostavljan ili iskorištavan, povrijeđen ili ponižavan. Slušajte taj glas i pokušajte neslušati onaj drugi. - Ni na trenutak nije posumnjala da Jack nije zlostavljač. Prema svemu štoje čula toga dana, bila je sigurna u to, a u Maddynim očima mogla je vidjeti koliko je teškopovrijeđena. Ali slučaj nije bio beznadan, mnogo toga je išlo njoj u korist i dr. Flowers jeznala da će naći izlaz prije ili kasnije, kada bude spremna. Morala je sama naći izlaz, uprotivnom sve ostalo bilo bi besmisleno.- Koliko mislite da će nam trebati vremena? - Maddy upita zabrinuto. Bill Alexander želioje da napusti Jacka onog dana kada mu je sve ispričala. Ali ona to još nije mogla.-To je teško izmjeriti ili predvidjeti. Znat ćete kada budete spremni, možda će vamtrebati nekoliko dana ili mjeseci ili godina. Ovisi o tome koliko vas on plaši i koliki dio vasmu želi povjerovati. Dat će vam mnoga obećanja, prijetiti vam, pokušat će sve da vas zadrži,poput dilera nudit će vam drogu po izboru. Ta droga je za vas trenutačno nasilničkoponašanje. I kad pokušate odustati od ovisnosti, to će ga uplašiti i učiniti ga još višenasilnim.- To grozno zvuči - reče Maddy, a bilo joj je pomalo neugodno zbog te ovisnosti ozlostavljanju, ali znala je da u tome ima istine. Zvučalo joj je ispravno i dotaknulo je poznatužicu.-Nemojte se sramiti. Mnogi od nas su to prošli. Hrabri to priznaju. Teško je drugimapovjerovati da možete voljeti muškarca koji vam to čini. Ali to ima duboke korijene uprošlosti, do onoga što su ljudi govorili o vama kad ste bili dijete. Ako su vam govorili daniste vrijedni, da ste krivi, da ste grozni i da vas je nemoguće voljeti, to je snažna poruka zamračnu stranu psihe. Ono što moramo sada učiniti jest napuniti vas svjetlom i uvjeriti vasda ste izvanredna osoba. 1 mogu vam reći jedno, ne samo da ćete naći posao u prvih petminuta kada budete slobodni, već će biti i muškaraca, dobrih muškaraca sa zdravimpogledima, koji će vas salijetati čim budu saznali da su vrata otvorena. No to se nećeostvariti sve dok vi u to ne povjerujete.Maddy se nasmijala. Bila je to uistinu privlačna slika i vrlo utješna. Već se bolje osjećala.Pouzdala se u sposobnost dr. Flowers da je izvuče iz neprilika u kojima se nalazila. 1 bila jojje zahvalna što joj je voljna pomoći. Maddy je znala koliko je zauzeta.- Voljela bih da dođete do mene za nekoliko dana i da mi ispričate kako se osjećate. Vi,on. I dat ću vam poseban broj na koji me možete nazvati, noću i danju.Ako se dogodi išta što bi vas preplašilo, Maddy, ili ako mislite da ste u opasnosti, ili čakako ste uznemireni, nazovite me. Nosim svoj mobitel uvijek sa sobom, možete me uvijekdobiti. - Imala je svoju vlastitu Vruću liniju za zlostavljane žene. I Maddy je laknulo kada jeto saznala i bila je zahvalna na svoj pomoći.- Želim da znate, Maddy, da niste sami. Ima mnogo ljudi tamo vani koji vam žele pomoći ivi to možete ako želite.

81

- Želim. - Rekla je to malo glasnije od šapata i s manje sigurnosti no što bi željeli oni kojije podržavaju. Ali kao i uvijek, Maddy je bila iskrena. - Zato sam i došla. Samo ne znam kakoda to učinim. Ne znam kako da ga se oslobodim. Dio mene vjeruje da nemam nikakvebudućnosti bez njega.-To on i želi da vjerujete. U tom slučaju ćete ga trebati i može vam činiti sve što želi. Ljudiu zdravim odnosima ne donose odluke umjesto svojih partnera, ne skrivaju informacije, negovore jedan drugome da su bezvrijedni ili da su siromašno bijelo smeće i da će završiti usmeću ako ga napuste. To je zlostavljanje, Maddy Ne treba vam baciti izbjeljivač u lice, ilibaciti na vas glačalo da bi to dokazao. Ne treba. Čini dovoljno štete svojim riječima i umom,ne trebaju mu ruke da vam naudi. Ono što on čini vrlo je učinkovito.Maddy šutke kimne glavom.Pola sata kasnije vratila se u ured. I kada je ušla u zgradu nije primijetila djevojku dugecrne kose kako stoji pored ulaza i promatra je. A bila je još tamo u osam navečer, s drugestrane ulice, kad je Maddy ušla u auto i zaputila se kući. Kao da je nešto čekala. Ali Maddy jenije vidjela. A kada je Jack nešto kasnije izišao i pozvao taksi, djevojka je otišla zaklanjajućilice kako je ne bi prepoznao. Već su si rekli sve što su imali i znala je da s njim neće ništapostići.

82

12.Sljedećega dana dok je Maddy s Bradom istraživala nešto u vezi priloga o Etičkomodboru Senata, zazvonio je telefon. Kad se Maddy javila, netko je duže vremena držaopodignutu slušalicu bez riječi. Na trenutak se uplašila. Pitala se je li to još jedan manijak ilinekakav čudan poziv, ali s druge strane veza je ubrzo prekinuta. Kada je nastavila s poslom,Maddy je zaboravila na to.Ista se stvar dogodila i te večeri kod kuće. Ovaj put je rekla Jacku, no on je samo slegnuoramenima i rekao joj da je vjerojatno pogrešan broj. Zadirkivao ju je da se boji vlastite sjenesamo zato jer ju je jedan luđak pratio. Uzimajući u obzir njezinu veliku gledanost, nije bilo ničudno da ju je pratio manijak. Većini se zvijezda to događalo.-To dolazi sa slavom, Mad - reče on mirno. - Ti čitaš vijesti. Ti bi to trebala znati.Stvari su se smirile između njih, ali još uvijek je bila iznervirana što je nije bio upozoriona manijaka. Rekao joj je da treba razmišljati o pametnijim stvarima, a pitanja sigurnostiTV-zvijezda su njegov problem. Ali ona je i nadalje mislila da ju je trebao upozoriti.U ponedjeljak je razgovarala s osobnom tajnicom Prve dame, u vezi s promjenamadatuma sljedećega sastanka Odbora. Prva dama morala se pridružiti Predsjedniku nadržavničkoj večeri u Buckinghamskoj palači i pokušavala je uskladiti raspored sMaddy i drugih jedanaest osoba u Odboru. Maddy se blago mrštila dok je pregledavalaslobodne datume i u tom je času u njezin ured ušla mlada žena. Imala je dugu, ravnu crnukosu, a na sebi je imala traperice i bijelu majicu kratkih rukava. Izgledala je uredno i čisto,no odjeća joj nije bila skupa. Bila je vrlo nervozna, a Maddy je podigla pogled i pitala se tkoje ona i što hoće. Nije ju nikad prije vidjela i pomislila je da ju je možda poslao netko sdrugog odjela ili možda samo želi autogram. Maddy je primijetila da nema bedž, a nosila jekutiju s krafnama. I odjednom se upitala nije li zbog krafni djevojka ušla u zgradu.- Ne hvala. - Maddy se nasmiješila i rukom joj odmahnula, ali djevojka se nije pomaknula,samo ju je gledala i na tren je Maddy obuzela panika. Što ako je ona bila još jedan manijak?Možda je imala pištolj, ili nož, ili je bila mentalno bolesna. Shvatila je da je sve moguće ipomislila je ispod stola pritisnuti prekidač za slučaj uzbune, ali nije. - Što je? - upita jepoklopivši rukom slušalicu.- Moram razgovarati s vama - reče djevojka i Maddy je sumnjičavo pogleda. Nešto je kodnje u Maddy izazivalo nervozu.- Možeš li pričekati vani? - Maddy je upita i djevojka je nevoljko napustila ured noseći sasobom kutiju s krafnama.Maddy je dala tajnici Phyllis Armstrong tri moguća datuma, a ona joj je obećala da će sejaviti. Čim je spustila slušalicu, Maddy podigne interfon prijamnog ureda.-Netko me čeka izvan ureda. Ne znam što želi. Možete li vi s njom popričati i onda mepozvati? - Možda je pratila poznate osobe ili željela autogram, ili posao. Ali Maddy je bilauznemirena što joj je ušetala tako ležerno u ured. S obzirom na ono što se nedavnodogodilo, nije joj bilo ugodno.Interfon je zazvonio nekoliko minuta kasnije i Maddy ga je brzo podigla.- Govori da mora razgovarati s vama. Da je nešto osobne prirode.-Kao što? Želi me ubiti? Mora vam reći o čemu se radi ili je neću primiti. - No dok jeizgovarala posljednje riječi, podigla je pogled, a djevojka je stajala na vratima odlučna

83

pogleda. - Čuj, mi ovdje tako ne funkcioniramo. Ne znam što želiš, ali morat ćeš razgovarati snekim drugim prije no što budeš mogla razgovarati sa mnom. - Rekla je to odlučno ismireno, a prstima je dodirivala prekidač u slučaju opasnosti. Srce joj je snažno tuklo. - Štoželiš od mene?- Samo želim razgovarati s vama nekoliko minuta - reče, a Maddy je vidjela da jedjevojka bila na rubu suza i da su krafne nestale.- Ne znam mogu li ti pomoći - reče Maddy neodlučno, a onda pomisli nema li ovo veze snjezinim članstvom u Odboru o nasilju nad ženama ili s nekim njezinim prilogom. Možda jeova djevojka znala da će je saslušati s razumijevanjem.- O čemu se radi? - upita Maddy malo blaže.- O vama - reče glasom koji je podrhtavao, a kada ju je Maddy bolje pogledala, vidjela jeda joj se ruke tresu.-Što o meni? - upita Maddy oprezno. Što joj je ova djevojka došla reći? No dok ju jegledala, obuzme je neki čudan osjećaj.- Mislim da ste vi moja majka - reče šapatom, tako da ih nitko drugi u prolazu nijemogao čuti, a Maddy je izgledala kao da ju je ošamarila.- Tvoja što? O čemu pričaš? - Maddy je problijedjela, a sada su se njene ruke tresleoslonjene na prekidač. Odmah se zabrinula da djevojka nije neki mentalni bolesnik. - Janemam djece.-Jeste li ikad imali? - Djevojčine su se usne podrhtavale, a oči su joj se već punilerazočaranjem. Za nju je ovo bila trogodišnja potraga za majkom i imala je osjećaj da će opetzavršiti u slijepoj ulici. Već Je nekoliko puta to prošla. - Jeste li ikad imali dijete? Moje ime jeElizabeth Turner, imam devetnaest godina, rođena sam petnaestog svibnja u Gatlinburgu,Tennessee, u Smoky planinama. Mislim da je moja majka bila iz Chattanooge. Razgovaralasam sa svima s kojima sam mogla i sve što znam jest da joj je bilo petnaest godina kad samse rodila. Mislim da se zvala Madeleine Beaumont, ali nisam sigurna. A jedna osoba s kojomsam razgovarala rekla mi je da dosta ličim na nju.Maddy je zurila u nju s nevjericom, a ruku je s prekidača premjestila na stol.- Što te navodi na pomisao da sam ja ta osoba? - Glasom nije odavala ništa.-Ne znam. Znam da ste iz Tennesseeja. To sam jednom pročitala u nekom intervjuu ivaše ime je Maddy, i... Ne znam... Mislim da malo sličim na vas i... znam da ovo možda ludozvuči. - Suze su joj se slijevale niz obraze zbog stresa što joj se ipak uspjela približiti i strahada će se ponovno razočarati.-Možda sam samo željela da vi budete prava osoba. Često sam vas gledala na TV-u isviđate mi se.Uslijedila je duga, zaglušujuća tišina, dok je Maddy procjenjivala situaciju i pokušavalasmisliti što da učini. Oči su joj stalno počivale na djevojci, i dok ju je gledala osjetila je da seu njoj ruše zidovi koji su okruživali duboko zapretene kutke koje godinama nije dotakla i okojima si nije dopuštala da razmišlja. Nije željela da se ovo dogodi, ali događalo se i nijeništa mogla učiniti kako bi to promijenila. Mogla je lako završiti s tim. Mogla joj je reći daona nije ona ista Madeleine Beaumont, da ih u Tennesseeju ima mnogo, iako joj je Beaumontdjevojačko prezime. Mogla joj je reći da nikad nije bila u Gatlinburgu, te da joj je žao i da jojželi sreću. Mogla je reći sve što je htjela i riješiti je se, nikad je više ne vidjeti, no dok ju jegledala znala je da joj to ne može učiniti.Bez riječi je ustala i zatvorila vrata ureda i onda je ostala stajati i dalje je gledala djevojku

84

koja je tvrdila da je dijete kojega se odrekla kad joj je bilo petnaest i za koje je mislila da gaviše nikada neće vidjeti. Dijete za kojim je plakala i tugovala godinama i o kojem si nijedopuštala razmišljati. Dijete za koje Jacku nije nikada rekla. On je znao samo za pobačaje.- Kako mogu znati da si to zaista ti? - upita Maddy glasom hrapavim od tuge i straha kadase prisjetila boli odvajanja od djeteta. Nije ju nikada vidjela nakon poroda i samo ju jejednom držala na rukama. Ali ova djevojka mogla je biti bilo tko, dijete medicinske sestrekoja je tamo bila, dijete susjeda koje ju je htjelo ucjenjivati i zaraditi novac. Bilo je jako maloljudi koji su znali i Maddy je bila zahvalna što se nitko od njih nije nikada pojavio. Brinula sezbog toga godinama.- Imam potvrdu iz matice rođenih - reče djevojka nespretno izvlačeći iz torbicepresavijeni list papira. Bio je pun ušiju i sitno smotan i pružila ga je Maddy. I s njime pružilajoj je i malu sliku djetešca, a Maddy je zurila u fotografiju tiho pateći. Bila je jednaka onojkoju su i njoj dali, slikana u bolnici, novorođenče crvenoga lica zamotano u ružičastu dekicu.Maddy ju je godinama držala u novčaniku i naposljetku ju je bacila od straha da je Jack nepronađe. Bobby Joe je znao, ali nije nikad jako mario. Mnogo djevojaka koje su oni znalizatrudnjelo bi i dalo dijete na usvajanje. Neke djevojke imale su djecu i puno mlađe no što jebila ona. No u godinama koje su uslijedile to je postalo njezina najmračnija tajna.- Ovo bi mogla biti bilo koja beba - reče Maddy hladno - ili si od nekoga mogla dobiti ovufotografiju, čak i iz bolnice. To ništa ne dokazuje.-Možemo dati krv na analizu ako mislite da bih ja mogla biti vaša kći - reče djevojkaoprezno, a Maddyno srce poskoči. Učinila je hrabru stvar, a Maddy joj nije nimalo olakšavalasituaciju. Ali ono što je ova djevojka željela učiniti jest, u biti, uništiti joj život i zauzetimjesto nekoga koga je napokon zaboravila i o kome nije htjela razmišljati. A kako će rećiJacku?- Zašto ne sjedneš na trenutak - reče Maddy i sama sjedajući u stolicu pored nje i daljezureći u nju. Djevojčin otac bio je maturant u Maddynoj srednjoj školi, nisu se dobro nipoznavali, ali sviđao joj se, i izašla je nekoliko puta s njim tijekom jednog razdoblja prekida sBobbyjem Joeom. Poginuo je u prometnoj nesreći tri tjedna nakon što se dijete rodilo, a onase djeteta već bila odrekla. Nije nikada rekla Bobbyju Joeu tko je otac, a njega nije bilo nibriga, iako ju je nekoliko puta zbog toga pretukao, ali to mu je bila samo jedna od isprika. -Kako si došla ovdje, Elizabeth? - Pažljivo je izgovorila njeno ime kao da će je već i toobvezati na nešto što još nije bila spremna učiniti. - Gdje živiš?-U Memphisu. Došla sam autobusom. Radim od svoje dvanaeste godine kako bihuštedjela za ovo. Uvijek sam željela naći svoju pravu majku. Pokušala sam naći i oca, alinisam mogla ništa saznati o njemu. - Još uvijek nije znala Maddyn odgovor i bila je jakonervozna.-Tvoj je otac umro - reče Maddy potiho - tri tjedna nakon što si rođena. Bio je drag dečkoi malo ličiš na njega. - No mnogo je više sličila na majku, put i crte lica bile su im iste, čak je iMaddy to mogla vidjeti. Bilo bi joj teško pored, čak i da je htjela. 1 pitala se kako će cijelapriča izgledati u žutom tisku.- Kako znaš za njega? - Elizabeth je bila zbunjena dok ju je gledala, nije bila sigurna što toznači. Bila je bistra djevojka, ali bila je svladana onim što je činila, kao i Maddy, i nijedna odnjih nije mogla ispravno razmišljati.Maddy ju je dugo gledala, njezina se najskrivenija želja upravo ostvarila, i još nije bilasigurna hoće li se ta želja pretvoriti u noćnu moru, hoće li biti prevarena ili će ova djevojkaispasti lažljivica. Ali sve se to činilo malo vjerojatnim. Maddy je otvorila usta kako bi neštorekla i jecaj joj je došao prije riječi, a onda je ispružila ruke i zagrlila djevojku u stolici do

85

nje. Dugo joj je trebalo da smogne snage i izrekne riječi za koje je mislila da ih nikada uživotu neće izgovoriti.-Ja sam tvoja majka.Elizabeth duboko udahne, ruka joj poleti na usta, a oči joj se napuniše suzama, zatim jepogledala Maddy i čvrsto je stisnula. I tako su sjedile neko vrijeme držeći jedna drugu unaručju i plačući.-O moj Bože... O moj Bože... Nisam mislila da si ti... Samo sam te htjela pitati... O mojBože... - Sjedile su tako zagrljene, njihale se, a onda su se držale za ruke i samo se gledale.Elizabeth se smiješila kroz suze, a Maddy je još uvijek bila previše potresena da bi znala očemu razmišlja. Jedino što je znala, usprkos vremenu i spletu okolnosti, da su našle jednadrugu. I Maddy nije znala što bi učinila. Ovo je bio početak nakon mnogo godina.- Gdje su tvoji usvojitelji? - upita Maddy naposljetku. Sve što su joj dopustili da zna jestda žive u Tennesseeju, da nemaju druge djece, te da su zaposleni. Ništa drugo nije znala onjima. U tim danima svi su se podaci pečatili i informacije date objema stranama bile suoskudne, tako da se nisu mogli pronaći. To je i bila svrha. A tijekom godina, kada su se spravne strane okolnosti promijenile glede starih zapečaćenih posvojenja, Maddy je nijenikada željela naći. Mislila je da je prekasno i da od toga jednostavno mora odustati i nemisliti na kćer. Ali sad je bila ovdje.-Nisam ih nikada upoznala - objasni Elizabeth brišući si suze i držeći majku za ruku. -Poginuli su u željezničkoj nesreći kad mi je bilo godinu dana i država me do pete godinesmjestila u dom za siročad u Knoxvilleu. - Maddy se smučilo kada je shvatila da je i ona u tovrijeme živjela u Knoxvilleu i da je bila udana za Bobbyja Joea, te da ju je mogla uzeti natrag.No nije mogla znati gdje se dijete nalazilo.-Poslije toga sam odrastala u raznim obiteljima. Neke od njih bile su u redu, nekeprilično grozne. Selila sam se po cijeloj državi, nikada nisam ostajala u nekoj obitelji više odšest mjeseci, a nisam ni željela. Uvijek sam se osjećala kao pridošlica, a neki od njih bili suzločesti prema meni, tako da sam bila sretna što se selim kod sljedećih.- I nitko te više nije posvojio? - Maddy je bila zaprepaštena kad joj je Elizabeth topotvrdila.- Pretpostavljam da sam te zbog toga željela naći. Gotovo su me usvojili jednom ilidvaput, ali obitelj udomitelja bi se predomislila jer je to bilo preskupo. Imali su svoju djecu inisu si mogli priuštiti još jedno. Ostala sam u kontaktu s nekima od njih, pogotovo sposljednjima. Imaju petero sinova i bili su vrlo dobri prema meni. Gotovo sam se i udala zanjihova najstarijeg sina, ali onda sam pomislila da bi bilo previše neuobičajeno, pa nisam.Sada živim sama uMemphisu, pohađam fakultet i radim kao konobarica. Kad završim školu, preselit ću se uNashville i pokušati se zaposliti kao pjevačica u noćnom klubu.- Imala je duha za preživljavanje, kao i majka.- Znaš li pjevati? - upita Maddy iznenađeno i odjednom je željela znati sve o njoj. Srce juje boljelo kada je pomislila na sirotišta i sve obitelji kod kojih je bila i da nikada nije imalaprave roditelje. No čini se da je sve uspješno preživjela, prema onome što je Maddy moglana brzinu vidjeti. Bila je ljupka djevojka i kad ju je pogledala shvatila je da su obje prekrižilenoge u isto vrijeme i na isti način.-Volim pjevati. Mislim da imam i dosta dobar glas. Tako mi ljudi govore.-Onda nisi moja kći - nasmije se Maddy i oči joj ponovno zasuziše. Bila je preplavljenaosjećajima dok su se i dalje držale za ruke i sjedile u Maddynom uredu. I začudo ih nitko nije

86

ometao. Bilo je to rijetko tiho jutro. - Što još voliš raditi?- Volim konje. Mogu jahati sve što ima četiri noge. Ali mrzim krave. Jedna od obitelji kojame udomila imala je farmu i proizvodila mlijeko. Zaklela sam se da se nikada neću udati zafarmera. - Obje su se nasmijale. - Volim djecu. Pišem svim mojim sestrama i braći, osimnekolicine. Većina njih bili su dobri. Sviđa mi se Washington. - Nasmijala se Maddy.-Sviđaš mi se ti na TV-u... volim odjeću... volim mladiće... volim plažu...- Ja volim tebe - izleti Maddy iako ju je jedva poznavala.- I tada sam te voljela. Samo se nisam mogla brinuti 0 tebi, bilo mi je petnaest godina iroditelji mi nisu dopustili da te zadržim. Godinama sam zbog toga plakala. Uvijek sam sepitala gdje si i kako ti je, i jesu li ljudi dobri prema tebi. Uvjeravala sam sama sebe da su teusvojili divni ljudi koji te vole. - Slomilo joj je srce kada je shvatila da joj je život bio posvedrukčiji, te da je odrasla između sirotišta i udomiteljskih obitelji.- Imaš li djece? - Elizabeth je željela znati. Bilo je to normalno pitanje. A Maddy zatreseglavom i tužno je pogleda. Ali sada je imala. Imala je kćer. I ovaj put je neće izgubiti. To jeveć bila odlučila.- Ne, nemam. Nisam nikad imala djece, a sada više i ne mogu. - Elizabeth je nije pitalazašto, poštivala je činjenicu što se nisu dobro poznavale. A imajući na umu kakav joj je životbio, Maddy je bila impresionirana kako je uglađena i pristojna, te kako je zvučalaobrazovano. - Voliš li čitati? - upita je Maddy znatiželjno.- Obožavam - potvrdi Elizabeth, još jedna odlika koju je naslijedila od majke, uz upornost,hrabrost i ustrajnost u ostvarivanju ciljeva. Nije nikada odustala od potrage za majkom. Biloje to sve što je ikad željela.-Koliko ti je godina? - upita je Elizabeth samo da bi se uvjerila kako je pogodila Maddynegodine. Nije bila sigurna je li Maddy imala petnaest ili šesnaest godina kada se odrekladjeteta.-Trideset četiri. - Izgledale su više kao sestre, a ne poput majke i kćeri. - I udana sam zamuškarca koji je vlasnik ove televizijske mreže. Zove se Jack Hunter. - Bile su to štureinformacije, ali Elizabeth ju je iznenadila svojim odgovorom.-Znam. Upoznala sam ga prošlog tjedna u njegovu uredu.-Što? Kako? - Maddy je to zvučalo nemoguće.- Pitala sam za tebe u predvorju i nisu mi dopustili da te vidim. Poslali su me ravno unjegov ured. Razgovarala sam s njegovom tajnicom i napisala sam ti poruku kako te želimsamo pitati jesi li ti moja majka. Odnijela ju je njemu i onda me uvela u njegov ured - rečenevino kao da je to logičan slijed događaja, a i bio je na neki način. Osim što Jack nijenijednom riječju to spomenuo Maddy.-I što se onda dogodilo? - upita Maddy, a srce joj je ponovno jako tuklo baš kao i kad joj jeElizabeth rekla da je ona njena majka. - Što ti je rekao?- Rekao je kako je siguran da to nije istina, da nikada nisi imala djece. Pretpostavljam daje mislio da sam lažljivica, ili da te pokušavam ucjenjivati ili tako nešto. Rekao mi je da odemi da se nikada više ne vraćam. Pokazala sam mu izvod iz matice rođenih i fotografiju i bilome strah da će mi ih uzeti, ali nije. Samo mi je rekao da to nije tvoje djevojačko prezime, alija sam znala da jest, pa sam pomislila da laže kako bi te zaštitio. A onda sam se zapitala damožda stvarno ne zna i da mu ti nikada nisi rekla.- Nisam - reče Maddy iskreno. - Bojala sam se. Bio je jako dobar prema meni. Izvukao meiz Knoxvillea prije devet godina i platio moju rastavu. Stvorio je od mene ovo što sam danas

87

i nisam znala kako bi reagirao kad bih mu rekla, pa jednostavno nisam. - No sada je znao inije joj rekao ni riječi. Pitala se je li to zato jer je mislio da se radi o prevari i nije želio da seona zabrine, ili je to čuvao kao dodatnu municiju. S obzirom na ono što je o njemu saznala uposljednje vrijeme, ovo drugo joj se činilo vjerojatnijim i pitala se kada će joj reći. Sigurno točuva za prikladan trenutak kada će joj najviše naštetiti. A onda se odmah osjetila krivomzbog svojih misli. - Pa, sada zna - reče Maddy s uzdahom, gledajući djevojku. - Što sada?- Ništa, pretpostavljam - reče Elizabeth praktično.- Ne želim ništa od tebe. Samo sam te htjela pronaći i upoznati. Sutra se vraćam uMemphis. Na poslu su mi dali tjedan dana slobodno, ali se sutra moram vratiti.- To je to? - Maddy je bila iznenađena da želi tako malo od nje. - Ja bih te željela ponovnovidjeti, Elizabeth, i bolje upoznati. Možda bih mogla doći u Memphis.-Voljela bih. Mogla bi biti kod mene, ali mislim da ti se to ne bi svidjelo. - Nasmiješila sesramežljivo.- Imam iznajmljenu sobu u jednom prenoćištu i prilično je mala i zagušljiva. Trošim savnovac na školovanje... i na potragu za tobom. Pretpostavljam da to više neću trebati činiti.-Možda bismo mogle zajedno odsjesti u nekom hotelu.- Oči djevojke su zasjale, a Maddy je bila dirnuta. Očito nije očekivala takvo što.-Neću nikome govoriti o ovome - reče Elizabeth- samo mojoj kućepaziteljici i šefu, i jednoj od mojih skrbničkih majki, ako ti toodgovara. No neću nikome reći ako ti ne želiš. Ne želim ti stvoriti neprilike. - Ona i sama nijebila svjesna kakve bi neugodne posljedice Maddy mogla imati kad bi za ovo saznala javnost.- Lijepo od tebe što to govoriš, Elizabeth, ali ni ja sama ne znam što ću učiniti u vezi s tim.Moram razmisliti i porazgovarati sa suprugom.-Mislim da mu se neće svidjeti. -I Maddy je tako mislila.-Nije izgledao sretno kada me vidio. Mislim da mu je to bilo prilično veliko iznenađenje.- Da, rekla bih. - Maddy joj se nasmiješi. Bio je zasigurno šok, čak i za nju, ali sada joj jebilo drago. Odjednom je bilo vrlo uzbudljivo imati kćer. Bio je to kraj jedne zagonetke,zacjeljenje stare rane koju je zanemarivala godinama, ali koja je uvijek bila tu. A sada joj jeovo bio najveći blagoslov. - Naviknut će se. Svi ćemo se naviknuti.Maddy ju je onda pozvala na ručak i Elizabeth je bila oduševljena i rekla joj da je zove"Lizzie". Otišle su u kavanu iz ugla, a Maddy je oprezno stavila ruku na njeno rame dok suhodale. Uz sendvič i ham- burger, Lizzie joj je ispričala sve o svom životu, prijateljima,strahovima, radostima, a onda je postavila Maddy tisuću pitanja. Ovo je bio susret o kojemje ona uvijek sanjala, a Maddy se nikada nije usudila.Bila su tri sata kada su se vratile i Maddy joj je dala sve svoje brojeve telefona i telefaksa,i uzela njene i obećala da će je često nazivati da vidi kako je. 1 čim razjasni stvari s Jackom,željela je da dođe u Virginiju za vikend. A kada joj je rekla da će poslati zrakoplov po nju,Lizziene su se oči razrogačile.-Imate vlastiti zrakoplov?- Jack ga ima.- Uau! Moja mama je TV-zvijezda, a tata ima zrakoplov! Ti boga!- On nije baš tvoj otac - Maddy je blago ispravi. Niti bi želio biti, pretpostavljala je. Nijese volio družiti s vlastitim sinovima, a da ne govorimo o Maddynoj nezakonitoj kćeri. - Alidrag je čovjek. - Čim je to rekla, znala je da joj laže. Ali bilo je odveć složeno objasniti joj

88

kako je nesretna i da ide na terapiju kako bi skupila hrabrosti da ga napusti. Samo se nadalada Elizabeth nije nikada bila zlostavljana kao što je ona bila. Ali o tome nije pričala tijekomručka i usprkos tomu što nikada nije imala pravi dom, doimala se vrlo dobro prilagođenom.I koliko god ju je to deprimiralo, Maddy se pitala nije li Lizzie ipak bilo bolje tamo gdje jebila, nego da gleda kako Bobby Joe baca njenu majku po stubama ili sluša kako je Jackzlostavlja. Ali nije si mogla tako lako oprostiti i osjećala se krivom što nije nikada ništaučinila za svoju kćer. Sama pomisao na tu riječ bi je zatresla. Kćer. Imala je kćer.Maddy je poljubila Elizabeth na odlasku i dugo su ostale u zagrljaju, a onda ju jepogledala i blago joj rekla:- Hvala što si me pronašla, Lizzie. Ne zaslužujem te, ali tako sam sretna što sam teupoznala.-Hvala, mama - došapne Lizzie i obje su brisale suze dok ju je Maddy gledala kako odlazi.Bio je to trenutak u njenu životu za koji je znala da ga nikada neće zaboraviti. Ostatak danabila je zamišljena i još je uvijek bila odsutna duhom kada ju je Bill Alexander nazvao.-Ima li danas što novoga kod tebe? - upita je i Maddy se nasmijala tom pitanju,-Ne bi mi vjerovao da ti kažem.-To zvuči prilično tajanstveno. Nešto važno? - Pitao se hoće li mu reći da je napustilasupruga, ali shvatio je da nije još došla dotle.-Reći ću ti kada se budemo vidjeli sljedeći put. Duga priča.-Ne mogu dočekati. Kako napreduje s kolegom voditeljem?- Polako. Dobar je tip, ali trenutačno je to kao plesanje sa slonom. Zajedno ne izgledamobaš graciozno.- Očekivala je da će im gledanost opasti i već su dobili na stotine pisama s pritužbamašto više nema Grega Morrisa. Pitala se što će Jack učiniti kada ih vidi.-S vremenom ćete se naviknuti jedno na drugo, vjerojatno je to poput braka.-Možda. - Nije bila baš uvjerena. Brad Newbury bio je pametan, ali nisu bili uzbudljiv pari bilo je neumitno da će gledatelji to primijetiti.- Što kažeš za ručak sutra? - upita on. Još je uvijek bio zabrinut za nju i htio se uvjeriti daje dobro, nakon svega što mu je rekla. Osim toga, sviđala mu se.- Voljela bih - odgovori Maddy bez oklijevanja.-Onda mi možeš ispričati tu dugu priču. Jedva čekam da je čujem. - Dogovorili su se gdjeće ručati i Maddy se smiješila kada je poklopila slušalicu, a nedugo zatim otišla je na frizurui šminkanje.Emisije su dobro prošle i nakon toga susrela se s Jackom u predvorju. Razgovarao je namobilni telefon i nastavio razgovarati u automobilu, pola puta do kuće. Kada je napokonzavršio, nije mu ništa rekla.-Večeras izgledaš ozbiljno - reče on, no nije bio zabrinut. Nije imao pojma da se srela sLizzie, a ona mu o tome nije rekla ni riječi sve dok nisu došli kući i dok on nije počeo tražitipo kuhinji nešto za jelo. Složili su se da neće izlaziti na večeru, a oboje nisu ni bili jakogladni.- Je li se danas nešto posebno dogodilo? - upita on usput. Tišina s Maddyne strane čestoje bila pokazatelj da se nešto važno dogodilo. Pogledala ga je i kimnula glavom. Nekovrijeme tražila je prave riječi, ali onda ga je jednostavno upitala:-Zašto mi nisi rekao da te posjetila moja kći? - Njezine oči nisu se skidale s njega dok mu

89

je postavljala to pitanje, i mogla je vidjeti kako ga obuzima hladnoća koju je ubrzozamijenila ljutnja.-Zašto mi nisi rekla da imaš kćer? - upita je on isto tako izravno. - Pitam se koliko drugihtajni još kriješ od mene, Mad. Ova je bila prilično velika. - Sjeo je za stol s bocom vina inatočio si čašu, ali nije ponudio Maddy.- Trebala sam ti reći, ali nisam željela da itko zna. Dogodilo se deset godina prije no štosam te srela i samo sam htjela zaboraviti. - Kao i uvijek bila je Iskrena s njim. Jedini grijehbio je što je prešutjela.- Čudno kako nam se neke stvari vraćaju, zar ne? Pomislila si da si je se riješila, a ona tije izletjela niotkuda.Povrijedilo ju je to što je rekao. Lizzie je bila sjajna djevojka i Maddy se već postavljalazaštitnički prema njoj.- Ne trebaš tako govoriti o njoj, Jack. Dobra je djevojka. Nije ona kriva što sam je imala spetnaest godina i odrekla je se. Doima se poštenom.- Kako, dovraga, to možeš znati? - reče bljujući vatru prema njoj, i već je mogla osjetitibijes dok ga je gledala. - Večeras bi već mogla razgovarati za Enquirer. Možda ćeš sutra nateleviziji vidjeti njeno lice kako govori o svojoj poznatoj majci koja ju je napustila. Mnogiljudi to čine. Ne znaš ni govori li istinu, za boga miloga. Možda je lažljivica. Mogla bi bitimnogo toga, a vjerojatno i jest, baš kao i majka.Bilo je to krajnje ponižavajuće, ustvrditi da je loša kao i majka. Maddy je pravilnoshvatila što je htio reći i odmah pomislila na dr. Flowers. Ovo je bilo zlostavljanje o kojem surazgovarale, skriveno, podmuklo i ponižavajuće.-Sliči na mene, Jack. Bilo bi teško zanijekati - reče Maddy smireno, ne obraćajući pažnjuna uvrede koje joj je uputio, već želeći istaći samo činjenice.-Svaka provincijalka u Tennesseeju izgleda kao ti. Misliš da su crna kosa i plave oči takoneobični? Sve izgledaju kao ti, Maddy. Ti nisi ništa posebno.Maddy je prečula još jednu ružnu primjedbu.-Samo želim znati zašto mi nisi rekao da si je vidio. Za što si to čuvao? - Za trenutak kadabi najviše boljelo, pretpostavila je, kada bi je dotuklo i šokiralo.- Pokušavao sam te zaštititi od nekoga za koga sam pretpostavljao da te želi ucjenjivati.Htio sam je provjeriti prije no što ti išta kažem.Zvučalo je racionalno i kavalirski, ali ona ga je bolje poznavala.-Baš lijepo od tebe. Cijenim to. Ali voljela bih da si mi rekao čim si je vidio.-Sjetit ću se toga sljedeći put kada se ponovno pojavi netko od tvoje kopiladi. Usput,koliko ih imaš?Nije odgovorila.-Drago mi je što sam je vidjela - reče Maddy tiho - slatka je djevojka. - Izgledala je tužno ičeznutljivo dok je to govorila.-Što je htjela od tebe? Novac?-Samo me željela upoznati. Tri me godine tražila. A ja sam cijeli život mislila na nju.-Kako dirljivo. Vratit će se i progoniti te, mogu ti to obećati. I priča neće biti lijepa - rečeon cinično dok si je točio još jednu čašu vina, bijesno je gledajući.-Mogla bi biti. Vrlo je ljudska. Te se stvari događaju ljudima.

90

- Ne poštenim ljudima, Mad - reče uživajući u riječima i povredama koje joj je nanosio. -To se ne događa poštenim ženama. One ne hodaju okolo i ne rađaju djecu s petnaest godina,a onda ih ostavljaju na stubištu crkve kao otpad.Duboko ju je povrijedio.-Nije tako bilo. Vjerojatno ne želiš ni čuti cijelu priču? - Toliko mu je dugovala, bio jenjezin suprug i osjećala se krivom što mu nikada nije rekla.-Ne - prekinuo ju je - samo želim znati što ćemo učiniti kad se priča pročuje i kad budešispala kurva na nacionalnoj televiziji. Moram se brinuti o emisiji i mreži.-Mislim da će ljudi razumjeti. - Pokušala je izvana zadržati dostojanstvo, ali iznutra jepogodio cilj. Osjetila je bol u duši pri pomisli na sliku koju je imao o njoj. - Ona nije ubojica,za boga miloga, kao ni ja.-Ne, samo si kurva. Siromašno bijelo smeće. Nisam bio daleko, zar ne?-Kako mi možeš govoriti takve stvari? - upita ga s bolnim pogledom, ali to ga nije dirnulo.Želio ju je povrijediti. - Zar ne znaš koliko me to boli?-I trebalo bi. Ne možeš biti ponosna na sebe, a ako jesi, onda si luda. A možda i jesi luda,Mad. Meni si lagala, nju si napustila. Je li Bobby Joe znao za to?-Da, znao je.-Možda te zato mlatio. To objašnjava sve. To si izostavila kada si se žalila na njega. Nisamsiguran da ga više okrivljujem.-To su gluposti! - odbrusi mu Maddy. - Nije me briga što sam učinila. Nisam zaslužila dase tako ponaša prema meni i ne zaslužujem to ni sada. Nisi pošten, i sam to znaš.-Lagati mi o njoj također nije bilo pošteno. Što misliš, kako se ja osjećam? Ti si kurva,Mad, jeftina drolja. Vjerojatno si se jebala okolo već s dvanaest godina. Pitam se tko si tiuopće. Osjećam kao da te uopće ne poznajem.- To nije pošteno. - Uopće nije pokazivao namjeru da joj odgovori na njeno pitanje zaštojoj ništa nije rekao o susretu s Lizzie. - Imala sam petnaest godina i učinila sam krivu stvar,ali bilo je strašno što mi se to dogodilo. Ništa u mom životu nije bilo tako tužno i bolno. Čakni to što me Bobby Joe tukao nije bilo toliko bolno. Srce mi se paralo kada sam je ostavila.-To reci njoj, a ne meni. Možda joj za to možeš napisati ček. Ali ne s mojim novcem. Pazitću. -Nisam nikada uzimala tvoj novac! - uzvikne. - Trošim svoj, za sve što radim - rečeponosno.-Kako da ne. Što misliš, tko ti isplaćuje plaću? I to je moj novac - reče on podrugljivo.- Ja to zaradim.- Vraga. Najpreplaćenija si voditeljica u ovome poslu.-Nisam ja nego Brad - odbrusi mu Maddy - i on će ti potpuno upropastiti emisiju. Jedvačekam da se to dogodi.- Kada se to dogodi i ti odlaziš s njim. U biti, kako se ponašaš u zadnje vrijeme, mislim dasu ti dani odbrojeni. Neću dugo trpjeti tvoja sranja. Zašto i bih? Mogu izbaciti tvoju guzicuodavde kad god želim. Neću dovijeka sjediti ovdje i gledati kako mi lažeš, kako mi kradeš ikako me zlostavljaš. Moj Bože, ne mogu vjerovati što sve trpim zbog tebe. - Zapanjilo ju je tošto govori. On je nju zlostavljao, a pravio se kao da je on žrtva. Ali dr. Flowers ju je upozorilana tu tehniku koja je bila vrlo učinkovita. Usprkos onome što je znala i osjećala, on ju jenaveo da se osjeća krivom i da se brani. - I samo da nešto razjasnimo. Nemoj pokušati

91

dovesti tvoje malo kopile ovdje. Vjerojatno je i ona kurva, kao i majka.-Ona je moja kći! - poviče Maddy uzrujano. - Imam pravo viđati je ako želim, a i ja živimovdje.-Samo dok ja to želim i nemoj to zaboraviti. - Zatim je ustao i otišao iz prostorije, aMaddy je ostala zapanjena. Pričekala je dok ga nije čula kako hoda na katu, a onda jezatvorila vrata kuhinje i nazvala dr. Flowers. Ispričala joj je sve što se dogodilo, kako ju jeLizzie pronašla, 1 da joj Jack nije bio rekao da ju je tražila, i njegov bijes zbog toga što mu jelagala.-I kako se osjećate, Maddy? Upravo sada. Iskreno. Razmislite.-Osjećam se krivom. Trebala sam mu reći. I nikada je nisam trebala napustiti.- Vjerujete li u ono što vam on govori?• Ponešto.- Zašto? Da vam je on došao s istom pričom, biste li mu oprostili?-Da - reče bez razmišljanja - mislim da bih razumjela.-Što to onda govori o njemu, kad on ne može učiniti istu stvar za vas?- To je njegov problem - reče Maddy gledajući uokolo po kuhinji i slušajući dr. Flowers.-Moglo bi se reći. Ali vi niste. To je bit svega. Vi ste dobra osoba kojoj se dogodila vrlotužna stvar, nešto najgore što se ženi može dogoditi, to da se morala odreći djeteta. Možeteli samoj sebi oprostiti zbog toga?-Možda. S vremenom.-A što je s onim što vam Jack govori? Mislite li da to zaslužujete?-Ne.-Razmislite što to govori o njemu. Slušajte što vam govori, Maddy. Ništa od toga nijeistina, ali sve je s namjerom da vas povrijedi, a to i čini, i ja vas shvaćam.Onda je začula korake u hodniku i rekla je dr. Flowers da mora ići, ali barem joj jeliječnica dala malo nade. Trenutak kasnije otvorila su se vrata i Jack je ušao u prostorijusumnjičavo je gledajući.-S kim si razgovarala? S ljubavnikom?-Nemam ljubavnika, Jack, i ti to znaš - reče ona ponizno.-Tko je onda bio?-Prijateljica.- Ti nemaš prijateljice. Nitko te ne voli. Je li možda onaj crni pederko kojega toliko voliš?- Maddy se strese na te riječi, ali ništa ne odgovori. - Bilo bi ti bolje da nikome ne govoriš oovome. Ne želim da uništiš moju emisiju. Samo reci riječ nekome i ubit ću te. Razumiješ lime?- Razumijem - reče očiju punih suza. Rekao je toliko uvredljivih stvari u posljednjih satvremena, da nije znala što ju je više povrijedilo. Sve.Čekala je da ode, a onda nazvala hotel u kojem je odsjela Lizzie. Znala je da će biti tamodo jutra.Nazvali su njenu sobu i trenutak kasnije Lizzie joj se javila. Ležala je na krevetu irazmišljala o Maddy. Gledala ju je te večeri na vijestima i nije se mogla prestati smiješiti.-Maddy... ovaj, mama... ovaj...

92

-Mama je u redu. - Maddy se nasmijala na poznati glas i shvatila da Lizzie zvuči isto kao iona. - Samo sam te nazvala da ti kažem da te volim.- I ja tebe volim, mama. Bože, kako to dobro zvuči, zar ne?Suze su se spuštale niz Maddyne obraze kada je odgovorila.- Svakako, dušo. Nazvat ću te u Memphis. Sretan povratak. - Nije željela da joj se neštodogodi sada kada su se našle, a kada je spustila slušalicu bila je nasmiješena. Bez obzira štojoj Jack govorio ili radio zbog toga, nije joj je mogao oduzeti. Nakon svih ovih godina, i tolikogubitaka, bila je majka.

93

13.Bill i Maddy našli su se u Bombay Clubu za ručak. Imala je bijelo laneno Chanel odijelo,sunčane su joj naočale bile podignute na glavu i imala je pletenu torbu na ramenu. Doimalase poput reklame za ljetne radosti i on je bio sretan što je vidi. Bio je potamnio od sunca iizgledao je privlačno, a sijeda mu je kosa bila u kontrastu s plavim očima i preplanulimlicem. Ustao se dok mu je Maddy prilazila. Izgledala je mnogo sretnije nego kad ju jeposljednji put vidio, i to mu je bilo drago.Naručio je bijelo vino za oboje i malo su čavrljali prije no što su pogledali jelovnik.Nekoliko je poznatih političara bilo tamo i sudac Vrhovnoga suda kojega je Bill poznavao izrazdoblja Harvarda.-Danas se doimaš živahno - nasmiješio joj se. - Je li situacija na kućnom planu bolja?- Ne bih rekla, ali dr. Flowers bila je od velike pomoći i nešto mi se prekrasno dogodilo. -Svaki put kada bi je sreo, iz nekog se razloga bojao da će mu reći da je trudna. Nije znaozašto ga je to toliko mučilo, no sada kada je znao više o Jacku, pogotovo nije želio da ostaneu klopci toga braka. A dijete bi zasigurno dovelo do toga.-Nešto si spomenula jučer. Smijem li pitati ili je tajna?Nasmijala se načinu na koji je to rekao.-Mislim da ste na dovoljno visokoj razini za ovo, veleposlaniče. Osim toga, vjerujem ti, alida, tajna je.- Ne čekaš dijete, Maddy, zar ne? - reče ispod glasa, zabrinuto, a ona se nasmije poputMona Lize, dok njegovim tijelom prođoše trnci.- Čudno da to govoriš. - Njezin ga je odgovor odmah uvjerio da su njegove sumnjeopravdane. - Što te navelo da to pitaš?- Ne znam. Samo neki osjećaj. Posljednji put kada smo se vidjeli na Odboru gotovo sipala u nesvijest. A i zabrinulo me nešto što si jučer rekla. Nisam siguran da bi to za tebe sadabile dobre vijesti. Ostala bi zasužnjena u braku sa suprugom koji te zlostavlja. Onda, je li to?- Izgledao je razočarano, ali i kao da se već pomirio s time u trenutku kad ju je upitao, azatim se iznenadio kad je odmahnula glavom.- Ne, nisam trudna. Zapravo, ja ni ne mogu imati djece.- Bilo je smiješno razgovarati s njime o takvim stvarima, ali u njegovu se društvu osjećalavrlo ugodno. Kao i s Gregom, i s Billom se osjećala opušteno, ali iz drugih razloga. A sada kadje znao za njezinu situaciju s Jackom, povjeravala mu je i svoje tajne i nagonski je znala da jeneće izdati.- Žao mi je zbog toga, Maddy - reče joj nakon tog priznanja. - Pretpostavljam da za timežališ.-Da, odnosno, žalila sam. Ali nemam se pravo buniti. Sama sam izabrala. Podvezala samsi jajovode, jer je Jack to zahtijevao kada smo se vjenčali. On nije želio više djece. - Bill je htioreći da je to vrlo sebično od njega, ali suzdržao se od komentara.- No jučer se dogodilo nešto predivno - reče mu uz čašu vina i bilo mu je teško neprimijetiti kako je lijepa. Bila mu je poput zrake sunca. Mjesecima je bio potišten zbog smrtisvoje supruge i još se uvijek borio s time. No svaki put kada bi vidio Maddy, osjećao sesretnim i uživao je u njihovu prijateljstvu. Bio je počašćen povjerenjem koje je imala u njegai otvorenošću s kojom je pričala o stvarima za koje sumnja bi nekome drugom povjeravala. I

94

bio je u pravu.- Ne mogu podnijeti napetost - reče u iščekivanju. - Što se dogodilo?-Pa, ne znam da li da počnem od početka ili od kraja.-Dvoumila se, a on se unaprijed nasmijao. Pretpostavljao je da je nešto što ju je usrećilo.-Počni i u sredini ako želiš, samo mi reci!-Dobro, dobro... možda od početka. Pokušat ću biti brza. Kada sam imala petnaestgodina, već sam izlazila s Bobbyjem Joeom, za kojega sam se i udala nakon mature. Nekolikoje puta prekinuo sa mnom i jedne sam večeri otišla na zabavu s jednim drugim dečkom -zastala je i namrštila se. Jack je imao pravo. Na koji god način to rekla, uistinu će zvučati kaoda je kurva, i bilo je lako pogoditi što će Bill pomisliti. Nije mu se željela ispričavati, ali dokga je gledala doimao se zabrinut.-Što je?- Nećeš imati visoko mišljenje o meni kada završim. - A to joj je bilo važno. Više no što jemislila kada mu je počela pričati, i pitala se je li mu trebala išta govoriti.-Pusti da ja to prosudim. Mislim da će naše prijateljstvo to izdržati - reče on mirno.- Tvoje poštovanje prema meni možda neće. - Ali bila je spremna riskirati. Imala jevisoko mišljenje o njemu i bila je voljna razotkriti mu se kako bi podijelila ovo iskustvo snjime.- Znači, izašla sam s nekim drugim. 1 nisam treba- la, ali spavala sam s njim. Bio je vrlošarmantan, zgodan i dobar dečko. Nisam bila zaljubljena u njega, ali bila sam usamljena izbunjena i godila mi je njegova pažnja.- Ne trebaš se braniti, Maddy - reče on blago - u redu je. Ljudi to čine. Ja sam velikidečko, mogu to podnijeti.Zahvalno mu se osmjehnula. Bilo je to daleko od onoga kako se ponio njezin suprugnazivajući je kurvom, droljom i siromašnim bijelim smećem.- Hvala. To je bilo prvo priznanje. Drugo priznanje jest da sam ostala trudna. Bilo mi jepetnaest godina i otac me gotovo ubio zbog toga. Nisam ni shvatila dok nisam bila učetvrtom mjesecu. Bila sam mlada i prilično glupa, i bilo je prekasno da bi se išta učinilo.Bila sam siromašna. Vjerojatno je ne bih zadržala da sam ranije primijetila.- Rodila si? - zazvučao je zatečen, ali ne osuđujući. Postojala je u tome velika razlika ibila je svjesna toga kad mu je potvrdno kimnula glavom.- Imala sam dijete. Iako, sve do jučer, gotovo nitko nije za to znao. Otišla sam u drugigrad na pet mjeseci, tamo sam išla u školu i rodila. Djevojčicu. - Mimo njene volje, oči joj senapuniše suzama. - Samo sam je jednom vidjela i dali su mi njenu fotografiju kada sam otišlaiz bolnice. To je sve što sam od nje imala, a i to sam bacila jer me bilo strah da je Jack nepronađe. Nisam mu nikada rekla. Dala sam je na usvajanje i otišla kući kao da se ništa nijedogodilo. Bobby Joe je znao, ali nije mario, i ponovno smo počeli izlaziti.- Je li djetetov otac bio uključen?- Ne, rekla samu mu da sam trudna, ali nije želio u tome sudjelovati. Roditelji su mu bilivlasnici željezarije i mislili su da smo mi smeće, a pretpostavljam da smo i bili. Uvjerili su gada dijete vjerojatno ni nije njegovo. Mislim da im nije vjerovao, ali i bojao im sesuprotstaviti, a i jedva sam ga poznavala. Nazvala sam ga kad sam rodila, ali nikad mi nijeuzvratio poziv. Tri tjedna kasnije poginuo je u prometnoj nesreći. Mislim da nije nikadadoznao za dijete. Nisam nikada znala tko ju je usvojio... - Ponestalo joj je daha. Bilo je teže

95

ispričati mu no što je očekivala i on ju je ispod stola uhvatio za ruku kako bi je ohrabrio. Jošuvijek nije znao što dolazi. Mislio je da je to nešto što ona osjeća da mu mora reći. - U onovrijeme podaci o posvojenjima bili su zapečaćeni i nije postojala mogućnost da se neštodozna, tako da nisam ni pokušavala. Udala sam se za Bobbyja Joea nakon mature i nakonosam godina sam otišla. Rastavili smo se, a ja sam se udala za Jacka. I znam da je bilopogrešno, ali nikada mu nisam rekla. Nisam mogla. Bojala sam se da me neće voljeti ako mukažem...-Opet se zagrcnula u suzama, a konobar koji je želio uzeti narudžbu diskretno jepričekao. - Nisam mu nikada rekla - ponovila je. - Bio je to dio prošlosti koji ni sama nisamdirala. Nisam uopće mogla razmišljati o tome. - I u Billovim očima bilo je suza dok ju jeslušao. - A jučer - reče ona smiješeći se kroz suze i stisne mu ruku - ona je ušetala u mojured.-Tko? - Bilo ga je strah reći, iako je mogao pogoditi, ali bilo je toliko nevjerojatno da bibilo istinito. Takve su se stvari događale samo u romanima i na filmovima.-Moja kći. Ime joj je Lizzie - reče Maddy ponosno. - Trebale su joj tri godine da mepronađe. Ljudi koji su je posvojili umrli su nakon godinu dana, a ona je završila u sirotištu uKnoxvilleu, gdje sam i ja živjela, ali to nisam znala. Mislila sam da je sretna. Da sam baremznala - reče sjetno, no sada su se našle. I to je jedino bilo važno. - Odrasla je u skrbničkimobiteljima i sada ima devetnaest godina. Živi u Memphisu. Ide na fakultet i radi kaokonobarica, i prekrasna je. Čekaj da je upoznaš! - reče Maddy ponosno. - Jučer smo provelepet sati zajedno, a danas se vratila u Memphis, ali vratit ću je uskoro. Nisam joj ništagovorila, ali voljela bih da živi ovdje, ako to ona želi. Nazvala sam je sinoć- reče Maddy čvrsto ga držeći za ruku, a glas joj se potpuno slomio - i nazvala me...mama...1 on je jače stisnuo njenu ruku kad je to rekla. Bila je to nevjerojatna priča i dirnula ga jeu srce.-Kako te pronašla? - bio je zatečen Maddynom iskrenošću i završetkom priče. Bio je tosretan kraj kao u nekoj bajci,-Nisam sigurna. Samo je tražila. Mislim da se vratila u Gatlinburg, gradić u kojem jerođena, da vidi sjeća li se još tko toga. Imala je podatke o meni na rodnom listu i obišla jelokalne škole, dok nije našla učiteljicu koja se nečega sjećala. Rekli su joj da se zovemMadeleine Beaumont. Čudno je što nitko nije povezao tu osobu s Maddy Hunter. No prošloje gotovo dvadeset godina i pretpostavljam da nema mnogo sličnosti između te dvije osobe.Ali ona je to shvatila gledajući me na televiziji. U javnosti nisam nikada mnogo govorila omojoj prošlosti. Nemam se čime ponositi. - Zapravo, uz Jackovu pomoć, duboko se sramila teprošlosti.- Da, imaš se čime ponositi - reče Bill tiho i dade znak konobaru da ih još neko vrijemepusti nasamo.- Hvala ti, Bill. Pretpostavljam da je slijedila trag u Chattanoogu i nekako shvatila onošto nitko drugi nije. Kaže da me gleda na vijestima i da je negdje pročitala da je mojedjevojačko prezime Beaumont. Strašno voli čitati - reče Maddy ponosno, a Bill ju je slušaosmješkajući se. Odjednom je bila majka. Devetnaest godina prekasno, ali bolje ikad negonikad. A kći joj se pojavila u pravome trenutku. - Došla je u postaju i pokušala me vidjeti -kod tog dijela priče Maddyno se lice smrklo - a umjesto mene poslali su je da vidi Jacka. Imaneki ludi sustav koji prosljeđuje ljude njemu ako pitaju za mene. On tvrdi da je to postupakprovjere zbog moje sigurnosti, ali sada shvaćam da on želi sam odlučiti koje ljude smijem akoje ne smijem vidjeti. Lagao joj je - reče s nevjericom - rekao joj je da moje djevojačko

96

prezime nije Beaumont i da nisam iz Chattanooge. I ne znam da li mu nije vjerovala ili jesamo tvrdoglava kao ja, ali nekako je jučer ušla u zgradu pod izlikom da isporučuje krafne itako je ušla u moj ured. Isprva sam mislila da će me napasti. Imala je čudan izraz na licu ibila je jako nervozna. A onda mi je rekla. I to je to. I sada imam kćer. - Bila je razdragana.Bilo je predobro da bi vjerovala, prelijepo da bi se oduprla, i smiješila mu se i brisala suze.- Kakva priča - reče, a onda se nešto zapita.- Što je Jack rekao? Pretpostavljam da si mu rekla.-Rekla sam mu. Kada sam ga pitala zašto mi nije rekao, odgovorio je da je mislio da jeneka prevarantica i da me želi ucjenjivati. Ali imao je što reći zato što sam mu to tajila. Izvansebe je od bijesa i pretpostavljam da ima pravo. Nisam ispravno postupila, i to znam. Bilome strah, ako to uopće može biti isprika. A možda sam imala i pravo, jer me sad nazivadroljom i kurvom i prijeti da će mi dati otkaz. Ne želi sudjelovati u tome. Ali ja je nenamjeravam izgubiti sada kada sam je našla.-Dakako da ne. Kakva je? Lijepa kao i majka?- Mnogo ljepša. Bill, predivna je, slatka i draga. Nije nikada imala pravi dom ili majku.Želim toliko toga učiniti za nju. - Bill se samo nadao da je poštena koliko je Maddy mislila.No bez obzira na to, razumio je da je Maddy želi u svom životu. - Jack kaže da je neće pustitiu kuću. I brine se zbog skandala i utjecaja na moj imidž ako se to pročuje.-A ti?- Nimalo - reče iskreno. - Napravila sam pogrešku. To se događa ljudima. Mislim da biljudi to razumjeli.- Što se imidža tiče, mislim da je to više pozitivno nego negativno, ako ti je uopće do togastalo. Mislim da je ovdje problem nešto drugo. Priča je vrlo dirljiva - reče on potiho.- To je najsretniji događaj u mom životu. Ne zaslužujem biti toliko sretna.-Oh, da, zaslužuješ - reče on. - Jesi li rekla dr. Flowers?- Jesam, sinoć. Bila je vrlo uzbuđena zbog mene.-Nisam iznenađen, Maddy. I ja sam. To je prekrasan dar i ti ga zaslužuješ. Bila bi pravatragedija da u životu ostaneš bez djece, a djevojka zaslužuje majku.-Ona je sretna kao i ja.- Ne iznenađuje me Jackova reakcija. Pravi je pokvarenjak prema tebi u svakomtrenutku. Stvari koje ti je rekao neoprostive su, Maddy. Samo te želi tiranizirati i navesti dase osjećaš krivom. - Bila je to njegova specijalnosti i oboje su to znali.Zatim su naručili ručak i onda još malo razgovarali. Vrijeme je proletjelo i začas je biločetrnaest i trideset.-Što ćeš učiniti u vezi sa svim ovim? - upita je on zabrinuto. Morala je donijeti nekeodluke, a neke od njih ticale su se kćeri. Još je uvijek imala nasilnog supruga i on nećečarolijom nestati.-Još ne znam. Mislim da ću za koji tjedan otići do Memphisa da je posjetim. Voljela bih dase prebaci ovdje na fakultet. U tome bih ti mogao pomoći. Reci mi kada budeš htjela.- Hvala ti, Bill. Još uvijek moram srediti stvari s Jackom. Prestravljen je zbog mogućegskandala koji bi žuti tisak mogao napuhati.-Pa što? Brineš li se stvarno zbog toga? - Bill je razložno upita, a ona niječno odmahneglavom kad je bolje promislila.

97

- Mislim da me jedino zabrinjava Jackova reakcija. Mučit će me zbog toga.Oboje su znali da je to istina, i Bill je bio zabrinut kako će to utjecati na Maddy,-Da barem sutra ne odlazim u Vineyard - reče on. - Mogao bih ostati ovdje, ako želiš, alinisam siguran što bih mogao učiniti da se on normalno ponaša. Još uvijek mislim da ti jejedino rješenje da ga napustiš.-Znam. Ali dr. Flowers i ja se slažemo da nisam još spremna. Toliko mu dugujem, Bill.-Zar se dr. Flowers i s tim slaže? - pogledao ju je s neodobravanjem i Maddy sesramežljivo nasmije.-Ne, ne slaže se. Ali razumije da ne mogu još otići.-Nemoj predugo čekati, Maddy. Jednoga od ovih dana može te ozlijediti. Možda se višeneće zadovoljavati da te samo duševno zlostavlja.-Dr. Flowers misli da će postajati to gori što ja budem neovisnija.-Čemu onda ostati? Nema smisla riskirati ono što bi ti mogao učiniti. Maddy, moraš brzoreagirati. - Izvanredna stvar bila je što je lijepa, zaposlena, pametna, bila je žena kojoj suzavidjele sve žene u zemlji i s kojom su se željele poistovjetiti. Za njih je ona bilautjelovljenje neovisnosti te imala snage da se izvuče iz svake ružne situacije. Nozlostavljanje je bilo složenije od toga, što je ona dobro znala, a Bill je tek pomalo saznavao.Bio je to ponor prepun krivnje i straha, koji ju je kočio da pobjegne, iako su svi ostali mislilida ona to može. Ona je imala osjećaj da se usporeno kreće, no bez obzira koliko se trudila,nije mogla krenuti brže. 1 još uvijek je osjećala da Jacku duguje život. Ono čega se Bill plašio,gledajući sa strane, bila je mogućnost da je Jack naposljetku fizički povrijedi, pogotovo akoje ne bude više mogao nadzirati. No i ona je uviđala što se događa. Samo, još uvijek je bilaodveć uplašena da bi nešto poduzela. Trebalo joj je osam godina da pobjegne od BobbyjaJoea, a Bill se samo mogao nadati da ovaj puta neće još dugo čekati.-Hoćeš li me nazvati u Vineyard, Maddy? Jako ću se brinuti zbog tebe. - Bila je to istina, uzadnje vrijeme bila mu je stalno na pameti, mnogo više no što je shvaćao ili očekivao. Još jeuvijek tugovao za suprugom i bio opsjednut njome dok je završavao knjigu koju je pisao onjoj. A ipak, u posljednje je vrijeme bio smeten i pomisao na Maddy ga je usrećivala.-Zvat ću te u ured. - Bilo ga je strah zvati je kući i Jackovu oružju za zlostavljanje jošpridodati ljubomoru.-Zvat ću te. Obećajem. Bit će mi dobro. Imam mnogo posla i vjerojatno ćemo na nekolikodana otići u Virginiju. Voljela bih da i Lizzie dođe s nama, ali ne vjerujem da će Jack todopustiti.- Samo bih želio da se izvučeš iz toga - reče on smrknuto. Nije imao osobnih interesa, nitije imao vezu s njom. Ali se osjećao bespomoćno i ljutito kao ljudsko biće koje gleda kakodrugog zlostavljaju, i očajnički je želio nešto učiniti kako bi joj pomogao. Ponekad ga je topodsjećalo na mjesece kada je njegova žena bila talac. Stalno je iščekivao vijesti o njoj i bioje frustriran činjenicom što nije mogao ništa učiniti da je oslobodi. To ga je na kraju naveloda sam učini sve što je mogao. 1 u svojoj ju je naivnosti ubio, ili se osjećao odgovornim zanjenu smrt. Na neki način, ovo je bila bolno slična situacija.- Želim da budeš jako pažljiva - upozorio ju je kada ju je dopratio do auta ispredrestorana. - Ne čini ništa što bi te dovelo u opasnost. Ovo možda nije pravo vrijeme da sesukobiš s njim. Ne moraš ništa dokazivati, Maddy. Ne moraš dobiti njegovo odobrenje. Svešto moraš učiniti jest otići kada budeš spremna. On te neće osloboditi, moraš to učiniti samai zatim trčati kao luda dok ne stigneš do granice. - Na neki način to je bilo kao bijeg izkomunističke zemlje.

98

-Znam. Ostavila sam vjenčani prsten na kuhinjskome stolu i trčala koliko su me nogenosile onog dana kada sam napustila Bobbyja Joea. Trebalo mu je nekoliko mjeseci da shvatigdje sam, a do onda je Jack već bio sve preuzeo. Imala sam veće osiguranje nego Papa prvihnekoliko mjeseci na postaji.- Možda ćeš to ponovno morati učiniti. - I dok su oboje stajali pored auta, on ju je dugo ipomno gledao. - Ne želim da te povrijedi. - Ili još gore, da je ubije ako mu se dogodi dapoludi, ali Bill joj to nije rekao. No mislio je da je sposoban za to. On je bio muškarac bezmorala i bez duše. Po Billovu mišljenju, bio je sociopat, čovjek bez savjesti. - Čuvaj se - aonda se nasmiješio misleći na njenu kćer - mama Sviđa mi se misliti o tebi kao o majci.Pristaje ti.- I meni. I izvrsno se osjećam. - Nasmiješila mu se.- Uživaj. Zaslužuješ to. - Zatim ju je zagrlio i ostao je stajati na pločniku dok se onaodvezla, a dva sata kasnije veliki buket cvijeća stigao joj je u ured. Svi cvjetovi bili susvijetloružičastih nijansi, sa ružičastim balonima i ružičastim medvjedićem, a na čestitki jepisalo: "Čestitke na tvojoj novoj kćeri. S ljubavlju, Bill." Spremila je čestitku u ladicu ismiješila se gledajući cvijeće. Bilo je to vrlo simpatično od njega i bila je dirnuta. Nazvala gaje kako bi mu zahvalila, ali nije ga bilo, pa je ostavila poruku na automatskoj sekretarici.Zahvalila mu i rekla koliko joj je drago.Još se uvijek smiješila zbog cvijeća i ručka s Billom, kada je Jack sat kasnije ušao u njenured.-Koji je ovo vrag? - reče bijesan zbog ružičastih balona i medvjedića. Bilo je lako shvatitiporuku.-Samo šala. Ništa važno.- Vraga nije. Tko je to poslao? - tražio je čestitku dok je ona pokušavala smisliti što dakaže.- Od moje terapeutkinje - reče, a onda shvati da ni to nije dobar odgovor. Odlazila je kodjednog terapeuta prije nekoliko godina i Jack ju je natjerao da prestane. Držao je da sepreviše zbližila s njim te joj je rekao da je terapeut nestručan. Naposljetku je bilo najlakšeprestati odlaziti. Bio je to dio Jackova plana da je izolira, sada je shvaćala.-Kada si ponovno počela s tim?-Zapravo, ona je samo prijateljica. Srela sam je na Odboru.-Poštedi me. Što je ona? Neka lezbijka i osloboditeljica žena?- Ima oko osamdeset godina i ima unuke. Vrlo je zanimljiva žena.- Kladim se. Mora da je senilna. Ako kažeš dovoljnom broju ljudi, Mad, uskoro ćeš o sebičitati u žutom tisku. I nadam se da ćeš uživati kada se to dogodi, jer ćeš onda biti i bez posla.Stoga, da sam na tvom mjestu, držao bih jezik za zubima.I reci onoj maloj kurvi iz Memphisa da i ona isto učini ili ću je tužiti zbog klevete.-To nije kleveta ako tvrdi da je moja kći - reče Maddy doimajući se mirnijom no što seosjećala - što je istina. I ima pravo to govoriti. Ali obećala mi je da neće. I ne nazivaj jekurvom, Jack. Kći mi je. - Rekla je to jasno i uljudno, a on se okrenuo prema njoj zlobno jegledajući.-Ne govori mi što da činim, Maddy. Sjećaš me se? Ja sam tvoj gospodarHtjela mu je odgovoriti, ali je tajnica ušla u ured, pa je odlučila šutjeti. Ali to je bio ključsvega. Jack je vjerovao da je njen gospodar. I u posljednjih devet godina ona mu je dopuštala

99

da tako razmišlja, jer je i ona to vjerovala. Ali ne više. Samo još nije imala hrabrosti djelovati,ali barem joj se um počeo bistriti. Nekoliko minuta kasnije on je otišao natrag u svoj ured.Čim je otišao, zazvonio je telefon. Bio je Bill. Dobio je poruku i bilo mu je drago.- Sviđa mi se cvijeće! - ponovno se obraduje, iako je bila malo uzdrmana muževimposjetom. Bilo joj je drago što je skinula čestitku, jer da to nije učinila sada bi bila u mnogogoroj situaciji. - Bilo je to baš lijepo od tebe. Hvala ti, Bill.1 na ručku, također.-Već mi nedostaješ - reče doimajući se mlad i pomalo nespretan. Osim supruzi, većgodinama nikome nije poslao cvijeće, ali želio je obilježiti povratak Maddyne kćeri. Znao jekoliko joj to znači i bio je duboko dirnut onime što mu je ispričala i njezinim povjerenjem unjega. Neće je nikada izdati. Sve što je želio jest pomoći joj. Sada su bili prijatelji. - Ne-dostajat ćeš mi dok me ne bude bilo - reče on. Bilo je to čudno za njega i oboje su toprimijetili. No ona je shvatila da će i on njoj nedostajati. Počela se oslanjati na njega, ili samona osjećaj da je on u blizini, iako se nisu često viđali. Ali počeli su svakodnevno razgovarati.To su mogli činiti i dok je on bio u Vineyardu, osim vikendom, kada je nije mogao nazivati ito s razlogom. Bilo je preopasno za nju. - Vratit ću se za dva tjedna, Maddy. Budi oprezna dotada.-Hoću. Obećajem. I zabavi se s djecom.- Jedva čekam da upoznam Lizzie.Bilo je to kao da se vratio dio nje, dio za koji je gotovo zaboravila da nedostaje. Nijenikada shvaćala koliko veliki dio joj je bio oduzet, a sada kad se vratio, osjećala ga je srcem idušom.-Uskoro ćeš je vidjeti, Bill. Čuvaj se - reče ona nježno i ubrzo zatim je poklopila slušalicu iostala sjediti gledajući kroz prozor. Razmišljala je o Billu i cvijeću koje joj je poslao. Bio jedrag muškarac i dobar prijatelj, i bilo joj je strašno drago što ga je upoznala. Čudno kako seživot ponekad poigravao. S jedne je strane oduzimao, a s druge darivao. Toliko je togaizgubila u životu, a onda nalazila druge ljude, druga mjesta, druge stvari, ali sada se osjećalapomirena sa svojom prošlošću. Sve što je trebalo učiniti bilo je da si osigura budućnost.Samo se nadala da će joj sudbina biti ponovno naklonjena.A u svojoj kući u ulici Dunbarton, i Bill je gledao kroz prozor. Ali njegove su molbe zaMaddy bile određenije. Molio se za njenu sigurnost. Svaki djelić tijela govorio mu je da je uopasnosti. Mnogo više no što je ona sama naslućivala.

100

14.Maddy je prilično mirno provela dva tjedna tijekom kojih je Bill bio u posjetu kćeri. Ona iJack drugog su tjedna uzeli kraći odmor i otišli u Virginiju, a on je tamo bio uvijek boljeraspoložen. Uživao je u svojim konjima i svojoj farmi, a nekoliko je puta letio u Washingtonna sastanke s Predsjednikom. Svaki put kad bi bio na putu, ili otišao na jahanje, Maddy binazvala Billa u Vineyard. Inače ju je on svakodnevno nazivao u ured.- Je li pristojan? - upita je Bill zabrinuta glasa.-Sve je u redu - uvjeravala ga je. Nije se dobro zabavljala, ali nije bila ni u opasnosti. Jackbi uvijek malo popuštao nakon razdoblja kada je bio iznimno nasilan prema njoj. Kao da jehtio dokazati da ona sve umišlja. Kao što je dr. Flowers istaknula, bila je to klasična shema:ne samo da bi ispala ludom, već bi se tako uistinu i osjećala, ako bi se požalila na način nakoji se on ponaša prema njoj. A to je upravo činio u Virginiji. Pravio se da nije uznemirenzbog njezine kćeri, iako joj je rekao kako on misli da ne bi trebala ići u Memphis. Mogao bi jenetko prepoznati, a tamo je ionako pretopio. 1 on ju je želio blizu sebe. Bio je neobično punljubavnoga žara prema njoj, ali i nježan i uljuđen, tako da su njene tvrdnje da ju je u Parizupovrijedio zvučale smiješno. Ali ni o čemu nije raspravljala s njim i dr. Flowers ju jeupozorila, kada su razgovarale, da ga i to može učiniti sumnjičavim. Ali bila je iskrena sBillom kada mu je rekla da se osjeća sigurnom.-Kako knjiga? - upitala ga je. Dnevno ju je izvještavao o napretku.- Upravo sam je dovršio - reče on ponosno. Oboje su nestrpljivo čekali kad će se vratiti uWashington. A Odbor se sastajao u ponedjeljak. - Ne mogu vjerovati.- Jedva čekam da je pročitam.-Nije baš opuštajuće štivo.- To i ne očekujem, ali sam sigurna da je izvrsna.- Znala je da na to nema pravo, ali bila je ponosna na njega.-Dat ću ti kopiju čim je pretipkam. Jedva čekam da je pročitaš. - A onda je nastalaneobična tišina. Nije bio siguran kako bi joj to rekao, ali često je mislio na nju i stalno sebrinuo. - I ja sam nestrpljiv da te vidim, Maddy. Jako sam se brinuo.-Nemoj. Dobro sam. 1 vidjet ću Lizzie sljedećeg vikenda. Dolazi me posjetiti uWashington. Jedva čekam da vas upoznam. Rekla sam joj sve o tebi.-Ne mogu zamisliti što si joj mogla reći - zvučao je kao da mu je neugodno. - Za nju samvjerojatno prethistorijski spomenik i nisam jako uzbudljiv.-Za mene jesi. Ti si mi najbolji prijatelj, Bill. - Takvu bliskost prema njemu već godinamanije osjećala prema nikome, izuzev Gregu, koji je imao novu djevojku u New Yorku i zvao jekad god je mogao. Ali oboje su shvatili da joj Jack, ako se javi na telefon, prešućuje svenjegove pozive. A ako bi se javljao u njezinoj prisutnosti, nikada joj ne bi predao slušalicu.Ona i Bill bili su oprezniji i vodili su računa o tome kada i gdje će razgovarati telefonom.- Vrlo si mi posebna - odgovori joj Bill, ne znajući što da kaže. Bio je zbunjen zbog svojihosjećaja koji su se očitovali u raznim kombinacijama. Prema njoj se istodobno odnosio kaoprema kćeri, prijateljici, ali i ženi. I ona je imala podjednako zbunjujuće osjećaje premanjemu. Ponekad joj se činio poput brata, a ponekad je bila zatečena drukčijim osjećajima. Nonisu to pokušali definirati jedan drugome. - Ručajmo zajedno prije sastanka Odbora uponedjeljak. Možeš li?

101

- Vrlo rado.A bila je još više zbunjena Jackovom pažnjom za njihova posljednjeg vikenda u Virginiji.Donio joj je cvijeće iz vrta i doručak u krevet, otišao s njom u šetnju i rekao joj kako mumnogo znači. I kada su vodili ljubav, bio je nježniji nego ikada. Kao da su prijašnjazlostavljanja bila plod njezine mašte. 1 ponovno se osjećala krivom zbog onoga što je onjemu rekla Billu i dr. Flowers, pa je željela ispraviti negativan dojam što su ga stekli onjezinom ljubljenom suprugu. Počela se pitati nije li pogriješila. Možda je ona izazivala ononajgore u njemu. Kada je želio, i kada je ona bila dobra prema njemu, mogao je bitinevjerojatno draga osoba.Pokušala je to objasniti dr. Flowers onog jutra kada su se vratili, a dr. Flowers joj jezazvučala grubo kada ju je upozorila.- Budite oprezni, Maddy. Pazite što radite.Ponovno padate u njegovu klopku. On zna što mislite i želi vam dokazati da nematepravo kako bi vas naveo da se osjećate krivom. - Zazvučalo je to tako makijavelistički, da jeMaddy bilo žao Jacka. Doista ga je oklevetala i dr. Flowers joj je povjerovala. No Billu nijeništa govorila o Jacku za vrijeme ručka, jer se bojala da će reći isto što i dr. Flowers. Umjestotoga, razgovarali su o njegovoj knjizi. Već ju je prije nekoliko mjeseci putem agenta prodaonakladniku.- Kakvi su tvoji planovi za jesen? - upita je on oprezno, želeći čuti da napušta supruga. Noza ručkom nije spominjala takvu namjeru i izgledala je sretnije i opuštenije no ikad dosad.Činilo se da nešto ipak kreće nabolje, ali on se ipak brinuo za nju. Kao i dr. Flowers, i njega jebilo strah da će je Jack namamiti ponovno u svoju stupicu i držati je u njoj dovijeka,naizmjenično je zlostavljajući i zbunjujući sve dok ne bude više mogla izdržati. No nijespomenula da ga napušta.-Želim pokušati vratiti emisiji prijašnju popularnost. Naša gledanost je naglo opala.Mislila sam da je to zbog Brada, ali Jack misli da sam i ja malo popustila i da je ne vodimkako bih trebala. Rekao je da su moje priče postale prilično dosadne. Želim malo istraživatiza neke priloge za ovu jesen i vidjeti mogu li ponovno unijeti malo žara. - Kao i obično, Jackju je okrivljavao za nešto za što nije bila kriva. Bill je sumnjao u te tvrdnje, ali ona je bila višenego spremna povjerovati Jacku. Nije bila glupa. Bila je opčinjena, a on je bio jako uvjerljiv.Ali ako nisi poznavao shemu, ljudima izvana bilo je teško to zapaziti. A Maddy je bilapreblizu da bi vidjela.Bill je bio u napasti da nazove dr. Flowers nakon ručka, ali znajući koliko je držala doetike, sumnjao je da bi htjela razgovarati s njim o Maddy, koja je sad bila njena pacijentica, ishvaćao je to. Preostalo mu je samo da sjedi i gleda što joj se događa i uskoči kada se ukažemogućnost da joj pomogne, ali trenutačno nije mogao ništa učiniti. I još jednom ga je sve topodsjetilo na Margaret i na duge mjesece iščekivanja hoće li je spasiti i odvesti na sigurno.Ono što ga je najviše boljelo kad bi se toga prisjetio, bio je rezultat. I ovaj put nije želioučiniti istu pogrešku i uplašiti neprijatelja. Znao je bolje od svih da je Jack izniman protivnik,terorist neviđenih vještina. A Bill ju je želio spasiti više od svega. Samo se nadao da će ovajput uspjeti.Rad Odbora dobro je napredovao i raspravljali su 0 tome da bi se trebali češće sastajati.Prva dama dovela je još šestoricu ljudi, pa su planirali kampanju za jesen - nastupima umedijima upozoravati na obiteljsko nasilje nad ženama. Radilo se na šest različitih oglasa iformirane su podgrupe. On i Maddy bili su u pododboru za silovanje i stvari koje susaznavali bile su užasne. Drugi se pododbor bavio ubojstvima, ali ni on ni Maddy nisu željelibiti u njemu.

102

Vikend nakon što su se oboje vratili, Lizzie je ponovno došla u grad i Maddy ju jesmjestila u hotel Four Seasons. Pozvala je Billa na čaj i on je bio impresioniran kada ju jesusreo. Bila je lijepa kao što je Maddy rekla, i bistra poput majke. Uzimajući u obzirokolnosti u kojima je odrasla, zvučala je vrlo suvislo. Bila je vrijedna u školi, uživala je upredavanjima na fakultetu u Memphisu i očito je voljela čitati.-Voljela bih je upisati na Georgetown idući semestar, ako budem mogla - reče mu Maddy,dok su u predvorju hotela ispijali čaj. A Lizzie je rekla da je uzbuđena zbog toga.- Imam neke veze koje bi nam mogle pomoći - reče Bill-Što želiš studirati?- Vanjsku politiku i komunikacije - reče Lizzie bez mnogo razmišljanja.- Voljela bih je dovesti na praksu u mrežu, ali to nije moguće - reče Maddy sa žaljenjem.Nije reklaJacku da je Lizzie došla, a nije ni namjeravala. Bio je toliko pažljiv prema njoj da ga niježeljela uznemirivati. Govorio je o tome da će je u listopadu ponovno povesti u Europu, ali tojoš nije rekla Billu.- Ako Lizzie dođe ovdje na fakultet, iznajmit ćemo joj mali stan u Georgetownu.- Pobrini se da bude u sigurnom okruženju - reče Bill. Oboje su bili užasnuti statistikamao silovanju koje su saznali toga tjedna na Odboru.- Bez brige, hoću - kimne Maddy misleći na isto.-Trebala bi vjerojatno imati cimericu.A kada je Lizzie otišla napudrati nos, Bill je rekao Maddy kako joj je kći dražesna.- Sjajna djevojka, mora da si vrlo ponosna na nju - reče on smiješeći se.-Jesam, iako nemam pravo na to. - Maddy ju je te večeri namjeravala odvesti u kazalište.Rekla je Jacku da ide na žensku večeru u vezi s radom Odbora. Nije mu bilo drago, ali poštose ticalo Prve dame, složio se.Kada se Lizzie vratila za stol, još su malo pričali o fakultetu i njezinim planovima da sepreseli u Washington kako bi bila bliže majci. Za obje je to bilo kao ispunjenje sna. A Bill jebio posve siguran da su obje to zaslužile.Bilo je sedamnaest sati kada je Bill otišao, a nekoliko minuta kasnije Maddy je ostavilaLizzie u hotelu i otišla kući kako bi vidjela Jacka i presvukla se. Ona i Lizzie išle su gledatinovu predstavu Kralj i ja i Maddy je bila uzbuđena što će Lizzie prvi put voditi na mjuzikl.Još su morale toliko toga nadoknaditi, a Maddy je bila nestrpljiva da to obave što prije.Kada je došla kući, Jack se odmarao i gledao televiziju. Vikend voditelji imali su boljugledanost od nje i Brada, ali još je uvijek odbijao Maddyna objašnjenja da je to Bradovakrivnja. Brad jednostavno nije bio stvoren za voditelja. Jackov plan da se riješi Grega grdnomu se osvetio. Ali on je i dalje krivio Maddy i inzistirao na tome da je ona glavni uzrok. Noiako se producent slagao s njom, bilo ga je strah to reći Jacku. Nitko mu se nije voliosuprotstaviti.Iako nije volio izlaziti vikendom bez nje, Jack je imao u planu da večer provede sprijateljima, pa je ona krenula u kazalište dok se on odijevao. Nježno ju je poljubio prije nošto je izašla, pa joj je godila njegova pažnja. Ovako je bilo mnogo lakše. I nije mogla nezapitati se jesu li loša vremena iza njih.Došla je po Lizzie u hotel taksijem i otišle su ravno u kazalište. Lizzie je bila poputdjevojčice dok je gledala predstavu i zdušno je pljeskala po završetku.

103

- Ovo je najbolje što sam ikad vidjela, mama! - reče dok su napuštale kazalište, a Maddyje krajičkom oka primijetila muškarca s fotoaparatom kako ih promatra. Uslijedio je kratakblijesak i muškarac je nestao. Ništa strašno, pomisli Maddy, vjerojatno je samo turist koji juje prepoznao i želio njenu sliku. Ubrzo je zaboravila na to. Bila je prezauzeta razgovorom sLizzie da bi mislila o ičem drugom. Provele su prekrasnu večer.Lizzie je ušla s njom u taksi i Maddy ju je ostavila kod hotela. Nakon što ju je zagrlila,obećala joj je da će se naći sljedećeg dana za doručkom. Još će je jednom morat sakriti odJacka. Mrzila mu je lagati, ali reći će mu da ide u crkvu jer tamo nije nikada išao s njom. Anakon doručka Lizzie je imala let za Memphis i ostatak dana Maddy će provesti sasuprugom. Savršeno je sve organizirala i bila je oduševljena provedenom večeri s kćeri.Nekoliko minuta kasnije stigla je u njihovu kuću u George- townu.Jack je bio u dnevnoj sobi, gledao je kasne vijesti, i ona mu se široko osmjehnula jošuvijek radosna zbog večeri provedene s Lizzie.-Jesi li se zabavila? - upita je on nevino kada je sjela pored njega.Maddy se osmjehne i kimne glavom.-Bilo je zanimljivo - lagala mu je, a to je mrzila, ali znala je da mu ne može reći da je bila sLizzie. Bio joj je izričito zabranio da se viđa s njom.- Tko je sve bio?-Phyllis, naravno, i većina žena iz Odbora. Zanimljiva skupina - reče želeći promijenititemu.-Phyllis je bila? Baš zanimljivo. A ja sam je upravo gledao na vijestima u hramu u Kyotu.Stigli su tamo jutros. - Maddy je na trenutak zurila u njega ne znajući što da mu kaže. - A sadmi reci s kim si doista bila. S muškarcem? Jebeš se okolo? - rukom ju je uhvatio za grlo idržao je tako polako je stišćući, dok je ona pokušavala ne paničariti i gledati ga ravno u oči.-Ne bih ti to činila - reče, a grlo joj se pomalo stezalo.- A gdje si onda bila? Pokušaj s istinom ovaj put.-Bila sam s Lizzie - šapne.-Tko je to, dovraga?-Moja kći.-Oh, za Boga miloga - reče on odgurnuvši je od sebe, a ona se srušila na naslonjač i solakšanjem ponovno udahnula zrak. - Zašto si dovela tu droljicu ovamo?-Nije drolja - reče Maddy potiho. - Željela sam Je vidjeti.-Bit će te po cijeloj žutoj štampi. Rekao sam ti da je se kloniš.-Trebamo jedna drugu - reče ona dok ju je on bijesno gledao. Ljutilo ga je kada nijeslušala njegove naredbe.-Rekao sam ti, za tvoje dobro, da si to ne možeš priuštiti. Ako misliš da ti je gledanostsada loša, čekaj da vidiš što će se dogoditi kad ova priča procuri. A najvjerojatnije će toučiniti ona.- Ona me samo želi viđati. Ne želi publicitet - reče Maddy tiho, kajući se što mu je lagala išto je tako bijesan. Ali kako je on uporno ustrajao u tome da je ne viđa, nije imala izbora.-To ti misliš. Kako možeš biti tako glupa? Čekaj da te počne pitati za novac, ako već nijepočela. Ili jest? - Oči su mu se suzile dok ju je gledao. - Znaš, počinješ zadavati više neprilikanego što vrijediš. Ako nije jedno, onda je drugo. Gdje je ona sada?

104

-U hotelu. U Four Seasons.-Sretnica. I govoriš mi da je ne zanima novac?- Govorim ti da želi majku. - Maddy ga je pokušala umiriti, ali bio je bijesan dok je šetaopo sobi, a onda se zaustavio i pogledao je ljuto i prezirno.-Uvijek činiš nešto kako bi mi napakostila, zar ne, Mad? Ako nije prilog o onoj luđakinjiza koju je Paul McCutchins bio oženjen, onda upropastiš gledanost, a sada ovo... totalno ćešpropasti s ovim. Čuvaj se ako imam pravo glede ovoga, Mad. A kada se to dogodi, vjeruj mi,bit će ti jako žao. - Nije rekao ni riječi više, samo je odjurio na kat i zalupio vratimakupaonice.Maddy je još neko vrijeme sjedila u dnevnom boravku pokušavajući smisliti kako da muobjasni koliko joj to znači i koliko joj je žao što ga je uznemirila. Znala je da je pogriješila štomu je lagala o djetetu. Možda sada i ne bi bio toliko uzrujan da mu je odmah rekla. Ali višenije mogla ništa učiniti do ispričati se i pokušati biti diskretna. Jedno je znala da se nećeodreći svoje kćeri, sada kad su se napokon pronašle.Nakon što je ugasila sva svjetla, otišla je potiho na kat, i dok je oblačila spavaćicu on jeveć bio u krevetu, zatvorenih očiju i pogašenih svjetala. No bila je sigurna da ne spava. Kadaje ušla u krevet, obratio joj se a da nije otvorio oči.- Mrzim kad mi lažeš. Osjećam da ti više ne mogu vjerovati. Uvijek činiš nešto kako bi mepovrijedila.-Tako mi je žao, Jack - reče dodirujući njegovo lice rukom, zaboravljajući da ju je umalozadavio prije pola sata. - Ne želim te uznemirivati, ali je zaista želim viđati.-Rekao sam ti da to ne želim. Ne možeš si to utuviti u tu svoju glavu? Nikad nisam želiodjecu, kao ni ti - reče otvorivši oči i gledajući je. - A sigurno nisam htio zaglaviti s nekomdevetnaestogodišnjom kurvicom iz Memphisa.- Molim te da ne govoriš takve stvari o njoj - zamoli ga Maddy, ali zapravo je samo željelada joj oprosti što mu je lagala, što ga je izdala i što se njeno nezakonito dijete pojavilo sedamgodina nakon što su se vjenčali, a ona mu o tome ništa nije bila rekla. Shvatila je da mnogotraži od njega. Ali nije mogla ne željeti da njegova reakcija bude kao Billova. Njemu se Lizziedoista svidjela.-Želim da se prestaneš viđati s njom - reče Jack - Toliko mi duguješ, Mad. Nisi mi nikadarekla da postoji, a sada želim da ponovno nestane iz naših života. Ne trebaš je, ni nepoznaješ je.- Ne mogu to učiniti. Ne mogu imati djece. I nikad je se nisam trebala odreći.-Čak i po cijenu braka? - bila je to otvorena prijetnja,-To mi želiš reći, da će me koštati braka? - upita prestravljeno. Prijetio joj je i silio naodluku koja bi joj slomila srce. Ali trenutačno nije željela ni njega napustiti. Nekolikoposljednjih tjedana bio je tako dobar prema njoj da je počela vjerovati kako se stvari međunjima rješavaju. A sada se dogodilo ovo. Zažalila je što mu je lagala samo zato da povedeLizzie u kazalište.Očajnički je željela vidjeti svoju kćer i nije znala kako da to izvede a da njega neuznemiri.- Moguće - reče Jack kao odgovor na njeno pitanje hoće li njeno viđanje s Lizzie ugrozitinjihov brak. - To nije nikad bio dio dogovora. U biti, vrlo izričito nije bio. Ušla si u ovaj brakna prijevaru, rekla si mi da nikad nisi imala djece. Lagala si mi. Mogu poništiti brak zbogtoga.

105

-Nakon sedam godina? - bila je šokirana.-Ako mogu dokazati da si me prevarila i da si mi lagala, što jesi i što mogu dokazati, ondabrak ne postoji. Bolje razmisli o tome prije no što je još više uvučeš u naše živote. Dobrorazmisli, Mad. Ozbiljno mislim. – i s tim joj okrene leđa i zatvori oči i pet minuta kasnijehrkao je dok je Maddy zurila u njega.Nije znala što da učini ili reče. Nije se željela ponovno odreći Lizzie, Nije joj to moglaučiniti, ni njoj ni sebi. Ali nije htjela izgubiti ni Jacka. Toliko joj je toga dao, a njegovazlostavljanja činila su joj se sad samo plodom njene mašte. Ali Lizzie nije bila privid. Maddyse osjećala kao da se ona loše ponijela prema njemu i sada je on bio žrtva, baš kao što joj je irekao. Te je noći satima ležala u krevetu razmišljajući o tome i osjećajući krivnju.No ujutro još uvijek nije imala odgovora. Objasnila mu je da se ide pozdraviti s Lizzie uhotel i da će doručkovati s njom, a onda će se vratiti i mogu zajedno provesti dan.- Bilo bi ti bolje da joj kažeš da se više nećete viđati, Mad. Igraš se vatrom. Sa mnom i smedijima. Velika je to cijena za neko dijete koje ni ne poznaješ i koje ti neće nedostajati akoje otpraviš.- Rekla sam ti, Jack - reče ona iskreno. Nije mu željela ponovno lagati. Bio je to još jedanon njezinih grijeha, kako je ona vidjela stvari. - To ne mogu učiniti.- Moraš.- Ne želim joj to učiniti.- Radije bi meni, zar ne? To mi mnogo govori o tome što misliš 0 našem braku. - Izgledaoje povrijeđeno dok je to govorio. Savršena žrtva.- Nisi razložan u vezi s ovim - pokušala mu je objasniti, ali ju je on prostrijelio bijesnimpogledom.-Razložan? Šališ se? Jesi li luda? Na kojim si drogama? Koliko ti se razložnim čini nabacitimi tvoje kopile nakon što mi nikada nisi rekla da si ga imala?-Pogriješila sam, slažem se. Ali ne tražim od tebe da je ti viđaš, Jack. Ja to želim.- Onda si još luđa nego što sam mislio. Što misliš 0 obiteljskom portretu na naslovniciPeoplea? Bi li ti to bilo dovoljno? Jer to će se i dogoditi, prije ili kasnije. A onda se možešpozdraviti s naklonošću javnosti.- Možda ne - reče ona potiho - možda će imati više razumijevanja od tebe.- Sranje. Za boga miloga, hoćeš li se osvijestiti?Svađali su se oko pola sata. A onda je Jack morao otići na golf s dvojicomPredsjednikovih savjetnika, no ne prije no što je upozorio Maddy da se više ne viđa s Lizzie.No Maddy je otišla s Lizzie na doručak i lijepo su se provele. Lizzie je primijetila da jeuznemirena, no Maddy je sve zanijekala. Nije ju htjela uznemiriti i reći joj da je više nikadaneće vidjeti. Umjesto toga obećala joj je da će je uskoro ponovno dovesti za vikend i javiti jojšto je saznala u vezi s fakultetom. Poljubile su se i zagrlile na odlasku i Maddy joj je dalanovac za taksi do zračne luke. lako joj je ponudila još novca, Lizzie nije htjela uzeti. Bila jevrlo savjesna i nije željela primiti ništa od majke osim zrakoplovne karte, hotela i novca zataksi. Maddy joj je ponudila da će joj otvoriti bankovni račun, ali Lizzie je odlučno odbila.Nije se htjela okoristiti majkom. No Maddy je znala da joj Jack to ne bi nikada povjerovao.Maddy se vratila do podne, a Jack je još uvijek bio vani. Nazvala je Billa i ispričala mu svešto se dogodilo.- Svemu sam ja kriva - reče potišteno - nisam mu trebala lagati.

106

No Bill se nije složio s njom.-Baš se ponio u ovome kao gad i još se pravi da je on žrtva. Nije, Maddy. Ti si. Zašto to nemožeš uvidjeti? - Bio je frustriran više no ikada. Razgovarali su gotovo sat vremena i nakraju je Maddy zvučala još utučenije. Kao da nije mogla razumjeti što joj Bill govori. Pitao sehoće li se ikada osloboditi lanaca koji su je sputavali. U posljednje vrijeme činilo se danazaduje, umjesto da napreduje.Te večeri kada je Jack došao kući, nije rekao ni riječi o Lizzie. Maddy nije bila sigurna je lito dobar ili loš znak, ili se samo čuva za još jedan ultimatum. Ali ona je činila sve kako bi muudovoljila. Spremila mu je finu večeru i prijazno razgovarala s njim. Te su noći vodili ljubav,a on je bio jako nježan, što joj je još više povećalo njen osjećaj krivnje zbog svega što sedogodilo.Sljedećeg dana kad su otišli na posao, baš kao što je Jack predvidio, sve im se vratilo.Fotografija Lizzie i Maddy, koju je slikao muškarac ispred kazališta, bila je na naslovnicamasvih tabloida. I netko je progovorio ili nagađao istinu. Naslovi su vrištali: "Maddy Hunter injena davno izgubljena kći". Pisalo je sve što su znali, da je Maddy rodila s petnaest godina ida je dala dijete na usvajanje. Bilo je nekoliko intervjua s Bobbyjem Joeom i učiteljicom unjenoj staroj školi. Dobro su obavili domaću zadaću.Jack je došao u njen ured s primjerkom svakog tabloida.- Lijepo, zar ne? Nadam se da si ponosna. I što sada? Zadnjih devet godina prodajemo tekao Djevicu Mariju, a sada si ispala ono što jesi, Mad. Jebena kurva. Sranje, zašto me nisislušala? - Na fotografiji su ona i Lizzie izgledale poput blizanki, toliko su sličile. A Jack jebjesnio po njenom uredu kao razjareni bik. Ali nije se moglo poreći ono što se dogodilo.Maddy je nazvala Lizzie u Memphis kako bi je upozorila, a kada je Jack napokon otišaonatrag u svoj ured, nazvala je dr. Flowers, a zatim Billa. Oboje su rekli gotovo istu stvar. Dagreška nije bila njezina i da sve nije tako loše kao što joj se čini. Javnost ju je voljela. Bila jedobra osoba i napravila je mladenačku pogrešku, a kad to saznaju, ljudi će je još višezavoljeti i suosjećati s njom. Fotografija nje i Lizzie bila je vrlo dražesna, bile su zagrljene.No Jack je učinio sve što je mogao, i to vrlo uspješno, kako bi se osjećala prestrašenom ikrivom. I čak je i Lizzie plakala kad ju je nazvala.-Žao mi je, mama. Nisam ti htjela stvarati neprilike. Je li Jack jako ljut? - Bila je zabrinutaza Maddy. Jack joj se nije svidio kada ga je srela i mislila je da je prilično zastrašujući. Bilo jenečeg čudnog u njemu.-Nije sretan, ali preboljet će. - Blago rečeno.-Hoće li ti dati otkaz?-Ne vjerujem. Osim toga, mislim da mu sindikat to ne bi dopustio. Bila bi todiskriminacija - osim ako je Jack ne uhvati na stavku u ugovoru o moralu. Bez obzira je li ilinije mogao, bio je bijesan na nju, a ona je bila na mukama zbog boli koju mu je prouzročila. -Moramo sve to prebroditi. Ali obećaj mi da nećeš razgovarati s novinarima.-Kunem se. Nisam i ne bih. Ne bih učinila ništa da te povrijedim. Volim te. - Jecala je nadrugoj strani žice, a Maddy je činila sve kako bi je utješila.- I ja tebe volim, dušo. I vjerujem ti. Dosadit će im s vremenom. Nemoj se previše brinutioko toga.No još prije podne, reporteri trač-emisija na televiziji počeli su je uhoditi, a na mreži subili svi izvan sebe. Iz uredništava svih časopisa u zemlji zvali su i željeli intervju s njom.- Možda bismo im trebali dati ono što žele - naposljetku je predložio šef odjela za odnose

107

s javnošću. - Koliko štetno to može biti? Pa imala je dijete s petnaest. To se i prije događalo.Nije ga ubila, za boga miloga, i nekako je slatka priča ako je dobro predstavimo. Što ti misliš,Jack? - pogledao je s nadom u svog poslodavca.-Mislim da bih joj isprašio stražnjicu odavde do Clevelanda. To mislim - reče Jack kaoodgovor na pitanje. Nije nikada bio tako bijesan na nju ni imao toliko razloga da bude.-Budala je što je ikad priznala toj maloj kurvi da joj je majka. Majka. Što to, dovraga,znači u ovakvim slučajevima? Pojebala se s nekom facom u srednjoj školi, on ju jenapumpao, a ona je odbacila dijete čim se rodilo. A sada hoda okolo kao svetica i govori 0svojoj kćeri. Sranje, i mačka je više povezana sa svojim mačićima no što je Maddy s tomglupom kurvom iz Memphisa. Mala koristi njenu slavu, a Maddy to ne uvida.- Možda to i nije baš tako - reče oprezno šef odnosa s javnošću. Bio je zapanjen žestinomJackove reakcije. Pod velikim je pritiskom u zadnje vrijeme. Gledanost Maddyne emisijesvakodnevno opada, što je možda djelomično razlog zašto je tako ljut na nju. Ali svi su znalida nije ona za to kriva, a to su govorili i Jacku, ali on nije htio čuti.Još uvijek je bio ljutit kada su te večeri stigli kući. Pokušao je navesti Maddy da mu obećada više nikada neće vidjet Lizzie, ali ona nije pristala. U ponoć je, bijesan, izjurio iz kuće inije se vratio do jutra. Nije znala gdje je otišao, ali kada je pogledala na ulicu mogla je vidjetiTV-kamere, pa se nije usudila poći za njim. Mogla je učiniti samo ono što je rekla i Lizzie.Čekati. Lizzie je bila kod prijateljice, tako da je nisu našli u prenoćištu, a šef joj je dao ostataktjedna slobodno jer je bio impresioniran time što je stvarno bila kći Maddy Hunter.Jedini koji nije bio impresioniran bio je Jack. Bio je sve prije no impresioniran.Suspendirao ju je na dva tjedna s emisije zbog meteža koji je izazvala na mreži i rekao joj dase sabere, odrekne djeteta i da se ne vraća na posao dok sve to ne učini. Bila je u njegovojnemilosti, a zaprijetio joj je, nabreklih žila na čelu, da će je ubiti ako mu ikad više budelagala o bilo čemu. I sve što je osjećala, slušajući ga, bila je krivnja. Što god da se dogodilo,krivnja je uvijek bila njezina.

Maya

108

15.Što je rujan više odmicao, žuti je tisak gubio interes za Maddy i njenu kći. Novinari sunekoliko puta dolazili u restoran u Memphisu, ali šef bi sakrio Lizzie u stražnju prostorijudok ne bi otišli, pa su naposljetku prestali svraćati. Za Maddy je bilo malo teže, ona je bilaizloženija, i bilo joj je teže izbjegavati medije nego Lizzie. Na Jackovo inzistiranje nije davalanikakve izjave, pa osim fotografije nakon kazališne predstave, nisu više imali štoobjavljivati. Maddy nije ni porekla ni potvrdila da je Lizzie njena kći, iako bi im bila voljelareći da je vrlo ponosna na nju i da je bila presretna što ju je Lizzie pronašla. Ali zbog Jacka osvemu je šutjela.Ona i Lizzie složile su se da ne bi trebala dolaziti neko vrijeme u Washington, ali Maddyje još uvijek tražila mjesto za nju na sveučilištu Georgetown, a Bill je činio sve kako bi jojpomogao. Lizzie je bilo lako "prodati". Imala je dobre ocjene i izvrsne preporuke svojihprofesora u Memphisu.Odbor Prve dame ponovno se sastao i Bill je bio sretan što vidi Maddy. Ali mislio je da seona doima ispijeno, umorno i zabrinuto. Napad žutog tiska ostavio je traga na njoj, a rekla jeda je i Jack još uvijek muči zbog toga. Mučio ju je i zbog postotka gledanosti i sada je tvrdioda je pao zbog skandala u vezi s njenom nezakonitom kćeri. Ali Bill je to znao iz njihovihsvakodnevnih razgovora. Ono što nije znao, i u što nije bio siguran, bilo je hoće li ona ikadanapustiti supruga. Prestala je pričati o tome i očito da je krivila sebe za većinu njihovihproblema.Bill je bio toliko uznemiren zbog nje, da je porazgovarao s dr. Flowers na jednom odsastanka Odbora. Ona mu nije mogla odavati tajne, ali ga je utješila.- Većina žena trpi zlostavljanje godinama - rekla je zaintrigirana njegovim interesom ireakcijom. Doimao se izvan sebe od brige za Maddy. - A ovo je najsuptilnija i najpodmuklijavrsta. Muškarci poput Jacka su dobri u tome. On navodi da se ona osjeća odgovornom zaono što on čini i sebe prikazuje kao žrtvu. A ono što trebate zapamtiti, Bill, jest da mu ona todopušta.- Sto možemo učiniti kako bismo joj pomogli? - On je to želio očajnički, ali nije znaokako.- Budite joj pri ruci. Slušajte je. Čekajte. Iskreno joj recite ono što mislite i što opažate. Aliako se ona želi osjećati krivom zbog Jacka, ona će to i osjećati. Ali naposljetku će pronaćisvoj put. Zasad činite sve što možete. - Nije mu to rekla, ali znala je od Maddy da je onsvakodnevno naziva i da ona cijeni njihovo prijateljstvo. Dr. Flowers se nije mogla nezapitati postoji li još nešto između njih, ali Maddy je inzistirala na tome da su oni samoprijatelji i da nitko od njih nema romantičnih motiva. Dr. Flowers nije bila toliko sigurna. Nošto god bilo, sviđao joj se Bill i cijenila je i njega i Maddy.-Samo brinem da jednoga dana te njegove suptilnosti ne prerastu u nešto što nećeostaviti mjesta dvojbi. Još se uvijek bojim da će je povrijediti.- I sad joj to čini - reče ona jasno. - Ali muškarci poput njega ne postaju nasilni. Ne moguvam obećati da neće, ali mislim da je dovoljno razuman. Iako, što je bliže gubitku svogaplijena, to će gore biti po nju. Neće je pustiti na lijep način.Još su čavrljali nakon što je Maddy otišla i Bill nije bio ohrabren kada se toga dana voziokući. Samo se jednom u životu osjećao ovako bespomoćan. I pitao se ne boji li se on toliko zaMaddy zbog svega onoga što je prošao kad mu je supruga bila oteta i ubijena. Do tada nije

109

vjerovao da mu se išta strašno može dogoditi.Sljedećega tjedna dao je Maddy rukopis knjige kako bi ga pročitala. Bila ga je dopolapročitala tijekom vikenda i suze su joj tekle niz obraze kada je jack naišao.-Što, dovraga, čitaš da te tako rasplakalo? - upita znatiželjno. Bili su u Virginiji i vikend jebio kišovit, a ona je cijelo poslijepodne ležala u naslonjaču, plakala i čitala. Billov opis otmicenjegove supruge cijepao joj je srce.- Knjiga Billa Alexandera. Jako je dobro napisana.- O, Bože, zašto bi čitala takve gluposti? Tip je takav gubitnik, teško je povjerovati damože išta pametnog napisati.- Jack ga uopće nije cijenio i bilo je očito da mu se ne sviđa. Još bi mu se manje sviđao,vjerojatno bi ga mrzio, da je znao koliko podržava Maddy. A ona se pitala je li ištanaslućivao.- Vrlo je dirljiva.Jack nije više ništa spominjao, ali kada je te večeri išla potražiti rukopis nije ga moglanaći, te je na kraju upitala Jacka nije li ga vidio.-Da, htio sam te poštedjeti još jedne suze. Stavio sam ga gdje i pripada. U smeće.- Bacio si ga? - Bila je šokirana.- Ima pametnijih stvari koje bi mogla raditi. Da malo više istražuješ, gledanost emisije biti bila bolja.- Znaš koliko istražujem - reče sebi u obranu. Trenutačno je radila na jednom skandaluunutarCIA-e i priči o carinskim prekršajima. - I isto tako znaš da moja istraživanja nisuproblem.-Možda stariš, mala. Znaš da javnost ne voli žene iznad tridesete. - Govorio je sve što jemogao samo da bi je podcijenio.-Nisi imao pravo baciti tu knjigu. Nisam završila. I obećala sam mu vratiti rukopis. - Bilaje uzrujana, a Jack se doimao potpuno ravnodušnim. I na ovaj je način pokazao da nepoštuje ni nju ni Billa Alexandera. Na svu sreću bila je to kopija a ne original.-Ne gubi vrijeme, Mad.Otišao je na kat u spavaću sobu, a kada je ona došla u krevet vodili su ljubav. U zadnje jevrijeme primijetila da ponovno postaje grub kao da ju je htio kazniti za njene prijestupe.Nije bio toliko okrutan s njom da bi se mogla žaliti, a kada bi mu nešto rekla on bio jojodgovorio da je to umislila. Pokušao ju je uvjeriti da je nježan s njom, ali njoj je sve bilojasno.Sljedećega tjedna, kad su se vratili u Washington, Brad je svih iznenadio riješivši najvećiproblem emisije. Razgovarao je s Maddy prije no što je otišao do Jacka, a njoj je rekao da jeshvatio da posao voditelja i nije tako lagan, čak i uz kompetentnu kolegicu kao što je Maddy.- Uvijek sam mislio da sam dobar u emisijama uživo, ali mnogo je drukčije biti dvijeminute na stablu ili tenku - nasmiješio joj se potišteno. - Mislim da nemam žicu za ovo. 1 dabudem iskren, uopće nisam uživao. - Već je prihvatio posao na jednoj drugoj mreži, bit ćenjihov dopisnik iz Azije. Bit će stacioniran u Singapuru i jedva je čekao da ode. Iako seMaddy počeo malo više sviđati, laknulo joj je što odlazi. Pitala se kakva će biti Jackovareakcija.Naposljetku, Jack nije ništa komentirao. Sljedećega dana odaslan je dopis u kojem je

110

stajao da Brad odlazi te da se složio završiti emisije do kraja tjedna. Imali su privremeniugovor za prvih šest mjeseci, jer ni sam Brad nije bio siguran hoće li mu se svidjeti posao namreži. Maddy je mogla na Jacku primijetiti da nije bio zadovoljan, ali njoj nije ništa priznao.Samo je rekao da je na njoj sad još veći teret sve dok joj ne pronađu novog kolegu.- Nadam se da ti gledanost neće pasti na nulu - reče zabrinuto. Ali njegovi su se strahoviubrzo pokazali neopravdanima. Umjesto da je pala, gledanost se naglo povećala čim je Bradotišao, a producent je čak predložio Jacku da je puste da nastavi sama. Ali on je tvrdio daona nije dovoljno snažna da sama nosi emisiju i želio je suvoditelja. Bio je to još jedan načinda je podcijeni. U međuvremenu gledanost im je bila na vrhuncu i Maddy je bila sretna zbogtoga, mada joj Jack to nije priznavao.Bez obzira na gledanost, koja joj je donijela veliko olakšanje, još uvijek je Billu zvučalapotišteno kad god bi je nazvao. Dugo se mučila zbog emisije. Nedostajao joj je rad s Gregom.Govorila je da joj i Lizzie nedostaje. Nije bila sigurna u čemu je problem, ali priznala mu jeda je jako loše raspoložena. Raspoloženje joj se znatno popravilo kad ju je Bill nazvao kakobi joj rekao da je uspio upisati Lizzie na Georgetown. Imala je ocjene i znanje, a poslala je iodličnu molbu. No bilo je to jedno od najpopularnijih sveučilišta u zemlji i bilo je pitanjehoće li biti mjesta za nju. Nazvao je nekoliko svojih veza, te su je zbog njega i preporukaLizzienih profesora odlučili primiti. Maddy je bila presretna zbog nje. Rekla je Billu da će jojpronaći stančić u Georgetownu i onda će se moći viđati kad god požele. Maddy je bila izvansebe od sreće i bila mu je duboko zahvalna.- Čekaj da joj kažem!- Reci joj da ja nisam imao ništa s tim - reče Bill skromno.-Ona je to sama zaslužila. Ja sam samo otvorio neka vrata, ali to se nikada ne bi dogodiloda ona sama to nije zaslužila.- Svetac si, Bill - Maddy se nasmijala. Bilo joj je neugodno kada mu je trebala reći da jeJack bacio njegov rukopis, ali to ga nije iznenadilo. Poslao joj je još jednu kopiju i ona ju ječitala u slobodno vrijeme u uredu. Upravo ju je završila i neko su vrijeme pričali o knjizi.Njeno je mišljenje bilo da će imati veliki uspjeh. Nije bila samo poučna, već iskrena i topla inadasve je odisala ljudskošću.Toga vikenda osobno je rekla Lizzie za Georgetown. Jack je otišao za vikend u Las Vegas,sa skupinom muškaraca, a Maddy je otišla u Memphis. Zajedno su večerale, dobro sezabavile i radile planove. Maddy joj je obećala naći stan u prosincu, prije no što započnesemestar nakon Božića. Lizzie nije mogla vjerovati svojoj sreći.- Nemoj mi naći nešto skupo - reče zabrinuto. - Ako budem išla stalno na predavanja,mogu raditi samo uvečer i vikendom.- A kada misliš učiti? - upita Maddy, zvučala je kao majka. - Ne možeš raditi ako mislišimati dobre ocjene, Lizzie. Razmisli o tome. - Ali s Lizzinog stajališta nije se imalo 0 čemurazmišljati. Već je godinu i pol studirala i cijelo je to vrijeme neprestano radila.- Jesu li mi ponudili stipendiju? - još je uvijek bila zabrinuta.-Ne, ali ja jesam. Ne budi smiješna, Lizzie. Vremena su se promijenila. Sada imaš mamu. -I to mamu koja je dobro zarađivala kao voditeljica jedne od najboljih emisija u zemlji.Imala je namjeru financirati Lizzien studij i plaćati joj stan i troškove. To joj je i objasnila.- Ne očekujem da se sama uzdržavaš. Zaslužila si odmor. Imala si dovoljno poteškoća uživotu. - Osjećala je da joj mora mnogo toga nadoknaditi i u ovom trenutku jedino je toželjela. Nije mogla promijeniti prošlost, ali mogla joj je osigurati budućnost.- Ne mogu ti to dopustiti, ali jednog dana ću ti vratiti - reče Lizzie svečano.

111

-Moći ćeš me uzdržavati kada budem stara - nasmije se Maddy - kao odana kći. - Istina jebila da su već bile odane jedna drugoj i još su jednom provele nezaboravan vikend. Ubrzo suotkrile da imaju mnogo zajedničkoga, od sličnog ukusa u odjeći do drugih stvari koje suvoljele. Jedino su se razilazile u glazbi. Lizzie je bila ovisna o punk-rocku i country glazbi, aMaddy ih je mrzila. - Samo se nadam da će ti to proći - Maddy se šalila, a Lizzie se zaklinjalada neće nikada.- Ono što ti slušaš tako je sladunjavo, bljak! - našalila se Lizzie.Zajedno su odlazile u duge šetnje i provele mimo zajedničko jutro nakon što su unedjelju bile u crkvi. A onda se Maddy vratila u Washington. Stigla je kući mnogo prije no štose Jack vratio iz Vegasa. Rekao je da će se vratiti oko ponoći. Ona mu nije bila rekla kamo idei nije imala ni namjeru. Lizzie je još uvijek stajala kao tempirana bomba između njih dvoje.Bila je nedjeljnja večer i upravo je raspremala kovčeg kada je telefon zazvonio.Iznenadila se kada je čula Billov glas. Nikada je nije zvao kući, samo u ured, kako bi izbjegaoopasnost da se Jack javi.- Je li nezgodno vrijeme? - upita nervozno.-Ne, u redu je. Upravo sam se vratila iz posjeta Lizzie. Presretna je zbog Georgetowna.-Drago mi je. Mislio sam na tebe cijeli dan. Drago mi je da je sve u redu. Ne znam zašto,ali bio sam zabrinut. - No ni to nije bilo neuobičajeno za njega. Otkako je ušla u njegov život,samo je o njoj mogao razmišljati. Bila je u tako teškoj situaciji. Osjećala je da mnogo dugujeJacku i vjerovala je da mora primati sve što joj on servira. Do sada je Bill nije uspio uvjeriti usuprotno, iako je počela shvaćati da je Jack zlostavlja. Bilo je to jako frustrirajuće za Billa ineprestano se brinuo zbog nje. Čak ju je spomenuo i svojoj djeci, koja su bila fasciniranačinjenicom da je on poznaje.- Je li ti suprug kod kuće? - upitao ju je oprezno. Pretpostavljao je da nije kada je govorila o Lizzie.- Ne. Otišao je u Las Vegas za vikend. Večerat će tamo i pogledati zadnju predstavu ivratiti se prilično kasno. Rekao je oko ponoći. Ali kladim se da neće doći do tri-četiri ujutro.- Što kažeš na večeru? - brzo ju je upitao, osjetivši olakšanje što je sama. - Upravo sam sispremao tjesteninu i salatu. Zanima li te nešto jednostavno? Ili možemo izići, ako želiš.Nikada je dosad nije pozvao na večeru, iako su nekoliko puta zajedno ručali, a ona jevoljela provoditi vrijeme s njim. Postao je njezin mentor i osoba kojoj se povjeravala i, naneki način, anđeo čuvar. A kako nije bilo Grega, postao je i njen najbolji prijatelj.- Voljela bih večerati s tobom - nasmiješila se na poziv. I oboje su smatrali da je njegovstan dobra ideja. Nije imalo smisla davati povoda za tračeve, a uzimajući u obzirzainteresiranost žutog tiska za nju, lako je moglo doći do toga. Nitko od njih nije želio takvihproblema. - Želiš li da donesem nešto? Vino? Desert? Ubruse? - doimala se sretnom što će gavidjeti.- Samo donesi sebe. I nemoj previše očekivati. Moje kuharsko umijeće je priličnopočetničko. Naučio sam kuhati tek u posljednjih godinu dana.- Ne brini se. Pomoći ću ti.Stigla je kod njega pola sata kasnije, s bocom crnog vina u ruci, a na sebi je imala bijeluvestu i traperice. Kosa joj je bila raspuštena i strahovito je ličila na Lizzie. I Bill je to odmahprokomentirao.

112

-Baš je slatka cura - reče Maddy ponosno kao da su cijeli život provele zajedno.Maddy je bila impresionirana Billovim kuharskim umijećem. Nosio je plavu košulju itraperice, zavrnuo je rukave i spremio izvrsnu salatu. Zagrijao je francuski kruh koji jekupio za nju, a fettuccini Alfredo odlično su mu ispali. Crno vino koje je donijela odlično jepristajalo uz to. Sjedili su u njegovoj udobnoj kuhinji koja je gledala na vrt i razgovarali omnogočemu; njegovim diplomatskim misijama, akademskoj karijeri, njegovoj knjizi injezinoj emisiji, te naposljetku o njegovoj djeci. Bili su potpuno opušteni, poput pravihprijatelja. Otkrio je da s njom može pričati o svačemu, čak i o tome kako je zabrinut zakćerin brak. Mislio je da ona previše radi, da je u kratko vrijeme rodila previše djece, te da jenjegov zet previše kritičan prema njoj. Doimali su se kao draga obitelj i Maddy bi mu još višezavidjela da nije imala Lizzie.- Nisam nikada shvaćala koliko su djeca važna, sve dok ih sama nisam mogla imati. Bilasam glupa što sam dopustila da me Jack nagovori, ali to mu je bilo tako važno, a tako jemnogo učinio za mene. Osjećala sam da mu to dugujem. Cijeloga života drugi su mi govorilišto da činim u vezi s djecom, da ih imam ili nemam, da ih se odreknem, ili da se pobrinem daih uopće ne mogu imati. - Činilo se nevjerojatnim pričati o tome s njim, ali ogorčenost itjeskoba su je malo napustili sada kad je našla Lizzie. - Zamisli kako bi mi život bio tužan danikad nisam imala djece.- Teško je to zamisliti. Moja djeca su mi razlog za život - priznao je. - Ponekad mislim dasam ja mnogo više brinuo o njima nego Margaret Ona je bila mnogo ležernija što se togatiče. Uvijek sam bio odveć zaštitnički raspoložen prema njima.No Maddy je to sada mogla bolje razumjeti. Stalno se brinula za Lizzie da joj se nešto nedogodi i da najveći dar u njenu životu ne nestane. Kao da joj je taj dar bio presladak da bi gazaslužila i da će biti kažnjena time što će Lizzie nestati.- Uvijek ću se osjećati krivom što sam je se odrekla. Pravo je čudo da je tako dobroispala nakon svega što je prošla. Na neki način mnogo je zdravija od mene - reče Maddy sdivljenjem, dok joj je on posluživao čokoladnu kremu. Kušala ju je i kao sve ostalo bila jeodlična.- Nije imala teških udaraca kao što si ti imala, Maddy. Čudo je da si uopće zdrava. Iakosam siguran da i njoj nije uvijek bilo lako u skrbničkim obiteljima i sirotištima. Tamo jojsigurno nije bilo lijepo. Hvala Bogu da imate jedna drugu. - A onda ju je zapitao neštoneobično. - Sada kad je imaš, i vidiš kakva je, bi li željela imati još djece?-Voljela bih, ali mislim da nema izgleda da se to dogodi - nasmiješila mu se. - Nisam višenapustila nijedno dijete, a više ih ne mogu imati... jedini način bio bi posvojenje, a Jack mi tone bi dopustio.Rastužilo ga je kad je čuo da je Jack još uvijek važan dio njenih planova. Ovih dana nijegovorila ništa o odlasku. Nije se još pomirila sa situacijom u kojoj je bila, ali nije ni skupiladovoljno hrabrosti da ode. Još uvijek je osjećala da mu toliko toga duguje, pogotovo nakonboli koju mu je nanijela s Lizzie.- A što da nema Jacka? Bi li posvojila? - Bilo je to besmisleno pitanje, ali bio jeznatiželjan. Očito da je voljela djecu i toliko je uživala u druženju sa svojom kćeri. Bila jeiznenađujuće dobra majka, iako je bila neiskusna u tome.-Vjerojatno - reče i sama se iznenadivši. - Nisam nikada razmišljala o tome. Najviše zatošto nisam nikada razmišljala da ću napustiti Jacka. Čak i sada, ne znam hoću li ikada imatihrabrosti za to.-Želiš li to? Napustiti Jacka, mislim. - Ponekad je mislio da želi, a ponekad da ne. Bilo je to

113

područje njena života koje je bilo ispunjeno krivnjom, zbunjenošću i sukobom. No unjegovim očima to zasigurno nije sličilo na brak. Ona je bila samo žrtva.-Željela bih ostaviti patnju i strah i krivnju koju osjećam kada sam s njim... možda uistinuželim samo Jacka, ali bez svega toga, a mislim da to nije moguće. No kada pomislim da ću ganapustiti, razmišljam o njemu kao o muškarcu kakav sam mislila da on jest i kakav je znaobiti s vremena na vrijeme. A kada razmišljam o tome da ostanem, razmišljam kakav gadmože ponekad biti i kako je to prečesto. Teško je pomiriti te dvije stvari. Nikada nisam upotpunosti sigurna tko je on, ili tko sam ja, i koga bih zapravo napustila. - Jasnije se nijeznala izraziti, ali i ovo je bilo dovoljno da on bolje shvati situaciju.-Možda mi to svi činimo, ali u manjoj mjeri. - Na neki je način ona bila onemogućenazbog neodlučnosti, jer su joj obje strane jednako težile, dok je po njegovu mišljenju Jackovozlostavljanje trebalo prevagnuti. No on nije imao nasilno djetinjstvo kakvo je ona imala, štoju je pripremilo da dopušta Jacku da joj čini što želi. Trebalo joj je gotovo devet godina, odkojih sedam u braku s njim, da shvati da on i Bobby Joe imaju mnogo toga zajedničkoga. Onošto joj je Jack činio bilo je samo mnogo suptilnije.- Čak i u mom slučaju - nastavi Bill - ja zaboravljam stvari koje je Margaret činila i kojesu me nervirale. Kada sad pogledam unazad i prisjetim se zajedničkih godina, sve izgledatako savršeno. Ali i mi smo imali nesuglasica, kao i većina ljudi, i nekoliko teških razdoblja.Kada sam prihvatio prvu diplomatsku misiju, i želio napustiti Cambridge, zaprijetila mi je daće me ostaviti. Nije željela otići i mislila je da sam lud. Kako je na kraju ispalo - tužno jepogledao Maddy - imala je pravo. Nisam trebao to učiniti. Danas bi bila živa.- Ne možeš to tvrditi - reče Maddy blago, posegnuvši preko stola kako bi ga nježnodotaknula za ruku. - To je sudbina. Mogla je poginuti u zrakoplovnoj nesreći, biti pregažena,ubijena na ulici, mogla se razboljeti od raka... nisi mogao znati što će se dogoditi. I sigurno simislio da ispravno postupaš.-Jesam. I nikada nisam pomislio da će Kolumbija biti tako opasna ili da ćemo tamo bitiizloženi takvoj opasnosti. Da sam to znao, ne bih prihvatio posao.- Znam to - reče Maddy, još uvijek držeći svoju ruku na njegovoj, a on ju je onda uhvatio usvoju ruku i tako je držao. Bilo je utješno biti s njom. - Sigurna sam da je i ona to znala. To jekao da nikada ne želiš letjeti jer zrakoplovi ponekad padaju. Moraš živjeti život najbolje štomožeš i umjereno riskirati. Većinom se isplati. Ne možeš se osuđivati zbog toga. To nijepošteno. Zaslužuješ bolje - reče jednostavno.-Kao i ti - reče držeći je za ruku i pogledavši je preko stola. - Volio bih da vjeruješ u to.- Pokušavam naučiti - reče ona potiho. - Mnogo godina su mi ljudi govorili suprotno.Teško je ne povjerovati im.-Volio bih kad bi mogla biti daleko od svega toga. Zaslužuješ mnogo bolji život nego štosi imala, Maddy. Volio bih te zaštititi i pomoći ti.- To i činiš. Više nego što si svjestan.Bila bih izgubljena bez tebe. - Sve mu je rekla, sve svoje nade, sve svoje strahove, svesvoje probleme. Nije bilo ničega što nije znao o njenom životu, mnogo više no što je Jackznao.Zatim im je u šalice ulio kavu pa su izašli sjesti u vrt. Zrak je bio prohladan, ali još uvijekugodan, i sjeli su na klupu a on ju je obgrlio. Večer je bila savršena, nakon lijepog vikenda.-Morat ćemo ovo ponoviti - reče on - ako budeš mogla.Bila je sreća da se Jack još uvijek nije vratio iz Vegasa

114

-Mislim da Jack to ne bi razumio - reče ona iskreno. Nije bila sigurna ni da li je ona samarazumjela. Znala je da bi Jack bio ljut da je znao za večeru s Billom Alexanderom. Ali već jeodlučila da mu neće ni reći. Izgleda da mu mnogo toga nije govorila u posljednje vrijeme.- Uz tebe sam, Maddy, ako me zatrebaš.Nadam se da to znaš - reče dok ju je gledao obasjanu mjesečinom i svjetlošću iz njegovadnevnog boravka.- Znam to, Bill, hvala ti.Gledali su se neko vrijeme, a onda ju je on privukao bliže i tako su sjedili neko vrijeme,ništa ne govoreći, u tišini i miru, u ugodnome društvu, kao pravi prijatelji.

115

16.Listopad je za svih bio užurbaniji no inače. Društvena je sezona bila u punom zamahu.Svijet politike bio je napetiji. Neprilike u Iraku još su uvijek odnosile živote i ljudi nisu bilisretni zbog toga. A Jack ju je još jednom iznenadio tako što je zaposlio još jednog voditelja.Bio je bolji od Brada, ali bio je jako težak kao osoba, ljubomoran i neprijateljski raspoloženprema Maddy. Zvao se Elliott Noble. Već je prije vodio emisije u paru i premda je bio hladankao led, bio je dobar, te im barem gledanost ovaj put nije opala. Čak se malo i poboljšala. Alibilo je grozno raditi s njim, za razliku od suradnje s Gregom, pa čak i s Bradom.Tjedan dana nakon što je Elliott započeo raditi, Jack je objavio da vodi Maddy u Europu.Imao je poslovne sastanke u Londonu i želio je da Maddy pođe s njim. Ona nije mislila damože napustiti emisiju tako brzo nakon što je Elliott počeo i bila je zabrinuta da će ljudimisliti da ju je došao zamijeniti. No Jack je tvrdio da to nitko neće pomisliti i nije popuštao.Složila se, no u zadnji tren se jako prehladila i dobila upalu uha, te nije mogla letjeti s njim.Tako je otišao bez nje i nije mu bilo drago. Stoga je odlučio ostati tjedan dana i provestivikend u Hampshireu s prijateljima. Maddy je to omogućilo da bude s Lizzie i čak da s njompogleda neke stanove. Zabavljale su se dok su to radile, ali nisu našle ništa što im se sviđalo.Imale su dosta vremena. Nije joj bio potreban stan do prosinca. Bill ih je obje izveo navečeru.Na putu kući Maddy je stala u trgovini kako bi kupila neke stvari za doručak i bila jezatečena kad je ugledala Jackovo ime na naslovnicama tabloida. "Je li muž Maddy Hunter jošuvijek ljut zbog njenog djeteta?" bio je naslov koji ju je privukao, a ispod njega stajalo je"Slatka osveta: izgleda da i on ima svoje novo dijete". A uz to stajala je njegova fotografija snekom ženom. Bilo je teško znati jesu li to montirali i je li članak uopće bio istinit. Ali nafotografiji on je izlazio iz restorana Annabel držeći za ruku jednu jako lijepu i jako mladuplavušu. A na njegovu se licu čitalo iznenađenje. Na Maddynom još i više dok je zurila unovine i onda ih kupila s ostalim potrepštinama. Kad su stigle kući pomno je pročitalačlanak i priznala Lizzie da je jako uznemirena.- Znaš lako to ide. Vjerojatno je bio u većem društvu, ili tako nešto, ili je ona možda samoprijateljica, ili žena ili partnerica nekog drugog. Tabloidi su odvratni i većina toga su laži.Nitko im nikada ne vjeruje - reče Lizzie tješeći majku, a to je i bilo moguće, ali Maddy seosjećala kao da ju je netko ispljuskao dok je gledala Jacka i ženu pored njega na fotografiji.Već je dva dana nije zvao i ona je odlučila nazvati ga na broj koji joj je bio ostavio. Bio jeto hotel Claridge, gdje su joj rekli da je otišao na vikend, a ona nije imala taj broj. Nije to višespominjala, ali misli o tome zagorčile su joj cijeli vikend i kada je on u ponedjeljak stigaokući ona je kipjela.-Dobre si volje - reče on veselo, kada je stigao u ponedjeljak navečer. - Što ti je, Mad? Uhote još uvijek boli? - On je bio izvrsno raspoložen, a ona je bez riječi izvadila tabloid koji jesačuvala kako bi mu ga pokazala. Pogledao ga je a da se nije zabrinuo, a onda je slegnuoramenima i nasmiješio joj se. - Pa? U čemu je problem? Bio sam s većim društvom i zajednosmo izašli. To nije zločin, koliko ja znam. - Nije se doimao kao da osjeća krivnju i nije se nipokušao ispričati, što je bilo ili hrabro ili ju je trebalo umiriti, Maddy nije točno znala što.-Izašao si na ples s njom? - Maddy nije skidala oči s njegovih.- Naravno. Plesao sam s mnogo žena te večeri. Nisam se jebao s njom ako to pitaš. -Došao je odmah do biti i počeo se uzrujavati što ona sumnja u njega.

116

- Za to me optužuješ, Mad? - Zazvučao je kao da je krivnja njezina, a njegova vjernost kaoda nije u pitanju.- Bila sam zabrinuta. Prilično je slatka, a priča zvuči kao da ste bili zajedno.-Priče 0 tebi zvuče kao da si kurvica, pa im ja ne vjerujem, zar ne? - Od tih je riječizateturala kao da ju je lupio šakom u trbuh.-Nije lijepo to što govoriš, Jack - reče blago.-Istina je, zar ne? Nitko se nije pojavio s mojom nezakonitom kopiladi, je li tako? Da jest,onda bi imala pravo žaliti se. No kako stvari stoje, nemaš se na što žaliti. I uzevši u obzirtvoje laži i stvari koje si krila od mene, tko bi me krivio i da sam te prevario?Kao i obično, ona je bila kriva i zaslužila je. Razmišljajući o tome, znala je da djelomičnoima pravo. Još mu uvijek nije rekla da će se Lizzie doseliti u Washington, i da se s vremenana vrijeme viđa s Billom i da svakodnevno razgovaraju telefonom. Jack je uspješnoizokrenuo situaciju i naveo je da se ona osjeća krivom, umjesto da se izjasni je li joj bionevjeran.-Žao mi je. Činilo se kao... - Bila je zbunjena i osjećala se grozno što je to pomislila zanjega.- Nemoj tako brzo upirati prstom, Mad. Što se događa na poslu? - Kao i uvijek upotpunosti je zanemario ono što je ona rekla. Držao se teme razgovora samo kada je tonjemu odgovaralo, što sad nije bio slučaj. Samo ju je ošamutio i, kao i obično, svalio krivnjuna nju.Zapravo, zbog onoga što mu je rekla, i onoga što je pomislila kada je vidjela fotografiju,on ju je nekoliko puta optužio da koketira s novim kolegom. Elliott je bio mlad, neoženjen izgodan i Jack joj je počeo govoriti da kruže glasine o njima, što ju je jako uznemirilo. Rekla jeto Billu i on joj je napomenuo da Jack samo želi skrenuti njenu pozornost, ali ona je jošuvijek mislila da on to ozbiljno misli i zbog toga se osjećala grozno.A ono što je rekao o Elliottu nije ništa u usporedbi s onim što je rekao o Billu kada mu jenetko rekao da ih je vidio u Bombay Clubu na ručku.-Zato si mi izmislila ono sranje s Annabel? Što je to bilo? Zavlačenje? Jebeš li se s timstarcem, Mad? Ako da, uistinu mi te žao. Možda u ovom trenutku i ne možeš dobiti ništabolje.-To je odvratno! - Dobacila je bijesno, ljuta zbog optužaba i načina na koji je govorio oBillu. Nije bio ni star ni dosadan. Bio je zanimljiv, zabavan, dobar i pošten, i vrlo zgodan. Anajčudnije je bilo, iako je bio dvadeset šest godina stariji od nje, što joj to nije nikada padalona pamet kada su bili zajedno.Situacija se pogoršala kada je on bez njenog znanja ispitao jednu od djevojaka naprijamnom, a ona je glupo izlanula nešto o Billovim pozivima. Natjerao ju je da prizna da Billgotovo svakodnevno naziva Maddy. I pet minuta kasnije, Jack je bio u njenom ureduoptužujući je i prijeteći joj.-Ti mala kurvo! Što se to događa s vama dvoje? Kada je to počelo? Na tvom prokletomsrceparajućem Odboru? Nemoj zaboraviti da je taj kurvin sin ubio svoju suprugu. Možda će itebi učiniti istu uslugu ako ne budeš oprezna.-Kako to možeš reći? - Oči su joj se odmah napunile suzama zbog njegove grubosti. Nijeznala kako da se obrani i nije bilo načina da mu dokaže kako ne spava s BillomAlexanderom.-Samo smo prijatelji. Nisam te nikada prevarila, Jack. - Njezin pogled molio ga je da joj

117

povjeruje. Umjesto da ga mrzi zbog onoga što joj je rekao, ona je bila strahovito pogođena.-Reci to nekome tko ti vjeruje. Ja znam kakva si, nisi valjda zaboravila? Ja sam onaj tipkojemu si lagala o djetetu.-To je drugo. - Jecala je dok je sjedila za stolom, a on ju je pljuskao riječima.-Ne, nije. Ne vjerujem ti više ni riječi, a zašto i bih? Imam dobre razloge da ti ne vjerujem.Tvoja takozvana "kći" je živi dokaz, samo da te podsjetim.-Samo smo prijatelji, Jack - ponovno je govorila o Billu, a on je nije slušao. Izjurio je iznjenog ureda i gotovo razbio staklena vrata, a Maddy je ostala sjediti i tresla se. Još je bila usuzama kada je Bill nazvao pola sata kasnije, i ona mu je ispričala što se dogodilo.-Mislim da me više ne bi trebao zvati. On misli da imamo vezu. - A sada svakako nisumogli ići na ručak. Osjećala se kao da isključuje životnu potporu, ali držala je da nemadrugog izbora. - Ja ću nazvati tebe. Jednostavnije je - reče ona tužno.- On nema pravo razgovarati s tobom na taj način.- Bill je bio ljut, a ona mu je ispričala ublaženu verziju. Da je čuo što je Jack zaista rekao,bio bi izvan sebe. - Tako mi je žao, Maddy.-U redu je. Ja sam kriva. Ja sam ga razljutila kada sam ga optužila da je izašao s nekomdjevojkom u Londonu.- Vidjela si fotografiju, za boga miloga. To nije bio nerazuman zaključak. - Bio je uvjerenda joj je Jack lagao, ali nije joj to rekao. A onda, utučen zbog svega, upitao ju je: - Koliko ćešjoš ovo trpjeti, Maddy? Odnosi se prema tebi kao sa blatom ispod cipela. Ne uviđaš li to?-Vidim... ali ima i pravo. Lagala sam mu o Lizzie. Izazivam ga. Lažem mu i za tebe. Ni ja nebih voljela da on svaki dan priča s nekom ženom.-Želiš li da prestanemo razgovarati? - upita Bill u panici. Ali brzo ga je utješila.- Ne, ne želim. Ali razumijem kako se Jack osjeća.-Mislim da uopće nemaš predodžbu o tome kako se on osjeća, odnosno osjeća li onuopće. - Bill se nije slagao s njom. - Mislim da on toliko manipulira i da je toliko zločest datočno zna kako može s tobom i kako će te navesti da se osjećaš krivom. On bi se tebi trebaoispričavati i osjećati se krivim! - Zvučao je uznemireno dok su razgovarali o tome, anaposljetku su se dogovorili da će ga ona zvati svaki dan, te da neko vrijeme neće odlaziti naručak, ali da će možda ponekad ručati nasamo u njegovu stanu. I njoj se to činilo skrivanjem,ali bilo je bolje da se ne pokazuju u javnosti, a ni jedno ni drugo nisu željeli prestati se viđati.Njoj je bio potreban barem jedan prijatelj, i pored Lizzie on je bio sve što je imala.Situacija je u kući bila napeta nekoliko dana, a onda su ona i Jack otišli na zabavu kodjednog zastupnika kojega je Jack poznavao. I Bili je bio tamo. Išli su zajedno na fakultet, a onje bio zaboravio reći Maddy da će i on doći.Jack je odmah reagirao čim je Bill ušao u prostoriju. Nagnuo se i tako jako stisnuo Maddyza ruku da je bila bijela kad ju je pustio. No poruka joj je bila jasna.- Ako samo progovoriš s njim, odvući ću te odavde tako brzo da nećeš ni znati što tesnašlo - došapnuo joj je na uho.-Razumijem - prošapće ona. Izbjegavala je pogledati Billa kako bi mu dala do znanja dane može pričati s njim. I svaki put kad bi se on približio, ona bi se držala uz Jacka. Izgledalaje nervozno i bila je blijeda, te se cijelu večer osjećala neobično. A kada je Jack otišao dotoaleta, preklinjući je pogledala Billa te on prođe pored nje zabrinuta pogleda. Odmah jeprimijetio napetost na njenom licu.

118

-Ne mogu razgovarati s tobom... bijesan je...- Jesi li dobro? - bio je jako zabrinut za nju. Vidio je što se događa i odlučio je ne prilazitijoj, -Dobro sam - reče i okrene se, ali Jack se vratio baš u trenutku kad je Bill odlazio od nje iodmah je osjetio što se dogodilo. Jack je došao ravno do nje i protisnuo kroz zube, tonomkoji ju je prestravio.- Odlazimo. Uzmi kaput.Ljubazno je zahvalila domaćici i nekoliko minuta kasnije su otišli. Prvi su otišli, no večeraje bila gotova tako da nisu prouzročili nikakve komentare. Jack je objasnio da oboje imajurane sastanke sljedećega jutra. Samo je Billa zabrinuo njihov odlazak, a znao je da ne moženazvati da vidi kako je. Jack je već u automobilu osuo paljbu riječima, a ona je došla u napastda iskoči i pobjegne. Pomahnitao je zbog Billa.-Za kakvu me budalu držiš? Rekao sam ti da ne razgovaraš s njim... Vidio sam tvoj pogledkada si ga gledala... zašto nisi zadigla suknju, skinula gaćice i mahnula mu?-Jack, molim te... prijatelji smo, to je sve. Rekla sam ti. On žali za svojom suprugom. Jasam udana za tebe. Radimo u istom Odboru, i to je sve, - Govorila je što je tiše mogla, trudećise da ne izaziva, ali bilo je beznadno. On je bjesnio.- Sranje, ti mala kurvo! Dobro znaš što radiš s njim, kao i ja. A vjerojatno i cijeli jebeniWashington. Kakva budala ja ispadam? Nisam slijep, Maddy, za boga miloga. Isuse, kakvasranja ja podnosim. Ne mogu vjerovati. - Ona nije rekla više ni riječi dok su se vozili kući.Kad su stigli, Jack je bijesno lupao svim kućnim vratima, ali je nije taknuo. Ona je cijelu noćležala skvrčena u krevetu strahujući što će joj učiniti, no nije učinio ništa. Sljedećega jutradok mu je točila kavu, bio je hladan kao led.Samo ju je upozorio:-Ako ikad ponovno budeš razgovarala s njim, izbacit ću te na ulicu gdje i pripadaš.Razumiješ? - Ona je potiho kimnula glavom boreći se sa suzama, prestravljena zbog temogućnosti. - Neću trpjeti takva sranja. Sinoć si me ponizila. Nisi skidala oči s njega iizgledala si kao kuja koja se tjera.Htjela mu se suprotstaviti i braniti se, ali nije se usudila. Samo je kimnula glavom i utišini se odvezla s njim na posao. Jedina razložna stvar nakon svega bilo je da nazove Billa ida mu kaže da ga više ne može nazivati i da se više ne mogu viđati. I znala je da bi to trebalaučiniti. No on je bio nit života za koju se držala, tanka nit između nje i ponora u koji se bojalada će pasti. I nije znala zašto, ali osjećala je da je i za njega veza nešto posebno. 1 bez obzirakoliko joj Jack prijetio, bez obzira na cijenu ili na pogibelji kojoj se izlaže, nije se moglaodreći druženja s Billom. Znala je da je ono što čini opasno, ali bez obzira koliko upornosama sebi to govorila, znala je da sada ne može stati.

119

17.Maddy je još uvijek bila u nemilosti kod Jacka i svaki dan je vrlo oprezno pozivala Billa izsvoga ureda, kada je jednog poslijepodneva začula povik iz redakcije. Upravo je razgovaralas Billom i na trenutak je poslušala buku izvana i rekla mu da se nešto moralo dogoditi.- Nazvat ću te - reče i poklopi slušalicu, te iziđe iz ureda kako bi vidjela o čemu se radi.Svi su se bili skupili oko monitora i isprva nije mogla vidjeti što gledaju. No netko se ubrzopomaknuo i mogla je čuti i vidjeti vijesti koje su prekinule programe na svim televizijskimpostajama. Predsjednik Armstrong je ustrijeljen i prenosi se helikopterom u Mornaričkubolnicu Bethesda u kritičnom stanju.- O moj Bože... o moj Bože... - prošapće Maddy. Gledajući prijenos bila je u stanjurazmišljati samo o Prvoj dami.- Zgrabi kaput! - dovikne joj producent. - Čeka te helikopter na Nationalu.Snimatelj je već bio spreman i netko joj je dodao torbu i kaput i ona je potrčala premadizalu. Na istim su vijestima rekli da je Prva dama s njim. Čim je sjela u automobil koji ju jetrebao odvesti do Nationala, nazvala je ured. Producent je čekao njezin poziv.- Kako se to dogodilo? - upita brzo.- Još ne znaju. Neki je tip izašao iz gomile i pucao. Netko iz tajne službe je takođerpogođen, ali nitko još nije mrtav.- Još. To je bila ključna riječ.- Hoće li se izvući? - zatvorila je oči dok je slušala.- Ni to još ne znamo. Ne izgleda dobro. Ima krvi posvuda po onome što sad pokazuju.Sve su prikazali na usporenoj snimci. Rukovao se sa skupinom koja je izgledala savršenonevino, a pucao je tip koji se doimao najnevinije. Uhvatili su ga. U pritvoru je, ali još nisuotkrili njegovo ime.- Sranje.- Budi u kontaktu. Saznaj sve što možeš. Razgovaraj s liječnicima, medicinskimsestrama, tajnom službom. S Prvom damom, ako ti dopuste da je vidiš. - Bile su prijateljice, anikakva veza nije bila sveta u njihovu poslu, stoga je znala da očekuju da u potpunostiiskoristi svaku prigodu, bez obzira koliko neukusno bilo. - Poslali smo i ekipu sautomobilom, ako ti bude potreban odmor. Ali želim da ti radiš na ovome.- Znam. Znam.-I ostavi slobodnu vezu za slučaj da te trebamo.- Čujemo se. - Upalila je radio u automobilu, ali ponavljali su vijesti idućih pet minuta.Na trenutak je bila neodlučna, ali onda je pozvala Billa kako bi mu rekla kamo ide.- Ne mogu dugo - brzo mu je objasnila. -Moram osloboditi liniju. Jesi li čuo?-Upravo sam čuo na radiju. Moj Bože, ne mogu vjerovati.- Kao da se ponavljao slučaj Kennedy, samo u mnogo gorem obliku. Ovo nije bila samopolitika ili povijest Znala je.- Na putu sam za Bethesdu. Javit ću ti se.- Čuvaj se. - Nije bilo potrebe. Nije bila u opasnosti. No on je ipak to rekao, a nakon što

120

su prekinuli razgovor, gledao je kroz prozor u vrt i razmišljao o njoj.Sljedećih pet sati Maddyn je život bio prava ludnica.U bolnici su ogradili prostor za novinare i postavili im aparate za kavu. Tajnik za odnoses medijima dolazio je svakih pola sata. A svi su pokušavali uhvatiti bilo kojeg članabolničkog osoblja. No trenutačno nije bilo novosti i nije bilo priče.Predsjednik je bio na operaciji od podne i u devetnaest sati još nije bio izašao izoperacijske dvorane. Metak je probio pluća i oštetio bubreg i slezenu. Rekonstrukcija je biladugotrajna. Začudo, metak nije taknuo srce, ali došlo je do obilnog unutarnjeg krvarenja.Nitko nije vidio Prvu damu. Čekala ga je na intenzivnoj i pratila operaciju putem internetelevizije. Nije se imalo više što reći sve dok operacija ne bude gotova i dok se ne obaviprocjena njegova stanja. Liječnici su nagađali da će na operaciji biti do ponoći. Kao i Maddy.U predvorju je bilo više od sto fotografa, sjedili su na naslonjačima, stolicama, i navlastitoj opremi, a neki su se ispružili u kutovima po podu. Uokolo se nalazilo mnoštvo čašaod stiropora i vrećica s brzom hranom, a nekolicina je novinara stajala vani i pušila.Izgledalo je poput ratnog područja.Maddy i snimatelj koji joj je bio dodijeljen smjestili su se u jednom kutu prostorije irazgovarali sa skupinom novinara koje su poznavali s drugih mreža i iz većih novina.Za vijesti u sedamnaest snimila je prilog izvan bolnice, a u devetnaest su je snimili upredvorju. Elliott Noble bio je u postaji i samostalno vodio emisiju, te redovito komuniciraos njom. Uradila je još jedan prilog za vijesti u dvadeset tri sata, no nije se imalo bogzna štoreći osim onoga što bi im službeno priopćili. Liječnici koji su se brinuli za Predsjednika bilisu umjereno optimistični.Bila je gotovo ponoć kad ju je Jack nazvao na mobilni telefon.-Ne možeš li prikupiti nešto zanimljivije od toga, Mad? Zaboga, svi vrtimo istu dosadnustvar. Jesi li pokušala kontaktirati Prvu damu?- Čeka ga ispred operacijske dvorane. Jack. Nitko osim tajne službe i medicinskogosoblja ne može do nje.-Pa navuci bijelu kutu, zaboga. - Uvijek ju je gurao da da više i da bude bolja.- Mislim da nitko ne zna više no što mi znamo. Trenutačno je sve u Božjim rukama. - Nijese još moglo znati hoće li preživjeti. Jim Armstrong nije bio mlad, a već je i prije bioustrijeljen. No tada ga je metak samo okrznuo.- Pretpostavljam da ćeš ostati tamo noćas - reče Jack oštro. Bilo je to više naređenje negopitanje, ali to je ionako namjeravala.- Želim biti ovdje ako se što dogodi. Održat će konferenciju za tisak nakon što izađe izoperacijske dvorane. Obećali su da će biti prisutan i jedan od kirurga.-Nazovi me ako se što važno dogodi. Sada idem kući. - Još uvijek je bio u uredu, kao ivećina zaposlenika. Bio je to dan bez kraja, a izgledalo je kao i da će noć biti duga. No daništo će uslijediti bit će još i gori ako se Predsjednik ne oporavi. Maddy se nadala zbogdobrobiti Prve dame da će sve biti u redu. Nisu ništa mogli učiniti do moliti se. Bio je uBožjim rukama, i rukama kirurga.Nakon što je Jack zvao, Maddy je još malo sjedila i ispijala kavu. Već je popila litre kave, agotovo ništa nije jela cijeli dan. No bila je previše utučena zbog događaja da bi osjećala glad.Malo kasnije nazvala je Billa i dok je telefon zvonio, pitala se ne spava li već. Naposljetkuse javio i laknulo joj je što se nije doimao pospano.

121

- Spavaš li? - upita. Odmah je prepoznao njezin glas i bilo mu je drago što ga je nazvala.Pratio je sva njena javljanja iz bolnice i držao je upaljen televizor u slučaju da bude jošnjenih priloga.-Oprosti, bio sam pod tušem. Nadao sam se da ćeš me nazvati. Kako ide?-Ništa se posebno ne događa - reče ona umorno, ali sretna što razgovara s njim. - Samosjedimo uokolo i čekamo. Ubrzo bi trebala završiti operacija. Stalno mislim na Phyllis. -Maddy je znala koliko voli svoga supruga. Svi su to znali. Nije to tajila. Bili su u braku gotovopedeset godina i Maddy nije mogla pomisliti da će im brak ovako završiti.- Pretpostavljam da je nisi vidjela? - zapita Bill, iako nije vidio Prvu damu niti na jednomkanalu.- Negdje je gore. Voljela bih da mogu do nje, ne zbog nas, već samo da joj kažem damislimo na nju - odgovori Maddy.- Siguran sam da ona to zna. Bože, ovo je da se zapitaš kako se ovakve stvari događaju.Uza sve sigurnosne mjere, ipak se dogodi s vremena na vrijeme. Vidio sam usporenusnimku. Tip je samo istupio i opalio. Kako je ranjeni pripadnik tajne službe?- Operirali su ga poslijepodne i kažu da je stanje ozbiljno, ali stabilno. Imao je sreće.- Nadam se da će je i Jim imati - reče Bill. - Kako si ti? Mora da si iscrpljena.- Skoro. Stojimo ovdje cijelo poslijepodne i čekamo da se nešto dogodi. - Oboje ih je topodsjetilo na Dallas i na Johna Kennedya. Bilo je to prije no što se ona rodila, ali vidjela jesnimke, a on je bio na postdiplomskom studiju.-Hoćeš li da ti donesem nešto za jelo? - upita je zabrinuto, a ona se nasmiješila na tajprijedlog.-Ovdje ima oko dvije tisuće krafni i sva brza hrana koja se može naći u Washingtonu. Nohvala na ponudi. -Opazila je skupinu liječnika koja se približavala mikrofonima i rekla mu da mora poći.-Nazovi me ako se što dogodi. Ne brini što ćeš me probuditi. Ovdje sam ako me trebaš. -Za razliku od Jacka koji se samo žalio da su im prilozi dosadni.Jedan od liječnika imao je kiruršku kapu, papirnate papuče povrh cipela i zelenu odoru iMaddy je ispravno pogodila da je upravo izašao iz operacijske dvorane. Stupio je na podijkoji su podigli u predvorju. U istom trenu sve su ga ekipe okružile.-Ne očekujte ništa dramatičnog - reče ozbiljna izraza lica, a sve su se kamere u prostorijifokusirale na njega - ali imamo razloga za optimizam. Predsjednik je snažan, zdrav čovjek, apo našem mišljenju operacija je bila uspješna. Za sada smo učinili sve što je u našoj moći,obavještavat ćemo vas tijekom noći o njegovu stanju. Još uvijek je pod jakom narkozom, alivraćao se svijesti kad sam ga ostavio. A gospođa Armstrong zamolila me da vam svimazahvalim. Rekla je da joj je jako žao - reče s umornim osmijehom - što morate ovdjeprespavati. Voljela bi da ne morate. To je sve za sada - reče i napusti podij bez daljnjihkomentara. Ranije im je rečeno da ne mogu postavljati pitanja. Rekao im je sve što liječniciznaju. Ostalo je bilo u Božjim rukama.Mobitel joj je zazvonio čim je liječnik otišao. Bio je Jack.- Intervjuiraj ga.-Ne mogu, Jack. Već su nam rekli da neće pristati. Čovjek je bio na operaciji dvanaest satii rekli su nam sve što znaju.- Ma vraga su vam rekli. Serviraju vam priče za malu djecu. Koliko mi znamo, on je

122

mrtav.-Što predlažeš? Da se uvučem u Predsjednikovu sobu kroz otvor za ventilaciju? - Bila jeumorna i iznervirana činjenicom što je bio tako nerazuman i zahtjevan. Svi su bili u istomeloncu. Trebali su čekati službene obavijesti, a gnjaviti kirurge ne bi im mnogo značilo.-Nemoj me nasmijavati, Mad - reče Jack. - Želiš li uspavati gledatelje ili radiš za nekudrugu mrežu?- Znaš što se događa ovdje. Svi dobivamo isto - reče ogorčeno.-To i želim reći. Nađi nešto drukčije. - Poklopio je slušalicu bez pozdrava, a reporter skonkurentske mreže joj se nasmiješio i suosjećajno slegnuo ramenima.- I ja primam isto sranje od šefa redakcije. Ako su oni tako pametni, zašto oni ne dođuovdje i ne učine to.-Moram zapamtiti da im to predložim - nasmiješi mu se Maddy. Smjestila se u stolicu ipokrila kaputom do sljedećih obavijesti za medije.Liječnički tim došao je u tri sata i oni koji su spavali probudili su se da čuju što im imajureći. Stanje je još uvijek bilo nepromijenjeno. Predsjednik se još uvijek držao. Došao je ksvijesti, još je bio u kritičnom stanju, a supruga je bila uz njega.Noć je bila duga i usprkos obavijesti u pet, nisu dobili neke značajnije informacije dosedam. Maddy je tada već bila budna i pila kavu. Spavala je oko tri sata s prekidima i bila jeukočena od noći provedene na stolici. Bilo je kao da je provela noć u zrakoplovnoj lucitijekom snježne oluje.No, zato su vijesti u sedam bile malo bolje. Obavijestili su ih da se Predsjednik osjećadobro i da ima jake bolove, ali nasmijao se supruzi i zahvalio naciji. Tim kirurga bio je vrlozadovoljan razvojem događaja. Čak su se usudili reći da imaju razloga vjerovati da će seIzvući ukoliko ne dođe do komplikacija.Pola sata kasnije Bijela je kuća objavila identitet muškarca koji je pucao. Nazivali su ga"osumnjičenim", iako je pola zemlje vidjelo snimke kako puca u Predsjednika. CIA jevjerovala da je on dio urote kojoj je bio cilj ubojstvo Predsjednika. Sin osumnjičenoga ubijenje toga ljeta u Iraku i on je smatrao da je Predsjednik odgovoran. Nije bio dotad kažnjavan,nikada nije bio nasilan niti je imao psihičkih smetnji, ali izgubio je jedinca u ratu koji nijerazumio i za koji nije mario i otada je bio utučen. Nalazio se u pritvoru i pod strogimnadzorom. Ostatak obitelji bio je šokiran. Supruga mu je navodno imala napadaj histerije.Sve do tada bio je poštovani član zajednice i prilično uspješan računovođa. Cijela je pričarastužila Maddy.Poslala je poruku Phyllis Armstrong putem jedne od tajnica, samo da bi joj dala doznanja da je tamo i da se moli za nju. Bila je iznenađena kada je nekoliko sati kasnije dobilaporuku. Na brzinu je bilo napisano "Hvala ti, Maddy Bolje mu je, hvala Bogu. S ljubavlju,Phyllis." Maddy je bila strahovito dirnuta što je našla vremena i napisala joj poruku.Maddy se pojavila na televiziji u podne s posljednjim novostima. Predsjednik seodmarao, iako je još uvijek bio u kritičnom stanju, ali su se nadali da će uskoro biti izvanopasnosti.- Ako mi uskoro ne nabaviš nešto zanimljivije - reče joj Jack kada ju je nazvao poslijeemisije - poslat ću Elliotta da to učini.-Ako on može doznati nešto što nitko od nas ne može, onda ga pošalji - reče iscrpljeno.Konačno je jednom bila preumorna da bi je dirnule Jackove prijetnje i osude.- Dosađuješ mi do iznemoglosti - optužio ju je.

123

- Zapela sam s onim što nam daju, Jack. Nitko drugi ne dobiva ništa bolje. - No to ga nijezaustavilo da je naziva svakih nekoliko sati i žali se. A kada ju je Bill nazvao u trinaest sati,laknulo joj je što ga čuje.- Kada si posljednji put jela? - upita iskreno zabrinut- Ne sjećam se - nasmijala se. - Tako sam umorna da nisam ni gladna.Nije se ponudio da dođe, već se jednostavno pojavio dvadeset minuta kasnije sasendvičem, voćem i sokovima. Kada se pojavio, probijajući se kroz more novinara upredvorju sve dok je nije pronašao, izgledao je kao spasitelj iz Crvenog križa. Prisilio ju je dasjedne i jede dok ju je on gledao.- Ne mogu vjerovati da si ovo učinio - široko mu se osmjehnula. - Nisam ni bila svjesna daumirem od gladi. Hvala ti, Bill.-Tako se osjećam korisnim. - Bio je očaran koliko je ljudi bilo tamo, novinara, snimatelja,tehničara, producenata, svi su miljeli bolničkim predvorjem. Prelijevali su se i na ulicu gdjesu TV-kombiji bili kaotično parkirani. Izgledalo je kao područje zahvaćeno katastrofom, a toje u biti i bilo. Bio je zadovoljan što je pojela cijeli sendvič. - Koliko dugo ćeš morati ostatiovdje?- Dok se on ne izvuče ili mi ne padnemo, što se prije dogodi. Jack prijeti da će poslatiElliotta da me zamijeni jer su moji izvještaji tako dosadni. No ne mogu ništa učiniti. - I čim jeto rekla, tajnik za medije je izašao na podij. Svi su ustali i žurno krenuli prema naprijed iMaddy je morala otići s njima.Ovaj put su im rekli da će oporavak dugo potrajati i biti bolan i mučan, i tajnik jepredložio da neki od njih mogu poći kućama te da ih kolege dođu zamijeniti. Predsjednik sedobro oporavljao. Nije došlo do komplikacija i imali su razloga vjerovati da će se nastavitiuspješno oporavljati.- Možemo li ga vidjeti? - netko poviče.- Ne još nekoliko dana - odgovori tajnik.- A što je s gospođom Armstrong? Možemo li s njom razgovarati?-Ne još. Nije napuštala supruga ni za tren i ostat će ovdje dok se on ne oporavi. Upravospava, kao i on. Možda biste se i vi trebali naspavati - reče tajnik prvi put se osmjehnuvši uposljednja dvadeset četiri sata. A onda je otišao i obećao vratiti za nekoliko sati. Maddy jeisključila mikrofon i pogledala Billa. Bila je toliko umorna da je jedva gledala.- Što ćeš sada? - upitao ju je.- Dala bih desnu ruku da mogu ići kući istuširati se, ali Jack bi me vjerojatno ubio daodem.-Ne može li poslati nekoga da te zamijeni? - Činilo se neljudskim da ostane.-Mogao bi, ali mislim da neće. Ne još. Jack me želi ovdje. No ja ne činim ništa što bilo tkodrugi ne bi mogao. Čuo si što nam daju. Sve je već pripremljeno. Govore nam ono što žele daznamo, ali ako govore istinu čini se da mu je dobro.- Ne vjeruješ im? - Bill je bio iznenađen njenim skepticizmom, no to je bio njen posao dananjuši nelogičnosti u njihovim pričama. Bila je dobra u tome i zato ju je Jack želio ondje.- Vjerujem - reče - no iskreno rečeno mogao bi biti i mrtav. - Bilo je grozno to što jerekla, ali zasigurno je bilo moguće. - Mislim da o tome ne bi lagali, osim ako ne moraju zbognacionalne sigurnosti. U ovom slučaju mislim da su prilično iskreni. Barem se nadam.-I ja - reče Bill sa žarom.

124

Ostao je s njom još pola sata, potom je otišao.A u petnaest sati Jack ju je napokon pustio da ode kući presvući se i da se vrati u studioza vijesti u sedamnaest Jedva je imala vremena to obaviti i znala je da neće imati vremenada malo odspava. Već joj je rekao da se nakon drugih vijesti vrati u bolnicu. 1 nakon što jeotišla kući, presvukla se u tamnoplavo odijelo, jer je znala da će tako odjevena moćiodspavati na ležaljkama koje su u bolnici postavili za novinare, 1 gotovo je teturala kad jedošla na frizuru i šminku. Elliott Noble bio je tamo i pogledao je s divljenjem.-Ne znam kako uspijevaš, Maddy. Da sam ja bio u bolnici posljednjih dvadeset sedamsati, nosili bi me na nosilima. Izvrsno si obavila posao. - lako njezin suprug nije tako mislio.No bila je dirnuta komplimentom i znala je da ga je zaslužila.- Vjerojatno sam navikla na to. Radim to već dugo. - Osjećali su se više kao kolege i maloga je više zavoljela. Barem je jednom bio pošten prema njoj.-Što misliš, kako je Predsjednik uistinu? - upita je Elliott ispod glasa.-Mislim da nam ovaj put govore istinu - odgovori ona. Nekako je uz njegovu pomoćizgurala vijesti u sedamnaest i devetnaest i trideset, te je bila u bolnici u dvadeset i petnaest,baš kako joj je Jack rekao. Svratio je da je vidi između dviju emisija, izgledao je svjež iodmoren, i dao joj novu porciju zapovijedi, kritika i uputa. Nije ju ni pitao je li umorna. Nijemario. Ovo je bila kriza i ona je morala raditi. No nikada ga nije iznevjerila. Iako joj on to nijepriznavao, svi ostali jesu. Kada se vratila u bolnicu, bila je jedna od rijetkih veterana prvenoći. Većina drugih mreža zamijenila je svoje ekipe novima, a ona je imala novog snimateljai tehničara. A začudo, netko se sažalio nad njom i donio joj bolnička kolica u hodnik kako bimogla odspavati između dva izvješća za medije. Kada je to rekla Billu na telefon, on ju jezamolio da ih svakako upotrijebi.- Razboljet ćeš se ako ne odspavaš malo - reče joj. - Jesi li večerala?- Jela sam između dvije emisijo, u uredu.-Nešto hranjivo, nadam se. Ona se nasmijala na te njegove riječi; morao je još mnogotoga naučiti o njezinu poslu.- Da, zdravu hranu. Pizzu i krafne. Standardne porcije za novinare. Imala bih krizu da tone jedem. Pravu hranu jedem samo na svečanim večerama.- Želiš li da ti donesem nešto? - ponudio se, a u glasu mu se osjetila nada, ali ona je bilapreumorna da bi se vidjela s njim.-Mislim da ću se baciti na kolica i pokušati odspavati nekoliko sati. No svejedno ti hvala.Nazvat ću te ujutro, osim ako se nešto važno ne dogodi.No ništa se nije dogodilo. Noć je bila mirna, a ona je ujutro otišla kući istuširati se ipromijeniti odjeću.Na kraju je u bolnici provela pet dana, a posljednjeg dana napokon je vidjela Phyllis nanekoliko minuta. Prva dama ju je pozvala i razgovarale su na hodniku ispredPredsjednikove sobe, okružene tajnom službom. Predsjednika su strogo čuvali. Iako jenapadač bio u pritvoru, nisu htjeli riskirati. A Maddy je pretpostavljala da su osjećali krivicušto nisu spriječili pucnjavu.-Kako se držite? - upita Maddy Prvu damu, iskreno zabrinuta. Izgledala je staro, a prekohlača i veste nosila je bolničku kutu. No nasmiješila se na Maddyno pitanje.-Bolje nego ti, vjerojatno. Odlično se brinu za nas. Jadan Jim se prilično slabo osjeća, alibolje mu je. Sve ovo je malo grubo za naše godine.- Tako mi je žao što se sve to dogodilo - reče Maddy sa suosjećanjem. - Cijeli se tjedan

125

brinem za vas. Svi se brinu za njega, ali nisam bila sigurna kako ste vi.-Priličan je to šok, najblaže rečeno. Ali borimo se. Nadam se da ćete svi ubrzo moći poćikućama.- Ja idem večeras.Tajnik za odnose s medijima najavio je da Predsjednik nije više u kritičnom stanju. Svi suu predvorju bili veseli zbog te vijesti. Većina ih je tamo bila danima i toliko im je laknulo dasu neki plakali. Jedino je Maddy bila tamo od početka. I svi su joj se zbog toga divili.Kad je te večeri stigla kući, Jack je bio tamo i gledao je konkurentske stanice. Pogledao juje, ali se nije digao iz naslonjača kako bi je pozdravio. Nije joj bio ni zahvalan za ono što muje dala u posljednjih pet dana. Svoj život, svoju dušu, svoj duh. I nije joj rekao da im jegledanost najviša od svih postaja, iako je to čula od producenta. Čak je uspjela napraviti ireportažu o desetinama ljudi koji su morali biti premješteni u druge bolnice kako bi seoslobodio kat za Predsjednika, njegovo bolničko osoblje i službu sigurnosti. I nitko se nijebunio zbog toga što ih premještaju. Bili su sretni što mogu nešto učiniti za njega i rečeno imje da će im boravak u drugim bolnicama platiti Bijela kuća. Nitko od njih nije bio u kritičnomstanju. Svi su se oporavljali, tako da nisu bili u opasnosti prilikom premještanja.- Grozno izgledaš, Mad - bilo je sve što joj je Jack rekao, a to je bila istina. Izgledala jeiscrpljeno, no još je uvijek dobro izgledala na televiziji. Lice joj je bilo ispijeno i blijedo, a okoočiju nazirali su joj se tamni krugovi.- Zašto si cijelo vrijeme tako ljut na mene? - nije joj bilo jasno. Priznala je da je uposljednjih nekoliko mjeseci učinila neke stvari koje su ga uznemirile. Od uvodnika, prekoveze s Lizzie, do razgovora s Billom. No njen je pravi zločin bio da je bila sve manje podnjegovim nadzorom i zbog toga ju je mrzio. Dr. Flowers ju je upozorila na to. Rekla je daneće to lijepo primiti, i imala je pravo. Bila mu je to prijetnja. No kad je pomislila da je mrzi,prisjetila se i nečega što joj je Janet Mc- Cutchins rekla četiri mjeseca ranije. Tada joj je Janetrekla da je suprug mrzi. Maddy to nije htjela vjerovati. Ali sada je vjerovala kad je u pitanjubio Jack. On se zasigurno tako ponašao.-Imam razloga biti ljut na tebe - reče on hladno.- U posljednjih nekoliko mjeseci izdala si me na sve moguće načine, Mad. Imaš sreće štoti nisam još dao otkaz. - Ono još ju je trebalo preplašiti i navesti je da osjeća kako on to možesvakog trena učiniti. I mogao je. Ali ona se u biti osjećala tjeskobno. Bilo mu se tako teškosuprotstaviti i potom trpjeti posljedice. No u posljednje vrijeme osjećala je da to mora činiti.Otkako je pronašla Lizzie i upoznala Billa, promijenila se. Osjećala je kao da je, osim kćeri,pronašla i sebe. I bilo je očito da se Jacku to nije svidjelo. Te večeri kada su otišli u krevet,nije joj se obraćao, a sljedećega jutra bio je potpuno hladan prema njoj.Tih je dana Jack bio stroži no ikad te ju je ili kritizirao ili je bio hladan prema njoj. Nije jojimao što lijepoga reći, a ona nije toliko ni marila. Utješila bi se svaki put kada bi razgovaralas Billom. I jedne večeri, kada je Jack bio izašao, opet je otišla kod Billa na večeru. Ovaj putapripremio joj je odrezak, jer je mislio da još uvijek naporno radi, te joj treba hranjivihsastojaka. No najhranjivija je bila njegova privrženost i očita pažnja kojom ju je obasipao.Neko su vrijeme razgovarali o Predsjedniku. Već je dva tjedna bio u bolnici i za nekolikoje dana trebao poći kući. Maddy i još nekolicini novinara iz elitne skupine bilo je dopuštenoda ga nakratko intervjuiraju. Doimao se mršavo i ispijeno. No bio je izvrsno raspoložen izahvalio je svima na odanosti i ljubaznosti. A ona je intervjuirala i Phyllis koja je isto takobila vrlo zahvalna.Bila su to izvanredna dva tjedna i Maddy je držala da su dobro pokrivali događaje i

126

zadovoljili gledatelje, iako Jack nije tako mislio. Ona je čak zadobila i poštovanje svogakolege Elliotta Noblea. Držao je da je izvanredna novinarka, kao i svi na postaji.Nakon što su poslije večere sjedili u kuhinji, Bill ju je gledao sa smiješkom, prepunnježnosti i divljenja.-A čime ćeš se sada zabaviti? - Nije se svaki dan događalo da Predsjednika ustrijele, a uusporedbi s tim sve se činilo nezanimljivim.- Smislit ću nešto. Moram naći stan za Lizzie. - Bio je početak studenoga. - Još imammjesec dana vremena.-Možda ja mogu pogledati neke stanove s tobom. - Sada kad je završio knjigu, bio jemanje zaposlen no prije. I razmišljao je o tome da ponovno počne predavati. Imao je ponudes Yalea i Harvarda. Maddy je bila sretna zbog njega, ali je znala da bi bila tužna ako on ode izWashingtona. Bio joj je jedini prijatelj. - No to neće biti do sljedećeg rujna - utješio ju je.- Mislio sam pokušati napisati još jednu knjigu. Ovaj put možda neki roman. - Bila jeuzbuđena zbog njega, no istovremeno je imala osjećaj da ne vlada svojim životom. Bila jesve svjesnija koliko je Jack zlostavlja, no nije ništa poduzimala. Bill je nije silio. Dr. Flowersje rekla da će poduzeti nešto kada sama bude spremna i možda će joj trebati godine da sesuoči s njim. Bill se gotovo predao, iako se i dalje brinuo za nju. Barem je ona dva tjedna dokje izvještavala iz bolnice bila podalje od Jacka, prezaposlena da bi se suočila s njim, iako jeon stalno vikao na nju preko mobitela. Bill je uvijek osjetio u njenom glasu kada bi je Jacknazvao. Za sve je uvijek ona bila kriva.- Što radiš za Dan zahvalnosti? - upita je Bill na kraju večere.-Ništa posebno. Obično odemo u Virginiju i mirno provedemo blagdan. Nemamo obitelji.Ponekad odemo do susjeda. A što je s tobom, Bill?- Mi svake godine idemo u Vermont. - Znala je da će mu ove godine biti teško. Bit će muto prvi Dan zahvalnosti bez supruge i strepio je zbog toga. Znala je to iz njihova razgovora.-Voljela bih da mogu pozvati Lizzie, ali ne mogu. Večerat će s najdražom skrbničkomobitelji. Izgleda da joj to odgovara. - Maddy je ipak bila razočarana što neće zajedno provestinjihov prvi Dan zahvalnosti, no nisu imale izbora.- A što je s tobom? Hoćeš li ti biti dobro? - upita je on zabrinuto.-Mislim da hoću. - No više nije bila tako sigurna. Razgovarala je s dr. Flowers o tome, aona ju je preklinjala da ode na skupne razgovore zlostavljanih žena. Maddy joj je obećala dahoće. Počinjali su odmah nakon praznika.Maddy je vidjela Billa uoči Dana zahvalnosti, dan prije nego što su otišli svako na svojustranu i oboje nisu bili dobro raspoloženi. On zbog supruge, a ona zato jer je morala ići sJackom, a njihov je odnos bio tako napet. Gotovo se osjećao elektricitet u zraku. A Jack ju jemotrio poput sokola. Nije joj više vjerovao. Nije ju ponovno uhvatio s Billom i Bill je više nijenazivao, osim na mobitel. Uglavnom je čekao da ga ona nazove. Nipošto joj nije htio stvaratidodatne neprilike.Toga dana našli su se u njegovoj kući. Spravio joj je čaj, a ona mu je donijela kutiju keksai tako su sjedili u njegovoj udobnoj kuhinji i čavrljali. Vani je bilo hladno. Rekao joj je kakoveć sniježi u Vermontu i da je s djecom i unučadi planirao ići na skijanje.Ostala je s njim koliko je god mogla, a onda se morala vratiti u ured.- Čuvaj se, Maddy - reče on blago, očiju punih osjećaja koje nije mogao izraziti. Oboje suznali da to ne bi bilo ispravno. Nitko od njih nije nikada učinio nešto što bi kasnije požalio, izpoštovanja koje su imali jedno prema drugome. Nisu govorili o onome što osjećaju. Samo je

127

s dr Flowers raspravljala o tome što prema njemu osjeća. Imali su čudnu vezu, a ipak jeznala da oboje računaju na nju. Bili su poput preživjelih s potonulog broda koji su se sreli nauzburkanoj pučini. Držala se za njega prije no što je otišla, a on ju je držao kao što bi otacdržao dijete, čvrstim rukama i srcem punim ljubavi, i nije ništa tražio od nje.-Nedostajat ćeš mi - jednostavno joj reče. Znali su da neće moći razgovarati tijekomblagdana. Jack bi bio sumnjičav kad bi je Bill nazvao na mobitel. A ona se nije usudila nazvatinjega.-Nazvat ću te ako iziđe na jahanje, ili tako nešto. Nemoj biti odveć tužan - reče zabrinutaza njega. Znala je koliko će mu teško biti slaviti ovaj Dan zahvalnosti bez Margaret. No onsada nije razmišljao o svojoj supruzi, samo o Maddy.-Siguran sam da će biti teško, ali bit će dobro vidjeti djecu. - A onda, bez razmišljanja,poljubio ju je u čelo i držao je neko vrijeme u zagrljaju. Kada su se rastali togaposlijepodneva, oboje su bili tužni zbog onoga što su nekad imali i što više nikada neće moćiimati. I odlazeći, Maddy je bila zahvalna što makar imaju jedno drugo. Sve što je moglaučiniti bilo je zahvaliti Bogu na njemu.

128

18.Vrijeme blagdana provedeno s Jackom u Virginiji proteklo je u mučnoj i napetojatmosferi. Većinu vremena nije bio raspoložen i često se zaključavao u radnu sobu i od tamokriomice telefonirao. A ovaj put, znala je, nije mogao biti Predsjednik, jer se on još uvijekoporavljao, a potpredsjednik je vodio državu. A Jack nije nikada bio blizak s njim. Bio jepovezan s Jimom Armstrongom i ni s kim drugim.Jednom kada je podigla slušalicu kako bi nazvala Billa, jer je mislila da je Jack izašao, čulaje kako razgovara s nekom ženom. Odmah je spustila slušalicu i nije prisluškivala razgovor.No počela je sumnjati. Tako je brzo objasnio fotografiju s onom ženom u restoranu Annabelu Londonu, ali se u posljednjih mjesec dana bio udaljio od nje i rijetko su vodili ljubav. Naneki je način to bilo olakšanje, ali ju je isto tako i čudilo. Cijelog bračnog života u seksu je bionezasitan. A sada se doimao nezainteresiran za nju, osim kada joj se žalio ili je optuživao zanešto što je navodno ona napravila.Uspjela je nazvati Lizzie za Dan zahvalnosti, a Billa večer poslije kada je Jack otišaorazgovarati s jednim od susjeda u vezi s konjem. Bill joj je rekao da je teško podnio blagdan,ali da je skijanje bilo super S djecom je pripremio puricu. A Maddy i Jack su pojeli puricu umrtvačkoj tišini. Kada je pokušala razgovarati s njim o napetosti među njima, on ju jepresjekao i rekao joj da si je ona to umislila, no znala je da nije. Nije bila nikad tako nesretna,osim u vrijeme kad ju je Bobby Joe zlostavljao. Na neki način ovo nije bilo drukčije, bilo jesamo suptilnije. No bilo je bolno, zbunjujuće i tužno.Laknulo joj je kada su napokon sjeli u zrakoplov i zaputili se kući, a Jack joj je sumnjičavodobacio;- Jesi li iz nekog posebnog razloga tako sretna što se vraćamo kući?- Ne, samo jedva čekam da se vratim na posao - reče zavaravši ga. Nije željelaraspravljati s njim, a on je upravo to tražio.- Čeka li te netko u Washingtonu, Mad? - upita je bezobrazno, a Maddy ga samo pogleda,očajna.- Ne postoji nitko, Jack. Nadam se da to znaš.- Nisam siguran što znam o tebi. No mogao bih saznati kad bih htio - reče, no ona nijeodgovorila. Nije imalo smisla upuštati se u to, najbolje je bilo šutjeti.Sljedećeg dana nakon posla, otišla je na sastanak skupine zlostavljanih žena kako je iobećala dr. Flowers. Zaista nije željela ići. Doimalo joj se depresivno, a Jacku je rekla damora ići na jedan sastanak u vezi s Odborom. Nije bila sigurna da joj je povjerovao, no nijeju izazivao i imao je svojih planova. Rekao joj je da se poslovno sastaje s nekim ljudima.Maddy se ponovno osjetila utučenom dok je ulazila u zgradu gdje se održavao sastanakskupine. Bila je to ruševna zgrada u zloglasnoj četvrti i bila je sigurna da će biti punoočajnih, cmizdravih žena. Nije bila raspoložena, no iznenadila se kada je vidjela kakve ženedolaze, u trapericama, u odijelima, neke mlade, neke stare, neke lijepe, a druge obične ineprivlačne. Bile su šarena skupina, ali većina njih bila je inteligentna i zanimljiva, a neke subile i vrlo živahne. Kada je voditeljica skupine ušla i sjela, oči su joj bile pune topline kada jepogledala Maddy.- Upotrebljavamo samo osobna imena - objasnila je. -I ako se prepoznamo, to neraspravljamo. Ne pozdravljamo se ako se susretnemo na ulici. Ne govorimo nikome koga

129

smo vidjele i što smo čule. Ono što se ovdje kaže ne izlazi iz ove prostorije. Važno je da seovdje osjećamo sigurne.Maddy joj kimne glavom i povjeruje.Sjele su na otrcane stolice i predstavile se imenom, a mnoge su se znale sa prijašnjihsusreta ove skupine. Obično je bilo oko dvadeset žena, nekad više, nekad manje, objasnila jevoditeljica. Sastajale su se dvaput tjedno i Maddy je mogla dolaziti koliko je puta željela.Pristup je bio slobodan. U uglu prostorije bila je posuda s kavom, a netko je donio i kekse.I jedna po jedna počele su govoriti, pričale su što rade, što im se događa u životu, što ihbrine ili čemu se raduju, ili što ih plaši. Neke su bile u strašnoj situaciji, neke su napustilemuževe koji su ih zlostavljali, neke su bile heteroseksualne, neke homoseksualne, a neke suimale i djecu, no zajedničko im je bilo to što ih je netko zlostavljao. Većina je njih izgledaimala i nasilničke obitelji u djetinjstvu, no neke nisu. Neke su imale naizgled savršen život,sve dok nisu srele muškarca ili ženu koji su ih počeli zlostavljati. I dok ih je slušala, Maddyse opustila kako nije godinama. Ono što je čula bilo joj je tako blisko, tako stvarno, takopoznato, da je osjećala kao da je skinula oklop i udahnula svježi zrak Osjećala se kao da jestigla kući i da su ove žene njene sestre. I gotovo sve što su opisale doimalo se poput vezekoju je ona proživjela, ne samo s Bobbyjem Joeom, već i s Jackom. Dok ih je slušala bilo joj jekao da čuje vlastiti glas i vlastitu priču, i sad je bila posve sigurna da ju je Jack zlostavljao odprvoga dana kada su se sreli. Svu tu moć, sav taj šarm, sve te prijetnje, sav taj nadzor, sve tedarove, sve te uvrede, sva ta poniženja i svu bol, sve su to one već bile iskusile. A on je bioklasičan primjer zlostavljača, tako da se zastidjela što to ranije nije uvidjela. No čak i kada gaje dr. Flowers opisala na sastanku Odbora, nije joj bilo toliko jasno kao što joj je postalosada. I odjednom nije više osjećala stid ili nelagodu. Osjetila je olakšanje i jedino što jemogla sebi predbaciti bilo je to što je prihvaćala svu krivnju koju je svaljivao na nju i što jedopustila samoj sebi da se osjeća krivom.Pričala im je o svom životu s njim i stvarima koje joj je činio i koje joj je govorio, oriječima koje je upotrebljavao, tonu, optužbama, reakciji na Lizzie, i sve su kimale glavom isuosjećale, te je uvjeravale da ima izbora. Samo je o njoj ovisilo što će učiniti u vezi sa svime.-Tako se bojim - prošaptala je, dok su joj se niz lice slijevale suze. - Što će mi se dogoditiako ga napustim?... Što ako ne budem mogla bez njega? - No nitko se nije nasmijao na teriječi ili joj rekao da je glupa što tako osjeća. I one su sve bile uplašene, a neke od njih imalesu i dobar razlog. Jednoj od njih suprug je bio u zatvoru jer ju je pokušao ubiti i ona jeumirala od straha što će se dogoditi kada izađe za godinu dana. Mnoge od njih muževi sufizički zlostavljali, kao što je nju Bobby Joe. Neke su napustile svoj život, lijepe kuće, dvije odnjih čak su napustile i djecu, ali osjećale su da moraju to učiniti žele li se spasiti prije no štoih muževi ubiju. Znale su da to nije pohvalno, ali pobjegle su kako god su znale. A druge suse još uvijek borile i nisu ni bile sigurne mogu li to učiniti, poput Maddy. Ali nakonrazgovora s njima, jedino je zasigurno znala da je u opasnosti svaki sat, svake minute što je snjim. Odjednom je shvatila što su joj Bill i dr. Flowers, čak i Greg, govorili. Sve do tada nije ihmogla jasno čuti. No sada je napokon to mogla.-Što misliš da ćeš sada učiniti, Maddy? - pitala ju je jedna od žena.-Ne znam - reče iskreno - tako sam prestrašena, bojim se da će on vidjeti što mi je u glaviili čuti što razmišljam.-Jedino će jasno čuti kada budeš zalupila vratima i kada budeš potrčala koliko te nogenose. Neće ništa čuti sve dok to ne napraviš - reče joj jedna žena bez zuba i s rijetkomkosom. Bez obzira kako je izgledala i koliko je oštro zvučala, Maddy se svidjela. Sada je znalada će je ove žene spasiti. Znala je i da se sama mora spasiti, ali bila joj je potrebna njihova

130

pomoć. Iako nije znala razlog, jasno ih je čula.Osjećala se kao nova osoba kad je otišla, ali su je isto tako upozorili da se problemi nećeriješiti čarolijom. Bez obzira koliko se dobro osjećala zbog zajedničkog iskustva koje sudijelile, i što se sama mogla osvjedočiti u neke stvari, ona je još uvijek sama morala sveodraditi i neće joj biti lako. I to je znala.- Odreći se zlostavljanja, isto je kao odreći se droge-rekla joj je jedna žena bez ustezanja. - To je najteža stvar koju ćeš ikada učiniti, zato jerti je poznata. Naviknuta si. Više ni ne primjećuješ da se događa. Misliš da je to jedini način nakoji te netko može voljeti.Maddy je već prije to čula, no još je uvijek mrzila te riječi. Ali sada je shvatila da je toistina. Samo nije znala što mora učiniti u vezi s tim, osim da dolazi na sastanke.-Ispočetka ne očekuj mnogo od sebe - rekla joj je jedna od žena - no nemoj se nizadržavati na "samo još jednom", samo još jedan pokušaj... jer bi to zaista mogao bitiposljednji. Čak i tipovi koji ne dižu ruku mogu ponekad poludjeti. On je loša osoba, Maddy,mnogo gora no što misliš, i mogao bi te ubiti. Vjerojatno i želi, ali nema hrabrosti. Izvuciguzicu prije no što bude prekasno. On te ne voli. Ne mari za tebe, ne na način na koji bi tiželjela., on ti iskazuje ljubav tako što ti nanosi bol. On to želi i to će činiti. Neće se nikadapromijeniti. Samo će se pogoršati. I što tebi bude bolje, on će biti gori. U velikoj si opasnosti.Zahvalila im je svima prije no što je otišla i na putu do kuće bila je zamišljena, razmišljalaje o svemu što su govorile. Vjerovala im je. Znala je da je sve istina. A isto je tako znala dazbog nekog ludog razloga želi da joj Jack prestane nanositi bol i da je počne voljeti. Željelamu je pokazati kako mu dio nje želi sve objasniti, tako da prestane raditi stvari koje su jepovređivale. Ali isto je tako sada spoznala da on nikada neće prestati. Samo će joj sve više iviše nanositi boli. I čak ako je mislila da ga voli, morala ga je napustiti. Bilo je to pitanjepreživljavanja.Nazvala je Billa iz automobila prije no što je stigla kući i rekla mu kako je bilo. Zvučao jekao da mu je laknulo zbog nje. Samo se molio da su joj dale snagu koja joj je potrebna i da ćenešto poduzeti.I kao da je Jack nešto osjetio kada je stigla kući. Čudno ju je pogledao i upitao gdje je bila,a ona mu je ponovila da je bila na jednom sastanku u vezi s radom Odbora. Čak je i riskirala irekla mu je da je to bila skupina zlostavljanih žena koju su željeli provjeriti, te da je bilo vrlozanimljivo. No tek ga je to razljutilo.- To mora da je bila skupina bolesnih, sjebanih žena. Ne mogu vjerovati da očekuju odtebe da se susrećeš s takvim ljudima. - Otvorila je usta želeći ih braniti, a onda je zašutjela.Sada je znala da je i to može dovesti u opasnost A više nije željela riskirati. Toliko je naučila.- Zašto izjedaš tako samozadovoljno? - optužio ju je, a ona se trudila da izgleda što jemoguće nezainteresirani- je i nevino i nije se htjela osjećati tjeskobno zbog njega. Vježbalaje ono što su je te večeri naučili na sastanku.-U biti je bilo prilično dosadno - reče lukavo - no obećala sam Phyllis da ću to učiniti. -Pažljivo ju je pro- motrio, a onda kimnuo glavom. Doimao se zadovoljan njenim odgovorom.Napokon je odgovor bio točan.A te večeri, nakon dugo vremena, vodio je ljubav s njom i ponovno je bio grub kao da juje želio podsjetiti na svoju moć.I bez obzira što joj on govorio, on ju je još uvijek nadzirao, i uvijek će to činiti. No kao idosad, nije mu ništa rekla. Poslije je otišla u kupaonicu i istuširala se, ali ni voda ni sapunnisu ga mogli isprati s nje. Otišla je potiho natrag u krevet i laknulo joj je kada je čula da

131

spava.Ujutro se rano probudila i bila je u kuhinji kada je on sišao i činilo se da je između njihsve po starom. No sada se ona osjećala poput zatvorenika koji grebe po zidovima i potihokopa tunel prema slobodi, bez obzira koliko će mu vremena trebati.- Što je s tobom? - povikao je na nju dok mu je pružala kavu. - Čudno se ponašaš.Molila se da joj ne pročita misli. Bila je gotovo sigurna da je sposoban za to, ali niježeljela u to povjerovati. No kada ga je čula, znala je da je već drukčiji i da je i sama tapromjena dovodi u opasnost- Mislim da ću dobiti gripu ili tako nešto.- Uzmi vitamina C. Ne želim ti tražiti zamjenu ako se razboliš. To je vraška gnjavaža. - Točak nije ni bio njegov posao, ali barem je povjerovao njenoj priči da joj nije dobro. Slušajućinjegov ton glasa, shvatila je kako je u zadnje vrijeme stalno bezobrazan prema njoj.-Bit ću dobro. Mogu raditi bez obzira na to. - Kimnuo je glavom i uzeo novine, a Maddy jezurila u The Wall Street Journal. Jedino se mogla moliti da on ne shvati o čemu ona razmišlja.No s malo sreće, neće. Morala je napraviti plan, znala je, i pobjeći prije nego što je uništi. Jerjedno je sada sigurno znala da je mržnja, za koju je otprije sumnjala da on osjeća prema njoj,istinita i mnogo gora no što je pretpostavljala.

132

19.U prosincu je zavladala uobičajena gužva. Zabave, sastanci, planovi za praznike. Svako jeveleposlanstvo priređivalo koktel zabavu, večeru ili ples i gdje god su mogli uključivali susvoje narodne običaje. Bio je to dio čari življenja u Washingtonu i Maddy je uvijek u tomeuživala. U ranim danima njihova braka obožavala je odlaziti na zabave s Jackom, noposljednjih mjeseci, kako se pojačavala napetost između njih, mrzila je izlaziti s njim. Uvijekje bio ljubomoran kad bi je vidio s drugim muškarcima, a kasnije bi je optuživao zanedolično ponašanje. Njihovi izlasci postali su stresni, i ove se godine nije radovala Božiću.Ono što je ove godine zaista željela bilo je da uključi Lizzie u ove praznike, ali kako joj jeJack zabranio ikakve kontakte s njom, Maddy je znala da to nije moguće. Ili se morala suočitise s njim i zaratiti, ili odustati od nauma. S Jackom nije bilo nagodbe. Moralo je biti kako onkaže ili nikako. Bila je zatečena saznanjem da to prije nije nikada uočila, jednako tako nijebila svjesna toga koliko je omalovažavao njezine ideje i potrebe i tjerao je da se osjeća iliglupom ili krivom zbog toga. Bilo je to nešto što je godinama bez pogovora prihvaćala. Sadanije bila ni sigurna kako je došlo do promjene, no posljednjih mjeseci, kada je shvatila ukojoj mjeri je on ne poštuje, imala je potrebu boriti se protiv osjećaja ugnjetavanja.Bez obzira što je bila u njegovoj nemilosti, još uvijek je duboko u duši znala da ga voli. Ito je samo po sebi bilo zastrašujuće, jer je zbog toga bila ranjiva.Znala je da ne može čekati da ta ljubav prestane. Ljubav nije imala veze s tim. Iako ga jevoljela i na neki način trebala, znala je da mora otići. I to je neprestano trebala imati na umaIsto je tako znala da ako pokuša bilo kome to objasniti, da je nitko ne bi razumio, osim onihkoji su to prošli. Bilo kome drugome njeni konfliktni osjećaji i krivnja izgledali bi kaomanija. Čak i Bill, iako se toliko brinuo zbog nje, nije ju u biti razumio. Pomoglo mu je jedinoto što je na Odboru nešto naučio o suptilnim i ne-tako-suptilnim oblicima nasilja nadženama. 1 ono što je Jack radio bilo je odista teško nazivati "nasiljem", no to je bio obliknasilničkog ponašanja. Gledajući izvana, on ju je dobro plaćao, spasio je, dao joj sigurnost,lijepu kuću, farmu, zrakoplov koji je mogla upotrebljavati kad je željela, predivnu odjeću,nakit i bunde, odmor na jugu Francuske. Kako bi ga itko normalan mogao nazivatizlostavljačem? No Maddy i ljudi koji su vidjeli njihovu vezu pod povećalom, znali su ipredobro kakvo se zlo tu skriva. Svi su znakovi bolesti bili prisutni, pomno skriveni ispodzamki. Ali sat za satom, dan za danom, minutu za minutom, Maddy je osjećala kako jeprožima njegov otrov. Živjela je u stalnom strahu.U posljednje je vrijeme ponekad osjećala da je Bill malo iznerviran njenim ponašanjem.Znala je što on želi od nje, premda nije znala zašto, ali želio je da se izvuče i pronađesigurnost I teško mu je bilo gledati je kako posrće i pada, napreduje, pa se povlači, jasnouočava, a onda se proždire zbog krivnje sve dok je ova ne paralizira i ne zaslijepi. Još uvijeksu svakodnevno razgovarali telefonom i pazili su koliko će puta zajedno ručati. Uvijek jepostojala opasnost da će je netko vidjeti kako odlazi kod njega kući, pa pretpostaviti neštošto ne bi bilo samo netočno, već i pogubno za nju. Uvijek su bili na oprezu, čak i kad su bilisami. Posljednje što je Bill želio bilo je natovariti joj dodatne probleme. Imala ih je dovoljno ibez toga.Predsjednik se do tada već bio vratio u Ovalni ured. Radio je polovicu dana, govorio je dase lako zamara, ali kada ga je Maddy vidjela na maloj zakusci izgledao je mnogo bolje isnažnije. Phyllis je izgledala kao da je prošla nekoliko ratišta, no svaki put kada bi pogledalasupruga sva bi se ozarila. Maddy joj je zavidjela na tome. Nije mogla ni zamisliti kako je to.

133

Bila je toliko naviknula na napetost u svom braku da je bilo teško zamisliti život bez toga. Au posljednje vrijeme sve više.Jack nikada nije bio stroži prema njoj kao u posljednje vrijeme, brže je reagirao na svakunjenu riječ 1 neprestano ju je optuživao za nedolično ponašanje. Bilo je kao da čeka dan inoć, na poslu ili kod kuće, da je zaskoči, kao lav spreman da napadne svoj plijen, a ona jeznala kako opasan može biti. Uništavao ju je onim što joj je govorio, a još više načinom nakoji je to činio. No ipak, ponekad bi se još uvijek uhvatila u razmišljanju kako je šarmantan,pametan i zgodan. Najviše je željela naučiti kako ga mrziti, a ne samo bojati ga se. Sada,nakon razgovora sa zlostavljanim ženama, bilo joj je mnogo jasnije što je pokreće i što radi. Iznala je da je na neki suptilan, nevidljivi način, ovisna o njemu.Jednog je dana, sredinom prosinca, pričala Billu o tome. Sutradan se održavala božićnazabava na postaji 1 ona joj se nije radovala. Jackove posljednje optužbe da koketira sElliottom pred gledateljstvom, eskalirale su do te mjere da ju je nekoliko puta optužio daspava s njim. Bila je sigurna da je znao kako to nije istina, ali govorio je to samo da jeuznemiri. A čak je to spomenuo i producentu, što ju je navelo da pomisli da su Elliottovi danina mreži odbrojani. Mislila ga je upozoriti, ali kada je to spomenula Gregu u telefonskomrazgovoru, rekao joj je da to ne čini. To bi joj stvorilo samo još više problema, a to je biloupravo ono što je Jack želio.- Samo želi da se grozno osjećaš, Mad - reče joj Greg iskreno. Bio je zadovoljan u New Yorku, govorio je i o vjenčanju sa svojomnovom djevojkom, no ona mu je predložila da pričeka. U posljednje vrijeme nije imalavisoko mišljenje o braku.I kada je u četvrtak poslijepodne sjedila u Billovoj kuhinji, osjećala se strašno umornom irazočaranom. Nije se radovala Božiću ove godine i pokušavala je smisliti način kako otići doMemphisa da vidi Lizzie ili je dovede u Washington bez Jackova znanja. Napokon je našlamali stan za nju. Bio je veseo i svijetao, a Maddy ga je dala prebojati. Čekom je platilapredujam i bila je sigurna da će moći plaćati stanarinu bez Jackova znanja.- Mrzim mu lagati - reče Maddy potiho dok je ručala s Billom. Kupio je kavijar i uživali suu rijetkim, ugodnim zajedničkim trenucima. - Ali to je jedini način na koji mogu učiniti neštošto želim i što mi je potrebno. Tako je nerazuman što se tiče Lizzie i zabranio mi je da jeviđam. - A u čemu nije bio nerazuman, pomisli Bill, ali nije joj ništa rekao. Bio je manjerazgovorljiv no inače i ona se zapitala da li ga nešto muči. Znala je da mu je u vrijemeblagdana uvijek bilo teško. A i Margaretin rođendan bio je ovog tjedna. - Jesi li dobro? - upitaga dok mu je pružala tost s kavijarom na koji je iscijedila malo limuna.-Ne znam. U ovo doba godine uvijek sam nostalgičan. Pogotovo ove godine. Teško je neosvrnuti se unazad, s vremena na vrijeme, umjesto da gledam naprijed.Maddy je mislila da mu je u zadnje vrijeme bolje.Još uvijek je često pričao o supnizi, ali činilo se da se manje okrivljuje za ono što sedogodilo. On i Maddy su često 0 tome pričali i neprestano mu je govorila da si moraoprostiti, ali bilo je lakše to reći no učiniti. Imala je dojam da se uspio pomiriti s činjenicamakad je dovršio knjigu. No tuga zbog gubitka još je uvijek visjela nad njim.-Blagdani su teški - složi se Maddy. - Ali ti ćeš barem biti sa svojom djecom. - Ponovno suodlazili u Vermont, a ona i Jack u Virginiju, i znala je da će to biti mnogo manje zabavno odnjegova provoda. Bill je s djecom planirao staromodni Božić. Jack je mrzio blagdane i osimšto je kupio nekoliko skupih poklona za nju, za ostalo nije baš mnogo mario. Svake je godinekao dijete bio razočaran na Božić i kao odrastao odbijao ga je slaviti.

134

Bill ju je iznenadio kada je rekao:-Volio bih da mogu Božić provesti s tobom, Maddy. - Tužno joj se osmjehnuo kada je torekao. Bio je to nemoguć san, ali vrlo sladak. - Moja djeca bi voljela da si s nama.-Kao i Lizzie - reče ona. Već je bila kupila predivne božićne darove za nju, a kupila je inekoliko sitnica za Billa. Stalno je nalazila neke slatke male darove koji su je podsjećali nanjega, CD-e, topli šal koji je bio kao stvoren za njega i kolekciju starih knjiga za koje senadala da će mu se svidjeti. Ništa nije bilo veliko i skupocjeno, ali sve vrlo osobno, znakoviprijateljstva koje su oboje cijenili. Čuvala ih je za dan uoči njegova odlaska za Vermont inadala se da će moći ručati zajedno prije no što oboje odu iz grada, sve do poslije Novegodine.Nasmiješila mu se i pojeli su ostatak kavijara. Kupio je i paštetu, sir i francuski kruh, tebocu crnog vina. Priredio joj je vrlo elegantan piknik, odmor od napetosti svijeta u kojem ježivjela.-Ponekad se pitam zašto me trpiš. Samo se žalim i cvilim zbog Jacka i znam da se tebi činikao da ništa ne poduzimam. Vjerojatno je ponekad teško biti samo po strani i promatrati.Kako me podnosiš?- Odgovor je jednostavan - uzvratio joj je smiješkom i onda joj oduzeo dah odgovorom: -Volim te. - Na trenutak je zastala dok je shvatila što je mislio. Mislio je na isti način kao što biona to rekla Lizzie, kao zaštitnik i prijatelj, ne kao što bi žena rekla muškarcu ili obratno.Barem je ona tako shvatila.-I ja tebe volim, Bill - reče blago. - Najbolji si mi prijatelj na svijetu. - Ono što su imalinadmašilo je i njeno prijateljstvo s Gregom, koji je započeo vlastiti život - Ti si mi poputobitelji, kao stariji brat.No kad je već izrekao, nije se imao namjere povlačiti. Stajao je vrlo blizu nje i položio jojruku na rame.-Nisam tako mislio, Maddy - reče jasno. - Mislim u dubljem smislu, kao muškarac. Volimte - ponovio je dok je ona zurila u njega ne znajući što da odgovori. I to je razumio i pokušaojoj olakšati, ali bilo mu je drago što je to napokon izrekao. Dugo se već spremao, nakon šestmjeseci velike intimnosti. Sada je on već bio dijelom njezine svakodnevnice i želio je biti joši više.-Ne trebaš odgovoriti ako ne želiš. Ne očekujem ništa od tebe. Mislim da sam posljednjihšest mjeseci čekao da promijeniš svoj život da poduzmeš nešto u vezi s Jackom. Alirazumijem kako ti je to teško. Čak nisam ni siguran da ćeš ikada uspjeti. Mislim daprihvaćam to, ali ne želim čekati dok se odlučiš, ako se ikada odlučiš, da ti kažem da tevolim. Život je kratak, a ljubav je nešto posebno. - Oborilo ju je to što je govorio.-I ti si vrlo poseban - reče ona nježno i nagne se prema njemu kako bi ga poljubila uobraz, ali on je malo pomaknuo glavu i nije znala kako se sve dogodilo, je li to ona napravilaili on, ali sljedeće čega je bila svjesna bilo je to da se ljube iz dubine duše i strasno. Kad su seodvojili, pogledala ga je začuđeno. - Kako se ovo dogodilo?- Mislim da se naslućivalo duže vremena - reče on i zagrli je, zabrinut da ju je uznemirio.- Jesi li dobro? - pogledao ju je, a ona je kimnula i naslonila glavu na njega. Bio je mnogo višiod nje i ona se osjećala sigurno i sretno u njegovim rukama kao nikada dosad. Ovo je bilonešto posve drukčije, a ta je novina bila i predivna i zastrašujuća.- Mislim da jesam - reče ona i pogleda ga pokušavajući razjasniti osjećaje. A onda ju jeponovno poljubio i ona se nije odupirala. Naprotiv, sada je shvatila da je upravo to željela.Ali time se obistinilo ono što je Jack govorio za nju. Nije ga nikada varala, nikada gledala

135

druge muškarce i sada je shvatila da je zaljubljena u Billa i nije znala što učiniti.Sjeli su za kuhinjski stol, držali su se za ruke i gledali se. Odjednom se potpuno novisvijet otvorio između njih. Otvorio je vrata pokraj kojih su oboje bili stajali i Maddy nijenikada zamišljala kakav se veličanstveni pogled nalazi iza njih.-Ovo je pravi božićni dar - reče ona sramežljivo, a on joj se široko osmjehne.- Da, stvarno, Maddy, nije li? Ali ne želim da se osjećaš pod pritiskom. Nisam ovoplanirao. Nisam očekivao ništa od tebe. A ne želim da osjećaš krivnju zbog ovoga. - Dobro juje poznavao. Ponekad joj je i samo disanje donosilo osjećaj krivnje, a ovo je bilo mnogo više.Ovo je bio život.- Kako bih se trebala osjećati? Udana sam, Bill. Činim sve za što me i optužuje, a prije tonije bilo točno. Sada jest., ili bi moglo biti...- Ovisi kako ćemo se nositi s time, a ja predlažem da nastavimo vrlo polako. - Iako jeSada želio sve ubrzati.Ali znao je da ne može zbog poštovanja prema njoj.- Želim te usrećiti, a ne zagorčati život.Ali sigurno ga je činio još složenijim. Ovo ju je prisililo da promotri svoju vezu s Jackomna način koji je prije izbjegavala. Njihovim prvim poljupcem poput izbačene strijele našla seu potpuno drukčijoj situaciju.-Što ću učiniti? - upita Billa, ali i samu sebe. Bila je udana za muškarca koji se groznoodnosio prema njoj, no usprkos tomu imala je osjećaj odanosti prema njemu ili je ona totako definirala.- Učinit ćeš ono što je ispravno za tebe. Ja sam veliki dečko, mogu se nositi s tim. No, štogod odlučila u vezi sa mnom, u vezi s nama, i dalje stoji da nešto moraš učiniti u vezi sJackom. Ne možeš se vječno skrivati od toga, Maddy. - Nadao se da će joj njegova ljubav, i tošto ona sada za nju zna, dati snage da pobjegne. Na neki je način, iako ona nije voljela takorazmišljati, on bio njezina karta za slobodu. Ali odlučila je da se ne posluži njime. Osjećala je,ako ona to bude željela, da on može biti njena budućnost Billa Alexandera nije se mogloolako shvaćati.Zatim su nastavili čavrljati, jeli su sir i pili vino, a on je zbijao šale na račun njihovesituacije. Rekao joj je, iako to nije odmah shvatio, da se zaljubio u nju od početka.-Mislim da sam se i ja odmah zaljubila - priznala mu je - ali bilo me strah suočiti se stime. Nije mi se činilo ispravnim, zbog Jacka. - Ni sada nije bilo ispravno, ali bilo je jače odnje ili od oboje. - Jack mi nikada neće ovo oprostiti, znaš -reče nesretna. - Nikada nećepovjerovati da se ovo nije događalo od početka. Reći će cijelome svijetu da sam ga varala.-Ako ga napustiš, vjerojatno će to ionako govoriti. - A Bill se sada molio više no ikada daona to učini, za oboje. Osjećao se kao da mu je čaroban leptir sletio na dlan, a on se bojaouhvatiti ga ili dodirnuti. Samo mu se želio diviti i voljeti ga. - Mislim da će govoriti dostaružne stvari kada ga se oslobodiš, bez obzira na mene. Neće ti zahvaljivati na tome, Maddy. -Prvi je puta rekao "kada" umjesto "ako" i oboje su to primijetili. - Istina je da on tebe trebaviše no što ti trebaš njega. Ti ga trebaš kako bi ti ispunio tvoje snove o sigurnosti i braku. Aon te treba kao hranu za svoju bolest, da zadovolji svoju žeđ za krvlju. I zlostavljači trebajužrtvu.Nije mu odgovorila već je razmišljala o tome što je rekao, a onda mu potiho kimneglavom.Bilo je već prošlo petnaest sati kada ga je nevoljko napustila. Željela je ostati s njim i

136

dugo su se ljubili prije nego je otišla. Sada je njihova veza dobila novu dimenziju. Vrata su seotvorila i više se ne mogu zatvoriti, a nijedno od njih to nije ni željelo.- Čuvaj se - došapnuo joj je. - Budi oprezna.-Hoću. -I dok ju je držao, nasmijala mu se. - Volim te... i hvala ti na kavijaru... i napoljupcima...-U bilo koje doba - nasmijao joj se i ostao je stajati na vratima i mahao joj dok se ona nijeodvezla. Oboje su imali o čemu razmišljati. Pogotovo Maddy.Odmah je osjetila nervozu kada joj je tajnica rekla da ju je Jack zvao dva puta uposljednjih sat vremena. Sjela je za stol, duboko udahnula i pozvala ga na interfon, te seodjednom prestrašila da ju je netko vidio ispred Billove kuće. Ruke su joj se tresle kada seon javio.- Gdje si, dovraga, bila?-U božićnoj kupovini - reče brzo. Laž joj je došla tako lako da se sama iznenadila svojojspremnosti da ga zavara. Ali zasigurno mu nije mogla reći gdje je bila ili što je radila. Iako jeo tome razmišljala na putu u ured, pitala se bi li bilo ispravno reći mu istinu da je bila očajnonesretna s njim i da je zaljubljena u nekoga drugog. No znala je da bi mu to samo bio povodza zlostavljanje. Osim ako ga ne bi odmah napustila, a znala je da za to još nije bila spremna.U ovom slučaju, iskrenost nije bila najbolje rješenje, ili ne još.- Zvao sam te da ti kažem da se večeras moram naći s predsjednikom Armstrongom. -To ju je iznenadilo jer joj se činilo da Predsjednikovo zdravstveno stanje nije još takvo da bimogao sazivati sastanke, no nije ga ispitivala. Tako je bilo lakše. I odmah je zaključila da jesumnjičava prema njemu samo zato što se ona sama nedolično ponaša. Mrzila je takorazmišljati, ali znala je da bez obzira na njene osjećaje prema njemu, ono što čini s Billom nedolikuje udanoj ženi koliko joj god načet i nevaljao brak bio.- U redu - odgovori mu. - Moram kupiti još neke stvari kada se budem vraćala s posla. - Htjela je kupiti papira za zamotavanje inekoliko manjih darova za tajnicu i asistenta koje im je željela dati na božićnoj zabavi, iakoim je već bila kupila Cartier satove. - Trebaš li nešto? - upita ga pokušavajući biti ljubazna dase iskupi za svoje prijestupe.- Zašto si tako dobre volje? - upita on sumnjičavo,a ona se ispričala Božićem. Rekao joj je da ga ne čeka, da će sastanak potrajati, što joj jebilo još sumnjivije. No nije mu ništa rekla.Snimila je obje emisije kao da je lebdjela u zraku i dva puta je nazvala Billa, prije i nakonemisija.- Jako me usrećuješ. -I plašiš, htjela je dodati, ali nije. Nisu govorili o tome što će učiniti,već su uživali u trenutku. Rekla mu je da će nakon posla svratiti u obližnji trgovački centarkako bi kupila neke sitnice. A pošto Jacka neće biti, on joj je rekao da će je nazvati kada sevrati. A ni on nije povjerovao da se njezin suprug sastaje s Predsjednikom. Phyllis im jeoboma bila rekla, prije nekoliko dana na Odboru, da je Jim potpuno iscrpljen već doposlijepodneva, te da odlazi na spavanje u devetnaest sati.- Možda Jack spava s njim - našalila se Maddy neuobičajeno dobro raspoložena- To bi bio pravi obrat - Bill se nasmije, pa si naposljetku obećaše kako će kasnijerazgovarati.Maddy je otišla s posla u jednom od automobila TV- mreže, jer je Jack uzeo njihovautomobil s vozačem. Bila je sretna što je sama. Tako je imala vremena razmišljati i sanjariti

137

o Billu. Parkirala je ispred trgovačkog centra i ušla u papirnicu da kupi mašne, ljepljive trakei papir za zamotavanje božićnih darova.Trgovina je bila prepuna žena s rasplakanom djecom, muškaraca koji nisu znali što bikupili i ostalih kupaca u uobičajenoj pretprazničkoj kupovini. Nije bilo čudno što je gužvabila veća no obično. A obližnja trgovina dječjih igračaka imala je Djeda Božićnjaka i ljudi sustajali u redu pred trgovinom sve do parkirališta. Maddy je oraspoložio i sam pogled na sveto. Osjećao se duh Božića i odjednom, zahvaljujući Billu, ona je počela u tome uživati.Imala je oko desetak rola crvenog papira u rukama i kolica puna parfema, traka,čokoladnih Djeda Božićnjaka i malih božićnih ukrasa, kada je začula neobičan zvuk negdjeiznad sebe. Bio je tako glasan da ju je isprva začudio i vidjela je kako se i drugi zaustavljaju igledaju i nitko nije znao što se događa. Začuo se glasan bum!, a potom zvuk kao slap, kao zidtekuće vode. Nije nikoga mogla čuti. Glazba je utihnula i začuli su se krikovi, a cijeli jetrgovački centar zaronio u tamu. I prije no što je imala vremena uplašiti se, ili čak otvoritiusta, vidjela je kako se cijeli strop urušava iza nje. I Maddyn se cijeli svijet odjednomzacrnio, a sve je oko nje nestalo.

138

20.Kad se Maddy probudila imala je osjećaj kao da joj cijela zgrada počiva na prsima.Otvorila je oči koje su je boljele i bile pune prašine, ali nije mogla ništa vidjeti, a oko nje seširio čudan miris prašine i vatre. Bila je svjesna da joj je toplo i da osjeća težinu po cijelometijelu, a onda je shvatila da je nešto palo na nju. Pokušala se pomaknuti i isprva je pomislilada ne može. Mogla je micati stopalima, ali nešto joj je pritiskalo noge, a i gornji joj je diotijela bio pritisnut No malo po malo, kako se pokušavala osloboditi, pomicala je stvari kojesu pale na nju. Nije uopće bila svjesna da joj je trebalo gotovo sat vremena da se tolikooslobodi da može sjediti u skučenom prostoru u kojem je bila zatočena. Dok se oslobađala,oko nje je vladala tišina. No nedugo zatim, začula je jauke i povike, i ljude kako se u daljinidozivaju. A kada je sjela, bila je sigurna da negdje čuje malo dijete kako plače. Nije imalapredodžbu što se dogodilo ni gdje se točno nalazi.A na parkiralištu, daleko od mjesta gdje je ona ležala, automobili su bili dignuti u zrak,kao i pročelja nekoliko obližnjih zgrada. Posvuda su bila vatrogasna kola, a ljudi su trčaliuokolo i vikali. Ranjeni su trčali prema parkiralištu, dok su ranjenu djecu stavljali na nosila iodvozili prema ambulantnim kolima. Izgledalo je poput poprišta snimanja nekog filma, aljudi koji su razgovarali s policijom i vatrogascima govorili su da se cijela zgrada urušila utrenu. Zapravo, četiri trgovine trgovačkog centra bile su u potpunosti uništene, a ispredpapirnice u kojoj je bila Maddy nalazio se veliki krater Krater je izgledao poput golemerazjapljene rupe na mjestu gdje se trenutak prije nalazio veliki kamion. Eksplozija je bilatako silovita da su popucala stakla na zgradama udaljenim i do pet blokova. I dok supristizale novinske ekipe, iz trgovine igračaka iznijeli su Djeda Božićnjaka pokrivenaceradom. Ubijen je na mjestu, zajedno s više od polovice djece koja su ga čekala. Tragedija jebila takvih razmjera da njene posljedice još nitko nije uspio shvatiti.Duboko unutar trgovačkog centra, Maddy je sjedila skvrčena i pokušavala smisliti kakose izvući iz krhotina koje su je okruživale. Pokušala je grepsti, gurati, uhvatiti nešto, aliisprva ništa nije mogla pomaći i od panike je počela teško disati. A onda je u tami začula glasvrlo blizu sebe.- Upomoć, upomoć... čuje li me netko? - Glas se doimao slabim, ali bilo je utješno znati daje netko blizu nje.-Čujem. Gdje ste? - Uokolo je bilo toliko prašine da je Maddy jedva disala. No okrenula seu pravcu iz kojega je dolazio glas, dok je u tišini pažljivo osluškivala.- Ne znam. Ne vidim - odgovori joj glas. Bili su utonuli u potpunu tamu.- Znate li što se dogodilo?-Mislim da se zgrada srušila na nas... Udarila sam glavom... Mislim da krvarim... - Bio je toženski glas i Maddy se učinilo da ponovno čuje dijete. Drugo nije ništa čula, tu i tamo nekiglas... krik... slušala je čuju li se sirene, nadala se pomoći, no ništa nije čula. Blokovi betonasprečavali su ih da čuju kaos koji se vani zbivao ili spasilačka vozila koja su jurila premanjima iz svih dijelova grada. Pozvane su spasilačke službe i iz Virginije i Marylanda. Nitkojoš nije znao ništa, osim da je došlo do eksplozije, te da je bilo mnogo povrijeđenih ipoginulih.-Je li to vaše dijete? - upita Maddy, jer je ponovno začula plač.- Da... - odvrati slabašni glas. - Ima dva mjeseca. Zove se Andy. - Činilo se kao da djevojka

139

plače. Što bi i Maddy najradije učinila da nije još uvijek bila u šoku.- Je li ozlijeđen?- Ne znam... Ne vidim ga. - Zatim je zajecala, a Maddy je na trenutak zatvorila očipokušavajući razmisliti. Nešto se strašno moralo dogoditi da se cijela zgrada uruši, ali jošuvijek nije mogla shvatiti što.- Možete li se micati? - upita Maddy. Razgovor s djevojkom pomagao joj je da zadržiprisebnost Pokušala je ponovno pomicati krš oko sebe i nešto iza njenih leđa, što joj sečinilo poput velikog kamena, pomaknulo se, ali samo nekoliko centimetara, a nalazilo se usmjeru suprotnom od onoga otkuda je dolazio glas.-Ne mogu se uopće micati - odgovori glas - nešto mi je na rukama i nogama... i ne mogudohvatiti dijete.- Poslat će pomoć, znate. -I dok je Maddy to govorila, obje su postale svjesne prigušenihglasova u daljini, ali nisu mogle znati jesu li to spasioci ili žrtve. A onda, dok je Maddypokušavala smisliti što dalje, sjetila se da joj je mobitel u torbici. Ako ga bude mogla naći,moći će pozvati pomoć ili će ih možda lakše pronaći. Bila je to suluda pomisao, ali ju jezaokupila dok je tapkala uokolo i nailazila samo na zemlju, kamenje i komadiće odlomljenabetona. Sada je već stekla bolji osjećaj prostora oko sebe i ponovno je pokušala pomaknutizidove svoje privremene ćelije. Na jednoj je strani uspjela pomaknuti neke ploče zatridesetak centimetara i tako si povećati prostor sa zrakom. - Pokušavam doći do vas - rečehrabreći djevojku, a onda je na trenutak nastupila tišina koja ju je prestrašila. - Jeste lidobro?... Čujete li me? - Nastupila je duga stanka, a onda se ponovno začuo glas.- Mislim da sam spavala.- Nemojte spavati. Pokušajte ostati budni - reče joj Maddy oštro i dalje pokušavajućinešto smisliti. Još je uvijek i sama bila u šoku i čim bi se pomaknula, osjetila bi nesnosnuglavobolju. - Razgovarajte sa mnom... kako se zovete?-Anne.- Bok, Anne. Ja sam Maddy. Koliko imaš godina?- Šesnaest.- Ja imam trideset četiri. Novinar sam... na televiziji... - Ponovno nije bilo odgovora. -Probudi se, Anne... kako je Andy?- Ne znam. - Tiho je plakao, pa je Maddy znala da je živ, ali djevojka se doimala sveslabijom. Sam Bog je znao koliko je teško ozlijeđena, ili kada će ih netko pronaći.I dok se Maddy borila unutar svoje male špilje, vani su vatrogasna kola pristizala iz svihdijelova grada. Dvije su trgovine gorjele, četiri su se urušile, a unakažena tijela odnosili su smjesta eksplozije; neka su bila neprepoznatijiva. Posvuda su se mogle vidjeti ruke, noge iglave. Svi koji su se mogli micati sklanjali su se, dok su one koji to nisu mogli odnosili uambulantna kola. Pokušavali su raščistiti područje za spasilačke službe i volontere. Pozvanaje Nacionalna spasilačka služba i Hitna pomoć i oni su organizirali ekipe, dok su umeđuvremenu počeli pristizati i buldožeri. No statika preostalog dijela zgrade bila jepreviše ugrožena da bi se oni upotrijebili i bilo je previše žrtava da bi ih se dovodilo uopasnost upotrebom strojeva koji bi mogli stvoriti još veći problem.Na mjestu nesreće nalazilo se već na desetine novinarskih ekipa i televizijski programidiljem zemlje bili su prekinuti kako bi se obavijestila nacija o najvećoj nesreći u povijestizemlje od podmetanja bombe u Oklahoma Cityju 1995. godine. Već je bilo više od sto žrtavai nije se moglo procijeniti koliko bi ih još moglo biti. Djevojčicu bez ruke već su bile snimile

140

sve TV- ekipe. Identitet joj se još nije znao i nitko se od rodbine još nije javio. No bilo je nadesetine ljudi poput nje. Ranjenih, omamljenih, mrtvih i umirućih koje su izvlačili izruševina.Bill je u miru gledao televiziju kada su prve vijesti prekinule program, a on sezaprepašteno uspravio. Maddy mu je rekla da će ići tamo nakon posla i odmah je odjurio dotelefona i nazvao je. Nije bilo odgovora. Nazvao ju je zatim na mobitel, ali automat ga jeobavijestio da pretplatnik trenutačno nije dostupan. I dok je nastavio gledati vijesti,obuzimala ga je panika. Gotovo je pozvao postaju kako bi doznao znaju li oni gdje se onanalazi, ali nije se usudio. Postojala je mogućnost da je na mjestu događaja, da i samaizvještava, te je pričekao da ga ona nazove. Znao je da hoće kad bude imala vremena i akonije zatočena negdje pod tim ruševinama. Sad nije mogao ništa drugo do moliti se da je tonije zadesilo, a nije bio u stanju razmišljati ni o čemu drugom doli o trenutku kada je prviputa shvatio da su Margaret oteli maskirani muškarci sa strojnicama.I Jack je bio svjestan situacije. Njegov je mobitel zazvonio trenutak nakon eksplozije i snevjericom je pogledao ženu s kojom se nalazio. Ovo nije bila večer kakvu je planirao.Pomno je sve organizirao, kao i uvijek, i bio je iznerviran zato što ga ometaju.-Pronađite Maddy i recite joj da odvuče svoju guzicu tamo. Trebala je već biti kod kuće -zapovjedio je i zatim spustio slušalicu. Već su dvije ekipe bile na mjestu događaja, a treća jebila na putu, rekao mu je producent A lijepa plavuša s kojom je bio u Ritz Carltonu upitala gaje što se dogodilo.- Neki je glupan dignuo u zrak trgovački centar - reče i uključi televiziju. I oboje su sjedilii zurili u ono što su vidjeli. Bila je to scena potpuna uništenja i kaosa. - Isuse - izusti on krozzube. Nisu shvaćali razmjere nesreće dok je nisu vidjeli. Neko su vrijeme sjedili u tišini, aonda je on uzeo mobitel i nazvao postaju. - Jeste li je pronašli? - proderao se u slušalicu. Bilaje to vraški dobra priča, ali čak su i njemu, naviknutom na slične stvari, suze navirale na oči.A do njega je djevojka koju je upoznao prije tjedan dana tiho plakala. Vatrogasac je upravoiznio mrtvo dijete i majku.-Pokušavamo, Jack - reče mu iscrpljeni producent - Još nije kod kuće, a mobitel joj jeisključen.-Dovraga, rekao sam joj da to nikada ne čini. Pokušavajte i dalje, pojavit će se. -I kada jepoklopio telefon, čudna mu je misao proletjela glavom, ali odmah ju je odbacio. Rekla je daće ići kupiti papir za zamotavanje i neke sitnice, ali inače nije voljela trgovačke centre iuvijek je kupovala u Georgetownu. Nije bilo razloga da bude tamo.-Čuješ li me, Anne? - Maddyn se glas probijao kroz beton, ali trebalo joj je duže vremenakako bi izmamila odgovor.- Da... čujem... - i dok je odgovarala, začule su i drugi glas, muški, koji je dopirao izMaddyne blizine.- Tko je tamo? - glasno upita snažan glas. Čovjek je rekao da je pomaknuo neko kamenjei jednu gredu i dugo puzao dok je došao do njih, ali da nije imao pojma kamo ide ili gdje senalazi.- Ja se zovem Maddy - odgovori ona - i ovdje je djevojka po imenu Anne... ona nije samnom, ali mogu je čuti. Mislim da je ozlijeđena i ima dijete.- A što je s vama? Kako ste vi?Imala je glavobolju, ali to nije imalo smisla govoriti ma- Ja sam dobro. Možete li pomaknuti ovo oko mene?

141

- Nastavite govoriti i pokušat ću.Nadala se da je krupan i snažan. Dovoljno snažan da može pomaknuti planine, ako treba.- Kako se vi zovete?- Mike. I nemojte se brinuti, gospođo. Dižem dvjesto kilograma na prsa. Izvući ću vas utren oka. - No mogla je čuti kako se napinje dok je nastavljao razgovarati s njom, a Anne seponovno isključila iz razgovora. Maddy ju je dozivala, a dijete je plakalo vrlo glasno.-Izgovaraj s djetetom, Anne. Ako te čuje, možda neće biti toliko uplašeno.- Preumorna sam - reče Anne slabašno, dok je Maddy nastavila pričati s Mikeom kojikao da je bio nekoliko centimetara bliže.- Znate li što se dogodilo? - upita ga Maddy.- Nemam pojma. Kupovao sam pjenu za brijanje i prokleti se krov urušio na mene. Htiosam dovesti i djecu, drago mi je što nisam. Je li netko bio s vama?-Ne, bila sam sama - odgovori Maddy dok je nanovo pokušavala prstima razgrnuti zemljui kamenje, no uspjela je samo polomiti nokte i ozlijediti prste. Ništa se nije micalo.- Pokušat ću kopati u drugome smjeru - reče on naposljetku, a Maddy osjeti kako jepreplavljuje val panike. Pomisao da će je napustiti prijateljski glas izazvao je u njoj osjećajnapuštenosti kakav do tada nije osjetila. No netko je morao poći po pomoć i ako se netko odnjih mogao izvući, i ostali će biti spašeni.-U redu - reče ona. - Sretno. Kada izađete - pazila je da kaže "kada", a ne "ako" - recitemojoj TV-ekipi da sam ovdje, ja sam novinarka. Imam osjećaj da su tamo negdje vani.- Vratit ću se po vas - reče on jasno. I nekoliko trenutaka kasnije glas mu je nestao, adrugi glasovi se nisu čuli. Ostavljena je u mraku, sama sa svojom samoćom, Anne irasplakanim djetetom. I nastavila je nadati se da će naći mobitel, koji joj ionako ne bi mnogoznačio. Ne bi im ni mogla reći gdje se nalaze. Samo gdje su bile. Ali pretpostavljala je da ih jeeksplozija mogla odbaciti vrlo daleko. Ni po čemu nije mogla raspoznati gdje bi se sadamogle nalaziti.I dok je Bill nastavio gledati vijesti, osjećao je kako ga obuzima panika. Nazvao ju jedesetak puta i dobio samo njenu automatsku sekretaricu, a mobitel joj je još uvijek bioisključen. Naposljetku je, očajan, nazvao postaju.-Tko je to? - upitao je nervozno producent, iznenađen što je poziv prošao centralu.- Maddyn prijatelj. Zabrinut sam zbog nje. Izvještava li ona s mjesta nesreće?Nastala je stanka i producent mu je odlučio iskreno odgovoriti.-Ni mi je ne možemo naći. Njezin je mobitel isključen, a nije ni kod kuće. Mogla je otići namjesto događaja sama, ali nitko je nije vidio. No tamo je mnogo ljudi. Pojavit će se, kao iuvijek - utješio ga je producent Rafe Thompson.- Ne sliči na nju da tek tako nestane - zabrinuto naglasi Bill producentu, a Rafe se zapitaokako je muškarac pri telefonu to mogao znati, no bilo je očito da je zabrinut Mnogo više noJack. Jack je samo vikao na njih da je već jednom pronađu. A producent je mogao zamislitišto je Jack radio kada ga je nazvao. Ženski je glas hihotao u pozadini kada je odgovorio naprvi poziv.-Ne znam što da vam kažem. Vjerojatno će ubrzo nazvati. Možda je u kinu ili tako negdje.- No Bill je znao da nije, a činjenica što ga nije nazvala da mu kaže da je sve u redu još ga jeviše uspaničila. Još je deset minuta hodao svojom dnevnom sobom, gledao televiziju inaposljetku više nije mogao izdržati. Pokupio je jaknu i ključeve automobila i izašao. Nije ni

142

znao hoće li se moći približiti mjestu događaja, ali morao je pokušati. Nije znao zašto, nomorao je biti tamo. Možda je uspije pronaći.Bila su već prošla dvadeset dva sata kada je Bill jurio prema mjestu nesreće, sat i polnakon što je eksplozija uništila dva bloka zgrada, ubila, prema posljednjim podacima,stotinu tri čovjeka, i ranila na desetine drugih. A to je bio samo početak.Kada je stigao, trebalo mu je dvadeset minuta da prođe pored kola i ruševina, a namjestu događaja je bilo toliko dobrovoljaca da ga nitko nije pitao za propusnicu ili ispravu,već su ga samo propustili. I tako je stajao na ulazu trgovine igračaka sa suzama u očima imolio se da je pronađe među okupljenim mnoštvom.Ubrzo mu je netko pružio kacigu i upitao može li mu pomoći iznositi krš. Slijedio ih jeunutra i bilo je toliko strašno samo stajati tamo, da se nadao da je Maddy bilo gdje drugdjesamo ne ovdje, te da je samo zaboravila uključiti mobitel.A unutar svoje špilje, Maddy je mislila na njega dok se svom težinom upirala o komadbetona i bila je iznenađena kada ga je uspjela pomaknuti. Ponovno je pokušala i pomaknuose za još nekoliko centimetara, a pri svakom pomaku Annein je sve slabiji glas postajao bliži.-Mislim da pomičem nešto - reče ona Annei - nastavi razgovarati sa mnom. Moram znatigdje se nalaziš. Ne želim učiniti još gore... osjećaš li išta? Pada li zemlja po tebi? - Nije bilasigurna nalazi li se blizu njene glave ili nogu, a posljednje što je htjela bilo je da sruši komadbetona na njezino dijete. No navesti Anne da govori bilo je teško kao i pomaknuti taj beton.Maddy je čak razgovarala i sama sa sobom dok je gurala i pomicala. U jednom je trenutako snažno gurnula da se gotovo ozlijedila, a na njezino iznenađenje veliki se komadbetona pomaknuo i mogla ga je gurnuti u stranu tako da se ukazao otvor kroz koji je mogaoproći gornji dio njena tijela, i ona se uspjela provući kroz njega. Čim joj je to pošlo za rukom,znala je da je pronašla Anne. Njezin je glas bio vrlo blizu, a prvo je dotaknula Andyja. Ležaoje blizu majčine ruke, izvan njezina dometa, i slobodno se meškoljio. Maddy ga nije moglavidjeti, ali ga je osjetila i privukla ga sebi. Zaplakao je kada je to učinila, a ona nije znala je libio povrijeđen, pa ga je spustila i približila se Anne. Na trenutak djevojka nije ništa rekla, aonda ju je Maddy dotaknula. Nije bila sigurna da li još diše.-Anne... Anne... - Nježno joj je dodirnula lice. Kada je rukama prešla preko njezina tijela,znala je što joj se dogodilo. Preko gornjeg dijela djevojčina tijela ležala je velika greda kojaju je pritiskala, a Maddy je po vlažnosti njene odjeće zaključila da krvari. A druga je gredaležala preko njenih nogu. Bila je u potpunosti prikliještena. Iako je Maddy očajničkipokušavala, nije mogla učiniti ništa da je oslobodi. Grede su bile teže od betona, a ono štonije znala bilo je da je još betona pritiskalo te grede. - Anne!... Anne!... - ponavljala je njenoime, dok se dijete micalo pored njih, i onda se napokon djevojka pomaknula i progovorila.- Gdje si? - Nije razumjela što se dogodilo.-Ovdje sam. S tobom. Mislim da je Andy u redu. - Barem u usporedbi sa svojom majkom.- Jesu li nas pronašli? - Anne se ponovno počela gubiti, a Maddy je bilo strah protresti jezbog ozljeda koje je pretrpjela kada su se grede obrušile na nju.- Nisu još, ali hoće. Obećajem. Drži se. - Maddy je onda podigla dijete i držala ga uza sedok se smještala pored Anne. Pokušavala je navesti djevojku da se ne preda i oslonila jedjetetovo lice na njeno, kao što su vjerojatno učinili kada se rodio, i Anne je počela potihoplakati.-Umrijet ću, zar ne? - Nije se iskreno moglo odgovoriti na to pitanje i obje su to znale.Nije više imala šesnaest godina. U trenutku je odrasla i mogla je imati i sto godina.- Ne vjerujem - slagala je Maddy. - Ne smiješ. Moraš ostati zbog Andyja.

143

-Nema tate - reče ona. - Odrekao ga se kada se rodio. Nije ga želio.-Ni moje dijete nije imalo oca - reče Maddy pokušavajući je utješiti. Barem jerazgovarala, što je bio veliki pomak. Lizzie nije imala ni majku, pomisli Maddy s osjećajemkrivnje, no nije to rekla Anne.- Živiš li s mamom i tatom? - upita Maddy i dalje pokušavajući održati razgovor, dok jedijete privukla sebi pa je ono prestalo plakati. Stavila mu je prst ispod nosića i s olakšanjem jeustanovila da još diše. Spavao je.-Pobjegla sam kad mi je bilo četrnaest godina. Iz Oklahome sam. Nazvala sam mamu itatu kad se rodio, ali oni nisu željeli ni mene ni njega. Imaju devetero djece i mama mi jerekla da donosim samo probleme... Andy i ja živimo od socijalne pomoći.Bila je to tragedija, ali ne tako strašno kao ovo što im se upravo događalo. Maddy sepitala hoće li preživjeti. Pitala se neće li ih pronaći dugo nakon što budu umrle i neće li takopostati dio veće i još strašnije priče. Ali odlučno je odbila pomisao na takvo što, za njihovodobro. Ovo dijete imalo je pravo na život, kao i njegova majka koja je i sama bila još dijete.Spasiti ih bio je njen jedini cilj.- Kada odraste, moći ćeš mu pričati o ovome. Mislit će da si bila strašna i hrabra, kao štoi jesi... Ponosna sam na tebe - reče ona boreći se sa suzama i misleći na Lizzie. Našle su senakon devetnaest godina, a sada bi je Lizzie mogla ponovno izgubiti. No nije si smjeladopustiti da razmišlja o tome. Morala je zadržati prisebnost Dok je razgovarala s Anne,primijetila je da se osjeća malo ošamućeno. Pitala se kada će im ponestati zraka, hoće li će seboriti za zrak ili samo zaspati, ugasiti se poput svijeća. Počela je pjevušiti sebi, pa Anne idjetetu, no Anne je ponovno prestala govoriti i Maddy je ničim nije uspijevala probuditi.Kada ju je dotaknula, jauknula je, pa je znala da je još živa, ali brzo se gubila.Izvan trgovine igračkama, Bill je konačno pronašao njenu TV-ekipu. Predstavio se iotkrio da razgovara s producentom s kojim je ranije pričao preko telefona. Sada je i on biona mjestu događaja i davao upute kamerama i novinarima.- Mislim da je unutra - reče Bill tužno. -Rekla mi je da ide kupiti papir za zamotavanje i da će doći ovdje.-Imao sam neki čudan predosjećaj - priznao mu je Rafe Thompson - ali sam pomislio dasam lud. No rade sve što mogu kako bi izvukli ljude. - Pitao se otkud je Bill poznaje, a onda jeon rekao da zajedno rade u Odboru Prve dame. Rafe je pomislio da se doima kao dragčovjek. Bio je satima tamo i pomagao u spašavanju ljudi. Kaput mu je bio poderan, liceprljavo, a ruke su mu krvarile. A svi su izgledali napeti i umorni. Bila je već prošla ponoć, aMaddy se još uvijek nije pojavila. Rafe je nekoliko puta razgovarao s Jackom, koji je jošuvijek vikao na njih iz Ritz Carltona. Nije ga pogodio Maddyn nestanak i rekao je da se"vjerojatno jebe negdje okolo", te da će je ubiti kada je pronađe. Rafe i Bili bili su mnogozabrinutiji, pomišljajući da su to već učinili ljudi koji su postavili bombu. A nitko još nije biopreuzeo odgovornost.Na televiziji nisu ni spomenuli da bi Maddy mogla biti zarobljena u razrušenomtrgovačkom centru. Nisu to mogli sa sigurnošću znati i nije imalo smisla izvještavati dok nebudu imali točne podatke. Do četiri ujutro spasioci su podosta napredovali. Već su osam satineprekidno radili i bilo je gotovo pet sati kada su spasili muškarca po imenu Mike. Krvarioje odasvuda, no kopao je po ruševinama i stvorio tunele i špilje pomičući beton i grede, te jesvojim naporima spasio još četvero ljudi. A kada je izašao, objasnio je spasiocima da jepronašao još dvije žene, ali da nije mogao doći do njih. Zvale su se Maddy i Anne, a jedna od

144

njih imala je i dijete. Što je najbolje mogao pokazao je spasiocima u kojem smjeru da krenu,a zatim su ga položili na nosila i odnijeli. Rafe je to čuo nekoliko trenutaka kasnije i došaoreći Billu, dok su se radnici vraćali unutra kako bi slijedili Mikeove upute.- Unutra je - reče Rafe Billu.-0 moj Bože... jesu li je pronašli? - Bilo ga je strah upitati je li živa ili mrtva, a Rafe nijeizgledao tako da bi ga ohrabrio.-Ne još. Jedan muškarac, kojega su upravo izvukli, rekao je da su bile dvije žene do kojihnije mogao doprijeti... jedna od njih je Maddy Rekla mu je da je TV- novinarka i za kojumrežu radi.Potvrdio se njihov najveći strah i sada su mogli samo čekati. Prošla su još dva sata, a onisu mogli jedino gledali kako izvlače tijela, kako odnose preživjele kojima su nedostajaliudovi, kako donose poginulu djecu na identifikaciju uplakanim roditeljima. U sedam sati Billje još uvijek tamo stajao i plakao. Bilo je nemoguće vjerovati da je još živa. Prošlo je gotovojedanaest sati od urušavanja. Pitao se ne bi li trebao pokušati nazvati Lizzie, no nije joj imaošto reći. Do tada je već cijela zemlja čula za tragediju. Bilo je to djelo luđaka.Bill i Rafe sjedili su na opremi kada je stigla svježa ekipa, a volonter Crvenog križaponudio im je šalicu kave. Rafe je zahvalno prihvatio, no Bill nije mogao.Rafe nije dalje ispitivao Billa glede njegove veze s Maddy, no kako je noć prolazila bilo jejasno da mu je jako stalo do nje i Rafeu ga je bilo žao.-Drž’te se. Pronaći će je. - Pitanje koje im se i dalje nametalo bilo je hoće li do tada bitiživa.I dok su čekale spasilačku ekipu, Maddy je skvrčena držala dijete, no Anne nije satimaprogovorila. Nije znala spava li ili je mrtva, ali napori da je navede na razgovor već nekovrijeme nisu urodili plodom. Maddy nije znala koliko je sati ili koliko su dugo bile tamo, akada se dijete naposljetku pomaknulo i počelo plakati, njegova ga je majka čula.-Reci mu da ga volim... - prošapće Anne i začudi Maddy. Glas joj je zvučao sablasno.-Moraš se držati i reći mu to sama - reče Maddy pokušavajući biti optimistična, iako toviše nije bila. Nedostajalo joj je zraka, i dok je držala dijete i sama je povremeno gubilasvijest.-Željela bih da se brineš za njega umjesto mene - reče Anne, pa ponovno zašuti. A ondanakon nekog vremena: - Volim te, Maddy. Hvala ti što si bila ovdje sa mnom. Bila bih stvarnouplašena bez tebe.I Maddy je bila uplašena, čak i s Anne i djetetom, ali suze su joj curile niz obraze kada senagnula i poljubila povrijeđenu djevojku u obraz, misleći na Lizzie.- I ja tebe volim, Annie... Jako te volim... sada se trebaš oporaviti. Uskoro ćemo izaćiodavde i želim da upoznaš moju kćer. - Anne kimne glavom, kao da joj je vjerovala, a onda seu mraku nasmiješila i Maddy je to mogla osjetiti.- Mama me je zvala Annie. Tada me još uvijek voljela - reče Anne tužno.- Kladim se da te još uvijek voli. I voljet će Andyja kada ga bude vidjela.- Ne želim da ga ona dobije - reče doimajući se snažnije i odlučnije. - Želim da se ti brinešza moje dijete. Obećaj mi da ćeš ga voljeti.Maddy je morala zadržati jecaje dok je odgovarala, a znala je da si ne mogu dozvoliti zraki energiju koje su trošile. I upravo kad joj je htjela odgovoriti, začula je glasove u daljini, jake,glasne, i shvatila da dozivaju njeno ime.

145

-Čuješ li nas, Maddy? Maddy?... Maddy Hunter... i Anne... čujete li nas?...Poželjela je vrisnuti od uzbuđenja i uzvratila im je što je glasnije mogla.- Čujemo vas! ČUJEMO VAS! Ovdje smo... - Glasovi su se približavali dok se ona obraćalaAnnie. - Dolaze po nas, Annie... drži se... izaći ćemo za nekoliko minuta.No bez obzira na Maddynu viku, Annie je ponovno zaspala, a dijete je počelo glasnoplakati. Bilo je umorno, gladno i preplašeno. Kao i Maddy.Glasovi su se nastavili približavati sve dok nisu stigli gotovo do njih, a tada im je ona štoje bolje mogla opisala gdje se nalaze i u kakvom je stanju Anne, te je rekla da je ona dobro ida drži dijete.- Je li dijete povrijeđeno? - upita je drugi glas želeći znati kakav spasilački tim trebaju.-Ne znam. Mislim da nije. Kao ni ja. - Osim jakog udarca u glavu i nesnosne glavobolje.Djetetova je majka bila druga priča.No čak i kada su ih locirali, trebalo im je još sat i pol vremena da ih oslobode. Morali suodmicati zemlju centimetar po centimetar, kao i beton. Bilo ih je strah da se sve ne obruši nanjih, ako budu previše brzo kopali, a Maddy je vrisnula od olakšanja i boli kada su je obasjalilampom kroz rupu promjera šalice. Nije mogla prestati jecati i govorila je Annie što sedogađa, ali ona joj nije odgovarala.Rupa se sve više povećavala, a spasioci su cijelo vrijeme razgovarali s Maddy koja ih jepažljivo iščekivala i pet minuta kasnije pružila im je Andyja te je, kada su ga osvijetlili, tektada primijetila kako je prljav. Na licu mu je bilo nešto sasušene krvi od male posjekotine naobrazu, ali osim toga nije mu bilo ništa, a oči su mu bile širom otvorene i Maddy se učiniprekrasnim. Poljubila ga je prije no što ga je dodala kroz otvor, a prihvatile su ga snažnemuške ruke i odnijele ga. No ostala su još četvorica koja su pokušavala osloboditi nju iAnnie. Za pola sata proširili su otvor tako da se Maddy mogla provući i prije no što je otišlaokrenula se i dotaknula Annienu ruku. Djevojka je bila tiha i spavala je, što je bilo olakšanje.Trebat će još dosta posla da bi je oslobodili. Maddy se provukla pored muškaraca kodotvora, a dvojica su ušla kako bi spasili Annie. Jedan od muškaraca vodio je Maddy krozprostor koji su načinili i ona je puzala na rukama i koljenima do izlaza. Tamo su je snažneruke podignule i prenijele preko betona, ruševina i željeznih šipki, koje su bile posvudapoput zlokobne šume, i prije no što se snašla bila je na danjem svjetlu.Bilo je deset sati ujutro, gotovo četrnaest sati nakon urušavanja trgovačkog centra ukojem je bila zatočena. Pokušala je nekoga upitati je li s djetetom sve u redu, ali situacija jebila toliko kaotična da je nitko nije čuo. Ljude su još izvlačili, a tijela poginulih ležala supokrivena ceradama, dok su uplakani članovi obitelji čekali vijesti o svojim najbližima.Spasioci su se dovikivali, a onda ga je odjednom, usred svega toga, vidjela kako stoji i kako ječeka. Bio je to Bill bio je prljav gotovo kao i ona, jer je pomagao kod raščišćavanja. No kadaju je ugledao počeo je jecati i zgrabio ju je od muškarca koji ju je pridržavao. Nije bio ustanju ništa drugo do grliti je i plakati, kao i ona. Nije bilo riječi kojima bi opisao što jeosjećao, koliko ga je bilo strah, koliko je bio prestravljen. Trebat će im godine da to objasnejedno drugome, a sada su imali samo nezaboravan trenutak ljubavi i olakšanja.- Hvala Bogu - prošapće on dok se ona držala za njega, a on ju je predao liječničkoj ekipi.No začudo nije bila ozlijeđena, a onda je na trenutak zaboravila na Billa, i još uvijek ga držećiza ruku, okrenula se prema jednom od spasitelja.- Gdje je Annie? Je li dobro?- Rade na tome - reče smrknuto. Vidio je previše toga te noći, kao i svi. Ali svaki preživjelipredstavljao je pobjedu za sebe. Svaki spašeni čovjek bio je dar za koji su se svi molili.

146

- Recite joj da je volim - reče Maddy sa žarom, a onda se okrene prema Billu očiju punihosjećaja. Na trenutak je pomislila, nije li ovo bila kazna jer se zaljubila u njega, iako nijeimala na to pravo. Ali odbacila je tu pomisao kao da je bila težak teret koji ju je htioprignječiti, a ona to nije htjela dopustiti, kao što nije dopustila da se zidovi njihove malešpilje obruše na Annie i dijete. Sada je pripadala Billu. Imala je na to pravo. Živjela je za to.Za njega. I za Lizzie. Nakon toga ukrcali su je u ambulantna kola, a Bill se bez razmišljanjapopeo za njom. I dok su odlazili pogledao je kroz prozor i vidio je kako ih Rafe gleda i plače.Bio je sretan zbog njih.

147

21.Kada je Maddy stigla u bolnicu, smjestili su je na intenzivnu njegu gdje su se nalazili iostali spašeni iz trgovačkog centra, a ona je odmah upitala za dijete. Rečeno joj je da jedobro. Liječnici su bili iznenađeni što nema lomova ni unutarnjih povreda. Imala je potresmozga, nekoliko ogrebotina i manjih modrica. Bill nije mogao vjerovati koliko je imala srećei dok je sjedio s njom ispričao joj je što je znao o nesreći. Sve što se dosada znalo bilo je da jebombu postavila neka militantna skupina. U poruci Predsjedniku, koju su poslali satvremena ranije, rekli su da je to njihov prosvjed protiv vlade. Zvučali su kao luđaci i ubili suviše od tri stotine ljudi, a gotovo polovica bila su djeca. Maddy se stresla od same pomisli nataj užas.Ona je ispričala Billu što je vidjela kad se strop počeo urušavati i kako je bilo bitizarobljen s Annie i djetetom. I samo se nadala da će oboje preživjeti. Bila je zabrinuta zaAnnie, ali ni upola onoliko koliko je Bill bio zabrinut za nju. Bilo je jednako strašno kao i onošto je prošao s Margaret, a Maddy mu je sućutno rekla da nitko to ne bi smio proživjeti dvaputa u životu.Razgovarali su još nekoliko minuta, a onda su liječnici htjeli obaviti još neke pretrage,kako bi provjerili da nema drugih ozlijeda, i oboje su se složili da bi Bill trebao otići uslučaju da je Jack dođe posjetiti. Bill joj sada nije želio stvarati neprilike.- Vratit ću se za nekoliko sati - reče i nagne se da je poljubi. - Čuvaj se.-I ti. Naspavaj se. - Ponovno ga je poljubila i jedva ga je pustila.Čim je otišao, liječnici su nastavili s pretragama. Kada su je vratili u sobu, stigao je Rafe snovinarskom ekipom. Jack ih je poslao. Rafe nije rekao Maddy kako misli da je Jackbezobraznik što je nije sam došao posjetiti i nije ju pitao za Billa. Nije trebao. Što god da sedogađa između njih, producentu njene emisije bilo je jasno da je tip voli, a sada mu je bilojasno da i Maddy voli njega.Ispričala im je što je mogla o onome što se dogodilo, onako kako je ona to doživjela, irekla im pred kamerom kako je Annie bila hrabra.-Ima šesnaest godina - reče Maddy, zadivljena i ponosna, a onda je primijetila čudanpogled u Rafeovim očima, pa kada su isključila kamere upitala ga je: - Ona je u redu, zar ne,Rafe? Jesi li što čuo?Oklijevao je, najradije bi joj slagao, ali nije mogao. Ionako će saznati i nije bilo pošteno nereći joj.- Dijete će biti u redu, Mad. Ali njegovu mamu nisu mogli izvući.- Kako misliš, nisu je mogli izvući?! - Gotovo je vikala. Održavala ju je na životu četrnaestsati, a sada su joj govorili da je ne mogu osloboditi. To je nemoguće. Nije htjela povjerovati.- Morali bi upotrijebiti eksploziv. Bila je u komi kada su tebe izvukli, Maddy. Pokušali suje oživjeti, ali umrla je pola sata kasnije. Pluća su joj bila prignječena i toliko je iznutrakrvarila da su liječnici rekli da joj ionako ne bi bilo spasa.Maddy je vrisnula poput ranjene životinje. Počela je naricati kao da je djevojka bila njenovlastito dijete. Nije mogla podnijeti pomisao na to. A što će se dogoditi s djetetom? Rafe jerekao da o tome ne zna ništa, a ubrzo nakon toga ostavili su je da se odmara. No prijeodlaska rekao joj je, i sam jecajući, kako mu je drago što je preživjela.

148

Svima je bilo drago. Lizzie je beznadno plakala kada ju je Maddy nazvala u Memphiskako bi joj rekla da je sve u redu. Lizzie je probdjela cijelu noć gledajući vijesti, a kada nijevidjela Maddy s TV-ekipom, nazvala ju je kući, ali nitko se nije javljao. Nekako je osjetila daje i Maddy tamo zatočena.Nazvala ju je i Phyllis Armstrong i rekla joj kako je i njoj i Jimu laknulo, i kakva je totragedija, naročito zbog toliko poginule djece. Obje su plakale razmišljajući o tome. Nakonšto je završila razgovor, Maddy je jednu bolničarku upitala za dijete. Andy je još uvijek bio ubolnici na promatranju i bit će zadržan još nekoliko dana. Državna služba za skrb o djecinije još došla po njega. Kada je bolničarka otišla, Maddy je ustala i pošla do dječjeg odjela.Izgledao je kao novorođenče i Maddy je pitala bolničarku može li ga podignuti. Okupali suga i počešljali. Imao je plavu kosu i velike plave oči, i bio je zamotan u plavu dekicu. Bio jesavršen i Maddy je mogla vidjeti lako je Annie morala biti lijepa. I dok ga je tako držala nijemogla ni o čemu drugom razmišljati doli o Annie i njezinoj molbi da se brine za njeno dijete.A uskoro će ga zadesiti ista sudbina kao i njezino dijete, ići će od sirotišta do skrbnika, bit ćeu rukama stranih ljudi, bez pravih roditelja koji bi ga voljeli. Maddy je srce boljelo pripomisli na to.Pomno ju je promatrao i ona se pitala prepoznaje li joj glas dok mu je tiho pjevušila.Nakon nekog vremena izgubio je interes i zaspao joj na rukama. A Maddy je plakalarazmišljajući o Annie. Bio je to zaista čudan preokret sudbine što su se našle zajedno međuruševinama. Nježno je položila djetešce u bolnički krevetac i vratila se u sobu još uvijekrasplakana zbog Annie.Maddy se osjećala ukočeno, sve ju je boljelo i bila je nevjerojatno umorna, ali nije imalaozbiljnijih povreda i shvatila je kakva je sretnica bila. Gledala je kroz prozor i razmišljalakako život nekoga poštedi, a nekoga uzme, bez nekog očitog pravila. Bilo je teško razlučitizašto je ona bila sretne ruke, a Annie nije. Imala je mnogo više života pred sobom negoMaddy. I dok je razmišljala o tajnama života, Jack je ušao u sobu ozbiljna izgleda.- Pretpostavljam da te barem jednom ne trebam pitati gdje si provela noć. - Ono "baremjednom" bilo je nepotrebno, ali tako tipično za njega. - Kako si, Maddy?- Doimao se kao da je u neprilici, a tako se i osjećao. Nije povjerovao da je i ona bilameđu ruševinama. To mu je zvučalo histerično i bio je iznenađen kada je saznao da je zaistabila, ali laknulo mu je što je preživjela. - Mora da je bilo prilično teško - reče kada se nagnuoi poljubio je, a bolničarka je u tom trenutku donijela u sobu golemu vazu punu cvijeća kojusu poslali Armstrongovi.-Da, bilo je prilično zastrašujuće - reče ona zamišljeno. Bio je majstor za omalovažavanje.Ali ovo je bilo teško omalovažiti. Biti zatočen četrnaest sati u bombom razrušenoj zgradizasigurno je bila velika trauma, bez obzira kako to Jack nazivao. Mislila mu je reći za Annie iza dijete, i koliko ju je sve to pogodilo, ali se ipak predomislila. Ne bi razumio.-Svi su se brinuli za tebe. Ja sam mislio da si nekamo izašla. Jednostavno nisam mislio dasi tamo. Zašto bi i bila?-Otišla sam kupiti papir za zamotavanje - reče ona gledajući ga ravno u oči. Povukao sena drugu stranu sobe, kao da mu je bilo potrebno odstojanje, ali i njoj je trebalo, za njenovlastito dobro.- Mrziš trgovačke centre - reče on kao da je to u svemu tome nešto mijenjalo, a ona mu sesamo nasmiješila.- Pretpostavljam da sada znam i zašto. Opasni su - reče ona i oboje se nasmijaše. Noizmeđu njih se osjećala napetost Ona još nije sve raščistila od večeri prije, čak je o tome

149

razmišljala i dok je bila zatočena u ruševinama i dok je održavala Annie na životu. Palo joj jena pamet da ako preživi ono što joj se upravo događa, da će to biti najveći užas s kojim sedosad suočila. Nije više morala strepiti ili nametati si strah niti se izlagati opasnosti.Odlučila je suočiti se s neprijateljem, pogledati smrti u oči. Nije se više morala kažnjavati isama je sebi to obećala. A kada ga je vidjela kako nespretno sjedi na drugoj strani sobe,znala je da može. On nije imao ni toliko ljubavi u svome srcu da joj priđe, zagrli je i reče jojda je voli. Nije mogao. Vjerojatno ju je volio najviše što je mogao, shvatila je, ali to nije bilomnogo. I kao da je osjetio da se nešto neobično događa među njima, ustao je i prišao jojpruživši joj umotani dar. Uzela ga je bez riječi i otvorila, a unutra se nalazila tanka,dijamantna narukvica. Bila je jako lijepa i ona mu se zahvalila. Ono što nije znala jest da jekupio dvije takve u Ritz Carltonu kada se toga jutra odjavljivao. Jednu za nju, za ono što jeproživjela u trgovačkom centru, a drugu za djevojku s kojom je proveo noć. Iako to nijeznala, Maddy mu ju je vratila ozbiljna izgleda.-Ne mogu je primiti. Žao mi je, Jack - reče ona, a njegove se oči suziše dok ju je gledao.Osjetio je da mu plijen polako izmiče i na trenutak je pomislila da će je ščepati, ali nije.- Zašto ne?- Ostavljam te. - Sama je sebe zapanjila tim riječima, ali ne toliko koliko je zapanjilaJacka. Izgledao je kao da ga je udarila.- 0 čemu se tu, dovraga, radi? - Kao i obično prikrivao je svoje grijehe i slabosti tako štoje bio bezobrazan prema njoj.- Ne mogu više ovo podnositi.-Što? - upita hodajući gore-dolje po sobi, ne želeći to jednostavno prihvatiti i otići.Izgledao je poput tigra koji prati svoj plijen, ali nije ju plašio kao nekada. A ona je znala da jeovdje na sigurnom. Ljudi su bili posvuda oko njih. - Što ne možeš podnositi? Luksuzan život?Putovanja u Europu dva puta na godinu? Putovanja privatnim zrakoplovom? Dobivati nakit,kad god sam dovoljno glup da ti ga kupim? Stvarno težak život za kurvu iz Knoxvillea. -Ponovno je bio onaj stari.-U tome i jest problem, Jack - reče ona. Zvučala je umorno i naslonila se na jastuk dok gaje gledala. - Ja nisam kurva iz Knoxvillea. Nisam nikada bila. Čak ni onda kad sam bilasiromašna i nesretna.-Sranje. Ne sjećam se da si ikada bila na pravome putu ili znala kako to izgleda. Bila sikurva još kao dijete. Pogledaj Lizzie.-Da, pogledaj je. Ona je super djevojka i poštena osoba, unatoč svim životnim nedaćamakoje je prošla zahvaljujući meni. Nešto joj dugujem, kao i sebi.- Ti meni sve duguješ. I nadam se da shvaćaš da ćeš biti bez posla ako me napustiš. - Očisu mu sijevale.-Možda. Prepustit ću to svojim odvjetnicima, Jack. Imam ugovor s mrežom. Ne možeš metek tako izbaciti bez upozorenja ili nadoknade. - Postala je hrabrija i pametnija dok se međuruševinama borila za život. Pitala se kako je mogao misliti da će je ono što joj govori uvjeritida ostane s njim. No nekada možda i bi, samo zbog straha. Ali to je bila tužna prošlost-Nemoj mi prijetiti. Nećeš dobiti ni centa od mene s tim sranjima. I nemoj zaboravitipredbračni ugovor koji si potpisala. Izlaziš iz moje kuće praznih ruku. Sve je moje, čak itvoje glupe čarape. Napustiš li me, Maddy, sve što imaš je ta bolnička spavaćica koju sadanosiš.- Što želiš od mene? - upita ga ona tužno. - Zašto želiš da ostanem? Pa mrziš me.

150

-I imam sva prava mrziti te. Lažeš mi. Varaš me. Znam da imaš ljubavnika koji te svakidan naziva. Zar misliš da sam glup?Ne glup, već zločest. No nije mu to rekla. Bila je hrabra, razborita.-On mi nije ljubavnik. Do sada smo bili samo prijatelji. Nisam te nikada prevarila, ajedino o čemu sam ti lagala bila je Lizzie.- Rekao bih da je to prilično značajno. No spreman sam oprostiti. Ja sam ovdje žrtva, a neti. Ja sam prevaren u ovome poslu i još sam uvijek spreman trpjeti te. Ne znaš koliko sisretna. Samo čekaj da počneš umirati od gladi kada se vratiš u neku rupu u Memphisu iliKnoxvilleu, ili gdje god već završila s tim svojim kopiletom. Molit ćeš me da te primimnatrag - reče on polako se približavajući krevetu dok se ona pitala što će učiniti. U očima muje bio pogled kakav prije nije vidjela i odmah se sjetila priča što ih je čula u skupini zazlostavljane žene. Kada bude osjetio da ga plijen napušta, učinit će sve da je zaustavi. Štogod bude potrebno. - Nećeš me ostaviti, Mad - reče on nagnuvši se nad nju, a ona se tresla. -Nemaš hrabrosti za to. Prepametna si. Nećeš odbaciti sjajan život i cijelu karijeru krozprozor, zar ne? - Laskao joj je i strašio je, a način na koji ju je gledao bio je očito prijeteći.-Možda si sinoć udarila glavom. Možda ti se to dogodilo. Možda bih ti trebao utuviti malorazuma da ponovno počneš normalno razmišljati. Što kažeš na to, Maddy?No kada je to rekao, osjetila je kako se u njoj sve ponovno budi i znala je ako je samodotakne da će ga ubiti. Neće mu dopustiti da joj sve ponovno radi, ponovno je zlostavlja,ponižava i uvjerava da je smeće i da zaslužuje svu nesreću i optužbe kojima ju je obasipao. Apogled u njenim očima bio bi ga prestrašio da ga je mogao razumjeti.- Ako me dotakneš, ovdje ili bilo gdje drugdje, zaklinjem se da ću te ubiti. Trpjela samsva sranja od tebe i neću više. Upotrebljavao si me kao otirač, ali sada je gotovo, Jack. Nevraćam se. Nađi si nekog drugoga koga ćeš zlostavljati.- Oh, čuj, velika djevojčica prijeti tatici. Jadna mala. Plašim li te, Mad? - upita smijući jojse, ali ona je bila ustala iz kreveta i gledala ga. Došao je taj trenutak. Igra je završena.- Ne, ne plašiš me, ti kurvin sine. Gadiš mi se. Izađi iz moje sobe, Jack, ili ću pozvatiosiguranje da te izbace.Stajao je i gledao je neko vrijeme, a onda se približio toliko blizu da mu je moglaprebrojati sve obrve da je htjela.- Nadam se da ćeš umrijeti, ti glupa kurvetino. I hoćeš. Uskoro, nadam se, jer tozaslužuješ.Nije mogla reći je li to izravna prijetnja ili ne, no nije bilo dovoljno da bi promijenilamišljenje. I dok ga je gledala kako se okreće na peti i izlazi iz sobe, došla je na trenutak uludo iskušenje da ga zaustavi i moli za oprost. Ali znala je da ne smije. To je bio onaj bolesnidio nje koji ju je molio da se vrati, da se osjeća krivom, koji je želio da je on voli po svakucijenu, bez obzira koliko boli morala trpjeti. No taj dio nje više je nije nadzirao i ona ga je utišini gledala kako odlazi. A kada je otišao, preplavili su je jecaji boli, gubitka i krivnje.Koliko god ga mrzila i koliko god on bio zločest, bio je poput zloćudnog tumora na njenojduši, i bez obzira koliko je duboko zareza- la da bi ga izvadila, znala je da ga nikada nećezaboraviti te da joj on nikada neće oprostiti.

151

22.Dan nakon što su je spasili, Maddy je ponovno otišla na dječji odjel kako bi vidjelaAndyja. Tamo su joj rekli da je ujutro svratio socijalni radnik, te da će ga sutra uzeti kako biga smjestili kod privremenih skrbnika dok mu ne nađu trajni smještaj. U sobu se vratilateška srca. Znala je da ga više nikada neće vidjeti, kao što je nekada to znala za Lizzie. AliBog joj je pružio i drugu šansu, i sada se pitala nisu li Andy i njegova majka ušli u njezinživot s razlogom.Razmišljala je o tome cijelo poslijepodne i kasnije razgovarala s Billom kada ju je došaoposjetiti. Znao je za Jackov posjet i bilo mu je laknulo, ali ga je to i plašilo. Nije želio da sevrati i da je povrijedi. Sada kad je Jack znao da će ga napustiti, nije se moglo znati što ćeučiniti, i on je upozorio Maddy da bude oprezna. Namjeravala je otići po svoje stvari kadaizađe iz bolnice i složila se da netko pođe s njom. Unajmit će stražara s mreže. A Bill joj jeobećao kupiti nešto odjeće u kojoj će napustiti bolnicu. Ona se nije zabrinjavala zbog Jacka,osjećala se iznenađujuće slobodnom. Pa lako ju je boljelo ono što mu je rekla, ali bila jeiznenađena što se ne osjeća krivom. Znala je da hoće, za neko vrijeme. Upozorili su je na to.No znala je da je učinila ispravnu stvar. Jack je bio tumor koji bi je ubio da mu je dopustila.Proganjala ju je pomisao na Annieno dijete.-Znam da ovo zvuči ludo - naposlijetku je priznala Billu - ali obećala sam joj da ću sepobrinuti za njega.Pretpostavljam da bih makar trebala reći socijalnom radniku da bih voljela znati gdje ćebiti smješten.Bill je mislio da je to pametna zamisao, a nastavili su razgovarati o nesreći u trgovačkomcentru. Jedan od počinitelja bio je uhićen. Imao je dvadeset godina i patio je od psihičkihsmetnji i već je imao zatvorskog iskustva. A navodno je to učinio s dvojicom partnera kojejoš nisu pronašli. Posvuda su se održavale mise za poginule, a što je bilo najgore, Božić je biopred vratima. Bill joj je već rekao da razmišlja da ne ode u Vermont, već da ostane u gradu ibude s njom.-Nemoj se brinuti zbog mene. Bit ću u redu - obećala mu je. Iznenađujuće se dobroosjećala, osim neznatnih bolova, i već je bila odlučila da će se useliti u Lizzien stan. I ona jedolazila za tjedan dana i zajedno će provesti Božić. Nije joj smetalo što će dijeliti sobu sLizzie, makar privremeno.- Možeš biti kod mene, ako želiš - reče on s nadom, a ona mu se nasmije kada ju jepoljubio. Nakon nesreće bio je predivan prema njoj, ali i mnogo prije toga.- Hvala na ponudi, ali mislim da još nisi spreman za cimericu.-Nisam to baš tako zamišljao - reče on malko se zacrvenjevši. Voljela je nježnost iljubaznost koju joj je stalno iskazivao. Imali su se čemu radovati i toliko toga otkriti jedno odrugome. Ali ona nije htjela žuriti. Morala se oporaviti od života punog zlostavljanja, za svihdevet godina provedenih s Jackom, a Bill je još uvijek tražio svoj put kroz razdobljetugovanja za Margaret. No zasigurno su u životu imali mjesta jedno za drugo. Ono u što nijebila sigurna, bilo je gdje se Andy u sve to uklapa, a znala je da želi napraviti mjesta za njega,pa makar samo za povremene posjete, kako bi održala obećanje dano njegovoj majci. Maddyto neće zaboraviti.To je ponovila Lizzie te večeri kada su razgovarale telefonom. Lizzie je bila tolikouspaničena eksplozijom, da je nekoliko puta na dan nazivala majku.

152

-Zašto ga ne usvojiš? - reče jednostavnošću devetnaestogodišnjakinje, a Maddy joj jerekla da je to smiješno. Nije imala supruga, možda je izgubila i posao, nije čak imala ni svojstan. No nakon što su završile razgovor, ta joj se zamisao neprestano motala po glavi. I u trisata ujutro još je uvijek bila budna. Otišla je na dječji odjel, sjela u ljuljačku i držala ga.Spokojno je spavao u njenim rukama kada je došla bolničarka i rekla joj da bi trebala biti ukrevetu. Ali nije mogla. Osjećala je kao da je neka velika sila gura prema njemu i nije se višemogla oduprijeti.Nervozno je ujutro čekala u hodniku kada je socijalna radnica došla po njega i Maddy juje zamolila ako može popričati s njom. Objasnila joj je cijelu situaciju i žena ju je gledala sazanimanjem i iznenađenjem.-Sigurna sam da ste bili u afektu, gospođo Hunter, Vaši su životi bili u opasnosti. Nitko nebi očekivao da održite takvo obećanje. To je važna odluka.- Znam da jest - objasni Maddy -I nije samo to... ne znam što je... mislim da sam gazavoljela.-Činjenica što ćete biti sami nije hendikep. Iako bi vam moglo biti teret - reče joj socijalnaradnica. Maddy nije spomenula da bi mogla ostati i bez posla, ali imala je dovoljnoušteđenog novca da može biti sigurna neko vrijeme. Bila je oprezna s novcem svih ovihgodina i osigurala je lijepu svoticu za sebe i Lizzie, pa čak i za dijete. - Hoćete mi reći da gaželite usvojiti?- Mislim da da - reče Maddy osjećajući kako je obuzima val ljubavi prema tomplavookom djetetu. Osjećala je kako je to jedina ispravna stvar za nju, ako ni za kogadrugoga. Nije znala što Bill misli. Ali ni zbog njega nije mogla odustati od svojih snova.Morala je učiniti što je ispravno za nju. A ako to bude i za oboje, bit će to blagoslov za svih,ne samo za nju i dijete. Ali htjela ga je makar upitati što misli o tome. - Koliko imamvremena za odluku?-Neko vrijeme. Sada ćemo ga smjestiti kod privremenih skrbnika. To je obitelj koja namje i prije pomagala, ali ne zanima ih usvajanje. Ovo čine iz dobrote, iz vjerskih razloga. Nodijete kao ovo bit će vrlo traženo. Zdrav je, bijelac, star osam tjedana. Dijete koje svi želeusvojiti. 1 nema mnogo takve djece u zadnje vrijeme.-Dopustite mi da razmislim. Hoću li imati ikakvu prednost?-Sve dok se ne pojavi neki član obitelji koji bi se mogao usprotiviti, a to sada istražujemo.Mogao bi biti vrlo brzo vaš, gospođo Hunter.Maddy kimne glavom, a nekoliko trenutaka kasnije socijalna je radnica otišla ostavivšijoj svoju posjetnicu. Kada je Maddy kasnije otišla do dječjeg odjela, srce ju je boljelo jer jeznala da ga tamo neće naći. Još je uvijek bila utučena zbog toga kada joj je Bill nešto kasnijedošao u posjet. Kupio joj je sive sportske hlače, plavu vestu, mokasinke, donje rublje i novikaput, te nešto kozmetike i spavaćicu.Pohvalila ga je na izboru i sve joj je savršeno pristajalo. Odlazila je iz bolnice sljedećegadana i složila se da bude kod njega dok ne namjesti Lizzien stan. Mislila je to učiniti zatjedan dana. Željela je pokupiti svoje stvari kod Jacka i vratiti se na posao. Čekalo ju jemnogo posla i pričala je o svemu tome s Billom, a onda je spomenula dijete. Rekla mu je darazmišlja o usvajanju i on je bio iznenađen kada je to rekla.- Stvarno? Jesi li sigurna da to želiš, Maddy?-Ne baš. Zato o tome razgovaram s tobom. Nisam sigurna je li to najluđa ideja koju samikada imala, ili najbolja stvar koju sam ikada napravila... ili što sam trebala napraviti.Jednostavno, ne znam - reče uznemireno.

153

-Najbolja stvar koju si ikada napravila bila je ta što si napustila Jacka Huntera - reče onodlučno. - Ovo bi mogla biti sljedeća najbolja stvar, nakon Lizzie. - Nasmijao joj se. - Moramreći da si me iznenadila, Maddy.-Naglasio je razliku u godinama. Volio je svoju djecu kada su bila mala, a sada je voliosvoju unučad, ali imati dijete u ovim godinama bilo je više no što je očekivao, iako je bio ludza njenom kćeri. - Ne znam što da ti kažem - bio je iskren.-Ni ja. Ne znam pitam li te ili ti govorim, ni je li to uopće bitno. Još ne znamo kako će sestvari s nama razvijati, i hoće li funkcionirati, bez obzira koliko se mi voljeli. - Bila je iskrenai on ju je zbog toga cijenio. A ono što je govorila bila je istina. Bio je zaljubljen u nju, ali hoćeli to izrasti u dugotrajnu vezu, ili samo kratkotrajnu, nijedno od njih to nije moglo prosuditi.Ovo je za njih bio početak. Još nisu bili ni zajedno u krevetu, iako je pomisao na to bilaprivlačna. Ali dijete je bilo velika obveza. 0 tome nisu imali dvojbe. - Cijeloga su mi života -pokušala mu je objasniti - ljudi govorili što činiti u vezi s tim, kao i u vezi sa svim ostalim.Roditelji su me natjerali da se odreknem Lizzie. Bobby Joe me isprva tjerao na pobačaje, aonda sam ih i sama htjela jer nisam željela njegovu djecu. Jack mi je zabranio djecu, pa samsi podvezala jajovode. A onda mi je zabranio da viđam Lizzie. A sada je došlo ovo dijete iželim biti sigurna da ću učiniti ono što trebam, što je ispravno za mene, a ne samo za tebe.Jer ako ga se odreknem samo da bih imala tebe, možda ću uvijek osjećati da sam se odreklanečega što nisam trebala. S druge strane ne želim te izgubiti zbog djeteta koje ionako nijemoje. Razumiješ li što mislim? - upita doimajući se zbunjeno, a on se nasmijao i sjeo porednje na krevet, zagrlioje i privukao k sebi.-Da, razumijem. Iako zvuči malo složeno kada ti to kažeš. Ali ni ja ti ne želim oduzetinešto što je dobro za tebe. Zamrzila bi me zbog toga ili bi se osjećala prevarenom. Pogotovošto Lizzie nisi nikada imala kao dijete, i niti možeš, a propustila si devetnaest godina njenogživota. Ja sam sve to imao i nemam pravo lišiti te toga.To joj je Jack trebao reći prije sedam godina kada su se vjenčali, ali nije. No oni nisu biliiskreni jedno s drugim, a ovo je bilo nešto posve drukčije. Bill nije imao ništa zajedničkog sJackom Hunterom. A žena kakva je ona sada bila, nije imala veze s onom kakva je bila kadase udala za Jacka. Bio je to posve novi svijet- S druge strane - nastavio je Bill želeći biti potpuno iskren s njom - nisam siguran želimli vratiti sat tolike godine unazad. Mnogo sam stariji od tebe, Maddy. Ti bi u svojimgodinama trebala imati djecu, a ja unučad. Ovo me nekako osvijestilo u pogledu toga. Obojeo tome moramo razmisliti. Mislim da nije pošteno ni za dijete da ima oca mojih godina.Bila je tužna što to govori i nije se slagala s njime, ali nije mu željela nametati očinstvo.-Nema ništa lošeg imati oca tvojih godina - reče ona i vjerovala je u to. - Bio bi predivan smalim djetetom. Ili s velikim. Ili bilo s kime. - Bio je to pomalo ludi razgovor, jer još nisu nirazgovarali o braku. - Mi smo ovdje malo pobrkali redoslijed, zar ne? - Jesu, ali ona semorala odlučiti u vezi s ovim djetetom prije no što ga netko drugi ne usvoji, i to je postalosporno pitanje za Maddy. Znala je da neće tražiti nijedno drugo dijete. No ovo je bilodrukčije. On je bio posljedica trenutka u kojem joj se promijenio život i nije to željelazanemariti. Andyjev nenadni dolazak u njen život činio joj se kao čin sudbine.-Što želiš učiniti? - jednostavno ju je upitao. - Što bi učinila da ja ne postojim? - To joj jepojednostavljivalo stvari.- Usvojila bih ga - reče ona bez ustezanja.- Onda to i učini. Ne možeš živjeti svoj život za nekog drugog, Maddy. To si činila dosada. Ja mogu umrijeti sutra ili sljedećeg tjedna. Možemo odlučiti da smo oboje odlični, ali

154

da bismo radije bili prijatelji no ljubavnici, iako se nadam da nećemo. Slijedi svoje srce,Maddy. Ako je to ispravno za nas, riješit ćemo sve. A tko zna, možda će mi se svidjeti imatidijete s kojim mogu igrati bejzbol pod stare dane.Još ga je više zavoljela zbog načina na koji joj je to rekao. I potpuno se slagala s njime.Nije se željela odreći nečega što joj je možda bilo suđeno. Osjećala je da možda postojirazlog zašto joj je Bog pružio još jednu priliku, ne samo s Billom, već i s Lizzie i s ovimdjetetom.- Hoćeš li misliti da sam potpuno luda ako ga usvojim? Ne znam imam li sada uopćeposao. Jack mi je zaprijetio otkazom.- To uopće nije problem. Pronaći ćeš drugi posao za pet minuta, ako nisi znala. Pitanje ježeliš li podizati tuđe dijete i preuzeti tu odgovornost do kraja života. 0 tome morašrazmisliti.- Hoću - reče ona ozbiljno. Dovoljno ju je poznavao da bi znao da neće olako donijetiodluku.-I da ti odgovorim na pitanje. Ne, neću misliti da si luda. Nego hrabra. I mlada. 1 punaenergije. I nevjerojatno poštena i časna i puna ljubavi. Ali nikako luda.Bilo je to sve što je trebala znati i to joj je pomoglo u odluci.Cijelu je noć probdjela razmišljajući, a ujutro je nazvala socijalnu radnicu i rekla joj daželi usvojiti Andyja. Socijalna joj je radnica čestitala i rekla da će pokrenuti rješavanje svepotrebne dokumentacije. Bio je to značajan trenutak u Maddynu životu i prvo je plakala odsreće i olakšanja, a onda je nazvala Billa i Lizzie, i oboje su bili oduševljeni zbog nje, iako jeznala da je on malo suzdržan u pogledu toga. Ali ako sve bude funkcioniralo između njihdvoje, nije se mogla ni zbog njega odreći svojih životnih snova. I znala je da ni on to ne želi.On sam nije znao želi li u sedamdesetoj voditi sina na trening bejzbola, a zbog toga ga nijemogla kriviti. Sve čemu se mogla nadati bilo je da će to biti blagoslov za svih, ne samo za njui Billa, već osobito za Andyja.Kada je toga dana napustila bolnicu imala je na sebi odjeću koju joj je Bill kupio i otišla jeravno kod njega kući. Bila je iznenađena koliko je još uvijek bila umorna, iako nije bilaozbiljno ozlijeđena. Trauma zbog nesreće u trgovačkom centru prilično ju je iscrpila. Nonazvala je producenta i obećala mu da će doći na posao u ponedjeljak. 1 Elliott ju je nekolikoputa nazvao, zabrinut zbog onoga što joj se dogodilo i zahvalan što je preživjela. Činilo sekao da su joj svi koje je ikada poznavala poslali cvijeće u bolnicu. Bilo je olakšanje biti umiru Billove kuće. A sljedećega dana namjeravala je poći po svoje stvari, usprkos Jackovimprijetnjama da ne može ništa zadržati. Dogovorila se s jednim čuvarem da pođe s njom. SJackom se uopće nije čula otkako mu je bila priopćila da ga napušta.A te večeri, ona i Bill sjedili su ispred kamina i satima razgovarali i slušali glazbu. Skuhaojoj je večeru i poslužio uz svijeće. Osjećala se razmaženo i tetošeno. 1 ni jedno ni drugo nijemoglo vjerovati svojoj sreći. Ona je bila kod njega u kući i bila je slobodna od Jacka. Imali sucijeli svijet ispred sebe. Iako je to Maddy bilo čudno, odjednom je osjećala kao da Jack nepostoji i kao da je cijeli njihov zajednički život nestao.- Pretpostavljam da su sastanci skupine zaista imali utjecaja - nasmiješila mu se. - Sadasam odrasla djevojka. - No još uvijek je s vremena na vrijeme osjećala srhove prošlosti.Brinula se za Jacka i žalila ga, bojala se da je utučen zbog onoga što mu je rekla i kako jenezahvalna ispala. Nije mogla znati da je on proveo vikend s dvadesetdvogodišnjomdjevojkom koju je sreo i s kojom je spavao u Las Vegasu. No bilo je mnogo toga što Maddynije znala o njemu i nikada neće saznati.

155

- Da bi ti došla k sebi - zadirkivao ju je Bill - samo je trebalo dignuti u zrak cijelitrgovački centar. - No oboje su znali koliko je događaj bio ozbiljan za njega. Bio je utučendok je gledao tragediju oko sebe i čekao da je spase. No bilo je sve to toliko šokantno da suse morali malo našaliti. - Kada ćeš dobiti Andyja?- Još ne znam. Zvat će me. - A onda ga je upitala nešto o čemu je razmišljala od trenutkakada je odlučila usvojiti Andyja. - Hoćeš li mu biti kum na krštenju, ako ne želiš biti ništadrugo? - upitala ga je ozbiljno, a on ju je zagrlio.- Bit će mi čast - a onda nakon što ju je poljubio, podsjetio je; - Nisam rekao da mu "nećubiti ništa drugo". To još uvijek moramo riješiti. No ako želimo imati dijete, Maddy, moramojoš riješiti neke pojedinosti.Nasmijala se i odmah shvatila na što je mislio.Stavili su posuđe u perilicu i zagasili svjetla, pa su se tiho popeli na kat. On ju je obgrlio, aona ga je slijedila u spavaću sobu. Diskretno je bila odložila svoje stvari u gostinjsku sobu,ne želeći ga požurivati. Iz onoga što joj je ispričao, znala je da nije imao druge žene u životunakon Margaretine smrti, no već je prošla godina dana od tada. Godišnjica je bila jako bolnaza njega, ali se nakon nje doimao slobodnijim i opuštenijim.Sjela je na krevet i neko su vrijeme pričali o nesreći, o njegovoj djeci, o Jacku i osvemu što je prošla. Nisu imali međusobnih tajni. I dok ju je s ljubavlju gledao, polako ju jeprivukao k sebi.- Osjećam se kao dječarac kad sam s tobom - došapnuo joj je, što je bio njegov način dajoj kaže da je uplašen, no bila je i ona. Znala je da se s njim nema čega bojati.A kada su se poljubili, svi duhovi prošlosti su nestali, oni dobri kao i oni loši. Osjećala jekao da započinje novi život s muškarcem koji joj je dugo vremena bio prijateljem i bezkojega više nije mogla zamisliti život.Sve se dogodilo prirodno i lako. Uvukli su se u njegov krevet, jedno pored drugoga, iležali su jedno drugome u naručju kao da su oduvijek bili zajedno. Kao da im je bilo suđeno.A nakon toga dugo ju je držao i smiješio joj se i govorio koliko je voli.-I ja tebe volim, Bill - došapnula mu je. I kada su zaspali zagrljeni, znali su da sublagoslovljeni. Bilo je to dugo putovanje kroz dva života da bi se naposljetku pronašli, aliput tuge, boli i gubitaka koje su oboje pretrpjeli, bio je oboma vrijedan truda.

156

23.Čuvar kojega je unajmila došao je sljedećega dana do Billove kuće. Objasnila mu je dasamo želi ući u kuću što ju je dijelila s Jackom i pokupiti svoju odjeću. Imala je dovoljnopraznih kovčega u koje ju je mogla spakirati, a unajmila je kombi kojim će to prenijeti.Namjeravala ih je ostaviti u stanu koji je iznajmila za Lizzie, i to je bilo sve. Umjetnine,namještaj, uspomene, sve je ostavljala Jacku. Nije htjela ništa više do svoje odjeće i osobnihstvari. Činilo joj se poštenim i jednostavnim. Sve dok nisu stigli do kuće.Čuvar je vozio kombi umjesto nje. Bill se ponudio da pođe s njima, ali ona je držala da tonije ispravno i rekla mu da se ne treba brinuti. Mislila je da će joj trebati samo nekoliko sati iotišli su do kuće u vrijeme kad je Jack na poslu. No čim je došla do ulaznih vratiju i okrenulaključ u bravi, znala je da nešto nije u redu. Vrata se nisu otvarala. Ključ je naoko savršenopristajao, ali kada bi ga okrenula brava se nije otvarala. Ponovno je pokušala, pomislivši seda možda nešto nije u redu s bravom, a probao je i čuvar. A onda ju je pogledao i rekao da jebrava promijenjena. Njezin je ključ bio neupotrebljiv.Još je uvijek stajala ispred kuće kada je mobitelom nazvala Jacka i tajnica ju je odmahspojila s njim. Za trenutak se uplašila da neće htjeti razgovarati s njom.-Kod kuće sam, pokušavam pokupiti svoje stvari - objasnila mu je - a moj ključ ne otvara.Pretpostavljam da si promijenio bravu. Možemo li doći u ured po tvoj ključ? Vratit ću ti gakasnije. - Bio je to razuman zahtjev, a glas joj je bio normalan i ljubazan, iako su joj se ruketresle.- Kakve stvari? - upita on. - Ti nemaš nikakvih "stvari" u mojoj kući. - Rekao je to na nekičudan način.- Samo želim uzeti svoje stvari, Jack. Neću uzeti ništa drugo. Možeš si sve zadržati. -Morala je pokupiti i odjeću koju je držala u Virginiji. -I, naravno, uzimam i svoj nakit. Ostaloje sve tvoje.-Ti ne posjeduješ ni odjeću ni nakit - reče hladno. - Sve je to moje. Ti nemaš ništa, Mad,osim onoga u čemu si sada odjevena. Ja sam sve platio. To je moje. - Baš kao što joj jegovorio da je i ona njegova svojina. Ali u kući je imala odjeću i nakit koje je skupljala sedamgodina i nije bilo razloga zašto to ne bi uzela, osim ako se nije htio osvetiti.- Što ćeš učiniti s mojim stvarima? - upita ga mimo.-Nakit sam poslao u Sotheby prije dva dana, a Crveni križ je došao po tvoju odjeću onogadana kada si mi rekla da odlaziš. Rekao sam im da je unište.-Nisi valjda?-Dakako da jesam. Mislio sam da nećeš željeti da itko drugi nosi tvoju odjeću, Mad - rečekao da joj je napravio veliku uslugu. - Sada u toj kući nema apsolutno ništa tvojega. - A čakmu ni nakit nije bio veliko ulaganje. Nije joj nikada darovao nešto zaista vrijedno, samo nekelijepe stvarčice koje su joj se sviđale, i neće mnogo zaraditi njegovom prodajom.- Kako si to mogao učiniti? - Uistinu je bio pokvaren. Stajala je ispred kuće osupnutatolikom zlobom.-Rekao sam ti, Maddy. Ne šali se sa mnom. Ako se želiš izvući, platit ćeš za to.-I jesam, sve ove godine što sam bila s tobom, Jack - odvrati mu istom mjerom, iako setresla zbog onoga što joj je napravio. Stojeći ispred njihove kuće odjevena u ono što joj jeBill kupio, osjećala se kao da su je opljačkali.

157

- Još nisi ništa vidjela - upozorio ju je Jack. A glas mu je zvučao tako bolesno da seuplašila.- Dobro - reče ona, isključi mobitel i vrati se Billovoj kući. Bio je tamo, radio je nešto, ibio je iznenađen što se tako brzo vratila.- Što se dogodilo? Je li ti sve spakirao i prije nego si došla?-Moglo bi se reći. Kaže da je sve uništio. Promijenio je bravu i nisam ni ušla u kuću.Nazvala sam ga. Kaže da će nakit prodati u Sothebyju, a Crveni križ je pokupio i uništio svumoju odjeću i osobne stvari. - Bilo je to poput požara koji je sve progutao. Nije imala ništa.Bilo je to tako okrutno i sitničavo.-Pokvarenjak. Tko ga šiša, Maddy. Možeš si kupiti nove stvari.-Vjerojatno. - No na neki se način osjećala povrijeđenom. A bit će i skupo kupiti djelunovu garderobu.Bila je potresena onim što je Jack učinio, ali usprkos tome proveli su lijepi vikend, a onase pripremala na susret s Jackom kada se u ponedjeljak vrati na posao. Znala je kako će jojbiti teško raditi za njega, ali voljela je svoj posao i nije ga se željela odreći.- Mislim da bi im trebala najaviti otkaz - reče Bill - Ima mnogo drugih mreža koje bi tevoljele imati.-Za sada bih radije održala status quo - reče ona, iako to možda nije bilo razumno, no onjoj se nije suprotstavio. Prošla je dovoljno trauma za jedan tjedan, od eksplozije do toga daje izgubila sve što je posjedovala, zahvaljujući uskoro bivšem suprugu.No nije bila pripremljena na ono što se dogodilo kada je u ponedjeljak otišla na posao.Bill ju je usput odbacio do posla, imao je sastanak s nakladnikom, a ona je ušla u predvorjesa svojim bedžom i hrabrim smiješkom i namjeravala je proći kroz detektor metala. A ondaje krajičkom oka primijetila da je čeka šef osiguranja. Odveo ju je na stranu i objasnio joj dane može ići gore.- Zašto ne? - upita ona iznenađeno. Pitala se nemaju li možda vježbu za slučaj požara iliprijetnje bombom, ili čak i prijetnje protiv nje.- Nije vam dopušteno - reče on jednostavno. - Naredba gospodina Huntera. Žao mi je,gospođo, ali ne možete ući u zgradu. - Nije bila samo otpuštena, bila je i persona non grata.Da ju je čuvar udario ne bi bila toliko ošamućena kao nakon ovoga što joj je rekao.Zalupili su joj vrata pred nosom. Nije imala posla, nije imala odjeće, nije imala sreće i natrenutak je osjetila paniku koju je on želio da osjeti. Samo joj je još nedostajala autobusnakarta za Knoxville.Duboko je udahnula dok je izlazila i rekla je samoj sebi da je, bez obzira što joj činio, nemože uništiti. Kaznio ju je zato jer ga je napustila. Nije učinila ništa loše, podsjetila je samusebe. Nakon svega što joj je učinio, imala je pravo na svoju slobodu. No, što ako nikada višene bude mogla pronaći posao, upitala se, ili ako je se Bill zasiti, ili ako je Jack imao pravo iona stvarno jest bezvrijedna? Bez razmišljanja počela je hodati i hodala je sve do Billovekuće, za što joj je trebalo sat vremena. Kada je stigla, bila je umorna.Bill se već bio vratio i kada ju je ugledao vidio je da je blijeda. Počela je jecati čim ga jeugledala, a onda mu ispričala što se dogodilo.- Smiri se - reče on odlučno - smiri se, Maddy. Sve će biti u redu. Ne može te povrijediti.- Da, može. Završit ću u smeću, baš kako je rekao, i morat ću se vratiti u Knoxville. - Biloje to potpuno neracionalno, ali prošla je previše toga u kratko vrijeme i bila je obuzetapanikom. U banci je imala novca koji je uštedjela od svoje plaće i za koji Jack nije znao, a

158

imala je i Billa, ali usprkos tome osjećala se poput siročeta, a upravo je to Jack želio. Točno jeznao kako će se osjećati, kako će biti pogođena, uplašena i to je želio. Želio je rat-Ne ideš u Knoxville. Ne ideš nikamo, osim kod odvjetnika. I to ne nekoga s Jackoveplatne liste.Kada se smirila, nazvao je odvjetnika i zajedno su ga otišli posjetiti istog poslijepodneva.Bilo je nekih stvari koje nije mogao riješiti, kao na primjer vratiti joj odjeću. No mogao jenavesti Jacka da se pridržava ugovora. Jack će joj morati platiti za ono što je uništio,objasnio joj je, i morat će joj platiti izdašnu otpremninu i odštetu zbog zabrane pristupapostaji. Govorio je čak i o odšteti u milijunima zbog kršenja ugovora dok ga je Maddy slušalau šoku. Nije bila bespomoćna žrtva, kako je isprva pomislila. Skupo će platiti za ono što joj jeučinio, a loš publicitet koji će mu to stvoriti neće mu koristiti.- To je to, gospođo Hunter. Ne može učiniti više štete no što je upravo učinio. Može vasosobno ražalostiti, ali neće olako proći. On je laka meta i javna osoba. Izvući ćemo izdašnuotpremninu ili će porota odlučiti o odšteti.Maddy se smiješila poput djeteta koje je za Božić dobilo novu lutku, a kada su napustiliured radosno je pogledala Billa. S njime se osjećala vrlo sigurnom.-Žao mi je što sam jutros poludjela. Bila sam tako uplašena i bilo je grozno kada mi ječuvar rekao da moram napustiti zgradu.-Naravno da jest - reče Bill suosjećajno. - Bio je to prljav potez s njegove strane, a zato jeto i učinio. Činit će ti svakakve prljavštine, sve dok mu sud to bude dopuštao. A možda će inakon toga pokušavati. Moraš se pripremiti na to, Maddy.- Znam - reče ona utučeno. Jedno je bilo razgovarati o tome, a drugo to proživljavati.A sljedećega dana rat se nastavio. Ona i Bill u miru su doručkovali, čitali novine kada jeodjednom ona glasno uzdahnula, a Bill je pogleda.- Što je?Oči joj se napuniše suzama i ona mu preda novine. Na dvanaestoj stranici nalazio se maličlanak u kojem je pisalo da je morala odustati od svog voditeljskog posla zbog živčanogasloma koji je uslijedio nakon što je četrnaest sati bila zarobljena u ruševinama trgovačkogcentra.-Oh, moj Bože - reče ona gledajući u Billa. - Nitko me neće htjeti zaposliti ako pomisle dasam poludjela.- Kurvin sin - reče Bill pažljivo čitajući članak, a onda je nazvao odvjetnika. Rekao im jeda mogu tužiti Jacka zbog klevete. No sada je bilo jasno da Jack Hunter igra na veliko i da muje jedini cilj osvećivati se Maddy.Sljedećega tjedna vratila se na sastanak skupine zlostavljanih žena i ispričala im što jojon radi, ali nijedna od njih nije bila iznenađena. Upozorile su je da će se sve pogoršati i da gase mora i fizički čuvati. Voditeljica skupine opisala joj je sociopatsko ponašanje i odlično jepristajalo Jacku. Bio je čovjek bez morala i bez savjesti koji je, kada mu je odgovaralo,izvrtao činjenice i zamišljao sebe kao žrtvu. Opis je savršeno odgovarao Jacku. Ispričala je toBillu te večeri i on se u potpunosti složio s njima.-Želim da budeš oprezna dok me ne bude, Maddy. Strašno ću se brinuti za tebe. Volio bihda pođeš sa mnom. - Inzistirala je na tome da ode u Vermont za Božić, kao što je i planirao, iodlazio je za nekoliko dana. Ona je htjela ostati u gradu kako bi pomogla Lizzie da se smjestiu novome stanu. Ona je trebala doći istog dana kada je Bill odlazio. I Maddy je još uvijekmislila da bi se trebala useliti kod nje. Iako je voljela živjeti s Billom, nije željela da on osjeća

159

ikakav pritisak ili pomanjkanje prostora. A još uvijek je čekala i odgovor u vezi s djetetom.Ono je bilo posljednje što mu je trebalo da remeti njegovo spokojno življenje. Željela je dapolako napreduju.- Bit ću dobro - uvjerila ga je Maddy. Nije više mislila da će je Jack fizički napasti. Bio jeprezaposlen da bi joj stvarao probleme na način koji bi joj najviše naškodili.Njezin je odvjetnik zatražio od novina da napišu ispravak objavljenog članka. Glasine suse brzo proširile da je dobila otkaz od bijesnog bivšeg supruga i u roku od dva dana nazvalesu je sve tri najveće TV-mreže i dale joj primamljive ponude. Ali, željela je o svemu na mirurazmisliti. Željela je učiniti ispravnu stvar, a ne ishitrenu. No, ako ništa drugo, sad je bilauvjerena da neće zauvijek ostati nezaposlena. Njegove aluzije na život u prikolici isiromaštvu bile su samo još jedan oblik zastrašivanja.Kada je Bill otišao, ona se zaputila u Lizzien stan kako bi razmjestila stvari koje joj je bilakupila. I kada je Lizzie stigla te večeri, stan je izjedao veseo, svijetao i sve je bilo usavršenom redu. A ona je bila oduševljena što će dijeliti stan s majkom. Osuđivala je ono štojoj je Jack učinio. Pokušati se riješiti Lizzie, i prije no što je Maddy saznala za nju, smatrala jenajgorim zločinom protiv Maddy. Postojala je beskraj na lista odvratnih stvari koje joj ječinio i koje su joj sada bile jasnije. Sada ju je bilo sram kada bi pomislila što mu je svedopuštala. Ali potajno je vjerovala da sve to zaslužuje, i on je to znao. Sama mu je davalaoružje s kojim ju je povrijedio.Ona i Lizzie provele su sate razgovarajući o tome, a Bill ju je nazvao iz Vermonta čim jestigao. Već mu je nedostajala.- Zašto ne dođeš samo za Božić? - reče, a to je doista želio.- Ne želim smetati tvojoj djeci - odvrati ona.- Oni bi voljeli da si s nama, Maddy.- A što kažeš za dan nakon Božića? - Bila je to poštena nagodba, a Lizzie je jedva čekalada nauči skijati. Bill je bio oduševljen prijedlogom, kao i Lizzie kada joj je kasnije rekla.Opet ju je nazvao te večeri, prije no što je pošao spavati, samo da joj kaže koliko je voli.- Mislim da moramo ponovno porazgovarati o tome kako ćemo urediti naše živote.Mislim da nije pošteno da živiš s Lizzie u jednosobnom stanu. Osim toga, ne- dostajat ćeš mi.U biti, razmišljala je o tome da nađe stan za sebe, iz istog razloga zbog kojega nije htjelaprovesti blagdane u Vermontu. Nije željela da on osjeća da mu išta nameće. Bila je vrloosjetljiva u pogledu toga. Ali on se doimao gotovo uvrijeđen što se ona odselila k Lizzie.-Pa, uzimajući u obzir veličinu moje garderobe - nasmijala se - to je odluka koju mogupromijeniti u pet minuta.-Dobro. Želim da se vratiš kada dođem kući. Vrijeme je, Maddy - reče on nježno. - Obojesmo imali dosta teških, samotnih trenutaka. Započnimo zajedno novi životNije bila sigurna što to točno znači i bilo joj je neugodno pitati ga. No imali su dovoljnovremena da shvate. Sljedeći dan bio je Badnjak i svi su imali pune ruke posla, iako ona višenije imala posao o kojem je trebala brinuti, pa se namjeravala dokraja posvetiti Lizzie.Izašle su i kupile božićno drvce i zajedno ga okitile. Bilo je to daleko od njezinih tmurnihblagdana s Jackom, zatočenoj u kući u Virginiji, dok je on ignorirao blagdan i primoravao jeda i ona to čini. Ako ništa drugo, ovo joj je bio najsretniji Božić u životu, iako je još uvijekpomalo žalila za Jackom i bila je tužna zbog načina na koji se sve završilo. No često sepodsjećala kako joj je bolje bez njega. I kada bi je preplavile lijepe uspomene, brisala ih jeružnima kojih je bilo mnogo više. Znala je sada koliko je sretna što u životu ima Billa i Lizzie.

160

Na Badnjak, u četrnaest sati, primila je telefonski poziv koji je očekivala, ali nije točnoznala kada. Rekli su joj da će možda potrajati tjednima ili čak i mjesec dana, tako da je natrenutak zaboravila na to i bila je usredotočena na druženje s Lizzie.- Spreman je, mama - reče poznati glas preko telefona. Bila je to socijalna radnica koja jojje pomagala oko Andyjevog posvojenja. - Imate ovdje malog dečka koji želi doći kući i mamiza Božić.- Stvarno? Mogu ga uzeti sada? - pogledala je Lizzie i kao luda počela joj mahati, aliLizzie nije znala što se događa i samo joj se nasmiješila.- Vaš je. Sudac je jutros potpisao papire. Mislio je da će vam to mnogo značiti na Božić.Prekrasno je tako provesti blagdan, s novim djetetom.- Gdje se nalazi?- Upravo ovdje u mom uredu. Skrbnici su ga doveli. Možete doći po njega tijekomposlijepodneva, ali i ja bih voljela poći kući svojoj djeci.-Tamo sam za dvadeset minuta - reče Maddy i poklopi slušalicu, pa reče Lizzie što sedogodilo. - Hoćeš li poći sa mnom? - upita je osjećajući odjednom strašnu nervozu. Nije senikada brinula za dijete. Ovo će joj sve biti novina i nije još ništa kupila za njega. Nije željelatrčati pred rudo i mislila je da će je unaprijed obavijestiti.- Otići ćemo mu kupiti stvari nakon što ga preuzmemo - reče Lizzie logično. Čuvala jedjecu u svim skrbničkim obiteljima i znala je mnogo više od majke o maloj djeci i njihovimpotrebama.- Ne znam ni što mi treba... pelene, mlijeko, pretpostavljam... zvečke... igračke... te stvari,zar ne? - Maddy se osjećala kao četrnaestogodišnjakinja i bila je toliko uzbuđena da nijemogla izdržati. Počešljala se, umila, zgrabila kaput i torbu i s Lizzie otrčala niza stube.Kada su taksijem stigle do ureda socijalne radnice, Andy ih je čekao u bijelom džemperui kapici i plavoj pidžamici, a skrbnici su mu za Božić darovali maloga medu.Spokojno je spavao kada ga je Maddy nježno podignula. Oči su joj bile pune suza kada jepogledala Lizzie. Još je uvijek osjećala krivnju i žaljenje što nije bila uz nju kada joj je bilopotrebno. No Lizzie je shvaćala što osjeća i zagrlila ju je.- U redu je, mama... volim te.-I ja tebe volim, dušo - reče Maddy i poljubi je, a u tom se trenutku dijete probudilo ipočelo plakati. Maddy ga je pažljivo nagnula na rame i on je gledao uokolo kao da tražipoznato lice i još je jače zaplakao.- Mislim da je gladan - reče Lizzie s više uvjerenja no što je njena majka osjećala.Socijalna radnica pružila im je njegovu torbu, mlijeko i popis uputa. Predala je Maddy idebelu omotnicu punu dokumenata o posvojenju. Još se jednom morala pojaviti na sudu, alito je bila samo formalnost. Dijete je bilo njeno. Zadržala je njegovo ime i odlučila mu jepromijeniti prezime, kao i svoje, u njeno djevojačko prezime Beaumont. Nije željela višeništa imati s Jackom Hunterom. Ako bude radila nove emisije, radit će ih kao MadeleineBeaumont A on je sada bio Andrew William Beaumont. Drugo mu je ima dala u čast kuma.Na putu kući zaustavile su se kod trgovine dječjim potrepštinama, a zatim u ljekarni ikupile sve što su Lizzie i prodavačice smatrale potrebnima. Tako su napunile taksi dagotovo nije bilo mjesta za njih. Kada su ulazile u stan, Maddy je sjala od sreće, a telefon jezvonio.- Pridržat ću ga, mama - javila se Lizzie, a Maddy ga nije htjela ispustiti niti na minutu.Ako se ikada pitala čini li ispravnu stvar, sada je zasigurno znala da jest i to je bilo upravo

161

ono što je trebala i željela.- Gdje ste bile? - upita poznati glas. Bio je to Bill, zvao je iz Vermonta. Upravo se vratio sklizanja s unukom i nije mogao dočekati da joj sve ne ispriča. - Gdje si bila, Maddy? - upita jeponovno, a ona se nasmijala dok mu je odgovarala.- Išle smo po tvoje kumče - reče ona ponosno. Lizzie je baš upalila lampice na božićnomdrvcu i stan je bio ugodan i topao, iako joj je bilo žao što nije s Billom za Božić. Pogotovosada kada im se Andy pridružio.Na trenutak nije razumio što je mislila, a onda je shvatio i nasmijao se. Mogao joj je poglasu primijetiti kako je bila sretna.- To je najbolji božićni dar. Kako je? - Čuo je kako je ona.- Prekrasan je, Bill. - A onda se okrenula prema Lizzie i osmjehnula joj se dok je držalasvog novog brata.- Ne kao što je Lizzie bila, ali prilično sladak Čekaj da ga vidiš.- Hoćeš li i njega dovesti u Vermont? - No znao je da je to glupo pitanje čim ga jeizgovorio. Nije imala izbora, a on nije bio novorođenče. Bio je zdravo dvomjesečno dijete.Imat će deset tjedana za Božić.- Ako ti ne smeta, voljela bih.- Dovedi ga. Djeca će se radovati. I mislim da je bolje da se upoznamo ako ću mu bitikum. - Nije joj ništa više govorio, ali nazvao Ju je ponovno navečer i sljedećega jutra. Ona iLizzie otišle su na polnoćku i povele sa sobom dijete, a ono se nijednom nije probudilo.Maddy ga je stavila u elegantnu plavu košaru koju je upravo bila kupila i doimao se poputmalog princa dok je tako ležao, u novoj plavoj kapici i džemperu, ispod udobne plave dekicei sa svojim medom.Na božićno jutro ona i Lizzie otvorile su darove. Bilo je torbi, rukavica, knjiga, vesti iparfema. No najljepši je dar bio Andy koji je ležao u svojoj košari i gledao ih. A kada seMaddy nagnula nad njega da ga poljubi, on joj se nasmiješio. Bio je to trenutak za koji jeznala da nikada neće zaboraviti. Dar na kojem će vječno biti zahvalna. I dok ga je uzimala unaručje, izmolila je tihu molitvu zahvale njegovoj majci na predivnom daru.

162

24.Dan nakon Božića, Maddy i Lizzie uputile su se u Vermont unajmljenim automobilomkoji je sličio na cigansku karavanu sa svom natovarenom dječjom opremom. Andy je spavaoveći dio puta, a Maddy i Lizzie su razgovarale i smijale se. Zaustavile su se da pojeduhamburger, a Maddy je Andyju dala bocu. Nije nikada bila tako sretna u životu ili takosigurna da je učinila pravu stvar. Sada je shvatila što joj je Jack oduzeo kada ju je prisilio dapodveže jajovode. Oduzeo joj je mnoge stvari, povjerenje, samopoštovanje, uvjerenje uvlastitu vrijednost, sposobnost da sama donosi svoje odluke i da upravlja svojim životom.Bila je to loša razmjena za posao i materijalna dobra koja joj je pružio.-Što ćeš učiniti s ponudama koje si dobila? - upita Lizzie sa zanimanjem, na putu kaBillovoj kući u Sugar- bushu, a Maddy uzdahne.- Još ne znam. Želim se vratiti na posao, ali neko vrijeme želim i uživati u tebi i Andyju.Ovo mi je prva prilika, i posljednja, da budem samo majka. Kada se jednom vratim na posao,počet će me opsjedati. Ne žuri mi se. - A morala je riješiti i neka pravna pitanja. Njezinodvjetnik pripremao je tužbu protiv Jacka i njegove mreže. Dugovao joj je izdašnuotpremninu jer ju je izbacio s posla, a onda je tu bilo i pitanje klevete, nečasnih namjera i nizdrugih stvari koje je odvjetnik želio obuhvatiti u tužbi. No najviše od svega ona je željelaostati kod kuće i uživati u Lizzie i djetetu. Lizzie će početi predavanja na Georgetownu zadva tjedna i bila je silno uzbuđena zbog toga.Stigle su u Sugarbush u osamnaest sati, na vrijeme da sretnu svu Billovu djecu i da im sepridruže za večerom. A njegovi su unuci poludjeli za djetetom. On im se smijao i osmjehivao,a najmlađi, kojemu su bile dvije i pol godine, igrao se s njime i uživao.Nakon što su pojeli, Lizzie ga je uzela od majke i rekla da će ga umjesto nje staviti naspavanje. Zatim je Maddy pomogla Billovoj kćeri i nevjestama pospremiti kuhinju i suđe, aonda je s njim sjela ispred kamina i tamo su neko vrijeme razgovarali. Kada su se svi povuklina kat, on je predložio da pođu u šetnju. Bilo je jako hladno, ali zvijezde su bile sjajne i snijegim je pucketao pod nogama dok su hodali niz puteljak koji je njegov sin bio očistio. Kuća jebila velika i udobna i bilo je očito da su je svi voljeli. Bili su draga obitelj i voljeli su zajednoprovoditi vrijeme. Nitko od njih nije bio šokiran njegovom vezom s Maddy. Vrlo su je lijepodočekali, a bili su dragi i prema Lizzie i djetetu.- Imaš prekrasnu obitelj - udijelila mu je kompliment dok su se držeći za ruke šetali. Svesu im skije bile poredane ispred kuće i ona se unaprijed radovala skijanju s Billomsljedećega dana, ako budu mogli pronaći nekoga da čuva dijete. Bio je to novi aspekt njenaživota i znala je da će joj neko vrijeme biti čudno, ali uživala je u svakom trenutku.- Hvala ti - nasmiješio joj se, a onda je zagrlio. - Djetešce je zaista slatko. - Već je mogaovidjeti koliko ga je voljela. Bilo bi nepravedno da nikada nije to iskusila. A bila je sposobnapružiti mu život kakav nikada ne bi imao, čak ni s biološkom majkom. Bog je znao što čini uruševinama trgovačkog centra te noći kada je spojio njih troje. I tko je on, pomislio je Bill, dajoj to uskraćuje? - Mnogo sam razmišljao - reče nakon nekog vremena, kad su se počelivraćati prema kući. Zamijetio je da ga je pogledala sa strahom u očima. Mislila je da zna štoslijedi.- Nisam sigurna da to želim čuti. - Stari su joj strahovi zasjali u očima, a ona je odvratilapogled da on ne zamijeti njene suze.- Zašto ne? - reče on nježno okrećući joj glavu i zastavši na snijegom prekrivenom

163

puteljku. - Shvatio sam neke stvari. Mislio sam da ih želiš čuti.-U vezi s nama? - upita zagrcnuvši se; bilo ju je strah da je već sve gotovo. Nije joj sečinilo pravednim, ali ništa u njenom životu nije bilo pravedno, osim onoga što je sada imala.Billa i Lizzie i Andyja. Oni su joj jedini bili važni. Njezin život s Jackom činio joj se kao lošsan.- Nemoj se bojati, Maddy - reče Bill blago. Osjećao je kako se trese.-Bojim se. Ne želim te izgubiti.-Za to nema garancija - reče on iskreno. - Tebi je preostalo mnogo više nego meni. Alimislim da sam u ovom trenutku svoga života shvatio da nije bitno kad ćeš stići, ili kako brzo,bitno je putovanje.Dok god zajedno i uspješno putujemo, mislim da je to sve što možemotražiti. Nitko od nas nije siguran što se nalazi iza sljedećega ugla. - Naučio je to na težaknačin, kao i Maddy. - To je neka vrst šetnje s povjerenjem. - Još uvijek nije bila sigurna što ježelio reći, ali on ju je prije svega želio utješiti. - Neću te ostaviti, Maddy Ne idem nigdje i neželim te nikada povrijediti. - No hoću, s vremena na vrijeme, ali glavno da to bude bez zlobe.Oboje su to znali.-Ni ja tebe ne želim povrijediti - reče ona tiho, čvrsto se držeći za njega, ali utješena onimšto joj je govorio. Osjećala je da se nema čega bojati. Ovo je bio novi život, novi dan, novi sankoji su zajednički pronašli i brižno gajili.- Ono što ti pokušavam reći - reče i pogleda je sa smiješkom - jest da sam shvatio da ćemi možda dobro doći malo bejzbola u sedamdesetima. Ako ništa drugo, Andy će mi moćidodavati lopticu u kolica.Pogledala ga je s neobičnim osmijehom.-Teško da ćeš tada biti u kolicima. - No on se već počeo smijati.- Tko zna? Možda me istrošiš. Već si pokušala Bog zna, eksplozija u trgovačkom centru,djeca, ludi bivši muž... sigurno mi održavaš život zanimljivim. No ne želim biti samo njegovkum. On zaslužuje više od toga Kao i svi mi.-Želiš biti njegov trener bejzbola? - zezala ga je. Osjećala se kao da je njezin brodnapokon uplovio u luku, a bio je to onaj koji je dugo čekala, cijeloga života. No znala je da jes Billom bila napokon sigurna i u dobrim rukama.-Želim biti tvoj suprug, to ti želim reći. A što si ti mislila, Maddy?-Što će reći tvoja djeca? - Bila je zabrinuta zbog toga, ali dosad su bili jako ljubazni premanjoj.- Vjerojatno će reći da sam lud i imat će pravo. No ja mislim da je to prava stvar, za nasoboje... za sve nas... znao sam to već dugo vremena. Samo nisam bio siguran što ćeš ti učinitiili koliko će ti trebati.-Predugo mi je trebalo - reče ona. Sada joj je bilo žao, ali isto je tako znala da nije moglabrže,- Rekao sam ti, Maddy nije stvar kako brzo stigneš. Bit je u putovanju. Pa, što misliš?- Mislim da sam jako sretna - prošapće ona.-Kao i ja - reče on, pa je zagrli i zajedno pođoše prema kući, a Lizzie ih je, držeći dijete narukama, gledala kroz prozor gornjega kata. I kao da ju je Maddy osjetila, pogledala je gore,

164

nasmijala se i mahnula joj. Kada su došli do kuće, Bill se zaustavio na vratima i poljubioje. Za njih nije bilo pitanje početka ili kraja. Bitan je bio život koji su dijelili i radost spoznajeda će se njihovo putovanje nastaviti još dugo vremena.SVRŠETAK

ByMaya