Analiza pogreške u digitalizaciji i obradi kefalograma · PDF fileantropometrija (grč....

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

STOMATOLOŠKI FAKULTET

Mihovil Strujić

ANALIZA POGREŠKE U DIGITALIZACIJI I

OBRADI KEFALOGRAMA

DISERTACIJA

Zagreb, studeni, 2010.

UNIVERSITY OF ZAGREB

SCHOOL OF DENTAL MEDICINE

Mihovil Strujić

ERROR ANALYSIS IN DIGITIZING AND

PROCESSING OF CEPHALOGRAMS

DOCTORAL THESIS

Zagreb, November, 2010.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

STOMATOLOŠKI FAKULTET

Mihovil Strujić

ANALIZA POGREŠKE U DIGITALIZACIJI I

OBRADI KEFALOGRAMA

DISERTACIJA

Mentor: prof.dr.sc. Mladen Šlaj

Zagreb, studeni, 2010.

Rad je napravljen na Zavodu za ortodonciju Stomatološkog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu.

Mentor rada: prof.dr.sc. Mladen Šlaj, redoviti profesor

Lektor hrvatskog i engleskog jezika: Ana Perišić Mijić, prof.

Rad sadrţi:

150 stranica

20 tablica

95 slika

1 CD

Istraţivanje je provedeno u okviru znanstvenoistraţivačkog projekta

financiranog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

br. 065-0650444-0436 pod nazivom: „Nove dijagnostičke metode u

ortodonciji i biokompatibilnost naprava“.

Zahvaljujem svome mentoru, prof.dr.sc. Mladenu Šlaju zbog nesebičnih

savjeta, iznimne podrške i razumijevanja tijekom istraţivanja što je omogućilo

izradu ove disertacije.

SADRŢAJ

1. Uvod ....................................................................................................... 1

1.1 Mjerenja glave u arheološkim istraţivanjima ..................................... 3

1.2 Povijesni razvoj rendgenkefalometrije............................................... 5

1.3 Tehnički aspekti snimanja ............................................................... 12

1.4 Kvaliteta snimljenog kefalograma ................................................... 18

1.5 Razvoj 2D kefalometrijskih analiza ................................................. 22

1.6 Analiza Zagreb 82 MOD ................................................................. 35

2. Svrha istraţivanja ................................................................................. 37

3. Ispitanici i postupci ................................................................................ 39

3.1 Odabir uzorka za istraţivanje .......................................................... 40

3.2 Priprema ispitivača za analizu ........................................................ 41

3.3 Mjerenja .......................................................................................... 42

3.4 Statistička obrada ........................................................................... 45

4. Rezultati ................................................................................................ 47

4.1 Opis uzorka ..................................................................................... 48

4.2 Mjerenja standardnih devijacija ....................................................... 55

4.3 Mjerenja raspona (rangeova) .......................................................... 68

4.4 Razlike izmeĎu vrsti rendgenograma .............................................. 81

4.5 Razlike izmeĎu metoda mjerenja .................................................. 103

5. Rasprava ............................................................................................ 107

5.1 Analiza pouzdanosti ponovljenih mjerenja .................................... 109

5.2 Usporedba mjerenja s analizom Zagreb 82 MOD ......................... 110

5.3 Usporedba mjerenja s drugim istraţivanjima koja su ishodila

analizama ............................................................................................... 117

5.4 Usporedba pogreške s biološkom varijabilnosti ............................ 119

5.5 Lociranje uzroka pogreške ............................................................ 122

5.6 Smanjenje pogreške digitalnim kefalogramima ............................. 127

6. Zaključci .............................................................................................. 128

7. Saţetak ............................................................................................... 131

8. Summary ............................................................................................ 134

9. Literatura ............................................................................................. 137

10. Ţivotopis ........................................................................................... 149

POPIS OZNAKA I SKRAĆENICA

1. FH frankfurtska horizontala

2. S sella turcica

3. N nasion

4. Ar articulare

5. ANS spina nasalis anterior

6. Go gonion

7. Me menton

8. Gn gnathion

9. A točka A ili subspinale (ss)

10. B točka B ili supramentale (sm)

11. Prn pronasale

12. Ptm pterygomaxillare

13. Xi Rickettsova točka Xi

14. ft „frontal tangent“ (točka gdje tangenta koja dotiče čelo i

nos dotiče čelo)

15. unt „upper nasal tangent“ (točka gdje tangenta koja dotiče

čelo i nos dotiče nos)

16. lnt „lower nasal tangent“ (točka gdje tangenta koja dotiče

bradu i nos dodiruje nos)

17. ct „chin tangent“ (točka gdje tangenta koja dotiče bradu i

nos dodiruje bradu)

18. PAC posteriorno-anteriorni ili PA kefalogram

19. 2D dvodimenzionalno

20. 3D trodimenzionalno

21. ICC „interclass coefficient“ – interclass koeficijent

1. UVOD

Mihovil Strujić, disertacija

2

Kefalometrija (grč. Κεφαλό=glava i μέτρον=mjerenje) ili kefalometrijska

radiografija (eng. cephalometric radiography) je standardizirana metoda

izrade radiografskih snimki glave koje se mogu koristiti za mjerenja kranija i

orofacijalnog kompleksa. Snimka koja je rezultat ovog postupka se naziva

kefalogram.

Metodologija i kad se radi o mjerenje glave ţive jedinke i mjerenja na

kefalogramu nam omogućuje provoĎenje longitudinalnih istraţivanja, pa time

i praćenje rasta i razvoja bez velikih pogrešaka. Kefalometerija se koristi kao

dijagnostička metoda u pedodonciji, protetici, parodontologiji, oralnoj i

maksilofacijalnoj kirurgiji, orofacijalnoj genetici. No, od samih početaka

kefalometrija je najveću primjenu našla u ortodonciji i dan danas predstavlja

misterij doktorima dentalne medicine koji se bave drugim granama dentalne

medicine.

Koristeći kefalometrijsku snimku terapeut moţe utvrditi postoji li skeletna

podloga ortodontske anomalije, a jednako tako i pratiti normalni i/ili patološki

razvoj u istraţivanjima poprečnog presjeka ili longitudinalnog karaktera.

Mjerenja glave su se kroz povijest započela razvijati unutar antropoloških

mjerenja, prvo na lubanjama kao kraniometrija, a kasnije na ţivim ljudima

kao antropometrija. Tek razvijanjem RTG ureĎaja ulazi u medicinu i

ortodonciju gdje zauzima vaţno mjesto u dijagnostici i praćenju rasta. Sve se

nabrojane metode koriste referentnim točkama izmeĎu kojih se mogu

povlačiti duţine i mjeriti kutevi izmeĎu njih, kao i udaljenosti izmeĎu točaka.


3

1.1 Mjerenja glave u arheološkim istraţivanjima

Mjerenja glave se pojavljuju dugo kroz povijest. Kad zanemarimo općenita

mjerenja koja su radili stari Grci i Rimljani, kao i Leonarda DaVincija koji je

sistematično opisao proporcije i mjere normalnog muškog i ţenskog tijela, pa

time i glave, ozbiljnija znanstvena mjerenja glave započinju pojavom

antropologije. Antropologija je ukratko znanost o čovjeku koja ljude proučava

iz svih aspekata, pa i fizičkog. Ozbiljna fizička antropologija započinje u 18.

stoljeću kao znanstvena studija rasa(1). Tadašnji autoriteti u tom području su

svakako bili: njemački liječnik Johann Friedrich Blumenbach, britanski

istraţivač James Cowles Prichard i Samuel George Morton. U to vrijeme se

antropologija i antropometrija bavila prvenstveno dokazivanjem ili pobijanjem

činjenice da postoje rasne razlike izmeĎu robova i vlasnika, a istraţivači su

pokušavali dati znanstveno obrazloţenje za postojanje ropstva i opravdati

kolonijalizam. U kasnom 19. stoljeću se antropometrijom bave Francuz Paul

Broca, Njemac Rudolf Virchow i razni istraţivači iz Sjedinjenih Drţava koji u

to vrijeme istraţuju ostatke indijanskih plemena, a vaţnost koju je imala

fizička antropologija se moţe shvatiti pomoću činjenice da je u vrijeme poslije

američkog graĎanskog rata ista bila priznata kao specijalizacija liječnika.

Znanstveni zamah modernog razvoja fizičke antropologije, pa i

antropometrije se dogodio dolaskom Franza Boasa na Columbia University.

Boas je istraţivao mutabilnost kod ljudi minimalizirajući rasu nasuprot naziva

kultura. Znanost se dodatno razvija i s Alešom Hrdličkom (Smithsonian

Institute) i Earnestom Hootonom (Harward University). Kao vodeći američki

istraţivač rase u 1930-tim, Earnest Hooton se iznimno trudi razdvojiti "dobru"


4

američku fizičku antropologiju od "loše" njemačke fizičke antropologije koja je

bila temelj za rasne zakone prije i tijekom drugog svjetskog rata(2).

Razvoj tehnika mjerenja glave započinju istraţivanjem evolucije čovjeka u

raznim nalazištima kao što su: Abri de Crô-Magnon (Francuska), Peştera cu

Oase (Pećina kostiju, Rumunjska), Predmosti (Moravska, Češka), Mladeč

pećine (Moravska, Češka), Krapina (Gorjanović-Kramberger) i drugima(3)

gdje se mjere proporcije lubanja - kraniometrija. Na lubanjama se provode

mjerenja izvana specijalnim antropometrijskim šestarima i predstavljaju

iznimno precizna mjerenja zbog toga što na površini lubanje nema koţe i

mišića, pa se dimenzije kostiju mjere direktno. Mana ove metode je što

omogućuje samo studije poprečnog presjeka (eng. cross-section) (Slika 1).

Slika 1. Lijevo je lubanja iz nalazišta Crô-Magnon (Musée de l'Homme, Paris), a desno lubanja iz nalazišta homo neanderthalensis u Chapelle Aux Saints (Francuska)


5

Za razliku od kraniometrije, prema istim principima je vremenom razvijena i

antropometrija (grč. άνθρωπος=čovjek i μέτρον=mjerenje) koja označava

mjerenje ljudi u svrhu shvaćanja fizičkih varijacija.

Danas je antropometrija vaţan faktor od anatomije i medicine, pa sve do

industrijskog dizajna, znanosti o odijevanju i ergonomije. Prva mjerenja su

bila jako primitivna, ali su se uskoro počela razvijati neka pravila mjerenja, pa

su istraţivači uskoro shvatili da moraju definirati referentne točke izmeĎu

kojih se mjere pojedine vrijednosti. U početku su to bile širina i duljina glave

(eurion, glabela i opistokranion), kao i širina i visina lica (nasion, menton i

zygion). Istraţivači su uz samo mjerenje duljina računali i omjere, tj. indekse

lica i glave i na taj način klasificirali ljudske jedinke u pojedine skupine.

1.2 Povijesni razvoj rendgenkefalometrije

1.2.1 Rana povijest i kanoni

Nakon povijesnih antropoloških istraţivanja, moţemo sa sigurnošću reći da

se razmišljanje o proporcijama struktura glave koje se smatraju ispravnim za

razliku od onih koje se ne smatraju ispravnim provlači kroz kulturu i umjetnost

još od davnih vremena. Zanimljivo je da su se u povjesti čovječanstva

proporcije lica, bez obzira radi li se o boţanstvima ili ljudima, propisivale još

od naroda koji je izmislio mjerenja – starih Egipćana. Po toj činjenici moţemo

shvatiti i vaţnost koju su još Egipćani davali proporcijama (Slika 2).

Shvaćanje proporcija od strane Egipćana je bilo različito od nekih drugih

naroda zato što se Egipćani kulturalno nisu osvrtali na individualne


6

karakteristike, nego su sve skulpture i slike izraĎivali na način da

predstavljaju boţanske ideale.

Slika 2. Egipat: konstrukcija slike u dvije dimenzije(lijevo); poboljšana shema za konstrukciju u 18 odjeljaka koja se koristila od treće do 12. dinastije (desno) (Preuzeto iz: Jacobson A, Jacobson LJ. Radiographic cephalometry: from basics to 3D imaging. 2. izd. Quintessence Publishing, 2006: 16.)

Nakon egipćana, izradu proporcija i tehnike mjerenja preuzimaju brojni drugi

narodi koji su u najvećem broju slučajeva metodologiju koristili za pravila kod

oblikovanja skulptura boţanstava. Nastali su i brojni novi sustavi kao što je

Sariputra sustav iz 1200. g. koji je postavljao pravila za oblikovanje Buddhae.

U Europi su se proporcije odreĎivale za kršćansku ikonografiju kao što je

pronaĎeni model kod kojeg je vidljivo da su umjetnici tog vremena zamijenili

pravokutnu mreţu krugovima. Shema je sluţila za vjeţbanje crtanja lica

Isusa Krista u Bizantu kod kojeg je duljina nosa predstavljala radius za tri

koncentrična kruga (Slika 3).


7

Slika 3. Prikaz sheme za izradu Buddhe (lijevo); Tri koncentrična kruga za crtanje Isusa Krista u vrijeme Bizanta. (Preuzeto iz: Jacobson A, Jacobson LJ. Radiographic cephalometry: from basics to 3D imaging. 2. izd. Quintessence Publishing, 2006: 16.)

1.2.2 Od renesanse do dvadesetog stoljeća

U 16. stoljeću umjetnici Leonardo DaVinci (1459-1519) i Albrecht Dürer

(1471-1528) su skicirali serije humanih lica sa orjentacijskim pravcima koji su

povezivali istovjetne anatomske strukture. Varijacije u tim linijama su

naglašavale strukturne razlike meĎu pojedinim licima. Oni su ih nazivali

"facijalne proporcije" i bile su pokušaj autora da se matematički odrede

proporcije skladnog i "oku ugodnog" izgleda lica kod muškaraca i ţena, te

kod djece i staraca. Kod navedenih autora moţemo vidjeti da se na shemi

glava nalazi skoro uvijek u prirodnom poloţaju (eng. natural head position).


8

Kod Dürera(4) se prvi put pojavljuje i tangenta koja spaja nos i čelo, te

tangenta koja spaja bradu i nos. Ista tangenta se nalazi i u suvremenim

rendgenkefalometrijskim i fotogrametrijskim analizama od kojih je kod nas

najpoznatija hrvatska analiza Zagreb 82 MOD kod koje se mjeri kut izmeĎu

dvije navedene tangente kao prva mjera analize(Slika 4).

Slika 4. Sheme proporcija od DaVincija (lijevo) i Dürera (desno) (Preuzeto iz: Jacobson A, Jacobson LJ. Radiographic cephalometry: from basics to 3D imaging. 2. izd. Quintessence Publishing, 2006: 16.)

Za razliku od svih umjetnika i istraţivača prije njih, DaVinci i Dürer su se

razlikovali po tome što su pokušavali odrediti proporcije kod normalnih ljudi.

DaVinci seciranjem mrtvaca i crtanjem velikog broja skica ţivih ljudi, a Dürer

analiziranjem normalnog uzorka lica i odreĎivanjem normalnih varijacija.

Petrus Camper (1722-1789) je tijekom 18. stoljeća napravio veliki doprinos

daljnjem razvoju istraţivanja glave(5).

U Camperovo vrijeme analize su se koristile za proučavanje morfologije lica i

starenja. Kasnije Thompson (6) uočava da je Camper crtao osi bez crtanja

pravokutne mreţe koju je crtao Dürer. Camper je tvrdio da su strukture lica


9

povezane i da se deformiteti mogu proučavati preko facijalnog kuta koji je

glavni pokazatelj deformacije. Retsius je kasnije prema Camperovom

facijalnom kutu i kutu izmeĎu Camperove horizontale i linije nasion –

prosthion uveo i dva tipa lica i to prognati i ortognati (7) gdje je prognati tip

slučaj kad su čeljusti prominentne u odnosu na čelo, dok ravni profil naziva

ortognatim.

Uveo je Camperovu horizontalu koja je prije Frankfurtske horizontale

predstavljala glavnu referentnu liniju glave. Linija povezuje najniţu točku krila

nosa i tragusa uške. Gysel (8) je kasnije utvrdio da Camper nije dovoljno

precizno definirao svoju horizontalu, ali ju je uvijek crtao kroz spinu nasalis

anterior. Linija se danas koristi u stomatološkoj protetici za odreĎivanje

okluzijske ravnine kod bezubih pacijanata jer je paralelna s prirodnom

okluzijskom ravninom (9).

Dodatne vaţne stvari koje je donio Camper su bile usporedbe izmeĎu

struktura glava majmuna, afričkih crnaca i Kalmuka (zapadno mongolski

narod) (Slika 5).


10

Slika 5. Camperov prikaz od crvenorepog majmuna i orangutana (lijevo) do afričkog crnca i Kalmuka (desno) (Preuzeto iz: Jacobson A, Jacobson LJ. Radiographic cephalometry: from basics to 3D imaging. 2. izd. Quintessence Publishing, 2006: 22.)

Odabir usporedbi je bio zanimljiv i bio je faza prije zaključaka Charlesa

Darwina o evoluciji koji dolaze sljedeće stoljeće. Prvo je vaţno istaknuti da je

odabir usporedbi namjerno napravljen izostavljajući bijelce da se ne izazovu

problemi jer se do tada nikad nije povezivalo majmune i ljude (tj. u to vrijeme

bijelce). U to vrijeme se nije smjelo povezivati ţivotinje i ljude zbog strogih

društvenih shvaćanja povezanih s utjecajem crkve, pa je Camper, kao i drugi

autori morao objasniti na prihvatljiv način da se u stvaranju Bog koristio istim

„nacrtom“ i kod stvaranja majmuna, ptica i drugih ţivotinja, kao i kod

stvaranja ljudi. Naravno, svatko ja nakon kratkog proučavanja mogao

zaključiti da se tu u konačnici radi o usporedbi s ljudima, naročito što je u

jednom od nacrta uključio uz standardne lubanje orangutana, Kalmuka i


11

model glave koji je precrtao sa statue boţanskog Pitijskog Apolona (Appolo

Pythius) koji se smatrao idealom muške ljepote u Grčkoj.

Camper je bio jedan od pionira proučavanja rasta i razvoja (Slika 6).

Zaključio je da se donja trećina lica povećava tijekom rasta i kasnije smanji

nakon gubitka zubi.

Slika 6. Prikaz promjena glave obzirom na dob (Camper)

(Preuzeto iz: Jacobson A, Jacobson LJ. Radiographic cephalometry: from basics to 3D imaging. 2. izd. Quintessence Publishing, 2006: 22.)

Najveći doprinos razvoju sistematizacije varijacija lica i anomalija donosi

Edward H. Angle 1899. godine gdje sistematizira tipove lica prema

interkuspidaciji prvih trajnih molara (10, 11). Iako su kasnije brojni autori kao

npr. Case (12) utvrdili da se odnos molara ne moţe koristiti kao jedina mjera

tipova lica ako se radi o klasi II i III, zbog jednostavnosti je Angleova

klasifikacija preţivjela kao glavna do danas.


12

1.3 Tehniĉki aspekti snimanja

1.3.1 Kefalostat

Dosta kasnije se u antropometrijskim mjerenjima patentira pomoćni drţač

glave - kraniostat koji je pomagao u orjentaciji suhih lubanja i omogućavao

standardizaciju mjerenja i reproducibilnost. Ali ova metoda nije omogućavala

studije na ţivim pojedincima. Otkriće rendgenskih zraka u 1895 od strane Sir

Wiliama Conrada Röndgena omogućio je pomak u smjeru mjerenja na ţivim

ljudima.

Prvi stručni članak koji spominje nešto što danas moţemo smatrati preteču

moderne kefalometrije je vjerojatno bio članak iz 1922. koji je objavio Paccini

(12). On je predstavio koncept standardiziranih rendgenskih snimki glave kod

kojih su pacijenti bili pričvršćeni vezicama na udaljenosti od dva metra od

rendgenske cijevi. U to vrijeme je rendgenska snimka bila lagano zamućena

zbog povećane duljine ekspozicije.

1931. godine Hofrath u Njemačkoj (13) i Broadbent u Sjedinjenim Američkim

Drţavama (14) objavljuju članke kojima redefiniraju postupak i počinju ga

primjenjivati u ortodonciji. Negdje u ovo vrijeme se koristio Simonov

"gnatostatski sustav" koji je orjentirao ortodontske odljeve prema

Frankfurtskoj horizontali. Oba autora su simultano predloţila drţač glave koji

je nazvan kefalostat, a u postupku snimanja koriste visokonaponsku

rendgensku cijev koja je omogućila veću izlaznu snagu, a time i znatno

skratila duljinu ekspozicije. Prema Broadbentu, pacijentova glava je fiksirana

u kefalostatu s gornjim rubom otvora vanjskog zvukovoda. Prednji dio se


13

orjentirao prema najniţoj točki koštanog prednjeg otvora orditalne udubine, a

fiksirao na nosu. Udaljenost filma od fokusa je trebala biti 5 stopa (152,4 cm).

Istovremenom uporabom dvaju rendgenskih cijevi, u jednom vremenu

snimanja je bilo moguće snimiti i postranični i antero-posteriorni kefalogram.

1968. godine, Björk je osmislio sustav u kojem se ispravan poloţaj glave

mogao pratiti na monitoru što je dodatno povećavalo reproducibilnost

smanjujući pogrešku snimanja (15). Skieller je predvidio modifikaciju u kojoj

se izlazni TV signal moţe snimiti na video vrpcu (16).

Slika 7. Björkov kefalostat s monitorom (lijevo), Solowov i Kreiborgov kefalostat

Još kasnije, 1988. godine Solow i Kreiborg (17) razvijaju multiprojekcijski

ureĎaj za istraţivanje u bolničkim uvjetima. Ovaj ureĎaj dodatno doprinosi

kontroli poloţaja glave pri snimanju (Slika 7).


14

Razvoj navedenih specijalnih ureĎaja, naročito za rendgenkefalometrijsko

analiziranje kod djece, znatno je doprinjelo istraţivanjima rasta i razvoja kod

djece s kraniofacijalnim poremećajima (Slika 8)(18).

Slika 8. Specijalni ureĎaj za rendgenkefalometrijsko snimanje djece.

Lateralni kefalogram je proizvod dvodimenzionalne tehnike postraničnog

snimanja lubanje koji omogućuje usporeĎivanje odnosa zubi, kostiju, mekih i

tvrdih tkiva, te praznih prostora u vertikalnoj i horizontalnoj dimenziji. Metoda

je utjecala na ortodonciju u tri glavna područja:

u morfološkoj analizi (ispitivajući horizonatalne i vertikalne odnose

denticije, ličnog skeleta i profila mekih tkiva

u analizi rasta (uzimajući dva ili više kefalograma iz različitih razdoblja

ţivota mjerenog pacijenta i utvrĎujući razlike koje su nastale s

vremenom)

u predviĎanju i promatranju tijeka i ishoda terapije


15

Osnovne komponente opreme potrebne za snimanje kefalometrijskih

snimaka (19-23) su:

RTG ureĎaj

rendgenografski film ili digitalni senzor

kefalostat

1.3.2 RTG ureĊaj

RTG ureĎaj koji se koristi se od samog patentiranja do danas ne mijenja

previše. Promjene koje se dogaĎaju su promjena napona i struje, promjena

duljine ekspozicije i izlazne snage. Sam princip rada katodne rendgenske

cijevi se nije promijenio od trenutka patentiranja od Sir Wiliama Conrada

Röndgena.

Središnji dio rendgenskog ureĎaja je katodna cijev koja na jednom kraju ima

katodu koja se grije na visoku temperaturu, a s druge strane anodnu pločicu

koja je postavljena pod kutem. Zbog razlike potencijala dolazi do emisije

elektrona iz zagrijane katode koji velikom brzinom udaraju u anodnu pločicu,

ona ih na trenutak apsorbira i izbacuje pod kutem kao elektromagnetsko

zračenje - fotone unificirane valne duljine u spektru rendgenskih zraka. Dobro

je znati da se na anodi pretvara samo 1% primljene energije u fotone dok se

ostatak oslobaĎa u obliku topline koja se odvodi u sustav za hlaĎenje (24).

U postupku snimanja nam je od iznimnog značenja da ispravno odredimo

"tvrdoću" zraka, tj. njihovu energiju. To moţemo napraviti mijenjanjem razlike

potencijala, tj. napona koji je izmeĎu katode i anode, pa na taj način


16

dobivamo mekane ili tvrde zrake, tj. zrake niske energije koje slabije prolaze

kroz tkiva i one visoke koje lakše prolaze kroz tkiva.

1.3.3 Sustav za registriranje snimke

U originalnom rendgenskom ureĎaju se kao ureĎaj za registriranje snimke

koristila filmska ploča, nešto kasnije i zaslon (npr. kod dijaskopije), a u novije

vrijeme se koristi digitalni senzor koji zrake pretvara u digitalnu snimku.

Sustav za registriranje snimke ima zadaću spremiti rezultat prolaska

rendgenskih zraka kroz objekt koji je sniman. Ekstraoralna projekcija, kao što

je lateralni kefalogram, zahtijeva kompleksni sustav koji se sastoji od:

ekstraoralnog filma

fluorescentni zaslon

kazete u kojem se nalazi film

mreţice

filtera za meka tkiva

Ekstraoralni film je ili 8"x10" (203 mm x 254 mm) ili 10"x12" (254 mm x 305

mm) zaslonski film osjetljiv na fluorescentno svjetlo koje emitira fluorescentni

zaslon za pojačavanje koji se nalazi ispred. Osnovne komponente

rendgenskog filma su emulzija kristala srebrenog halida u ţelatinoznoj

podlozi i plavo-obojani celulozni acetat koji sluţi kao osnovica. Kad se na

kristale srebrenog halida dospiju rendgenske zrake dolazi do reakcije koja

stvara privremenu sliku koja se kasnije u postupku obrade fiksira i postaje


17

trajna. Količina srebra u emulziji odreĎuje rezoluciju filma, a veličina zrna

kristala srebrenog halida njegovu osjetljivost i definiciju.

Fluorescentni zasloni za pojačavanje se koriste da bi se omogućilo dodatno

smanjivanje količine radijacije kojom izlaţemo pacijenta, a ujedno i za

pojačavanje kontrasta usljed pojačavanja fotografskog efekta rendgenskih

zraka. Sam zaslon se sastoji od kristala koji imaju svojstva fluorescencije kao

što su kalcijev tungstat i barij-olovo sulfat koji se nalaze na plastičnoj podlozi.

Kad su kristali u zoni zračenja, pretvaraju energiju rendgenskih zraka u drugi

spektar, tj. u vidljivu svjetlost i time dodatno utječu na film. Količina zračenja

je direktno ovisna o intenzitetu svjetlosti.

Vaţno je znati da samo oko 10% energije zračenja prodre kroz tkivo koje

snimamo, a ostalih 90% se dijelom apsorbira, a dijelom odbija i izlazi iz tkiva

kao sekundarno zračenje. To sekundarno zračenje uzrokuje zamućenje slike

i pokušavamo izbjeći njegov utjecaj na rengdenski film na način da se na

kazetu u kojoj nalazi film postavlja zaštitna mreţica koja ima zadaću

eliminirati utjecaj zračenja koja ne dolaze pravocrtno iz smjera izvora, tj.

katodne cijevi.

Postoji još jedan problem kod snimanja kefalograma, a to je činjenica da

istovremeno postoji potreba za tvrdim i mekim rendgenskim zrakama. Tvrdim

u većem dijelu snimanog područja, a za mekima u prednjem dijelu gdje

pokušavamo prikazati obris mekih tkiva lica.


18

1.4 Kvaliteta snimljenog kefalograma

Kvaliteta slike kod kefalograma ima direktnu poveznicu s točnošću

kefalometrijske analize (24). Kada govorimo o dobrom kefalogramu,

govorimo o „prihvatljivom dijagnostičkom kefalogramu“ koji mora

zadovoljavati dvije grupe karakteristika:

vizualne karakteristike

geometrijske karakteristike

1.4.1 Vizualne karakteristike

Vizualne karakteristike ukratko predstavljaju sposobnost rengenograma da

nam pokaţe što veći broj informacija i detalja, te da moţemojasno razlučivati

pojedine anatomske strukture. Vizualne karakteristike su gustoća i kontrast.

Gustoća je logaritamska funkcija omjera intenziteta svjetlosti koju emitira

izvor svjetla i intenziteta svjetlosti koja prolazi kroz rendgenski film. Ukratko,

gustoća predstavlja količinu crnila na rengenskoj snimci. Kako rengenski film

nastaje kao rezultat izlaganja filma rengenskom zračenju i kasnijeg

razvijanja, faktore koji utječu na gustoću moţemo podijeliti na te dvije

kategorije.

Faktori koji mijenjaju gustoću u fazi izlaganja filma rendgenskom zračenju su:

napon katodne cijevi (kVp)

struju u katodnoj cijevi (mA)

vrijeme izlaganja (s)

udaljenost izmeĎu filma i fokusa zračenja


19

veličina kristala halida u filmu (veći kristali = brţi film)

Faktori koji mijenjaju gustoću u fazi razvijanja snimljenog filma su:

temperatura otopine za razvijanje

vrijeme izlaganja otopini za razvijanje

Kontrast je razlika u gustoći izmeĎu struktura u neposrednoj blizini.

Čimbenici koji utječu na kontrast su:

napon katodne cijevi

sekundarno zračenje (smanjuje razlučivost snimke stvaranjem

zamućenja)

svojstva tkiva koje se snima (anatomska svojstva i

radiotransparentnost)

procedura razvijanja (viša temperatura otopine za razvijanje daje veći

kontrast)

1.4.2 Geometrijske karakteristike

Geometrijske karakteristike podrazumijevaju sljedeće pojmove:

neizoštrenost snimke

povećanje snimke

distorzija oblika

Sve rendgenske snimke imaju u nekoj mjeri sve tri geometrijske

karakteristike. One proizlaze iz same tehnologije snimanja kod koje

rendgensko zračenje nastaje u jednoj ograničenoj plohi na anodi i širi se u


20

svim smjerovima, tj. divergira, nakon toga prolazi kroz objekt snimanja i pada

na rengenski film.

Neizoštrenost snimke moţemo prema uzroku nastanka podijeliti na

geometrijsku, usljed pomaka i kvalitete sustava za pohranu snimke.

Geometrijska neizoštrenost (eng. geometric unsharpness) je svojstvo koje je

direktno proporcionalno s veličinom fokalne plohe i udaljenosti objekta

snimanja od filma, a obrnuto proporcionalno udaljenosti fokusa od objekta

snimanja. Sukladno tome moţemo zaključiti da manja površina fokusa i

smanjenje udaljenosti filma od objekta snimanja, kao i povećanje udaljenosti

objekta snimanja od fokusa pozitivno utječu na kvalitetu snimke smanjujući

geometrijsku neizoštrenost.

Slika 9. Geometrijska shema uzroka nastanka neizoštrenosti; lijevo razlika u veličini fokalne plohe, a desno razlika u udaljenosti objekta od filma (crveno pokazuje nepovoljan, a zeleno povoljan geometrijski odnos)


21

Osim neizoštrenosti zbog geometrije, istu moţemo očekivati i u slučaju da

doĎe do neplaniranog pomicanja objekta snimanja ili filma ili izvora

rendgenskog zračenja tijekom nastanka snimke, kao i zbog lošije kvalitete

kazete u kojoj se nalazi zaslon za pojačavanje (ako je npr. odmaknut od

filma). Neizoštrenost je, takoĎer, direktno povezana s veličinom kristala

srebrenog halida u filmu.

Povećanje snimke nastaje takoĎer zbog geometrije jer je fokus na anodi

ograničena ploha, a rendgenske zrake se šire divergentno, prolaze proz

objekt snimanja i padaju na rendgenski film. Nastaje isti efekt kao u procesu

nastanka sjene objekta na zidu koji se nalazi izmeĎu upaljene ţarulje i zida.

Ne predstavlja problem ukoliko nam je poznat faktor povećanja. Zbog

povećanja se na kefalogram dodaje i mjerilo koje se nalazi ugraĎeno u

kefalostat i to njegov dio koji se naslanja na korijen nosa.

Distorzija oblika nastaje zbog činjenice da je objekt koji snimamo

trodimenzionalan. Zbog toga dolazi do radijalne distorzije oblika, tj. do

različitih povećanja različitih dijelova snimke obzirom na udaljenost izmeĎu

pojedinih točaka 3D objekta od fokalne plohe i od filma. Značenje distorzije

se smanjuje na način da objekte uvijek snimamo ortoradijalno, tj. da zrake

prolaze kroz objekt i padaju na rendgenski film pod pravim kutem. Na taj

način distorzija i dalje postoji, ali je u tom slučaju standardni parametar

snimke. Sam njen iznos umanjujemo na način da objekt snimanja što više

udaljimo od izvora zračenja i pribliţimo rendgenskom filmu.


22

1.5 Razvoj 2D kefalometrijskih analiza

Kefalometrijske analize danas predstavljaju iznimno bitan dio svake

ortodontske dijagnostike. Njihov razvoj je započeo nakon Paccinija (12) koji

je daleke 1922. godine ustvrdio da se metode koje su se koristile za mjerenje

suhih lubanja mogu proširiti i na ţive pacijente jer se i na rendgenogramima

glave takoĎer mogu raditi relativno precizna mjerenja. Kad su Broadbent i

Hofrath (13, 14) 1931. godine utemeljili neka osnovna pravila za

pozicioniranje glave i postavili temelje standardizacije u kefalometriji započeo

je dugi proces razvoja raznih kefalometerijskih metoda.

Prve kefalometrijske analize su imale zadaću omogućiti praćenje rasta, a

ubrzo su sve više korištene i u svrhu dijagnostičke obrade prije i nakon

provedene ortodontske terapije.

Moţemo reći da je De Coster (25) 1939. godine izradio jednu od najstarijih

kefalometrijskih analiza koja je imala izvornu namjenu da se utvrdi

odstupanje od normalnog obrasca rasta na način da se na kefalogram

superponirala mreţica koja je shematski pokazivala normalan rast za

odreĎenu dob.

Nakon De Costera, analizu je napravio i Korkhaus(26) koji je svoju analizu

podijelio na gnatometrijski i kraniometrijski dio. Gnatometrijski dio je imao

zadaću utvrditi odnos zubi prema bazi gornje i donje čeljusti, a kraniometrijski

odnos kostiju viscerokranija prema bazi lubanje.


23

Margolis (27) 1940. godine uvodi analizu temeljenu na trokutu koji naziva

kraniofacijalni trokut, a odstupanja se tumače kao pogrešan poloţaj i smijer

rasta mandibule.

U kasnijem razdoblju u sklopu razvoja fiksne tehnike standard edgewise,

Tweed (28) 1946. godine opisuje svoj prijedlog analize u čije središte takoĎer

postavlja trokut kojem su stranice frankfurtska horizontala, baza donje čeljusti

i osovina donjih inciziva. Tweed je koristio trokut da bi procijenio je li ili nije

potrebno u terapiju uključiti i ekstrakciju prvih premolara.

Kao rezultat istraţivanja o osobitostima kraniofacijalnog sustava švedske

populacije, 1947. godine Björk objavljuje članak (29) u kojem uvodi nove

kuteve N-S-Ba (nasion-sella-basion ili kut baze lubanje) i N-S-Ar (nasion-

sella-articulare ili kut fleksije kranijalne baze). Kao prilog analizi, autor je

dizajnirao prozirne predloške za procjenu odstupanja od normalnih

vrijednosti. Veliki doprinos Björka je i tumačenje rotacijskog rasta čeljusti, pa

uz vidljivu i do tada poznatu vanjsku rotaciju gornje i donje čeljusti, uvodi

pojam interne rotacije (30, 31). Tu spoznaju koju nitko nije niti predvidio Björk

otkriva sasvim slučajno svojim longitudinalnim istraţivanjima rasta djece koja

su uključivala korištenje implantata od kobalt-kroma i tantala.

1.5.1 Downsova analiza

1948. godine Downs (32,33) objavljuje svoju kefalometrijsku analizu koju je

1956. godine dopunio (34), a koja i dan danas predstavlja osnovu za brojne

analize kasnije.


24

Promatrajući profile lica, Downs je primijetio da se kao glavni pokazatelj

skladnosti lica moţe upotrijebiti poloţaj mandibule. Idelani profil, tj. profil koji

predstavlja najviši sklad struktura lica prema mišljenju većine ljudi, je onaj

profil kod kojeg se mandibula nalazi u „ortognatom poloţaju“, da nije niti u

retruziji, niti u protruziji. Uz navedeno, Downs je ipak prepoznavao da profili

lica mogu biti retruzijski ili protruzijski, a da ipak postoji sklad.

Prema svojim razmišljanjima, Downs je svoja razmišljanja saţeo u četiri tipa

o profila lica (Slika 10) i to:

retrognati profil (retrognatizam mandibule)

ortognati profil (kad je mandibula u pravom poloţaju)

prognati profil (prognatizam mandibule)

naglašeni prognati profil (naglašeni prognatizam mandibule)

Za navedene profile je naveo da svi mogu imati normalnu okluziju i

harmoničan profil u obliku i proporcijama.

Kako se za predviĎanje ispravnog poloţaja glave koristi frankfurtska

horizontala, Downs za svoju klasifikaciju profila koristi baš frakfurtsku

horizontalu (FH).

Za analizu skeletnih struktura koristi lični kut (N-Pg na FH), kut konveksiteta

(N-A-Pg), kut A-B ravnine (na N-Pg, u pravilu negativan), ravninu baze

mandibule (Go-Me na FH) i kut Y-osi (na FH).


25

Slika 10. Prikaz tipova profila po Downsu od retrognatog (lijevo) do naglašenog prognatog (desno).

Za analizu dentalnih struktura koristi kut nagiba okluzijske ravnine,

interincizalni kut, kut inciziva na okluzijsku ravninu, kut donjih sjekutića na

bazu mandibule i linearnu mjeru protruzije gornjih sjekutića. Downs je

okluzijsku ravninu crtao linijom kroz točke u području preklapanja kvrţica

prvih molara straga i preklapanja inciziva naprijed, a u slučaju izraţenih

nepravilnosti inciziva pomoću točaka u području preklapanja kvrţica prvih

premolara i prvih molara.

1.5.2 Razdoblje od Downsa do Steinera

U Sveučilištu u Chicagu je negdje u tom vremenu nastala Sjeverozapadna

analiza (eng. Northwestern analysis) koju spominje Graber 1952. i 1956.

godine (35, 36). Analiza uključuje SNA, SNB i ANB kutove, kut gornjih

inciziva prema prednjoj lubanjskoj bazi (S-N), kut donjih inciziva prema bazi

donje čeljusti i kut izmeĎu inciziva.

Schwarz 1958. godine objavljuje analizu (37, 38) koju poput Korkhausa (26)

dijeli na kraniometrijski i gnatometrijski dio.


26

Moorrees (39-45) od 1953. godine pa do kraja svoje znanstvene karijere u

devedesetim godinama dvadestog stoljeća pokušava obnoviti ideju koju je u

samom početku razvoja kefalometrije imao De Coster (25) o mreţastom

dijagramu za analizu normalnog rasta. Moorrees uvodi koštane

kefalometrijske točke za koje tvrdi da su preciznije od onih na mekim tkivima

kakve je originalno koristio De Coster. TakoĎer se bavi i prirodnim poloţajem

glave prilikom snimanja kefalograma za koji tvrdi da doprinosi

reproducibilnosti. Savjetuje da je potrebno uvesti edukaciju i liječnika i

pomoćnog osoblja da bi se pogreška zbog krivih uputa o poloţaju svela na

minimum.

1.5.3 Steinerova analiza

Iako nastaje 1953. godine (46), tek 1959. godine biva upotpunjena (47, 48)

jedna od najvaţnijih kefalometrijskih analiza. Radi se o analizi koju je

predstavio Cecil C. Steiner.

Nakon analize koju je predstavio Downs, puno kliničara i znanstvenika je

pokušalo uvesti svoju analizu što je uzrokovalo inflacijom raznih analiza,

referentnih točaka, kuteva i mjerenja. Moţemo reći da je taj boom u praski

izazvao veliku zbunjenost raznim parametrima. Kao posljedicu toga, Steiner

odabire one točke, kuteve i mjerenja koja su najvaţnija i od njih sastavlja

novu analizu s „najmanjim mogućim brojem parametara“ da bi se normalna

okluzija razlikovala od devijacija.

Steiner je svoju analizu oblikovao u tri pravca: analizu skeleta, analizu

denticije i analizu mekih tkiva. Analiza skeleta je podrazumijevala odnos


27

poloţaja gornje i donje čeljusti prema bazi lubanje i jedne prema drugoj,

dentalna analiza odnos gornjih i donjih sjekutića prema pripadajućim

čeljustima i jednih prema drugima, a analiza mekih tkiva utvrĎivanje

ravnoteţe i skladda donjeg ličnog profila.

Svi su autori prije Steinera, a i svi antropolozi za referentnu liniju koristili

frankfurtsku horizontalu jer su mjerenja nastala na mjerenjima suhih lubanja

gdje je jednostavno utvrditi poziciju točaka koje definiraju frankfurtsku

horizontalu (porion i orbitale). Iskustvo je pokazalo dase kod analiza kao što

je Downsova mjere mogu razlikovati kod više ispitivača jer je teško utvrditi

poloţaj frankfurtske horizontale, pa Steiner svoju analizu temelji na prednjoj

bazi lubanje, tj. liniji sella-nasion (S-N). Kasnije se pokazalo da je korištenje

ovih točaka dovelo i do drugih koristi jer se ove dvije točke ne pomiču previše

tijekom rasta, pa se linija S-N moţe uspješno koristiti za superponiranje

rendgenograma kod longitudinalnih studija rasta, čak i ako doĎe do pomaka

glave u kefalostatu.

Steiner uvodi kuteve SNA, SNB i ANB kojima analizira sagitalni poloţaj

maksile i mandibule prema prednjoj lubanjskoj bazi (S-N), kao i poloţaj jedne

čeljusti prema drugoj. Povećani kutevi SNA i SNB označavaju prognati

poloţaj čeljusti, a smanjen retrognati. Povećan kut ANB označava tendenciju

prema skeletnoj klasi II, a smanjen prema klasi III.

U dentalnoj analizi, Steiner utvrĎuje nagib gornjih inciziva u odnosu na liniju

N-A, nagib donjih inciziva obzirom na liniju N-B i osnos nagiba jednih inciziva


28

prema drugima. Kako veličina brada znatno utječe na ukupni dojam, mjeri se

i udaljenost najprominentnije točke donjeg inciziva od linije N-B.

U analizi mekih tkiva, Steiner uvodi liniju S koju definiraju točke „chin-

tangent“ (ct) i točka koja se nalazi na sredini donjeg ruba nosa. Prema

Steineru, kod normalnih proporcija, usne se trebaju nalaziti točno na liniji S.

U razvoju svoje analize Steiner predstavlja i novu točku D jer tvrdi da se i

točka A i točka B pomiču zajedno s pomicanjem gornjih, odnosno, donjih

inciziva (47, 48). O istom su raspravljali i neki drugi istraţivači kao Jacobson i

Holdaway (49, 50). Pokazao je da se točka B pomiče i kad nema pomaka

inciziva i zbog toga smatra da se u najmanju ruku uz točku B mora uvesti još

jedna točka koja će biti manje ovisna o okolnim strukturama, a laka za

detekciju. Usporedio ju je sa točkom „sella“ koja je takoĎer u sredini koštanih

struktura i nepromjenjiva je. Tu točku je nazvao točka D i postavio ju je u

sredini simfize mandibule. Kao posljedicu toga, Steiner uvodi kut SND koji

mijenja SNB (i SNPo) u definiranju anteroposteriornog poloţaja mandibule u

odnosu na bazu lubanje. Za definiranje poloţaja donjih inciziva uvodi i liniju D

koja je okomita na liniju Gn-Go i prolazi kroz točku D (Slika 11).


29

Slika 11. Prikaz lokacije točke D i konstrukcije D-linije po Steineru

Steiner je savjetovao da kefalometrijska analiza ne smije biti samostalno

dijagnostičko sredstvo nego da je vaţan dio mozaika dijagnostike i da se

uvijek mora tumačiti iskustvom terapeuta koji analizu obraĎuje. Samo

odstupanje od normalnih vrijednosti nije dovoljno za dijagnozu nepravilnosti.

1.5.4 Tweedova analiza

Dijagnostička mjerenja su oduvijek išla u korak s razvojem tehnika koje su

obogaćivala i davale im novu dimenziju razumijevanja. Charles Tweed je

cijelu svoju karijeru posvetio istraţivanju anteriorne granice pomaka inciziva

(51-54). Kao glavni dio razmišljanja i analize, Tweed je koristio dijagnostički

trokut koji se pod njegovim imenom negdje koristi do danas. Trokut

sačinjavaju tri linije i to:

Frankfurtska horizontala (FH),

mandibularna ravnina (ravnina baze manbibule)

uzduţne osovina donjih inciziva


30

Tri linije se sijeku i tvoje tri kuta:

FMA – kut izmeĎu mandibularne ravnine i Franfurtske horizontale

FMIA – kut izmeĎu frankfurtske horizontale i osovine donjih inciziva

IMPA – kut izmeĎu osovine donjih inciziva i mandibularne ravnine

Tweed je tvrdio da se smijer i mogućnosti terapije trebaju odrediti obzirom na

FMA kut koji se ne moţe mijenjati u tri smijera:

FMA = 21°-29° FMIA treba biti 68°

FMA ≥ 30° FMIA treba biti 65°

FMA ≤ 20° FMIA ne smije preći 92°

1.5.5 Ricketsova analiza

Robert Ricketts je nakon dobrih iskustava u korištenju raznih kefalometrijskih

mjerenja vjerovao da je kefalometrijska analiza jedna od najvrednijih

dostupnih oruĎa za dijagnosticiranje i praćenje rasta pacijenata (55-59).

Rickettsova analiza uvodi neke nove referentne točke i mjere. Analizu

moţemo podijeliti na (Slika 12):

analizu poloţaja brade u prostoru

analizu konveksiteta

analizu zubi

analizu profila lica


31

Slika 12. Kefalometrijski crteţ po Rickettsu (preuzeto iz Jacobson A, Jacobson RL. Radiographic cephalometry: from basics to 3D imaging.)

Pod poloţajem brade u prostoru, Ricketts podrazumijeva facijalnu osovinu,

facijalni kut (dubinu) i mandibularnu ravninu. Facijalna osovina predstavlja

kut izmeĎu linije nasion-basion (N-Ba) i linije izmeĎu točke u foramen

rotundumu (Pt) i gnationa (Gn) i treba biti 90°. Veći kut ukazuje na protruziju

brade, a manji na retropoziciju brade. Facijalni kut predstavlja kut izmeĎu

ravnine lica (N-Pg) i frankfurtske horizontale (FH). Pod analizom

mandibularne ravnine, Ricketts podrazumijeva analizu kuta izmeĎu

mandibularne ravnine (Go-Me) i frankfurtske horizontale (FH).

U analizi konveksiteta, Ricketts analizira konveksitet u točki A, tj. udaljenost

točke A od ravnine lica (N-Pg). Srednja vrijednost s 9 godina djeteta je 2 mm

i smanjuje se za 1 mm svakih 3 godine.


32

Analiza zubi podrazumijeva mjerenje udaljenosti donjih inciziva od linije A-

Pg, gornjih molara od vertikalne linije iz točke Pt (foramen rotundum) i kuta

izmeĎu osovine gornjih inciziva i linije A-Pg.

Analiza profila podrazumijeva udaljenost donje usne od Rickettsove estetske

linije E koju definiraju dvije točke: pronasale (Pn) i „mekani“ pogonion (Pg').

Slika 13. Konstrukcija točke Xi po Rickettsu

Rickettsova analiza uvodi i točku Xi (Slika 13) koja se nalazi u sredini ramusa

mandibule i koristi se za neka dodatna mjerenja kao što je nagib mandibule

(linija Xi-PM) u odnosu na okluzalnu ravninu koju kod Rickettsa posteriorno

takoĎer definira Xi točka ili mjera donje facijalne visine koja predstavlja kut


33

izmeĎu linija Xi-ANS i Xi-PM. Točka Xi se nalazi na sjecištu dijagonala

pravokutnika koje tvore linije R1, R2, R3 i R4. R1 i R2 su paralelne s

vertikalom iz točke Pt, a R3 i R4 s frankfurtskom horizontalom. R1 prolazi

kroz najposteriorniju točku anteriornog ruba ramusa mandibule; R2 prolazi

proz točku na straţnjem rubu ramusa mandibule na sredini izmeĎu linija R3 i

R4; R3 kroz najniţu točku sigmoidne udubine a R4 kroz točku na donjem

rubu mandibule koja se nalazi ispod najniţe točke sigmoidne udubine.

1.5.6 Ostali autori i klasiĉne analize

1959. godine analizu predstavlja i Sassouni (60) koji za razliku od

prethodnika ignorira apsolutne brojeve i uvodi relativizaciju preko analize

proporcija. Sassouni je kasnije i uveo analizu posteroanteriornog

kefalograma (PAC) (61).

Od početka razvoja kefalometrijskih analiza, brojni autori su razvijali nove

analize kako bi ispravili nedostatke referentnih točaka, linija i kuteva. Jednu

od alternativa je predloţio i Wits i odnosi se na problem koji nastaje kod

pacijanata koji imaju sinhrone rotacije čeljusti u odnosu na bazu lubanje ili u

anteriornom ili posteriornom smjeru (62-67). U tom slučaju, mjera odnosa

izmeĎu čeljusti, ANB kut, koja je u najvećem broju pacijanata uspješan

pokazatelj sagitalnog odnosa izmeĎu čeljusti nije dobar pokazatelj, pa Wits

predlaţe drugačiji pristup. Wits uvodi dvije okomice na okluzalnu ravninu i to

iz točaka A i B. OdreĎeno je da je normalna vrijednost za muškarce -1,0 mm,


34

a za ţene 0 mm. Mjerenje odnosa na ovaj način se sluţbano naziva Witsova

procjena.

1.5.7 Razvoj 3D kefalometrijskih analiza

3D kefalometrijske analize moramo razdvojiti od svih drugih analiza jer se

radi o potpuno drugom načinu snimanja koje sa sobom nosi nove artefakte ili

nema artefakte koji su pratili klasične kefalograme.

Prvu 3D kefalometrijsku analizu su 1994. godine predstavili Jacobson i

Gereb (77). Lemchen, Engel i Jacobson su pomoću Dolphin Imaging

programa i 3-D Digigrapha koji je mogao mjeriti poloţaj svake površinske

točke na licu i ustima u tri dimenzije. Digigraph je mjerio udaljenosti izmeĎu

anatomskih točaka, a mogao je računati i kuteve izmeĎu linija koje se dobiju

spajanjem referentnih točaka (kao kod 2D kefalometrije). Analiza je

prosječno bila gotova za 45 sekundi i svaki put ishodila s 29 točaka na licu i u

ustima. Ipak, ortodonti su se naviknuli raznišljati koristeći podatke iz 2D

kefalometrijskih analiza. Da bi riješili taj problem, Jacobson i Engel su razvili

software koji je mogao preračunati vrijednosti koje su dobivene 3D

kefalometrijskom analizom i od njih dobiti vrijednosti u formatu 2D

kefalometrijske analize (Slika 14).

Kasnije je pojava CT ureĎaja, a naročito njihova komercijalizacija u obliku

cone-beam CT ureĎaja navijestila novi zamašnjak razvoju 3D

kefalometrijskih analiza. No, u novije vrijeme, a naročito nakon novih uputa

koje je 2005. godine izdao International Committee for Radioation Protection

prema kojima su znatno postroţene tablice za odreĎivanje efektivnih doza


35

zračenja (68) najviše zbog uključivanja ţlijezda slinovnica u sumarnu

efektivnu dozu. Napravljeno je puno istraţivanja na temu zračenja CT

ureĎaja (69, 70), a kao posljedica svega toga danas sve više sluţbenih

dokumenata dovodi u pitanje opravdanost snimanja CT snimki u svrhu

kefalometrije, pa se kao odgovor na tu nesigurnost ponovno aktualiziraju

fotogrametrija i stereofotografija (71-73).

Slika 14. Prikaz Digigraph ureĎaja (lijevo) i primjer 3D analize (desno)

(Preuzeto iz: Jacobson A, Jacobson LJ. Radiographic cephalometry: from basics to 3D imaging. 2. izd. Quintessence Publishing, 2006: 22.)

1.6 Analiza Zagreb 82 MOD

Na temalju odabranih raznih elemenata nekih postojećih kefalometrijskih

analiza kao što su Downs analiza, Steiner analiza i Björk analiza, a na

temelju 200 ispitanika od kojih 94 muških i 106 ţenskih raznih dobnih

skupina koji imaju okluziju i lične proporcije u blizini ideala 1982. godine je

nastala hrvatska analiza Zagreb 82 (74). Analiza nije donijela nove mjere, ali


36

je njen doprinos to što su utvrĎene normalne vrijednosti za hrvatsku

populaciju. Analiza je par godina kasnije modicirana i od tad se naziva

Zagreb 82 MOD, te ukupno broji 19 mjerenja (75). 2005. godine nastaje još

jedna modifikacija (76) pod nazivom Zagreb 82 MOD 2, no posljednja

modifikacija koja nikada nije zaţivjela u praksi najvjerojatnije zbog svojih 29

mjera koje većina terapeuta smatra suvišnima, pa se danas koristi prva

modifikacija originalne analize, tj. verzija Zagreb 82 MOD.

Tablica 1. Prikaz tablice rendgenkefalometrijskih vrijednosti analize Zagreb

82 MOD

Br Naziv mjere Normalna vrijednost

Vrsta mjerenja

1. ft – unt : lnt – ct 142° ± 4,5° angularno

2. n – ss : ss – pg 3° ± 5,5° angularno

3. n – s : sp – pm 9,5° ± 3,5° angularno

4. s – n – ss (SNA) 81° ± 3,5° angularno

5. s – n – sm (SNB) 78,5° ± 3° angularno

6. ss – n – sm (ANB) 2,5° ± 2° angularno

7. n – s – gn 66,5° ± 3,5° angularno

8. sp-pm : m-go 25° ± 5° angularno

9. n – s – ar 123° ± 5° angularno

10. s – ar – go 139,5° ± 6,5° angularno

11. m – go – ar 127,5° ± 5° angularno

12. suma 9+10+11 390° ± 5,5° angularno

13. n – go – m 73,5° ± 3,5° angularno

14. n – go – ar 54,5° ± 4° angularno

15. U1 : sp-pm 111,5° ± 5,5° angularno

16. L1 : m-go 92° ± 6° angularno

17. U1 : L1 131,5° ± 7,5° angularno

18. U1 : n-ss 4,5mm ± 1,5mm linearno

19. L1 : n-sm 4,5mm ± 1,5mm linearno

2. SVRHA ISTRAŢIVANJA


38

Svrha ovog istraţivanja je:

1. izmjeriti pouzdanost mjerenja izmeĎu ispitivača pomoću interclass

koeficijenta

2. izmjeriti pouzdanost mjerenja unutar ponovljenih mjerenja jednog

ispitivača pomoću interclass koeficijenta

3. utvrditi je li pogreška viša kod digitalnih ili kod klasičnih

rendgenograma

4. odrediti varijable za mjerenje količine pogreške

5. utvrditi postoji li razlika izmeĎu pojedinih metoda obrade

rendgenograma

6. objasniti nastaje li pogreška mjerenja kao posljedica varijabilnog

označavanja točaka na rendgenogramu ili kao posljedica konstrukcije

referentnih linija i mjerenja kuteva

7. dati preporuke za daljnje korištenje podataka kefalometrijskih analiza

3. ISPITANICI I POSTUPCI


40

3.1 Odabir uzorka za istraţivanje

Istraţivanje je provedeno na 60 slučajno odabranih postraničnih (LL)

rendgenograma, 30 snimljenih klasičnim ureĎajem na rengdenski film, a 30

digitalnim rendgenskim ureĎajem. Rendgenogrami su odabrani iz baze

pacijenata Kliničkog zavoda za ortodonciju, Klinike za stomatologiju, KBC

Zagreb koji su snimljeni tijekom kalendarske 2009. godine.

Prilikom obrade uzorka korištene su dvije vrste rendgenogrma i tri različite

metode, sve šifrirano pomoću šest kombinacija šifri:

1. KRR: klasični rendgenogram, ručno ucrtane strukture precrtavanjem

na paus-papir, ručno izmjerene vrijednosti kuteva i udaljenosti

2. KRD: klasični rendgenogram, ručno ucrtane strukture precrtavanjem

na paus-papir, računalno izmjerene vrijednosti kuteva i udaljenosti na

skeniranom paus-papiru

3. KDD: klasični rendgenogram, računalno označene referentne točke na

skeniranom rendgenogramu, računalno izračunate vrijednosti kuteva i

udaljenosti

4. DRR: digitalni rendgenogram, ručno ucrtane strukture precrtavanjem

na paus-papir, ručno izmjerene vrijednosti kuteva i udaljenosti – DRR

5. DRD: digitalni rendgenogram, ručno ucrtane strukture precrtavanjem

na paus-papir, računalno izmjerene vrijednosti kuteva i udaljenosti na

skeniranom paus-papiru

6. DDD: digitalni rendgenogram prenesen u računalo s CD-ROM medija

na koji je spremljena digitalna snimka, računalno označene referentne


41

točke na skeniranom rendgenogramu, računalno izračunate vrijednosti

kuteva i udaljenosti

Sve rendgenograme je obradilo pet ispitivača s tim da je prvi ispitivač (A)

mjerenja napravio za svaki rendgen pet puta, a svi drugi ispitivači (B, C, D i

E) po jedan put.

Kako je istraţivanje usmjereno u mjerenje pogreške metoda, a ne u smijeru

biološke varijabilnosti, rendgenogrami su odabrani bez obzira na ortodontsku

anomaliju, ali su morali zadovoljiti minimalne uvjete kvalitete za kliničku

uporabu.

3.2 Priprema ispitivaĉa za analizu

Svi ispitivači su prošli jednaku izobrazbu u prepoznavanju i ucrtavanju

anatomskih karakteristika rendgenograma, a upoznati su i s najčešćim

artefaktima koji nastaju kao posljedica snimanja. Edukacija je provedena na

dva načina: praktičnim vjeţbama i preko e-learning sustava eFront koji je

prilagoĎen za ovo istraţivanje putem kojeg su se ispitivači uvjeţbavali u

prepoznavanju anatonskih struktura vidljivih na rengenogramu.

Konzistencija mjerenja je osigurana na način da su svi ispitivači dan prije

svake grupe mjerenja imali organizirano ponavljanje osnovnih pravila

prepoznavanja struktura i mjerenja na rengenogramu i na taj način se

odrţavala razina znanja i da bi se rendenogrami obradili u što većoj rutini.

Ispitivači su odabrani izmeĎu specijalizanata ortodoncije koji su rutinski

provodili rendgenkefalometrijska mjerenja najmanje godinu dana.


42

3.3 Mjerenja

Klasična mjerenja moţemo podijeliti na tri faze:

1. ucrtavanje struktura na paus-papiru

2. konstrukcija linija na paus-papiru

3. mjerenje kuteva i linearnih mjera pomoću trokuta i kutomjera

Mjerenja su provedena slijedeći analizu Zagreb 82 MOD s iznimkom da nije

mjerena vrijednost 1 koju nije bilo moguće mjeriti u svim metodama, pa je za

svaki rendgenogram izmjereno 18 mjera (od mjere br. 2 do mjere br. 19).

Mjerenja za metode KDD, KRD, DDD i DRD su provedena pomoću

standardnog programa za kefalometrijsku analizu Dolphin 10.5 (Dolphin

Imaging, Inc.).

3.3.1 OdreĊivanje referentnih toĉaka, pravaca i kuteva

Referentne točke koje su ucrtavane su:

1. S – sella: središnja točka sellae turcicae

2. N – nasion: najposteriornija točka konkaviteta baze nosa

3. Ar – articulare: točka na sjecištu straţnjeg uzlaznog ruba mandibule i

donjeg ruba baze lubanje

4. Ptm – pterigomaxillare: točka na posteriornom kraju baze gornje

čeljusti u razini krila os sphenoidale

5. ANS – spina nasalis anterior: najanteriornija točka baze gornje čeljusti


43

6. A ili ss – subspinale: najposteriornija točka konkaviteta prednje stjenke

gornje čeljusti

7. B ili sm – supramentale: najposteriornija točka konkaviteta prednje

stjenke donje čeljusti

8. Pg – pogonion: najanteriornija točka kosti brade

9. Gn – gnathion: točka na kosti brade točno izmeĎu točaka Pg i Me

10. Me – menton: najniţa točka kosti brade

11. Go – gonion: točka na kutu mandibule koja se konstruira kao

projekcija sjecišta tangente donjeg ruba mandibule i tangente

uzlaznog kraka mandibule

12. U1T: točka na incizalnom bridu gornjeg inciziva

13. U1A: točka na vrhu korjena gornjeg inciziva

14. L1T: točka na incizalnom bridu donjeg inciziva

15. L1A: točka na vrhu korjena donjeg inciziva

Osim nabrojanih točaka, konstruirani su i pravci koje prolaze kroz pojedine

točke:

1. S-N

2. N-A

3. N-B

4. S-Ar

5. Ar-Go

6. Go-Me

7. Pg-A


44

8. S-Gn

9. N-Go

10. U1: osovina gornjeg sjekutića

11. L1: osovina donjeg sjekutića

Svi kutevi su izmjereni prema uputama koje su navedene u analizi

Zagreb 82 MOD.

Svi rendgenogrami su u visini točke nasion imali poznatu duţinu preko koje

su korigirane mjerene linearne vrijednosti (zbog povećanja snimke).

Kod mjerenja koja su provedena ručno (KRR i DRR) vrijednosti kuteva su

mjerene s preciznošću od 0,5°, odnosno linearne vrijednosti s preciznošću

od 0,5 mm. Kod računalno mjerenih kuteva i linearnih vrijednosti, preciznost

je bila 0,1°, odnosno 0,1 mm.

3.3.2 Oznake mjera

Tablica 2. Prikaz oznaka mjera i njihovih bioloških varijabilnosti za eugnate ispitanike u Hrvatskoj


Vrsta mjerenja

2. n – ss : ss – pg 3° ± 5,5° angularno

3. n – s : sp – pm 9,5° ± 3,5° angularno

4. s – n – ss (SNA) 81° ± 3,5° angularno

5. s – n – sm (SNB) 78,5° ± 3° angularno

6. ss – n – sm (ANB) 2,5° ± 2° angularno

7. n – s – gn 66,5° ± 3,5° angularno

8. sp-pm : m-go 25° ± 5° angularno

9. n – s – ar 123° ± 5° angularno

10. s – ar – go 139,5° ± 6,5° angularno

11. m – go – ar 127,5° ± 5° angularno

12. suma 9+10+11 390° ± 5,5° angularno

13. n – go – m 73,5° ± 3,5° angularno


45


Vrsta mjerenja

14. n – go – ar 54,5° ± 4° angularno

15. U1 : sp-pm 111,5° ± 5,5° angularno

16. L1 : m-go 92° ± 6° angularno

17. U1 : L1 131,5° ± 7,5° angularno

18. U1 : n-ss 4,5mm ± 1,5mm linearno

19. L1 : n-sm 4,5mm ± 1,5mm linearno

3.4 Statistiĉka obrada

Osnovna ideja istraţivanja je izmjeriti kolika je varijalbilnost kod mjerenja

obzirom na metodu i vrstu rengenograma za cijeli rengenogram i za pojedine

kuteve i linearne vrijednosti.

Mjerenja su podijeljena u grupu koju je mjerio jedan ispitivač (A) u pet

mjerenja za intraexaminer error i u grupu koju je mjerilo pet različitih

ispitivača (A, B, C, D i E) bez ponavljanja za interexaminer error.

Za svaku grupu mjerenja je napravljena deskriptivna statistika sa srednjom

vrijednosti, minimumom, maksimumom, rasponom i standardnom

devijacijom.

Normalnost distribucije u svakom pojdinog grupi utvrĎena je Kolmogorov-

Smirnovljevim testom normalnosti distribucije, a homogenost varijance

utvrĎena je pomoću Leveneovog testa.

UtvrĎena je pouzdanost mjerenja unutar ponavljanih mjerenja jednog

ispitivača (intraexaminer error), kao i izmeĎu pet neovisnih ispitivača

(interexaminer error) koristeći Interclass koeficijent.


46

Razlike izmeĎu pojedinih metoda za intraexaminer i interexaminer error će se

utvrditi pomoću ANOVA-e.

Svi statistički podaci će se braditi pomoću programskog paketa Statistica 8.0

(Statsoft, Inc).

4. REZULTATI


48

4.1 Opis uzorka

Uzorak je sačinjavalo 30 standardnih klasičnih postraničnih

rendgenkefalograma i 30 standardnih digitalnih postraničnih kefalograma.

Kako istraţivanje nije usmjereno u smijeru opisivanja biološke varijabilnosti, u

istraţivanje su uključeni rendgenogrami bez obzira na anomaliju, ali su svi

morali biti zadovoljavajuće standardne kvalitete rengenograma koji se koriste

u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

U daljnjim analizama su kao glavne mjere varijabilnosti odabrani raspon

mjerenja tj. razlika izmeĎu maksimalno i minimalno izmjerene vrijednosti

svake pojedine mjere u analizi i standardna varijacija u ponovljenim

mjerenjima.

UtvrĎena je pouzdanost ispitivača pomoću interclass koeficijenta (ICC) koji je

pokazao višu pouzdanost kod metoda na digitalnim rendgenogramima nego

na klasičnim.


49

Slika 15. Interclass koeficijent za metodu KRR (interexaminer)

Slika 16. Interclass koeficijenti za metodu KRD (interexaminer)


50

Slika 17. Interclass koeficijenti za metodu KDD (interexaminer)

Slika 18. Interclass koeficijenti za metodu DRR (interexaminer)


51

Slika 19. Interclass koeficijenti za metodu DRD (interexaminer)

Slika 20. Interclass koeficijenti za metodu DDD (interexaminer)


52

Slika 21. Interclass koeficijenti za metodu KRR (intraexaminer)

Slika 22. Interclass koeficijenti za metodu KRD (intraexaminer)


53

Slika 23. Interclass koeficijenti za metodu KDD (intraexaminer)

Slika 24. Interclass koeficijenti za metodu DRR (intraexaminer)


54

Slika 25. Interclass koeficijenti za metodu DRD (intraexaminer)

Slika 26. Interclass koeficijenti za metodu DDD (intraexaminer)


55

4.2 Mjerenja standardnih devijacija

Mjerenja standardnih devijacija izmjenih vrijednosti unutar skupina

ponavljanja mjerenja imaju zadaću preciznije dati informaciju o očekivanoj

pogreški kod budućih mjerenja u praksi.

Statistički, usporedbom standardnih devijacija dobivamo rezultate koje ne

sadrţavaju ekstreme (previsoka i preniska odstupanja od mjerenja), pa na taj

način daju specifičnu informaciju o stupnju pogreške koja nastaje u pojedinim

mjerama obzirom na odrerĎene metode mjerenja.

Vrijednosti standardne devijacije su meĎusobno normalno distribuirane

izmeĎu ispitanika (utvrĎeno Kolmogorov-Smirnovljevim testom normalnosti

raspodjele), a dodatno je Leveneovim testom utvrĎena i homogenost

varijance.

Kako se radi o pacijentima koji su odabrani bez obzira na ortodontsku

anomaliju, utvrĎena je razlika prosječne vrijednosti kuteva izmeĎu dvije

skupine, kao i veća prirodna varijabilnost izmeĎu pojedinih ispitanika. Ta

činjenica je očekivana, ali i zanemarena budući da ovo istraţivanje ne

analizira biološku varijabilnost, nego pogrešku mjerenja na koju ne utječe

anomalija nego isključivo rengenogram i njegova kvaliteta, te ispitivač i

njegovo znanje i vještina prilikom obrade istoga.


56

4.2.1 Mjerenja pet neovisnih ispitivaĉa

4.2.1.1 Mjerenja na klasičnim rendgenogramima

Tablica 3. Prikaz srednjih vrijednosti standardnih devijacija mjerenja (sd) i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi za mjerenja pet neovisnih ispitivača kod skupine klasičnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

KRR KRD KDD zajedno

2 1,84 ± 1,59 1,82 ± 1,6 1,73 ± 1,08 1,8 ± 1,43

3 2,48 ± 1,67 2,51 ± 1,66 1,81 ± 1,26 2,27 ± 1,56

4 1,52 ± 0,79 1,49 ± 0,77 1,65 ± 1,09 1,55 ± 0,89

5 1,7 ± 1,06 1,66 ± 1,06 1,25 ± 0,8 1,54 ± 0,99

6 1,94 ± 1,09 1,92 ± 1,08 1,82 ± 1,45 1,89 ± 1,21

7 1,58 ± 1,14 1,57 ± 1,17 1,66 ± 1,51 1,6 ± 1,27

8 2,42 ± 1,64 2,42 ± 1,63 1,73 ± 1,33 2,19 ± 1,56

9 2,32 ± 2,36 2,33 ± 2,37 2,1 ± 1,45 2,25 ± 2,08

10 1,9 ± 1,2 1,89 ± 1,19 2,72 ± 1,78 2,17 ± 1,45

11 3,45 ± 1,93 3,46 ± 1,93 4,12 ± 2,82 3,68 ± 2,26

12 3,15 ± 2 3,17 ± 2 2,33 ± 1,72 2,89 ± 1,93

13 3,44 ± 2,26 3,42 ± 2,24 4,36 ± 3,26 3,74 ± 2,64

14 1,26 ± 0,77 1,25 ± 0,79 2,01 ± 1,59 1,51 ± 1,16

15 2,62 ± 1,83 2,61 ± 1,82 2,3 ± 1,24 2,51 ± 1,64

16 4,38 ± 4,74 4,37 ± 4,75 2,23 ± 1,58 3,66 ± 4,06

17 6,15 ± 4,9 6,15 ± 4,91 3,65 ± 1,95 5,32 ± 4,28

18 1,36 ± 1,08 1,36 ± 1,09 1,34 ± 1,11 1,35 ± 1,08

19 1,07 ± 1,02 1,06 ± 1,03 1,47 ± 1,56 1,2 ± 1,23


57

metoda KRRinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

srednja vrijednost standardne devijacije

srednja vrijednost±SD

srednja vrijednost±1,96*SD

Slika 27. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode KRR kod mjerenja pet ispitivača

metoda KRDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18




Slika 28. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode KRD kod mjerenja pet ispitivača


58

metoda KDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-4

-2

0

2

4

6

8

10

12




Slika 29. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode KDD kod mjerenja pet ispitivača

metode KRR + KRD + KDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16




Slika 30. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod svih metoda na klasičnim rendgenima kod mjerenja pet ispitivača


59

4.2.1.2 Mjerenja na digitalnim rendgenogramima

Tablica 4. Prikaz srednjih vrijednosti standardnih devijacija mjerenja (sd) i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi za mjerenja pet neovisnih ispitivača kod skupine digitalnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

DRR DRD DDD zajedno

2 1 ± 0,64 0,95 ± 0,65 0,87 ± 0,53 0,94 ± 0,61

3 1,1 ± 0,72 1,07 ± 0,71 0,96 ± 0,61 1,04 ± 0,68

4 0,8 ± 0,69 0,77 ± 0,73 0,87 ± 0,55 0,82 ± 0,65

5 0,93 ± 0,58 0,89 ± 0,58 0,71 ± 0,48 0,84 ± 0,55

6 0,54 ± 0,54 0,55 ± 0,54 1,14 ± 0,61 0,74 ± 0,62

7 0,61 ± 0,52 0,6 ± 0,52 0,63 ± 0,46 0,61 ± 0,49

8 0,87 ± 0,57 0,84 ± 0,56 0,97 ± 0,56 0,89 ± 0,56

9 1,73 ± 2,75 1,72 ± 2,72 1,43 ± 1,68 1,63 ± 2,41

10 1,89 ± 1,46 1,89 ± 1,47 1,81 ± 1,57 1,86 ± 1,48

11 1,12 ± 0,78 1,12 ± 0,8 2,68 ± 1,73 1,64 ± 1,39

12 0,59 ± 0,37 0,59 ± 0,36 1,19 ± 0,66 0,79 ± 0,56

13 0,86 ± 0,81 0,85 ± 0,8 2,65 ± 1,63 1,45 ± 1,42

14 1,05 ± 0,78 1,04 ± 0,79 0,83 ± 0,48 0,97 ± 0,7

15 1,65 ± 1,09 1,67 ± 1,11 1,77 ± 1,2 1,7 ± 1,12

16 1,63 ± 0,78 1,61 ± 0,79 1,78 ± 1,18 1,67 ± 0,93

17 2,01 ± 1,45 2 ± 1,45 2,7 ± 1,49 2,24 ± 1,48

18 0,77 ± 0,62 0,77 ± 0,66 0,7 ± 0,42 0,74 ± 0,57

19 0,69 ± 0,53 0,68 ± 0,55 0,48 ± 0,49 0,61 ± 0,52


60

metoda DRRinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8




Slika 31. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode DRR kod mjerenja pet ispitivača

metoda DRDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8




Slika 32. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode DRD kod mjerenja pet ispitivača


61

metoda DDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-3

-2

-1

0

1

2

3

4

5

6

7





metode DRR + DRD + DDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-4

-2

0

2

4

6

8






62

4.2.2 Mjerenja jednog ispitivaĉa


Tablica 5. Prikaz srednjih vrijednosti standardnih devijacija mjerenja (sd) i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi za pet mjerenja jednog ispitivača kod skupine klasičnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

KRR KRD KDD zajedno

2 1,32 ± 1,09 1,32 ± 1,1 1,49 ± 0,75 1,38 ± 0,99

3 2,06 ± 1,64 2,06 ± 1,66 1,25 ± 0,52 1,79 ± 1,42

4 1,2 ± 0,8 1,18 ± 0,81 1,36 ± 0,67 1,25 ± 0,76

5 1,33 ± 1,2 1,31 ± 1,2 1,06 ± 0,55 1,23 ± 1,03

6 1,54 ± 1,14 1,53 ± 1,16 0,69 ± 0,34 1,26 ± 1,03

7 1,19 ± 1,04 1,19 ± 1,04 0,88 ± 0,39 1,09 ± 0,88

8 1,89 ± 1,98 1,88 ± 1,98 1,21 ± 0,48 1,66 ± 1,65

9 2,01 ± 2,75 2,01 ± 2,76 1,46 ± 0,93 1,82 ± 2,3

10 1,12 ± 1,09 1,12 ± 1,1 2,1 ± 1,17 1,45 ± 1,2

11 3,55 ± 2,4 3,53 ± 2,41 1,6 ± 1,05 2,9 ± 2,23

12 2,89 ± 2,64 2,87 ± 2,64 1,06 ± 0,48 2,27 ± 2,31

13 3,65 ± 2,44 3,66 ± 2,43 0,76 ± 0,45 2,69 ± 2,41

14 0,9 ± 0,62 0,87 ± 0,61 1,13 ± 0,63 0,97 ± 0,62

15 1,75 ± 1,33 1,74 ± 1,36 1,91 ± 0,64 1,8 ± 1,15

16 2,2 ± 2,81 2,22 ± 2,81 1,51 ± 0,54 1,98 ± 2,31

17 3,58 ± 3,26 3,57 ± 3,26 2,14 ± 0,74 3,1 ± 2,75

18 1,03 ± 0,88 1 ± 0,88 0,88 ± 0,45 0,97 ± 0,76

19 0,84 ± 1,08 0,82 ± 1,07 0,49 ± 0,2 0,72 ± 0,89


63

metoda KRRintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-4

-2

0

2

4

6

8

10

12




Slika 35. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode KRR kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača

metoda KRDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-4

-2

0

2

4

6

8

10

12




Slika 36. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode KRD kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača


64

metoda KDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-1

0

1

2

3

4

5




Slika 37. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode KDD kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača

metode KRR + KRD + KDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-4

-2

0

2

4

6

8

10




Slika 38. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod svih metoda na klasičnim rendgenogramima kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača


65


Tablica 6. Prikaz srednjih vrijednosti standardnih devijacija mjerenja (sd) i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi za pet mjerenja jednog ispitivača kod skupine digitalnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

DRR DRD DDD zajedno

2 0,71 ± 0,34 0,69 ± 0,33 0,93 ± 0,61 0,78 ± 0,46

3 0,92 ± 0,58 0,89 ± 0,59 0,92 ± 0,35 0,91 ± 0,51

4 0,7 ± 0,37 0,71 ± 0,38 0,69 ± 0,31 0,7 ± 0,35

5 0,49 ± 0,27 0,48 ± 0,26 0,53 ± 0,27 0,5 ± 0,26

6 0,57 ± 0,39 0,55 ± 0,41 0,45 ± 0,26 0,53 ± 0,36

7 0,47 ± 0,43 0,48 ± 0,44 0,48 ± 0,25 0,48 ± 0,38

8 0,73 ± 0,35 0,72 ± 0,35 0,81 ± 0,34 0,76 ± 0,34

9 1,28 ± 1,37 1,28 ± 1,36 1,31 ± 1,52 1,29 ± 1,4

10 1,72 ± 1,21 1,69 ± 1,18 1,85 ± 1,53 1,75 ± 1,3

11 1,19 ± 1,51 1,16 ± 1,54 1 ± 0,47 1,12 ± 1,26

12 0,6 ± 0,38 0,58 ± 0,37 0,57 ± 0,27 0,58 ± 0,34

13 0,81 ± 1,58 0,82 ± 1,58 0,44 ± 0,18 0,69 ± 1,29

14 0,75 ± 0,45 0,74 ± 0,45 0,78 ± 0,37 0,75 ± 0,42

15 1,58 ± 0,98 1,61 ± 0,99 1,68 ± 0,71 1,62 ± 0,9

16 1,7 ± 1,13 1,7 ± 1,14 1,57 ± 0,57 1,66 ± 0,97

17 1,71 ± 0,99 1,71 ± 1,04 1,84 ± 0,87 1,75 ± 0,96

18 0,53 ± 0,33 0,56 ± 0,33 0,57 ± 0,36 0,55 ± 0,34

19 0,4 ± 0,35 0,37 ± 0,34 0,32 ± 0,13 0,36 ± 0,29


66

metoda DRRintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-3

-2

-1

0

1

2

3

4

5




Slika 39. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode DRR kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača

metoda DRDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-3

-2

-1

0

1

2

3

4

5




Slika 40. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode DRD kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača


67

metoda DDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-2

-1

0

1

2

3

4

5

6




Slika 41. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod metode DDD kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača

metode DRR + DRD + DDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-3

-2

-1

0

1

2

3

4

5




Slika 42. Prikaz raspodjela standardnih devijacija kod svih metoda na digitalnim rendgenogramima kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača


68

4.3 Mjerenja raspona (rangeova)

Mjerenja rangeova (razlike izmeĎu maksimuma i minimuma) unutar svake

metode i svake mjere su raspodijeljena po modelu normalne raspodjele

(utvrĎeno Kolmogorov-Smirnovljevim testom), pa ih moţemo opisati pomoću

srednje vrijednosti raspona i standardne devijacije raspona. Nadalje,

Leveneovim testom homogenosti varijance, utvrĎena je homogenost

varijance duţ uzorka, pa je kao metoda izbora odabrana analiza varijance

(ANOVA) za ponavljana mjerenja.

Pregled i analize pomoću raspona treba uzimati s rezervom i razumijevanjem

jer daju maksimalne, ali realno izmjerne iznose pogreške.

Slika 43. Prikaz primjera normalne raspodjele raspona (mjera 4)


69

4.3.1 Mjerenja pet neovisnih ispitivaĉa


Tablica 7. Prikaz srednjih vrijednosti raspona mjerenja i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi za mjerenja pet neovisnih ispitivača kod skupine klasičnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

KRR KRD KDD zajedno

2 4,67 ± 4,27 4,63 ± 4,27 4,39 ± 2,95 4,56 ± 3,84

3 6,12 ± 4,17 6,18 ± 4,1 4,46 ± 3,18 5,59 ± 3,88

4 3,75 ± 1,92 3,68 ± 1,86 4,1 ± 2,66 3,84 ± 2,16

5 4,17 ± 2,72 4,09 ± 2,69 3,11 ± 2,02 3,79 ± 2,52

6 4,92 ± 2,87 4,87 ± 2,81 4,44 ± 3,55 4,74 ± 3,07

7 3,93 ± 2,93 3,92 ± 2,98 4,14 ± 3,66 4 ± 3,17

8 6,08 ± 4,29 6,1 ± 4,24 4,36 ± 3,43 5,52 ± 4,04

9 5,75 ± 5,95 5,79 ± 5,98 5,21 ± 3,47 5,58 ± 5,22

10 4,68 ± 3,01 4,66 ± 2,96 6,84 ± 4,76 5,39 ± 3,78

11 8,65 ± 5,04 8,69 ± 5,05 10,37 ± 7,27 9,23 ± 5,87

12 7,9 ± 4,74 7,96 ± 4,78 5,8 ± 4,45 7,22 ± 4,72

13 8,65 ± 5,81 8,58 ± 5,78 11,07 ± 8,41 9,43 ± 6,8

14 3,08 ± 1,91 3,13 ± 1,94 5,09 ± 4,08 3,77 ± 2,95

15 6,55 ± 4,62 6,53 ± 4,58 5,7 ± 2,99 6,26 ± 4,11

16 10,68 ± 11,74 10,68 ± 11,76 5,57 ± 4,11 8,98 ± 10,07

17 15,31 ± 12,26 15,31 ± 12,27 9,11 ± 4,71 13,24 ± 10,67

18 3,35 ± 2,83 3,38 ± 2,83 3,31 ± 2,73 3,35 ± 2,77

19 2,52 ± 2,48 2,5 ± 2,48 3,63 ± 3,99 2,88 ± 3,08


70

metoda KRRinterexaminer

Box & Whisker Plot

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-20

-10

0

10

20

30

40

50

srednja vrijednost raspona



Slika 44. Prikaz raspodjele raspona za metodu KRR kod mjerenja pet ispitivača

metoda KRDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-20

-10

0

10

20

30

40

50




Slika 45. Prikaz raspodjele raspona za metodu KRD kod mjerenja pet ispitivača


71

metoda KDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-10

-5

0

5

10

15

20

25

30




Slika 46. Prikaz raspodjele raspona za metodu KDD kod mjerenja pet ispitivača

metode KRR + KRD + KDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-15

-10

-5

0

5

10

15

20

25

30

35

40




Slika 47. Prikaz raspodjele raspona za sve metode za mjerenja pet ispitivača na klasičnim rendgenogramima


72


Tablica 8. P Prikaz srednjih vrijednosti raspona mjerenja i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi za mjerenja pet neovisnih ispitivača kod skupine digitalnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

DRR DRD DDD zajedno

2 2,47 ± 1,67 2,41 ± 1,7 2,15 ± 1,27 2,34 ± 1,55

3 2,67 ± 1,77 2,6 ± 1,75 2,38 ± 1,51 2,55 ± 1,67

4 2 ± 1,81 1,94 ± 1,87 2,22 ± 1,45 2,05 ± 1,7

5 2,27 ± 1,51 2,2 ± 1,47 1,73 ± 1,14 2,06 ± 1,39

6 1,32 ± 1,41 1,35 ± 1,37 2,99 ± 1,66 1,89 ± 1,67

7 1,47 ± 1,27 1,48 ± 1,29 1,54 ± 1,13 1,49 ± 1,22

8 2,08 ± 1,36 2,07 ± 1,3 2,39 ± 1,38 2,18 ± 1,34

9 4,35 ± 7,25 4,37 ± 7,17 3,48 ± 3,81 4,07 ± 6,23

10 4,77 ± 3,83 4,79 ± 3,84 4,33 ± 3,63 4,63 ± 3,73

11 2,67 ± 1,77 2,71 ± 1,85 6,47 ± 4,21 3,95 ± 3,33

12 1,45 ± 0,93 1,47 ± 0,93 2,99 ± 1,66 1,97 ± 1,41

13 2,1 ± 2,07 2,13 ± 2,04 6,47 ± 3,94 3,57 ± 3,47

14 2,6 ± 2,04 2,62 ± 2,05 2,02 ± 1,18 2,41 ± 1,81

15 4,08 ± 2,77 4,14 ± 2,78 4,41 ± 3,04 4,21 ± 2,83

16 4 ± 1,97 3,94 ± 1,98 4,31 ± 2,82 4,09 ± 2,27

17 4,85 ± 3,59 4,83 ± 3,61 6,66 ± 3,57 5,44 ± 3,65

18 1,77 ± 1,47 1,82 ± 1,55 1,7 ± 1,08 1,76 ± 1,36

19 1,67 ± 1,3 1,68 ± 1,34 1,2 ± 1,3 1,51 ± 1,32


73

metoda DRRinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-15

-10

-5

0

5

10

15

20




Slika 48. Prikaz raspodjele raspona za metodu DRR za mjerenja pet ispitivača

metoda DRDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-15

-10

-5

0

5

10

15

20




Slika 49. Prikaz raspodjele raspona za metodu DRD za mjerenja pet ispitivača


74

metoda DDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16




Slika 50. Prikaz raspodjele raspona za metodu DDD za mjerenja pet ispitivača

metode DRR + DRD + DDDinterexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-10

-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18




Slika 51. Prikaz raspodjele raspona za sve metode za mjerenja pet ispitivača na digitalnim rendgenogramima


75

4.3.2 Mjerenja jednog ispitivaĉa


Tablica 9. Prikaz srednjih vrijednosti raspona mjerenja i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi za pet ponovljenih mjerenja jednog ispitivača kod skupine klasičnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

KRR KRD KDD zajedno

2 3,1 ± 2,58 3,13 ± 2,57 3,78 ± 1,91 3,34 ± 2,37

3 5 ± 3,97 4,99 ± 4,04 3,09 ± 1,29 4,36 ± 3,44

4 2,9 ± 2,06 2,86 ± 2,06 3,41 ± 1,71 3,06 ± 1,95

5 3,23 ± 2,94 3,16 ± 2,92 2,65 ± 1,51 3,01 ± 2,53

6 3,85 ± 2,98 3,85 ± 3 1,75 ± 0,85 3,15 ± 2,66

7 2,87 ± 2,51 2,89 ± 2,48 2,18 ± 1,05 2,65 ± 2,13

8 4,48 ± 4,71 4,48 ± 4,67 3,02 ± 1,24 3,99 ± 3,91

9 5 ± 7,4 5 ± 7,42 3,59 ± 2,36 4,53 ± 6,17

10 2,72 ± 2,69 2,73 ± 2,72 5,11 ± 2,61 3,52 ± 2,87

11 8,97 ± 6,31 8,94 ± 6,35 3,99 ± 2,41 7,3 ± 5,79

12 7,08 ± 6,75 7 ± 6,75 2,67 ± 1,25 5,58 ± 5,87

13 9,23 ± 6,37 9,27 ± 6,34 1,88 ± 1,09 6,8 ± 6,24

14 2,1 ± 1,49 2,08 ± 1,45 2,74 ± 1,42 2,31 ± 1,47

15 4,25 ± 3,22 4,2 ± 3,25 4,78 ± 1,68 4,41 ± 2,79

16 5,37 ± 7 5,47 ± 7,01 3,77 ± 1,41 4,87 ± 5,77

17 8,77 ± 7,77 8,75 ± 7,81 5,3 ± 1,85 7,61 ± 6,58

18 2,38 ± 2,09 2,34 ± 2,1 2,21 ± 1,12 2,31 ± 1,81

19 2,02 ± 2,69 1,98 ± 2,69 1,21 ± 0,5 1,73 ± 2,22


76

metoda KRRintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-15

-10

-5

0

5

10

15

20

25

30




Slika 52. Prikaz raspodjele raspona za metodu KRR za mjerenja jednog ispitivača

metoda KRDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-15

-10

-5

0

5

10

15

20

25

30




Slika 53. Prikaz raspodjele raspona za metodu KRD za mjerenja jednog ispitivača


77

metoda KDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-2

0

2

4

6

8

10

12




Slika 54. Prikaz raspodjele raspona za metodu KDD za mjerenja jednog ispitivača

metode KRR + KRD + KDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-10

-5

0

5

10

15

20

25




Slika 55. Prikaz raspodjele raspona za sve metode za mjerenja jednog ispitivača na klasičnim rendgenogramima


78


Tablica 10. Prikaz srednjih vrijednosti raspona mjerenja i njihovih standardnih devijacija po mjerama prema metodi pet ponovljenih mjerenja jednog ispitivača kod skupine digitalnih rendgenograma (mjere 2-17 su u stupnjevima, 18 i 19 u milimetrima)

mjera metoda

DRR DRD DDD zajedno

2 1,62 ± 0,82 1,65 ± 0,78 2,33 ± 1,29 1,87 ± 1,03

3 2,13 ± 1,21 2,08 ± 1,23 2,29 ± 0,83 2,17 ± 1,1

4 1,7 ± 0,97 1,77 ± 0,97 1,71 ± 0,74 1,73 ± 0,89

5 1,2 ± 0,68 1,2 ± 0,67 1,31 ± 0,66 1,24 ± 0,66

6 1,35 ± 0,92 1,35 ± 0,96 1,11 ± 0,56 1,27 ± 0,83

7 1,12 ± 1,13 1,21 ± 1,12 1,2 ± 0,65 1,18 ± 0,98

8 1,78 ± 0,93 1,81 ± 0,92 2,01 ± 0,84 1,87 ± 0,89

9 3,13 ± 3,41 3,13 ± 3,37 3,19 ± 3,45 3,15 ± 3,37

10 4,15 ± 2,81 4,09 ± 2,74 4,51 ± 3,64 4,25 ± 3,06

11 2,98 ± 4,13 2,93 ± 4,21 2,46 ± 1,17 2,79 ± 3,44

12 1,42 ± 0,98 1,42 ± 0,95 1,42 ± 0,67 1,42 ± 0,87

13 2,05 ± 4,31 2,09 ± 4,29 1,11 ± 0,47 1,75 ± 3,51

14 1,85 ± 1,09 1,8 ± 1,09 1,96 ± 0,93 1,87 ± 1,03

15 3,92 ± 2,47 4,01 ± 2,49 4,23 ± 1,93 4,05 ± 2,29

16 4,07 ± 2,76 4,09 ± 2,76 3,89 ± 1,47 4,02 ± 2,38

17 4,15 ± 2,5 4,16 ± 2,58 4,67 ± 2,18 4,32 ± 2,41

18 1,2 ± 0,76 1,29 ± 0,72 1,38 ± 0,79 1,29 ± 0,75

19 0,92 ± 0,8 0,92 ± 0,78 0,76 ± 0,31 0,86 ± 0,67


79

metoda DRRintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12




Slika 56. Prikaz raspodjele raspona za metodu DRR za mjerenja jednog ispitivača

metoda DRDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12




Slika 57. Prikaz raspodjele raspona za metodu DRD za mjerenja jednog ispitivača


80

metoda DDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14




Slika 58. Prikaz raspodjele raspona za metodu DDD za mjerenja jednog ispitivača

metode DRR + DRD + DDDintraexaminer

02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12




Slika 59. Prikaz raspodjele raspona za sve metode za mjerenja jednog ispitivača na digitalnim rendgenogramima


81

4.4 Razlike izmeĊu vrsti rendgenograma

Za svaki mjereni kut svakog ispitanika je utvrĎeno da skupine mjerenja od

jednog ispitivača (intraexaminer), kao i mjerenja pet neovisnih ispitivača

(intraexaminer) nemaju statistički značajnu razliku unutar skupine za raspon

mjerenja, pa su sukladno tome podaci obraĎeni i ANOVA metodom za

ponavljana mjerenja.

4.4.1 Rezultati prema mjerenjima pet neovisnih ispitivaĉa

4.4.1.1 Rezultati ispitivanja raspona mjerenja

Tablica 11. Prikaz razlika raspona mjerenja prema vrsti rendgenograma (klasični i digitalni) za pet neovisnih ispitivača (interexaminer)

mjera SS stupnjevi slobode

MS F p

2 221,556 1 221,556 14,4274 0,000351

3 414,960 1 414,960 30,1690 0,000001

4 144,184 1 144,184 19,8533 0,000039

5 133,817 1 133,817 17,9406 0,000082

6 367,224 1 367,224 36,1766 0,000000

7 282,000 1 282,000 28,1289 0,000002

8 500,333 1 500,333 29,9336 0,000001

9 103,361 1 103,361 1,29574 0,259673

10 26,373 1 26,373 0,8739 0,353745

11 1256,641 1 1256,641 38,5905 0,000000

12 1239,788 1 1239,788 52,8971 0,000000

13 1549,974 1 1549,974 39,7898 0,000000

14 82,689 1 82,689 12,1745 0,000932

15 188,703 1 188,703 7,1026 0,009953

16 1076,534 1 1076,534 11,56514 0,001222

17 2737,02 1 2737,02 23,7505 0,000009

18 113,129 1 113,129 10,7074 0,001800

19 84,1867 1 84,1867 9,43488 0,003239


82

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 2 (n - ss : ss - pg)

KRR/DRR KRD/DRD KDD/DDD

metoda

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

raspon u

stu

pnje

vim

a

klasični rendgenogrami digitalni rendgenogrami

Slika 60. Prikaz prosječnih raspona za mjeru 2 (interexaminer)

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 3 (n - s : sp - pm)


metode

0

1

2

3

4

5

6

7

8

raspon u

stu

pnje

vim

a




83

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 4 (SNA)


metode

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer) za mjeru 5 (SNB)


metode

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

raspon u

stu

pnje

vim

a




84

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 6 (ANB)


metode

0,0

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 7 (n - s - gn)


metode

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

raspon u

stu

pnje

vim

a




85

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 8 (sp-pm : m-go)


metode

0

1

2

3

4

5

6

7

8

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 9 (n - s - ar)


metode

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

7,5

raspon u

stu

pnje

vim

a




86

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 10 (s - ar - go)


metode

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

7,5

8,0

8,5

raspon u

stu

pnje

vim

a klasični rendgenogrami digitalni rendgenogrami


Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 11 (m - go - ar)


metode

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

raspon u

stu

pnje

vim

a




87

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 12 (suma 9+10+11)


metode

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 13 (n - go - m)


metode

0

2

4

6

8

10

12

14

raspon u

stu

pnje

vim

a




88

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 14 (n - go - ar)


metode

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 15 (U1 : sp-pm)


metode

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

7,5

8,0

raspon u

stu

pnje

vim

a




89

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 16 (L1 : m-go)


metode

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 17 (U1 : L1)


metode

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

raspon u

stu

pnje

vim

a




90

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 18 (U1 : n-ss)


metode

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

raspon u

mili

metr

ima



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (interexaminer)za mjeru 19 (L1 : n-sm)


metode

0,0

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

raspon u

mili

metr

ima




91

4.4.1.2 Rezultati ispitivanja standardnih devijacija mjerenja

Tablica 12. Prikaz razlika standardnih devijacija prema vrsti rendgenograma (klasični i digitalni) za mjerenja pet neovisnih ispitivača (interexaminer)


MS F p

2 32,9389 1 32,9389 14,9529 0,000281

3 67,6262 1 67,6262 29,7751 0,000001

4 24,4647 1 24,4647 20,8265 0,000027

5 21,5973 1 21,5973 19,2710 0,000049

6 59,6045 1 59,6045 37,0020 0,000000

7 44,1243 1 44,1243 27,2257 0,000003

8 75,5568 1 75,5568 29,2798 0,000001

9 17,5406 1 17,5406 1,42475 0,237482

10 4,2381 1 4,2381 0,8968 0,347575

11 187,129 1 187,129 38,1843 0,000000

12 197,8834 1 197,8834 50,2611 0,000000

13 235,618 1 235,618 40,2159 0,000000

14 12,8000 1 12,8000 12,0606 0,000980

15 29,6461 1 29,6461 6,8249 0,011429

16 176,973 1 176,973 11,75599 0,001122

17 427,196 1 427,196 23,0330 0,000012

18 16,6227 1 16,6227 10,1059 0,002372

19 15,2426 1 15,2426 10,5779 0,001910


92

4.4.2 Pregled prema mjerenjima jednog ispitivaĉa

4.4.2.1 Rezultati ispitivanja raspona mjerenja

Tablica 13. Prikaz razlika raspona mjerenja prema vrsti rendgenograma (klasični i digitalni) za mjerenja jednog ispitivača (intraexaminer)


MS F p

2 97,535 1 97,535 14,6943 0,000314

3 216,263 1 216,263 15,8366 0,000194

4 79,600 1 79,600 15,7167 0,000204

5 142,4001 1 142,4001 19,3097 0,000048

6 159,0480 1 159,0480 21,5888 0,000020

7 97,2405 1 97,2405 17,9943 0,000081

8 85,560 1 85,560 1,58162 0,213568

9 203,735 1 203,735 12,19531 0,000923

10 24,273 1 24,273 1,2826 0,262076

11 915,756 1 915,756 23,8100 0,000009

12 780,001 1 780,001 23,80025 0,000009

13 1145,593 1 1145,593 29,58279 0,000001

14 8,6242 1 8,6242 2,8182 0,098581

15 5,760 1 5,760 0,3583 0,551781

16 32,683 1 32,683 0,81171 0,371341

17 484,784 1 484,784 10,6201 0,001873

18 46,7161 1 46,7161 11,2963 0,001379

19 34,0605 1 34,0605 6,34417 0,014556


93

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 2 (n - ss : ss - pg)


metode

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

raspon u

stu

pnje

vim

a


Slika 78. Prikaz prosječnih raspona za mjeru 2 (intraexaminer)

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 3 (n - s : sp - pm)


metode

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

raspon u

stu

pnje

vim

a




94

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 4 (SNA)


metode

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 5 (SNB)


metode

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

raspon u

stu

pnje

vim

a




95

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 6 (ANB)


metode

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 7 (n - s - gn)


metode

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

raspon u

stu

pnje

vim

a




96

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 8 (sp-pm : m-go)


metode

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 9 (n - s - ar)


metode

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

raspon u

stu

pnje

vim

a




97

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 10 (s - ar - go)


metode

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 11 (m - go - ar)


metode

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

raspon u

stu

pnje

vim

a




98

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 12 (suma 9+10+11)


metode

-1

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 13 (n - go - m)


metode

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

raspon u

stu

pnje

vim

a




99

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 14 (n - go - ar)


metode

1,4

1,6

1,8

2,0

2,2

2,4

2,6

2,8

3,0

3,2

raspon u

stu

pnje

vim

a klasični rendgenogrami digitalni rendgenogrami


Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 15 (U1 : sp-pm)


metode

3,2

3,4

3,6

3,8

4,0

4,2

4,4

4,6

4,8

5,0

5,2

5,4

raspon u

stu

pnje

vim

a




100

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 16 (L1 : m-go)


metode

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

raspon u

stu

pnje

vim

a



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 17 (U1 : L1)


metode

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

raspon u

stu

pnje

vim

a




101

Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 18 (U1 : n-ss)


metode

0,6

0,8

1,0

1,2

1,4

1,6

1,8

2,0

2,2

2,4

2,6

2,8

3,0

raspon u

mili

metr

ima



Razlike prosječnih raspona dobivenih mjera izmeĎu ispitanika (intraexaminer)za mjeru 19 (L1 : n-sm)


metode

0,2

0,4

0,6

0,8

1,0

1,2

1,4

1,6

1,8

2,0

2,2

2,4

2,6

raspon u

mili

metr

ima




102

4.4.2.2 Rezultati ispitivanja standardnih devijacija mjerenja

Tablica 14. Prikaz razlika standardnih devijacija mjerenja prema vrsti rendgenograma (klasični i digitalni) za mjerenja jednog ispitivača (intraexaminer)


MS F p

2 16,1460 1 16,1460 13,6441 0,000491

3 34,7161 1 34,7161 14,5732 0,000330

4 13,3988 1 13,3988 17,0716 0,000117

5 24,1927 1 24,1927 20,3446 0,000032

6 23,9221 1 23,9221 21,0020 0,000025

7 16,6592 1 16,6592 18,4245 0,000068

8 36,6573 1 36,6573 12,56787 0,000784

9 12,6829 1 12,6829 1,57390 0,214674

10 4,2136 1 4,2136 1,2480 0,268545

11 142,5780 1 142,5780 25,9244 0,000004

12 128,2374 1 128,2374 25,57450 0,000005

13 179,9800 1 179,9800 32,53803 0,000000

14 1,9971 1 1,9971 3,7793 0,056746

15 1,3799 1 1,3799 0,5272 0,470715

16 4,6497 1 4,6497 0,72161 0,399108

17 81,312 1 81,312 10,3145 0,002155

18 7,8919 1 7,8919 10,8100 0,001718

19 5,63568 1 5,63568 6,52947 0,013255


103

4.5 Razlike izmeĊu metoda mjerenja

Za svaki mjereni kut svakog ispitanika je utvrĎeno da skupine mjerenja od

jednog ispitivača (intraexaminer), kao i mjerenja pet neovisnih ispitivača

(intraexaminer) nemaju statistički značajnu razliku unutar skupine za

standardnu devijaciju mjerenja, pa su sukladno tome podaci obraĎeni i

ANOVA metodom za ponavljana mjerenja.

4.5.1 Rezultati prema mjerenjima pet neovisnih ispitivaĉa

Tablica 15. Prikaz razlika raspona mjerenja prema metodi obrade za klasične rendgenograme kod mjerenja pet neovisnih ispitivača


MS F p

2 1,369 2 0,684 0,07037 0,932131

3 56,726 2 28,363 2,3971 0,099942

4 2,955 2 1,477 0,5119 0,602011

5 21,025 2 10,512 2,6203 0,081379

6 4,108 2 2,054 0,3367 0,715494

7 0,870 2 0,435 0,06331 0,938717

8 59,864 2 29,932 3,21605 0,047364

9 6,371 2 3,185 0,21970 0,803428

10 93,606 2 46,803 4,8744 0,011048

11 57,707 2 28,853 1,0590 0,353420

12 90,361 2 45,180 4,4451 0,015992

13 120,444 2 60,222 1,5908 0,212518

14 78,842 2 39,421 4,7024 0,012805

15 14,230 2 7,115 0,89773 0,413080

16 522,243 2 261,121 4,46300 0,015746

17 770,04 2 385,02 6,64943 0,002512

18 0,068 2 0,034 0,01006 0,989992

19 24,9416 2 12,4708 1,96501 0,149374


104

Tablica 16. Prikaz razlika raspona mjerenja prema metodi obrade za digitalne rendgenograme kod mjerenja pet neovisnih ispitivača


MS F p

2 1,6862 2 0,8431 0,72804 0,487213

3 1,3949 2 0,6974 0,86772 0,425287

4 1,3040 2 0,6520 0,46395 0,631110

5 5,1069 2 2,5534 3,33110 0,042712

6 55,0216 2 27,5108 18,91034 0,000000

7 0,0949 2 0,0474 0,05778 0,943912

8 1,9442 2 0,9721 1,3021 0,279801

9 15,317 2 7,658 1,16267 0,319829

10 4,028 2 2,014 1,14755 0,324515

11 285,801 2 142,900 33,85720 0,000000

12 47,0282 2 23,5141 19,5637 0,000000

13 379,622 2 189,811 46,08116 0,000000

14 6,8896 2 3,4448 1,98703 0,146326

15 1,883 2 0,941 0,27441 0,760999

16 2,383 2 1,191 0,4171 0,660938

17 66,135 2 33,067 4,2757 0,018529

18 0,2180 2 0,1090 0,16411 0,849038

19 4,5469 2 2,2734 1,62723 0,205313


105

4.5.2 Rezultati prema mjerenjima jednog ispitivaĉa

Tablica 17. Prikaz razlika raspona mjerenja prema metodi obrade za klasične rendgenograme kod mjerenja jerdnog ispitivača


MS F p

2 0,0309 2 0,0154 0,00509 0,994920

3 72,708 2 36,354 7,50498 0,001263

4 5,7129 2 2,8564 1,6672 0,197698

5 6,1602 2 3,0801 1,06156 0,352539

6 88,6207 2 44,3103 16,04718 0,000003

7 9,6202 2 4,8101 1,98163 0,147068

8 42,730 2 21,365 3,10885 0,052170

9 39,762 2 19,881 0,95814 0,389594

10 114,084 2 57,042 12,88222 0,000023

11 492,043 2 246,021 15,13468 0,000005

12 382,334 2 191,167 13,12451 0,000020

13 1087,345 2 543,672 38,07314 0,000000

14 8,4976 2 4,2488 3,1389 0,050776

15 6,124 2 3,062 1,15095 0,323454

16 54,380 2 27,190 1,58264 0,214175

17 238,745 2 119,372 5,06468 0,009391

18 0,5149 2 0,2574 0,16784 0,845899

19 12,4009 2 6,2004 2,51840 0,089368


106

Tablica 18. Prikaz razlika raspona mjerenja prema metodi obrade za digitalne rendgenograme kod mjerenja jednog ispitivača


MS F p

2 8,6409 2 4,3204 9,4185 0,000287

3 0,6976 2 0,3488 1,5967 0,211333

4 0,0829 2 0,0414 0,2619 0,770469

5 0,2496 2 0,1248 1,0774 0,347190

6 1,1047 2 0,5523 2,55018 0,086794

7 0,1562 2 0,0781 0,18255 0,833617

8 0,0682 2 0,0341 0,13503 0,873963

9 0,9327 2 0,4663 1,2158 0,303928

10 3,116 2 1,558 0,92728 0,401412

11 5,0149 2 2,5074 0,39571 0,675004

12 0,0009 2 0,0004 0,00239 0,997617

13 18,6527 2 9,3263 1,42494 0,248817

14 0,3882 2 0,1941 0,5078 0,604479

15 1,518 2 0,759 0,6591 0,521169

16 0,678 2 0,339 0,25396 0,776585

17 5,271 2 2,635 1,3175 0,275687

18 0,5042 2 0,2521 1,1784 0,315041

19 0,52289 2 0,26144 1,34465 0,268633

5. RASPRAVA


108

Prilikom osmišljanja ovog istraţivanja definirano je da je cilj istraţivanje

pogreške koja nastaje prilikom digitalizacije i obrade klasičnih i digitalnih

kefalograma.

Kefalometrijska analiza koja se svakodnevno radi u ortodontskim praksama

predstavlja jednu od ključnih dijagnostičkih pokazatelja statusa pacijenta.

Vrijednosti analize često utječu na odluku o terapiji. Zbog toga je od iznimnog

značaja utvrditi koliku moţemo očekivati pogrešku u obradi kefalograma koju

nikad ne moţemo točno izmjeriti, ali ju moţemo statistički opisati i predvidjeti

ponavljanjima mjerenja jednog ispitivača, kao i više neovisnih ispitivača.

Varijabilnost kod kefalometrijske analize se moţe podijeliti u više razina:

1. varijabilnost zbog tehnike snimanja

2. varijabilnost zbog registriranja snimke

3. varijabilnost zbog prepoznavanja anatomskih struktura na snimci

4. varijabilnost zbog načina konstrukcije referentnih linija i kuteva

5. varijabilnost zbog mjerenja

Ovo istraţivanje je obuhvatilo sve točke u kojoj moţe nastati pogreška osim

tehnike snimanja koja je standard od prvih autora koji su definirali poloţaj

glave i parametre snimanja, kao što su Broadbent u Sjedinjenim Američkim

Drţavama(14) i Hofrath u Njemačkoj(13).

Zbog navedenog definirane su tri metode kojima se definirala pogreška, tj.

varijabilnost izmeĎu opetovanih mjerenja bez obzira radi li se o istom

ispitivaču ili više neovisnih ispitivama.


109

5.1 Analiza pouzdanosti ponovljenih mjerenja

Da bi se podaci mogli obraditi ANOVA metodom s ponovljenim mjerenjima

utvrĎena je homogenost mjerenja izmeĎu ispitivača za svaku pojedinu mjeru,

kao i homogenost ponovljenih mjerenja istog ispitivača. Analiza je

napravljena pomoću ANOVA metode za zavisne uzorke i pokazala je da niti

u jednom slučaju nije bilo statistički značajne razlike niti izmeĎu ispitivača za

pojedina mjerenja, niti izmeĎu pojedinih ponavljanja kod istog ispitivača.

Dodatno je napravljena analiza uzorka pomoću interclass koeficijenta za sve

metode (Slika 15-Slika 20).

Korelacijski koeficijenti za metode na digitalnim kefalogramima pokazuju

osjetno više iznose u odnosu na metode na klsičnim rendgenogramima. Kod

klasičnih rendgenogramima koeficijent je iznosio prosječno oko 70%, a kod

digitalnih rendgenograma oko 90% što moţemo smatrati iznimno pouzdanim.

Zanimljivo je da je kod metoda na digitalnim rendgenogramima pouzdanost

viša kod ručnih metoda (DRR i DRD) u odnosu na potpuno računalnu

metodu (DDD).

Interclass koeficijent je pokazao dobru pouzdanost kod ponavljanih mjerenja.


110

5.2 Usporedba mjerenja s analizom Zagreb 82 MOD

Prva metoda podrazumijeva obradu kefalograma na tradicionalni način i na

direktan način povezuje današnje metode računalnog mjerenja s načinom

obrade kefalograma u vrijeme nastanka kefalometrijskih analiza kao što je

Zagreb 82 MOD (74-76). Analiza Zagreb 82 MOD je nastala na istoj

populaciji, sličnom RTG ureĎaju i obraĎivana je na sličan način kao i prva

metoda mjerenja koja je napravljena na klasičnim rendgenogramima.

Zanimljivo je da je u istraţivanju Muretića (78), kao i u svim drugim

istraţivanjima koja su ishodila poznatim analizama kao što su npr.

Downs(32-34) ili Steiner (46-48) pogreška uzimala samo u procijenjenom

statističkom iznosu koji je znatno niţi od ovdje prikazanog (Tablica 19).

Tablica 19. Prikaz standardnih pogreški za pojedine mjere analize Zagreb 82 prema originalnom istraţivanju (78)

Br Naziv mjere vrijednosti za eugnate isp.

SE

2. n – ss : ss – pg 3° ± 5,5° 0,3944°

3. n – s : sp – pm 9,5° ± 3,5° 0,2365°

4. s – n – ss (SNA) 81° ± 3,5° 0,2349°

5. s – n – sm (SNB) 78,5° ± 3° 0,2319°

6. ss – n – sm (ANB) 2,5° ± 2° 0,1272°

7. n – s – gn 66,5° ± 3,5° 0,2544°

8. sp-pm : m-go 25° ± 5° 0,3414°

9. n – s – ar 123° ± 5° 0,3424°

10. s – ar – go 139,5° ± 6,5° n/d

11. m – go – ar 127,5° ± 5° 0,3731°

12. suma 9+10+11 390° ± 5,5° n/d

13. n – go – m 73,5° ± 3,5° n/d

14. n – go – ar 54,5° ± 4° n/d

15. U1 : sp-pm 111,5° ± 5,5° 0,3977°

16. L1 : m-go 92° ± 6° 0,4166°

17. U1 : L1 131,5° ± 7,5° 0,5202°

18. U1 : n-ss 4,5mm ± 1,5mm 0,1066mm

19. L1 : n-sm 4,5mm ± 1,5mm 0,1039mm


111

Prema navedenome, moţemo vidjeti da je procjenjena pogreška dosta

optimistična prema isptivaču koji obraĎuje kefalogram.

U ovom istraţivanju pogreška se mjeri pomoću raspona i standardne

devijacije izmeĎu izmjerenih vrijednosti u ponavljanim mjerenjima bilo da se

radi o jednom ili više ispitivača. U rezultatima (Tablica 7) su prikazane

vrijednosti raspona rezultata kod pet neovisnih istraţivača. Iako standardnu

devijaciju i raspon ne moţemo direktno izjednačavati sa standardnom

pogreškom koja je procijenjena, moţemo donositi zaključke o percepciji

iznosa pogreške. Za istu metodu koju je koristio Muretić, ovo istraţivanje je

pokazalo visok prosječan raspon za 30 obraĎivanih klasičnih rendgenograma

u rasponu od 2,52 mm za mjeru 19 do najviše kod mjere 17 (interincizalni

kut) u iznosu od 15,31°. Standardne devijacije pokazuju niţe vrijednosti

(Tablica 3) i to 1,07mm za mjeru 19 i 4,38° za mjeru 17. Vaţnost ove

spoznaje znatno utječe na poimanje vjerodostojnisti biološke varijabilnosti

opisane standardnom devijacijom koju je predstavio Muretić svojim

istraţivanjima i koja za iste dvije mjere iznosi 1,5mm za mjeru 19, a 7,5° za

mjeru 17. Kad iste vrijednosti usporedimo sa iznosima standardne pogreške,

vidimo da ona iznosi prema Muretiću 0,1039 mm za mjeru 19, a 0,5202° za

mjeru 17.


112

5.2.1 Usporedba mjera koje pokazuju sagitalni poloţaj i odnos ĉeljusti

Kad usporedimo neke druge vrijednosti koje su od iznimnog značenja za

ortodontsku dijagnostiku kao što su kutevi SNA, SNB i ANB uviĎamo da se

kod tih mjera (4, 5 i 6) srednje vrijednosti pogreške kreću u iznosima 1,52°,

1,7° i 1,94°, a rasponi 3,75°, 4,17° i 4,92°. Iako iznosi pogreške opisane

srednjom vrijednosti nisu niti pribliţno dramatične kao one opisane

rasponima, ipak treba uzeti u obzir da srednja vrijednost obuhvaća samo dio

pogreške ovisno o vjerojatnosti, a raspon sve izmjerene vrijednosti.

Kad navedene vrijednosti usporedimo s mjerenjima koje je napravio jedan

ispitivač (Tablica 5) vidimo da su vrijednosti srednjih vrijednosti mjera 4, 5 i 6

slične i iznose 1,2°, 1,33° i 1,54°, a vrijednosti raspona 2,9°, 3,23° i 3,85°.

Mjerenja jednog ispitivača isključuju mogućnost varijabilnosti izmeĎu

ispitivača i iznimno je zanimljivo da klasične rendgenograme standardne

kvalitete, slične na kojima je nastala analiza Zagreb 82 MOD jedan iskusan

ispitivač nije uspio izmjeriti s manjim stupnjem varijabilnosti za iznimno vaţne

kuteve kao što su SNA, SNB i ANB od one opisane pomoću raspona

ponavljanih mjerenja.

Budući da su navedeni kutevi iznimno vaţni, informaciju o pogrešci treba

uključiti u račun tijekom planiranja ortodontske terapije.


113

5.2.2 Usporedba mjera koje pokazuju rotacijski obrazac rasta

Osim sagitalnih odnosa izmeĎu čeljusti, postoje brojne druge mjere koje

takoĎer prikazuju velike razlike u odnosu na originalna mjerenja koja su

ishodila analizom Zagreb 82 MOD. Npr. mjere koje pokazuju rotacijski

obrazac rasta kao što je:

kut nagiba maksile (mjera 3),

kutevi koji čine Bjorkov poligon (mjere 9, 10, 11, 13 i 14),

kut Y-osi (mjera 7) i

meĎučeljusni kut (mjera 8).

Svi nabrojani kutevi pokazuju terapeutu koji je rotacijski obrazac rasta

(vertikalni ili horizontalni), te takoĎer mogu utjecati na odabir terapije. U

analizi Zagreb 82 su predstavljene varijacije i pogreške koje su takoĎer

znatno ispod svake realno izmjerene pogreške. Kut nagiba maksile je prema

Muretiću imao standardnu pogrešku od 0,2365°, dok je ovo istraţivanje

pokazalo višu pogrešku gledano po standardnoj devijaciji u iznosu od 2,48°

za mjerenja više ispitivača, odnosno 2,06° za mjerenja jednog ispitivača.

Prema rasponu, pogreška je još viša i iznosi 6,12° za mjerenja više

ispitivača, a 5° za mjerenja jednog ispitivača.

Kuteve koji opisuju Bjorkov poligon Muretić nije imao u originalnom

istraţivanju(74), nego ih je dodao u prvoj izmjeni analize nazvanoj

„Računalna izmjena radiografske kefalometrijske analize Zagreb 82“ (75).

Mjere 9 i 11 su pokazivale standarne pogreške 0,3424°, odnosno, 0,3731°.

Vrijednosti koje pokazuje autor takoĎer pokazuju znatno niţe vrijednosti od


114

izmjernih. Pogledom na ovdje izračunate vrijednosti standardne devijacije u

iznosima 2,32°, 1,9° i 3,45°, kao i vrijednosti raspona 5,75°, 4,68° i 8,65°

pokazuju relativno visok stupanj pogreške, naročito kad se usporede s

predviĎenom biološkom varijabilnosti koja je za iste mjere 5°, 6,5° i 5°. Kako

je točka sella jedna od najbolje definiranih i najčešće uvijek dobro vidljivih,

najvjerojatniji razlog za ovaj iznos pogreške su točka articulare i gonion koje

je često tečko ucrtati zbog preklapanja lijeve i desne polovice mandibule.

Kako se točka gonion konstruira prema tangentama, mjera 11 očekivano

pokazuje naviši raspon vrijednosti za iste ispitanike. Relativno visok iznos

pogreške kod mandibularnog kuta se moţe shvatiti kad isti kut raščlanimo na

njegove dvije polovice (gornji i donji odsječak) i uvidimo da je prema

mjerenjima pet neovisnih ispitivača gornji odsječak (mjera 13) imao pogrešku

3,44° opisanu standardnom devijacijom, odnosno, 8,65° opisanu rasponom

mjerenja, a donji odsječak 1,26° opisanu standardnom devijacijom, a 3,08°

opisanu rasponom mjerenja. Prema mjerenjima jednog ispitivača pogreška je

kod gornjeg odsječka bila 3,65° opisana stadardnom devijacijom, a čak 9,23°

opisana rasponom mjerenja, dok je donji odsječak pokazivao takoĎer znatno

niţe vrijednosti pogreške mjerenja i to 0,9° opisane standardnom devijacijom,

a 2,1° opisane rasponom mjerenja. Zaključak je da visoka pogreška kod

mjerenja mandibularnog kuta nastaje najvećim dijelom u gornjem odsječku

mandibularnog kuta kojeg sačinjavaju točke sella (koja je relativno otporna

na pogrešku), te gonion i nasion koje su varijabilne.


115

MeĎučeljusni kut (mjera 8) je očekivano srednje varijabilnosti. Sačinjavaju ga

točke koje opisuju bazu gornje čeljusti (spina nasalis anterior i

pterygomaxillare). Usporedbom s mjerom 3 koja usporeĎuje bazu gornje

čeljusti s prednjom lubanjskom bazom koja se smatra kao stabilna mjera,

moţemo zaključiti da veći dio varijabilnosti nastaje u točkama koje definiraju

bazu donje čeljusti i to gonion i menton. PredviĎen iznos pogreške kod

meĎučeljusnog kuta je u originalnom istraţivanju iznosio 0,3414°. Ovo

istraţivanje je pokazalo pogrešku mandibularnog kuta ako gledamo mjerenja

pet neovisnih ispitivača u iznosu od 2,42° opisanu standardnom devijacijom,

odnosno 6,08° opisanu rasponom mjerenja.

Kut Y-osi ima originalnu standardnu pogrešku koja iznosi 0,2544°, a ovo

istraţivanje je pokazalo pogrešku kod mjerenja pet neovisnih ispitivača u

iznosu od 1,58° prema standardnoj devijaciji, odnosno 3,93° prema rasponu

vrijdnosti. Kod mjerenja jednog ispitivača pogreška je iznosila 1,19° prema

standardnoj devijaciji, odnosno 2,87°prema rasponima mjerenja. Kut Y-osi je

definiran prednjom lubanjskom bazom (N-S) i točkom gnathion koja je

konstruirana, pa vjorojatno zajedno s točkom nasion koji je takoĎer

varijabilan predstavlja uzrok ove varijabilnosti. MeĎutim, usporedbom s

mandibularnim kutem (mjera 11) koji ima varijabilnost čak i kod mjerenja

jednog ispitivača u visini od 8,97° predstavlja bolju mjeru rotacijskog trenda

iako se u svakodnavnoj praksi preteţito za tu namjenu koristi meĎu ostalima i

mandibularni kut.


116

5.2.3 Usporedba mjera koje pokazuju poloţaj i odnos inciziva

Prema originalnom istraţivanju analize Zagreb 82, standardna pogreška za

mjere koje pokazuju poloţaj i odnos inciziva (mjere 15, 16, 17, 18 i 19) su

iznosile samo 0,3977°, 0,4166°, 0,5201°, 0,1066mm i 0,1039mm. Mjere koje

su se pokazale u ovom istraţivanju su za mjerenja više ispitivača pokazale

standardnu devijaciju u iznosima od 1,07mm za mjeru 19 do 6,15° za mjeru

17, a prema rasponima 2,52mm za mjeru 19 do čak 15,31° za mjeru 17.

Biološka varijabilnost prati ovaj trend, pa je najniţa, odnosno 1,5mm kod

mjere 19, a najviša 7,5°za mjeru 17 (interincizalni kut). Kako se incizivi često

preklapaju, često se teško moţe ocijeniti o kojem se incizivu radi, pa različiti

ispitivači na različit način naprave mjerenja.

U skladu s ovdje predstvljenim rezultatima, rezultati kefalometrijske analize

ne smiju se koristiti kao isključivi dijagnostički element preko kojeg donosimo

ili mijenjamo odluku o ortodontskoj terpiji. Kefalometrijske vrijednosti se mogu

koristiti samo u kombinaciji sa svim drugim potrebnim metodama od kojih je

glavni klinički pregled. Na taj način se pogreška koja neminovno nastaje

prilikom kefalometrijske obrade skoro eliminira, ali ju treba imati na umu.


117

5.3 Usporedba mjerenja s drugim istraţivanjima koja su ishodila

analizama

Zanimljiva je činjenica da su se najveća imena kao što su bili Downs(32-34)

ili Steiner (46-48) nisu naveli jesu li i na koji način su kontrolirali pogrešku

koja nastaje kod bilo kojeg mjerenja. Downs je radio s relativno malim brojem

rendgenograma i to samo 20 dječaka i djevojčica gdje nije jasno radi li se o

ukupnom broju ili o dvadeset od svakog spola, tako da je njegova metoda

zasigurno uključila iznimno velik stupanj pogreške iako tvrdi da se radi o

kontroliranom uzorku koji ima idealnu okluziju i izostanak svih funkcijskih

poremećaja. Downs navodi istraţivanje Bjorka(29) koji je usporeĎivao uzorke

dvaju skupina s puno većim brojem ispitanika (322 od 12 godina i 281 od 21

godine starosti).

Nakon Downsa i Bjorka, niti Steiner, koji se smatra jednim od najvaţnijih

autora kefalometerijskih analiza, ne govori ništa o pogrešci. Kao i Downs,

Steiner zahvaljuje Broadbentu(14) koji je utemeljio jednoobrazni način

postraničnog snimanja glave pomoću kefalostata. U ovom istraţivanju su u

svim metodama snimanja, bez obzira radi li se o klasičnom ili digitalnom

rendgenogramu, korišteni kefalostati, te primijenjene su sva ostala pravila

koja standardiziraju postupak snimanja, a ipak vidimo koliki je iznos

pogreške.

Ricketts u svojim istraţivanjima (55-59) slijedi prethodne autore i ne govori

ništa o pogrešci mjerenja, ali govori o tome da je metoda koju je predstavio

iznimno kvalitetna jer dovodi do ispravnih kliničkih odluka u iznosu od 90%


118

što se za to vrijeme i za jednu metodu mora smatrati dobrim. Jedan od

glavnih elemenata njegove analize je odnos usana koji se i danas smatra

subjektivnim parametrom i za koji se ne moţe niti izmjeriti „pogreška“.

Istraţivanja koja pokazuju pogrešku su napravljena tek u novije vrijeme, ali

ne od autora kefalometrijskih analiza.

Moţe se steći dojam da je velika većina autora kefalometrijskih analiza, kao i

nekih drugih antropometrijskih analiza preuzela fokus od antropologa koji su

u to vrijeme (prije pola stoljeća) istraţivali rase i biološke razlike izmeĎu

pojedinim nacijama, rasama i pojedincima s „rodnim“ karakteristikama. U to

vrijeme je u nekim danas izuzetno razvijenim kulturama kao što je kultura u

Sjedinjenim Američkim Drţavama, ili kultura u Nizozemskoj razlikovala

bijelce i crnce, te opravdavala potpuni graĎansku obespravljenost crnaca u

odnosu na bijelce potkrepljujući sve razlikama izmeĎu populacija. Pregledom

radova iz tih vremena moţe se vidjeti obrazac predmeta istraţivanja i

svrstavanja u grupe obzirom na različite „populacije“.

Pregled literature je pokazao da se svi autori koji su svojim istraţivanima

utemeljili razne kefalometrijske analize prešutno slaţu da nije potrebno

isticati relativno veliki stupanj pogreške koji nastaje temeljem analiza.

Rendgenski filmovi koji su se koristili prije pola stoljeća sigurno nisu bili

kvalitetni kao ovi koji se koriste danas, a da ne spominjemo kvalitetu

snimljenog materijala koji se vidi na digitalnim rendgenima na kojima takoĎer

postoji varijabilnost i izmešu više ispotivača, kao i unutar opetovanih mjerenja

jednog ispitivača.


119

5.4 Usporedba pogreške s biološkom varijabilnosti

Biološka varijabilnost predstavlja varijabilnost izmeĎu pojedinih ispitanika i

nema vezu s pogreškom mjerenja. Kako istraţivača koji su istraţivanjima

utemeljili kefalometerijske analize (29-48) u pravilu nisu definirali niti

predviĎali porešku mjerenja, ona je najvjerojatnije doprinijela biološkoj

varijabilnosti, pa predviĎena normalna odstupanja najvjerojatnije uvelike

uključuju pogreške mjerenja i ne mogu se nazivati biološkom varijabilnošću.

Muretić (74-76 i 78) je za svoje mjere predvidio vrijednosti tolerancije pomoću

standardne devijacije biološke varijabilnosti uzorka koji je ispitivao. Nije

moguće ponoviti istraţivajne s istim rendgenogramima i izmjeriti pogreške

mjerenja, ali se moţe promatranjem iznosa devijacija kod eugnate populacije

iz istraţivanja Muretić povezati s nekim vrijednostima pogreške ovog

istraţivanja. Npr. ako se uzme da je najviša pogreška u mjeri 17, tj. kod

interincizalnog kuta, vidimo da je i najviša tolerancija u mjeri 17 originalnog

Muretić istraţivanja. Jednako tako moţemo usporediti mjeru 19 koja

pokazuje najniţu pogrešku, a i najmanju očekivanu varijabilnost za eugnate

ispitanike po Muretiću.


120

Tablica 20. Usporedba biološke varijabilnosti kod istraţivanja Muretić i iznosa pogreške kod ovog istraţivanja za istu metodu (KRR) (mjere 2-17 su u stupnjevima, a 18 i 19 u milimetrima)

originalno istraţivanje ovo istraţ.


SE SD range

2. n – ss : ss – pg 3 ± 5,5 0,3944 1,84 4,67

3. n – s : sp – pm 9,5 ± 3,5 0,2365 2,48 6,12

4. s – n – ss (SNA) 81 ± 3,5 0,2349 1,52 3,75

5. s – n – sm (SNB) 78,5 ± 3 0,2319 1,7 4,17

6. ss – n – sm (ANB) 2,5 ± 2 0,1272 1,94 4,92

7. n – s – gn 66,5 ± 3,5 0,2544 1,58 3,93

8. sp-pm : m-go 25 ± 5 0,3414 2,42 6,08

9. n – s – ar 123 ± 5 0,3424 2,32 5,75

10. s – ar – go 139,5 ± 6,5 n/d 1,9 4,68

11. m – go – ar 127,5 ± 5 0,3731 3,45 8,65

12. suma 9+10+11 390 ± 5,5 n/d 3,15 7,9

13. n – go – m 73,5 ± 3,5 n/d 3,44 8,65

14. n – go – ar 54,5 ± 4 n/d 1,26 3,08

15. U1 : sp-pm 111,5 ± 5,5 0,3977 2,62 6,55

16. L1 : m-go 92 ± 6 0,4166 4,38 10,68

17. U1 : L1 131,5 ± 7,5 0,5202 6,15 15,31

18. U1 : n-ss 4,5 ± 1,5 0,1066 1,36 3,35

19. L1 : n-sm 4,5 ± 1,5 0,1039 1,07 2,52

Daljnjom usporedbom vidimo da je promatranjem raspona(rangea), isti osim

kod mjere 14 bio viši u odnosu na predviĎenu toleranciju, a radilo se o

mjerenjima na istom rendgenogramu koji sa samim sobom nema nikakvu

biološku varijabilnost.

Varijabilnost koja je predviĎena kod nekih vaţnih mjera koje pokazuju

sagitalni odnos izmeĎu čeljusti, kao i njihov odnos s bazom lubanje, kao što

su mjere 4 (SNA), 5 (SNB) i 6 (ANB) imaju predviĎenu biološku varijabilnost

kod eugnatih ispitanika iz istraţivanja Zagreb 82 od 3,5°, 3° i 2°, dok kod

ovog istraţivanja iste mjere pokazuju varijabilnost u iznosima 1,7°, 1,94° i


121

1,58° gledajući standardnu devijaciju, odnosno 3,75°, 4,17° i 4,92° gledajući

potpuni raspon mjerenja. Sukladno navednome moţemo zaključiti da je u

najboljem slučaju u vrijednostima tolerancije kod analize Zagreb 82 MOD

uključena i varijabilnost koju donosi pogreška i to na način da predstavlja

njen najveći dio.

Tolerancija koja se odnosi na rotacijski obrazac rasta predviĎa biološku

varijabilnost od 3,5° za nagib gornje čeljusti u odnosu na prednju lubanjsku

bazu (mjera 3) do 6,5° za zglobni kut (mjera 10). Ovo istraţivanje je pokazalo

da se iznosi biološke varijabilnosti za ta dva ekstrema ne poklapaju s

iznosom pogreške, pa ona iznosi za nagib gornje čeljusti (mjera 3) 2,48°

opisano standardnom devijacijom, odnosno 6,12° opisano rasponom

mjerenja, a za zglobni kut (mjera 10) 1,9° opisano standardnom devijacijom,

a 4,68 opisano rasponom mjerenja.

Tolerancija koja se odnosi na poloţaj inciziva daje najveće ekstreme za sve

mjere unutar mjera koje sačinjavaju analizu Zagreb 82 MOD. Spomenute

mjere 17 (interincizalni kut) koja je konzistentno davala najveću varijabilnost

mjerenja i mjera 19 koja je konzistentno predstavljala najpouzdaniju mjeru

kad govorimo o iznosu pogreške mjerenja.


122

5.5 Lociranje uzroka pogreške

Sljedeći korak je utvrditi zbog čega nastaje toliko relativno visoka varijabilnost

kod svih mjera, a sukladno tome i pogreška. Zbog toga su isti rendgenogrami

(i klasični i digitalni) obraĎeni pomoću više različitih metoda i za klasične

rendgenograme (KRR, KRD, KDD) i za digitalne rendgenograme (DRR,

DRD, DDD).

5.5.1 Razlike u pogrešci izmeĊu klasiĉnih i digitalnih rendgenograma

Pregledom vrijednosti prikazanih u tablicama (Tablica 3-Tablica 10) moţemo

odmah primijetiti da postoji razlika izmeĎu vrijednosti prosječne standardne

devijacije izmeĎu mjerenja kod klasičnih i digitalnih rendgenograma.

Obradom uzorka ANOVA metodom za ponavljana mjerenja kod pet

neovisnih ispitivača korištenjem raspona mjerenja (Tablica 11) i standardne

devijacije mjerenja(Tablica 12) utvrĎeno je da postoje statistički značajne

razlike za skoro sve mjere izmeĎu digitalnih i klasičnih rendgenograma.

Jedine mjere koje ne pokazuju statističku značajnost su mjere 9 i 10 koje

takoĎer slijede trend i pokazuju manje raspone i standardne devijacije kod

digitalnih u odnosu na klasične rendgenograme, ali nije dokazana statistička

značajnost. Mjera 9 ima veću standardnu devijaciju raspona mjerenja, a

mjera 10 pokazuje više vrijednosti kod raspona kod digitalnih nego kod

klasičnih rendgenograma.

Navedeni podatci (osim za kut 10) vode do zaključka da digitalni

rendgenogrami smanjuju pogrešku u analizi. Najvjerojatniji razlog tome je


123

bolja razlučivost anatomskih struktura koje su puno bolje vidljive kod

digitalnih rendgenograma.

5.5.2 Razlike u pogrešci izmeĊu pojedinih metoda obrade

rendgenograma

Razlike izmeĎu prvih i drugih metoda za klasične i digitalne rendenograme

(izmeĎu KRR i KRD, te DRR i DRD) nam mogu opisati iznos pogreške koja

nastaje usljed mjerenja nakon prepoznavanja struktura i sadrţava eventualnu

pogrešku trokuta i kutomjera, te pogreške konstrukcije pojedinih linija i

kuteva, kao i matematičku pogrešku koja je posljedica zaokruţivanja

vrijednosti mjera s preciznošću 0,5.

Razlike izmeĎu drugih i trećih metoda za klasične i digitalne rengenograme

(izmeĎu KRD i KDD, te DRD i DDD) nam mogu opisati iznos pogreške koja

nema veze sa samim mjerenjem, nego s prepoznavanjem struktura na

klasičnom i digotalnom rendgenogramu, a direktno su ovisne o kvaliteti

rendgenograma, tj. vidljivosti pojedinih struktura na rendgenogramu.

Analiza pokazuje da postoji statistički značajna razlika izmeĎu metoda kod

nekih mjera i to gledano prema analizama pet neovisnih ispitivača na

klasičnim rendgenogramima(Tablica 15) za mjere 8, 10, 12, 14, 16 i 17,

odnosno na digitalnim rendgenogramima(Tablica 16) za mjere 5, 6, 11, 12,

13 i 17. Promatrajući istom metodom analize jednog ispitivača vidljiva je

značajnost izmeĎu metoda kod klasičnih rendgenograma(Tablica 17) za

mjere 3, 6, 10, 11, 12, 13 i 17, odnosno na digitalnim

rendgenogramima(Tablica 18) samo za mjeru 2.


124

Statistički značajne razlike kod mjera 5 i 6 koje moţemo usporediti s

iznosima vidljivima u rezultatima(Tablica 4 i Tablica 8) dovode do zaključka

da su za te dvije vaţne mjere koje predstavljaju kuteve SNB i ANB pogreške

kod SNB kuta veće kod ručne metode (DRR), a kod kuta ANB kod potpuno

računalne metode obrade (DDD) i to kod kuta ANB u dvostrukom iznosu

pogreške.

Kod analiza razlika izmeĎu metoda kod više ispitivača, zanimljivo je da je

mjera 17 koja predstavlja interincizalni kut uvijek prisutna, čak i kod mjerenja

jednog ispitivača na klasičnim rendgenogramima.

Kad promatramo ispitivanja jednog ispitivača, logično je da je kod digitalnih

rendgenograma manja razlika izmeĎu metoda jer je ukupna razlika kod svih

metoda mala i pribliţno jednaka, pa nije niti očekivana veća statistička

značajnost.

Iako je bilo raznih istraţivanja na temu pogreške kod kefalometrije od

Broadbenta (14) koji je definirao ispravan poloţaj glave prilikom snimanja, pa

cijelog niza autora koji otvaraju pitanje pogreške u kefalometrijskim

analizama (80-84), prva istraţivanja koja započinju ozbiljnije analizirati

eventualnu pogrešku koja se javlja kod svake metode, pa i kod kefalometrije

započinju tek osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Houston (91) naglašava da je od iznimnog značenja nadzor nad slučajnom

pogreškom, kao i pogreškom metode. Zaključuje da je iznos pogreške

najveći dio ukupne varijabilnosti. Naglašeno je da autori i kliničari koji donose


125

kliničke zaključke skoro u potpunosti zanemaruju iznos pogreške i da nisu

svjesni koliko su vrijednosti na temelju kojih donose zaključke rezultat

stvarne slike, a koliko slučajne ili pogreške pojedine metode. Autor naglašava

da su potrebne daljnje analize i definiranje pogreške.

Buschang i sur. (79) su istraţivanjem definirali i usporedili elemente

pogreške. Definirani elementi su sistemska pogreška, slučajna pogreška i

globalna pogreška. Istraţivanje je pokazalo da veća pogreška iznosi

horizontalno, nego vertikalno. Zaključeno je da standardna pogreška metode

nije dobra mjera pogreške kod kefalometrije i da moţe biti pogrešna.

Istraţivanje Naumove i Lindmana (80) pokazuje niţu pogrešku u odnosu na

ovo istraţivanje. Pogreške su varirale izmeĎu 0,34 i 0,49 za metodu KDD, a

0,13 i 0,46 za metodu KRR. Istraţivanje je sačinjavalo samo jedno

ponavljanje mjerenja. Pokazalo je da je reproducibilnost viša kod ručne

(KRR) nego kod digitalne metode (KDD).

Istraţivanje Tsorovas i Linder-Aronson Karsten (86) pokazuje takoĎer bolju

reproducibilnost kod ručnih nego kod računalne tehnike obrade.

Arponen i sur.(87) su zaključili da varijacije poloţaja pojedinih točaka, tj.

iznos pogreške izmeĎu ispitivača nema kliničkog značaja.

Rueda i Alcañiz(88) prezentiraju automatsku metodu za označavanje

kefalometrijskih točaka i zaključuju da metoda stvara prosječnu pogrešku od

2,48mm, te da je dovoljno pouzdana u odnosu na ručnu metodu analize.


126

Sayinsu i sur.(89) analiziraju pouzdanost mjerenja pomoću interclass

koeficijenta i unutar jednog ispitivača registriraju koeficijent koji prelazi 0,90,

a kod više ispitivača, koeficijent je nešto niţi i iznosi 0,84 ili više. Zaključak

studije je da digitalna metoda analize koja se podudara s ovim istraţivanjem

(metoda KDD) se ne razlikuje statistički značajno od ručne metode (KRR).

Santoro i sur. (90) su pokazali da se pomoću „sandwich“ tehnike moţe izbjeći

varijabilnost koja proizlazi iz razlike u pozicioniranju pacijenta prilikom

snimanja. Navedenom tehnikom se istovremeno pomoću iste kazete

registriraju i digitalni i klasični snimak. Iako je pronaĎena razlika za neke

mjere od kojih najveća za interincizalni kut jednako kao i u ovom istraţivanju,

zaključeno je da obje metode daju slične kliničke rezultate i da se digitalni

rendgenogrami mogu pouzdano koristiti za kefalometrijsku analizu.


127

5.6 Smanjenje pogreške digitalnim kefalogramima

Digitalni kefalogrami, kako je do sada to predstavljeno, predstavljaju iznimno

vaţan napredak u razvoju i pouzdanosti kefalometrije. Kefalometrijske

analize su prema ovom istraţivanju i kada se radi o pogrešci iznimno

nepouzdane ako govorimo o originalnim metodama, tj. metodama uz klasični

rendgenski film.

Iako klasični rendgenski film ima nominalno veću rezoluciju od digitalnog

senzora, razvoj digitalnih senzora je ishodio snimkama koje imaju iznimno

dobru vidljivost pojedinih anatomskih struktura. To je najvjerojatnije najvaţniji

čimbenik koji je očekivano znatno smanjio pogrešku metode. Mogućnost

manipulacije slikom kod digitalnog rendgenograma dodatno doprinosi

njegovoj današnjoj supremaciji u odnosu na klasični rendgenogram. Svi

programi za kefalometrijsku obradu imaju opciju povećanja pojedinih dijelova

slike, kao i promjene osvijetljenosti, kontrasta kao i mogućnost raznih filtera

koji mogu znatno istaknuti pojedine anatomske strukture, a posljedično nam

olakšati i prepoznavanje točaka.

Prema ovom istraţivanju mjerenja na digitalnim rendgenogramima su

pokazala znatno manje iznose pogreške bez obzira o kojoj se metodi radi.

Prosječna pogreška se kretala od 0,48° opisana pomoću standardne

devijacije, odnosno 1,2° opisana rasponom mjerenja kod mjere 19 u metodi

DDD, a najveća u istoj metodi nije prelazila 2,7° opisana pomoću standardne

devijacije ili 6,66° opisana pomoću raspona mjerenja.

6. ZAKLJUĈCI


129

Ovo su zaključci:

1. pouzdanost mjerenja izmeĎu ispitivača analizirana pomoću interclass

koeficijenta pokazuje vrlo dobru pouzdanost mjerenja za klasične

rendgenograme (prosječno više od 70%), a odličnu za mjerenja na

digitalnim rendgenogramima (prosječno iznad 90%).

2. pouzdanost mjerenja unutar ponovljenih mjerenja jednog ispitivača

analizirana pomoću interclass koeficijenta pokazuje bolju pouzdanost

mjerenja i za klasične rendgenograme (prosječno oko 80%) i za

digitalne rendgenograme (prosječno iznad 90%).

3. pogreška koja nastaje kod kefalometrijskih analiza je znatno viša nego

što se očekuje i u analizi Zagreb 82 MOD iznosi najmanje za mjeru 19,

a najviše za mjeru 17

4. pogreška mjerenja u kefalometriji se moţe prikazati ukupnim

rasponom ponavljanja mjerenja ili standardnom devijacijom rezultata

ponavljanih mjerenja

5. digitalni rendgenogrami pokazuju manju pogrešku i za prosječne

raspone mjerenja i za standardne devijacije mjerenja u odnosu na

klasične rendgenograme

6. statistički značajna razlika kod mjernja na klasičnim rendgenogramima

postoji kod mjerenja pet neovisnih ispitivača za mjere 8, 10, 13, 14, 16

i 17, dok druge mjere nisu pokazale statističku značajnost

7. statistički značajna razlika kod mjernja na digitalnim

rendgenogramima postoji kod mjerenja pet neovisnih ispitivača za


130

mjere 5, 6, 11, 12, 13 i 17, dok druge mjere nisu pokazale statističku

značajnost

8. statistički značajna razlika kod mjernja na klasičnim rendgenogramima

postoji kod ponavljanih mjerenja jednog ispitivača za mjere 3, 6, 10,

11, 12, 13 i 17, dok druge mjere nisu pokazale statističku značajnost

9. statistički značajna razlika kod mjernja na digitalnim

rendgenogramima postoji kod mjerenja jednog ispitivača samo za

mjeru 2, dok druge mjere nisu pokazale statističku značajnost

10. pogreška mjerenja nastaje kao posljedica varijabilnog označavanja

točaka na rendgenogramu, a ne kao posljedica konstrukcije

referentnih linija i mjerenja kuteva

11. pogreška mjerenja je sastavni dio svake metode i treba ju uzeti u obzir

prilikom tumačenja kefalometrijskih vrijednosti i na taj način umanjiti

njen štetan utjecaj na odluku o planu terapije

7. SAŢETAK


132

Kefalometrija je jedna od najvaţnijih dijagnostičkih metoda u ortodonciji.

Najpoznatije analize su: Downsova analiza, Tweedova analiza, Steinerova

analiza, McNamarrina analiza, Rickettsova analiza i druge.

Za ovo istraţivanje je korištena analiza Zagreb 82 MOD koju sačinjavaju

mjere iz drugih analiza, ali sa srednjim vrijednostima i preporukama za

Hrvatsku eugnatu populaciju.

Svaka kefalometrijska analiza nosi odreĎeni stupanj pogreške. Pogreška se

treba razdvojiti od biološke varijabilnosti, a sačinjavaju je sustavna i slučajna

pogreška. Ponavljana mjerenja su pokazala da je pogreška mjerenja znatno

viša u odnosu na očekivanu. Najmanja pogreška iznosi za mjeru 19, a

najviša za mjeru 17 kod svih metoda.

Interclass koeficijent pokazuje pouzdanost mjerenja više ispitivača niţu kod

klasičnih (oko 70%) nego kod digitalnih rendgenograma (oko 90%). Jednako

pokazuje nešto više vrijednosti kod mjerenja jednog ispitivača i to oko 80%

za klasične i više od 90% za digitalne rendgenograme.

Klasični rendgenogrami imaju statistički značajno višu pogrešku od digitalnih

za sve mjere osim za mjere 9 i 10. Statistički značajna razlika je izmeĎu

metoda kod klasičnih rendgenograma za mjere 8, 10, 13, 14, 16 i 17, a za

digitalne za 5, 6, 11, 12, 13 i 17. Kod jednog ispitivača značajnost za klasične

rengenograme je kod mjera 3, 6, 10, 11, 12, 13 i 17, a kod digitalnih samo

kod mjere 2.


133

Pogreška nastaje kao posljedica varijabilnog označavanja točaka na

rendgenogramu, a ne kao posljedica pogreške u postupku konstrukcije

kuteva i u mjerenju.

Kefalometrijske analize se ne bi trebale koristiti kao jedini dijagnostički

pokazatelj, već bi se njihove mjere trebale tumačiti isključivo u kombinaciji s

drugim dijagnostičkim podacima.

8. SUMMARY


135

Error analysis in digitizing and processing of cephalograms

Cephalometry is one of the most valuable methods in orthodontics.

Twentieth century outcomes with a lot of analyses like Down’s analysis,

Tweed’s analysis, Steiner’s analysis, McNamarra’s analysis, Ricketts

analysis and others. In this research it has been used analysis Zagreb 82

MOD which was composed from elemets from other analyses, but with

normal values for Croatian eugnatic population.

Every cephalometric analysis incorporates certain amount of error. Error

must be separated from natural varability. Error can be divided into two parts:

systematic and random error. Repeated measurements have shown that

error was much higher than expected. Minimal amount of error was for

measurement No. 19, and maximal for measurement No. 17 for all methods.

Interclass coefficient has shown lower measurement interexaminer reliability

for film-based (70%) than for digital x-rays (90%). For intraexaminer reliability

higher values have been calculated: 80% for film-based and 90% for digital

x-rays.

Film-based x-rays have had significantly higher error than digital ones for all

measurements except for measurements No. 9 and 10. Significant difference

was also in film-based x-rays for measurements 8, 10, 13, 14, 16 i 17, and in

digital x-rays for measurements 5, 6, 11, 12, 13 i 17 (interexaminer). For

intraexaminer error, significance was in film-based x-ray for measurements 3,

6, 10, 11, 12, 13 i 17 and for digital ones only for measurement No. 2.


136

Error is caused by variability in finding and marking of anatomical points and

lines and is not significantly influenced by construction of lines and by

measuring of angles and distances.

Cephalometric analyses must not be used as solitary diagnostic method.

They must be used only in combination with other methods.

9. LITERATURA


138

1. Marks J. Human biodiversity: genes, race and history. New York:

Aldine de Gruyter, 1995.

2. Hooton EA. Plan Statements about race. Science. 1936;83:511-3.

3. Brace CL. Cro-Magnon and Qafzeh - vive la difference. Museum of

Anthropology, University Museums Building, Ann Arbor, Michigan.

1996;10(3):2-9.

4. Dürer A. Hijerinn sind begriffen vier Bücher von menschlicher

Proportion, durch Albrechten Dürer von Nürmberg erfunden und

beschrieben, zu Nutz von alien denen, so zu dieser kunst lieb tragen.

Arnhem: Beij Johan Janssen, Buchführer, 1603.

5. Camper P. Dissertation physique sur les différences réelles qui

présentent les traits du visage chez les hommes de differénts pays et

de différents âges. Sur le beau qui charactérise les statues antiques et

les pierres gravées. Suivie de la proposition d'une Nouvelle Méthode

pour dessiner toutes sortes de têtes humaines avec la plus grande

sûreté. Utrecht: Wild B & Altheer J, 1791.

6. Thompson DW. On growth and form, vol 2, ed 2. Cambridge, MA:

Cambridge University Press, 1952:1054, 1082, 1083.

7. Martin R, Saller K. Lehrbuch der Anthropologie, vol 3. Stuttgart:

Fisher, 1957.


139

8. Gysel C. Conférence autour de Camper et de «son» angle facial.

Orthod Fr 1980; 51:59-97.

9. Denden M. Petrus Camper und die Ursprünge der Schädel-

Vermessung. Zahn Mitteil 1992;7:138-147.

10. Angle EH. Classification of malocclusion. Dental Cosmos

1899:41;248-64.

11. Angle EH. Treatment of malocclusion of the teeth, ed 7. Philadelphia:

SS White Dental Manufacturing Co, 1907.

12. Paccini AJ. Roentgen ray anthropometry of the skull. J Radiol.

1922;3:230-8.

13. Hofrath H. Die Bedeutung der Roentgenfern und Abstandsaufnahme

für die Diagnostik der Kieferanomalien. Fortschr Orthodont.

1931;1:232-48.

14. Broadbent BH. A new X-ray technique and its application to

ortodontia. Angle Orthod. 1931;1:45-60.

15. Bjork A. The use of metallic implants in the study of facial growth in

children: method and application. Am J Phys Anthropol. 1968;29:243-

54.

16. Skieller V. Cephalometric growth analysis in treatment of overbite.

Trans Eur Orthod Soc. 1967:147-57.


140

17. Solow B, Kreiborg S. A cephalometric unit for research and hospital

environments. Eur J Orthod. 1988;10:346-52.

18. Kreiborg S, Dahl E, Prydso U. A unit for infant roentgencephalometry.

Dentomaxillofac Radiol. 1977;6:107-11.

19. Frommer HH. Radiology for dental auxiliaries. CV Mosby: Saint Louis;

1978.

20. Barr JH, Stephens RG. Dental radiology. WB Saunders: Philadelphia;

1980.

21. Wuehrmann AH, Manson-Hing LR. Dental radiology. CV Mosby: St

Louis; 1981.

22. Manson-Hing LR. Fundamentals of dental radiography. Lea and

Febiger: Philadelphia; 1985.

23. Goaz PW, White SC. Oral radiology: principles and interpretation. CV

Mosby: St Louis; 1978.

24. Athanasiou EA. Orthodontic Cephalometry. Mosby-Year Book: St

Louis; 1995.

25. De Coster L. The network method of orthodontic diagnosis. Angle

Orthod. 1939;9(1):3-14.

26. Korkhaus G. The significance of the teleoroentgenogram in

orthodontic treatment. J Orofac Orthop. 1936;3(3).


141

27. Margolis HI. Standardized x-ray cephalometrics. Am J Orthod Oral

Surg. 1940;26:725.

28. Tweed CH. The Frankfort-Mandibular plane angle in orthodontic

diagnosis, classification treatment planning and prognosis. Am J

Orthod Oral Surg. 1946; 32:175-206.

29. Björk A. The face in profile; an anthropological x-ray investigation on

Swedish childern and conscripts. Svensk Tanklakare-Tidskrift.

40(Suppl 5B).

30. Björk A. Variations in the growth pattern of the human mandible:

longitudinal radiographic study by the implant method. J Dent Res.

1963 Jan-Feb;42(1)Pt 2:400-11.

31. Björk A. Sutural growth of the upper face studied by the implant

method. Rep Congr Eur Orthod Soc. 1964;40:49-65.

32. Downs WB. Variations in facial relationship – their significance in

treatment and prognosis. Am J Orthod 1948;34:812.

33. Downs WB. The role of cephalometrics in orthodontic case analysis

and diagnosis. Am J Orthod 1952;38:162.

34. Downs WB. Analysis of the demo-facial profile. Angle Orthod 1956;

26:191.

35. Graber TM. New horizons in case analysis; clinical cephalometrics.

Am J Orthod. 1952;38:603.


142

36. Graber TM. Problems and limitations of cephalometric analysis in

orthodontics. J Am Dent Assoc. 1956 Oct;53(4):439-54.

37. Schwarz AM. Röntgenostatik. Munchen: Urban&Schwarzenberg.

1958:1-12.

38. Schwarz AM. Roendgenostatics: a practical evaluation of the x-ray

headplate. Am J Orthod. 1961;47:561-85.

39. Moorrees CFA. Normal variation and its bearing on the use of

cephalometric radiographs in orthodontic diagnosis. Am J Orthod.

1953;39(12):942-50.

40. Moorrees CFA, Kean MR. Natural head position, a basic consideration

for the analysis of cephalometric radiographs. Am J Phys Antropol.

1958;16:213.

41. Moorrees CF, uan Venrooij ME, Lebret LM, Glatky CG, Kent RL, Reed

RB. New norms for the mesh diagram analysis. Am J Orthod.

1976;69(1):57-71.

42. Moorrees CF, Kent RL Jr, Efstratiadis SS, Reed RB. Analysis of the

components of facial growth by the structural superimposition of profile

teleradiographs [članak na njemačkom jeziku]. Schweiz Monatsschr

Zahnmed. 1986;96(12):1513-28.

43. Moorrees CF, Efstratiadis SS, Kent RL Jr. The mesh diagram for

analysis of facial growth. Proc Finn Dent Soc. 1991;87(1):33-41.


143

44. Moorrees CF. Natural head position-a revival. Am J Orthod

Dentofacial Orthop. 1994 May;105(5):512-3.

45. Lundström A, Lundström F, Lebret LM, Moorrees CF. Natural head

position and natural head orientation: basic considerations in

cephalometric analysis and research. Eur J Orthod. 1995;17(2):111-

20.

46. Steiner CC. Cephalometrics for you and me. Am J Orthod. 1953;

29(10):729-810.

47. Steiner CC. Cephalometrics in clinical practice. Angle Orthod.

1959;29(1):8-29.

48. Steiner CC. The use of cephalometrics as an aid to planning and

assessing orthodontic treatment. Am J Orthod 1960;46:721-35.

49. Jacobson RL, Jacobson A. Point A revisited. Am J Orthod 1980;77:92-

6.

50. Holdaway RA. Changes in relationship of points A and B. Am J Orthod

1969;55:1.

51. Tweed CH. The Frankfort mandibular incisor angle (FMIA) in

orthodontic diagnoais, treatment planning, and prognosis. Am J

Orthod. 1954;24:121-69.

52. Tweed CH. The diagnostic facial triangle. In: Clinical orthodontics, vol

1. St. Louis: Mosby, 1966:6-60.


144

53. Merrifield LL. Dimensions of the denture. Back to basics. Am J Orthod

Dentofacial Orthop. 1994;106:535-42.

54. Merrifield LL, Klontz HA, Vaden JL. Differential diagnostic analysis

systems. Am J Orthod Dentofacial Orthop. 1994;106:641-8.

55. Ricketts RM. Planning treatment on the basis of the facial pattern and

estimate of its growth. Angle Orthod 1957;27:14.

56. Ricketts RM. The evolution of diagnosis to computerized

cephalometrics. Am J Orthod 1969;55:795-803.

57. Ricketts RM. Clinical research in orthodontics. In: Kraus BS, Riedel

RA. Vistas in orthodontics. Philadelphia: Lea&Febiger, 1962.

58. Ricketts RM. Perspectives in the clinical application of cephalometrics.

Angle Orthod 1981;51:115-150.

59. Ricketts, Roth RH, Chaconas SJ, Schulhof RJ, Engel A. Orthodontic

diagnosis and planning, 1. i 2. dio. Denver: Rocky Mountain

Orthodontics, 1982.

60. Sassouni V. A roendgenographic cephalometric analysis of

cephalofacial-dental relationships. Am J Orthod. 1955; 41(10):735-64.

61. Sassouni V. The face in five dimensions. 2.izd. Morgantown, West

Virginia (SAD): School of Dentistry Publication; 1962.

62. Jarvinen S. An analysis of the variation of the A-N-B angle: a

statistical appraisal. Am J Orthod. 1985;87:144-6.


145

63. Kim Y, Vietas J. Antero-posterior dysplasia indicator: an adjunct to

cephalometric differential diagnosis. Am J Orthod. 1978;73:619-33.

64. Jacobson A. The „Wits“ appraisal of jaw disharmony. Am J Orthod.

1975 Feb;67(2):125-38.

65. Jacobson A. Application of the "Wits" appraisal. Am J Orthod. 1976

Aug;70(2):179-89.

66. Rotberg S, Fried N, Kane J, Shapiro E. Predicting the "Wits" appraisal

from the ANB angle. Am J Orthod. 1980 Jun;77(6):636-42.

67. Tanaka JL, Ono E, Filho Medici E, Cesar de Moraes L, Cezar de Melo

Castilho J, Leonelli de Moraes ME. Influence of the facial pattern on

ANB, AF-BF, and Wits appraisal. World J Orthod. 2006

Winter;7(4):369-75.

68. 2005 recommendations of the International Commission on

Radiological Protection. Draft for consultation.

http://www.icrp.org/docs/2005_recs_CONSULTATION_Draft.pdf

[dohvaćeno 4.7.2010.].

69. Swennen GR, Schutyser F. Three-dimensional cephalometry: spiral

multi-slice vs cone-beam computed tomography. Am J Orthod

Dentofacial Orthop. 2006 Sep;130(3):410-6.


146

70. Jadu F, Yaffe M, Lam E. A comparative study of the effective radiation

doses from cone beam computed tomography and plain radiography

for sialography. Dentomaxillofac Radiol. 2010 Jul;39(5):257-63.

71. Schaaf H, Pons-Kuehnemann J, Malik CY, Streckbein P, Preuss M,

Howaldt HP, Wilbrand JF. Accuracy of three-dimensional

photogrammetric images in non-synostotic cranial deformities.

Neuropediatrics. 2010 Feb;41(1):24-9. Epub 2010 Jun 22.

72. Cevidanes LH, Motta A, Proffit WR, Ackerman JL, Styner M. Cranial

base superimposition for 3-dimensional evaluation of soft-tissue

changes. Am J Orthod Dentofacial Orthop. 2010 Apr;137(4

Suppl):S120-9.

73. Kochel J, Meyer-Marcotty P, Strnad F, Kochel M, Stellzig-Eisenhauer

A. 3D soft tissue analysis--part 1: sagittal parameters. J Orofac

Orthop. 2010 Jan;71(1):40-52. Epub 2010 Feb 5.

74. Muretić Ţ. Prijedlog kvalitativnih i kvantitativnih parametara za

zagrebacku rentgenkefalometrijsku analizu. Acta Stomatol Croat.

1984;18(3):159-67.

75. Muretić Ţ. Computer modification of radiographic cephalometric

analysis „Zagreb 82“. Period Biol. 1993;95:137-40.

76. Muretić Ţ, Lapter-Varga M. Novi parametri za rendgenkefalometrijsku

analizu „Zagreb 82 MOD“. Acta Stomatol Croat. 2004;38(2):163-79.


147

77. Jacobson RL. Facial analysis in two and three dimensions. In:

Jacobson A (ed). Radiographic cephalometry: from basics to

videoimaging. Chicago: Quintessence, 1995:273-294.

78. Muretić Ţ. Standardizacija uzorka profila glave u ispitanika definirane

populacije uz vlastiti prilog rendgenkefalometrijskoj analizi [disertacija].

Zagreb: Stomatološki fakultet, 1982.

79. Buschang PH, Tanguay R, Demirjian A. Cephalometric reliability: a full

ANOVA model for the estimation of true and error variance. Angle

Orthod. 1987 Apr;57(2):168-75. Erratum in: Angle Orthod 1987

Jul;57(3):263.

80. Baumrind S, Frantz RC. The reliability of head film measurements. 1.

landmark identification. Am J Orthod. 1971;60:111-27.

81. Richardson A. An investigation into the reproducibility of some point,

planes and lines used in cephalometric analysis. Am J Orthod.

1966;52:637-51.

82. Mattila K, Haataja J. On the accuracy of determining certain reference

point in cephalometric radiology. Odont T. 1968;76:249-95.

83. Vinkka H, Koski K. Inter- and intraobserver variability in an x-ray

craniometric analysis method. Proc Finn Dent Soc. 1974;70:156-60.

84. Starburn AE, Danielsen K. Precision in cephalometric landmark

identification. Eur J Orthod. 1982;4:185-96.


148

85. Naoumova J, Lindman R. A comparison of manual traced images and

corresponding scanned radiographs digitally traced. Eur J Orthod.

2009 Jun;31(3):247-53. Epub 2009 Apr 2.

86. Tsorovas G, Linder-Aronson Karsten A. A comparison of hand-tracing

and cephalometric analysis computer programs with and without

advanced features--accuracy and time demands. Eur J Orthod. 2010

Jun 16.

87. Arponen H, Elf H, Evälahti M, Waltimo-Sirén J. Reliability of cranial

base measurements on lateral skull radiographs. Orthod Craniofac

Res. 2008 Nov;11(4):201-10.

88. Rueda S, Alcañiz M. An approach for the automatic cephalometric

landmark detection using mathematical morphology and active

appearance models. Med Image Comput Comput Assist Interv.

2006;9(Pt 1):159-66.

89. Sayinsu K, Isik F, Trakyali G, Arun T. An evaluation of the errors in

cephalometric measurements on scanned cephalometric images and

conventional tracings. Eur J Orthod. 2007 Feb;29(1):105-8.

90. Santoro M, Jarjoura K, Cangialosi TJ. Accuracy of digital and

analogue cephalometric measurements assessed with the sandwich

technique. Am J Orthod Dentofacial Orthop. 2006 Mar;129(3):345-51.

91. Houston WJ. The analysis of errors in orthodontic measurements. Am

J Orthod. 1983 May;83(5):382-90.

10. ŢIVOTOPIS


150

Mihovil Strujić je roĎen u Livnu, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i

prirodoslovno-matematičku gimnaziju je završio u Splitu.

1998. godine je upisao Stomatološki fakultet gdje je diplomirao 2004. godine

unutar 10% studenata s najvišim prosjekom u generaciji s temom:

„Mogućnosti primjene lasera u suvremenoj ortodonciji“ pod mentorstvom

doc.dr.sc. Martine Šlaj.

2004. godine postaje asistent na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu i znanstveni novak pod mentorstvom prof.dr.sc. Mladena Šlaja.

2005. godine upisuje poslijediplomski znanstveni studij za stjecanje

akademskog stupnja magistar znanosti nakon kojeg 2007. godine brani

magistarski rad s naslovom: „Učestalost dento-dentalnog nestrazmjera kod

ortodontskih pacijanata“ pod mentorstvom prof.dr.sc. Senke Meštrović.

2010. godine polaţe specijalistički ispit iz ortodoncije, a iste godine postaje i

tajnik Hrvatskog ortodontskog društva.

Autor je više znanstvenih radova u meĎunarodnim časopisima iz područja

ortodoncije, kao i bibliografije časopisa Acta stomatologica Croatica.

Član je brojnih profesionalnih društava kao što su: Hrvatsko ortodontsko

društvo, World Federation of Orthodontists, American Association of

Ortodontists i European Orthodontic Society. Delegat je Hrvatske u European

Federation of Orthodontic Specialists Associations.

Certificirani je programer razine Microsoft Certified Professional Developer.

Analiza pogreške u digitalizaciji i obradi kefalograma · PDF fileantropometrija (grč....

Documents

Transcript of Analiza pogreške u digitalizaciji i obradi kefalograma · PDF fileantropometrija (grč....