anali 23-24

1

ANALI GAZI HUSREV-BEGOVEANALI GAZI HUSREV-BEGOVEANALI GAZI HUSREV-BEGOVEANALI GAZI HUSREV-BEGOVEANALI GAZI HUSREV-BEGOVEBIBLIOTEKEBIBLIOTEKEBIBLIOTEKEBIBLIOTEKEBIBLIOTEKE

Knjiga XXIII-XIXKnjiga XXIII-XIXKnjiga XXIII-XIXKnjiga XXIII-XIXKnjiga XXIII-XIX

4

U vrijeme dok smo pripremali ovaj broj Anala za πtampu, na Ahiretje preselio naπ kolega, dugogodiπnji bibliotekar Gazi Husrev-begovebiblioteke Zejnil ef. FajiÊ. U znak sjeÊanja i zahvalnosti za doprinos urazvoju i afirmaciji Biblioteke i period zajedniËkog rada i druæenja,ovaj broj Anala posveÊujemo njegovom plemenitom liku, s molbomAllahu Uzviπenom da se smiluje njegovoj duπi i nagradi ga Dæennetom.

5

RIJE» UREDNIKA

S posebnom radoπÊu ispisujemo redove i pasaæe ovog uvodnika zasvesku Anala Gazi Husrevbegove biblioteke broj XXIII-XXIV za 2004. i2005. godinu. Ovaj broj Anala je plod rada velikog broja ljudi koji susvojim poslom i (kako to u GH biblioteci kolokvijalno vole reÊi) referatomvezani za Gazi Husrevbegovu biblioteku, ali su meu ovim koricamatakoer uvrπteni vrijedni radovi i prilozi velikog broja struËnjaka i prijateljaove naπe slavne institucije.

Prije negoli Ëitatelja prepustimo raznovrsnim sadræajima ovog brojaAnala GH biblioteke, navedimo makar ukratko πta se to od izlaskaposljednjeg broja Anala GH biblioteke, knjige XXI-XXII 2003. godine,vaæno uradilo u GH biblioteci, te koji se poslovi vezani za ovu institucijusvojim znaËajem nameÊu da budu spomenuti.

Direktor GH biblioteke, Mr Mustafa JahiÊ, nastavio je sa svojimsaradnicima rad na najvaænijem projektu Biblioteke, kvalitetnoj izradirukopisnih kataloga. Od izlaska prethodnog broja Anala (XXI-XXII)objavljen je trinaesti (XIII) svezak kataloga GHB u kojem su obraenirukopisi iz oblasti tesavufa. Autor ovog kataloga je hafiz Haso Popara.Napomenimo tek uzgredno da je sa ovim trinaestim sveskom GaziHusrevbegova biblioteka u svojim objavljenim katalozima obuhvatila svenauËne oblasti koje se tretiraju u njenim rukopisnim riznicama.

Najnoviji dokaz sistematske paænje prema katalogiziranju rukopisnogblaga Gazi Husrevbegove biblioteke je i Ëetrnaesta sveska kataloga, kojojje autor Osman LaviÊ. Ova se sveska upravo pojavila iz πtampe.

I ovdje sa velikom zahvalnoπÊu spominjemo fondaciju Al-Furqan izLondona koja i dalje, finansijskom i struËnom pomoÊi, prati obradu ipomaæe objavljivanje kataloga i snimanje rukopisa Gazi Husrevbegovebiblioteke.

Saradnja koju je direktor JahiÊ ostvario i veÊ godinama uspjeπnoostvaruje sa kljuËnim ljudima iz londonske fondacije Al-Furqan, πejhomAhmedom Zekijem Yamanijem i prof. dr Ekmeleddinom Ihsanogluomurodila je obilnim plodovima. ZahvaljujuÊi ovoj saradnji, u kojoj su

6

direktora JahiÊa pomogli i svojim radom pratili njegovi saradnici naneposrednom poslu, Gazi Husrevbegova biblioteka je postala kataloπkijedna od najbolje pokrivenih i najsreenijih biblioteka u svijetu kad seradi o arapskom, perzijskom i turskom rukopisnom blagu.

Spomenuto potvruje i Ëinjenica da se ovih dana u GaziHusrevbegovoj biblioteci zapoËinje sa obradom preostalih neobraenihrukopisa koji Êe se objaviti u dva kataloπka sveska. Predvia se da Êe zaobradu ostati samo joπ nekoliko stotina neobraenih i kataloπkinetretiranih rukopisa mushafa.

Dodajmo i to da je zavrπen veliki projekat mikrofilmovanja rukopisa.Rukopisi su sada raspoloæivi u snimljenoj/filmovanoj formi, na nekolikokvalitetnih i dugotrajnih kopija koje se Ëuvaju na viπe mjesta.

Nastavljen je i rad na skeniranju rukopisa. U meuvremenu je -zahvaljujuÊi Centru Juma Al-Majid iz Dubaija (Ujedinjeni Arapski Emirati)- zapoËet posao snimanja rukopisa najsavrπenijom digitalnom opremom.

Posebna novina koju ovdje treba sa zadovoljstvom spomenuti jeinstaliranje rada i centra za restauraciju rukopisa u Gazi Husrevbegovojbiblioteci. Ovaj centar “lijeËenja rukopisa” razvija se, takoer, zahvaljujuÊivelikoj pomoÊi Centra Juma Al-Majid iz Dubaija.

Recimo na kraju da se tokom ovih proljetnih mjeseci 2005. godinezavrπava prva faza izgradnje nove zgrade Gazi Husrevbegove biblioteke.Aktivnosti reisu l-uleme prof. dr Mustafe ef. CeriÊa i Rijaseta Islamskezajednice u izgradnji nove zgrade Biblioteke su za svaku pohvalu.

Nadamo se da Êe do konaËnog opremanja nove zgrade uskoro doÊi.Direktor JahiÊ je sa svojim saradnicima uËinio sve da u novoj zgradiBiblioteke rukopisi doæive svoje novo raanje pred oËima novih Ëitatelja.

U Sarajevu, 17. aprila 2005. godine

Enes KariÊ

7

كلمـة احملـرركلمـة احملـرركلمـة احملـرركلمـة احملـرركلمـة احملـرر

هاليات التي تصدرات هذه املقدمة للحوفقرأنا أخط سطور وة وني سعادة متميزتغمري خسرو بيك في عددها ٢٣-٢٤ للعامني امليالديني ٢٠٠٤ و ٢٠٠٥. لقـدمكتبة الغاز

ظيفتهم مبكتبةتبطني من خالل عملهم وو جلهد عدد كبير من الناس املرةجاء هذا العدد ثمرمساهمات قيمةليات تضم بني دفتيها أيضا أعمـاال ولكن هذه احلوي خسرو بيك، والغاز

يقة هذه.سستنا العربني من مؤاألصدقاء املقرلعدد كبير من اخملتصني وليات مكتبـةيات هذا العدد مـن حـوئ يتمتع باملتنوع من مـحـتـوك القارقبل أن نتـرولو بإيجاز على ما استجد في املكتبة من أمور مهمة منذي خسرو بيك، دعنا نعرج والغاز

ال سيما األعمال التي تستحق الذكرليات األخير ٢١-٢٢ لعام ٢٠٠٣ م، وصدور عدد احلوسسة.تباطها بهذه املؤارهنا ألهميتها و

ه عملهم على تنفيذ أكثـرمالؤاصل مدير املكتبة األستاذ مصطفى يحيـتـش وزفقد وبعد صدور العدد املاضيطات، وس اخملطوهو اإلعداد اجليد لفهريع املكتبة أهمية أال ومشار

طات بإعداد احلافظ حاسوس اخملطوليات املكتبة، صدر اجمللد الثالث عشر من فهرمن حوها للمجلـدمن اجلدير بالذكر أن املكتبة بإصدارفية. وطات الصـوهو يعالج اخملطوا، وباربو

م التي تتحدث عنهاالعلوته كافة الفنـون وسها قد شملت فيما أصدرالثالث عشر من فهرطات التي حتتفظ بها.اخملطوالذي صدر حديثا بإعداد عثمان الفيتش، دليالس وابع عشر من الفهريأتي اجمللد الرو

طاتي من اخملطوسة هذا الكنز الثرجديدا على االهتمام املنهجي الذي حتظى به عملية فهري خسرو بيك.دة في مكتبة الغازجواملو

اث اإلسالميقان للترسسة الفريل الشكر إلى مؤجه بجزتنا في هذا املقام أن نتوال يفووسالفني إلصدار فهركي مياني التي ما فتئت تقدم الدعم املالـي وئيسها الشيخ أحمـد زور

فيلم.طات على ميكروير تلك اخملطوتصوي خسرو بيك وطات مكتبة الغازمخطوإن ما حققه األستاذ مصطفى يحيتش مدير املكتبة - بفضل الله تعالى - من تعاون

كيأسهم الشيخ أحمد زعلى راث اإلسالمي وقان للترسسة الفـرلني عن مؤناجح مع املسؤوغلو، قد آتى الكثير من الثمار، فبفضل هذااألستاذ الدكتور أكمل الدين إحسان أومياني و

احدة من أكثري خسرو بيك وات أصبحت مكتبة الغازالتعاون املستمر على مدى عدة سنوبيةطات العرسة رصيدها من اخملطوتنظيما في مجال فهـراملكتبات في العالم استعدادا و

8

ال اجلهد الذي بذله األستاذ مصطفـىلم يكن لهذا كله أن يحدث لوكيـة، والترسية والفارومساعديه.مالئه وة من زكة مباشرما مبشاريحيتش مدير املكتبة مدعو

يه بأنه في هذه األيام قد بدأ العمل في مكتبة الـغـازناه، ننـوللتأكيد على ما ذكـروطـات،س اخملطوالسادس عشر من فـهـرخسرو بيك على إعداد اجمللدين اخلـامـس عـشـر و

س، ما عداكية قد صنفت في الفهرالترسية والفاربية وطات العربذلك تكون جميع اخملطووطة.بضعة مئات من املصاحف اخملطو

طات علىير اخملطوهو تصونضيف أيضا أنه قد مت االنتهاء من مشروع كبيـر أال وومت إعداد عدة نسخ جيدةطات متاحة في صيغة أفالم وهكذا أصبحت اخملطوفيلم، وميكرو

ظة في أماكن مختلفة.هي حاليا محفويلة العمر من تلك األفالم، وطووحفظها فـينسخها وطات وير اخملطـواصل القائمون على املكتبة عملهم في تـصـويوو

بيةات العركز جمعة املاجد من دبي في اإلماربفضل املساعدات التي قدمها مرتر، والكمبيوقمية.طات بأحدث املعدات الرير اخملطواملتحدة فقد بدأ العمل على تصو

طات فيميم اخملطوكز ترها في هذا املقام هو إنشاء مرنا ذكرمن املستجدات التي يسرواليتطور، لوطات« هذا أن ينمو وكز »عالج اخملطوما كان ملري خسرو بيك، ومكتبة الغاز

كز جمعة املاجد من دبي.ة التي حصلت عليها املكتبة من مراملساعدات الكبيرئيسيتش رد التي يبذلها سماحة الدكتور مصطفى تسيرشيد باجلهوقبل أن نختم، نو

ي خسرو بيكئاسة املشيخة اإلسالمية إلنشاء املبنى اجلديد ملكتبة الغازكذلك رالعلماء، ولى من هذا املبنى.حلة األوبيع عام ٢٠٠٥ م بإجناز املرنا راييفو، حيث يبشرفي سريب ببشائر جتهيز مبنى املكتبة اجلديد، حيث بذلندعو الله أن يأتينا املستقبل القـرو

الدة جديـدةطن وا منه موسعهم ليجعـلـوه كل ما بومالؤمدير املكتبة مصطفى يحـيـتـش وزاء.طاتها أمام أعني القرخملطو

يل ٢٠٠٥ م.افق ١٧ أبربيع األول ١٤٢٦ هـ املواييفو، في ٨ رسر

يتشأنس كار

9

A WORD BY EDITOR

I am writing the lines and sentences of this editorial for the GaziHusrev Bey’s Library Annals, Nos. XXIII-XXIV, respectively, in the years2004 and 2005, with a particular feeling of joy. If this edition of theAnnals has come forward as the result of efforts by a large number ofpersons, who happen to be involved with their scope of work (or as theylike to say within the colloquial expression in the Gazi Husrev Bey’s Li-brary), their line of work tied to the Gazi Husrev Bey’s Library, but,within these covers one can also find the papers and contributions of anumber of experts and friends of our glorious institution.

Before we allow our readers to diverse contents-matters of this numberof the Gazi Husrev Bey’s Library Annals, let us list, rather briefly, whathad been done between the previous number of this issue, the Gazi HusrevBey’s Libary Annals, Nos. XXI-XXII in the year 2003. It would coverboth what seemed to be important, but also what kind of activities re-lated to this institution deserved to be mentioned here.

The Gazi Husrev Bey’s Library Director, Mr. Mustafa JahiÊ, has con-tinued with his associates and collaborators to work on the Library’smost important project, the expert preparation of the catalogue of manu-scripts. Since the issue of the previous Number of the Annals (XXI -XXII) the thirteenth volume (XIII) of the Gazi Husrev Bey’s Library cata-logue has been published. It contained the manuscripts that dealt withtasawuff. The author of this catalogue has been hafiz Haso Popara. Letus mention only in passing that the Gazi Husrev Bey’s Library encom-passed, with this 13th Volume, all the scientific areas that happened tobe in its treasury holdings, which had already been published in the pre-vious volumes of its catalogues.

The most recent testimony of the systemic attention dedicated to cata-loguing of the manuscripts and their riches in the Gazi Husrev Bey’s Li-brary can be found in the fourteenth Volume of its catalogue. It has beenprepared by Mr. Osman LaviÊ. This volume has just been issued from theprinting presses.

10

We would like to mention here, with enormous gratitude, the Al-Furqan Foundation from London (UK), which continued to support, bothin terms of funds and expertise, the activities connected with the prepara-tions of manuscripts, as well as the publication of catalogues and filmingof Gazi Husrev Bey’s Library manuscripts.

The collaboration that theb Dorector JahiÊ had already established,and continued to foster with the key persons from the Al-Furqan Foun-dation from London, sheikh Ahmad Zaki Yamani and Prof. dr.Ekmeleddin Ihsanoglu, bore many fruits and abundant results. Thanksto this collaboration, where other Library associate and collaboratorsfollowed Director JahiÊ in these activities, the Gazi Husrev Bey’s Librarybecame one of the best covered and organised libraries in terms of cata-loguing of Arabic, Persian and Turkish manuscripts in the world.

One could reinforce such a statement by a simple mention of themost recent activities in the premises of the Gazi Husrev Bey’s Library inSarajevo. It has just started to work on the remaining manuscripts thathad not been worked upon so far. They would appear in the next twocataloguing volumes. It is expected that only a few hundreds of mushafmanuscripts would remain behind and ready for further work, once thisproject came through.

One should also add to aforementioned that the large microfilmingproject also came to a completion. The manuscripts are now available inthe filmed form, and a number of long-lasting quality copies had beenmade available. They are kept on several locations.

Scanning of manuscripts continued. In the meantime, thanks to theJuma Al-Majid Centre from Dubai (United Arab Emirates), the filmingof manuscripts using the most sophisticated digital equipment has alsobegun.

A particular novelty which ought to be mentioned with a specialkind of pleasure has been the installation of the Centre for manuscriptrestoration within the Gazi Husrev Bey’s Library. This centre fro “heal-ing the manuscripts” continued to develop because of the enormousamount of help kindly provided from the Juma Al-Majid Centre in Dubai.

One should also mention in the end that the first stage of construc-tion of the new premises for the Gazi Husrev Bey’s Library also came tocompletion. One should especially compliment the activities for the con-

11

struction of the new Library‘s premises, which have been conductedthrough the efforts of Raisu l-ulamma Dr. Mustafa eff. CeriÊ and theIslamic Community in Bosnia and Herzegovina’s Raisu l-ulamma’s Of-fice.

We do sincerely hope that the final procurement for the equipmentof the new building would take place before long. Director JahiÊ and hisassociates have done everything in their powers that the manuscripts andholdings happen to be reborn in the new premises in front of many newreaders and users.

In Sarajevo, April 17, 2005

Enes KariÊ

13

Mr. Muharem OmerdiÊ

DJELA AHMED-EFENDIJE BEJADI-ZADEABO©NJAKA

Aõmed ibn Õasan Bejådi-zåde je boπnjaËki klasik. ZnaËajno se bavionaukom, posebno akaidom (‘Ilm al-Kalåm) i πerijatskim pravom.

Iako je zauzimao najviπe profesorske i sudske poloæaje u Osmanskojcarevini i bio priznat uËenjak u πerijatskom pravu, nije poznato da jenapisao πiri opus djela iz ove znanosti. Do danas mu je iz πerijatskogprava otkriveno samo djelo Kitåb a¥-Ôakk napisano za kadije koji nisudo kraja bili savladali vjeπtinu i tajne sudskog poziva, prije svega voenjesudskog postupka i sudske dokumentacije.

U djelu Al-U¥úl al-Munífa li al-Imåm Ebú Õanífa sistematizirao jeprobleme, stavove i pitanja zapisana u akaidskim traktatima Ebu Hanifete hadise iz njegovog Musneda koji se odnose na akaidska pitanja, a uIπåråt al-Maråm min ‘ibåråt al-Imåm je donio komentar prvoga djela ipo njemu postao poznat u akaidskoj nauci.

Bejadi-zade, iako veÊ priznat i zapaæen nauËnik u fikhu, dalje jepohaao predavanja svoga uËitelja Muhammeda ibn ‘Alija Amidija,poznatog po nadimku Mulla Çelebi. U akaidskim pitanjima ostao je vjeranuËenju Imama A‘zama Ebu Hanife i Ebu Mensura Maturidija, Ëije jestavove promovirao, zastupao i branio u svim svojim akaidskim djelimadajuÊi im πirok prostor. Poznat je u akaidskoj nauci kao komentatortraktata Ebu Hanife. Branio je stav da se akaidska nauka temelji naKur’anu i Sunnetu te da sve mjerodavne dokaze akaidski uËenjaci ehl-iSunneta crpe iz navedenih izvora. Bejadi-zade, odgovarajuÊi onima kojitvrde da akaidskog pojmovlja i metodologije ove nauke nema u Kur’anu,veÊ da je proizvod miπljenja i iskustva njezinih teoretiËara, kaæe:

“Dok je broj ajeta o praktiËnim propisima i nadgradnji vjere ( عوــــــــــــــــــرف )ograniËen, dotle je ajeta koji tretiraju razmatranja o bazi vjere, dakle, oegzistenciji Stvoritelja i Njegovih svojstava, postojanje vjerovjesniπtva te onihajeta koji daju odgovore nevjernicima, doista mnogo. “»udim se onima kojigovore da se Vjerovjesnik i njegovi ashabi nisu bavili ovim dokazima.”

14

Po Bejadi-zadetu, najvaænija stvar koju treba u vjeri nauËiti, prijesvega drugog, jesu pitanja akaida. Oni koji u domenu akaida primjenjujuoponaπanje u vjeri (تـــقــــلــــيــــد) u opÊenitom znaËenju, zato πto su napustilikoriπÊenje razuma, nalaze se u poziciji nezahvalnika, zasluæuju kaznu.Treba znati da su neki stavovi o ‘Ilm al-Kalåmu, koji se prenose oduËenjaka Selef-i ¥åliõa, kazani za miπljenja onih koji u ovu nauku unoseheretiËke novotarije (بــــــــــدعــــــــــة). ©taviπe, Bejadi-zade, prihvaÊajuÊi razumkriterijumom prosudbe o ruænom (قبـح) i lijepom (حـسـن), kritizira eπ‘arije idræi razum sredstvom razumijevanje zbilje (حقيقة).1

On smatra da izmeu maturidijâ i eπ‘arijâ postoji stanovit broj pitanjaoko kojih se mimoilaze, a od kojih on spominje pedeset u svome Iπåråtal-Maråm.2 On istiËe da je suπtina vjere u vjerovanju koje jeste osnova ida u tome ne smije biti razilaæenja, u praktiËnom niti u teorijskom smislute da su varijacije miπljenja moguÊe samo u formalnim iskazima,nadgradnji i praktiËnim propisima (فروع).

U Bosni i Hercegovini i u svijetu do danas sam registrirao sljedeÊadjela Ahmeda Bejadi-zadeta:

1. Al-U¥úlu al-Munífa li al-Imåm Ebú Õanifa (األصول املنيفة لالمام ابي حنيفة)Bejadi-zade, bivajuÊi fasciniran Ebu Hanifinim akaidskim stavovima, svasvoja djela je napisao s ciljem obrane hanefizma i maturidizma. Jedno oddjela koje je napisao u ovu svrhu je i Al-U¥úl al-Munífa li al-Imåm EbúÕanífa sistematizirajuÊi probleme iz traktata i djela koja tretiraju æivot iakaidsko uËenje Ebu Hanife te njegov Musnad. IzlaæuÊi akaidsko uËenjeEbu Hanife Bejadi-zade je teme klasificirao na naËin kako se to inaËe Ëiniu djelima kelama, izbjegavajuÊi pritom ponavljanja.

U ovome djelu Bejadi-zade je, po mjerilima tadaπnje nauËnemetodologije, uradio klasifikaciju pitanja koja su sadræana u pet EbuHanifinih akaidskih traktata: Al-Fiqh al-Akbar,3 Al-Fiqh al-Absaã,4 Al-‘Ålim wa al-Muta‘allim,5 Ar-Risåla6 i Al-Wa¥iyya.7 Takoer je tretirao

1 Ahmet Zeki Izgöer & Ilyas Çelebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, IslamAnsiklopedisi, VI, Turkiye Diyanet Vakfi, Istanbul, 1992, 55.

2 Ahmed Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm min ‘ibaråt al-Imåm, Gazi Husrev-begova biblioteka, rukopis, br. 3999, fol. 20b-22b

3 Abú Õanífa, Al-Fiqh al-Akbar, Dår al-Kutub al-‘Ilmiyya, Bejrut, 1979.

4 Abú Õanífa, Al-Fiqh al-Absaã, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.

5 Abú Õanífa, Al-‘Ålim wa al-Muta‘allim, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.

15

Ebu Hanifin Musnad8 i napisao hadise koji se dotiËu akaidskih pitanjaobraivanih u navedenim traktatima.

Viπe primjeraka rukopisa ovog djela nalazi se u Sulejmanijji biblioteciu Istanbulu.9 U njezinim katalozima rukopisa spominje se i pod imenomU¥úl ad-Dín (أصول الدين)10 a Bejadi-zade kao autor, ali je nakon usporeivanjasa rukopisima pod naslovom Al-U¥úl al-Munífa utvreno da se, zapravo,radi o istovjetnom tekstu.11

Jedan prijepis ovoga djela iz 18. stoljeÊa, sa mjestimiËnim razlikama,naroËito na poËetku, nalazi se i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevupod naslovom Ûam‘u U¥úl al-Imåm Ebú Õanífa.12

Na njegovom poËetku Bejadi-zade, uz zahvalu i veliËanje Allaha idonoπenje salavata i selama na Muhammeda, a.s., kaæe: “Ovo je Al-U¥úlal-Munífa li al-Imåm Ebú Õanífa, djelo za koje sam zamoljen da ganapiπem, pa sam ga sabrao, sredio i po temama rasporedio iz tekstovaEbu Hanife koje su prenijeli njegovi uËenici...”13 Potom pojedinaËnonavodi njegova djela i njihove prenosioce.

6 Abú Õanífa, Ar-Risåla, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.

7 Abú Õanífa, Al-Wa¥iyya, Marmara Universitesi, Istanbul, 1992.

8 Abú Õanífa: Musnad, Dår al-Kutub al-‘ilmiyya, Bejrut, 1985.

9 Süleymaniye Kütüphanesi, “Áehit ‘Ali-Paáa”, rukopis, br. 7051; “Laleli”,rukopis, br. 22647.; “Es‘ad-efendi”, rukopis, br. 114, Istanbul. O ovommanuskriptu vidjeti: Dr. Ilyas Çelebi, Imam Azam Ebu Hanife’nin itikadî görüáleri,M.U. Ilahiyat fakultesi Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1996, 25-26.

10 Izgöer & Çelebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, Islam Ansiklopedisi, VI,ibid., 55.

11 Ibid., 55.

12 Ahmed Bejadi-zade, Ûåm‘u U¥úl al-Imam Abi Õanifa, rukopis, GaziHusrev-begova biblioteka, Sarajevo, br. 24275, fol. 81-92. Na kraju rukopisaprepisivaË navodi da se radi o djelu pod naslovom Al-U¥úl al-Munífa, odnosnoo njegovom nepotpunom tekstu. PrepisivaË je ovo djelo naslovio Ûåmi‘u U¥úlal-Imåm Ebí Õanifa (جمع اصول االمام ابى حنـيـفـة). Osnovne podatke o rukopisu vidjeti:Kasim DobraËa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo,Starjeπinstvo Islamske zajednice SR BiH, 1979, II, 461.

13 Ahmed Bejadi-zade, Al-U¥úl al-Munífa li al-Imåm Abi Õanífa (االصول املنيفة.Süleymaniye Kütüphanesi, “©ehid Ali Paπa”, Istanbul , rukopis, br ,(لالمام ابى حنيفة1705., fol. 1b. Micro film u mojoj biblioteci.

16

U Uvodu (Al-Muqaddima) govori o znaËaju znanja u vjerovanju (al-fiqh fì ad-Din), o spoznaji (ma‘rifa), sredstvima spoznaje i dosljednomposvjedoËenju Allaha te pogubnosti revizionizma (bid‘a).14

U prvom poglavlju (al-båb al-awwal) on opÊenito raspravlja, oproblemu spoznaje i vjerovanja (fì ma‘rifatillåh wa al-ímån), poËevπiizlaganje sa Poslanikovim, a.s., hadisom o imanu, islamu i ihsanu tepitanjima Ahireta. Uslijedit Êe pitanje sredstava i moguÊnosti spoznaje,potrebe dolaska Allahovih vjerovjesnika, a.s., i moguÊnosti vjerovjesniπtvau misiji vjere, Allahove upute, poimanja dobra i zla te o kategorijamalijepog i ruænog...15

Drugo poglavlje (al-båb aï-ïåní) je posveÊeno prouËavanju atributaAllahovog BiÊa (fi a¥-¥ifåt aè-èåtiyya...): ”On Ëuje i vidi, On sve zna, Onje svemoÊan, On ima svoju apsolutnu volju, On govori Svojim govorom.”Zatim, govori o svojstvima formalne sliËnosti na koja se ne stavlja upitniti dopuπta usporeivanje (bi-lå kayf) kao: Lice, Ruka, Nefs, srdæba,zadovoljstvo, dosuda, odredba, zatim, istiwå’ ‘Arπ za kojim On nemapotrebu i suπtina vienja Allaha (ar-ru’yå).16

U treÊem poglavlju (al-båb aï-ïåliï) Bejadi-zade razmatra pitanjeAllahova atributa stvaranja i kreacije (fi ¥ifåtihi al-fi‘liyya), zatimproblematizira pitanja Njegove dobrostivosti i pravde, davanja opskrbe iodreivanja smrti, o moguÊnostima Ëovjeka i suπtini ovoga problema, ozaduæenjima Ëovjeka u granicama njegove stvarne moÊi, o stvaranjuljudskih djela, o mu‘dæizi i vjerovjesniËkoj saËuvanosti od grijeha,suπtinskom naravi derogacije nekih vjerskih propisa, o jedinstvu vjere ijedinstvenim temeljima vjerovanja svih Allahovih poslanika, a.s., okerametima i prividnim kerametima (istidråû), o suπtinskoj formi imanai Allahova govora, o obaveznosti istinskog suda kojim se potvrujevjerovanje i nuænost vjere, o odbacivanju izuzimanja u naËelu vjerovanja,o neuvjetovanosti djela u odnosu na narav imana, o konstantnosti imana- ne poveÊava se a niti smanjuje, tj. spoznaja Allaha jeste istinska spoznaja,o sudu koji tretira poËinioce velikih grijeha, o moguÊnosti oprosta velikihgrijeha, polemizira sa akaidskom πkolom Murûi‘iyya osporavajuÊi njihovedoktrine o vjerovanju i grijeπenju, o stvorenosti Dæenneta i Dæehennema,

14 Ibid., fol. 1b-2b

15 Ibid., fol. 2b-3b

16 Ibid., fol. 3b-5a

17

o ispitu i kazni u mezaru, o proæivljenju, o vaganju djela i zadovoljπtiniprava oπteÊenih na Sudnjem danu, o zagovorniπtvu za velike grijeπnike, opreËepravu izbora za poloæaj imama kod muslimana, o nareivanju dobrai spreËavanju grijeha, te o predznacima Sudnjega dana.17

Navedeno djelo na koncizan naËin raspravlja suπtinska pitanjaislamskog vjerovanja i podastire dokaze utemeljene na Kur’anu, Sunnetui uËenom njihovom obrazloæenju od pionira akaidske nauke ImamaA‘zama Ebu Hanife. Bejadi-zade je metodom saæimanja, sinteze,zbliæavanja sliËnih i srodnih problema, proæimanjem dokaza i raspravasaËinio djelo koje Êe postati izvor uËenjacima i istraæivaËima. Njemusamome je bilo koncept i vodilja u pisanju opseænog komentara podnaslovom: Iπåråt al-Maråm min ‘ibåråt al-Imåm.

2) Iπåråt al-Maråm min ‘ibåråt al-Imåm ( ات اإلمامام من عبارا ت املرإشار ),18 zakoje profesor Zahid Kevseri u uvodu Ibn ‘Asakirovog (499.-571./ 1105.-1175.) djela Tabyín kaèb al-Muftarí ( يتبيني كذب املفتر ), veli:

“Ovaj Bajadi-zade, iako je æivio u poznijim vremenima, ipak je vrloslobodan i jak u ‘ilm al-Kalamu.”19

VeÊ kao renomiran uËenjak u akaidskoj nauci Bejadi-zade se sa Iπåråtal-Maråmom joπ snaænije oglasio u akaidskoj znanosti, pokazujuÊi da jemjerodavan kritiËar i komentator Ebu Hanifinih djela. Iz raspoloæive graeo Ebu Hanifinoj ostavπtini iz akaidske znanosti, prije svega komentara

17 Ibid., fol. 5a-19a

18 Carl Brockelmann, Gescichhte der arabischen Litteratur, Leiden 1937-1949, G II, 436; Ôåliõ ibn Mahdi ibn ‘Ali ibn ‘Abdullah ibn Sulayman ibnMuõammed al-Muqbili, Al-‘Alam aπ-©åmi∂ fi íïår al-Õaqq ‘alå al-’åbå’i wa al-maπåyi∂, Kairo, 1328 h., 255 i 283-284; Isma‘il-baπa ibn Muhammed Amin ibnMir Selim al-Babani al-Bagdadi, Hadiyya al-‘Årifin asmå’u al-Mu’allifin wa íïåral-Mu¥annifíin min kaπfi aù-Ùunún, Istanbul, 1951-1955.; Wakåla al-Ma‘årifal-Ûalíla, I, 164. (isto djelo je πtampala izdavaËka kuÊa Dår al-Fikr, Bejrut, 1402h./1982. te Manπúråt al-Maktaba al-Muïannå , Bagdad, 1981); Isti, Íñåõ al-Maknún fi aè-Èayli ‘alå Kaπf aù-Ùunún ‘alå Asmå’i al-Kutub wa al-Funún, Is-tanbul, prvo izdanje, 1364-1366 h./1945-1947, I, 30 i 84, II, 30; ‘Umar Riñå al-Kahhåla, Mu‘ûam al-Mu’allifín bi-taråûumi musannifí al-Kutub ’al-‘Arabiyya ,Ihya’u Dår at-Turåï al-‘Arabi, Bejrut, s.a., I, 192.

19 Abú al-Qåsim ‘Ali ibn Õasan ibn Hibbetullåh ibn ‘Asåkir al-Dimaπqi,Tabyín qaríb al-Muftåri fí-må nusiba ilå al-Imåm Abi al-Õasan al-Aπ‘ari, Matba‘aat-Tawfiq, Damask, 1347. h., 19.

18

na njegove traktate, moæe se konstatirati, da nema boljeg predstavnikaod naπeg Bejadi-zadeta.

Ovo djelo je komentar prethodnog Bejadi-zadetova djela, i to dopoglavlja “O mu‘dæizama i kerametima” ( امــاتالـــكـــرة وفــصــل فـــي املـــعـــجـــز ).20 Unavedenom djelu Bejadi-zade je analizirao brojna akaidska pitanja iprobleme. Kada je zavrπio djelo, izloæio ga je sultanu Mehmedu IV.21

kome se djelo svidjelo te je dao svoju preporuku na njegovo umnoæavanje, upotrebu i izuËavanje.

Iπåråt al-Maråm ima brojne rukopisne kopije u raznim svjetskimbibliotekama od kojih se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevunalaze dva primjerka.22

Prvi primjerak ovoga rukopisnog djela iz Gazi Husrev-begovebiblioteke nalazi se pod registarskim brojem 1894., a tekst poËinjereËenicom: حامدا ملن شيد أصول الدين مبحكمات كتابه املبني, L. 234; 20 X 12, pisan lijepimi Ëitkim ta‘likom (تعليق). Osnovni tekst podvuËen je crvenim linijama. Prvedvije stranice obrubljene su sa tri tanke crte i jednom πirokom zlatnom aostale jednom πirokom crnom linijom. Papir je bijel, glatak, povez koæni,oπteÊen, sa otiskom ornamenata na koricama. Prijepis dovrπen krajemredæeba 1101. h./1689. godine. Na poËetku ima viπe zapisa, meu kojimai biljeπka da je knjiga kupljena za 26 groπa; kratka rasprava o slobodnojvolji ( ئيـةادة اجلـزاالر ), komentar uvodu djela Õalabí a¥-Ôagír, sve prepisivanokasnije nevjeπtim rukopisom, te sadræaj. Na naslovnoj stranici je zapis

Halila, sina Salihova, iz sela OπaniÊi, srez Stolac, u kome piπe da je ovajrukopis uvakufio za biblioteku Careve dæamije u Sarajevu, 15. πa‘bana

20 Ahmed Bejadi-zade, Al-U¥úl al-Munifa li al-Imåm Abí Õanífa, ibid., fol.7b, peti redak odozdo.

21 Sin je Sultana Ibrahima. Na prijesto je doπao u sedmoj godini svogaæivota. Do njegove punodobnosti dræavom je vladala njegova majka HatidæaTurhan Sultanija. Vladao je od 1058 do 1099 h./1648. do 1687. godine, tj. 39godina i tri mjeseca. Umro je 28. rebi‘u’l-a∂ira 1104 h./6. januara 1693. u Edirni.(Dr. Nuri Ünlü, Islam Tarihi, Osmanlilardan günümüze kadar (Od Osmanlijado naπih dana), M.Ü. Ilahiyat fakültesi Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1994, II, 321-375).

22 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu Ëuvaju se dva rukopisnaprimjerka ovog vrijednog djela: br. 1894, prijepis iz autografa datiran 1101 h./1689 ibr. 3999, prijepis datiran 1107 h./1695. (Vidi: Kasim DobraËa, Katalog arapskih,turskih i persijskih rukopisa, Starjeπinstvo IZ BiH, Sarajevo, 1963, I, 402-403)

19

1241. h./1826. g. U Gazi Husrev-begovu biblioteku ovaj manuskript jedonesen iz ©ehdi-efendijine biblioteke.23

Drugi primjerak ovoga manuskripta registriran je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod br. 3999, L. 177; 19,5 x 13,5, pisan jednostavnimta‘likom. Osnovni tekst podvuËen je crvenom linijom, papir bijel, povezpolukoæni, oπteÊen. Prepisao Mustafa, muderris Ibrahim-paπine medreseu PoËitelju, 9. dæumade’l-ula 1107 h./1695.

PrepisivaË kaæe da je svoj primjerak prepisao iz autorovog primjerkaلفه ير هذالكتاب من نسخ مؤاغ عن حترقع الفرو Na poËetku je sadræaj i nekoliko manje .قد

vaænih biljeπki; na naslovnoj strani ima zapis sa imenom i peËatomnekadaπnjeg vlasnika, Mustafe ibn Salih-efendije Naim-zadea, godine1176.h./1762. U Gazi Husrev-begovu biblioteku manuskript je preneseniz Karaoz-begove biblioteke iz Mostara.24 Citati u radu su oznaËavaniprema numeraciji folija ovoga manuskripta.

GledajuÊi na teæinu akaidskih problema koje je Bejadi-zade prouËavao,na struËnost njegovog izlaganja i argumentiranja, kitnjasti jezik i iskaz,strukturu reËenice i niti logiËkog dokazivanja, nameÊe se zakljuËak oozbiljnosti i nauËnoj zrelosti ovog naπeg uËenjaka.

Bejadi-zade je u ovome djelu, prvenstveno, dao temeljit kritiËki pregledrazliËitih stanoviπta koja se odnose na πirok spektar akaidskih problemaa potom je izlagao svoj stav redovito osnaæivan izvorima vjere imjerodavnim autorima maturidijske πkole. Oπtro je kritizirao opreËnamiπljenja frakcijskih akaidskih πkola i odbacivao ih dokazima koji su veÊbili uzeli jakog korijena u ovoj ehl-i sunnetskoj akaidskoj πkoli. Ipak,treba mu se odati priznanje da je odabrao srednji put, izmeu frakcijskihzastranjivanja i krutosti nekih predstavnika tradicionalne tendencije u ovojnauci, πto je, uglavnom, opredjeljenje maturidijske πkole, koja odbacujeekstremizam i iskljuËivost, ali ne dovodi u pitanje bitne odrednice vjere ipodræava stav, ma od koga dolazio, ako se radi o potvrdi principa.

On je uspio povezati níti kojim je Ebu Hanife satkao uËenje o tevhidu,Boæijim svojstvima: èåtiyya i ïubútiyya, o spoznaji i svemu ostalom πto jerelevantno za argumentirano izlaganje islamskog vjerovanja uopÊe, tj.

23 DobraËa, Katalog, I, ibid., 402.

24 DobraËa, ibid., 402-403. Takoer, Mehmed HandæiÊ, Nekolikodragocjenih rukopisa u Karaoz-begovoj biblioteci u Mostaru, Glasnik, VIS IVZ,Sarajevo, II/1934, 12, 636.

20

niti koje objaπnjavaju tretirana pitanja iz osnovnog teksta da bi bila πtorazumljivija. Ovo djelo pokazuje da je njegov autor ovladao materijomakaidske znanosti i da je uspio akaidske probleme uoËiti po njihovojbliskosti i karakteristikama da bi se tako mogli klasificirati.

ÆeleÊi provjeriti vrijednost napisanog djela, za vrijeme svogsluæbovanja kao nearap kod mekkanskog kadije, predaje svoj Iπåråt al-Maråm uËenoj eliti u Mekki Mukerremi, koja je poznavala Ebu Hanifukao zastupnika slobodnog miπljenja i racionalnog pristupa tumaËenjuvjere, Ëija πkola je imala u vanarapskim dijelovima islamskog svijetadominantan utjecaj. Bejadi-zade u samom ovakvom odnosu prema djeluæeli postiÊi odgovarajuÊu kritiku i doradu u cilju otklanjanja vlastitihprevida. Naæalost, u tom pravcu nemamo podatke koliko je autor biootvoren za kritiku javnosti, ali, na osnovu zabiljeæenih miπljenja u: Îulå¥aal-Åïår,25 Ãaríq Råπid,26 Õadíqa al-Ûawåmi‘27 i dr., njegovo djelo je naiπlona dobar prijem i pozitivne ocjene.

Sa potpunom sigurnoπÊu ne moæemo tvrditi kojim se sve djelima autorkoristio prilikom pisanja svog djela Iπåråt al-Maråm. Doduπe, on navodiu zakljuËku da je koristio djela autora maturidijskog pravca u ciljupromoviranja stavova i uËenja koja zastupa ova akaidsko-‘ilmu’l-kelamska πkola. Na pojedinim mjestima gradi svoje stavove oslonivπi sena djela koja navodi u punom naslovu.28

U Iπåråt al-Maramu koristio je zavidan broj mjerodavnih izvora, nenavodeÊi ih punim imenom niti imena njihovih autora, osim u izuzetnimprilikama, buduÊi da su u to vrijeme ta djela bila poznata u nauËnimkrugovima. Nekada, navodeÊi samo prvu rijeË iz naslova, ostavljao jeistraæivaËa u dilemi, buduÊi da je pod takvim naslovom bilo poznato viπedjela. Ipak je, uglavnom, uz dodatni napor moguÊe doÊi do valjanihpodataka o koriπÊenim izvorima.

Iπåråt al-Maråm je djelo velikog nauËnog znaËaja za razumijevanjemiπljenja Ebu Hanife i sljedbenika njegove πkole. Prvenstveno, djelo je

25 Õulå¥a al-Åïår, I, 181-182.

26 Mehmed-efendi Raπid, Tarik, Istanbul, 1282 h., I, 482.

27 Huseyn Isma‘il al-Iwansarayi, Õadíqa al-Ûawåmi‘, II, Matba‘a ‘amira,Istanbul, 1281. h., 181.

28 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 100b (npr.: ©arõ al-Maqå¥id liat-Taftazåní, Al-Múûaz li al-Isfaråyini, ©arõ al-Irπåd li-al-An¥åri).

21

komentar na vlastito Bejadi-zadeovo djelo Al-U¥úl al-Munífa li al-ImåmEbú Õanífa u kome je on sistematizirao kljuËna pitanja iz Ebu HanifinihuËenih rasprava o akaidskim pitanjima, kako sam naprijed istakao, koja supreuzeta iz njegovih akaidskih traktata. Bejadi-zade Êe istaÊi u uvodu Iπåråtal-Maram, nakon zahvale Allahu i spomena salavata i selama Muhammedu,a.s., znaËaj Ebu Hanifinog miπljenja i njegovu nezaobilaznu ulogu u tumaËenjuislamskog vjerovanja i pronicanja u ukupni sustav miπljenja muslimanskoggenija.29 Bejadi-zade, govoreÊi o svojim namjerama, o sistematizaciji problemai znaËaju dobre kompozicije djela, a i samim svojim obavljenim poslom,pokazat Êe kako se uspjeπno moæe saæeti obimna graa u harmoniËnu cjelinui primijeniti logiËka metoda klasifikacije.30 Potom kaæe: “NajveÊi teoretiËargeneracije tabi’ina u propitivanju i izlaganju temeljnih stavova vjere, unauËnom oblikovanju i registriranju njezinih osnova u cilju poboljπanja vjerskesvijesti meu muslimanima i njihova izbavljenja od zastranjivanja, jeste, bezimalo sumnje, imam imama Ebu Hanife Nu‘man Kufi, Allah ga darovao,blagoslovom Svojim pratio i svodove najviπih Ëasti mu na Danu sudnjempoklonio. On je prvi meu uËenjacima svoje generacije koji je osnovao katedrui zapoËeo sa sistematiËnom raspravom i diktiranjem u krugu svojih uËenika/sluπalaca o temeljima islamskog vjerovanja. Te rasprave i diktati su sakupljeniu njegovim djelima o temeljnim odrednicama Vjere i islamskog vjerovanja:Al-Fiqh al-Akbar (al-Aπhur), Al-Fiqh al-Absaã, Ar-Risåla, Kitåb al-‘Ålim iAl-Wa¥iyya.”31

Bejadi-zade Êe kazati da se, osim koriπÊenja navedenim Ebu Hanifinimdjelima, obilato sluæio i njegovom hadiskom zbirkom Musned, iz koje jena razliËitim mjestima djela Iπåråt al-Maram naveo ËetrdesetVjerovjesnikovih hadisa sa odgovarajuÊim akaidskim sadræajem.32 Djeloje sistematizirao u uvod, tri poglavlja i zakljuËna razmatranja تبتـهـا عـلـىو ر( اب و خـامتـةمـقـدمـة و ثـالثـة أبـو ).33 IstiËe da je raspored poglavlja ( اباالبـو ) uredio pouzoru na Al-Fiqh al-Absaã, a unutar njih razvrstao je razmatranja (الفصول)prema metodologiji rasprave koju je Imam izloæio u Al-Wa¥iyyi.34 “Ja

29 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, fol. 1a

30 Gazi Husrev-begova biblioteka, rukopis, br. 3999, fol. la

31 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 1a

32 Ibid., fol. 3a

33 Ibid., fol. 3a

34 Ibid., fol. 3a

22

sam klasificirao ovo svoje djelo na uvodni dio, tri poglavlja i zavrπnarazmatranja. Usvojio sam raspored poglavlja po uzoru na Ebu Hanifinodjelo Al-Fiqh al-Absaã, a klasifikaciju odlomaka u tim poglavljima pouzoru na njegovo djelo Al-Wa¥iyya.”35

Pored niza pitanja kojima se znalaËki bavio propitujuÊi originalnostmiπljenja svojih prethodnika i njihovu odvaænost da istupe korak daljeod uËenjaka ranijih generacija, veliki znaËaj ima Bejadi-zadeova analizarazlika i stavova u ovoj nauci izmeu Imama Maturidija i Imama Aπ‘arijate njihovih najznaËajnijih predstavnika ( يةيدية و االشعـراخلالفيات بني جمهور املـاتـر ).36

NaËin tog prouËavanja i nepristrasnost u ocjeni stavova navedenih velikanadoprinijeli su da je ovo djelo postalo izvor za analizu i izuËavanje kakonjihovih stavova tako isto i ozbiljnosti argumentacije koju su upotrebljavali( ضوعجعا فـي هـذا املـوفاصبح كتـابـه مـر ) te galerijom razliËitih πkola i enciklopedijomnjihovih akaidskih promiπljanja.37 Njegove stavove o razlozima razilaæenjaizmeu maturidija i eπ‘arija obilato koriste kasniji istraæivaËi, primjericeImam Muhammed Zubejdi38 u svome Komentaru Gazalijeva djela Ihyå’‘ulúm ad-Dín.39

Dva su temeljna akaidska pitanja na kojima je utemeljeno djelo Iπåråtal-Maråm:

1. egzistencija Uzviπenog Allaha ( دالله تعالىجوو ) i

2. Njegova svojstva (صفاته).

Iz ova dva pitanja Bejadi-zade je razvio Ëitavu lepezu drugih akaidskihtema i o njima πiroko raspravljao u tom svom djelu.

Djela Al-U¥úl al-Munífa i Iπåråt al-Maråm otvaraju πiroke moguÊnostiistraæivaËima da se mogu njima baviti i prouËavati ih. »itajuÊi oba

35 Ibid, fol. 3a

36 Ibid, fol. 20a-22a

37 Ibid., fol. 20b; Usp.: AdiloviÊ, Abraz al-Ittiûåhåt al-‘aqådiyya..., ibid., 118.

38 Abú al-Fayñ Muõammed ibn Muõammed ibn ‘Abdurrazzåq al-Õusayni al-Zubaydi, poznat pod nadimkom Murtañå; muõaddiï, usulista, uËenjak u viπeislamskih znanosti. Pisac brojnih djela, kao: Tåû al-‘Arús fi ©arõ al-Qåmús, Itõåf a¥-Ôadå al-Muttaqín fí ©arõ Iõyå’i ‘ulúm ad-Din i dr. Umro je 1205. h. (Isma‘il-baπa al-Bagdadi, Hadiyya al-‘Årifín asmå’u al-Mu’allifìn wa iïåru al-Mu¥annifín min Kaπfaù-Ùunún, II, ibid., 347; ‘Umar Riñå Kaõõåla, Mu‘ûam al-Mu’allifin , III, ibid., 681.

39 Abú al-Fayñ Muõammed al-Õusayni al-Zubaydi, Itõåf a¥-Ôadå al-Muttaqín fì ©arõ Iõyå’i ‘ulum ad-Din, Dår al-Fikr, Bejrut, nedatirano, II, 12-13.

23

navedena djela moæe se vidjeti da je Bejadi-zade izvrsno vladao u to vrijemevaæeÊom metodologijom nauËnog istraæivanja, prouËavanja, kritiËkeanalize i saæimanja misli, poruka i problema. Upoznat je bio saonovremenim dostignuÊima najboljih autora i teologa Istanbula,Semerkanda, Damaska, Mekke, Medine i Kaira, a kao πto Êe se kasnijevidjeti, i oni sa njegovim radom, buduÊi da je veÊ uæivao glas kaoautoritativan i pouzdan uËenjak.

Bejadi-zade u svom radu nije slijepo slijedio postojeÊu koncepcijupromatranja drugih miπljenja i stavova, veÊ je, prvenstveno, imao na umustvarne potrebe vjere i nauke u iznoπenju onih saznanja i stavova do kojihje dolazio sam vlastitom kritiËkom analizom i prouËavanjem te onih kojeje mogla ponuditi tadaπnja literatura i izvori.

Svakako da je, osim toga, posebno vodio raËuna o potrebama svojegeneracije za komentarom djela Ebu Hanife iz ove islamske nauke buduÊida je πerijatskopravna oblast u svim segmentima vjerskog æivota uOsmanskom carstvu veÊ bila pokrivena uËenjem hanefijske πkole. Ovimse otkriva namjera autora da koristi autoritet Ebu Hanife, snagu njegoveπkole i misli koju je imala, na jednoj ravni, i da je proπiri i uËini primarnomi u akaidskoj nauci, na drugoj, mada je ona veÊ imala izraæeno mjesto naπirokim prostorima muslimanskog svijeta kroz misao Maturdija, Tahavija,Nesefija, Ferganija i drugih znanstvenika.

Predanim i samoprijegornim radom, upornoπÊu i strogomsamodisciplinom Bejadi-zade na nepotresivim temeljima zasnovanommetodologijom analizira problem po problem iz Ebu Hanifinih akaidskihdjela, problemski ih situira na odgovarajuÊe mjesto u metodoloπki jasani pregledan niz kakav se rijetko sreÊe u nauËnom valoriziranju ikomentiranju miπljenja ovog autoriteta.

PrateÊi dalju sudbinu ovih Ebu Hanifinih traktata Bejadi-zade veli:

“Preuzimali su ih najbolji uËenici u sastavljanju svojih djela oosnovama islamskog vjerovanja, nadajuÊi se Boæijoj nagradi za to, kakoraniji tako i oni u kasnijim generacijama. Ebu Hanife je u svako od tihpitanja unosio duh slobodnog miπljenja ( أير ) i kritiËkog promatranja,autoritativno i argumentirano rasvjetljavajuÊi najelementarnija pitanjaislamskog uËenja i vjerovanja, ukazujuÊi na njihove najbitnije zahtjeve, uËemu je postigao visoki stepen izvjesnosti i uvjerenja.”40

40 Bejådi-zåde, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 1a

24

Nakon toga Bejadi-zade otkriva glavne pravce vlastitog prouËavanjaspomenutih Ebu Hanifinih djela, na Ëemu su radili i oni uËenjaci kojisu se prije njega odluËili na detaljnije prouËavanje pojedinih njegovihtraktata. PrateÊi osnovne postavke u koje je saæeo temeljne stavoveosobnog zanimanja za Ebu Hanifina djela, vidi se da je odabraonajbitnije znaËajke na kojima se mogu istraæiti osnovna pitanjaislamskog vjerovanja i pristup koji je njima autoritet i Imam imao. Utome mu se ne moæe poreÊi znalaËki prilaz i analitiËko prouËavanjenavedenih traktata, πto Êe on potvrditi interpretacijom u svom Iπåråtal-Maråm:

“Ono πto je od mene traæeno jeste da sakupim i izvrπim klasifikacijumaterije po problemima. Tokom rada na tom planu pojavljivala su sestanovita pitanja, otkrivala argumentacija kao i moja æelja da odbacimnedoumice protivnika i svoj komentar oslobodim beskorisnog ponavljanja,u namjeri da ga pribliæim Ëitaocima odstranjivanjem nejasnih pitanja jerje struktura odgovora obrazovala potpuno smislene reËenice u raspravi otemeljnim vjerskim pitanjima u traktatima Ebu Hanife, koji je prvi nauËnosistematizirao osnovna akaidska pitanja i potkrijepio ih kategoriËkim ipouzdanim dokazima.”41

U nastavku Bajadi-zade veli: “‘Abdulqåhir Bagdadi istiËe da je EbuHanife prvi autoritet ehl-i sunnetskog kelama meu muslimanskimuËenjacima i prvacima.”42

U Ëemu Bejadi-zade vidi znaËaj Ebu Hanifinih traktata i πta on smatravaænim u njihovom prouËavanju:

1. izvoenje najvaænijih pravila iz miπljenja Ebu Hanife na takav naËinda to bude potpuno jasno i jezgrovito definirano, da ih prihvati i usvoji ionaj ko je kapriciozno sklon negiranju;

2. izvoenje najvaænijih pitanja koja su opÊeg karaktera iz njegovihpreciznih i decidnih iskaza, ali da to izvoenje bude na takav naËin da senjime otklanja i najmanja sumnja;

3. generalno izvoenje neoborivih elemenata iz Ebu Hanifinih aluzijai naznaka na precizan naËin tako da se one prihvate zbog ostvarivanjaPravog puta i da se od toga viπe niπta ne moæe odbiti;

41 Ibid., fol. 1a

42 Ibid, fol. 1b

25

4. izvoenje argumenata i simbolike iz njegovih skrivenih te manjepoznatih i shvatljivih naznaka na tako jasan naËin da ih prihvate i najveÊiprotivnici ehl-i sunnetskog miπljenja;

5. da se potvrde pitanja u njegovoj raspravi o odreenim problemimasa izvoenjem citata iz djela najveÊihih autoriteta prvih muslimanskihgeneracija;

6. objaπnjenje brojnih putova kojima su njegova djela prenoπena ibiljeæena (prepisivana) sve do Bejadi-zadeovog vremena, ali ne s ciljemda se to omalovaæi ili potcijeni, nego da se postigne odreeni doprinos unauci o vjerovanju (akaidu);

7. da se objasne nedoreËena mjesta u njegovim spomenutim djelima,odnosno u tekstovima koje su zabiljeæili u svojim djelima veliki uËenjacii autorstvo njemu pripisali, jer funkcija prijenosnih nizova ljudi krozgeneracije (إسناد) je baza koja Ëuva jedan iskaz od nestajanja ili mijenjanja;

8. saæimanje odgovarajuÊih pitanja, prema istraæivanjima iprouËavanjima velikih uËitelja i njihovo integriranje u odgovarajuÊojproblematici kako ne bi doπlo do osporavanja Ebu Hanifinih traktatazbog razbijanja njihove cjelovitosti;

9. naslanjanje na izvorna djela i konstantno ukazivanje na njihovetekstove;

10. ukazivanje na greπke i promaπaje onih koji su izuËavali EbuHanifina djela u cilju Ëuvanja smisla njegovih iskaza od obezvreivanja inastojanje da se njihova bitna vrijednost i izvornost ne bi okrnjila, πtopovlaËi odgovornost pred Allahom, te da bi se olakπala upotreba tihtekstova i postigla odgovarajuÊa nauËna korist, istina, uputa i pravorjeπenje.43

Ebu Hanife je jedan od najveÊih autoriteta svih generacija. On kaonauËnik, mutekellim i fakih precizira sva bitna pitanja vjere i locira immjesto u uËenju islama.

Bejadi-zade kao sljedbeinik Ebu Hanife zauzima sliËnu pozicijunaspram njegova djela Al-Fiqh al-Akbar, dakle akaida, uvezujuÊi ovuznanost sa drugim znanostima gdje god je to moguÊe, posebice sa usul-ifikhom i fikhom. Uvjet svakog djela jeste izvjesnost u vjeri (ta¥díq), πto jejasna akaidska kategorija i termin. U tom smislu on veli:

43 Ibid, fol. 1a-2b

26

“Fikh je znanost koja vodi ka spoznaji nevidljivog, a koje koristi jeziËkeargumente, kao, npr., u tumaËenju terminologije/pojmovnih kategorija upodruËju vjerskog sadræaja, a to je Boæiji dar dat umnim ljudima, onimakoji se zahvalno opredjeljuju za ono πto je dobro za Ëovjeka, o Ëemu Êemogovoriti i dati objaπnjenje u djelu. NajznaËajniji dio fikha je onaj koji govorio pojedinaËnim principima vjere koji su trag vjeËnog govora a koji se odnosina djela zaduæenih (mukallafìn) da ih izvrπavaju obavezno ili po svom izboruili na naËin kako su propisana, a koja mogu biti uvjetovana, propisana ilizabranjena, kao πto je istaknuto u djelu At-Talwíõ.44 Prioritet za utvrivanjeutemeljenosti tih djela zaduæenih (مكلفني) baziraju se na razumijevanju vjere,na njenom poznavanju, na izvjesnosti u vjeri (تصديق) i utemeljenju djela natom razumijevanju/znanju.”45

Bejadi-zade je napisao joπ nekoliko djela, od kojih je njih viπe posveÊenoakaidu, πto jasno ukazuje na opredjeljenje ovoga naπega autora i bitno gaodreuje jednim od boπnjaËkih predstavnika u akaidskoj znanosti.

O djelima Êemo reÊi samo bitne odrednice kako bi se stekao osnovniutisak o njima:

3) Sawåniõ al-Muãåra∂åt wa Lawå’iõ al-Muèåkaråt fì al-‘Ulúm ( انحسومات فى العـلـوائح املـذاكـرحات و لـواملطـار )46 piπËeve misli i skice o akaidskim pitanjima

potaknutim raspravama o pojedinim kur’anskim ajetima, a autorstvo mupripisuju: ©ejhi, Mehmed Tahir Brusali47 i Mehmed Surejja.48 Bagdadi gaspominje u svome Hadiyya al-‘Årifìn pod navedenim imenom,49 dok gaHandæiÊ navodi pod imenom Sawånih al- ‘Ulúm, a neki drugi podnaslovom Sawåniõ al-‘Ulúm fì sitta al-Funún.50

44 Sa‘duddín al-Taftazåní, At-Talwíõ fí kaπf õaqåiq at-Tanqiõ, Al-Matba‘aal-Maymaniyya, Kairo, 1304. h.

45 Bejadi-zade, Iπåråt al-Maråm, ibid, fol. 5b

46 Çelebi, Imam A‘zam Ebu Hanife’nin itikadî görüπleri, ibid., 27-28.

47 Mehmed Tahir Brusali, ‘Uïmanli muelliflari, Matba‘a ‘amira, Istanbul,1333. h., 258.

48 H. M(ehmed) HandæiÊ, BejaziÊi (Bejazi-zadeler), Gajret, kalendar,Sarajevo, 1938., 95.

49 Isma‘il-baπa al-Bagdådí, Hadiyya al-‘Årifin, V, ibid., 164.

50 AdiloviÊ, Zuhdi ibn Bakr ‘AdilofiÊ al-Busnawi (Zuhdija AdiloviÊ), Abraz al-Ittiûåhåti’l-‘aqådiyya ladå muslimí al-Busna wa al-Harsak min al-fatõ al-islåmí õattå al-‘a¥r al-õåñir - ‘ard wa naqd, Rijad, 1997., str. 102. Doktorska teza; primjerak kod autora.

27

U novijim istraæivanjima o ovom djelu, bez ikakve sumnje, doπlo sedo zakljuËka da mu je autor Bejadi-zade. DjelimiËne razlike meupojedinim prijepisima manuskripata su nastale od prepisivaËa. Bagdadi,Zirkili i Kahhala ga spominju pod naslovom: Risåla fi tafsír al-Lawå’iõ‘alå waûh al-baõï wa as-su’ål ( الالسؤجه البحث وائح على وسالة في تفسير اللور ).51

U izvorima se izvjeπtava o dijalogu i dugim uËenim raspravama izmeudva velika alima, Bejadi-zadea, dok je obnaπao duænost kadije u Halepu,i muftije halepskog Muhammeda Kevakibija te Êe tako i ovo djelo nastatikao rezultat uËenih rasprava tokom njihova druæenja. Iako izlaganja udjelu Sawåniõ al-Muãåraõåt djelimiËno ukazuju na karakter rasprave, sobzirom na povod njegovog nastajanja, πto bi se opravdano moglooËekivati, ipak, u cjelini, ne inkorporira u sebi karakter netolerantnih ikontroverznih miπljenja.52

Ovo djelo se spominje i pod naslovom: Mubåõaïåt wa munåqaπåtme‘a al-Kawåkibí ( اكبـيمباحثات و مناقشات مـع الـكـو ) za koje Muhibbi veli da je unjemu sakupljena graa nastala prepiskom izmeu Bejadi-zadea iKevakibija i da je to istraæivaËima poznato.53 Turski istraæivaËi A. Z.Izgöer i I. Çelebi su mjerodavno utvrdili da je ovo djelo poznatije podnazivom Sawåniõ al-Muãåraõåt wa Lawå‘iõ al-Muèåkaråt fì al-‘Ulúm,kako je naprijed istaknuto.54

Ovaj manuskript se sastoji od 13 poglavlja i obrauje sljedeÊe sadræaje:

- u prvom i drugom poglavlju obrauje nadnaravnost Kur’ana (عجائزانالقر );55

- u treÊem dijelu govori o oduπevljenju nevjernika æivotom na ovomesvijetu...;56

51 Kaõõåla, Mu‘ûam al-Mu’allifìn , I, ibid., 121.

52 Izgöer & Çelebi, Beyazizade Ahmed-efendi, ibid., 56.

53 Al-Muhibbi, Õulå¥a al-Åïår, I, ibid., 181.

54 Izgöer & Çelebi, Beyazizade Ahmed-efendi, ibid., 56.

55 Zapravo, razmatra i daje tumaËenje sljedeÊeg kur’anskog ajeta: “A ako visumnjate u ono πto objavljujemo robu Svome, naËinite vi jednu suru sliËnu objavljenimnjemu, a pozovite i boæanstva vaπa, osim Allaha, ako istinu govorite”. (Al-Baqara, 23.)

56 Oslon mu je rasprava o sljedeÊem kur’anskom ajetu: “Nevjernicima seæivot na ovom svijetu Ëini lijep i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjemdanu bit Êe iznad njih oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah dajeu obilju onome kome On hoÊe, bez raËuna”. (Al-Baqara, 212.)

28

- potom govori o pitanjima Dæehennema, kategorijama njegovihstanovnika i njihovom statusu te o znaËaju kelime-i πehadeta;57

- u sljedeÊem poglavlju razmatra pitanje πirka i vjerovanje krπÊanakoji pripisuju Allahu “sina”;58

- usljeuje rasprava o kosmoloπkim dokazima;59

- nakon toga Bejadi-zade razmatra problem Allahove pravde;60

- potom tretira IzraeliÊane, njihovo odmetniπtvo, stav i odnos premaAllahovim poslanicima;61

- u narednom poglavlju se govori o obligatnosti posta;62

- onda razmatra pitanje zavjeta;63 te

- raspravlja o dva akaidska i usulska pitanja, o lijepom (õusn) i ruænom(qubõ).

57 On se, zapravo, bavi tumaËenjem kur’anskog ajeta: “I reÊi Êe: ‘Da smosluπali i razmiπljali, ne bismo meu stanovnicima Dæehennema u ognju bili’!”(Al-Mulk, 10.)

58 Moto ove rasprave mu je kur’anski ajet: “Nezamislivo je da Milostiviima dijete”. (Maryam, 92.)

59 Oslon mu je kur’anski ajet: “Nit’ Sunce moæe Mjesec dostiÊi nit’ noÊ danpreteÊi, svi oni u svemiru plove”. (Ya-sin, 40.)

60 Tretira nevedenu temu voen smislom kur’anskog ajeta: “Kao πto je bilosa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih.- A Allah nijenepravedan robovima Svojim”. (Al-Mu’min, 31.)

61 Bejadi-zade je za vodilju u ovoj raspravu imao kur’anski ajet: “Zar nisiËuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musa-a svome vjerovjesniku rekli:‘Postavi nam vladara da bismo se na Allahovom putu borili’! - ‘Moæda se vineÊete boriti, ako vam borba bude propisana’?- reËe on. -’Zaπto da se ne borimona Allahovom putu’ - rekoπe-, ‘Mi koji smo iz zemlje naπe prognani i od sinovanaπih odvojeni’? A kad im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiπe. AAllah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni”. (Al-Baqara, 246.)

62 Moto mu je ajet-i kerim: “U mjesecu ramazanu poËelo je objavljivanjeKur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanje dobraod zla...” (Al-Baqara, 185.)

63 Tretira temu slijedeÊi poruku kur’anskog ajeta: “Zatim, neka sa sebeprljavπtinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.”(Al-Haûû, 29.)

29

Na kraju je u ovome djelu joπ prouËavao i pitanja:

- izvrπavanje obaveza;

- o nepostojanju obaveza (mukallafiyyåt) u pitanjima gdje nije prisutnasposobnost i

- jedinstvo uleme u pogledu stava o nevjerstvu onoga koji zanijeËebilo koji od suπtinskih temelja vjere (ñarúråt diniyya).

Pored izvora koji je crpio u reËenim temama koje je obraivao, odpoznatog komentatora Kur’an-i kerima Bejdavija,64 redovno se sluæio idjelima drugih mufessira. Takoer se osvrtao na leksiËki poredak u ajetimai isticao ljepotu nenadmaπnog izraza Allahove Knjige.

Rukopis Sawåniõ al-Muãåraõåt nalazi se u Sulejmaniji biblioteci uIstanbulu, u odjeljenju biblioteËkog kompleksa “Laleli”, pod brojem36892, ima 17 stranica (waraq), a prepisao ga je Muhammad ibn‘Abdullatif Hanbali. U istoj biblioteci u odjeljenju rukopisne zbirke“Giresun” br. 1101 nalazi se rukopis pod nazivom Sawåniõ al-‘Ulúm fisitta al-Funún, sa napomenom, na prvoj stranici, da se radi o djelu Risålaas-Sawåniõ. IdentiËan mu je rukopis Sawåniõ al-Muãåraõåt. U obaprimjerka manuskripta uoËava se isti raspored tema, ali se primjeÊujumanje razlike u objaπnjenju pojedinih pitanja. Pretpostavlja se da su overazlike nastale brojnim uËeniËkim biljeπkama sa predavanja koje su sekasnije pripisale njihovom uËitelju. Pisac je svoje stavove u vezi sa svakomod tretiranih tema rezimirao u πest taËaka. Primjetne su samo neke razlikeu rezimeima na dva mjesta. Takoer, u Sulejmaniji biblioteci “Giresun”,br. 1102, pod imenom Risåla muta‘alliqa bi-as-Sawåniõ, postoji traktatod 2,5 folije koji se smatra uvodnim dijelom Sawåniõ al-Muãåraõåt.Takoer, u istoj biblioteci, u odjeljenju “Es‘ad-efendi” pod br. 37074

Ëuva se rukopisni primjerak traktata od 2,5 stranice pod nazivom Risålafi qawlihi ta‘ålå: Wa in kuntum fi raybin mimmå nazzalnå ‘alå ‘abdinå,koji predstavlja jedan drugi rukopis prvoga dijela ovoga traktata. Jedandrugi primjerak manuskripta koji se nalazi u Sulejmaniji biblioteci, fondodjeljenja “Giresun”, pod brojem 1101 odnosi se pak na posljednje straniceRisåla as-Sawåniõ (fol. 18-20).65

64 Nå¥iruddin Al-Bayñåwi, Anwår at-Tanzíl wa Asrår at-Ta’wíl, Dår al-Kutubi al-‘Arabiyya, Kairo, 1330. h.

65 Çelebi, Imam Azam Ebu Hanife’nin itikadî görüπleri, ibid., 27-28.

30

4. Risåla al-Båõiï wa al-Muûíb ( اجمليبسالة: الباحث ور ( Ovo je poetski traktat koji obuhvaÊa dvadeset tema a napisan je u formi pitanja i odgovora.Teme se najprije nude kroz pitanja a potom se daju odgovori. Ovdje sepisac bavi, takoer, problemima akaidske nauke u kojima prouËava: Imei Imenovani (al-Ismu wa al-Musammå), opskrba (ar-rizq), odgovornostonih koji su ograniËeno sposobni (ahl al-fatra), zavjet (naèr), razumijevanjesedæde Bogu i njezin smisao. ©to se tiËe pitanja, Bejadi-zade ih je ugradiou 26 stihova, dok su njegovi odgovori obraeni u 106 stihova.66

U uvodu djela (Muqaddima) Bejadi-zade kroz stihove znatno viπenavodi postavljenih pitanja na koja neÊe uslijediti odgovor, ali napominjeda je, u cilju neproπirivanja opsega djela, pitanja saæimao a odgovoreskraÊivao. Nakon πto su pitanja i odgovori navoeni u stihu iproblematizirana tema u saæetom obliku, detaljnija razrada izlagana je uproznoj formi. Kako je joπ naveo u “Uvodu”, Bejadi-zade je ovaj traktatnapisao da bi odagnao vlastite teπkoÊe, dileme i nevolje te intelektualnostagniranje koje mu je donosilo obnaπanje duænosti kad-i askera. Zato je,da bi se bar na neko vrijeme odvojio od svakodnevnih problema, pribjeæiπtenalazio u pisanju ovoga djela.67

Osim spomenutog naziva djelo je bilo joπ poznato i kao Al-Qa¥ídaal-Låmiyya (القصيدة الالمية). Takav naslov dat mu je zbog zavrπetaka stihovaslovom “L” (ل). Traktat spominje i pod imenom Al-‘Aqída (الــعــقــيـــدة), jertretira pitanja islamskog vjerovanja. Jedan njegov rukopisni primjeraknalazi se u Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu u odjeljenju “Laleli” br.36891. Jednako kao πto postoje cjeloviti primjerci rukopisa, takoerpostoje i drugi rukopisni primjerci koji sadræe samo teme vezane zaakaidske probleme, kao πto postoje i rukopisi koji sadræe samo odgovorena postavljene probleme.68

5. Kitåb a¥-Ôakk (كتاب الصك). To je djelo koje tretira pitanja kao πto su:dokaz (õuûûa), i‘låm, qismet i braËne teme, prireeno od strane Bejadi-zadea, a koje su date kroz primjere u pisanoj formi.69 Pisac u predgovoru

66 Ibid., 28.

67 Ahmed Bejadi-zade, Risåla al-Båhiï wa al-Muûíb, Sulejmanija biblioteka,odjeljenje “Laleli”, Istanbul, rukopis, br. 36891, fol. 1b. Micro-film u mojojbiblioteci.

68 Ibid., 28-29.; Izgöer & Çelebi, Beyazi-zade Ahmed-efendi, ibid., 56.

69 Mehmed Ãåhir Brúsali, ‘Uïmanli muelliflari, ibid., 258.

31

napominje namjeru da, dajuÊi primjere pravila sudskog postupka naturskome jeziku, æeli pomoÊi onima koji se tek poËinju baviti kadijskomsluæbom. Jedan rukopis se nalazi u Sulejmaniji biblioteci br. 93, uodjeljenju “Lala Ismail”,70 a drugi manuskript ovoga djela se nalazi uGazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pod br. 7222, koji je prepisaoEbu Jusuf ibn Nuri ibn Hasan Janalijavi, iz Janine u GrËkoj, sa danom10. zu’l-ka‘de 1182/1768.71 Djelo je napisano na osmanskom jeziku asastoji se od 40 poglavlja.

U Ôakku se, takoer, nalazi zbirka sudskih formulara, presuda iπerijatskih rjeπenja koje je Bejadi-zade izdavao kao rumelijski kad-i askera sakupio ih je njegov sudski pisar Îidr ibn ‘Usman. U djelu ima punopohvala za uËenost Ahmed-efendije.72

6. Maûmú‘a fí al-Masåil al-Munta∂aba ( عة املسائل املنتخبةمجمو ). Ovo djelopredstavlja skice i biljeπke koje su vjerovatno koriπÊene pri objaπnjavanjurazliËitih tema uËenicima kao πto su: akaidska pitanja - Ëuvena rasprava“o tri brata”73 voena izmeu Hasana Eπ‘arija i njegovog mu‘tezilijskog

70 Çelebi, Imam Azam Ebu Hanife’nin itikadî görüπleri, ibid., 29.

71 Vidi: Kasim DobraËa, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa, II,ibid., Sarajevo, 1979., 947.

72 HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 96.

73 Rasprava o trojici braÊe: UËenik Abú Õasan al-Aπ‘ari pitao je svoga uËiteljaAbú ‘Ali al-Ûubåiya, koji je govorio da je obaveza Allaha da podari ljudima onoπto je za njih dobro: - Recimo da imaju tri brata, jedan je nevjernik, drugi je pravimusliman a treÊi je umro kao dijete. ©ta kaæeπ o njihovom statusu na Åhiretu?UËitelj reËe: - Vjernik, dakle, ide u Dæennet, nevjernik Êe u Dæehennem a dijete jeipak negdje izmeu njih dvojice. Al-Aπ‘ari upita: - Ako dijete poæeli da ide tamogdje je otiπao vjernik, hoÊe li mu se dozvoliti? Al-Ûubåi odgovori: - Ne, jer njemuÊe se reÊi: Tvoj brat je zaradio Dæennet ibadetom i pokornoπÊu, a ti nemaπ niibadeta, ni pokornosti. Al-Aπ‘ari nastavlja sa neslaganjem: - Ako dijete kaæe: - Omoj Boæe, da si mi dao da poæivim, poπtovao bih Tvoje naredbe i zabrane! ©ta biAllah rekao? Al-Ûubåi: - Allah Êe reÊi: “Da si poæivio ti bi bio nepokoran i zaradiobi kaznu. Zato πto Sam to znao uËinio Sam za tebe dobro πto te nisam poæivio.”Tada Al-Aπ‘ari upita: - A ako nevjernik u tom sluËaju kaæe: - O moj Boæe, kako Sinjemu uËinio ono πto je za njega dobro a meni nisi? Al-Ûubåi, koji se naljutio naova neslaganja, reËe: - Tebe je zauzdao πejtan (waswasa). Al-Aπ‘ari reËe: - Nijemene zauzdao πejtan nego je mom UËitelju ponestalo rijeËi. (Vidi: Ahmed Bejadi-zade, Maûmú‘a fi al-Maså’il al-Munta∂aba , Süleymaniye Kütüphanesi, “Es‘ad-efendi”, Istanbul, rukopis, br. 1281, fol. 56a - 57a)

32

uËitelja ‘Ali Dæubåija, zatim o esenciji/biti duπe (ماهية الروح), karakteru snova,determinizmu اجلـبــر( ), o slobodnoj ljudskoj volji (االخــتــيــار), vienju Allaha,Mi‘radæu te izlaæu stavovi muslimanskih uËenjaka o razliËitim pitanjimaiz domena πerijatskog prava, tefsira, hadisa, logike i kulture dijaloga (ådåbal-munåùara). Bejadi-zade je, primijetit Êemo ako paæljivo pratimo tekstovoga manuskripta, izbirljivo prilagao citate iz brojnih djela za temekojima se bavio, tako da ovo njegovo djelo prestavlja svojevrsnuenciklopediju mnogobrojnih pitanja o kojima su pisali islamski uËenjacia koja podstiËu istraæivaËa na promiπljanje i istraæivanje. Iza svakog ci-tata naveo je izvor kojim se sluæio. Djelo se nalazi u Sulejmaniji biblioteciu Istanbulu u odjeljenju “Es‘ad-efendi” br. 1281.74

7. Raså’il wa ta‘líqåt ( سائل و تعليقاتر ), predstavlja njegov zbornik traktatai zabiljeπki.75 Postoji dosta jako uvjerenje (BaπagiÊ, HandæiÊ) da se ovdjeradi o djelima Ebu Hanife: Al-Fiqh al-Absaã, Ar-Risåla, Kitåb al-‘Ålim iAl-Wa¥iyya, koja je Bejadi-zade pojedinaËno komentirao. PostojimoguÊnost, misli HandæiÊ, da je neko sakupio odreeni broj rasprava odBejadi-zadeta i Kevakibija i da je toj zbirci dato takvo ime. Ipak, to jesamo pretpostavka buduÊi da to djelo po imenu i sadræaju HandæiÊ nepoznaje.76 Iako se djelimiËan komentar pojedinih odlomaka tih djela nalaziu Iπåråt al-Maråm, prema njihovim miπljenjima Bejadi-zade je pojedinaËnokomentirao ova djela.77 Meni je, za sada, nepoznato da li su negdjesaËuvani ovi komentari.

Da je Bejadi-zade uistinu veliki mislilac potvruju ozbiljna kritiËkamiπljenja priznatih islamskih autoriteta, polazeÊi od Mukbilija, Muhibbijai svih drugih koji su izuËavali njegova djela do naπega HandæiÊa.

©to se tiËe doprinosa naπih ljudi izuËavanju Bejadi-zadeovog ukupnogdjela, on je nedovoljan, πto svjedoËi i to da ga je prouËavalo samo nekolikonaπih autora i o tome pisali na bosanskom jeziku (BaπagiÊ, HandæiÊ i©abanoviÊ) gdje je on neznatno predstavljen. Ipak, izuzetak Ëini HandæiÊ

74 Bejadi-zade, Maûmú‘a fi al-Maså’il al-Munta∂aba , ibid. Micro-film umojoj biblioteci.

75 Mehmed Sureyya, Siûilli Osmaniyye, I, Istanbul, 1308-1316 h./1890-1898, 225. U izvorima se ne navodi o kojim se traktatima radi i iz kojih disciplina.(Usp., HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 96)

76 HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 96.

77 AdiloviÊ, Abraz al-Ittiûåhat al-‘Aqådiyya..., ibid., 102.

33

koji se πire zanimao, kako ovim autorom i cijelom njegovom porodicomtako i ostalim uËenjacima iz ugledne porodice Bejadi-zadea, kojih je unauci bilo prisutno ukupno sedam: Hasan-efendi, Ahmed-efendi,Mahmud-efendi, Ahmed-efendi I, Hamid-efendi, Hasan-efendi II iMustafa-efendi.78

Works of Ahmed Efendi Beyadi-zade Boshnaq

Ahmed Beyadi-zade Boshnaq has a reputation as a Bosniak classicalauthor. He has contributed to the Aqaid, ‘Ilmu’l kalam and Shari’a law.

He was a well known scholar. In the Turkish-Ottoman Empire heoccupied the highest teaching and jurisprudential positions.

It is not known that he has written any other work in the field ofShari’a law except Kitabu ‘s-sakk, which was meant for qadis who werewithout experience. This work analyzes the skills and arts of the profes-sion of judges; especially steps needed to handle court procedure and tokeep the court documentation.

In the field of aqaid, he has written more works. Among them are El-Usulu ‘l-munife li ‘l-Imami Ebu Hanife and Isaratu ‘l-meram min ‘ibarati‘l-Imam. His second work made him known in the field of Aqaid as well.In the first work he systematized issues recorded in Aqaid treaties of AbuHanifa as well as Ahadith from his collection Musnada, related to Aqaidissues. In the second work he gave commentary of the first work.

In this paper another work of Beyadi-zade has been analyzed for thefirst time and will be presented to the scholars in Bosnia and elsewhere.

All his works, which are kept in different libraries in the world, arein the form of manuscripts. Some of them are kept in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo.

78 HandæiÊ, BejaziÊi, ibid., 90-99.

41

Mustafa JahiÊ

RUKOPISI MATEMATI»KIH DJELA U GAZIHUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

Meu historiËarima matematiËkih studija dugo vremena postojala jevelika sumnja da je arapska matematika imala ikakvog znaËajnijeg utjecajana razvoj matematiËkih studija u Evropi. Vjerovalo se da za nastanaknovih matematiËkih koncepcija trebamo biti zahvalni, prije svega,evropskim matematiËarima XVI-XVII stoljeÊa.

Istovremeno vladalo je miπljenje da je nakon slavnog perioda zamatematiku, kada su Grci postavili temelje modernoj matematici, nastupioperiod stagnacije u matematiËkim istraæivanjima, sve dok Evropljani nisuove ideje preuzeli od Grka u πesnaestom stoljeÊu. Vjerovalo se da se uperiodu od hiljadu godina izmeu starih Grka i evropske renesanse niπtaznaËajno za matematiku nije dogodilo, osim πto su arapski prijevodi grËkihtekstova saËuvali grËko uËenje koje su Evropljani πesnaestog stoljeÊa odnjih preuzeli.

Mnogi vodeÊi historiËari matematiËkih nauka su, dræeÊi se takvogamiπljenja, ignorirali arapsko-islamsku matematiku u njenom historijskomrazvoju, bilo koje matematiËke teme ili postavke. Navodili su jedino daje arapska znanost reproducirala uËenje koje je prihvatila od grËke nauke.Period o kojemu govorimo poËinje od kraja osmog do sredine petnaestogstoljeÊa.

Meutim savremena respektabilna matematiËka istraæivanja mnogosu bliæa ideji da su na razvoj i nastanak novih matematiËkih koncepcijavelikog utjecaja imali arapsko-islamski matematiËari u periodu od ËetiristoljeÊa ranije, Ëak viπe nego i grËki matematiËari. Podloga na kojoj suse poËela razvijati matematiËka istraæivanja u Bagdadu poËetkomdevetog stoljeÊa nije dovoljno poznata. Sigurno je da je posojao jakutjecaj indijskih matematiËara koji su veoma rano razvili decimalnisistem i brojeve. Ovo je bilo veoma vaæno za poËetak matematiËkihstudija kod Arapa. Veliki napredak u tom pogledu ostvaren je radovima

42

Al-Õwarizmíja1 u Ëijim se djelima osjeÊa viπe indijski nego grËki utjecaj.Na dalji tok razvoja matematiËkih studija kod Arapa utjecali suupoznavanje sa grËkim dostigunÊima u ovoj oblasti i prevoenjem naarapski jezik grËkih matematiËkih tekstova. Al-Õwarizmíjevi radovi su,ustvari, imali velikog utjecaja na razvoj matematiËkih studija na Zapadupreko Ëijih se radova Zapadna Evropa upoznala sa rezultatima indijskei arapske matematike. Utjecaj ove matematike se na Zapadu osjeÊaosve do sredine devetnaestog stoljeÊa.2

Ozbiljnija matematiËka istraæivanja kod Arapa poËinju u perioduvladavine halife Al-Man¥úra (754 - 775.) da bi za vladavine Hårúna ar-Raπída (786 - 809.) i Al-Ma’múna (813 - 833.), koji su podsticali istimulirali nauËna istraæivanja, posebice astronomije i matematike, i prveprijevode grËkih tekstova na arapski jezik, dostigla vanredno visok stepensvojega razvoja. Halifa Al-Ma’mún je, naslijedivπi prijestolje halife odsvojega oca Hårúna ar-Raπída Ëak i jaËe od svojega oca podupirao nauËnaistraæivanja. Voen takvom idejom on osniva Bayt al-õikma - “KuÊamudrosti” - sa velikom bibliotekom i opservatorijom u Bagdadu kojapostaje centrom bavljenja naukom i prevoenjem. U ovome nauËnomcentru radili su poznati nauËnici i prevodioci.

Treba istaÊi da se prevoenjem na arapski jezik u ovome sluËajunisu bavili samo struËnjaci u jeziku bez matematiËara, nego su to ËinilinauËnici, matematiËari. Prevoenje tako nije bilo samo sebi cilj, negoje proizlazilo iz æelje za napretkom u nauËnim istraæivanjima. Arapi,dakle, nisu samo reproducirali indijsku i grËku nauku nego suistovremeno i ovladali njihovim metodama i svoje nauËne radoverazvijali, unoseÊi u njih nauËna dostignuÊa do kojih su sami dolazili.U tim radovima oni su iskazali veliku sistematiËnost u izlaganju nauËneproblematike.3

Tako su, izmeu ostalih, prevoena Apolonijeva, Euklidova,Ptolomejeva i Arhimedova djela. To je dalo velikog podstreka i zanezavisna istraæivanja od IX do XV stoljeÊa. Ovi su prijevodi imalivelikog utjecaja na razvoj matematike na Zapadu. ZahvaljujuÊi ovim

1 Muõammad b. Múså al-Îwarizmi (780-850), matematiËar i astronom,smatra se “ocem algebre”.

2 Dirk, 87.

3 Ibid., 88.

43

prevodima zapadna nauka se upoznala sa mnogim grËkim klasiËnimdjelima.4

Vjerovatno da je najveÊi napredak koji je ostvarila arapskamatematika upravo poËeo u vrijeme Al-Õwarizmíja. Ovo je istovremenoi vrijeme nastanka algebre i revolucionarni korak naprijed u odnosu nagrËki koncept matematike koja je u osnovi bila geometrija. Algebra jepokazala matematici novi smjer razvoja, veoma πirok u konceptualnomrazvoju koji nije postojao prije i koji je oosiguravao novi zamajac razvojaove nauke. Drugi vaæan aspekt uvoenja algebre je taj da je dopustilamatematici da bude primjenjiva sama na sebi kao nikada prije.5 Poredtoga arapski matematiËari su otkrili mnoge teoreme koje su omoguÊiledalji razvoj matematike a pridonijeli su i razvoju mnogih teorija umatematici.

Meu najstarija djela iz oblasti matematike koja se nalaze u GaziHusrev-begovoj biblioteci spada djelo Nuzha an-nuùùår fí qalam al-ûubår*,koje je napisao Abú al-‘Abbås ©ihåbuddín Aõmad b. ©amsuddín b.Muõammad b. ‘Imåduddín b. ‘Alí al-Mi¥rí, b. al-Hå’im al-Maqdisí (um.815/1412.). Rukopis djela u Biblioteci je registriran pod brojem R 2440/1.

Djelo je na arapskom jeziku i tretira oblast aritmetike. Rad, ustvari,predstavlja saæetak drugoga djela Murπid aã-ãålib ilå asnå al-maãålib odistog autora. Djelo se sastoji od uvoda, dva poglavlja i zavrπetka koji sedijeli na tri odjeljka. U uvodnom dijelu autor govori o vrstama, oblicimai poretku brojeva. U sljedeÊa dva poglavlja govori se o osnovnim raËunskimradnjama i razlomaËkim brojevima. Na kraju djela autor govori oproporcionalnim i uporednim brojevima i traæenju nepoznate pomoÊuproporcionalnih brojeva. U izvorima i mnogim rukopisima djelo se Ëestonavodi pod razliËitim naslovima. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisaovoga rukopisa nisu poznat.6

U istoj zbirci (fol. 41b - 80b) kao drugo po redu nalazi se djelo Ad-Durra at-tåûiyya fí al-‘ulúm al-õisåbiyya, takoer iz oblasti aritmetike ina arapskom jeziku. Autor ovoga djela je Badruddín Muõammad b. al-Îaãíb. Nije poznato kada je æivio autor ovoga djela niti vrijeme njegova

4 Dirk, 87-88.

5 Ibid., Loco cit. 87-88.

6 Izv.: Õ.Î. II, 1942. Ahlwart V, 5979. GAL GI, 471. Aù-Ùåhiriyya mat.47-49. Áeáen, 172. Loebenstein, 2346. Al-Fahras al-wa¥fí, 140.

44

nastanka. Od nama dostupnih izvora jedino Õåûûí Îalífa (I, 739) navodiovoga autora i njegovo djelo. Rad je podijeljen na uvod, Ëetiri poglavlja izavrπetak. U uvodu se govori o osnovama matematike a u naredna Ëetiripoglavlja i zavrπetku o mnoæenju, dijeljenju, logaritmima, vaenju korijenai traæenju nepoznate. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisasu, takoer, nepoznati.7

Kao treÊe djelo u ovoj zbirci (fol. 81b - 150b) nalazi se rad naarapskom jeziku iz iste matematiËke oblasti pod naslovom Al-Wasíla,koji je napisao Abú al-‘Abbås ©ihåbuddín Aõmad b. ©amsuddín b.Muõammad b. ‘Imåduddín b. ‘Alí al-Mi¥rí, Ibn al-Hå’im al-Maqdisí (um.815/1412.).

Djelo se sastoji od uvoda, tri poglavlja i zavrπetka. U radu se govorio vrstama brojeva, osnovnim raËunskim radnjama, razlomcima, vaenjukorijena i proporcionalnim brojevima. Autor je djelo zavrπio 28. rabí‘ al-å∂ira 772/1370. godine. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ni ovogarukopisa nisu poznati.8

Djelo Al-Muqni‘ fí al-ûabr wa al-muqåbala je Ëetvrto po redu djelo uistoj zbirci (fol. 152b - 156b). I ovaj rad je na arapskom jeziku i od istogje autora kao i prethodno djelo. Napisan je u formi stiha i obuhvataoblast algebre i jednaËina. Sastoji se od pedeset devet stihova podijeljenihna uvodni dio i tri poglavlja. U djelu se govori o vrstama, stupnjevima iosnovama nepoznate i osnovnim raËunskim radnjama.9

Peto djelo u ovoj zbirci (fol. 15b - 173b) Ëini skraÊenu verzijukomentara gore navedenog djela od istoga autora, pod naslovom Al-Musri‘ fí ©arõ al-Muqni‘ fí al-ûabr wa al-muqåbala .10

©esto djelo u zbirci (fol. 178b - 224a) je matematiËka rasprava naarapskom jeziku pod naslovom Muqaddima fí ‘ilm ma∂åriû al-kusúr odnepoznatog autora u kojoj se govori o vaenju korijena u matematici.11

7 Izv.: Õ.Î. I, 739.

8 Izv.: Õ.Î. II, 2010. Bagdad, Awqåf IV, 117. Aù-Ùåhiriyya mat. 54. Al-Fahras al-wa¥fí, 144.

9 Izv.: Õ.Î. II, 1809. Loebenstein, 2345. Bagdad, Awqåf IV, 116. Aù-Ùåhiriyya mat. 66.

10 Izv.: Õ.Î. II, 1676 i 1809. Aù-Ùåhiriyya mat. 65. Al-Fahras al-wa¥fí, 132.

11 Izv.: Osmanlı astronomi II, 603.

45

Posljednje djelo u zbirci (fol. 224b - 232a) je rasprava na arapskomjeziku Risåla fí ‘ilm al-õisåb od nama nepoznatog autora u kojoj se govorio osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice, stotine i hiljade), mnoæenju,dijeljenju i vaenju korijena.

U Biblioteci se nalazi i komentar djela Aπkål at-ta’sís fí al-handasa (R2868/10), koji je napisao Múså b. Muõammad Qåñí-zåde ar-Rúmí (um.815/1412.). Osnovno djelo pod navedenim naslovom napisao je©amsuddín Muõammad b. Aπraf as-Samarqandí (um. 600/1203.). Ovajkomentar se sastoji od uvoda i trideset pet geometrijskih oblika (πakl).Neke geometrijske oblike autor osnaæuje citirajuÊi Euklida.12

Djelo Îula¥å al-õisåb, Ëiji je autor Bahå’uddín Muõammad b. Õusaynal-Õåriïí al-‘Åmilí (um. 1031/1622.), jeste kompendij o osnovamamatematike na arapskom jeziku. Rad predstavlja saæetak djela prethodnihautora iz ove oblasti a sastoji se od uvoda, deset poglavlja i zavrπetka.13

Komentar na arapskom jeziku na prethodno djelo pod naslovomTa‘líqåt ‘alå Îulå¥å al-õisåb napisao je ‘Umar b. Aõmad al-Må’í al-»ullí(um. 1022/1613.?) da bi, kako sam autor komentara istiËe, razrijeπioteπka mjesta i ukazao na nerazumljive simbole u osnovnom djelu. Ovajkomentar se Ëuva u Biblioteci pod brojem R 5586 a prepisao ga je Mu¥ãafåiz Qarahisara ©arqíja, 3. ûumåd al-úlå 1089/1678. godine u Istanbulu umedresi Quûå Mu¥ãafå-påπå (Kodæa Mustafa-paπa).14

12 U Biblioteci se nalazi viπe primjeraka rukopisa ovog djela: R 5659, R1889, R 623/1 (Prepisao Muõammad b. Mu¥ãafå, 7. ûumåd al-å∂ira 1134/1722.godine), R 1979/1 (Prepisao ‘Abdulkarím b. al-õåûû Aõmad b. al-õåûû ‘AbdulŸaníu Dijarbekir u ‘Ali-paπa medresi, 1086/1675. godine) i R 1146/1. Izv.: Õ.Î. I,105. Ahlwart V, 5943. GAL GI, 468, GII, 212, SI, 850. Kaõõåla IX, 63. Aù-Ùåhiriyya mat. 79, Köprülü I, 939/2; Loebenstein, 2353-2354. Wagner, 251.

13. U Biblioteci se nalazi viπe primjeraka rukopisa ovog djela: R 487 (Prepisaonepoznati prepisivaË, 24. èú al-qa‘da 1088/1677. godine), R 623/2, R 1979/2, R5772/2 (prepisan 1081/1699), R 1660/4 (prepisao Abú Bakr a¥-Ôiddíq b. Õasanal-Qrímí, 1136/1723. godine), R2551/5, R 6702/2, R 1418/11. Izv.: Õ.Î. I,720. Ahlwart V, 5998. GAL GII, 415, SII, 595. Áeáen, 615. Wagner, 255. Aù-Ùåhiriyya mat. 104. TÜYATOK III/7, 1877-1881 I V/07, 3804 3805. KöprülüIII, 343. DobraËa I, 453.

14 Izv.: GAL SII, 596. DobraËa I, 325. Loebenstein, 2350/2. TÜYATOK34/IV, 923. Osmanlı matematik, 112-13.

46

Komentar na arapskom jeziku na isto djelo pod naslovom ©arõ Îulå¥aal-õisåb napisao je i ‘Abdurraõím b. Abú Bakr b. Sulaymån al-Mar‘aπí(um. 1068/1657.). Ovaj komentar se u Biblioteci Ëuva pod brojem R 1463a prepisao ga je nepoznati prepisivaË, 25. ramañåna 1161/1651. godine.15

Ramañån b. Abú Hurayra al-Ûazarí al-Qådirí (um. poslije 1092/1681.), takoer je napisao komentar na arapskom jeziku na djelo Îulå¥aal-õisåb. Prema zavrπetku djela koji se nalazi u ovome rukopisu (fol. 1b -104a) autor ovoga komentara je gore spomenuti Ramañån b. Abú Hurayraal-Ûazarí al-Qådirí. BuduÊi da u ovome rukopisu nedostaje uvodni diokoji prepisivaË nije prepisao, ne moæe se sa sigurnoπÊu ustvrditi da se radio navedenom autoru. Meutim ovaj se uvodni dio nalazi u sljedeÊemdjelu ove zbirke, takoer, komentaru navedenog osnovnog djela Îulå¥aal-õisåb, s tim πto njegov kraj pripada drugome komentaru istogaosnovnog djela Ëiji se autor u izvorima spominje kao Õasan b. Muõammadb. Ibråhím al-Kurdí as-Suhråní (um. 1078/1667.). U svakome sluËaju,tekst komentara je skoro isti u oba djela. Ovaj rukopis se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi registriran pod brojem R 1478/1 a prepisao gaje nepoznati prepisivaË u posljednjoj dekadi mjeseca ûumåd al-úlå 1076/1665. godine (biljeπka na kraju djela, fol. 104a).16

Dakle, i drugo djelo u ovoj zbirci (R 1478/2, fol. 106b - 167b) je komentarna arapskom jeziku djela Îulå¥a al-õisåb i veoma je sliËan prethodnomkomentaru. Prema poËetku komentara, kao πto je naprijed reËeno, ovo jekomentar djela Îulå¥a al-õisåb, koji je pod naslovom Õall al-Îulå¥a li ahl ar-riyåsa saËinio Ramañån b. Abú Hurayra al-Ûazarí al-Qådirí. Meutim premanjegovu zavrπetku ovo je komentar istoga djela koji je saËinio Õasan b.Muõammad b. Ibråhím al-Kurdí as-Suhråní iste godine (1078/1667.) kada jei umro u gradu Edirne (pogl. biljeπku na kraju djela, fol. 167b i Osmanlımatematik 145). PrepisivaË, vrijeme i mjesto prepisa ovoga djela su nepoznati.17

15 Izv.: A.M. I, 563. O.M. III, 285-86. GAL SII, 596. Áeáen, 568. Osmanlımatematik, 181. Bagdad, Awqåf IV, 110-11. Al-Fahras al-wa¥fí, 104.

16 Izv.: Õ.Î., Èayl I, 416. A.M. I, 370. GAL SII, 596. Loebenstein, 2347.Dår al-kutub m II, 28. Bagdad, Awqåf IV, 110. Köprülü III, 200/2. Áeáen, 442.Aù-Ùåhiriyya mat. 109-10. Osmanlı matematik, 155.

17 Izv.: Õ.Î., Èayl I, 416. A.M. I, 370. GAL SII, 415 i SII, 595. Loebenstein,2347 i 2350/1. Dår al-kutub m II, 28. Bagdad, Awqåf IV, 109. Köprülü III, 200/2. Áeáen, 442 i 386. Aù-Ùåhiriyya mat. 109-10. Osmanlı matematik, 145 i 155.

47

U Biblioteci se nalazi i rukopis komentara na djelo Al-Lam‘ fí ‘ilm al-õisåb (R 1749), Ëiji je autor Abú al-‘Abbås ©ihåbuddín Aõmad b.©amsuddín b. Muõammad b. ‘Imåduddín b. ‘Alí al-Mi¥rí Ibn al-Hå’imal-Maqdisí (um. 815/1412). Autor komentara pod naslovom Al-Maûma‘naùm al-Lam‘ fí ‘ilm al-õisåb je ©arafuddín al-‘Amríãí (um. 890/1485.),koji je svoj komentar napisao u stihu. Prema biljeπci na kraju djela, autorje komentar zavrπio u petak, 27. èú al-õiûûa 993/1585. godine. Ovo bi,prema nama dostupnim izvorima, moglo biti veoma rijetko djelo.PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.18

U zbirci pod brojem R 998 (str. 1 - 136) kao prvo djelo nalazi seMu∂ta¥ar fí ‘ilm al-õisåb, kompendij iz matematike na arapskom jeziku.Prema biljeπci na stranici prije poËetka djela autor djela je Abú al-MaõåsinÕasan b. Abú Ãålib al-Bayhaqí al-Îoråsåní (æivio prije 741/1340.). Naistome mjestu nalazi se i navedeni naslov djela. Rad je podijeljen na uvodi tri dijela koji se sastoje od viπe poglavlja. U djelu se govori o definiranjumatematike, oblicima brojeva, osnovnim raËunskim radnjama koje seizvode indijskim brojevima, geometriji, naËinima traæenja nepoznate iizuzecima koji su u vezi sa ovim oblastima. Rukopis je prepisao ‘Imåd b.Muõammad al-Ûílí, 10. ûumåd al-úlå 741/1340. godine (biljeπka ukolofonu djela, str. 136.).

U zbirci R 6702 kao prvo djelo (fol. 1a - 20b) nalazi se, takoer,rijetko djelo na arapskom jeziku iz oblasti matematike pod naslovom Al-I‘dåd fí wafq al-a‘dåd od nepoznatog autora. Rad se sastoji od tri dijela.Djelo u naπemu rukopisu, naæalost, nije kompletno u drugome dijelu.Osim toga nekoliko listova iz ovoga dijela je uvezano na poËetku rukopisa.PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.19

Pod brojem R 1815 u Biblioteci se nalazi zbirka Maûmú‘a al-õisåbna arapskom i turskom jeziku raznih izvoda i poglavlja iz drugihmatematiËkih djela, biljeæaka iz podruËja matematike i primjera rijeπenihzadataka. PrepisivaË, vrijeme i mjesto prepisa zbirke su nepoznati.

Muõyiddín Muõammad b. al-õåûû Atmaûa al-Kåtib (um. poslije 899/1494.) napisao je djelo iz matematike pod naslovom Maûma‘ al-qawå‘idna turskom jeziku. Rad je podijeljen na tri poglavlja. Autor je djelo zavrπio899/1494. godine i posvetio ga sultanu Bajazitu II (vladao 1481-1512.).

18 Al-Fahras al-wa¥fí, 143.

19 Izv. Köprülü III, 709/1.

48

Rukopis ovoga djela se nalazi u Biblioteci registriran pod brojem R 2670.PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa ovoga rukopisa nisu poznati.20

Djelo na turskom jeziku sastavljeno od deset poglavlja iz aritmetike ialgebre pod naslovom Ûåmi‘ al-õisåb napisao je Yúsuf b. Kamål al-Burusawí (æivio u X/XVI stoljeÊu). Rukopis je prepisao Aõmad Naqqåπ17. πawwåla 1115/0000. godine (biljeπka u kolofonu djela, fol. 62a), a uBiblioteci se Ëuva pod brojem R 6930.21

Pod brojem R 3198 u Biblioteci se nalazi i rukopis djela Tashíl al-õisåb na turskom jeziku od nama nepoznatog autora.

U Biblioteci se nalazi i matematiËka rasprava pod brojem R 3493 naturskom jeziku od nama nepoznatog autora.

U zbirci R 7160 kao treÊe djelo (fol. 12b - 15a) nalazi se rasprava naturskom jeziku iz matematike pod naslovom Risåla-i mu∂ta¥ar fí ‘ilm al-õisåb od nama nepoznatog autora. Gornji naslov se nalazi prije poËetkarada. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice,stotine i hiljade). PrepisivaË, vrijeme i mjesto prijepisa djela su nepoznati.

Kao Ëetvrto djelo u istoj zbirci (fol. 17a - 19a ) se nalazi rasprava naarapskom jeziku iz matematike Risåla fí al-õisåb od nama nepoznatogautora. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva (jedinice, desetice,stotine i hiljade). Ovo je, ustvari, arapska verzija prethodnog djela.PrepisivaË, vrijeme i mjesto prepisa i ovoga djela su nepoznati.22

U Biblioteci se nalazi i djelo Zubda al-a‘mål al-‘adad a¥-¥aõíõ fí ‘ilmal-õisåb je rasprava iz matematike od nepoznatog autora. Sastoji se oduvoda, sedam poglavlja i zavrπetka. U naπemu rukopisu nalaze se prepisaniuvod, dva poglavlja i zapoËeto treÊe poglavlje. U uvodu autor govori oosnovnim pitanjima iz matematike kao πto su nazivi i oblici brojeva,formiranje sloæenih brojeva i eksponenti. U prvome poglavlju govori se omnoæini, u drugome o oduzimanju a u treÊemu, samo zapoËetom, odijeljenju. Djelo se nalazi u rukopisu registrirano po brojem R 6403/3.

U zbirci registriranoj pod brojem R 5242 kao drugo djelo nalazi serasprava na arapskom jeziku iz matematike Risåla fí al-õisåb od nama

20 Izv.: Õ.Î., Èayl II, 435. O.M. III, 252. Osmanlı matematik, 29; KöprülüIII, 341.

21 Izv.: O.M. III, 309. Karatay t, 1576. Osmanlı matematik, 99.

22 Izv.: Osmanlı astronomi, 597.

49

nepoznatog autora. U djelu se govori o osnovnim vrstama brojeva(jedinice, desetice, stotine i hiljade). Rukopis je prepisao nepoznatiprepisivaË u zadnjoj dekadi mjeseca rabí‘ al-awwala 924/1518. godine.

U Biblioteci se nalazi i djelo enciklopedijskog karaktera A‘ûab al-‘uûåb napisano na turskom jeziku u obliku pitanja i odgovora. Autordjela je Maõmúd b. Qåñí Manyås, Manyås-oŸlu, (æivio u IX/XV stoljeÊu)koje je rasporeeno prema naukama na Ëetiri poglavlja. U treÊemupoglavlju se tako govori o pitanjima iz matematike, dok se u ostalimagovori o islamskim propisima, najviπe melekima i πejtanima te neobiËnimnaukama, stvorenjima i sihirima, i, na kraju, o osobenostima Kur’ana,dovama i Allahovim lijepim imenima. Naπ rukopis je krnjav, tako danedostaje posljednje, Ëetvrto, poglavlje. PrepisivaË, vrijeme i mjestoprijepisa ovoga rukopisa su nepoznati.23

Pod brojem R 5645 u Biblioteci se nalazi i fragment nama nepoznatogdjela iz geometrije na arapskom jeziku.

Prihvatanjem islama boπnjaËki narod u Bosni i Hercegovini i u njojsusjednim zemljama ulazi u islamski civilizacijski krug, πto dovodi dovelikih promjena u svim vidovima njegova æivota i stvaralaπtva. Uzprihvatanje tekovina koje je veÊ ostvarila islamska civilizacija izadræavanjem vlastitih naslijeenih kulturnih i tradicionalnih vrijednosi,meu boπnjaËkim narodom se, izmeu ostalog, poËinju intenzivnorazvijati, pored islamskih religijskih znanosti, i sve druge nereligijskenauËne discipline koje je islamska civilizacija prihvatila od drugih naroda,razvijala i dalje usavrπavala da bi ih tokom vremena prihatila izapadnoevropska civilizacija.

Odlaskom u najpoznatije islamske kulturno-nauËne centre na studijekao i πkolovanjem u mnogim bosanskim medresama i boπnjaËki mladiÊisu poËeli sa izuËavanjem svih ovih znanosti. O tome, izmeu ostalog,svjedoËe i hiljade rukopisa saËuvanih u tim medresama, bibliotekama imnogim privatnim kolekcijama. Osim toga, znamo da su, naæalost ciljano,hiljade takvih rukopisa, takoer, uniπteni na razne naËine a najviπenamjerno popaljeni. ZnaËajan broj rukopisa koji imaju svoje bosanskoporijeklo, bilo da su prepisani ili napisani od strane bosanskih prepisivaËai autora nalazi se i u drugim bilbiotekama i sliËnim institucijama πiromsvijeta. Svi ovi rukopisi su iz najrazliËitijih oblasti ljudskog stvaralaπtva,

23 Izv.: Karatay t, 1464. O.M. II, 15.

50

od Ëisto islamsko-teoloπkih znanosti pa do prirodno-matematiËkih naukakoje su se izuËavale u to vrijeme. Raznovrsnost nauËnog zanimanjaBoπnjaka svjedoËi i ono πto je saËuvano od rukopisa na navedenimmjestima. Meu njima, svakako, najznaËajnija je Gazi Husrev-begovabiblioteka, koja u svojemu rukopisnom fondu, koji broji viπe od desethiljada rukopisa, Ëuva i znaËajan broj matematiËkih djela. Neka od tihdjela veÊ su bila i predmetom ozbiljnijeg nauËnog interesiranja, tako dase nadamo da Êe i ovakav njihov saæet kataloπki prikaz podstaÊi naπemlade istraæivaËe da se posvete izuËavanju i ovoga segmenta naπe kulturnebaπtine. Uostalom, to i jeste jedan od osnovnih motiva naπeg predmetnogpriloga, pored æelje da se nauËnoj i πiroj javnosti predstavi ovaj dioboπnjaËke kulturne baπtine koja zajedno sa drugima svedoËi o bogatstvui raznovrsnosti kulturnog stvaralaπtva bosansko- hercegovaËkih naroda.

IZVORI I LITERATURA

Ahlwardt: Ahlwardt, Wilhelm: Verzeichniss der arabischenHandschriften der Königlichen Bibliothek zu Berlin. Bd I-X. Berlin, 1887-99. (Die Handschriften-verzeichnisse der Königlichen Bibliothek zu Ber-lin).

A.M.: al-Bagdådí, Ismå‘íl-paπa: Hadiyya al-’årifín, asmå’ al-mu’allifínwa åïår al-mu¥annifín. I-II. Istanbul, 1951/1955.

Bagdad, Awqåf: al-Ûibúrí, ‘Abdullåh: Fahras al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyyafí Maktaba al-awqåf al-‘åmma fí BaŸdåd. Ûuz’ I - IV. BaŸdåd, 1394/1974.

Dår al-kutub: Sayyid, Fu’åd: Dår al-kutub. Fihris al-ma∂ãúãåt. Naπrabi al-ma∂ãúãåt allatí iqtanathå ad-Dår min Sana 1936 - 1955. al-Qism I-III. Al-Ûumhúriyya al-‘Arabiyya al-Muttaõida. al-Qåhira, 1380/1961 -1383/1963.

Dår al-kutub: Sayyid, Fu’åd: Dår al-kutub. Fihris al-ma∂ãúãåt. Naπrabi al-ma∂ãúãåt allatí iqtanathå ad-Dår min sana 1936 - 1955. al-Qism I-III.Al-Ûumhúriyya al-‘Arabiyya al-Muttaõida. al-Qåhira, 1380/1961 - 1383/1963.

Dirk : Dirk J. Strojk, Kratak pregled istorije matematike, Beograd1987.

51

DobraËa I: DobraËa, Kasim: Katalog arapskih, turskih i perzijskihrukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Svezak I. Sarajevo,1963.

Al-Fahras al-wa¥fí: Barakat Mu¥ãafå: Al-Fahras al-wa¥fí li al-ma∂ãúãåtal-‘ilmiyya. Awwalan: Aã-ãibb wa a¥-¥aydala wa al-bayãara. Ïåniyyan:Al-Õisåb wa al-handasa wa al-ûabar. Ar-Riyåñ, 1420/1999.

GAL G: Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur.Grundband I-II. Leiden, 1937, 1938 i 1942.

GAL S: Brockelmann, Carl: Geschichte der arabischen Litteratur.Supplementband I-III. Leiden, 1943 i 1949.

Õ. Î.: Õåûûí Îalífa, Mu¥ãafå b. ‘Abdullah Kåtib »alabí: Kaπf aù-ùunún ‘an asåmí al-kutub wa al-funún. al-Muûallad I-II. Istanbul, 1360/1941 - 1362/1943.

Õ. Î., Èayl: al-Bagdådí, Ismå‘íl-paπa: Íñåh al-maknún fí aè-Èayl‘alå Kaπf aù-ùunún ‘an asåmí al-kutub wa al-funún. Cilt I-II. Istanbul,1945-47.

Karatay t: Karatay, Fehmi Edhem: TürkËe Yazmalar Kataloûu. C. I-II. Topkapı Sarayı Müzesi Kütüphanesi. Istanbul, 1961.

Köprülü: Áeáen, Dr. Ramazan; Izgi, Cevat; Akpınar, Cemil: Fihrisma∂ãúãåt Maktaba Köprülü. Research Centre for Islamic History, Artand Culture (IRCICA). Al-Muûallad I-III. Istanbul, 1986.

Loebenstein: Loebenstein, Helene: Katalog der arabischenHandschriften der Österreichischen Nationalbibiliothek. Neuerwebungen1868-1968. Teil I. Wien, 1970.

O.M.: Ãåhir, Bursalí Meõmed: ‘Oïmanlı mü’ellifleri. I-III. Istanbul,1333-1342/1914-1923.

Osmanlı astronomi: Ihsanoûlu, Ekmeleddin; Áeáen, Ramazan; Izgi,Cevat; Akpınar, Cemil; Fazlıoûlu, Ihsan: Osmanlı astronomi literatürütarihi (History of astromomy literature during the Ottoman period). IslâmTarih, Sanat ve Kültür Araátırma Merkezi (IRCICA). Cilt I-II. Istanbul,1997.

Osmanlı matemtik: Ihsanoûlu, Ekmeleddin; Áeáen, Ramazan; Izgi,Cevat: Osmanlı matemtik literatürü tarihi (History of mathematical lit-erature during the Ottoman period). Islâm Tarih, Sanat ve KültürAraátırma Merkezi (IRCICA). Cilt I-II. Istanbul, 1999.

52

Áeáen: Áeáen, Ramazan: Mu∂tåråt min al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya an-nådira fí maktabåt Turkiya. Islâm Tarih, Sanat ve Kültürünü AraátırmaVakfı (ISAR). Istanbul, 1997.

TÜYATOK: Türkiye Yazmaları Toplu Kataloûu (The Union Cata-logue of Manuscripts in Turkey). Istanbul, 1980-95.

Aù-Ùåhiriyya mat.: ‘Å’idí, Muõammad Ôalåõ: Fihris ma∂ãúãåt Dåral-Kutub aù-Ùåhiriyya. Ar-Riyåñiyyåt. Dimaπq, 1393/1973.

Manuscripts of mathematical works in the Gazi Husrev-bey Library

Contemporary renowned mathematical research in the world hasshows that the emergency and development of a large mathematics con-cepts is due to the influence and works of Arabic-Islamic mathematiciansin the period between IX and XV centuries. The ground work on whichmathematical research in Baghdad started developing in ninth century isnot quite known, however, it is believed that the development owes largelyto the great Indian mathematician, who had then already developed deci-mal system of numbers, which was very important for the further devel-opment of mathematics among the Arabs. The further development ofthe mathematics among the Arabs was in part due to the translation ofGreek mathematical works into Arabic and the study of these works.

Arab mathematicians had a great effect on the West, through whichthe West was acquainted with the achieved results of Indian and Arabmathematicians. This influence was felt all way until the middle of thenineteen-century.

With the accession of Bosnian to the Islamic civilization, the Bosniaksof Bosnia and Herzegovina and the surrounding countries/provinces, startto intensively, deal with not only religious sciences but also with otherfields of study which the Islamic civilization had accepted from the othernations, developed and further perfected, so that after a time being, eventhe Western civilizations accepted it.

By traveling to famous Islamic educational centers and even to localmadrasas, the Bosnian youth slowly start to study the mentioned disci-

53

plines. This is proven in the large number of documents and manuscriptsthat were safe-kept in madrasas, libraries and personal collections. It isalso known that a large number of documents have been deliberatelydestroyed, mainly burned.

A considerable number of manuscripts with Bosnian origin, that havebeen either written or re-written by Bosnian authors, are still kept inlibraries and other institutions throughout the world today. These manu-scripts are very diverse, and range from Islamic-theological works to natu-ral-mathematical works, that were studied at that time. The diversity ofthe fields of study that the Bosniaks dealt with is also noted in the men-tioned manuscripts. Among those places where precious manuscripts arekept, the most significant is the Gazi Husrev-bey Library, which containsmore than 10,000 manuscripts, among them many mathematical works.

Some of those works were subject to research and attracted greatscientific interest in Bosnia and Herzegovina and therefore we hope thatour work will cause our young researchers to devote themselves studyingthis segment of Bosnians cultural inheritance. In that way they will proverichness and various cultural creativity of people in Bosnia andHerzegovina.

55

Haso Popara

O JEDNOM AUTOGRAFU KOJI SE »UVA U GAZIHUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

RadeÊi na kataloπkoj obradi rukopisa iz oblasti tesavvufa, objavljenihu trinaestom svesku Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke,1 posebnupaænju privukao nam je rukopis obraen pod kataloπkim brojem 7645.,zaveden u stalnoj inventarskoj knjizi pod brojem R-7029. Kodeks sadræiintegralni tekst na arapskom jeziku jednog opπirnog - do sada potpunonepoznatog djela iz oblasti tesavvufa - pod nazivom Laa spasa na putuspoznaje Boga ( فـة اإللــهيـق مـعــرـجـاة لـلــوصــول إلــى طــرسـفـيـنــة الــن ), koje je napisao πejhMuõammad b. Maπ‘al b. Siråû b. Muõammad ad-Damírí aπ-©åfi‘í, Ëijanam je biografija nepoznata.

OPIS RUKOPISA

Rukopis ima 261 list dimenzija 20 x 14 cm. Tekst dimenzija 16 x 7,5 cm,pisan je u 21 retku, nas∂í pismom, tupim perom i vjeπtom rukom. Mastilocrno, kvalitetno, postojano na dodir sa vlagom. Naslovi poglavlja, znaËajnijerijeËi i interpunkcijski znakovi pisani crvenim mastilom. Papir debeo, hrapav,tamnobijele boje, bez vodenog znaka, istoËnog porijekla. Listovi po rubovimadohvaÊeni crvotoËinom, a duæinom hrbata, do 3 cm dubine, vlagom. Napojedinim listovima - naroËito u posljednje tri lage - usljed dodira sa vlagom,vidljive tamne fleke, ali bez oπteÊenja teksta. PoËetak citata nadvuËencrvenom linijom. Na marginama ima neπto biljeπki u vezi sa tekstom, pisanihrukom autora. Listovi sa kustodama i originalnom folijacijom.

Povez koæni, originalan, sa preklopom, dohvaÊen vlagom i crvotoËinom,prepukao duæinom hrbata i preklopa. Na koricama i preklopu lijepouraene rozete sa floralnim motivima, djelimiËno izlizane. Unutraπnjastrana korica presvuËena ukrasnim ebro papirom.

1 Trinaesti svezak Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke izaπao je iz πtampeu krajem oktobra 2004. godine. U njemu je obraeno 279 kodeksa sa 719 djelai 545 razliËitih naslova.

56

O DJELU

Na listu 1a, i u uvodu (v. l. 5a) krupnim crvenim slovima dat je puninaziv djela Laa spasa na putu spoznaje Boga ( ةفرع ميقرى طل إولصول لاةج النةينفس

لــــــهاإل ). Meutim nama dostupni izvori nigdje ne biljeæe djelo sa ovakvimnaslovom. Djelo je podijeljeno na:

- uvod ( مةاملقد ) i

- dvanaest poglavlja (الباب). U uvodu autor kaæe da su mnogi ljudi, zbog svog neznanja, zalutali

s Pravog puta, pa je u æelji da im ukaæe na pravi put, napisao ovo djelo,zasnovano na uËenju ranijih sufijskih autoriteta, u prvom redu‘Abdulwahhåba aπ-©a‘råníja i ‘Alíja al-Mi¥ríja.

U poglavljima autor raspravlja o sljedeÊim pitanjima:

Prvo poglavlje o razumu i znanju i njihovoj odabranosti (v. l. 19b)

الباب األوالباب األوالباب األوالباب األوالباب األو( فهما)شر في ذكر العقل و العلم ولللللDrugo poglavlje o nespojivosti Boæijeg bitka s bilo kojom vrstom

nesavrπenstva (v. l. 36b)

الباب الثالباب الثالباب الثالباب الثالباب الث( عال) ولى جليه ذات املو في ذكر تنزانيانيانيانيانيTreÊe poglavlje o lijepom odgoju duπe i organa tijela (v. l. 47a)

الباب الثالباب الثالباب الثالباب الثالباب الث( ارح)فس و اجلو في آداب النالثالثالثالثالث»etvrto poglavlje o tome Ëime se sve trebaju odlikovati murid i

isposnik (v. l. 74b)

الباب الرالباب الرالباب الرالباب الرالباب الر( الك)السيد و في ذكر ما ينبغي للمرابعابعابعابعابعPeto poglavlje o tome na Ëemu se zasniva put sufije (v. l. 100a)

يق)ر في ذكر ما تبني منه الطالباب اخلامسالباب اخلامسالباب اخلامسالباب اخلامسالباب اخلامس(©esto poglavlje o fazama kroz koje, na svome putu duhovnog

napredovanja, mora proÊi svaki isposnik (v. l. 147a)

الباب السالباب السالباب السالباب السالباب الس( ك)ك إلى منازل امللولواتب الس في مرادسادسادسادسادسSedmo poglavlje o izrekama sufijskih autoriteta o tesavvufu, sufijama

i njihovom odgoju (v. l. 176b)

الباب السالباب السالباب السالباب السالباب الس( آدابهم)أهله وف وصويلهم في الت في ذكر أقاوابعابعابعابعابعOsmo poglavlje o njihovim izrekama o sufijskoj ljubavi (v. l. 204a)

لباب الثلباب الثلباب الثلباب الثلباب الث(ا ق بها)ما يتعلة ويلهم في احملب في ذكر أقاوامنامنامنامنامن

57

Deveto poglavlje o moguÊnosti vienja Boga i Vjerovjesnika u snu ina javi (v. l. 211b)

الباب التالباب التالباب التالباب التالباب الت( )يقظةا وم نوبيية الن ورؤيقظةا ومه تعالى نوية اللاز رؤ في جواسعاسعاسعاسعاسعDeseto poglavlje o pravilima lijepog ponaπanja sufija vezanim za

druæenje, jelo, piÊe i spavanje v. l. 224a)

م)والنب ورالشاألكل وحبة وم... في الص في ذكر آداب القوالباب العاشرالباب العاشرالباب العاشرالباب العاشرالباب العاشر(Jedanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponaπanja sufija prilikom

sluπanja, pitanja i æenidbe (v. l. 232b)

ال)ؤالساج ووالزماع و في ذكر آدابهم في السالباب احلادى عشرالباب احلادى عشرالباب احلادى عشرالباب احلادى عشرالباب احلادى عشر(Dvanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponaπanja sufija u sluËaju bolesti,

teπkih iskuπenja, smrti i prilikom obilaska mezara umrlih (v. l. 246a)

الباب الثالباب الثالباب الثالباب الثالباب الث( ة القبور)يارت وزاملواإلبتالء وض و في ذكر آدابهم في املراني عشراني عشراني عشراني عشراني عشر

O AUTORU

Prema biljeπci na listu 1a, autor djela je aπ-©ay∂... Muõammad b. Maπ‘alb. Siråû b. Muõammad ad-Damírí aπ-©åfi‘í ( ـمـالع الـاممـه الـربـحال وامم اإلـخـي الشيـفلـأت

يعافي الشميرد الدمحن ماج بن سرل بعش مند بمح مةامهف الةدمعال وةمالعال ).2 Njegovo puno imenavodi se joπ na dva mjesta; u uvodu (v. l. 1b) i na kraju djela (v. l. 261a).

Meutim nama dostupni izvori, nigdje ne spominju autora sa ovakvimimenom. Iz titula nabrojanih uz njegovo ime u biljeπci na listu 1a (πejh,uËitelj, voa, odvaæni znalac, veliki uËenjak, i pronicljivi uzor), då sezakljuËiti da je ona dopisana naknadno, najvjerovatnije, rukom nekogod njegovih uËenika ili kasnijih vlasnika. Malo je vjerovatno da bi samautor uz svoje ime nabrojao sve navedene titule, tim prije πto u prvojreËenici na poËetku djela za sebe kaæe da je ponizni rob koji se nada uoprost svoga Uzviπenog Gospodara ( ه اجلليلباجي عفو رليل الرالعبد الذ ) πto je - skorobez izuzetka - uobiËajeni izraz skromnosti i poboænosti kod svih ranijihislamskih autora. Na preostala dva mjesta (v. l. 1b i 261a), autor je samnapisao svoje ime.

Iz nadimka ad-Damírí ( يميرالد ) moæe se zakljuËiti da je autor porijeklomiz Demíre ( هيرمد ), sela u delti Nila u blizini Dimyåãa (دمياط), rodnog mjestaviπe islamskih uËenjaka πafijskog mezheba,3 meu kojima je najpoznatiji

2 Vidi list 1a s naslovom djela i imenom autora

3 ©emsudin Sami, Kamusi-i türkí III, str. 2163., Istanbul, 1317/1899.

58

Muõammad b. Múså b. ‘Íså b. ‘Alí ad-Damírí aπ-©åfi‘í (um. 808/1405.),autor brojnih djela iz oblasti tefsira, hadisa, akaida, fikha, jezika iknjiæevnosti.4 Iz njegovog drugog nadimka aπ-©åfi‘í vidi se da je biosljedbenik πafijske pravne πkole.

Iz uvoda u djelo (v. l. 2b i 3a), takoer se moæe zakljuËiti da je autorsljedbenik Ëuvenog πejha πazilijskog reda ‘Abdulwahhåba aπ-©a‘råníja(umro 973/1565)5 i uËenik velikog sufijskog autoriteta ‘Alí al-Mi¥ríja (um.1040/1630)6

Na kraju djela (v. l. 261a) autor ponovo navodi svoje puno ime idatum kada je djelo zavrπio, rijeËima:

اج بند بن مشعل بن سرناد محمم التجهم إليه يوأحوكتبه بيده الفانية أفقر العباد وقال ذلك بفيه وكم اخلميس املباريخ يوذلك بتاربه، وين عيوارستر في الدبه وه تعالى ذنوافعي، غفر اللي الشميرد الدمحم

حده.ه واحلمد للألف، وني وستعاشر شهر شعبان من شهور سنة سبعة وOvo je svojim ustima izrekao i svojom rukom napisao najsiromaπniji

sluga Boæiji, Muõammad b. Maπ‘al b. Siråû b. Muõammad ad-Damíríaπ-©åfi‘í - neka mu Uzviπeni Allah oprosti grijehe i na oba svijeta pokrijemahane - u blagoslovljeni Ëetvrtak, 10. πabana 1067/1657. godine.

Iz navedene biljeπke mogu se izvuÊi dva zakljuËka: da je naπ rukopisnapisan rukom autora i da je on te godine bio æiv.

Na listovima 9b, 19b, 29b, 39b, 49b, 59b, 69b, 79b, 89b, 99b, 109b,119b, 129b, 139b, 149b, 159b, 169b, 179b, 189b, 199b, 209b, 219b,229b, 237b, 247b, 257b i 261a, biljeπka da je rukopis - u granicamasvoje moguÊnosti - pregledao i sravnio sam autor.

.ه تعالى عنهفه عفى اللله تعالى أعلم، كتبه مؤاللاقة، وبلغ مقابلته بحسب الطNa osnovu gore navedenog, sa sigurnoπÊu se moæe tvrditi da je naπ

rukopis autograf, a s obzirom na to da se u literaturi i izvorima nigdje nespominju ni djelo sa ovakvim naslovom, ni ime autora, sasvim je moguÊeda je ovo unikat i jedinstven primjerak u svijetu.

4 Kaõõåla XII, str. 65-66, Bayrút- Lubnån, bez godine izdanja.

5 ‘Abdulwahhåb aπ-©a‘råní b. Aõmad b. ‘Alí b. Aõmad b. Muõammad b.Múså aπ-©a‘råní al-An¥årí aπ-©åfi‘í aπ-©aèalí, Abú al-Mawåhib, roen uKalqaπandu u Egiptu, 898/1493., umro u Kairu 973/1565. godine.

6 Ahlwardat V, 5418 i 5582; Brockelmann S II, str. 471.

59

O RANIJIM VLASNICIMA

Na naslovnom listu (v. l. 1a) otisnuta su dva peËata, najvjerovatnije,ranijih vlasnika. Na prvom se moæe proËitati Darwíπ Yaõyå ( يش يحىدرو ), aispod imena godina (1)188/1774-75. Na drugom peËatu nije Ëitljivo ime,ali je Ëitljiva biljeπka iznad peËata محمد خليفهء سر كتم (Mehmed ili Muõammad,nasljednik ili zamjenik Ëuvara tajne). Ispod peËata tragovi joπ jedne biljeπkekoja nije Ëitljiva.

Ovdje treba ukazati na joπ jednu Ëinjenicu; da rukopis, sve do 1990.godine, kada ga je iz svoje privatne kolekcije Gazi Husrev-begovojbiblioteci poklonio Danilo Bukinac iz BeËeja,7 nije bio dostupan javnosti.

S tim u vezi, nameÊe se nekoliko pitanja:

- kako se autograf jednog obimnog djela (261 list), Ëiji je autorporijeklom iz Demire u Egiptu, naπao u BeËeju (na obali Tise u Vojvodini),a da o njemu nema ni rijeËi, kako u evropskim tako ni u istoËnim izvorima;

- moæe li se pretpostaviti da je autor æivio, a moæda i napisao djelo naovim prostorima, s obzirom na to da su sve zemlje, od danaπnje Maarskena sjeveru do Sudana na jugu i Perzije na istoku do Magreba na zapadu,u to doba bile u sastavu jednog te istog (Osmanskog) carstva;

- ili da je, moæda, autograf rukopisa na ove prostore donio neki odautorovih potomaka ili uËenika, koji je, recimo, mogao biti murabit unekoj tvravi ili putujuÊi derviπ, a potom, u periodu suæavanja granicaOsmanskog carstva, doπao u ruke nemuslimana, ili ostao u posjedunasljednika koji su joπ duæi ili kraÊi period æivjeli kao kriptomuslimani?

Ovo je primjer kako naπa baπtina i kulturno naslijee iz osmanskogperioda joπ uvijek nisu dovoljno istraæeni ni rasvijetljeni. To i dalje ostajetrajni prioritet u radu naπih mladih istraæivaËa, u prvom redu historiËarai orijentalista.

7 Nedugo poslije nastanka ovog djela (1071/1661) BeËej je posjetio i slavniputopisac Evlija »elebija o kome je on zabiljeæio: “Opis lijepog grada BeËeja...To je malo, ali lijepo utvrenje, sagraeno od cigle. U obimu obuhvata ukupnopet stotina koraka. Kroz gradski opkop protiËe rijeka Tisa. Ima jednu kapijukoja vodi na pristaniπte i drugu koja vodi na drum. Na pristaniπtu postoji jedanhan, pedeset magacina, dobra dæamija koja je prepravljena od neke crkve, jednamedresa, tri osnovne πkole i oko stotinu potleuπica, pokrivenih Êeremitom itrskom...” (v. Evlija »elebija; Putopis, Sarajevo, 1979., str. 359-340).

60

About an autograph kept in the Gazi Husrev-bey Library

In the collection of the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Libraryin Sarajevo, exist many rare, even unique works. One of these is an auto-graph, most probably a unique, work under the title “The boat of salva-tion on the way to the cognition of God”.

This work with Sufi emphasizes of intonation, was written in theyear 1067/1657 by shaykh Muhammad b. Mash’al b. Sirau b. Muoammadad-Damiri as-Shafi’i, whose biography is unknown to us. Sources knownto us does have neither record of this work nor its author.

The manuscript is kept in the Gazi Husrev-begovoj Library - inven-tory number R-7029 and was catalogued in the thirteen volume of Cata-logue of Arabic, Turkish, Persian and Bosnian manuscripts, under thenumber 7645.

61

Nedim ZahiroviÊ

FETÅVÅ-YI AQÕÒÔÅRÍ:RUKOPIS U NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BE»U

Meu orijentalnim rukopisima koji se Ëuvaju u Nacionalnojbiblioteci u BeËu nalazi se jedna zbirka fetvi Ëiji je autor Ibrahim el-Akhisari (Ibråhím al-Aqõi¥årí). Ovaj rukopis oznaËen signaturom Mxt.292 obradio je Gustav Flügel u Katalogu orijentalnih rukopisaNacionalne biblioteke u BeËu. Flügel je tom prilikom naveo da se radi ozbirci decizija od Ibrahima el-Akhisarija, muftije u Budimu, kakoproizlazi iz zabiljeπke na listu 4r koja je napisana drugom rukom. Nakonprvog pitanja iz testamentarnog prava (ve¥åyå), dolaze pitanja iznasljednog prava (farå’iù), zatim slijede pitanja iz nekoliko drugihtematskih oblasti, pa ponovo nasljedno pravo i na listu 192v zbirkazavrπava pitanjem iz jamËenja (kefålet). Raspored grae nije konsekventnoproveden, nedostaju naslovi, pa izgleda da je zbirka sluËajno nastala.Nakon odgovora ponavlja se formula ketebehú Ibråhím ‘afå ‘anhú(napisao Ibrahim neka su mu grijesi oproπteni).1

RadeÊi na pregledu knjiæevnosti bosanskohercegovaËkihmuslimana na orijentalnim jezicima, prema ovoj biljeπci, i vjerojatno,zbog odrednice al-Aqõi¥årí i poznate tradicije izuËavanja islamskogprava u Pruscu (Aqõi¥år), dr. Hazim ©abanoviÊ je pretpostavio da jerijeË o Boπnjaku iz Prusca i preuzeo ove podatke od Flügela, a kasnijiprireivaË ove bio-bibliografije je uvrstio i Ibrahima el-Akhisarija ugrupu neobraenih pisaca.2 Kasnije je Salih Trako u Prilozima zaorijentalnu filologiju prikazao Pravni zbornik (Maûmú‘a-ı fıqhiyya)od livanjskog i prusaËkog muftije Ibrahima Muniba Akhisarija(Ibråhím Müníb Aqõi¥årí) i saopÊio biografske podatke koje je autor

1 G. Flügel, Die arabischen, persischen und türkischen Handschriften derkaiserlich-königlichen Hofbibliothek zu Wien, III. Band, Wien, 1867, 247.

2 H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima,Sarajevo, 1973, 663.

62

naveo u Zborniku.3 Rukopis predstavlja autograf Ibrahimovog Zbornikai nalazio se u zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu. Mi Êemoovdje ukratko navesti najvaænije podatke iz tog rada.

Ibrahim Munib Akhisari, sin Alije, roen je vjerojatno u prvomdeceniju 18. stoljeÊa u Oborcima, kasabi na putu izmeu Travnika iDonjeg Vakufa. PotjeËe iz ulemanske porodice i u Zborniku navodi svojepretke u pet koljena. Bio je imam, hatib, a kasnije muderris i muftija.Godine 1157/1744. bio je imam i hatib Sulejmanije dæamije u Oborcimaa 01. πabana 1168/13.5.1755. godine postao je naib kadije Velijudina i unjegovo ime vrπio je kadijsku sluæbu u Pruscu. Taj datum ujednopredstavlja i poËetak pisanja njegovog Zbornika te je 24. safera 1175/24.09.1761. godine dobio ovlaπtenje da moæe vrπiti duænost muftije Livna(Òhlevne), a 07. πabana 1176/15.02.1763. godine izdao je prvu fetvu i usvojstvu muftije Prusca. Uporedo sa svojom kadijskom, a kasnije imuftijskom sluæbom dræao je javna predavanja u Sulejmaniji dæamiji uOborcima. Do kog datuma je Ibrahim Munib ostao na poloæaju muftijeLivna i Prusca, zasada se ne zna. Prema zavrπnoj biljeπci iz Zbornika, onse na tom poloæaju zadræao i koncem 1178/1765. godine. Takoer nijepoznat datum Ibrahimove smrti, ali se zna da je bio æiv 1194/1780. godine.4

Njegov Zbornik sadræi odgovore na postavljena pitanja koja je Ibrahimimao u praksi rijeπiti, citate i izvode iz djela poznatih islamskih pravnikai fetve drugih muftija. Graa u Zborniku nije sistematski poredana, negoje navedena onako kako su æivotne okolnosti nametale odgovore napojedine pravne probleme. Osim pravne materije u Zborniku se nalaze itekstovi kulturno-historijske sadræine.5

Trako smatra da je livanjski i prusaËki muftija Ibrahim MunibAkhisari identiËan sa Ibrahimom el-Akhisarijem, autorom rukopisa uNacionalnoj biblioteci u BeËu, uz napomenu da “G. Flügel ne kaæe odakleje uzeo podatak da se radi o budimskom muftiji”.6 BuduÊi da Trako kodprikaza Zbornika nije imao uvid u sadræaj ovog rukopisa, a samim tim imoguÊnost da ih uporedi i utvrdi da li postoji meusobna veza izmeu

3 S. Trako, „Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik“, Prilozi zaorijentalnu filologiju, 28-29, Sarajevo, 1980, 215-245.

4 Isto, 216-217.

5 Isto, 243-244.

6 Isto, 215.

63

njih, mi æelimo u ovom radu prikazati sadræaj rukopisa koji se nalazi uNacionalnoj biblioteci u BeËu i postaviti pitanje njegovog autorstva.

1. Sadræaj rukopisa

Na listu 1r nalazi se biljeπka na arapskom jeziku koja se odnosi nanekog od vlasnika rukopisa. Sadræaj biljeπke glasi: qad de∂ale ila al-mulki…? Aõmed b. ‘Umar ‘fiya ‘anhumå (pripalo u vlasniπtvo …? Ahmeda, sinOmera, neka su obojici grijesi oproπteni). Ispod te biljeπke nalaze se otiscidva veÊa ovalna peËata od kojih je jedan neËitak, a na drugom moæe sejasno proËitati ime Husejn Hisali (Îuseyn Îı¥ålí). Listovi 1v, 2r, 2v, 3r i3v potpuno su Ëisti, jedino na vrhu lista 2r nalazi se biljeπka: qímet 205.Na listu 4r, u gornjem lijevom uglu, nalazi se biljeπka o autoru rukopisaËiji Êemo sadræaj kasnije navesti. Ispod te biljeπke nalazi se otisak jednogmanjeg peËata na kome takoer stoji: Husejn Hisali.

4v-21v

Na listu 4v, bez ikakvog uvoda, poËinje tekst pitanjem iztestamentarnog prava, a zatim slijedi pitanje oznaËeno na margini kaoda‘va (poziv da stranke rijeπe spor pred πerijatskim sudom). Nakon togapredstavljena su ukupno 164 pitanja iz nasljednog prava. U tim pitanjimaprikazane su razliËite situacije kod diobe imovine umrlog lica: kolikokoji od nasljednika ima dijelova u toj imovini, ko se moæe pojaviti kaonasljednik kod diobe, pravo sudjelovanja zastupnika dræavne blagajne(bayt al-mål emíni) kod diobe.

22r-38r

7 pitanja, qısmet (dioba) radi se o pitanjima u kojima su izloæenipravni problemi nastali prilikom odreivanja pristojbe na diobu (resm-iqısmet); 87 pitanja koja najËeπÊe sadræe parniËne postupke kod utvrivanjanasljedstva i diobe zaostavπtine (da‘vå-yı irï). Ukoliko parnica ima posebankarakter, onda je to navedeno na margini. Tako, npr., list 35v, da‘vå-yımaõ¥úl (spor zbog ljetine), zatim, na istom listu, spor zbog oslobaanjaroba nakon smrti njegovog gospodara (da‘vå-yı ‘ıtq). Ovdje se nalaze ipitanja iz drugih oblasti koja stoje u uskoj vezi s parniËnim postupkom;list 25v, 1 pitanje, ûurm (naknada), u ovom sluËaju radi se o naknadinovca siroËetu; list 27v, 1 pitanje, πehådet (svjedoËenje); list 33r, 1 pitanje,maãlab-ı muhimm (vaæna tema, pitanje) - radi se o tome da li okonËansudski postupak moæe biti poniπten i iznova pokrenut.

64

38v-44v

1 pitanje, isti∂dåm (uzimanje u sluæbu); 1 pitanje, (nezåret)postavljanje staratelja maloljetniku; 4 pitanja, bey‘ (prodaja) - radi se oprodaji imovine djeteta; 4 pitanja, ve¥åyet (postavljanje skrbnika djeci);4 pitanja, õiùånet (pravo na Ëuvanje i odgajanje djeteta, obiËno do njegovesedme godine); 6 pitanja, nikåõ (sklapanje braka); 9 pitanja, ãalåq (razvodbraka); 2 pitanja, ‘iddet (rok od tri mjeseca u kome se æena ne moæeponovo udati nakon razvoda ili nakon smrti supruga); 2 pitanja, õal‘(rastava braka na inicijativu supruge uz naknadu muæu, odnosno uzodustajanje od vjenËanog dara); 3 pitanja, mehr (vjenËani dar); 2pitanja, mefqúd (nestalo lice); 1 pitanje, da’våyı neseb (spor okoutvrivanja srodniËke veze ) - u ovom sluËaju oËinstva; 1 pitanje, isbåt-ıveråïet (dokazivanje prava na zaostavπtinu); 1 pitanje, ïubút-ı neseb(vjerodostojnost rodbinske veze);

44v-67r

30 pitanja, vaqf (uvakufljenje); 25 pitanja, iûåret (uzimanje u zakup);27 pitanja, ùımån (nadoknada); 21 pitanje, πehådet; 10 pitanja, ve¥åyå(testamenti) - radi se o testamentima teπko bolesnih osoba Ëiju valjanostkasnije osporavaju njihovi nasljednici; 28 pitanja, hibe (poklanjanje).

67v-79r

4 pitanja, sariqa (kraa); 14 pitanja, Ÿa¥b (uzurpacija); 29 pitanja,diyet (krvarina); 4 pitanja, ûinåyet (kriviËno djelo); 1 pitanje, ‘uπr (desetina)- radi se u stvari o plaÊanju desetine na krvarinu (‘uπr-i diyet); 3 pitanja,kefåret (iskup); 18 pitanja, ta’èír (prijekor); 5 pitanja, tagrím (globa,kazna).

79r-96r

39 pitanja, bey‘ (kupoprodaja), od kojih je jedno navedeno na marginikao iqåle-i bey‘ (opoziv kupoprodaje); 2 pitanja, nafaqa (alimentacija); 3pitanja, πuf‘at (prednost, povlaπenost prilikom kupoprodaje); 2 pitanja,murtedd (otpadnik od vjere); 8 pitanja, ‘åriyyet (pozajmljivanje); 6 pitanja,veñå‘a (o pohranjenoj stvari); 9 pitanja, rehn (davanje stvari u zalog); 4pitanja, ‘ıtq (oslobaanje roba), od kojih je jedno navedeno na marginikao tedbír; 3 pitanja, õavåle (prijenos duga); 4 pitanja, vekålet (davanjepunomoÊi); 7 pitanja, kefålet (jamËenje); 4 pitanja, muñåreba (poslovanjetuim kapitalom); 9 pitanja, πirket (zajedniËko poslovanje, odnosnostjecanje dobara u zajedniËkom domaÊinstvu).

65

96v-102r

1 pitanje navedeno kao resm-i aqËe (dosl. porez na novac) - ovdje seradi o uzimanju poreza prilikom prodaje meda; 2 pitanja, jedno navedenokao tebdíl-i aqËe (zamjena novca), a drugo samo kao aqËe - u oba sluËajaradi se o problemima koji su nastali poslovanjem novcem koji jeobezvrijeen inflacijom; 1 pitanje, qarñ (pozajmljivanje novca); 1 pitanje,muñåreba; 6 pitanja, muråbeõa (zarada, dobit); 1 pitanje, selem (plaÊanjeunaprijed); 7 pitanja, iqrår (priznanje); 1 pitanje, ∂ıyår-ı ‘ayb (prikrivanjemahane prilikom prodaje); 1 pitanje, deyn (dug).

102v-127v

41 pitanje, ãapu (o tapiji); 58 pitanja, aråñí (o zemljiπtu); 42 pitanja,qånún (o kanunu); 4 pitanja, õudúd (granice posjeda) i 1 pitanje, sinor(granice posjeda); 1 pitanje, tesåmu‘ (svjedoËenje po Ëuvenju); 1 pitanje,resm-i ãapu (porez na tapiju); 1 pitanje, resm - radi se, zapravo, o porezuna mlin (resm-i åsyåb); 2 pitanja, ra‘iyyet (o statusu raje); 1 pitanje, qa¥b(uzurpacija, otimaËina); 1 pitanje, ∂aymåne (o statusu nomada) - radi seo naplaÊivanju dæizje od nomada; 6 pitanja, ‘uπr (desetina).

127v-152r

112 pitanja koja sadræe razliËite parniËne postupke i navedena kaoda‘vå (parnica); 3 pitanja, da‘vå-yı beytü l-mål (parnica u kome sepojavljuje zastupnik dræavne blagajne kao jedna strana u sporu); 2pitanja, da‘vå-yı muùårebe (parnica zbog problema koji je nastaoposlovanjem tuim kapitalom); 1 pitanje, da‘vå-yı mülk (parnica okoprava na vlasniπtvo); 1 pitanje, da‘vå-yı tarla (parnica oko koriπtenjanjive); 1 pitanje, da‘vå-yı Ëayır (parnica oko koriπtenja paπnjaka); 1pitanje, terûíõ-i beyyinåt (spor u kome stranke iznose podjednako jakedokaze); 1 pitanje, ta‘èír; 2 pitanja, qånún; 1 pitanje, da‘vå-yı ûizye(parnica zbog dæizje); 1 pitanje, deyn; 1 pitanje, da‘vå-yı veråïet (parnicaoko nasljedstva); 2 pitanja, da‘vå-yı sebeb i 7 pitanja navedena namargini kao sebeb (parnice zbog uzroka, zbog onoga πto jeprouzrokovalo πtetu); 5 pitanja, muãålebe (zahtjev); 2 pitanja, da‘vå-yıhibe (parnica oko poklonjene stvari); 1 pitanje, da‘vå-yı õüriyyet (parnicaoko slobode) - radi se o prodaji slobodne æene uz laænu tvrdnju da jerobinja; 1 pitanje, da‘vå-yı meså’il-i πettå (parnice zbog razliËitihzahtjeva) - radi se o sporu dva lica koja stanuju u istoj kuÊi, jedno odnjih æeli sagraditi dimnjak uz kuÊu dok se drugo tome protivi.

66

152r-158r

19 pitanja, bey‘; 5 pitanja, bey‘-i va¥í (prodaja imovine djeteta odstrane staratelja); 1 pitanje, bey‘-i fesõ (poniπtena kupoprodaja); 1 pitanje,bey‘-i fuùúl (favorizirana kupoprodaja); 1 pitanje, bey‘-i fåsid (neispravna,nevaæeÊa kupoprodaja); 3 pitanja, ∂ıyår-ı ‘ayb; 2 pitanja, ∂ıyår-ı rü’yet(kupoprodaja neviene stvari); 4 pitanja, istiõqåq (ostvarivanje prava,stjecanje prava).

158r-164v

8 pitanja, nikåõ; 11 pitanja, ãalåq; 1 pitanje oznaËeno sa ikråh-ı ãalåq(prinudni razvod braka); 1 pitanje, ãalåq-ı reû‘í (opozivi razvod braka); 1pitanje, navedeno kao ãalåq i ta’∂ír radi se o tome da udata æena ne moæebiti razvedena zato πto se pred drugim muπkim licima pojavljujenepropisno odjevena, ali njen suprug mora biti zbog toga ukoren; 4 pitanja,mu∂åla‘a (rastava braka na inicijativu supruge); 5 pitanja, mehr; 1 pitanje,mehr-i mu‘aûûel (vjenËani dar koji se uruËuje neposredno nakon sklapanjabraka); 12 pitanja, ∂ıùånet; 3 pitanja, nafaqa; 1 pitanje, πart (rastavabraka pod nekim uvjetima); 1 pitanje, ‘iddet; 1 pitanje, da‘vå.

164v-175v

5 pitanja, va¥iyyet (testament); 15 pitanja, ve¥åyet (starateljstvo); 3pitanja, rehn; 4 pitanja, vedí‘a; 7 pitanja, ¥ulõ (nagodba, pomirenje); 1pitanje, ¥ulõ bi-ãaríqi-t-te∂åruû (nagodba izmeu srodnika postignutaustupanjem naslijeene imovine uz odreenu novËanu sumu); 1 pitanje,navedeno kao ¥ulõ i istirdåd (ponovno pomirenje uz istovremeni zahtjevda se vrati prethodno uruËeni iznos za nagodbu); 16 pitanja, diyyet; 3pitanja, da‘vå-yı diyyet (parnica oko krvarine); 1 pitanje, qatl (ubistvo);4 pitanja, ûürm (kriviËno djelo); 1 pitanje, qı¥å¥ (odmazda); 3 pitanja,istirdåd (zahtjev za vraÊanjem imovine).

176r-192v

28 pitanja, ñamån; 1 pitanje πehådet; 1 pitanje mefqúd; 3 pitanja,qarñ; 5 pitanja, muråbeõa; 2 pitanja, terûíõ-i beyyinåt; 1 pitanje, beyyine(oËigledan, jak dokaz); 1 pitanje, iqrår; 1 pitanje, åbåq-ı ‘abd (bijeg roba);4 pitanja, ‘ıtq; 1 pitanje, da‘vå-yı rıqq (parnica zbog posjedovanja roba);1 pitanje, kitåbet (sluæba pisara); 1 pitanje, te’ûíl (odgoda vraÊanja duga);1 pitanje, veled-i maûrúr (problem vlasniπtva nad djetetom koga je rodilarobinja koja je prethodno udata uz laænu tvrdnju da je slobodna æena); 1pitanje, õabs (pritvaranje); 1 pitanje, i∂ñår (privoenje sudu); 1 pitanje,

67

kelb-i ‘aqúr (tuæba protiv lica Ëiji pas napada prolaznike); 2 pitanja, tevûíh(imenovanje, dodjeljivanje sluæbe); 1 pitanje, mühimme (vaæna stvar) -radi se o tome da li musliman moæe biti prisutan na slavlju prireenomprilikom æenidbe hriπÊanina-zimmije; 1 pitanje, deyn; 1 pitanje, mü’temen(onaj kome je pruæena sigurnost) - radi se o trgovcima koji traæe sigurnostod vlasti susjedne dræave prilikom obavljanja trgovaËkih poslova; 1 pitanje,tekfín (krojenje odijela); 7 pitanja, ta‘èír; 3 pitanja, vaqf; 2 pitanja, sariqa;8 pitanja, hibe; 5 pitanja, πirket; 1 pitanje, muùåreba; 8 pitanja, kefålet(jamËenje).

2. Pitanje autorstva

Dok se u Pravnom zborniku, kako smo vidjeli, nalaze neospornibiografski podaci o livanjskom i prusaËkom muftiji Ibrahimu MunibuAkhisariju u ovom rukopisu nalazimo samo ime autora i poloæaj koji jeon zauzimao. Da se radi o zbirci fetvi Ëiji je autor budimski muftija Ibrahimel-Akhisari G. Flügel je saopÊio, kako on to i u Katalogu navodi, na osnovubiljeπke na listu 4r Ëiji sadræaj glasi: Min fetåvå al-‘abdi al-faqír Ibråhímal-Aq∂i¥årí, al-muftí bi-madínati Budún (Izbor fetvi siromaπnog Boæijegroba, Ibrahima el-Akhisarija, muftije u gradu Budimu). Osim ove biljeπkei formule (napisao Ibrahim, neka su mu grijesi oproπteni) koja se nalaziposlije skoro svakog odgovora u rukopisu nema nikakvih drugihbiografskih podataka. UobiËajeni uvod u kome autor nakon taõmída ina‘ta navede ime i vrijeme kada je poËeo pisati djelo u ovom rukopisunedostaje. Isto tako nedostaje i eventualna zavrπna biljeπka prepisivaËa izkoje bi se moglo saznati da li se radi o autografu ili o prijepisu, jer suposljedni listovi u rukopisu, kako to i Flügel navodi, istrgnuti. Livanjskii prusaËki muftija Ibrahim Munib Akhisari mogao bi biti autor ovogrukopisa tek ukoliko pretpostavimo da navod iz ove biljeπke, al-muftí bi-medína Budún, nije taËan. Meutim ukoliko se prihvati da je i ovaj dio tebiljeπke taËan, a u prilog tome govori i sadræaj stanovitog broja pitanja,Ibrahim Munib Akhisari ne moæe nikako biti autor ove zbirke fetvi, negose radi o sasvim drugoj osobi koja se zvala Ibrahim el-Akhisari i koja jezauzimala poloæaj budimskog muftije.

Poznato je da je za vrijeme osmanske vlasti podruËje oko Budimabilo popriπte neprestanih incidenata gdje je i u vremenima nakonsklopljenog mira voen pravi mali rat obiljeæen pljaËkanjem, prepadima,

68

prebjezima na neprijateljsko podruËje, odvoenjem u zarobljeniπtvo iubistvima na obje strane granice. Golem dio prepiske voene izmeubudimskog beglerbega i austrijske strane upravo se odnosi na rjeπavanjei spreËavanje takvih graniËnih incidenata.7 I u ovoj zbirci nalazimo pitanjakoja se odnose na ovakve probleme i iz Ëijeg sadræaja se moæe jasno doÊido zakljuËka da je muftija Ibrahim sluæbovao u nemirnom graniËnompodruËju, upravo onakvom kakvo je bilo ono oko Budima. Tako, npr.,na listu 67v, sluËaj krae konja koji su kasnije prodani neprijatelju (õarbíkåfir); list 87v, upad neprijatelja i pljaËkanje na muslimanskom podruËju(dår al-islåm); list 102v, navedeno je selo koje je palo u neprijateljskeruke, a pripadalo je timaru koji se nalazio na granici; list 134v, sluËajkada je zimmija, koji je bio u osmanskoj sluæbi (dirlik ¥åõibi), zarobljenna neprijateljskom podruËju (dår al-õarb); listovi 88v, 103r, 136r, bjegovina neprijateljsko podruËje; list 177r, sluËaj kada je unajmljeni Ëobanzajedno sa ovcama pobjegao na neprijateljsko podruËje; list 183r, bjiegroba na neprijateljsko podruËje; listovi 168r, 187v, 188r, sluËajevizarobljavanja muslimana na neprijateljskom podruËju od kojih su nekikasnije osloboeni ili otkupljeni; list 71v, bijeg na neprijateljsko podruËjenakon izvrπenog ubistva. Na osnovu ovog pitanja na 71v moæe sepouzdano zakljuËiti da je autor ove zbirke fetvi bio muftija u Budimu. Unjemu je navedeno selo koje pripada dvjema stranama, tj. austrijskoj iosmanskoj (ãarafeyne iãå’at ëden bir qarye). To je, bez sumnje, jedno odonih sela koja su se nalazila u graniËnom podruËju u okolici Budima ikoja su zbog specifiËnog dræavno-pravnog poloæaja teritorija nekadaπnjegMaarskog kraljevstva i nejasno odreene granice izmeu Osmanskecarevine i Austrije plaÊala porez i osmanskoj i austrijskoj, odnosnomaarskoj strani.8 ©taviπe, u jednom pitanju spomenuta je i rijeka Dunav,na Ëijoj desnoj obali leæi Budim.9 Iz naprijed navedenog moæemo zakljuËitida taËnost biljeπke na listu 4r stoji van svake sumnje i da je budimski

7 V. mnogobrojne primjere u: Áandor Takáts, Rajzok a török világból, I.kötet, Budapest, 1915; Ludwig Fekete, Türkische Schriften aus dem Archive desPalatins Nikolaus Esterházy (1606-1645), Budapest, 1932; Gustav Bayerle, Ot-toman Diplomacy in Hungary. Letters from the Pashas of Buda (1590-1593),Bloomington, 1972.

8 v. Fekete, Türkische Schriften, XXXI-XXXVII.

9 List 94r.

69

muftija Ibrahim el-Akhisari autor ove zbirke. On svakako ne moæe bitiidentiËan sa autorom Pravnog zbornika, livanjskim i prusaËkim muftijomIbrahimom Munibom Akhisarijem, nego se radi o sasvim drugoj osobi.

PiπuÊi o osmanskoj administraciji u Budimu i Peπti, Lajoπ Feketenavodi i imena nekoliko budimskih muftija kao i izvore gdje ih je pronaπao.Dvojica od njih imali su ime Ibrahim. Prvi se spominje u jednomdokumentu iz 1645. godine koji se nalazi u Dræavnom arhivu u BeËu(Haus-, Hof- und Staatsarchiv zu Wien), a drugi se spominje oko 1675.godine u turskim dokumentima koji se odnose na grad Jàszberényi uMaarskoj.10 Postavlja se pitanje da li je jedan od njih dvojice ujedno iautor ove zbirke. U nedostatku bilo kakvih biografskih podataka potrebnoje da pokuπamo odrediti vrijeme njenog nastanka, a time i njenogpotencijalnog autora. Zbog toga Êemo ponovo morati obratiti paænju nasam sadræaj. Prije svega moæemo navesti da se u rukopisu πejhu-l-islamaEbu as-Su‘ud (Abú as-Su‘úd) navodi kao umrli (al-marõúm) πto nam govorida je ova zbirka mogla biti napisana tek nakon njegove smrti.11 Ebu as-Su‘úd je umro 23. augusta 1574. godine12 pa je ova zbirka fetvi nastala uvremenu od 1574. do 1686. godine kada su Osmanlije izgubile Budim.Vrijeme njenog nastanka moæemo pribliæno odrediti na osnovu pitanja ukojima su izloæeni problemi nastali padom vrijednosti novca. U timpitanjima spominje se pojava nove akËe i odreivanje vrijednosti groπa(riyål qurúπ) na 80 akËi nasuprot 115, odnosno 120 akËi koliko je vrijedioranije.13 Takvo odreivanje vrijednosti groπa sa 120 na 80 akËi uslijedilo

10 v. Lajoá Fekete, Budapest a törökkorban, Budapest, 1944, 215-216.Dokumenat koji se nalazi u Dræavnom arhivu u BeËu je kopija (¥úret) pisma kojesu tadaπnji budimski muftija Ibrahim i kadija Hasan uputili πejhu-l-islamu. Utom pismu oni njemu opisuju prilike u Erdelju i dræanje tadaπnjeg erdeljskogvladara, osmanskog vazala, G. Rkczyja naspram Osmanlija i Austrije. Iz sadræajapisma, osim imena i poloæaja koje su zauzimali, ne mogu se saznati nikakvi drugipodaci o njima. Drugi budimski muftija Ibrahim poznat je na osnovu jedne fetvekoja je mogla biti izdata nakon 10.08.1675. godine. v. Klara Hegyi, “Jaszberényitörök levelei”, Szolnok Megye Levéltri Füzetek, 11, Szolnok, 1988, 152.

11 List 48r, Keèå fí - Fetåwå Ebí s-Su’d raõimehu-llåhu ‘aleyhi; takoer list 107r.

12 v. The Encyclopaedia of Islam, vol. I, Leiden, 1960, 152, s.v. Abu ’l-Su‘d(J.Schacht).

13 List 156r156v.

70

je 1049.A.H./1640.A.D. na poticaj velikog vezira Kara Mustafa-paπe,14

pa je prema tome i ova zbirka nastala u to vrijeme πto govori u prilogËinjenici da je budimski muftija Ibrahim, jedan od potpisnika navedenogpisma iz 1645. godine, vjerojatno, autor ove zbirke. Iako je ovdjevjerojatno rijeË o jednom PruπËaku, u nedostatku pouzdanih podataka oovom Ibrahimu al-Akhisariju ne moæe se sasvim iskljuËiti pretpostavkada se radi o autoru porijeklom iz Akhisara u Turskoj (Pamukova).

Fetawa-yi Akhisari: Manuscript in the National Libraryin Vienna

Topic of this work is one manuscript - Collection of the legal opin-ions - whose author is mufti from Budim Ibrahim el-Akhisari. This manu-script, kept in the National Library in Vienna, was catalogued and de-scribed by Gustav Flugel. In doing that, Flugel has given the name of theauthor and a short content of manuscript. Following him and also be-cause of tradition of Islamic law studies, which has been cherished inPrusac, Hazim Sabanovic held the same view about the manuscript. Dur-ing the writing of his work “The literature of Bosnian-HercegovinianMuslim’ Sabanovic died, and later on the editor of his work includedonly note which Sabanovic had taken over from Flugel. Another Bosnianscholar - Salih Trako, based on the collection of legal opinion of IbrahimMunib Akhisari, mufti from Livno and Prusac, wrote a work in which hegives content of manuscript and biographic details of its author. Manu-script existed in the Oriental institute in Sarajevo as well.

Ibrahim Munib Akhisari was born most probably in the first decadeof the 18th century in an ulema family. He himself belonged to the ulemarank and has carried out many duties such as imam, hatib, naib, muderis.

14 v. Íslam Ansiklopedisi, vol. 10, Òstanbul, 1966, 634, s.v. Sikke (ÍbrahimArtuk). Takoer Hans-Jürgen Kornrumpf kod prikaza serije “Turski dokumentiza istorijata na makedonski narod” navodi jedan dokument iz juna 1641. godinekoji se nalazi u Ëetvrtom tomu spomenute serije gdje je navedeno novo utvrivanjevrijednosti groπa sa 120 na 80 aki (v. Südost-Forschungen, 33, München, 1974,408-409).

71

By the end of 1761 he become mufti of Livno and in 1763 mufti of Prusac.Date of his death is not known, but it is known that he was alive in year1780s.

Salih Trako, assumed that the author of both manuscripts is oneperson - Ibrahim Munib Akhisari - most probably because of the factthat both had same name and the same duties which they performed.

In the first part of this work wider content of the Vienna manuscriptis given. The manuscript deals with all branches of Islamic law and alsoissues related to secular law (Qanun). The second part of this work ques-tions the authorship of the manuscript. The content of some of legal is-sues in this collection of fatawa clearly shows that the author of thismanuscript was certainly mufti of Budim. In the collection we can findquestions about escape, lootery, captivity and killings on both sides ofthe border. This was specific situation in the region of Budim and itsfrontier. In the Collection of fetawa, there is reference to a village whichgives tax to both sides, Austrian or Hungarian and Ottoman, what alsowas a distinctive characteristic of this region. Besides, the river Dunabe ismentioned, and right bank of the river, where town Budim lies.

Based on these indications - we can conclude that notes given at thebeginning of manuscript are correct. G. Fugel relied on them in identify-ing the author and his performed duties. Therefore, assumption given bySalih Trako cannot be accepted, because author of this work is anotherperson with the same name. The fact is, that two mufti had the samename Ibrahim. One was mentioned in 1645 and another 1675. The ques-tion was raised regarding the authorship of this manuscript. In order toget answer for this question we could look in to issue of a new determina-tion of value of gros on 80 akci. Such a new value of gros was determinedin 1640. That is way, most probably, mufti of Budim Ibrahim, whosename become known from the letter written in year 1645 is the author ofthis Collection.

73

Sead Seljubac

JEDAN STARI RUKOPIS(u biblioteci porodice AzapagiÊ iz Tuzle)

Profesorima Behram-begove medrese u Tuzli porodica AzapagiÊ dalaje na uvid 2001. g. dio svoje porodiËne biblioteke. Æelja im je bila da se oknjigama koje su na arapskom i turskom jeziku ponudi viπe informacijakako bi znali πta posjeduju.

Meu tridesetak takvih knjiga nalazi se i jedan stari rukopis,nepoznatog autora, na arapskom jeziku. Radi se o tefsiru koji je nazvanMaûålis al-Kitåb. Prokomentirani su odabrani ajeti iz kur’anskih surazavrπno sa 18. ajetom sure Muhammed. Rukopis je Ëitak i lijep. Dimenzijestranice su 207x150 a teksta 165x96. Tekst je oiviËen crvenom tintom.Poslije korica stoji biljeπka koja knjigu vezuje za vakuf Saliha b. Jusufa izDæindiÊ mahale.

Knjiga je podijeljena na medælise. Crvenom tintom su oznaËeni brojevimedælisa, ajeti koji se komentiraju, imena autora Ëiji se navodi citiraju,ravije hadisa, i sl. Hadisi su, osim πto su pisani crvenom tintom, istomtakvom tintom nadvuËeni. Rukopis ima 374 strane i cjelovit je. Nemagodine poËetka ni dovrπetka pisanja. Na poËetku knjige uraen je sadræajgdje su navedeni redni brojevi medælisa sa nazivima sura i brojevima ajetakoji se na tom medælisu komentiraju. Ima 172 medælisa.

Knjiga poËinje sa:

السالم على سيدنا محمد و اله و صحبـهة والصلوب العاملني وحيم. احلمد لله رحمن الربسم الله الراجمعني.

ة الفاحتةاجمللس االول فى سورZavrπava se sa:

يدي االسالم. احلمد للهالسالم على سيد االنام و على اله و صحبه مؤة والصلواحلمد لله على االمتام والذى هدانا لهذا و ما كنا لنهتدي لو ال ان هدانا الله.

Meu citiranim tekstovima ponegdje se, na kraju medælisa, pojavebejtovi Rumijeve Mesnevije πto moæe ukazivati na sufijsku prirodu ovog

74

djela. Na to ukazuju i odreeni navodi sufijskih velikana bilo da ih autorimenuje ili to izbjegava. Takvi navodi su proæeti sufijskom terminologijomi iskustvima duhovnih prvaka koja autor odabira primjereno temi kojuobrauje na odreenom medælisu.

Evo prijevoda Prvog medælisa:

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Salavat i selam naπem sejjidi-Muhammedu, njegovoj porodici i svim njegovim ashabima.

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Samilosnom,Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoÊtraæimo. Uputi nas na Pravi put, Put onih kojima si Ti blagodati Svojedarovao, a ne na put onih koji su srdæbu Tvoju izazvali niti na put onihkoji su zalutali.

Istinu je rekao Uzviπeni Allah, a prenio ju je Njegov Ëasni Poslanik iVjerovjesnik. Allahu naπ, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu, ai sve ostale vjerovjesnike i poslanike, njihove porodice i ashabe, i neka jeponovo hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

Prenosi Abdu-l-Kadir er-Ruhavi (po mjestu ili plemenu Ruha’) napoËetku knjige Al-Arba‘ín, a takoer i Al-Îaãíb, sa dobrim senedom, odEbu Hurejre, r.a., koji kaæe: Resulullah, s.a.v.s., rekao je: “Svaka vrijednastvar, tj. vaæna i Ëasna, (u jednom rivajetu stoji: svaki govor a stvar jeopÊenitija jer je ovo vezano za radnju), koja ne zapoËne sa Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim, krnjava je!” - tj. ne ubraja se u πerijatski ispravnadjela. Tako se navodi u djelu Al-Ûåmi‘ a¥-Ôagír.

Prenosi Er-Ruhavi u djelu Al-Arba’ín od Ebu Hurejre, r.a., koji kaæe:“Resulullah, s.a.v.s., veli: - Svaka vrijedna stvar koja se ne zapoËne sazahvalom Allahu i salavatom na mene, krnjava je, kusava, liπena svakogbereketa!” Tako se navodi u djelu Al-Ûåmi’ a¥-Ôagir. U djelu Al-Mu∂tårse veli da je svaka stvar od koje otpadne hajr kusava. Odatle je Resulullah,s.a.v.s., rijeËju liπena prokomentarisao i pojasnio rijeË kusav jer liπavanjeovdje podrazumijeva nestanak bereketa i hajra. Poπto se pod liπavanjemmisli na nestanak bereketa uopÊe onda to podrazumijeva i nestanak hajrakao dijela toga.

Ukoliko se povedeπ za rijeËima svakog bereketa spoznat Êeπ da svakavrijedna stvar, koja je bez zahvale i salavata u sebi, ne posjeduje jedan od

75

osnovnih sastavnica bereketa (a na to ukazuje i gramatiËka neodreenostpojma koji je doπao kao mudaf ilejhi za kullu). U ovome je lijepa poukaza lijep edeb. U Uzviπenim RijeËima u miraz nam je ostavljen hajr i bereket.Ove dvije kelime poslane su da njima traæimo blagoslov i bereket. Hamdi salavat sadræani su u »asnim RijeËima. Nemoj ih nipoπto zanemarivati!

Sura Al-Fatiha

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Al-Fatiha (Ona koja otvara) je tako nazvana jer se njom otvara Kur’an.Ona je, prema navodima veÊine, prva sura koja je u cijelosti objavljena.Tako stoji u djelu Al-’Uyún. Ova sura je nazvana i imenima Ummu al-Kur’an i Ummu al-Kitåb (Majka Kur’ana, Majka Knjige) jer je ona temeljKur’ana. Majka neËemu je njegova osnova, temelj. Nazvana je i Seb’u’l-Maïaní (Sedam ajeta koji se ponavljaju) jer, po miπljenju svih alima, onaima sedam ajeta. Naziv Maíani (PonavljajuÊa) je dobila jer se njeno uËenjeponavlja u namazu tako πto se uËi na svakom rekatu. Muûahid tvrdi:“Dobila je ime Maïani jer ju je Allah izdvojio (istaïnå) za ovaj Ummet iza njih saËuvao.” Tako stoji u djelu Al-Ma‘ålim. “Ili je tako nazvana jerje objavljena dva puta. Ispravno je da je Fatiha mekanska sura. Objavljenaje Vjerovjesniku, s.a.v.s., na Hirau radi namaza, a namazu i njegovimπartovima ga je poduËio Dæibril, a.s., kako bi putem namaza ibadetio,iskazivao svoj ropski odnos, Allahu.” Tako stoji u djelu Al-’Uyún.Nazvana je i imenom Aπ-©afiya (LijeËnica) i Aπ-©ifå’ (Lijek). To navodi iAl-Qåñí, a na osnovu Alejhisselamovih rijeËi: Fatiha al-Kitåb je lijek (πifa’)od svake bolesti! Hadis, kao mursel, prenosi El-Bejheki od Abdu-l-Melikab. ‘Omejra. El-Munavi veli: “Od bolesti neznaboπtva i nepokornosti Bogu,i vanjskih i unutarnjih bolesti.” Tako stoji u djelu Al-Ûåmi’u a¥-Ôagir.Alejhisselam je kazao: Fatihatu-l-Kitab je lijek protiv zatrovanja! Prenosega Ibn Mensur i El-Bejheki od Ebu Se’ida. Tako stoji u djelu Al-Ûåmi‘ a¥-Ôagir. El-Munavi veli: “Ona je, takoer, dobra za onoga ko misli, razmiπljai ispituje svoj jekin, ko ga Ëisti i osnaæuje.”

Ulema se ne slaæe u pogledu Bismille. Jedni tvrde da ona nije poËetniajet Fatihe niti bilo koje druge sure. Napisana je tu da bi razdvojila sure,a i radi bereketa koji leæi u zapoËinjanju sa njenim uËenjem. Tog miπljenjaje i Ebu Hanife, kao i oni koji ga slijede. Zbog toga se Bismilla kod njegane uËi naglas u namazu. Drugi tvrde da je ona poËetni ajet Fatihe, kao isvake druge sure. Tog miπljenja je Eπ-©afi‘i, r.a., i njegovi sljedbenici.Tako stoji u djelu Al-‘Uyún.

76

Bismi... Sa imenom Prijedlog Bi (Sa) u Bismilli je vezan za nenavedenurijeË koja se pretpostavlja a to je Sa Allahovim imenom (uËim). Tako navodiAl-Kadi al-Bejdavi, Allah osvijetlio (bejjeda) njegovo lice na Danu sudnjem.To πto je ma’mul (ono πto je regirano, stavljeno u drugi padeæ) doπao naprijed(ovdje je to Sa Allahovim imenom) je radi teænje da se Uzviπeni Allahspomene naprijed, a i kao odgovor kafirima koji su imali teænju da se tuspomenu imena njihovih boæanstava. Govorili bi Bismi-l-Lat (Sa imenomLata) i Bismi-l-’Uzza (Sa imenom ‘Uzza-a). Tako stoji u djelu Al-‘Uyún.

Allah... Allaha El-Halil tvrdi: “To je vlastito ime koje pripada samoUzviπenom Allahu i nije izvedeno.” Grupa alima tvrdi da jest izvedeno, aonda se razilaze u pogledu njegove izvedenosti. Vele jedni da je od elehe/ ilaheten kao πto je ‘abede / ‘ibadeten pa bi to znaËilo da On jedini imapravo da Mu se robuje, a drugi ne. Tako stoji u djelu El-Me’alim. Akoæeliπ o ovome da saznaπ podrobnije onda pogledaj u tefsire.

Ar-Rahman... Svemilosnog, tj. Onaj Koji je milostiv prema svimstvorenjima, darujuÊi im nafaku i blagodati na Dunjaluku.

Ar-Rahim... Samilosnog, tj. Onaj Koji je milostiv prema mu’minima,a posebno na Danu sudnjem, kada Êe odustati od kaænjavanja onih, odnjih, koji su kaznu zasluæili, a dati im nagradu u Dæennetu.

Razlika izmeu ta dva sifata je ta - πto je Ar-Rahman opÊi po znaËenju,ali je poseban kao izraz i ne odnosi se ni na koga osim Njega Uzviπenog,dok je Ar-Rahim poseban po znaËenju a opÊi kao izraz i odnosi se i nadruge pa se moæe i nadjeti nekome kao ime.

Al-Hamdu... Hvala, tj. sve hvale, zahvale i pohvale,

Lillahi... pripadaju Allahu, Koji jedini ima istinsko pravo da Mustvorenja robuju. Lam je ovdje, po miπljenju Ehli sunneta ve-l-dæema’ata,doπao radi pojaËanja. Tako stoji u djelu Al-’Uyún. Ismi Allah je ovdjedoπao kao predikat, kao da nas Uzviπeni hoÊe obavijestiti da sva pravana zahvalu ima jedini On, Allah Uzviπeni. Tako stoji u djelu Al-Ma’ålimu.ReËenica ima svoj subjekat koji je, ustvari, predikat pretpostavljenogzapovjednog naËina glagola reÊi sa ciljem da se Njegovi robovi poduËekako Êe Mu zahvaljivati. Pretpostavljeno je jedno Qúlú (Govorite,izgovarajte): Al-Hamdu lillah... Zato nije kazano Al-Hamdu lí... (Hvalapripada Meni...) U al-Hamdu su sadræana znaËenja - zahvala (πukr) ipohvala (madõ), samo πto je pojam hamd opÊenitiji jer se koristi u pogledunimeta i drugoga, dok se πukr koristi samo u pogledu nimeta i iskazuje se

77

srcem, jezikom i organima, a hamd se izgovara samo jezikom. Tako stojiu djelu Al-’Uyún.

Rabbi ’l-‘alemin... Gospodaru svjetova, tj. Uzdræavatelju svihstvorenja i njihovom Vladaru - ljudi, dæina, meleka, æivotinja i drugih.Na svaku od tih vrsta se odnosi pojam alem (svijet) pa tako kaæemo svijetljudi (‘ålemu-l-insi), svijet dæina (‘ålemu-l-dæinni) i sl. Taj izraz je odalametun (znak) jer oznaËava, ukazuje na Onoga ko mu je darovaopostojanje, stvorio ga.

Ar-Rahman Ar-Rahim... Svemilosnom, Samilosnom, tj. Onome Kojiposjeduje obilje rahmeta, a to je da daruje hajr onima koji su za hajra.Tako stoji u djelu Al-Ûalålain. Naveden je sifat iza sifata. On ih ponavljaradi isticanja Svog rahmeta prema stvorenjima i pojaπnjenja da on prethodiNjegovoj srdæbi.

Maliki yawmi-d-din... Vladaru Dana sudnjega. Ovo je joπ jedansifat koji ukazuje na Njegovu moÊ i vezivanje vlasti Tog Dana samo zaNjega. Tj. On je Sudac na Dan obraËuna i plaÊe, πto znaËi da niko nemoæe osporiti Njegovu vlast i presudu, kako to Ëine oni koji osporavajuvlast i presudu na Dunjaluku. Tako stoji u djelu Al-’Uyún. NajkraÊeznaËenje ovoga je da Êe On imati potpunu vlast nad svim na Danu sudnjem.Tako stoji u djelu Al-Ûalålain.

Iyyåke na‘budu...Samo Tebi robujemo, tj. svoj tevhid i ibadet samoza Tebe veæemo.

Wa iyyåke neste‘in... i samo od Tebe pomoÊ traæimo, tj. samo seTebi obraÊamo traæeÊi pomoÊ u pogledu robova Tvojih i svega πto namje potrebno. Ponavljanje onog ijjake (samo Tebe) je da bi se sprijeËilamoguÊnost znaËenja “a traæimo je i od nekog drugog, osim Tebe”.

Ihdine-¥-¥iråãa-l-mustaqím... Uputi nas Putem pravim! Ovo jeisti’naf. Kao da je reËeno: “A kako da vam pomognem?”, pa kaæu: “Uputinas Putem pravim, tj. uËvrsti nas na Tvom putu, koji vodi onome πtotraæimo”. To je jasni put na kojem nema grijeπenja. To je Islam i Kur’ansa svim adabima i propisima koje sadræi. Kaæu da ovo znaËi “i usmrti nasna hidajetu”, jer su oni veÊ upuÊeni. Slijedi apozicija pojmu sirat.

Ôiråãa-l-leèíne an’amte ‘alayhim... putem onih kojima si nimetedarovao, tj. putem onih koje Ti voliπ i koje si odabrao za iman i darovaoim spremnost da ibadete Tebi, na ispravan naËin i uz osvjedoËenje, πto jeizraz za ihsan spomenut u Hadisu. To su vjerovjesnici i evlije.

78

Gayri-l-magdúbi ‘alayhim... a ne putem onih koji su protiv sebesrdæbu Tvoju izazvali. Gajri je doπlo u genitivu jer je ono ovdje atributonom ellezine en’amte ‘alejhim, ili mu je apozicija. Tj. putem koji nijeonih na koje si izlio srdæbu Svoju prokletstvom i poniæenjem pa su ostaviliislam. Pod Allahovom srdæbom se misli na kaænjavanje nepokornih inevjernih, a to su æidovi, prema rijeËima Uzviπenog “onaj kojeg je Allahprokleo i na njega se rasrdio” (Al-Måida, 60.) Tako stoji u djelu Al-’Uyún. Allahova srdæba nije vezana za grjeπne mu’mine, nego za nepokornekafire. Tako stoji u djelu Al-Ma’ålim.

Wa la-ñ-ñållin... niti onih koji su zalutali. tj. putem koji nije ni onihkoji su odlutali sa puta Upute, slijedeÊi svoju strast, a to su krπÊani, premarijeËima Uzviπenog: ...i ne slijedite strasti naroda koji je veÊ prije zalutao...(Al-Måida, 77). Tako stoji u djelu Al-’Uyún.

Amin! je pojam koji ima znaËenje glagola u formi istedæib - odazovise. Nije dio Kur’ana, u Ëemu su saglasni svi alimi, ali je sunnet zavrπitiovu suru njegovim izgovaranjem, a na osnovu Alejhisselamovih rijeËi:“Dæibril, a.s., me je poduËio da izgovorim åmin! pri zavrπetku uËenjaFatihe. I veli: ,Ono je poput peËata na pismu!’ ” U tom smislu su i rijeËiAlije, r.a.: “Amin! je peËat Gospodara svjetova kojim On ovjerava dovuSvoga roba!” Ovo navodi Al-Baidavi. Vele i ovo: “Ono je peËat Allahovna Njegovom robu koji ga πtiti od nevolja, kao πto peËat na pismu πtiti topismo od zloupotrebe.” Tako stoji u djelu Al-Ma’ålim. Prenosi imam Al-Bagawi u Al-Ma’ålimu, sa viπe seneda, od Abu Hurejre, r.a., da jeVjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Kada imam izgovori Gajri-l-magdúbi‘alejhim wa la-ñ-ñållin vi izgovorite åmin! Doista meleki izgovaraju Amin!,i imam izgovara Amin!, pa kod koga se njegovo Amin! podudari sa Amin!meleka Allah Êe mu oprostiti njegove ranije i kasnije (male) grijehe”.Muslim prenosi od Ebu Hurejreta, r.a., koji kaæe: “Resulullah, s.a.v.s.,rekao je: ’Uzviπeni Allah veli: -Podijelio sam Salat izmeu Mene i Mogroba na dva dijela. Mom robu pripada ono πto on moli-. ‘Kada on kaæe:Hvala Allahu Gospodaru svjetova!, Allah kaæe:’ -Moj rob Mi zahvaljuje-! ‘Kada kaæe: Svemilosnom, Samilosnom! Allah kaæe’: -Moj rob Me hvali-! ‘Kada kaæe: Vladaru Dana Sudnjega!, Allah kaæe’: -Moj rob Me veliËa-! ‘Kada kaæe: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoÊ molimo!, Al-lah kaæe’: -Ovo je izmeu Mene i Mog roba. Njemu pripada ono πtomoli-!” Tako stoji u djelu Al-Maπåriq. Ibn el-Melik, kao dopunu uznavedeni hadis, navodi: “Pod pojmom as-Salat ovdje se misli na uËenje

79

Fatihe.” “U Allahovim rijeËima: -A Mom robu pripada ono πto moli-!velika je radost! U djelu Õi¥ån al-Masåbiõ prenosi se od Ebu Hurejreta,r.a., koji pripovjeda: “Resulullah, s.a.v.s., kazao je Ubejj b. Ka’bu: ‘KakouËiπ u namazu?’ On mu je prouËio Umm al-Kur’ån, pa je (Vjerovjesnik,s.a.v.s.) kazao: ‘Tako mi Onoga u ”ijoj Ruci je duπa moja, ni u Tevratu niu Indæilu, ni u Zeburu ni u Kur’anu nije objavljena sura njoj ravna. Onaje As-Sab‘u el-Maïåni i Al-Kur’an al-‘Aùím koji mi je dat!’ Prenosi se odEbu Hurejre, r.a., da je rekao: “Resulullah, s.a.v.s., veli: Al-Õamdu lillahirabbi-l-‘Ålamin (tj. sura Fatiha) je Majka Kur’ana (jer sadræi sve znanosti)i Majka Knjige i Sedam ajeta koji se ponavljaju.” Hadis prenose EbuDavud i Et-Tirmizi. Alejhisselam kaæe: “Fatihatu-l-Kitab je ravna treÊiniKur’ana!”, jer obuhvata veÊinu njegovih znaËenja u pogledu praktiËnih iteoretskih znanosti. Hadis prenosi ‘Abd b. Hamid od Ibn ‘Abbasa, r.a.Alejhisselam kaæe: “Kada legneπ na svoj desni bok u postelju radi spavanjapa prouËiπ Fatihatu-l-Kitab (tj. suru Fatiha) i Kul Huvallahu ehad (tj.suru Ihlas), osigurao si se od svega πto bi te moglo uznemiravati, osimsmrti. Kada od Allaha edæel doe neodgodiv je. NeÊe ti πkoditi kojombilo od te dvije sure da zapoËneπ, ali je preËe da prvo prouËiπ ono πto jeMustafa, s.a.v.s., prvo spomenuo, a to je Fatiha. Hadis prenosi El-Bezzaru svom Musnedu od Enesa, r.a., sened mu je dobar. Tako stoji u djelu El-Dæami’u es-sagir. Alejhisselam veli: “Kada Uzviπeni Allah dadne robuneku blagodat pa on rekne El-Hamdu lillah ispunio je obavezu zahvalnostina njoj, a ako to kaæe i drugi put Allah mu obnovi nagradu, a ako reknei treÊi put Allah mu oprosti njegove (manje) grijehe.” Prenose ga El-Hakimi El-Bejheki od Dæabira, r.a. Alejhisselam veli: “Ko bude jeo pa glad utolio,i bude pio pa æe ugasio, a onda izgovorio: El-Hamdu lillahillezi at’amenive eπbe’ani, ve sekani ve ervani! izaÊi Êe iz svojih grijeha kao na dan kadaga je majka rodila.” Tj. ostat Êe bez grijeha u kakvom je stanju bio kadaga je majka rodila. Hadis prenosi Ebu Ja’la, Ibn es-Sunni od Ebu Musaael-Eπ’arija, r.a. Zato je Resulullah, s.a.v.s., kada bi zavrπio sa jelom,izgovarao: “El-õamdu lillahi-lleèi at‘amenå ve saqånå ve ûa‘alenåmuslimín.” Ovo prenose Ahmed i drugi od Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a., sadobrim senedima. Ovi Ëasni hadisi su iz djela Al-Ûåmi‘u a¥-Ôagir.

Neki alimi tvrde da imaju tri vrste jezika zahvale. Tu je lisan insani,jezik obiËnih ljudi, avama. Njime oni zahvaljuju govoreÊi o Allahovimnimetima uz vjeru srcem da tako ispunjavaju obavezu zahvale. Ima tu ilisan ruhani, jezik duhovnjaka, posebnih ljudi. Njihova srca spominju

80

prefinjenosti metoda Uzviπenog Hakka u odgajanju njihovih halova ipreËiπÊavanju njihovih djela. I, konaËno, ima Lisån Rabbåni, jezik Bogubliskih, tj. posebno posebnih ljudi, arifina, kroz pokretanje njihovih tajni(asrår) s namjerom da se zahvale Uzviπenom Hakku, a nakon πto suspoznale prefinjenosti spoznaja i zadivljujuÊe ljepote otkrovenja. Takostoji u djelu Kimyåu al-gina’ fí πarõ asmå’i ‘l-Õusnå. Pametan je duæaniskreno i odano zahvaljivati Allahu i u blagostanju i u nevolji, kako bibio pozvan da prvi ue u Dæennet, prema rijeËima Resulullaha, s.a.v.s.:“Prvi koji Êe, na Sudnjem danu, biti pozvani u Dæennet jesu oni koji suzahvaljivali Uzviπenom Allahu i u blagostanju i u nevolji”. Hadis prenosiEbu Se’id b. Dæubejr od Ibn ‘Abbasa, r.a. Tako stoji u djelu Õi¥ån al-Masåbiõ.

Bejtovi:

(1736) O srce, oËisti se od mrænje i odbojnosti

a nakon toga brzo izgovori: “Hvala!” (El-Hamdu!)

(1737) “Hvala!” jezikom dok je u srcu odbojnost

je zahvala jezikom, a u biti je prevara ili obmana.

(1763) Govoriπ o zahvaljivanju, a gdje je znak zahvalnih?

Od njeg traga nema ni na tvojoj vanjπtini ni u tvojoj nutrini!

(1764) Hamd onoga πto je Allaha spoznao je iskren,

jer i njegova ruka i njegova noga svjedoËe Njemu hamd.

(1765) Hamd ga je izvukao iz tamnog bunara njegovog tijela

i otkupio ga je od tijesnog zatvora njegovog dunjaluka.

(1767) On se oslobodio dunjaluka koji se odbacuje

i postao stanovnikom bujne baπËe, kraj izvora tekuÊeg,

(1768) na divanu tajne svoje uzviπene teænje,

gdje on sjedi i odakle se uzdiæe na visoke stepene,

(1769) gdje je Sjediπte Istine, u kojem su svi iskreni,

koji æive lijepim æivotom, obradovani, lica ozarenih.

(1770) Njihov hamd je poput zahvale bujne baπËe proljeÊu,

i ima stotinu znakova, povlaËenja i izvlaËenja.

Ovdje se zavrπava prvi medælis. Meu navedenim bejtovima koji suodabrani sa razliËitih mjesta, u drugom nizu je izostavljen bejt:

81

(1766) Zaogrnut je satenom (svilena tkanina s jakim sjajem na

jednoj strani) takvaluka, stopljenim sa nurom,

πto je znak njegovog hamda, prebaËen preko njegovih pleÊa.

Ovi bejtovi su prevedeni na osnovu prijevoda Rumijeve Mesnevijena arapski jezik koji je saËinio, na bejtove komentar napisao i predgovordao dr. Ibrahim ed-Desuki ©eta. Objavljen je u Komu 1997. godine. Bejtovisu izdvojeni sa dva mjesta a redni brojevi su im 1736-1737 i 1763-1770,iz Ëetvrtog toma Mesnevije, na stranama 188 i 190-191.

Uz prijevod su ponueni komentari. Evo komentara prva dvanavedena bejta (str. 496). Nastavak su govora o djeËaku koji je bio uvladarevoj sluæbi, ali je nije obavljao kako treba. Vladar je poduzeo mjeruprotiv njegovog nemara tako πto mu je smanjio koliËinu hrane koju jeredovno dobijao. Na taj vladarev gest djeËak je napisao pismo prigovora:

“Pismo koje je djeËak napisao vladaru je poput pisma bilo koga odnas koji piπemo vladaru. U svom pismu ga je djeËak pohvalio govoreÊi onjegovoj dareæljivosti i velikoduπnosti te kako je on plemenitiji od mora ioblaka, jer oblak iskazuje dareæljivost tako πto obilno daruje kiπu plaËuÊi,dok vladar pokazuje dareæljivost tako πto obilno dijeli darove, ali uzosmijeh.

U pismu je prisutna hvala, ali se iz njega πiri zadah mrænje. Obratipaænju na insana kojemu Allah, da bi ga iskuπao, nafaku oskudnom uËinia on uzvikne: ‘O Allahu!’ To πto se πiri iz njegovih rijeËi je ili glas poniznostiili je glas prigovora i ljutnje? RijeËi su to ljutitog kojima æeli iskazatisvoju ljutnju. RijeËi zahvale i pohvale u djeËakovom pismu su tu samo izdvoliËnosti.

Mevlana Dæelaluddin, u nastavku, ostavlja djeËaka koji je srdit, kojihvalu upuÊuje samo radi hljeba, a ne iz zadovoljstva, i svojim rijeËima seobraÊa svim loπim djeËacima na dunjaluku. Smisao njegovih rijeËi je:‘Prema tome, o ti koji si nemaran, dvoliËan, bez nura, nisu ruæni samo svitvoji ruæni postupci nego su ruæni i tvoje robovanje i tvoja pokornost jersi ti potpuno udaljen i od prirodnog nura i od boæanskog nura. Tako je isa djelima koja su niska i bezvrijedna. U njima nema sjaja, nema svjetlaniti ima trajne vrijednosti, ma koliko izgledala lijepim. Tako je i sa zelenom,nedozrelom jabukom. Brzo se pokvari. Tako je i sa sjajem i ukrasimadunjaluka. Iza njih ne stoji trajna vrijednost. To je svijet nastanka inestanka.

82

Koliko god ti nekoga hvalio jezikom, a tvoje ga srce ne hvali, takvimhvaljenjem se ne proπiruju grudi. Mrænja u srcu onoga ko hvalu upuÊujene dozvoljava toj hvali da ostavlja trag. U njegovim rijeËima nema istinei iskrenosti tako da one od uπiju ne idu dalje, do srca. Prije nego izrekneπrijeË ‘Hvala!’ iz svog srca odstrani mrænju i odbojnost, jer hvala samo sajezika, dok je u srcu odbojnost, biva jednom vrstom obmane, prevare ilukavstva jezikom. Meutim Allah ne gleda u vaπe likove i vaπa djela,nego gleda u vaπa srca i vaπe nijjete!

Prema tome, iskrenost u djelu je osnova za njegov prijem ili uspjeh.Nemoj govoriti o bijednicima, a ti se daviπ u blagostanju! Nemoj pisati odæihadu, a ti ravnoduπan i slab, od tebe nikakva akcija ne dolazi! Nemojpisati o aktivnosti, a ti pasivan, besposlen, niπta ne poduzimaπ, dok te nato ne prisile! Mnogo je takvih poput tebe na ovom svijetu!’”

Evo kako dr. Ed-Dessuki komentariπe i preostale navedene bejtove(str.498-499):

“Ovaj dio se vraÊa rijeËima pjesnika: ‘Izgovorio si ‘Hvala!’ a gdje jeznak toga? Nema ga ni na tvojoj vanjπtini ni u tvojoj unutraπnjosti!’...Blizina vladaru tog glupog djeËaka je formalna blizina. Meutim, on jeod njega, u biti, udaljen koliko iznosi udaljenost dvaju istoka. Onaj konije zadovoljan Mojom odredbom, nije strpljiv na kuπnji od Mene, i nijezadovojan Mojim nimetima, neka izlazi s Moje Zemlje i Mog neba i traæigospodara osim Mene! Zadovoljstvo Allahom, dæ.π., traæi se na svemuπto On Ëini - kad daje smrt ili æivot, siromaπtvo ili bogatstvo, iskuπavanjedobrom ili nevoljom, radost ili tugu - jer sve πto On Ëini je dobro ipravedno, a zavrπetak mu je hvalevrijedan. Prenosi se od Vjerovjesnika,s.a.v.s., da je kazao: ‘Kada Allah daruje neku blagodat Svom robu pa robizgovori: ‘El-hamdu lillah!’, Uzviπeni Allah rekne: ‘Pogledajte Mog roba!Dao sam mu ono πto on sam sebi nije u stanju dati a on Meni daje onoπto kod Mene nema cijenu!’ (Ankarevi, 4/386)

Vele da imaju tri vrste πukra (zahvaljivanja). To su - zahvaljivanjejezikom, srcem i organima na naËin koji dolikuje svakom od tih organa.Zahvaljivati oËima znaËi obarati ih pred onim πto je Allah zabranio da segleda i pred ljudskim mahanama. Zahvaljivati uπima znaËi ne sluπati govoro ljudskim mahanama kao i sve drugo πto nije dozvoljeno sluπati.Zahvaljivati rukama znaËi sustezati ih od tueg imetka. Zahvaljivatinogama znaËi sustegnuti ih od hodanja u nepokornosti Bogu. Zahvaljivatiumom znaËi spoznavati njime.

83

Zahvaljivanje jezikom se Ëini zikreÊi Allaha i zahvaljujuÊi Mu.Zahvaljivanje svim organima se Ëini kroz strah od Allaha, dæ.π. Zahvalnostnefsa se iskazuje kroz ibadet i fena’ (utrnuÊe/samonestajanje). Zahvalnostruha se iskazuje kroz strah od Boga i zadovoljstvo Njime. Zahvalnostsrca se iskazuje kroz iskrenost i fena’. Zahvalnost uma se iskazuje krozuËenje i darivanje znanja. Zahvalnost na spoznaji Allaha se iskazuje krozpredanost Njemu i zadovoljstvo Njime.

Pojam hamd se koristi umjesto pojma πukr. On je opÊenitiji od pojmaπukr jer πukr je izraz kojim se iskazuje zahvalnost Darovatelju nimeta nadarovanim nimetima, dok je hamd izraz kojim se iskazuje zahvala Zatu,a prema Njegovim hvalevrijednim sifatima, takvima kakva jesu. U djeluEs-Sahih stoji - da Êe prvi u Dæennet uÊi oni koji su zahvaljivali Allahu usvakom stanju. Alejhisselam kaæe: ‘El-hamdu lillah! je zahvala na svimnimetima’! (Mevlevi, 4/248 - Ovaj smisao je naveden u djelu ©erhu at-Ta’årruf, 3/137, sa πirim pojaπnjenjima.)

Istinski hamd dolazi od arifa, onoga koji je spoznao Allaha, jer - injegova ruka i njegova noga svjedoËe o toj zahvali. Ovdje je spomenutdio (ruka i noga) a on ukazuje na cjelinu. Tj. svaki njegov organ svjedoËitu zahvalu. Hamdom, kojim se nimeti uveÊavaju i umnoæavaju, ‘arif jeizvuËen iz tamnog bunara svoje tjelesnosti, a on ga je i otkupio iz okovazatvora dunjaluka. Znak njegove zahvale je oËevidni takvaluk, koji jepoput ogrtaËa od satena (atlasa) prebaËenog preko njegovih pleÊa, a inur koji je uz njeg kuda god i kada god on poe i proe. On se na dunjalukuveÊ spasio. Trajno je u πetnji baπËom pokornosti i pije iz tekuÊeg izvora.Nedæmuddin veli: ‘TekuÊi izvor je vrelo spoznaje i uzviπenih tajni do kojidolaze mukarrebuni, oni Allahu bliski, kroz ibadete. Oni su takoer i u‘Sjediπtu Istine kod Vladara SvemoÊnoga’. Njihova zahvala, koja ima oËittrag, duπama Ëini ono πto proljeÊe Ëini baπËama, i posjeduje stotineznakova. ‘Arifova zahvala ima duhovne tragove koji nadilaze izvore,palmovike, usjeve i voÊnjake. Od ‘arifa se duπe zasjaje sjajilom spoznajei izglaËaju glaËalom znanja i mudrosti. Svjedoci njegove zahvale se nemogu izbrojati. Oni su spojeni s njim poput svjedoËenja bisera o njegovompostojanju u πkoljki, ili, bolje reËeno - oni su skriveni poput skupocjenogbisera u πkoljki neugledne vanjπtine.”

84

An old manuscripts(In the Azapagic family library from Tuzla)

The author of one old manuscript wrote his commentary on chosenQur’anic verses, considering certain priority while he selected the litera-ture. He used mainly hadith as well as Qur’anic verses, with which hecommented some parts of verse (ayah). He often encroached on crediblereference which used the linguistic analysis method in the commentary ofthe Divine Book.

Finally, he used Rumi Mesnevi, as an additional source to show thathe himself is also like-minded in the field of Islamic sciences. He wantedto use those fruitful works and offer them to others as well.

This manuscript, with its own uniqueness deserves to be presented atleast in a modest way

85

Ahmed MehmedoviÊ

NOVI PODACI O MUHAMMEDU-EF. PROZORCU INJEGOVOM DJELU

S izlaskom iz πtampe Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskihrukopisa, svezak dvanaesti, Gazi Husrev-begove biblioteke, London-Sarajevo 1423/2002. godine, u prilici smo da donesemo neπto viπepodataka o æivotu i djelu Muhammed-ef. Prozorca.*

Muhammed ibn Muhammed ibn Muhjuddin al-Pruzuri (Prozorac),muftija, muderris, muvekkit, pisac jednog djela o upravljanju dræavom,roen je u Prozoru u prvoj polovini 18. stoljeÊa. I ocu mu je bilo imeMuhammed, a djedu Muhjuddin.1 Tradicija uz njegovo ime biljeæi prezimeSkejo (©Êajo), a on sam se najradije potpisivao kao Al-Bosnevi al-Prozori- Boπnjak, Prozorac.2 Nakon poËetnog πkolovanja u Bosni, Muhammedodlazi na studij u Istanbul. Vjerovatno je pohaao Zekerijja-efendi Sanimedresu oko 1780., jer je baπ u toj πkoli, i u to vrijeme, prepisao nekolikorukopisa za svoje potrebe.3 IzuËavao je pravne nauke, a veoma ga jezanimala i astronomija. Nakon dovrπenja πkolovanja posveÊuje sekadijskom pozivu. Bio je 1781., naib kadije u istanbulskom kvartu Ejjúbel-Ensari, jednom od najpoznatijih dijelova Istanbula.4 Samo godinu danakasnije Muhammed Prozorac je postavljen za kadiju u istom kvartu.5 Popovratku u Bosnu Muhammed-efendija je obavljao kadijsku duænost uviπe mjesta i najposlije u Pruscu, gdje je bio i muftija i muderris medrese

* Dugujem zahvalnost dr. Ismetu BuπatliÊu πto mi je ukazao na neke podatkeiz ovog Kataloga.

1) Mustafa JahiÊ, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa,svezak dvanaesti, London-Sarajevo, 1423/2002.

2) Dr. Hazim ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana BiH na orijentalnimjezicima, Sarajevo, 1973., 519.

3) JahiÊ, str. 179., 219. i 279

4) Isto, str. 231-233.

5) Isto, str. 234. i 295.

86

Veliki Vakuf. Da li se ovdje radi o Hasan Kafijinoj medresi u Pruscu (Ëijise hajrati iz poπtovanja prema PruπËaku imenuju kao “Veliki Vakuf”) ilimedresi u Donjem Vakufu, nije sasvim jasno. Ako je u pitanju ovo drugo,onda je ovo prvi podatak o medresi u Donjem Vakufu, koja do sada nijeuopÊe spominjana. Iz biljeπke sa ProzorËevog prijepisa jednog kompendijaiz astronomije saznajemo da je on obavljao i duænost muvekkita jajaËkogkadiluka.6 Ovaj podatak iz temelja mijenja naπu predstavu i naπa znanjao domaÊoj astronomiji i muvekkithanama Bosne i Hercegovine. Naime,u pitanju je jasan dokaz da su u Bosni i Hercegovini i na nivou kadiluka,barem u 18. stoljeÊu, postojale muvekkithane i zvaniËni muvekkiti, a nesamo u centrima poput Sarajeva. Ovi su nam podaci postali tek sadadostupni, nakon izlaska iz πtampe 12. sveska Kataloga Gazi Husrev-begovebiblioteke u Sarajevu, koji je priredio direktor biblioteke Mustafa JahiÊ.Katalog predstavlja rukopise iz podruËja medicine i farmacije, matematike,astronomije, astrologije, “tajnih” i drugih nauka.

U vrijeme pohaanja medrese Zekerijja Sani u Istanbulu, i neπtokasnije, kada je bio naib, a onda i kadija na Ejjubu u istom gradu,Muhammed-ef. Prozorac je, za vlastite potrebe, prepisao nekolikovrijednih rukopisa iz astronomije. RijeË je o sljedeÊim rukopisima: Bahûaal-Albåb fí ‘ilm al-usturlåb ©ihåbuddina Abú al-Abbasa Ahmeda ibn Raûabibn Taybúg ibn al-Maûdija (um. 1447). Ovo je rasprava na arapskomjeziku o astrolabu koja se sastoji od uvoda, osamnaest poglavlja izakljuËnog razmatranja; Risåla fí èåt al-Kursi Muhammeda ibn ‘Ali al-Håmidija (um. 1765). U pitanju je glosa na glosu za posmatranje zvijezda,na arapskom jeziku, koja se sastoji od uvoda i osamnaest poglavlja; Mir’åtal-Ayyåm wa ad-Duraû Naûmuddina (Nokta) Muhammeda ibn Ma’rufa(um. izmeu 1581.-1584) - rasprava na arapskom jeziku o jednojastronomskoj spravi koju je autor konstruirao, a kojom se utvruju poËecigodina, mjeseci i dana u arapskom, bizantijskom i perzijskom kalendarui pomoÊu koje se izrauju ovi kalendari; Fazlaka al-Õisåb Ebu Fadla al-Kunstantinia al-Jedikulevija (um. 1722.). Rasprava je pisana na osnovuËuvenih Ulug-begovih tablica i nekih drugih astronomskih djela, a sastojise od uvoda, πest poglavlja i zavrπetka; Al-I∂tiyåråt al-’Ala’iyya wa al-Itti¥ålåt as-Samåwiyya Fahruddina Abú Abdullah Muhammed ibn ‘Umeribn al-Õusain ibn al-Îaãíb ar-Råzí (um.1209.). To je kompendij iz

6) Isto, str. 295.

87

astronomije na perzijskom jeziku, saËinjen iz dva dijela, posveÊen sultanu‘Ala’uddinu Muhammedu ibn Havarizm-πahu. Svi ovi rukopisi prepisanisu u vremenu od 1779. do 1782. godine.7 Oni govore o afinitetu naπegMuhammed-ef. Prozorca te o njegovom izvrsnom poznavanju sva triorijentalna jezika. Govore i to da je Prozorac bio odliËan kaligraf ta’liqpisma, donose do danas nepoznate podatke iz æivota ovog uËenog ielokventnog Boπnjaka. Teπko je vjerovati da Muhammed-ef. Prozoracnije ostavio neko djelo ili barem sintezu iz astronomije, buduÊi da je ozbiljnoizuËavao tu nauku i bio zvaniËni muvekkit jajaËkog kadiluka. Ostaje nadada Êe se pronaÊi neko ProzorËevo djelo iz ove oblasti i tako baciti viπesvjetla na doprinos Boπnjaka astronomiji, tako popularnoj i nezaobilaznojnauci islamskoga kulturnog nasljea. Ne zna se taËno kada je Muhammed-ef. Prozorac umro, BaliÊ piπe da je to bilo 1812., godine, a vjerovatno seradi o pukom nagaanju koje je proisteklo iz podatka da je Prozorac, godinudana ranije, na rukopisu svoga djela ostavio zabiljeπku o uruËivanju djelasultanu i πejhu-l-islamu.8

Jedino do skora saËuvano djelo Muhammed-ef. Prozorca nije izpodruËja astronomije, nego iz podruËja politike, odnosno upravljanjadræavom: Minhåû an- Niùåm fí dín al-Islåm - Uputa o ureenju dræave uislamu.9 Djelo je nastalo 1801/02. godine i upuÊeno sultanu-reformatoruSelimu III (1789-1807.) i njegovom πejhu-l-islamu Omeru Hulusiju. Naposljednjoj stranici rukopisa ovog djela iz 1811. pisac kaæe da je djelouruËio πejhu-l-islamu i sultanu. “Poπto sam se osvjedoËio - piπeMuhammed ef. Prozorac o motivima pisanja djela - u toku mnogihhidæretskih godina, o slabostima naπe vojske u ratu s nevjernicima ipogreπkama u poretku islamske dræave u praktiËnom i politiËkom pogledukao i u tome da se vojska ne boji da Êe biti egzemplarno kaænjena odsvojih pretpostavljenih (...) odluËio sam se da napiπem kratko djelo kojeÊe biti od koristi u tom pogledu, koje Êe zadovoljiti dovoljno pametne iizvesti ih na Pravi put.”10

7) Isto, str. 179-295.

8) Smail BaliÊ, Kultura Boπnjaka, muslimanska komponenta, drugo izdanje,Zagreb, 1994., 98.

9) Omer MuπiÊ, Minhåû an-Niùåm fi din al-Islam od Muhameda Prozorca,POF, V, Sarajevo, 1954/55, 181-198.

10) ©abanoviÊ, 520-521.

88

Osim kraÊeg predgovora djelo se sastoji od uvoda, tri poglavlja izakljuËka. Uvod govori o slobodnoj ljudskoj volji, odgovornosti za djelai vrstama ljudskih djela. Prvo poglavlje govori o dogmatici, o temeljnimistinama vjere ili imanskim πartima: vjerovanju u Allaha, dæ.π., meleke,Boæije knjige, Boæije poslanike, Sudnji dan i Boæije odreenje. Pri krajupoglavlja daju se definicije pojmova iman, islam, din, ©erijat i millet,naravno, sve u skladu s naËelima ehli-sunnetskih uËenja. Drugo je poglavljeposveÊeno poboænosti i bogobojaznosti (at-taqva). Ne samo duπom i srcemnego i jezikom i ustima, rukama i nogama, sluhom i vidom, pa Ëak istomakom, mogu se poËiniti grijesi. Primjera radi, jezikom se na 70 naËinamogu poËiniti grijesi. TreÊe je poglavlje posveÊeno pravdi i praviËnosti.Druπtvo koje ne dræi do pravde obavezno propada. U kontekstu ljudskepravde on govori o odnosu Ëovjeka prema Bogu, Ëovjeka prema samomesebi i prema drugim ljudima, zajednici, dæematu. Cijeli sustav pravde,Ëitava zgrada ljudske i dræavne pravednosti treba da se gradi na moralnimnaËelima. Ako u jednom druπtvu, u jednoj zajednici, nema morala ta Êese zgrada, danas ili kasnije, poruπiti. Tu je i uvijek prisutni nesklad izmeuonoga πto jeste i onoga πto bi trebalo biti, izmeu teorije i prakse. Uzrokeovakvom stanju Prozorac vidi u: ignoriranju pravde od strane moÊnika,njihovoj oholosti i neuviavnosti, povjeravanju odgovornih duænostionima koji ih nisu dostojni, korupciji i poæudi prema æenama.11

“Smatram - piπe Prozorac - da je glavni uzrok svih nereda i opÊeghaosa u zemlji i meu ljudima povjeravanje vlasti nesposobnim i korupcijisklonim ljudima.”

On savjetuje da se ne podilazi takvim ljudima, da se izbjegavaju posjetelokalnim moÊnicima, muftijama i kadijama. Za razliku od Hasana KafijePruπËaka, Prozorac misli da su najodgovorniji za teπko stanje u dræaviniæi Ëinovnici iz upravne i sudske vlasti.

“Za ureenje dræave kao i spas na Drugom svijetu potrebna je duπevnaborba kojom se postiæe posluπnost prema Allahu, dæ.π.” Ta vrsta borbe iza Prozorca predstavlja “veliki dæihad”, za razliku od borbe protivnevjernika i neprijatelja koja se ogleda u “malom dæihadu.” “IzaÊi izkrize - smatra Muhammed Prozorac - moæe se jedino prihvatanjem

11) Amir LjuboviÊ - Sulejman GrozdaniÊ, Prozna knjiæevnost Bosne iHercegovine na orijentalnim jezicima, 56-59.

89

spasonosnih moralnih naËela koja, opet, mogu jedino proisteÊi iz Ëiste,iskrene i nepomuÊene vjere u Allaha, dæ.π.”

Kao socijalno i politiËki svjestan pisac, Muhammed Prozorac traæiumjereniju poresku politiku i podnoπljiviji odnos prema raji.

Djelo Muhammed-ef. Prozorca iscrpno je opisao Omer MuπiÊ unavedenom radu, a onda i Hazim ©abanoviÊ, pa ga nema potrebe ovdjedetaljno opisivati.

“Po svojoj tematici - piπe Hazim ©abanoviÊ - ovo djelo je u glavnimpostavkama i mislima, s obzirom na pitanja ureenja dræave, kopija HasanKafi PruπËakova djela Niùåm al-‘Ålem, πto i sam naziv djela pokazuje.Dok se Kafija ograniËio samo na temu izraæenu u naslovu, to je Prozoracovo pitanje raspravljao samo u predgovoru i na kraju djela u poglavlju opravednosti. Ostali najveÊi dio djela je posvetio islamskoj dogmatici ietici.”12

Kamil al-Buhi ovom djelu Muhammeda Prozorca odriËe svakuoriginalnost,13 a Smail BaliÊ smatra da “ipak u njemu ima svjeæih misli”,posebno je zanimljiv onaj dio djela koji govori o prilikama u Bosni togavremena.14

Rukopis djela Minhåû an-Niùåm fí dín al-Islåm (R 3790), datiran 4.redæepa 1226. (5. august 1811.), Ëuvao se do 1993. u Orijentalnominstitutu u Sarajevu, a onda nestao u poæaru rata skupa sa svim ostalimneprocjenjivim nauËnim i knjiæevnim blagom.

U jednoj Medæm‘i, koja se takoer Ëuvala u Orijentalnom institutuu Sarajevu nalazila se i jedna fetva Muhammeda, muftije Akhisara.15

Smatramo da je u pitanju fetva Muhammed-ef. Prozorca jer nam do danasnije poznat prusaËki muftija pod imenom Muhammed, osim naπegProzorca. To znaËi da je Prozorac pisao i fetve. Ostaje nada da Êe sepronaÊi joπ koja fetva Muhammed-ef. Prozorca u nekoj medæmu’i ili namarginama nekog od brojnih rukopisa pravnog karaktera koji s ËeænjomËekaju pronicljivi pogled nekog ovovremenog ili buduÊeg istraæivaËa.

12) ©abanoviÊ, 531.

13) Kamil al-Buhi, Arapski radovi jugoslavenskih pisaca, Beograd 1963, 367.

14) BaliÊ, 99.

15) Salih Trako - Lejla GaziÊ, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta (lijepaknjiæevnost), Sarajevo, 1997., str. 309.

90

A new detail about Muhammed ef. Prozarac and hiswork

Muhammad ibn Muhammad ibn Muhjuddin al-Pruzuri (Prozarac),born in Prozor, in the first half of the 18 century, died after 1812. Duringhis lifetime he was mufti, muderris, muvekkit, an author of one of theworks on how to govern a country. His surname Skejo was recordednext to his name. But he himself mostly used Al-Bosnevi al Prozori as asign.

After finishing elementary school in Bosnia he went to study in Istan-bul. Most probably he followed the Zekerijjah efendi Sani madresa (highschool) around year the 1780, because he copied a few manuscripts fromastronomy for his own use at the about the same time. This fact shows ushis affinity to astronomy and his extraordinary knowledge in three orien-tal languages. He was an excellent calligraphy (ta’lik) whose works giveus more detail about the life of this eloquent Bosnian scholar.

It is hard to believe that Muhammad Prozorac did not leave any ofhis works behind or at least a synthesis from astronomy, since he seri-ously dealt with it and was an official muvekkit of Jajce kadiluk. Wehope that some day his work from this field will be discovered and givemore light on the Bosnian contribution to the field of astronomy as anunavoidable science of Islamic cultural heritage. He studied law, and af-ter finishing his schooling became a kadi (judge). In the year 1782,Muhammad Prozorac was appointed as a kadi in Ejjub el-Ensary, one ofthe most prestigious parts in Istanbul. When he returned to Bosnia hewas working as a kadi in many places and lastly in Prusac where he wasa mufti and muderis. From notes in one of his transcribed works on as-tronomy it became known that he was a muvekkit in Jajce. These detailschange our perspective and knowledge about astronomy on the local leveland muvekkithanama in Bosnia and Herzegovina. Namely, it becameclear that in Bosnia and Herzegovina, on the level of kadiluk,muvekkithane and muvekkit existed in the 18 century not only in the bigcenter like Sarajevo but in other smaller as well. These detail were acces-sible only after the publication of the 12th volume of the Catalogue of

91

Arabic, Turkish, Persian and Bosnian manuscript in the Ghazi Husrev-bey Library by the director of the Library Mustafa Jahic. This Cataloguepresents manuscripts from the field of medicine, pharmacy, mathemat-ics, astronomy and astrology.

The only known work of Muhammad Prozorac was not only fromthe field of astronomy but also from the field of politics, precisely, fromthe field of governing a country: Minhadz an-nizam fi din al-Islam- Aguide about organization of the country in Islam. It was written in theyear 1801/02 and sent to Sultan – reformer Selim III and Sheykh-l-IslamHulusuj.

Apart from short preface, work is composed of the introduction,three chapters and conclusion. Introduction talks about freedom of hu-man will, type of human work and responsibility for them. The first chap-ter talks about dogmatic, basic truly belief, believe in Allah (s.w.) angels,Revealed Books, Prophets, Day after and God’s Determination, defini-tion of concepts such as: iman, Islam, din, seri’at and millet, all accordingwith teaching of ehli-sunnah.

The second chapter deals with religiousness and God-fearing (at-takva). The third chapter is devoted to justice. Muhammad Prozorac con-sidered that society, which does not practice justice for sure, will be per-ished. He holds lover governing officers and justice departments the mostresponsible for difficulties in one country. As socially and politically awareauthor Muhammad Prozorac asked for modest taxation and policy andfor bearable attitude towards people.

Some of researchers deny all originality in the Prozorac work, butSmail Balic considered that new ideas exist in his work. At least the partwhich talks about situation in Bosnia in that time is worth.

Unfortunately the work Minhadz an-nizam fi din al-islam from theOrijental Institute was destroyed in 1993 in a fire during the war to-gether with many other scientific works.

93

Ismet BuπatliÊ

BLAGAJSKI MUFTIJA MUSTAFA ΔI©IΔ I NJEGOVKODEKS FATÅWÅ MAÛMÚ‘ASÍ

U naπoj literaturi o bosanskohercegovaËkoj knjiæevnosti naorijentalnim jezicima nema ni spomena ovome autoru iako mu je u tarihutkana i na niπanu uklesana sintagma ‘Umda al-musannifín (Uzorspisatelja). U izvorima se spominje kao Mustafa - Mevlana Mustafa(Mawlånå Mustafå), blagajski muftija (al-muftí bi Blagay), ΔiπiÊ (Kiπa-zåde). Nekoliko podataka o njemu prvi je objavio Hivzija HasandediÊ usvome radu o mostarskim muftijama spominjuÊi ga dva puta: prvi putmeu mostarskim muftijama kao Mustafa-efendiju ΔiπiÊa, a drugi putkao blagajskog muftiju Mevlana Mustafa-efendiju. U prvom sluËajunapisao je neodreeno da je bio mostarski muftija prije 1830. godine, daje imao sina Muhameda i da drugih podataka o njemu nema. U drugomsluËaju, ne uviajuÊi da se radi o istoj osobi, kaæe da se neki MevlanaMustafa-efendija, blagajski muftija, spominje 1210/1795. godine kaovlasnik knjige iz πerijatskog prava,1 pa zatim dodaje: “Ovaj muftija jeumro 6. zu-l-kadeta 1211/1797. godine i sahranjen u haremu na Carini(u Mostaru), gdje su mu se niπani nalazili sve do 1965. godine kada jeovaj harem ekshumiran i kada su ovdje izgraene æeljezniËka i autobuskastanica i jedan hotel. Fotosnimak ovog epitafa nalazi se u MuzejuHercegovine.”2

Opis niπana, fotografiju, tekst i prijevod tariha objavio je MehmedMujezinoviÊ, koji kaæe da je na uzglavnom niπanu s oblim turbanom i prugastommudæevezom uklesan na dvije strane niπana ovaj epitaf u prozi na arapskomjeziku te da je natpis u dæeli-nesh pismu smjeπten u sedam polja:

Boæe, Koji mnogo praπtaπ i pokrivaπ ljudske mahane!Ponos plemenitih uËenjaka, veleumnika, djelatnika,

1 Arhiva Hercegovine u Mostaru, rukopis br. 272, inv. br. 632.

2 Hivzija HasandediÊ, “Mostarske muftije - prilog kulturnoj povijestiMostara”, Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975, br. 9-10, str. 441-442 i 450.

94

Autoritet vijeÊa znalaca i predavaËa,Uzor pedantnih i temeljitih spisatelja,Imam poniznih i ponos poboænih,Jedinstven u svome vremenu, Mevlana Mustafa, muftijaBlagaja, - obasuo ga Allah obiljem oprosta,Nastanio, miloπÊu Svojom, u okrilje Dæenneta,Obasutog blagodarima iz ruku mladiÊa i djevica -Preselio milosti Vladara, Milostivog DobroËinitelja,Godine hiljadu dvije stotine i jedanaeste, u Ëetvrtak.Godina 1211. (1797.)3

Obradom rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, KasimDobraËa je pronaπao i opisao jedino, dosada poznato, njegovo djeloFatåwå maûmú‘así, Ëiji sadræaj æelimo ovdje ukratko prikazati.4

Prvi, veÊ, dio zbornika autor je razdijelio na 51 temu (kitåb) i nekolikopodtema (båb) iz podruËja osnovnih vjerskih znanja (al-Maså’il al-Muta‘alliqa bi ‘ilm al-Õål) i poËeo upisivati svoje fetve i fetve drugihbosanskohercegovaËkih muftija na spomenute teme. Drugi, manji dio,namijenio je zakonskim propisima o erazi-miriji (Fasl fí al-Qånún al-manπúra fí al-arådí al-amíriyya), u 32 odjeljka (båb), u kojima takoerispisivao svoje fetve i fetve drugih naπih muftija.

Kako djelo nije dovrπeno, broj uvrπtenih fetvi varira od teme do teme,a neke su ostale potpuno neobraene. Ima tema u kojima se susreÊemosamo sa fetvama muftije jednoga mjesta, dok u drugima susreÊemo poviπe muftija iz razliËitih mjesta. U zborniku su zastupljene fetvebosanskohercegovaËkih muftija iz Mostara, Blagaja - Blagaja i Ljubinja,Sarajeva, Prusca - Prusca i Travnika - Prusca i Livna, Travnika, BanjeLuke, FoËe i Pljevalja.

Od mostarskih muftija to su:

- Hasan (katabahu al-faqír Hasan al-muftí bi Mosår),5

3 Mehmed MujezinoviÊ, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga III- Bosanska Krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1982, str. 281.-282.

4 Opis rukopisa u: Kasim DobraËa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, sv. II, Sarajevo, 1979., str. 825.

5 Hasan, mostarski muftija 1666.-1692., Hivzija HasandediÊ, “Mostarskemuftije - prilog kulturnoj povijesti Mostara”, Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975,br. 9.-10, str. 435.

95

- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-mufí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),6

- drugi Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-ma’èún /bi l-iftå’/ biMostår), sa kojim bi mogao biti identiËan i onaj Mustafa uz Ëije ime nijespomenuto ime mjesta (katabahu al-faqír Mustafå al-ma’èún bi al-iftå’ /bi Mostår?/),7

- Salih (katabahu al-faqír Ôålih al-muftí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),8

- Ahmed (katabahu al-faqír Ahmad al-muftí bi Mosår ‘ufiya ‘anhu),9

- πejh hadæi Ahmed (katabahu al-faqír aπ-πayh al-håûû Ahmad al-muftí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),10

- Fevzi (katabahu al-faqír Fawzí al-muftí bi Mostår),11

6 Pod ovim imenom spominju se trojica mostarskih muftija Ëije bi fetve moglebiti upisane u ovaj zbornik: 1. Mustafa EjuboviÊ (©ejh Jujo), mostarski muftija 1692.-1707.; 2. Mustafa MilaviÊ, mostarski muftija 1707.-1713.; i 3. Mustafa-ef., koji sekao mostarski muftija spominje oko 1740. godine. H. HasandediÊ, “Mostarskemuftije…”, str. 435.-437. Pretpostavljamo da je navedene fetve izdao ©ejh Jujo.

7 Ove autore fetvi nismo mogli identificirati, osim ako se ne radi o jednomod veÊ spomenutih muftija u prethodnoj napomeni.

8 Sa ovim imenom bilo je, takoer, viπe mostarskih muftija, pa nije sasvimsigurno kome od njih pripadaju navedene fetve: Salihu, koji je umro 1007/1598.;Salihu, koji se spominje 1132/1720.; ili, ponajprije, Salih-ef., koji je za mostarskogmuftiju imenovan u 70. godini æivota, na duænosti proveo 20 godina i umro1200/1786. godine. O njima vidi: H. HasandediÊ, “Mostarske muftije…”, str.433., 437. i 439.

9 Prije pisanja ovoga kodeksa duænost mostarskog muftije vrπilo je viπe osoba saovim imenom: 1. Ahmed, koji se spominje kao mostarski muftija 1001/1592.); 2. Ahmed,sin Sofi Velije 1021/1612.; 3. πejh Ahmed (u. 1172/1758.). H. HasandediÊ “Mostarskemuftije…”, str. 450. Ko je od njih trojice izdao navedene fetve nije se moglo utvrditi.

10 Trojica mostarskih muftija sa imenom Ahmed obavila su hadæ: πejhhadæi Ahmed-ef. MilaviÊ, mostarski muftija polovinom XVII stoljeÊa; 2. hadæiAhmed (umro 1190/1776., najvjerovatnije je da je on izdao citirane fetvu); i 3.mevlana hadæi Ahmed (u. 1218/1804.). H. HasandediÊ “Mostarske muftije…”,str. 434., 439. i 440.

11 Mogao bi biti identiËan sa pjesnikom Fevzijem, autorom Bulbulistana,koji je roen u Blagaju, a umro u Mostaru oko 1747. godine. Bio je derviπ, πejhmevlevijskog reda, a po nekim izvorima i muftija. Dæemal ΔehajiÊ, “Pjesme FevzijeMostarca na turskom jeziku”, POF, XVIII-XIX/1973., str. 287.; H. HasandediÊ,“Mostarske muftije…”, str. 437.-438.

96

- Alija (katabahu al-faqír ‘Alí al-muftí bi Mostår ‘ufiya ‘anhu),12

- drugi Alija (al-ma’èún bi l-iftå’ bi Mostår).13

Od blagajskih muftija zastupljeni su:

- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-muftí bi Blagåy ‘ufiya ‘anhu),14

- Alija (katabahu al-faqír ‘Alí al-muftí bi Blagåy ‘ufiya ‘anhu)15 i

- Vaiz Alija (katabahu al-faqír wå‘iz ‘Alí al-muftí bi Blagåy ‘ufiya‘anhu), koji je spomenut i kao blagajsko-ljubinjski muftija (katabahu al-faqír Wå‘iz ‘Alí al-muftí bi Blagåy wa Lubån ‘ufiya ‘anhu.16

Ispod fetvi uvrπtenih u zbornik potpisana su imena sljedeÊihsarajevskih muftija:

- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-muftí bi madína Saråy),17

- Sejjid Muhamed (katabahu al-faqír as-sayyid Muhammad al-muftíbi madína Saray ‘ufiya ‘anhu),18

12 Nije se moglo jasno utvrditi Ëije su to fetve buduÊi da su duænost mostarskogmuftije vrπile Ëetiri osobe sa ovim imenom, Ëije su fetve mogle biti uvrπtene u ovaj kodeks:πejh Ali-ef., koji se spominje na ovoj duænosti 1046/1636.; Ali Δafi-ef., koji je umro1063/1653.; Ali Keπfi-ef., koji je umro 1075/1664.; i Ali-ef., koji se spominje 1081/1670.godine. O njima vidi: H. HasandediÊ “Mostarske muftije…”, str. 434., 435. i 437.

13 Je li to neko od veÊ spomenutih u prethodnoj napomeni ili druga osobanije se moglo sigurno utvrditi.

14 Autor ovoga zbornika umro je 1211/1797. godine.

15 Mogao bi to biti Ali Fehmi efendija DæabiÊ, koji se spominje kao mostarskii blagajski muftija. H. HasandediÊ “Mostarske muftije…”, str. 450. Umro je1225/1810. godine i ukopan kod Karaoz-begove dæamije u Mostaru. M.MujezinoviÊ, Islamska epigrafika…, Knjiga III, str. 182.-183.;

16 Vaiz Ali-ef., sufija i pjesnik, blagajski i ljubinjski muftija, umro 1164/1749.-50. godine. H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost…, str. 706; M. MujezinoviÊ,Islamska epigrafika…, Knjiga III, str. 336-341.

17 Mustafa-ef. MaËkoviÊ, sarajevski muftija 1140/1727.-1173/1759. Onjemu vidi: Kemura πejh Sejfuddin Fehmi bini Ali, Sarajevske muftije od 926.-1519. do 1334.-1916. god., Sarajevo, 1334.-1916, str. 14.

18 Emir »elebi Sejjid Muhamed-ef., sin Sejjid Abdulkerim-ef., poznat podimenom “Svrako”, sarajevski muftija 1177/1763.-1183/1769. i 1184/1770.-1197/1783. Kemura, Sarajevske muftije…, str. 15-17.

97

- Hadæi Muhamed (katabahu al-faqír al-håûû Muhammad al-muftíbi madína Saray-Bosna ‘ufiya ‘anhu),19

- ©ejh Muhamed (katabahu al-faqír aπ-πay∂ Muhammad al-muftí bimadína Saray ‘ufiya ‘anhu),20

- Kadija Husejn (katabahu al-faqír Õusayn al-qådí bi madína Saråy-Bosna ‘ufiya ‘anhu)21 i

- Abduraõmån (katabahu al-faqír ‘Abdurraõmån bi madína Saråy‘ufiya ‘anhu) Ëije zanimanje nije navedeno.22

Fetve trojice prusaËkih muftija unesene su u ovaj kodeks. To su:

- Mustafa (katabahu al-faqír Mu¥ãafå al-muftí bi Aqhi¥år ‘ufiya‘anhu), koji je ispod nekih fetvi potpisan i kao prusaËko-travniËki muftija(katabahu al-faqír Mu¥ãafå al-muftí bi Aqhi¥år wa madína Tråwník ‘ufiya‘anhu),23

19 Hadæi Muhamed ef. sin Jusufov, FojniËanin, sarajevski muftija 1173/1759.-1177/1763. i 1183/1769.-1184/1770. Kemura, Sarajevske muftije…, str.14-16. Ili je to Hadæi Muhamed »ajniËanin, sarajevski muftija 1197/1783.-1207/1792. Isto, str. 18.-19.

20 Je li to neko od spomenutih u dvije prethodne napomene nije se moglo sasigurnoπÊu utvrditi.

21 Moæda je to Husein-efendija, koji se spominje kao sarajevski kadija i bosanskimunla 1136/1724. godine. Muvekkit, Povijest Bosne, Sarajevo, 1999., str. 472. n.

22 Mogao bi to biti Abdurahman-efendija, koji je za sarajevskog kadiju ibosanskog munlu postavljen 1128/1716. godine, Muvekkit, str. 463. Ili je to SeidAbdurahman, muderris princa Bajazita, koji je za sarajevskog kadiju i bosanskogmunlu postavljen 1. zu-l-kadeta 1197/28. X 1783., Muvekkit, str. 587.

23 I. BaπagiÊ, “Mustafa-efendi Akhisari”, Salnama Vilajeta Bosna, 3/II, 1302(1884), 10; S. BaπagiÊ, Kratka uputa…, 214.; S. BaπagiÊ, Boπnjaci…, 151.-152.;M. HandæiÊ, Knjiæevni rad…, 17. i 112.; M. T. OkiÊ, Islamska tradicija, KalendarGajret za 1937., 64.-65.; BlaπkoviÊ, Arabische…, 16., 45., 283.; N. KrstiÊ,Mustafa ibn Muhammad al-Aqhisari, POF, 20.-21./1970.-71., Sarajevo, 1974.,71.-107.; Kamel el-Buhi, Arapski radovi…, 215.-218., 333.-339. i 359.-362; H.©abanoviÊ, Knjiæevnost…, 470.-479; S. GrozdaniÊ, O knjiæevnosti… 543.-544.;N. ©ukriÊ, Etika milosra ili Traktat o samilosti i saæaljenju spram æivih stvorenja,od H. Mustafe, sina Muhameda PruπËaka (?-1169/1755-56), Zbornik radovaITF, 2, Sarajevo, 1987., 155.-204.; M. OmerdiÊ, Traktat o vrlinama dæematahadæi Mustafe PruπËaka, Anali GHB, XIII-XIV, Sarajevo, 1987., 68.-84; A. KadiÊ,

98

- Ibrahim (katabahu al-faqír Ibråhím al-muftí bi Aqhisår ‘ufiya ‘anhu),koji se ispod nekoliko fetvi potpisao kao prusaËko-livanjski muftija(katabahu al-faqír Ibråhím al-muftí bi Aqhisår wa Ihlewne ‘ufiya ‘anhu),24

- Muhamed (katabahu al-faqír Muhammad al-muftí bi Aqhisår ‘ufiya‘anhu).25

Od travniËkih muftija fetvama su zastupljeni:

- Muhamed (katabahu al-faqír Muhammad al-mufí bi madínaTråwnik ‘ufiya ‘anhu),26

- ©ejh Muhamed (katabahu al-faqír aπ-πay∂ Muhammad al-muftí bimadína Tråwnik ‘ufiya ‘anhu),27

- Hadæi Ebu Bekr (katabahu al-faqír al-håûû Abú Bakr al-muftí biTråwník)28 i

- ‘Aãåullah.29

Rasprava o posjeÊivanju grobova od Mustafe PruπËaka, Islamska misao, br. 136.,april 1990., 20.-30; A. LjuboviÊ - S. GrozdaniÊ, Prozna knjiæevnost Bosne iHercegovine na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1995., 77., 79., 215.-216.

24 Salih Trako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, POF, 28.-29., Sarajevo, 1980., str. 215.-245.

25 M. HandæiÊ, Knjiæevni rad…, 107.-108; O. MuπiÊ, “Minhadæu-n-nizam…”, POF, V (Sarajevo), 1954.-55., 181.-198.; A. LjuboviÊ - S. GrozdaniÊ,Prozna knjiæevnost …, 56.-60.

26 Hadæi Muhamed b. Emrulah-efendi ©amzade el-Bosnevi, muderris ElËiIbrahim-paπine medrese i travniËki muftija, umro 1194/1780. godine i ukopan uposebnom turbetu na Derventi u Travniku. U tarihu koji mu je spjevao nasljednikna poloæaju travniËkog muftije, njegov sin Esad- Abdurahman MuftiÊ, poredostalog, stoji: “Bijaπe prvak u idætihadu i rjeπavanju pravnih pitanja. Taj ËasniËovjek dugi niz godina je bio prvak u izdavanju fetvi…” Fetve su mu, Ëini se,zaista bile cijenjene. Osim u ovom Zborniku, nalazimo ih na marginama i praznimstranama viπe rukopisa. M. MujezinoviÊ, Islamska epigrafika…, Knjiga II, str.395.-396.

27 Moæda je identiËan sa travniËkim muftijom iz prethodne napomene.

28 H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost…, str. 684.

29 Jedini podatak o ovome travniËkom muftiji nalazimo kod Muvekkita,koji ga spominje 1237/1821. godine i naziva “bivπi travniËki muftija, nastanjenu Zenici”, odakle je otiπao Salih-begu u Srebrenicu bjeæeÊi od bosanskog valijekoji je izdao nareenje da se dovede u Travnik. Povijest Bosne, str. 841.

99

Iz Banje Luke i FoËe fetve potpisuje samo po jedan muftija, a izPljevalja dvojica:

- ©ejh Muhamed (katabahu al-faqír aπ-πayh Muhammad al-muftí bimadína Banå Lúqa),30

- Sulejman ©ekib (katabahu al-faqír Sulaymån ©akíb zåde al-muftí bimadína FoËa ‘ufiya ‘anhu),31

- Ahmed (katabahu al-faqír Ahmad al-muftí bi Tasliûa ‘ufiya ‘anhu)32

i

- Ibrahim (katabahu al-faqír Ibråhím al-muftí bi Tasliûa ‘ufiya‘anhu).33

Kod trojice autora fetvi izostavljeni su zvanje i mjesto:

- Muhamed Emin (katabahu al-faqír Muhammad Amín /??/ ‘ufiya‘anhu),

- Isa (katabahu al-faqír al- ‘åsí /??/ ‘ufiya ‘anhu) i

- Abdulah (katabahu al-faqír ‘Abdullåh /??/ ‘ufiya ‘anhu).

U jednom sluËaju nedostaje ime mjesta:

- Mustafa (katabahu al-faqír Mustafå al-ma’èún bi al-iftå’ / biMostår?).

30 ©ejh Muhamed, sin πejha Omera, banjaluËki muftija u XVIII stoljeÊu.Na viπe rukopisa susreÊu se njegove fetve i nedatirani potpisi. To govori da sunjegova pravna rjeπenja uvaæavana i da je imao bogatu biblioteku.

31 Sulejman ©ekib KadiÊ, sin Abdulahov (Kadi-zade), foËanski muftija Ëijese fetve Ëesto susreÊu na marginama rukopisa. Pred kraj æivota doselio se uSarajevo i tu umro 1204/1790. M. M. Baπeskija je, opisujuÊi njegov izgled ikarakter, na kraju napomenuo: “U izdavanju fetvi bio je sposoban), Ljetopis,str. 288

32 Pljevaljski muftija iz XVIII vijeka. Nedatirane fetve i potpisi susreÊu sena nekoliko saËuvanih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Npr.: K.DobraËa, Katalog…, II, str. 816. i 953.

33 Ovog pljevaljskog muftiju nismo naπli u pristupaËnim izvorima.

100

PREGLED SADRÆAJA KODEKSA

I

(Fasl) fí al-Maså’il al-Muta‘alliqa bi ‘ilm al-Õål(Odjeljak o osnovnim vjerskim pitanjima)

Autor je zapoËeo pisanje djela bez uobiËajenog uvoda. Umjesto togaon ispod naslova odjeljka (list 2-a) ispisuje jednu svoju fetvu o obavezimuslimana da se pridræavaju onoga πto je propisano Kur’anom iSunnetom, a potom odmah slijede njegove i fetve drugih naπih muftijarazvrstane u sljedeÊe cjeline:

1. Kitåb aã-ãahåra (Knjiga o ËistoÊi) Kao i svi drugi klasiËni islamskivjerski priruËnici i ovo djelo, kako vidimo, poËinje poglavljem o ËistoÊi. Autorje od njega ispisao samo naslov na listu 3, ali nije upisao ni jednu fetvu.

2. Kitåb a¥-Ôalåt (Knjiga o namazu) Na listu 5 ispisan je samo naslov,ali ni o namazu autor nije donio ni jednu fetvu.

3. Kitåb az-zakåt wa fíhi al-‘uπr wa al-haråû wa ar-rusúmåt (Knjigao zekatu, a u njoj o desetini, haraËu i pristojbama) Naslov je ispisan nalistu 8, koji je ostao prazan, a tek na listu 9b slijede dvije fetve: prvu jeizdao blagajski muftija Mustafa, autor zbornika, a drugu foËanski muftijaSulejman ©ekib-zåde. Na listu 10a dvije su fetve mostarskog muftije Salihai jedna blagajskog muftije Alije. Na listu 10b po dvije su fetve mostarskihmuftija Saliha i Hasana te po jedna mostarskog muftije Mustafe i MuhamedaEmina, bez titule i oznake mjesta. Na listu 11a Ëetiri su fetve mostarskihmuftija: tri Mustafine i jedna Salihova. Na listu 11b samo je jedna fetvaautora zbornika, blagajskog muftije Mustafe. Na listu 12a pet je fetvi: triprusaËkog muftije Ibrahima, dvije blagajskog muftije Mustafe, dok je list12b ostao prazan. Na listu 13a dvije su fetve: jedna travniËkog muftijeMuhameda, a druga mostarskog muftije Ahmeda. Na listu 13b samo sudvije fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 14a Ëetiri su fetve: prva jesarajevskog muftije Mustafe, druga nepotpisana, a treÊa i Ëetvrta mostarskihmuftija Mustafe i Saliha. Na listu 14b sedam je fetvi: po dvije pljevaljskogmuftije Ahmeda, blagajsko-ljubinjskog muftije Vaiza Alije i prusaËko-travniËkog Mustafe. Posljednja fetva je mostarskog muftije Saliha.

4. Kitåb a¥-¥awm (Knjiga o postu) Naslov je ispisan na listu 15, ali jestrana ostala prazna, pa tek na sljedeÊoj nalazimo dvije fetve: jednublagajskog muftije Alije, a drugu mostarskog muftije Saliha.

101

5. Kitåb al-haûû (Knjiga o hadæu) Na listu 16 stoji naslov, a ispodnjega su navedene dvije fetve preuzete iz djela Bahûat al-Fatåwå. Nijednafetva naπih muftija nije upisana u ovo poglavlje o hodoËaπÊu. List 16b jeprazan.

6. Kitåb an-Nikåh (Knjiga o braku) Ovo poglavlje autor je poËeojednom svojom fetvom ispod naslova na listu 17a, da bi na sljedeÊoj strani,nakon fetve sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i jedne fetvemostarskog muftije πejha hadæi Ahmeda, dodao joπ jednu svoju. List 18 ucijelosti je ispunjen fetvama. Na prvoj strani su po jedna fetva mostarskogmuftije Alije, blagajskog muftije Mustafe i mostarskog muftije πejha hadæiAhmeda. Na drugoj strani nalazimo jednu fetvu sarajevskog muftijeMuhameda, dvije blagajskog muftije Alije, a posljednju potpisujemostarski muftija Fevzi.

6.1 Båb ar-Radå‘a (Odjeljak o dojenju) Ova podtema poËinje na listu19a, a upisane su samo dvije fetve: jedna sarajevskog muftije hadæiMuhameda, a druga autora kodeksa. List 19b je prazan.

6.2 Båb ar-Ratq wa al-‘Innín (Odjeljak o spolnoj nesposobnosti)Naslov je ispisan na poËetku lista 20, ali nije dopisana ni jedna fetva.Kako su i naredna dva lista (21 i 22) prazni, autor je dosta prostorarezervirao za ovu podtemu.

6.3 Båb al-‘Iddah (Odjeljak o postbraËnom priËeku kod æena) Nalistu 23, ispod naslova, autor je upisao jednu svoju fetvu i na tome stao,pa je, za nju rezerviran, i list 24 u cijelosti ostao prazan.

6.4 Båb al-Îañåna (Odjeljak o hranjeniπtvu) Ova podtema zauzimalistove 25 i 26 na kojima je autor, poslije naslova, upisao samo po dvijefetve (na prvoj i Ëetvrtoj strani), ali bez imena muftija koji su ih izdali.

6.5 Båb an-Nafaqåt (Odjeljak o izdræavanjima) Naslov je autor ispisaona listu 27a, pa tek na sljedeÊoj strani dopisao tri fetve mostarskog muftijeSaliha.

7. Kitåb al-‘Itåq (Knjiga o oslobaanju robova) Autor je ispisao samonaslov na listu 28a, dok je list 29 potpuno prazan.

8. Kitåb al-Aymån (Knjiga o zakletvama) Od ovog poglavlja ispisanje samo naslov na listu 30a, pa su listovi 31 i 32 potpuno prazni.

9. Kitåb al-Õudúd (Knjiga o kriviËnom pravu) Samo naslov na listu33a, a list 34 je prazan.

102

9.1 Båb at-Ta‘èír (Odjeljak o diskrecionom pravu) Naslov i samojedna nepotpisana fetva na listu 35b. Listovi 36 i 37 ostali su prazni.

10. Kitåb as-Siyar (Knjiga o ratnim pohodima) Samo naslov na listu38a, dok je list 39 prazan.

10.1 Båb al-Ûizya (Odjeljak o glavarini) Samo naslov na listu 40a.List 41 potpuno je prazan, a tek na listu 42a upisana je jedna fetvamostarskog muftije Saliha.

11. Kitåb alfåù al-Kufr (Knjiga o rijeËima koje izvode iz vjere) Zaovo poglavlje autor je planirao samo pola jedne strane. Ispisao je naslovi jednu svoju fetvu na listu 43a.

12. Kitåb al-laqít (Knjiga o nahoËetu) Samo naslov na sredini lista43a.

13. Kitåb al-Laqz (Knjiga o naenim stvarima) Samo naslov na listu44a.

14. Kitåb al-Ibåq wa al-Ûu‘l (Knjiga o odbjeglom robu i naknadi zanjegovo hvatanje) Samo naslov na strani 44b.

15. Kitåb al-Mafqúd (Knjiga o nestaloj osobi) Naslov i tri fetve nalistu 45a: jedna sarajevskog muftije Muhameda, a dvije blagajskog muftijeAlije. Na listu 45b samo je jedna fetva autora kodeksa- blagajskog muftijeMustafe. Njegove su i dvije fetve na listu 46b.

16. Kitåb aπ-©arika (Knjiga o poslovnom udruæivanju). PoglavljeobuhvaÊa listove 47-50 i na njima je ispisano viπe fetvi muftija iz raznihmjesta. Na listu 47a, poslije naslova, tri su fetve blagajskog muftijeMustafe. Na listu 47b nalaze se Ëetiri fetve: po jedna sarajevskog muftijeMuhameda, blagajskog muftije Alije i mostarskih muftija Alije i Saliha.Na listu 48a nalazi se jedna fetva blagajskog muftije Mustafe i dvijesarajevskog muftije hadæi Muhameda. Na listu 48b nalazimo jednu fetvumostarskog muftije Saliha, dvije sarajevskog muftije πejha Muhameda,jednu blagajskog muftije Mustafe i jednu nepotpisanu. Na listu 49a petje fetvi blagajskog muftije Mustafe, a na listu 49b joπ tri. Na listu 50a trisu fetve mostarskog muftije Saliha, jedna mostarskog muftije Alije i jednamostarskog muftije Osmana(?). Na listu 50b dvije su fetve mostarskogmuftije Ahmeda i po jedna mostarskog muftije Mustafe i prusaËkog muftijeIbrahima.

17. Kitåb al-Waqf (Knjiga o vakufu) Iznad naslova, na listu 51aispisana je jedna fetva mostarskog muftije Saliha, a ispod naslova slijede:

103

po jedna fetva sarajevskih muftija Muhameda i Mustafe, blagajskogmuftije Alije i (mjesto nije navedeno) muftije (mostarskog?) Ahmeda. Nalistu 51b slijede fetve: jedna muftije (bez oznake mjesta Alije, jednaMustafe, ovlaπÊenog da izdaje fetve (mjesto nije navedeno), dvije fetveblagajskog muftije Alije i po jedna mostarskog muftije Mustafe i blagajskogmuftije Mustafe.

18. Kitåb al-Buyú‘ (Knjiga o kupoprodaji) Za ovo poglavlje autor jeostavio listove 52-57 i na njima ispisao sljedeÊe fetve: na listu 52a dvijefetve mostarskog muftije Ahmeda, jednu fetvu blagajskog muftije Alije ijednu mostarskog muftije Mustafe; na listu 52b samo jednu svoju fetvu;na listu 53a tri fetve mostarskog muftije hadæi Ahmeda; na listu 53bsamo jednu fetvu blagajskog muftije Mustafe; na listu 54a po jednu fetvumostarskih muftija Saliha i hadæi Ahmeda; na listu 54b jednu fetvumostarskog muftije Mustafe; na listu 55a jednu fetvu mostarskog muftijeSaliha i dvije blagajskog muftije Mustafe; list 55b je neispisan; na listu56a jednu fetvu mostarskog muftije hadæi Ahmeda, jednu blagajskogmuftije Mustafe i jednu mostarskog muftije Alije; na listu 56b po jednufetvu mostarskih muftija Mustafe i Hasana, jednu sarajevskog muftijeMuhameda i jednu mostarskog muftije Alije; strana 57a je prazna, a nastrani 57b dvije fetve muftije (bez mjesta) hadæi Muhameda.

19. Kitåb al-Kafåla (Knjiga o jamËenju) Na listu 58a ispisan je samonaslov, pa tek na strani 59b dolazi jedna fetva blagajskog muftije VaizAlije. List 60 je prazan.

20. Kitåb al-∂awåla (Knjiga o opunomoÊivanju) Na listu 61a ispisanje samo naslov, a na listu 62 slijede fetve: na strani 62a jedna je fetvablagajskog muftije Mustafe, dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jednafetva blagajskog muftije Alije, joπ jedna fetva mostarskog muftije Saliha,jedna fetva sarajevskog muftije Mustafe i druga fetva blagajskog muftijeMustafe. Na strani 62b su: jedna fetva mostarskog muftije Saliha, jednafetva mostarskog muftije Alije, joπ dvije fetve mostarskog muftije Salihai jedna blagajskog muftije Mustafe.

21. Kitåb aπ-©ahådåt (Knjiga o svjedoËenjima) Ispod naslova, na listu63a, ispisana je jedna fetva bez imena i mjesta muftije koji ju je izdao.Strana 63b je prazna. Na strani 64a tri su fetve: jedna mostarskog muftijeAlije, jedna Sarajlije Abdurahmana (katabahu al-faqír ‘Abdurrahån bimadína Saråy ‘ufiya ‘anhu), za koga nije napisano da je muftija, i jednablagajskog muftije Mustafe. Strana 64b je prazna. Na listu 65a samo je

104

jedna fetva mostarskog muftije Mustafe. Na strani 65b tri su fetvemostarskih muftija: jedna Mustafina i dvije Salihove. Strana 66a je prazna.Na strani 66b Ëetiri su fetve: tri blagajskog muftije Mustafe i jednamostarskog muftije Saliha. Na listu 67a napisane su dvije fetve: jednamostarskog muftije Saliha, a druga sarajevskog muftije hadæi Muhameda;dok su na narednoj strani Ëetiri fetve: prva mostarskog muftije Hasana, drugablagajskog muftije Alije, a treÊa i Ëetvrta su mostarskog muftije Saliha.

22. Kitåb al-Wakåla (Knjiga o zastupanju) Na listu 68 ispisan je samonaslov poglavlja, dok su dvije strane predviene za fetve ostale prazne.

23. Kitåb ad-Da‘wå (Knjiga o parniËenju) Ovo je jedno odnajopπirnijih poglavlja u kodeksu. Za njega je predvieno Ëak osam listovana kojima su ispisane brojne fetve. Na strani 70a su slijedeÊe fetve: jednamostarskog muftije Mustafe i tri mostarskog muftije Ahmeda. Na lijevojmargini su dvije fetve: jedna sarajevskog muftije Mustafe, a drugamostarskog muftije Saliha. Na strani 70b upisano je pet fetvi mostarskogmuftije Ahmeda. Na strani 71a jedna je fetva sarajevskog muftije sejjidaMuhameda, a druge dvije su blagajskog muftije Mustafe. Na strani 71btri su fetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 72a prvo je upisana jednafetva blagajskog muftije vaiza Alije, a zatim tri, takoer blagajskog muftije,Alije, pa po jedna sarajevskog muftije Muhammeda i travniËkog muftije,takoer, Muhameda. Na listu 72b prva je fetva bez potpisa, a pod drugomje ime mostarskog muftije hadæi Ahmeda. TreÊu fetvu potpisuje sejjidAbdullah (bez oznake mjesta), Ëetvrtu blagajski muftija Mustafa, aposljednju, ponovo, mostarski muftija hadæi Ahmed. Na listu 73a jednaje fetva blagajskog muftije Mustafe, a druga je nepotpisana. Na sljedeÊojstrani je samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe. Na ponovljenomlistu 73a prva je fetva sarajevskog muftije sejjid Muhameda, drugamostarskog muftije Saliha, treÊa pljevaljskog muftije (ime nije upisano),Ëetvrta je ponovo mostarskog muftije Saliha i posljednja sarajevskogmuftije Mustafe. Na ponovljenom listu 73b prva je fetva travniËkog muftijeMuhameda, druga sarajevskog muftije Mustafe, treÊa sarajevskog muftijesejjida Muhameda, a posljednja blagajskog muftije Alije. Na desnojmargini su dvije fetve blagajskog muftije Mustafe. Dvije naredne stranesu prazne List 74a poËinje fetvom blagajskog muftije Alije; zatim je fetvaAtaullaha (travniËkog muftije?) uz Ëije ime nema titule ni imena mjesta; apotom slijedi jedna fetva mostarskog muftije Alije, dvije fetve prusaËkogmuftije Ibrahima i jedna blagajskog muftije Mustafe. List 74b ispunjen je

105

sa po jednom fetvom mostarskog muftije Alije, sarajevskog muftije sejjidaMuhameda i Abdullaha (katabahu al-faqír ‘Abdullåh ‘ufiya ‘anhu), uzËije ime ne stoji titula muftija ni ime mjesta. Na dnu strane su dvije fetveblagajskog muftije Mustafe, kao i jedina fetva na narednoj strani. Nakonjoπ jedne prazne strane poËinje novo poglavlje.

24. Kitåb al-Iqrår (Knjiga o priznavanju) Ispod naslova, na list 75a,tri su fetve: po jedna mostarskog muftije Ahmeda, sarajevskog muftijeMuhameda i blagajskog muftije Mustafe. Na listu 75b prva je fetvamostarskog muftije Saliha, druga prusaËkog muftije Ibrahima, a potomdvije mostarskog muftije hadæi Ahmeda. Na listu 76a nalaze se po jednafetva sarajevskog muftije sejjida Muhameda, blagajskog muftije Mustafe,mostarskog muftije πejha Muhameda i, na podnoænoj margini, blagajskogmuftije Mustafe. List 76b ispunjavaju fetve: travniËkog muftije Muhamedajedna, mostarskog muftije Alije dvije i blagajskog muftije Alije jedna.Prva strana lista 77 je prazna, a na drugoj su: dvije fetve blagajskog muftijeMustafe, jedna sarajbosanskog muftije hadæi Muhameda i jedna prusaËkogmuftije Ibrahima. Na sljedeÊem listu, koji je oznaËen brojkom 77, kao iprethodni list, na prvoj strani nalaze se Ëetiri fetve blagajskog muftijeMustafe, a na drugoj jedna mostarskog muftije Alije i joπ dvije blagajskogmuftije Mustafe. Slijedi list oznaËen brojkom 78, potpuno prazan.

25. Kitåb a¥-Ôulõ (Knjiga o nagodbi) Na poËetku lista, ponovo sanumeriranom 78, stoji naslov, a ispod njega jedna nepotpisana fetva.Strana 78b i list 79 ostali su neispisani. Na listu 80a nalaze se po dvijefetve mostarskog muftije Ahmeda i pljevaljskog Ibrahima. Na listu 80bprva je fetva travniËkog muftije Muhameda, druga sarajbosanskogMustafe, treÊa blagajskog Alije, a posljednja prusaËkog Ibrahima.

26. Kitåb al-Muñåraba (Knjiga o investicijama) Na listu 81a ispodnaslova je jedna fetva blagajskog muftije Alije, a na drugoj strani, takoer,samo jedna fetva mostarskog muftije Ahmeda.

27. Kitåb al-Wadå‘a (Knjiga o pohranjivanju) Ispod naslova, na listu82a, slijede dvije fetve sarajevskog muftije Muhameda i po jednamostarskih muftija Ahmeda i Saliha. Strana 82b je prazna.

28. Kitåb al-‘Ariya (Knjiga o pozajmljivanju) Nakon naslova, na listu83a, slijede tri fetve: prva i treÊa blagajskog muftije Mustafe, a drugasarajevskog muftije hadæi Muhameda. Na drugoj strani su po jedna fetvamostarskog muftije Ahmeda, sarajevskog muftije hadæi Muhameda iblagajskog muftije Mustafe.

106

29. Kitåb al-Hiba (Knjiga o poklanjanju) Poslije naslova, na listu84a, slijede fetve od kojih su: prva, treÊa i Ëetvrta mostarskog muftijeSaliha, druga sarajevskog muftije Mustafe, a posljednja blagajskog muftijeAlije. Na strani 84b samo je jedna fetva travniËkog muftije Muhameda.Na listu 85a Ëetiri su fetve blagajskog muftije Alije i jedna mostarskogmuftije Saliha. Na listu 85b samo je jedna fetva blagajskog muftijeMustafe. Na listu 86a dvije su fetve blagajskog muftije Mustafe, a jednamostarskog muftije Ahmeda. Na listu 76b prva, treÊa i Ëetvrta fetva sumostarskog muftije Ahmeda, druga mostarskog muftije Alije, a posljednjablagajskog muftije Alije.

30. Kitåb al-‘Iûåråt (Knjiga o zakupninama) Nakon naslova, na listu87a, samo je jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na narednoj stranisu tri, takoer njegove fetve. Njegova je i prva fetva na listu 88a, dokdruga pripada travniËkom muftiji hadæi Ebu Bekru. Na listu 88b prva itreÊa fetva su mostarskog muftije Saliha, druga mostarskog muftijeAhmeda, a posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 89a prva fetvaje mostarskog muftije Alije, a druga blagajskog muftije Alije. Potom slijedetri fetve bez potpisa muftija uzete iz drugih zbornika fetvi. Na listu 89bprvu fetvu potpisuje mostarski muftija Ahmed, drugu banjaluËki muftija©ejh Muhamed, treÊu mostarski muftija hadæi Ahmed, a posljednjumostarski muftija Salih. Na listu 90a prva je fetva mostarskog muftijeSaliha, druga sarajevskog muftije Mustafe, treÊa i Ëetvrta mostarskogmuftije Hasana, peta mostarskog muftije (ime neËitko) i posljednjablagajskog muftije Mustafe. Na listu 90b prve dvije fetve pripadajumostarskom muftiji Ahmedu, treÊa Aliji bez oznake mjesta i posljednjablagajskom muftiji Aliji.

31. Kitåb al-Walå’ (Knjiga o skrbniπtvu) Na poËetku prve strane lista91a ispisan je samo naslov.

32. Kitåb al-Ikråh (Knjiga o prisili) Na sredini prve strane lista 91astoji samo naslov.

33. Kitåb al-Haûr (Knjiga o ograniËenoj pravnoj sposobnosti) NapoËetku druge strane lista 91 nalazi se fetva mostarskog muftije Alije, azatim naslov, pa fetva blagajskog muftije Mustafe i sa strane jedna fetvablagajskog muftije Alije.

34. Kitåb al-Ma’èún (Knjiga o ovlaπÊenoj osobi) Ispisano je na sredinidruge strane lista 91b, a zatim slijede po jedna fetva blagajskih muftijaAlije i Mustafe.

107

35. Kitåb al-Ga¥b wa fíhi añ-Ñamånåt (Knjiga o uzurpaciji, a u njoj/i o/ garancijama) Ispod naslova, na listu 92a ispisane su po jedna fetvamostarskog muftije Mustafe, blagajskih muftija Alije i Mustafe,mostarskog muftije Saliha i sarajevskog muftije hadæi Muhameda. Nalistu 92b slijede po dvije fetve mostarskih muftija Saliha i Ahmeda iblagajskog muftije Mustafe. Na listu 93a prva je fetva prusaËkog muftijeIbrahima, druga sarajevskog muftije Muhameda, treÊa blagajskog muftijeMustafe i posljednja mostarskog muftije Saliha. List 93b ispunjavaju trifetve blagajskog muftije Mustafe. Na listu 94a prvu je fetvu potpisaoMustafa (ma’èún bi l-iftå’), bez oznake mjesta, sljedeÊu blagajski muftijaMustafa, pa naredne tri blagajski muftija Alija i posljednju blagajskimuftija Mustafa. Na listu 94b prva je fetva mostarskog muftije Saliha,druga blagajskog muftije Mustafe, pa tri sarajevskog muftije sejjidMuhameda. Na listu 95a πest je fetvi blagajskog muftije Alije. Na listu95b prva je fetva blagajskog muftije Mustafe, a druga sarajevskog muftijesejjid Muhameda. Na prvoj strani lista 96 obje fetve su blagajskog muftijeMustafe, a na drugoj dvije mostarskih muftija Saliha i Hasana te dvijeblagajskog muftije Mustafe.

36. Kitåb aπ-©uf‘a (Knjiga o preËekupnji) Nakon naslova, na listu97a, slijedi samo jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na listu 97bprva je fetva mostarskog muftije Mustafe, druga blagajskog muftije Alije,treÊa Alije (bez oznake mjesta), a Ëetvrta i peta mostarskog muftije Alije.

37. Kitåb al-Qisma (Knjiga o diobi) U vrhu strane lista 98a ispisan jenaslov, a u donjoj polovini dvije fetve sarajevskog muftije sejjida Muhameda.Druga strana ispunjena je sa po jednom fetvom sarajevskog muftijeMuhameda, mostarskog muftije Saliha, Isaa (bez oznake mjesta), opetmostarskog muftije Saliha i (Ahmeda bez oznake mjesta). Na listu 99a pojedna fetva pripada mostarskom muftiji Salihu i blagajskom muftiji Mustafi.Na listu 99b, ispod prve fetve stoji πejh hadæi (ime i mjesto izostavljeni),ispod druge je potpis blagajskog muftije Mustafe, ispod treÊe sarajevskogmuftije Mustafe, a ispod posljednje mostarskog muftije Saliha. Na listu 100advije su fetve travniËkog muftije hadæi Muhameda, a na sljedeÊoj strani jednafetva blagajskog muftije Mustafe i dvije blagajskog muftije Alije.

38. Kitåb al-Muzåra‘a (Knjiga o davanju zemlje na oranje -zakupljivanju oranica) U ovo poglavlje autor je uvrstio samo tri fetve:dvije mostarskog muftije πejha hadæi Ahmeda (list 101a) i jednu blagajskogmuftije Alije (list 101b).

108

39. Kitåb al-Msåqata (Knjiga o zakupljivanju voÊnjaka i vinograda).Ispod naslova (list 102a) upisana je samo jedna fetva blagajskog muftijeMustafe.

40. Kitåb aè-Èabå’ih (Knjiga o klanjima) Na listu 103 samo naslov.

41. Kiåb al-Udõiya (Knjiga o kurbanu) Na listu 104 samo naslov.

42. Kitåb al-Karåhiya wa al-istiõsån (Knjiga o ruænim i lijepim djelima)Na listu 105 samo naslov.

43. Kitåb al-Ihyå’i al-Mawåti wa aπ-©urb (Knjiga o obradi napuπtenezemlje i navodnjavanju). Na listu 108 ispisan je samo naslov.

44. Kitåb al-Aπriba (Knjiga o piÊima) Na listu 108b, ispod naslova,samo jedna fetva blagajskog muftije Alije.

45. Kitåb a¥-Ôayd (Knjiga o lovu) Na sredini strane 108b samo naslov,a ispod njega greπkom ponovo upisan tekst prethodne fetve, bez imenamuftije, pa precrtan. List 109 potpuno je prazan.

46. Kitåb ar-Rahn (Knjiga o zalogu - hipoteci) Na listu 110a prva jefetva iz Kur’ana, a druga i treÊa mostarskih muftija hadæi Ahmeda i Saliha.Na narednoj strani prva je fetva mostarskog muftije Ahmeda, zatim slijededvije fetve blagajskog muftije Alije, pa po jedna muftije hadæi Ahmeda(bez oznake mjesta), mostarskog muftije πejha hadæi (ime nije upisano) i,na vrhu desne margine, jedna fetva mostarskog muftije Saliha.

47. Kitåb al-Ûinåyåt (Knjiga o krvnim deliktima) Ispod naslova, nalistu 111a ispisana je samo jedna fetva bez imena muftije, uzeta iz litera-ture. Strana 111b je prazna.

48. Kitåb ad-Diyåt (Knjiga o krvarinama) Ispod naslova, na listu112a, dvije su fetve mostarskog muftije Saliha, a potom tri blagajskogmuftije Alije. Na sljedeÊoj strani je samo jedna fetrva blagajskog muftijeAlije.

49. Kitåb al-Wa¥åyå (Knjiga o oporukama) Za ovo poglavlje autorje predvidio Ëak πest listova (113-118) i na njih ispisao nejednak brojfetvi. Na prvoj strani lista 113 Ëetiri su fetve blagajskog muftije Alije, asamo druga pripada Mustafi, ovlaπÊenom da izdaje fetve (bez navoenjamjesta). Na drugoj strani su joπ tri fetve blagajskog muftije Alije i jedna,posljednja, blagajskog muftije Mustafe. Na listu 114a prva je fetvamostarskog muftije Alije, druga Ahmeda, a treÊa i Ëetvrta blagajskogmuftije Mustafe, kome pripada i jedina fetva na sljedeÊoj strani. List 115je prazan kao i prva strana lista 116, dok su na drugoj Ëetiri fetve

109

sarajevskog muftije sejjida Muhameda i jedna muftije (ime izostavljeno -Ibrahima?) Prusca i Livna. Na listu 117 samo su dvije fetve, po jednafetva na svakoj strani: na prvoj sarajevskog kadije Husejna, a na drugojblagajskog muftije Alije. Na listu 118a samo je jedna fetva prusaËkogmuftije Muhameda, a na listu 118b po dvije fetve blagajskog muftijeAlije i sarajevskog muftije hadæi Muhameda, dok je posljednja mostarskogmuftije Saliha.

50. Kitåb al-Farå’id (Knjiga o nasljedstvu) Ispisan je samo naslov napravoj strani lista 119, a na drugoj slijede po jedna fetva mostarskogmuftije Saliha i blagajskog muftije Mustafe. Preostale tri fetve sunepotpisane. Listovi 120, 121 i 122 ostali su neispisani.

50.1 Båb al-Munåsaha (Odjeljak o obraËunavanju nasljedstva) Ispodnaslova, na listu 123a Ëetiri su fetve koje je izdao Mustafa, ovlaπÊen zaizdavanje fetvi (al-ma’èún bi l-iftå’). Na sljedeÊoj strani je joπ jedna njegovafetva i po jedna mostarskih muftija Mustafe i Ahmeda. List 124 je prazan.

51. Kitåb al-Hítån (Knjiga o meama) Na listu 125a ispisan je naslov,a ispod njega po jedna fetva mostarskog muftije Saliha i blagajskog muftijeMustafe. Strane 125b i 126a su prazne. Na strani 126b prvu fetvu jepotpisao Ali, al-ma’èún bi l-iftå’ bi Mostår, drugu Mustafa, al-ma’èún(bi l-iftå’) bi Mostår, treÊu i Ëetvrtu mostarski muftija Ahmed.

52. Maså’il πattå (Razna pitanja) Na listu 127a, ispod naslova, samoje jedna fetva blagajskog muftije Mustafe, a na sljedeÊoj strani (127b)dvije su fetve mostarskog muftije Alije i jedna prusaËkog muftije Ibrahima.Na listu 128a dvije su fetve blagajskog muftije Mustafe, a na sljedeÊojstrani (128b) po jedna fetva: mostarskog muftije Saliha, blagajskih muftijaMustafe i Alije te dvije fetve sarajbosanskog muftije hadæi Muhameda.

52.1 Båb at-Takålíf al-‘Urfiyya wa gayrihimå (Poglavlje o uobiËajenimporezima i drugim nametima) Na listu 129a samo naslov, a na drugojstrani (129b) prva fetva je mostarskog muftije hadæi Ahmeda, druga itreÊa mostarskog muftije Ahmeda, Ëetvrta blagajskog muftije Alije, aposljednja je nepotpisana. Na listu 130a tri su fetve blagajskog muftijeMustafe, a na sljedeÊoj strani (130b) prva je blagajskog muftije Alije,druga blagajskog muftije Mustafe, treÊa mostarskog muftije Saliha iposljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 131a tri su fetve blagajskogmuftije Mustafe. Strana 131b je prazna. Listovi 135b, 136, 137, 138 i139a su takoer prazni.

110

IIIIIIIIII

Fasl fí al-Qånún al-manπúra fí al-aråñí al-amíriyya(Odjeljak o propisanom zakonu o erazi-miriji)

Na listu 132a autor kodeksa ispisao je samo naslov. Na sljedeÊojstrani nema nikakvog uvodnog teksta za ovaj odjeljak, veÊ samo jednafetva mostarskog muftije Mustafe. Na listu 133 samo je jedna fetvamostarskog muftije Hasana ispisana u vrhu prve strane. Na listu 134aprva je fetva blagajskog muftije Alije, druga mostarskog muftije Hasana,treÊa Sulejmana (bez imena mjesta - FoËa ?), a Ëetvrta i peta prusaËkogmuftije Ibrahima. Na strani 134b samo je jedna fetva mostarskog muftijeAlije.

1. Båb Bayåni qånúni ahwåli ibn wa ibn ibn

(Poglavlje: tumaËenje propisa o statusu sina i unuka)

Na listu 135a samo naslov.

2. Båb Bayåni qånúni ahwåli andan aûluna arådí nice intiqål eder(Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa majkena sina). Na listu 136a samo naslov.

3. Båb Bayåni qånúni ahwåli babadan karnuna arådí nice intiqåleder (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi saoca na kÊer). Na listu 137a samo naslov.

4. Båb Bayåni qånúni li abawayni wa li abi karndastan karndasunaarådínice intiqål eder (Poglavlje: TumaËenje propisa o prenosu zemlje sabrata na sestru). Na listu 138a samo naslov.

5. Båb Bayåni qånúni ahwåli karundastan li abawayni wa li abihemsiresine arådí nice intiqål eder (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusuzemlje koja se prenosi od sina na oca). Na listu 139b samo je jedna fetvablagajskog muftije Mustafe.

6. Båb Bayåni qåúíni ahwåli ibneden babaye arådí nice intikål eder(Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje koja se prenosi sa bratana sestru). Na listu 140a samo naslov, a sljedeÊa strana je potpuno prazna.

7. Båb Bayåni qånúni ahwåli wåriïi al-amlåki wa diya‘ihi wa l-arådíat-tåbi‘ati lahú (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu nasljednikamulkova, obradive zemlje i one koja im pripada). Na listu 141a prva jefetva mostarskog muftije Ahmeda, druga blagajskog muftije Alije, treÊa

111

travniËkog muftije πejha Muhameda i posljednja sarajevskog muftijeSejjida Muhameda. Na listu 141b prva je fetva blagajskog muftije Mustafe,druga mostarskog muftije Hasana, a potom dvije mostarskog muftijeSaliha.

8. Båb Bayåni qånúni ahwåli muπtarak fí l-arådí l-amíriyya (Poglavlje:TumaËenje propisa o statusu suvlasniπtva na mirijskoj zemlji). Na listu142a, poslije naslova, slijede dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jednafetva sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i joπ jedna mostarskog muftijeSaliha. Na listu 142b prve dvije fetve su mostarskog muftije Hasana,jedna sarajevskog muftije Sejjida Muhameda i jedna fetva travniËkogmuftije πejha Muhameda. Na listu 143a najprije su upisane tri fetveprusaËkog muftije Ibrahima, pa jedna travniËkog muftije πejha Muhamedai na kraju jedna prusaËkog muftije Mustafe. Na listu 143b Ëetiri su fetve,sve blagajskog muftije Mustafe.

9. Båb Bayåni qånúni ahwåli qarya wa håriûi wa aûnabí (Poglavlje:TumaËenje propisa o seljanima, (osobama) van sela i strancima). Na listuponovo oznaËenom brojkom 143, poslije naslova, slijede tri fetveblagajskog muftije Alije, jedna mostarskog muftije Ahmeda i joπ dvijeblagajskog muftije Alije. Na narednoj strani prve tri fetve pripadajuprusaËkom muftiji Ibrahimu, a druge dvije blagajskom muftiji Mustafi.

10. Båb Bayåni qånúni ahwåli ¥igår (Poglavlje: TumaËenje propisa ostatusu maloljetnih) Na listu 144a naslov i samo jedna fetva mostarskogmuftije hadæi Ahmeda.

11. Båb Bayåni qånúni ahwåli arådí l-marídi wa l-maûnúni wa al-ma‘túhi wa al-mukrihi wa as-sukrån (Poglavlje: TumaËenje propisa ostatusu zemlje bolesnika, luaka, senilnog, zatvorenika i pijanice). Nalistu 45a samo naslov.

12. Båbu Bayåni qånúni ahwåli arådí al-gå’ibi wa al-mafqúd(Poglavlje: TumaËenje propisa o statusu zemlje odsutnog i nestalog) Nalistu 146a samo naslov, a na listu 146b samo jedna fetva blagajskog muftijeMustafe.

13. (Båb) Bayåni qånúni ahwåli (?) al-arådí wa zirå‘atihí (Poglavlje:TumaËenje /propisa/ o statusu /zapuπtene?/ zemlje i njenoj obradi). Nalistu 147a, ispod naslova, dvije fetve mostarskih muftija Mustafe i Saliha.Na listu 147b Ëetiri su fetve mostarskog muftije Alije. List 148 je prazan.List 149a je prazan.

112

14. Båb Bayåni qånúni ahwåli ihyå’i al-arådí (Poglavlje: TumaËenjepropisa o statusu oæivljene zemlje). Na listu 149a samo naslov, a na sljedeÊojstrani je samo joπ jedna fetva spomenutog mostarskog muftije Alije.

15. Båb Bayåni qånúni ahwåli tafwíñi ¥åõibi al-ardi li nafsihi watafwíñi li zawûatihí wa ibnihí (Poglavlje: TumaËenje propisa o statusuprepuπtanja vlasnika zemlje samome sebi i prepuπtanja svojoj æeni i svomesinu). Na listu 150a ispisan je samo naslov. List 150b je prazan.

16. Båb Bayåni qånúni ahwåli tafwíñi al-ardi al-muπtaraki min ¥åhibil-ardi wa iznihí(?) (Poglavlje: TumaËenje propisa u sluËaju prepuπtanjazemlje jednom od suvlasnika i njegovom dopuπtenju). Na listu 151a, ispodnaslova ispisane su Ëetiri fetve: jedna mostarskog muftije Alije i triistoimenog blagajskog muftije - Alije. List 151b je prazan.

17. Båb Bayåni qånúni ahwåli tafwíñi wakíli ¥åõibi al-ardi (Poglavlje:TumaËenje propisa u sluËaju prepuπtanja zastupnika vlasnika zemlje).Na listu 152a, ispod naslova je prazan prostor za jednu fetvu, a potom suispisane tri fetve pod kojima su imena: Mustafe, al-ma’èún bi l-iftå’,blagajskih muftija Mustafe i Alije. Na listu 152b samo je jedna fetvamostarskog muftije Alije.

18. Båb Bayåni qånúni ahwåli al-izni wa ar-ruûú‘i wa l-mutamakkiwa r-rasmi (?) (Poglavlje: TumaËenje propisa u sluËaju dozvole, opoziva,zamjene i (?) Na listu 153a, ispod naslova prva je fetva (mjesto izostavljeno)muftije Alije, druga mostarskog muftije Hasana, treÊa mostarskog muftijeSaliha i posljednja blagajskog muftije Mustafe. Na listu 153b samo jejedna fetva mostarskog muftije Alije.

19. Båbu nuqsåni al-ardi bi ta¥arrufi l-fuñúliyyi wa gayrihi (Poglavlje:O obezvrijeivanju zemlje obradom neovlaπtenih i drugih osoba). Nalistu ponovo oznaËenom sa brojkom 153(a) samo naslov.

20. Båbu Bayån farågi al-ardi bi aπ-πarti (?) fí-hi al-mubådala wa al-istihqåq (Poglavlje: TumaËenje /propisa/ o uvjetno napuπtenoj zemljizamjenom i nadoknadom). Na listu 154a samo naslov.

21. Båbu Bayån al-wakíli li t-tafwídi wa fíhi l-gubni(?) wa at-taqrír(Poglavlje: TumaËenje /propisa/ kada opunomoÊenik prenese zemlju. Nalistu 154b samo naslov.

22. Båbu Bayåni farågi l-ardi al-wafå’i wa rahnihí (Poglavlje:tumaËenje /propisa/ o praznoj zemlji (…) i njenom zalaganju). Na listu155a naslov i jedna fetva blagajskog muftije Mustafe.

113

23. Båbu Bayåni qismati l-ardi wa fíhi man måte (?) wa man måte‘an /?/amlih (Poglavlje: TumaËenje /propisa/ o podjeli zemlje kada nekoumre i kada ostavi iza sebe nasljednika ) Na listu 156a samo naslov.

24. Båbu Bayåni da‘wå al-arådí (Poglavlje: TumaËenje /propisa/ ozemljiπnom sporu). Na listu 156b naslov i jedna fetva mostarskog muftijeMustafe. List 157a prazan, a na strani 157b dvije fetve: jedna mostarskogmuftije Ahmeda i jedna blagajskog muftije Alije. Nakon toga slijede trilista oznaËena brojkom 158: list 1-158a prazna strana, a na sljedeÊoj sudvije fetve blagajskog muftije Mustafe; list 2-158a ima dvije fetveprusaËkog muftije Ibrahima, jednu sarajevskog muftije Sejjida Muhamedai dvije fetve mostarskog muftije Saliha, dok na drugoj strani ima jednufetvu mostarskog muftije Saliha, jednu prusaËkog muftije Ibrahima, jednublagajskog muftije Mustafe, dvije mostarskog muftije Saliha i jednublagajskog muftije Mustafe; list 3-158a ima samo jednu fetvu mostarskogmuftije Saliha, a list 3-158b dvije fetve mostarskog muftije πejha hadæiAhmeda, jednu blagajskog muftije Mustafe i dvije mostarskog muftijeSaliha.

25. Båb Bayåni da‘wå al-arådí wa aπ-πahåda wa at-tarûíh (Poglavlje:TumaËenje /propisa/ o zemljiπnom sporu, svjedoËenju i dokazivanju). Nalistu 159a, nakon naslova, slijedi jedna fetva mostarskog muftije Ahmeda,dvije fetve mostarskog muftije Saliha, jedna fetva sarajevskog muftijeMuhameda i joπ jedna fetva mostarskog muftije Saliha. Na listu 159bprva je fetva sarajevskog muftije Muhameda, druga mostarskog muftijeAlije i posljednja mostarskog muftije Saliha.

26. Båbu Bayåni al-mar‘å wa ar-ra‘í wa da‘wåhå wa gayrihí (Poglavlje:TumaËenje /propisa/ o ispaπi, Ëobanima, parniËenju i ostalom). Na listu160a, poslije naslova, ispisana je jedna fetva sarajevskog muftijeMuhameda i tri fetve blagajskog muftije Alije, a jedna je nepotpisana. Nalistu 160b prva je fetva (bez imena mjesta) muftije Alije, a preostale trimostarskog muftije Mustafe.

27. Båb Bayåni qånúni quπlåq wa yåylåq wa qúrú (Poglavlje:TumaËenje /propisa/ o zimskim i ljetnim ispaπama i gajevima) Na listu161a, ispod naslova, samo je jedna fetva mostarskog muftije Saliha.

28. Båb Bayån-i qånúni al-arådí l-muπtamila ‘alå al-aπûåri wa al-gurúmi wa al-binå’ (Poglavlje: TumaËenje propisa o poπumljenoj,zasaenoj i izgraenoj zemlji) Na listu 162a samo naslov.

114

29. Båb må yata‘allaqu bi ihdåi al-binå’i wa al-gurúmi fí l-arådí wa(?)(Poglavlje: /TumaËenje propisa/ koji se odnose na ponovno uspostavljanjezgrada i voÊnjaka na zemljiπtu). Na listu 163a samo naslov.

30. Båbu må ya∂ruûu min al-ardi wa l-intifå‘i wa dufina l-mayyit(Poglavlje: /TumaËenje propisa/ koji se odnose na ono πto izlazi iz zemlje,koriπÊenju i pokopavanju mejjita). Na listu 164a samo naslov.

31. Båbu fí al-ardi li-al-manzili wa (?) (Poglavlje: O zemlji zastanovanje (?) Na listu 165a samo naslov.

32. Båbu fí haråbi ar-rahiyyi wa al-åbå’i min årå’i l-muqåtiqa wa ar-rasm (?) (Poglavlje: O ... (nepreveden naslov poglavlja: o. red.), na listu166a, ispod naslova, samo je jedna fetva mostarskog muftije Saliha.

33. Båb al-fatåwå aπ-πattå (Poglavlje: Razne fetve). Na listu 169a,ispod naslova, prva fetva pripada mostarskom muftiji Mustafi, drugedvije blagajskom muftiji Aliji, a posljednja blagajskom muftiji Mustafi.Na listu 70 prve dvije fetve su sarajevskog muftije Muhameda, treÊamostarskog muftije Saliha i posljednja mostarskog muftije Ahmeda. Nalistu 71 tri su fetve, a samo je ispod prve potpisan ©ejh Ibrahim.

Na kraju rukopisa nema nikakvog zavrπnog teksta (kolofona), pa nidatuma o nastanku rukopisa.

Mustafa Cisic, mufti of Blagaj and his codex FatawaMagmu’asi

Even basic bio-bibliographic details about mufti of Blagaj MustafaCisic are not known. What is certain is, that he died in year 1211/1797and was buried in the graveyard Carina in Mostar. He has left an unfin-ished project of codification of fatawa named Fatawa magmu’asi of themuftis of Bosnia and Herzegovina. This manuscript codex (R–4036) hasbeen kept in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. This work is di-vided into two parts. The first, bigger one, encompasses 51 topics (kitab)and some subtopics (bab) from the basic religious belief (al-Masa’il al-muta alliqa bi ilmi l-hal): about cleanliness, prayer, zakat, fasting, pil-grimage, marriage, breast feeding, impotence, waiting period after disso-lution of marriage, nursery, alimony, free a slave, oath, criminal law,

115

discretion law, war campaign, head tax, flee slave, missing person, busi-ness association, endowment, purchase sale, representation, testimony,authorization, litigation, confession, settlement, investment, landing, gift,rent, agents, testament, inheritance, compulsion, limited legal capability,usurpation, mortgage, preemption, guardianship, foundling, slaughter,manners, cultivation of land, hunting, alcoholic drink, pawn blood feud,compensation, land dispute, taxes, miscellaneous, etc.

The second, smaller part includes fatawa based on legal regulationson state owned land (erazi mirii) (Fasl fi al-Qanun al-mansura fi al-aradial-amiriyya) classified in 32 subtopics (bab).

Number of included fatawa varies from topic to topic, but some ofthem remained undealt with. There are themes in which we can find fatawaissued by a mufti from a particular town, while in another we can findfatawa issued by many of muftis from different places.

In Cisic’s collection we can find fatawa of muftis of Bosnia andHerzegovina. Among them are: (Hasan, Mustafa, another Mustafa, thirdMustafa / al-ma’dun (bi l-ifta’) bi Mostar/, Salih, Ahmed, shayk hadjiAhmed, Fevzi and Ali, another Ali /al-ma’dun bi l-ifta’ bi Mostar/), fromBlagaj (Mustafa, Alija, vaiz Alija), from Blagaj and Ljubinje (vaiz Alija),from Sarajevo (Mustafa, Sayyid Muhammad, hadji Muhammad, ShaykhMuhammad and Sarajevo cadi Husein), from Prusac (Mustfa, Ibrahim,Meho), from Prusac and Travnik (Mustafa), from Prusac and Livno(Ibrahim), from Travnik (Muhammad, shaykh Muhamed, hadji EbuBekra), from Banja Luka (sheykh Muhammad), from Foca (Sulejman’sSekib), from Pljevalja (Ahmed). Certain Mustafa al-ma’dun bi l-ifta’,whose location is not indicated, and Muhamad Emin (katabahu al-faqirMuhammad amin ‘afa ‘anhu) and Abdullah (katabahu al-faqir ‘Abdullah‘afa ‘anhu) for whom there no information neither regarding to right toissue fatawa nor the place where they served.

117

Haso Popara

ISLAMSKI RUKOPISI(historijat, nastanak, procvat, stradanje i procjena

vrijednosti)

Pojam rukopis

Pod izrazom rukopis ili manuskript, u πirem smislu podrazumijevase svaki zapis pisan rukom na papiru, koæi, platnu i sliËno. U uæem smislu,rukopisima se nazivaju rukom pisane i prepisivane knjige (lat. libri seucodices manuscripti) i dokumenti (izuzev natpisa u kamenu i tekstovamemorijalne naravi u tvrdom materijalu). Rukopisom se, takoer, nazivai predloæak za πtampu pripremljen na pisaÊoj maπini ili na kompjuteru. Udaljem tekstu u ovom radu, pod izrazom rukopis podrazumijevat Êe seknjiga pisana ili prepisana rukom, pri Ëemu ona moæe sadræavati samojedno djelo ili svezak jednog djela, bez obzira na to da li je ono napisanou stihu ili prozi, da li sadræi samo tekst osnovnog djela, komentar, glosuili prijevod, ili dva ili viπe djela, od jednog ili viπe autora, iz jedne ili viπedisciplina, na jednom ili viπe jezika i od jednog ili viπe prepisivaËa.

Izraz rukopis za knjigu pisanu rukom bio je potpuno nepoznat prijepojave πtamparije, buduÊi da su do tada sve knjige pisane rukom.1 Poslijepojave πtamparije za knjigu pisanu rukom vremenom se ustalio nazivrukopis kako bi se razlikovao od πtampanog izdanja. Izrazom islamski uovom radu se imenuju rukopisi na arapskom, turskom, perzijskom ibosanskom jeziku pisani arapskim pismom.

Kratak osvrt na historijat islamskih rukopisa

Islam je od prvog dana snaæno podupro znanje, stavljajuÊi ga uimperativnu duænost svakog vjernika u prvim rijeËima Objave: »itaj, u

1 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr; Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya, str. 23, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/1997.

118

ime Gospodara tvoga Koji sve stvara... »itaj, plemenit je Gospodar tvoj,Koji pouËava peru, Koji Ëovjeka pouËava onome πto ne zna.,2 a potomzaklinjuÊi se perom i onim πto se piπe: Nún, tako mi kalema i onoga πto onipiπu...,3 te Poslanikovim, a. s., rijeËima: Traganje za znanjem stroga jeduænost (farz) svakog muslimana i muslimanke!4 i Traæite znanje, makar iu Kini!5 Iz tog perioda poznat je sluËaj da je Muhammed, a.s., nakon Bitkena Bedru oslobodio zarobljenike koji su po deset muslimana i muslimankipoduËili Ëitanju i pisanju. Takoer, poznata je njegova izreka u kojoj jemastilo uËenjaka uporedio sa krvlju πehida, dajuÊi prednost prvom.6

Pored navedenog, treba imati na umu i Ëinjenicu da je Muhammeda.s. imao svoje pisare koji su zapisivali svaki objavljeni odlomak izKur’ana, da je drugi halifa, Ebu Bekr, r. a., naredio da se cijeli Kur’anobjedini u jednu zbirku (Mushaf), a treÊi, Osman b. ‘Affån, r. a., da seprepiπe u Ëetiri primjerka, od kojih je po jedan poslan u Egipat, Irak i©am, a Ëetvrti zadræan u Medini. Potom je uslijedila æiva aktivnost nasakupljanju hadisa koja je rezultirala brojnim zbirkama od kojih sunajpoznatije Buharijina i Muslimova.

Praksu podupiranja nauke koja je Ëesto poprimala vid natjecanja,7

nastavili su kasniji islamski vladari i namjesnici, poËevπi od osnivaËadinastije Emevija, Muavije b. Sufjana (vl. 661-680). Brzo πirenje islamapratio je dosta snaæan kulturni i opÊedruπtveni razvoj utemeljen na principustrogog islamskog monoteizma (at-tawõíd), s jedne strane, i otvorenostispram tekovina razliËitih kultura i civilizacija, s druge strane. Naravno,to je bilo omoguÊeno nastupanjem islama kao univerzalne religije Ëija jeotvorenost bila naglaπena do te mjere da su u njenom kulturnom kruguizuËavana i prihvatana svakako znaËajnija dostignuÊa prethodnika, uzjednu ogradu da ne stoje u koliziji sa principima strogog islamskog

2 Al-‘Alaq, 1-5

3 Al-Qalam, 1

4 Buhari i Muslim

5 Ibid.

6 S. M. Aõmad, Tårí∂ at-tarbiyya wa at-ta‘lím, str. 167., al-Qåhira, 1972.

7 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya, str. 12, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/1997.

119

monoteizma i da ne vode u politeizam, idolopoklonstvo i πirk kome seislam od poËetka snaæno suprotstavio.8

Pored materijalnog izobilja i opÊeg blagostanja, takvome kursu iπlisu na ruku i mnogi drugi faktori. Muslimani su, naime, osvajanjemteritorija Plodnog polumjeseca, Perzije i Egipta, veÊ u prvom stoljeÊuislama, doπli u posjed ne samo ogromnih geografskih povrπina nego inajstarijih centara civilizacije Ëitavog svijeta, Ëime su postali baπtinicidrevnih kultura s dugom tradicijom, koje su vukle porijeklo iz starihgrËkih, rimskih, perzijskih, egipatskih, asirskih i babilonskih vremena.9

U uvjetima izdaπne potpore nauke od strane vladara, prinËeva,namjesnika, posjednika, trgovaca i drugih mecena, u prvim stoljeÊimaislama doπlo je do æive spisateljske, prevodilaËke i prepisivaËke aktivnosti.U tom zlatnom periodu islama nastala su brojna kapitalna djela iznajrazliËitijih oblasti: kur’anskih znanosti, hadisa, tefsira, islamskog prava,gramatike, stilistike, knjiæevnosti, filozofije, logike, astronomije, medi-cine, matematike, hemije itd. Istovremeno, pod raznim imenima kao πtosu: Bayt al-Õikma (KuÊa mudrosti), Dår al-‘Ilm (KuÊa znanja), Dår al-Kutub (KuÊa knjiga), Îazína al-Kutub (Riznica knjiga) itd., u svim veÊimcentrima tadaπnjeg islamskog svijeta, utemeljene su brojne javne, polujavnei privatne biblioteke koje su obiËno bile u sastavu dæamija, tekija, πkola idrugih prosvjetnih ustanova toga vremena. U njihovom sastavu Ëesto suse nalazili skriptoriji, biroi za prevoenje, knjigoveznice, radionice zaizradu papira, kao i umjetniËke galerije za ukraπavanje i pozlaÊivanje. Dokraja petog stoljeÊa po Hidæri,10 neke od biblioteka brojale su na stotinehiljada, pa i milione knjiga. Filip Hiti navodi da je u to doba Basra imalabiblioteku, Ëiji je osnivaË davao stipendije nauËnim radnicima koji su unjoj radili, da je u Reju bila ”KuÊa knjiga” u kojoj se nalazilo toliko

8 Dr. Ismet KasumoviÊ, ©kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu zavrijeme osmanske uprave, str. 17, Islamski kulturni centar Mostar, 1999.

9 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 135, IIizdanje, Sarajevo, 1973.

10 Radi boljeg pregleda stoljeÊa po Hidæri dajemo njihov poËetak i kraj pogodinama gregorijanskog kalendara: I = 622-719; II = 719-816; III = 816-913;IV = 913-1010; V = 1010-1107; VI = 1107-1204; VII = 1204-1301; VIII = 1301-1398; IX = 1398-1495; X = 1495-1592; XI = 1492-1689; XII = 1689-1786; XIII= 1786-1883; XIV = 1883-1979

120

rukopisa da se moglo natovariti preko Ëetiri stotine deva te da su rukopisibili zavedeni u katalog koji je imao devet svezaka.11

Biblioteka petog fatimijskog halife al-‘Azíza (vl. 975-996) u Kairuimala je 1.600.000 rukopisa, od Ëega 6.500 rukopisa iz matematike i18.000 rukopisa iz filozofije. To ipak nije sprijeËilo njegovog sina al-Õåkima bi Amrillåh (vl. 996-1021) da pored stare podigne joπ veÊubiblioteku u kojoj je bilo 18 velikih sala za Ëitanje.12

Po ugledu na halife, u sakupljanju rukopisa natjecali su se i njihoviveziri. Tako je vezir al-Õasan b. Muõammad al-Muhallabí (umro 963) usluæbi halife al-Mu‘izza li Dínillåha (vl. 953-975) imao biblioteku od117.000 rukopisa, dok je biblioteka njegovog savremenika Ibn ‘AbbådaIsmå‘íla Abú al-Qåsima aã-Ãåliqåníja (umro 995), koji je bio u sluæbibraÊe Buvejhida: Mu’ayyida ad-Dawla i Fa∂ra ad-Dawla brojala 206.000rukopisa. Istovremeno, jedan od kadija toga vremena u svojoj bibliotecije imao 1.050.000 rukopisa. »ak i u sluËaju da su neki od ovih podatakauveliËani, ne umanjuje Ëinjenicu da je postojalo natjecanje u znanju isakupljanju rukopisa, jer je i samo uveliËavanje najbolji dokaz da jepostojalo natjecanje u znanju.13

11 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 291-292,II izdanje, Sarajevo, 1973.

12 Dr. Sigrid Hunke, Allah sonne uber dem abendland unser arabischeserbe (u arapskom prijevodu ©ams al-‘Arab tasãa‘u ‘alå al-Ìarb - Aïar al-õañåraal-‘arabiyya fí Urubbå), str. 387, Beirut, Lebanon, 1400/1980.

13 Ibid, str. 387.

OpÊenito je poznato da je u to doba u Rimu bilo teπko pronaÊi ikoga ko bimogao biti vratar (bawwåb) u nekoj od ovih biblioteka. A i kako bi kada je 999.godine sam Gerbert od Aurillica, prilikom postavljanja za rimskog papu podimenom Silvester II (papa 999-1003) sa osjeÊajem stida i poniæenosti otvorenoizjavio: ”Kako moæemo poduËavati svijet kada je i nama potreban neko ko binas poduËio!? Niko ne moæe drugome dati ono πto ni sam nema.” Njegovsavremenik, mladi rimsko-njemaËki car Oton III (vl. 996-1002) prilikom svogakrunisanja je izjavio: ”A sada dolazi Mesija da ljude iskupi od grijeha.” (Vidiprethodni izvor, str. 352-354)

Te iste godine arapski uËenjak Abú al-Qåsim az-Zahråwí (um. 1010) jezavrπio svoje djelo aã-Ãaríf u 30 svezaka koje je viπe stoljeÊa sluæilo kaonezaobilazni priruËnik iz hirurgije, al-Bírúní (arapski Aristotel) dokazivao je dase Zemlja kao i sve ostale planete SunËevog sistema dvojako okreÊe; oko svoje

121

U svome osvrtu na obrazovne ustanove u Kordobi u doba el-Hakema II (vl. 914-967) Filip Hiti kaæe: Sam el-Hakem je bio nauËniki potpomagao je nauku. On je velikoduπno potpomagao nauËnike iosnovao je dvadeset i sedam πkola u prijestolnici. Za vrijeme njegovevladavine Kordobski univerzitet zauzimao je prvo mjesto meuobrazovnim institucijama u svijetu... Pored univerziteta, u prijestolnicise nalazila smjeπtena vrlo velika biblioteka. Njegovi agenti su ispreturaliknjiæare Aleksandrije, Damaska i Bagdada s namjerom da kupe ili prepiπurukopise. Broj skupljenih knjiga na ovaj naËin, prema priËama, penjaose na 400.000 svezaka. Njihovi su naslovi zapremali katalog od Ëetrdeseti Ëetiri sveska, a svakom od njih dvadeset tabaka bilo je posveÊeno samopjesniËkim djelima.14 Najnovija istraæivanja govore da su neke odtadaπnjih biblioteka imale i po viπe miliona knjiga. Takav je sluËaj bio sabibliotekom u Tripolisu u ©amu, koja je samo trideset godina poslije svogaosnivanja, imala blizu tri miliona knjiga i skriptorij u kome je radilo 180prepisivaËa.15

O tome koliko je nauka bila cijenjena i snaæno podupirana od stranevladara najbolje govori podatak da je halifa el-Me’mun (vl. 813-833)16

ose i oko Sunca, a Ibn al-Haysam pomoÊu ogledala i soËiva prouËavao prirodusvjetlosti, brzinu i zakone njenog prelamanja. (Vidi prethodni izvor, str. 354)

O dubini kulturnog jaza izmeu Istoka i Zapada od 8-12. stoljeÊa najboljegovori podatak da je i sam Karlo Veliki (742-814) jedva znao Ëitati i pisati, asamo rijetki sveÊenici mogli Ëitati Bibliju na latinskom jeziku. Istovremeno, uislamskom svijetu postojalo je na hiljade πkola u kojima su uËenici besplatnodobijali ne samo hranu nego i simboliËnu stipendiju. Na spratu su bile besplatnesobe za stanovanje, a u posebnim prostorijama kuhinje, skladiπta i kupatila. Uprizemlju πkola nalazile su se uËionice i Ëitaonice iza kojih su se nizali natkrivenihodnici isprepletani πumom stubova. U sredini je bilo prostrano dvoriπte saËesmama i πadrvanom... Vrativπi se sa sluæbenog puta iz daleke zemlje, jedan odprofesora ovakvih πkola, s ponosom je izjavio: ”Nisam proπao ni kroz jedangrad ni selo, a da u njemu nisam zatekao nekog od svojih uËenika kako u njemuzauzima vaæan poloæaj.” (Vidi prethodni izvor, str. 394-395)


15 Dr. Yúsuf al-‘Iππ; Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma,str. 147-150; Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai

16 Sin halife Haruna ar-Raπida, vladao od 813-833. godine

122

svojim prevodiocima i prepisivaËima plaÊao 500 dinara17 mjeseËno, dokje prijevode nestorijanskog krπÊanina iz Hire, Hunejna b. Ishaka, plaÊaoteæinom u zlatu,18 iako je znao da ovaj pribjegava lukavstvu, piπuÊi svojeprijevode krupnim slovima, sa velikim proredom i na debelom papiru.19

OpÊenito je poznato da je za vrijeme Abasija postojala elita visokoobrazovanih ljudi, ali nije lahko odrediti opÊi kulturni nivo πirokihnarodnih masa. Odgovori koje daje obrazovana robinja Teveddud napitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noÊi mogu se uzeti kao pokazateljstepena znanja koji je dostigao kulturan Ëovjek poslije Hårúna ar-Raπída(um. 809) i dalje sve do dvanaestog stoljeÊa.20

U svome Leksikonu knjiæevnika (Mu‘ûam al-udabå’) u osvrtu na Abú al-Faraûa al-I¥fahånija, Yåqút al-Õamawí citira Ibn ‘Irsa al-Maw¥ilíja, koji jekazivao: Abú TaŸlib (b. Nå¥ir ad-Dawla) mi je naredio da mu nabavim knjiguKitåb al-AŸåní Abú al-Faraûa al-I¥fahåníja, pa sam mu je kupio za 10.000dirhema.21 Kada sam mu je donio i kada ju je proËitao, rekao mi je: ”Nepravednosi oπtetio jadnog prepisivaËa. Za mene ona vrijedi 10.000 dinara.”22

U djelu Wafayåt al-A‘yån, Ibn Îalikån navodi da je nekog Ëovjekapo imenu Abú al-Õasan, ‘Alí b. Aõmad b. ‘Alí, nuæda natjerala da Abúal-Qåsimu aπ-©arífu al-Murtañå, za 60 dinara proda prijepis djela Kitåbal-Ûamhara Ibn Durayda.23 ListajuÊi knjigu al-Murtañå je naiπao na

17 Ar. dínår (lat. denarius) zlatna novËana jedinica za vrijeme hilafeta kojaje bila teπka oko 4 grama. Od prvog do sedmog stoljeÊa po Hidæri dinar je vrijedio10-18 dirhema.

18 Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, str. 223-224,II izdanje, Sarajevo, 1973.

19 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma, str. 59, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai


21 Ar. dirham (grË. drahmé) srebrna jedinica u arapskom novËanom sistemu,Ëija je nominalna vrijednost od prvog do sedmog stoljeÊa po Hidæri varilala od10-18 dirhema za jedan dinar. U vremenu o kome je rijeË dinar je vrijedio 18dirhema.

22 Yåqút al-Õamawí, Mu‘ûam al-udabå’, svezak XIII, str. 125-126

23 Ibn Durayd, Muõammad b. al-Õasan b. Durayd b. ‘Atåhiya, Abú Bakral-Azdí (roen u Basri 223/838., umro u Bagdadu 321/933), pjesnik, knjiæevnik

123

stihove pisane rukom njenog vlasnika Abú al-Õasana u kojima tuguje zaknjigom i svoj rastanak s njom oplakuje rijeËima:

S njom sam se druæio dvadeset godina,ali pritisnut siromaπtvom i sitnom djecom,

prisiljen sam da ju prodam, iakonikada na to nisam mogao ni pomisliti,

makar zbog dugova u zatvoru vjeËno ostao.

ProËitavπi ih, al-Murtañå se rastuæio i Abú al-Õasanu vratio knjigu,ostavivπi mu dinare.24

Ovo su samo neki primjeri iz zlatnog doba arapske kulture i civilizacije.Kada je ona poËela da jenjava, Evropu koja je prihvatila arapsko-islamskadostignuÊa na nauËno-kulturnom polju, zahvatio je talas buenja. TrinaestostoljeÊe je period intezivnog prevoenja sa arapskog jezika na latinski.Renesansa kojom se Evropa toliko ponosi, mogla je nastati samo natemeljima koje su prethodno postavili arapsko-islamski uËenjaci. To,uostalom, priznaju i mnogi Evropljani. Jedan od njih Êe s pravom izjaviti:”Mi Evropljani mislimo da smo postavili i utvrdili mnoge teorije, pogledei miπljenja, no na kraju se ipak ispostavilo da su nas Arapi u tome pretekli.Arapsko-islamski narodi su nosili zastavu kulturnog preporoda nekolikostoljeÊa, u vrijeme kada je Evropa joπ uvijek bila u moru tmine. NauËnamisao u islamskom periodu darovala je ËovjeËanstvu mnoge oblike raskoπi,kulture i blagostanja poklonivπi mu uËetelje poput al-Farabija i Ibn Sinåa.25

Sistem vakufa

Meu najsnaænije faktore πirenja nauke i razvoja islamske civilizacije, uopÊe,spada sistem vakufa. On se zasniva na hadisu: Kada Ëovjek umre, prestaju teÊinjegova dobra djela osim u tri sluËaja: ako iza sebe ostavi trajno dobro, znanjekoje Êe drugima koristiti i Ëestito dijete koje Êe se za njega moliti.26 ZahvaljujuÊi

i vodeÊi gramatiËar svoga vremena. (Vidi opπirnije: Kitåb Då’ira al-Ma‘årif -Qåmús ‘åmm li kull fann wa maãlab, svezak I, str. 475-476; li al-Mu‘allim Buãrusal-Buståní, Dår al-Ma‘rifa, Bayrút, Lubnån)

24 Ibn Îalikå,; Wafayåt al-A‘yån, svezak III, str. 6

25 Dr. ‘Abdulõalím Munta¥ir, Arapsko-islamski uticaj na evropskurenesansu, str. 154 (u prijevodu na bosanski jezik), prvo izdanje, Sarajevo, 1987.

26 Ûåmi‘ al-U¥úl, svezak XIII, str. 108

124

ovoj instituciji, πirom islamskog svijeta podignute su mnogobrojnezaduæbine, meu kojima πkole i biblioteke zauzimaju posebno mjesto.Mnogi uËenjaci, prevodioci i prepisivaËi pisali su, prevodili i prepisivaliknjige da bi ih, kao trajno dobro, uvakufili za neku dæamiju, tekiju ilibiblioteku. Vladari, prinËevi, namjesnici, trgovci, zanatlije, a nerijetko iobiËni ljudi, odvajali su dio od svog imetka i njime kupovali ili poruËivaliknjige koje su potom uvakufljavali.

Tako se navodi da je al-Farrå’ ad-Daylamí27 autograf svoga djelaKitåb al-Ma‘åní besplatno ustupio prepisivaËima kako bi ga po narudæbimogli prepisivati. BuduÊi da je za ovim djelom bila velika potraænja,prepisivaËi su za svoj rad viπestruko podigli cijenu, pa se svijet na topoËeo æaliti samom autoru. Kada je al-Farrå’ pokuπao ubijediti prepisivaËeda snize cijenu svojih prijepisa rekavπi im: ”Pustite svijet neka se njimekoristi, pa Êete i vi od toga imati koristi!” i kada su ovi to odbili uËiniti,zaprijetio im je rijeËima: ”Ja Êu vama pokazati!” Potom je pozvao svijeti rekao: ”Piπite! Sada Êu vam liËno diktirati svoje djelo Kitåb a-Ma‘åní,samo ovaj put joπ i sa komentarom i ljepπim stilom od onoga ranije!”Potom je sjeo, poËeo diktirati i samo za jedan dan izdiktirao uvod odstotinu listova. »uvπi za to, prepisivaËi su doπli i zamolili ga da prestane,obeÊavπi mu da Êe svakome ko æeli, za jedan dirhem prepisati desetlistova.28

Poznati historiËar, knjiæevnik i trgovac knjigama al-Kutubí29 u svomedjelu Fawåt al-Wafayåt30 navodi da vezir Ûamåluddín al-Qifãí (umro 646/1248) na ovome svijetu niπta nije volio kao knjige. Za vrijeme svogavezirovanja u sluæbi al-Malika al-‘Azíza (umro 1235) bez kuÊe, æene iporodice, on je sakupio nadaleko Ëuvenu biblioteku koju je pred smrtuvakufio u Na¥irovu biblioteku u Halepu. Vrijednost njegove biblioteke

27 Yaõyå b. Ziyåd b. ‘Abdullåh b. Manùúr al-Aslamí, al-Farrå’ ad-Daylamí,poznati jeziËar, knjiæevnik i uËitelj na dvoru halife al-Ma‘múna, roen 144/761.godine u Kufi, umro 207/822. godine u Bagdadu. (v. Kaõõåla XIII, str. 198-199;Brockelmann S I, 178-179)

28 Yåqút al-Õamawí, Mu‘ûam al-udabå’, svezak II, str. 12-13.

29 Muõammad b. ©åkir b. Aõmad b. ‘Abdurraõmån al-Kutubí, ad-Dåråní,ad-Dimaπqí, knjiæevnik, historiËar i trgovac knjigama, roen 681/1282., umro764/1363. godine (v. Kaõõåla X, str. 61; Brockelmann G II, 48/6).

30 Al-Kutubí; Fawåt al-Wafayåt, svezak II, str. 121

125

procijenjena je na 50.000 dinara. Ako znamo da je dinar bio zlatnakovanica teπka oko 4 grama, proizlazi da je vrijednost njegove bibliotekebila 200 kilograma Ëistog zlata.

Kao træiπte knjiga, Kordoba je zauzimala prvo mjesto u ©paniji. Dokoje je mjere u njoj bila razvijena ljubav za knjigom najbolje ilustrujejedna al-Õañramíjeva anegdota koju navodi dr. Sigrid Hunke:

Kada sam æivio u Kordobi, posjetio sam njeno træiπte knjiga traæeÊijednu koja me naroËito interesovala. Najzad mi je u ruke doπao primjeraklijepo ispisane i otmjeno povezane knjige. Pun veselja poËeo sam se zanju nadmetati, ali uvijek me je nadmaπio neko drugi, sve dok nije cijenapremaπila dozvoljenu granicu. Ja sam tada rekao licitatoru: ’Pokaæi mitoga moga takmaca koji je podigao cijenu viπe nego πto vrijedi knjiga.’On me zatim odveo do jednog Ëovjeka odjevenog u otmjeno odijelo.PristupajuÊi, ja sam mu rekao: ’Neka Allah oËuva naπeg gospodina fakihakrepkog i Ëilog! Ako vam je naroËito stalo da kupite ovu knjigu, ja Êu seje okaniti, jer je veÊ nadmetanje preπlo granicu.’ On mi odgovori: ’Janisam fakih niti znam sadræaj knjige. Ali sam upravo osnovao bibliotekui uËinio na tom poslu mnogo kako bih se mogao ponositi meu poznatimliËnostima svoga grada. Ima joπ praznog prostora u njoj koji Êe ova knjigaispuniti. Vidjevπi je ispisanu lijepim rukopisom i dobro povezanu, ja samje zavolio i nije mi mnogo stalo koliko Êu za nju platiti, jer, hvala Allahu,ja sam imuÊan Ëovjek.31

Na sliËan naËin osnovana je i veÊina biblioteka iz osmanskog periodau naπim krajevima. Tako je Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevuosnovana kao produæena ustanova istoimene medrese.32 Njen osnivaËGazi Husrev-beg, sin sestre sultana Bajazida, koji je tri puta bio namjesniku Bosni, u svojoj vakufnami od 8. januara 1537. godine odredio je: da seod novca koji preteËe od troπkova za izgradnju medrese, kupe vrijedneknjige koje Êe se upotrebljavati u spomenutoj medresi, tako da ih koristesvi Ëitaoci i da ih mogu prepisivati svi koji se bave naukom.

31 Dr. Sigrid Hunke, Allah sonne uber dem abendland unser arabischeserbe (u arapskom prijevodu ©ams al-‘Arab tasãa‘u ‘alå al-Ìarb - Aïar al-õañåraal-‘arabiyya fí Urubbå). str. 388-389; Beirut, Lebanon, 1400/1980.

32 Muhamed ÆdraloviÊ, PrepisivaËi djela u arabiËkim rukopisima I, str. 53,Svjetlost, Sarajevo, 1988.

126

Na isti naËin osnovane su Karaoz-begova biblioteka u Mostaru,33

ElËi Ibrahim-paπina biblioteka u Travniku34 i mnoge druge bibliotekediljem naπih krajeva.

Uvjeti za koriπtenje

OsnivaËi πkola i biblioteka su uËenicima, profesorima i drugimakojima su bile potrebne, knjige na koriπtenje ostavljali potpuno besplatno.Bilo je sluËajeva da su pojedini vakifi uz knjige osiguravali papir, mastiloi druge potrepπtine za pisanje, a ponekad i stipendije. Od korisnika knjigavakifi su, ponekada, traæili samo simboliËnu protunaknadu; da njih injihove roditelje spomenu u svojim dovama. Tako, npr., Ibn al-Bazúrí usvojoj vakufnami, za svakoga ko se sluæi knjigama koje je uvakufio,postavlja samo jedan uslov: da prouËi Fåtiõu i tri puta suru I∂lås i dasevabe od njih pokloni pred duπu vakifa i duπe njegovih roditelja.35 Zarazliku od njega, Muõammad b. Qawåm al-Õanafi (umro 838/1434) odkorisnika knjiga iz svoga vakufa traæi da Allaha zamole da oprosti grijehevakifu, njegovim roditeljima i svim muslimanima.36

Vakifi su Ëesto postavljali joπ neke uvjete: da se njihove knjige nesmiju prodavati, otuivati, davati u zalog niti iznositi iz ustanove za kojusu uvakufljene. Pod takvim uvjetom je 1280/1863. godine za Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu neki ‘Abdullåh b. ‘Abdullah uvakufio rukopisdjela Ñiyå’ al-Qulúb fí πarõ Ûalå’ al-qulúb.37

33 Karaoz-begovu biblioteku u Mostaru osnovao je Muhamed-beg, zvaniKaraoz-beg poËetkom 1570. godine. Dio saËuvanog fonda Karaoz-begovebiblioteke premjeπten je 1950. godine u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.

34 ElËi Ibrahim-paπinu biblioteku u Travniku, kao pridruæenu ustanovuisroimene medrese, prema vakufnami legaliziranoj u Agribozu (u GrËkoj) 28.oæujka 1706. godine osnovao je ElËi Ibrahim-paπa, koji je kao namjesnik Bosne1704-1705. godine vezirovao u Travniku. Iz nje je godine 1941. u Gazi Husrev-begovu biblioteku preneseno preko 300 knjiga.

35 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma,str. 325, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai

36 Ibid, str. 297

37 Vidi biljeπku na listu 1a u rukopisu koji se pod br. R-1570 vodi u GaziHusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

127

U biljeπci bez datuma i godine o uvakufljenju komentara Mesnevije uπest svezaka koji je na turskom jeziku napisao Mawlånå Mu¥ãafå ©am‘í,38 nalistu 1a stoji da ih je za ©ehdí Osman-efendijinu biblioteku u Sarajevu uvakufioÔåliõ b. al-Õåûû Muõammad, pod uvjetom da se jedan po jedan svezakmoæe posuivati samo πejhovima Isa-begove tekije i da, dok je æiv, nadzornad njima vrπi Muhamed-ef. KaukËi-zade, a poslije njega, sarajevski muftija.39

Da se ne bi na bilo koji naËin otuili iz porodice vlasnici u naπimkrajevima rukopise su Ëesto proglaπavali evladijet-vakufom i kao takveih ostavljali u naslijee svojim muπkim potomcima. Takav je sluËaj sarukopisima koje je, pod uvjetom da se ne iznose iz kuÊe, uvakufio Ûannatí-zåde Mu¥ãafå-beg b. Fayñullåh-beg b. Ismå‘íl-beg iz Sarajeva.40

Na kraju biljeπki veÊine vakifa stoji upozorenje da je to njihova æelja ida grijeh za eventualnu izmjenu namjene vakufa u cijelosti snosi onaj ko touËini. Na jednom rukopisu uvakufljenom za Karaoz-begovu biblioteku uMostaru stoji Ëak i kletva: “Proklet bio ko ga iznese iz grada Mostara!”

Stradanje rukopisa

Naæalost, relativna politiËka stabilnost hilafeta, blagostanje i izdaπnapotpora nauke, kao glavni faktori napretka unutar islamskog svijeta, nisu dugotrajali. Unutraπnji sukobi svih vrsta, borba za vlast i sve snaænija nadiranjaneprijatelja izvana, zaprijetili su da do temelja uniπte sve πto je do tada podignutoi napisano. Sudbinu velike Ptolemejeve biblioteke u Aleksandriji koju je 47.godine prije n. e. zapalio Julije Cezar, doæivjele su i mnoge islamske biblioteke.Tako je, tokom jedanaestog stoljeÊa, unutraπnja borba za hilafet u ©panijidovela do njegovog raspadanja na niz emirata, πto je u nekada moÊnomKordobskom halifatu bila pogodna baza za poËetak rekonkviste41 koja je

38 Mawlåna Mu¥ãafå ©am‘í iz Prizrena, umro poslije 1009/1600-1601 (Vidi:Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa GH biblioteke, svezakXIII, str. 328-334)

39 Vidi biljeπku na listu 1a svezaka koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteciu Sarajevu vode pod brojevima: R-2348; R-1605; R-397; R-365; R-209.

40 Vidi biljeπku na listu 1a rukopisa koji se u Gazi Husrev-begovoj bibliotecivode pod brojevima: R-1165; R-2529; R-984 i R-2729.

41 ©pan. reconquista: ponovno osvajanje; period u historiji Pirinejskogpoluotoka u kome su ©panjolci i Portugalci povratili zemlje koje su prethodnobili osvojili Arapi. Pobjedom udruæenih krπÊanskih feudalaca nad Maurima kod

128

zavrπena padom Granade 1492. godine. Za vrijema trajanja rekonkvistena trgovima Kordobe, Valencie, Murcie, Seville, Granade i drugih gradovajavno je spaljivano sve πto je maursko, a prije svega knjige. Prilikom padaKordobe na njenim trgovima spaljeno je na stotine hiljada rukopisa, dokje u Granadi spaljivana svaka kuÊa u kojoj su pronaene knjige.42 Onoπto nije uspjela uniπtiti rekonkvista u nekoliko narednih stoljeÊa stradaloje pod progonom inkvizicijskih sudova.

Neπto ranije, na istoËnoj strani islamskog svijeta, na udaru krstaπanaπle su se mnoge biblioteke. Tako je 532/1137. godine od strane krstaπaspaljena nadaleko poznata biblioteka Dår al-‘Ilm u Tripolisu u ©amu,koja je brojala blizu tri miliona knjiga.43

Meutim biblioteke kao najvaænije riznice knjiga, nisu uvijek stradale samood vanjskog neprijatelja, nego i usljed unutraπnjih previranja. Tako su 461/1068. godine za vrijeme vladavine halife al-Mustan¥ira44 ismailije u Kairupalile sve sunitske knjige do kojih su doπle. To isto kasnije su uËinile sunije,pristalice Ôalåõuddína Ayyúbíja,45 spalivπi 567/1172. godine fatimijskubiblioteku Dår al-‘Ilm u Kairu.46 Istu sudbinu doæivjele su i bibliotekeSayfuddawla al-Õamadåníja u Halepu (460/1067), biblioteka Nizamijemedrese u Bagdadu (510/1116) i biblioteka u Niπapuru. Ova posljednjaspaljena je (451/1059) po nalogu seldæuËkog vezira Tugrul-bega, pod izgovoromda je osnovana u cilju propagiranja knjiga sa πi‘ijskom orijentacijom.47

Navasa de Tolosa (1212) poËinje velika ofanziva rekonkviste tokom koje suzauzeti: 1229. Baleari, 1236. Kordoba, 1238. Valencia, 1241. Murcia, 1248.Sevilla itd. Rekonkvista je zavrπena osvajanjem Granade 1492. godine.

42 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma, str. 59, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai

43 Ibid, str. 147-150.

44 Al-Mustan¥ir Billåh, Abú Tamím (vl. 1036-1094), fatimidski halifa sasjediπtem u Egiptu (Vidi opπirnije: al-Munûid fí al-adab wa al-‘ulúm, str. 495,Bayrút - Lubnån, 1956).

45 Ôalåõuddín Yúsuf b. Ayyúb (r. 1138, u. 1193), porijeklom Kurd, osnivaËdinastije Ejjubija. Iz Jerusalema je 1187. godine protjerao krstaπe i u svojimrukama je ujedinio Egipat, Siriju, Hidæaz i Gornju Mezopotamiju.

46 Dr. ‘Abdulmaûíd Dayåt, Taõqíq at-turåï al-‘arabí, manhaûuhú watatawwuruhú, str. 120-121, Dår al-Ma‘årif al-Qåhira.

47 Dr. Yúsuf al-‘Iππ, Duwar al-kutub al-‘arabiyya al-‘åmma wa πibh al-‘åmma,str. 146, Maãbú‘åt Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai

129

Joπ goru sudbinu doæivjele su biblioteke u Buhari, Semerkandu, Balku,Heratu, Havarizmu i drugim mjestima, kroz koje su u jesen 1219. i proljeÊe1220. godine proπle mongolske horde na Ëelu sa Dæingis-hanom,48

ostavljajuÊi za sobom pustoπ i uniπtenje gdje god su se pojavile i predkojima su praktiËno zbrisani kulturni centri istoËnog islama. Gole pustinjei bezizgledne ruπevine ostajale su tamo gdje su se ranije postojano dizaleveliËanstvene palate i biblioteke, a dæamije u Buhari, Ëuvene kao mjestapoboænosti i uËenosti, pretvorene su u πtale za mongolske konje.49 Onoπto nije stigao razoriti Dæingis-han, razorio je njegov unuk Hulagu, kojije 1258. godine sruπio Bagdadski halifat. Prilikom provale Mongola injihovog pustoπenja Bagdada toliko je leπeva i knjiga baËeno u Tigris dasu njegove vode bile obojene krvlju i mastilom. Zabiljeæene su i priËe dase na tri mjesta u Bagdadu s jedne obale Tigrisa na drugu moglo preÊipreko plutajuÊih knjiga i ljudskih leπeva, a da se pri tome ne ukvase noge.50

Na sreÊu, memeluËki vojskovoa Bejbers uspio je 3. septembra 1260.godine kod ‘Ayn Ûålúta u ©amu, potuÊi mongolsku vojsku i zaustavitinjeno dalje nadiranje prema Egiptu. Ova Bejbersova pobjeda nadMongolima znaËajna je za cijelu historiju civilizacije. Jer da su Mongolizauzeli Kairo, oni bi ga, najvjerovatnije, razorili kao i Bagdad i uniπtilinjegove rukopise i bogato umjetniËko blago.

Graanski ratovi, pobune i unutraπnji sukobi πirom islamskog svijetanastavili su harati i tokom narednih stoljeÊa, u plamenu odnositi najveÊidio onoga πto su u zlatnom periodu svoga razvoja iznjedrile islamskakultura i civilizacija. Ovakav trend kretanja donekle je zaustavljen tek1453. godine, osvajanjem Carigrada od strane sultana Mehmeda FatihaII i uËvrπÊivanjem hilafeta u rukama osmanskih vladara.

Meutim krπÊanski ratovi protiv islamskog istoka, poËevπi s kraja15. stoljeÊa, poprimaju novi vid. Od tada se po dekretima rimskog pape,a po ugledu na njega i vladara pojedinih evropskih zemalja, poËinjuformirati razne misionarske organizacije za izuËavanje islama i obiËaja

48 Kurd ‘Alí, Muõammad b. ‘Abdurrazzåq, Al-Islåm wa al-Õañåra al-‘arabiyya, Al-Muûallad al-Awwal, str. 323, al-Qåhira, 1950.


50 Kurd ‘Alí, Muõammad b. ‘Abdurrazzåq, Al-Islåm wa al-Õañåra al-‘arabiyya, Al-Muûallad al-Awwal, str. 323, al-Qåhira, 1950.

130

muslimana, prvenstveno radi upoznavanja sa njihovim slabostima. U ciljuπto bolje pripreme krπÊanskih misionara, poËetkom 16. stoljeÊa, arapskirukopisi sa vjerskom tematikom, a kasnije i drugim disciplinama, po prviput su se poËeli πtampati u Rimu.51

Joπ mnogo ranije, god. 1311. na koncilu u BeËu dekretom papeKlementa V osnovane su katedre za arapski jezik na sveuËiliπtima u Rimu,Parizu, Oksfordu, Bolonji i Salamanci. To je znaËajan datum zainstitucionaliziranje orijentalnih studija u Evropi. U kasnijim stoljeÊimastudij arabistike bio je potpomognut i prvim izdanjima udæbenika arapskegramatike, rjeËnika i tekstova, ponajprije u Italiji, gdje su te studijepomagali pape, plemiÊi, mecene i veliki knjiæari. Za daljnji razvoj evropskeorijentalistike od neprocjenjive vaænosti su bila dva povijesna dogaaja:velika geografska otkriÊa i kontakti sa Turcima, nakon Ëega se poredarabistike u nju ukljuËuju turkologija, a neπto kasnije iranologija iegiptologija. U tom periodu narastaju i kolonijalistiËki apetiti evropskihzemalja prema arapsko-islamskom svijetu.

Tokom 17. stoljeÊa πtampanje arapskih, a potom turskih i perzijskihdjela proπiruje se na viπe evropskih gradova kao πto su: Hamburg, Lajpcig,Pariz, London i Lajden. To je sve viπe iziskivalo potrebu za rijetkimarapsko-islamskim rukopisima. Time su najvredniji i najprobranijiislamski rukopisi, na ovaj ili onaj naËin, nalazili svoj put za Evropu. Posaona traganju za ovakvim rukopisima, njihovom odabiranju i prebacivanjuu Evropu obavljala je dobro organizirana mreæa diplomata, ambasadora,konzula, orijentalista, trgovaca, putopisaca i agenata koji su uzduæ ipoprijeko pretresli svaki kutak islamskog svijeta, s posebnim osvrtom nadæamije, tekije, πkole, biblioteke i opservatorije.

Tako je francuski kralj Luj XIV godine 1671. poslao svoje liËneizaslanike u sve krajeve islamskog svijeta u potrazi za orijentalnimrukopisima, πaljuÊi po njima uputstva francuskim konzulima u timzemljama da im u ljudstvu i novcu pruæe svu potrebnu pomoÊ. Valjanapomenuti da je meu izaslanicima bio i kraljev savjetnik koji je liËnoobiπao Kipar, ©am, Kairo, Istanbul i Bagdad, odakle se vratio sa gomilomrukopisa.52

51 Dr. ‘Abdulmaûíd Dayåt, Taõqíq at-turåï al-‘arabí, manhaûuhú wataãawwuruhú, str. 187, Dår al-Ma‘årif, al-Qåhira.

52 Ibid, str. 180.

131

O tome do koje mjere je iπlo siromaπenje kulturne baπtinemuslimanskih naroda najbolje govori podatak da je jedan student uPrincetonu (Princeton University) za univerzitetsku biblioteku poklonio6.000 arapskih rukopisa koje je u svojoj privatnoj kolekciji bio sakupiojedan engleski orijentalista.53

Ovdje treba istaÊi da su i ruski orijentalisti, meu kojima posebnomjesto zauzima KraËkovski54 sakupili mnoπtvo orijentalnih rukopisa, odkojih se najveÊi broj Ëuva u Nacionalnoj biblioteci u Moskvi i biblioteciOrijentalnog instituta u Sant-Petersburgu (ranije Petrogradu iliLenjingradu). Neki od ovih rukopisa spadaju meu najstarije na svijetu.Takav primjer predstavlja takozvani osmanski ili taπkentski Mushaf, kojise Ëuva u Orijentalnom institutu u Sant-Petersburgu, gdje je stigao kaoratni plijen generala fon Kaufmana iz vremena osvajanja Srednje Azije.55

Usljed slabljenja osmanlijske vlasti na prostorima Bliskog istoka, anaroËito njenim krahom poËetkom proπlog stoljeÊa, ostatke rukopisnegrae u ovom dijelu islamskog svijeta zahvatio je novi val stradanja.Razumljivo je da su Turci, prilikom svoga povlaËenja prema Istanbulu,sa sobom ponijeli najveÊi dio skupocjenih rukopisa i najvaæniju arhivskugrau. Kakav je odnos osmanske vlasti na njenom silasku sa svjetskescene bio prema rukopisima najbolje govori podatak da je 1899. godinesam sultan ‘Abdulõamíd II (r. 1842., u. 1918) svome prijatelju, pruskomkralju i njemaËkom caru Vilimu II Hohenzollernu (vl. 1888-1918) liËnopoklonio najveÊi dio rukopisa koji su se Ëuvali u Emevijskoj dæamiji uDamasku, od kojih su neki napisani joπ u doba krstaπkih ratova.56

Sudbinu ostataka arapskih rukopisa u Kairu krajem devetnaestog ipoËetkom dvadesetog stoljeÊa, u uvjetima krajnje bijede i siromaπtva,

53 Ibid, str. 187.

54 Impozantni objavljeni orijentalistiËki opus Ignatija JulijanoviËaKraËkovskog (umro 1951.) Ëini oko 500 bibliografskih jedinica, od Ëega glavninapripada πiroko shvaÊenoj oblasti arabistike. Njegova knjiga Nad arapskimrukopisima u prijevodu Vladimira Osipova sa ruskog na naπ jezik πtampana je1978. godine u izdanju TreÊeg programa Radio-Sarajeva.

55 Ignatij JulijanoviË KraËkovski, Nad arapskim rukopisima, str.112, TreÊiprogram Radio-Sarajeva, Sarajevo, 1978.

56 Filip Ãarråzí; Îazå’in al-kutub al-‘arabyya fí al-∂åfiqayn, svezak II, str.592, Lubnån.

132

najbolje odslikava opis Filipa Ãarrazíja,57 koji biljeæi: Krajem devetnaestogvijeka za Ëuvara triju biblioteka egipatskih dæamija u Kairu bio jepostavljen jedan Ëovjek po imenu Ibn as-Sulaymåní. Za taj posao upravavakufa mu je isplaÊivala mjeseËnu platu u iznosu od 25 groπa. BuduÊi daËovjek od toga nije mogao æivjeti, na uglu ispod stepenica na ulazu uMedresu sultana Hasana prodavao je stabljike πeÊerne trske. Poredbremena trske obiËno je dræao i gomilu rukopisa iz biblioteka koje jeËuvao i usput ih prodavao po komadu za jedan do dva groπa.58

U svome osvrtu na poloæaj rukopisa u Siriji i Egiptu sredinom proπlogstoljeÊa dr. ‘Abdurraõmån al-Farfúr59 kaæe: Slobodno moæemo reÊi da su(od biblioteka koje u svojim fondovima imaju rukopise) u Siriji preostalesamo joπ: Biblioteka Emevijske dæamije (Maktaba al-Ûåmi‘ al-Amawí) uDamasku, Biblioteka aù-Ùåhiriyya (al-Maktaba aù-Ùåhiriyya) i Vakufskabiblioteka u Halepu (Maktabå awqåf Õalab),60 a u Egiptu: Biblioteka opÊineAleksandrija (Maktaba Baladiyya al-Iskandariyya), Biblioteka Azherskoguniverziteta (al-Maktaba al-Azhariyya) i Egipatska biblioteka (Dår al-Kutubal-Mi¥riyya), koja je sakupila ostatke rukopisa iz raznih krajeva Egipta.

On dalje navodi: ©ezdesetih godina ovog (tj. dvadesetog) stoljeÊa liËnosam bio svjedok kako se u Emevijskoj dæamiji u Damasku djeca igrajuskupocjenim rukopisima. Pred mojim oËima joπ uvijek su svjeæe slikemushafå velikog formata iz memeluËkog perioda, ispisanih krupnimslovima od Ëistog zlata.61

57 Filip b. Na¥rullah Ãarråzí (r. 1865., u. 1956), historiËar i dopisni ËlanAkademije nauka u Damasku autor je djéla: Tåríh a¥-¥aõåfa al-‘arabiyya (Historijaarapskog novinarstva) u viπe svezaka, Îazå’in al-kutub al-‘arabiyya (Riznicearapskih knjiga) u tri sveska i ‘A¥r al-‘Arab aè-èahabí (Zlatno doba Arapa) ujednom svesku. (Vidi: Kaõõåla VIII, 88-89)

58 Dr. ‘Abdulmaûíd Dayåt, Taõqíq at-turåï al-‘arabí, manhaûuhú watatawwuruhú, str. 193, Dår al-Ma‘årif al-Qåhira.

59 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya, str. 18-19, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai,1418/1997.

60 Fondovi ovih biblioteka kasnije su preneseni u sirijsku nacionalnubiblioteku koja nosi ime bivπeg sirijskog predsjednika Hafeza Asada.

61 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya,str. 18-19, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/1997.

133

Ovdje treba podsjetiti na joπ dva sluËaja stradanja rukopisa do kojihje nedavno doπlo u Kuvajtu i Iraku. Za vrijeme kratke okupacije Kuvajtaod strane Iraka u avgustu 1990. godine, u gradu Kuvajtu su opljaËkanesve biblioteke, muzeji i arhivi. Poslije povlaËenja iz Kuvajta, pod prijetnjomsankcija Ujedinjenih nacija, tadaπnje iraËke vlasti su preko OrganizacijeUjedinjenih Nacija za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) bileprisiljene da Kuvajtu, izmeu ostalog, vrate i rukopise koji su, naæalost,prethodno bili teπko oπteÊeni.62

Prilikom nedavnog ulaska ameriËkih trupa u Bagdad i svrgavanjaSadama Husejina s vlasti, u opÊem meteæu koji je nekoliko dana vladaoiraËkom prijestolnicom, doπlo je do pljaËke i mnogih kulturnih ustanova,ukljuËujuÊi muzeje i biblioteke. Cio svijet preko malih ekrana mogao jegledati kako se pljaËkaju najdragocjeniji eksponati iraËkih muzeja, odkojih neki potjeËu joπ iz davnih babilonskih i asirskih vremena. Neki odtih eksponata kasnije su vieni da se prodaju po nekim evropskimgradovima. Pretpostaviti je da su za vrijeme spomenutih pljaËki nastradaliili nestali i mnogi rukopisi.

Stradanje rukopisa u naπim krajevima

Kod naπeg naroda je u proπlosti bio snaæno razvijen osjeÊaj dubokogpoπtovanja, skoro do granice svetosti, prema svemu πto je napisanoarapskim pismom ili, kako bi naπ obiËni Ëovjek rekao, jazijom. Kur’an,ali i sve drugo πto je bilo napisano arapskim pismom, nazivano jejednostavno Êitabom, zamotavano u najskuplju mahramu i Ëuvano napoËasnom mjestu u kuÊi. U sluËaju kakve opasnosti: rata, poæara i sl.,prvo πto se sklanjalo na sigurno mjesto bile su knjige. Meutim ni poredsvega navedenog, stradanje rukopisa za vrijeme turske vlasti nije moglozaobiÊi ni naπe krajeve. Tako je, npr., u velikom poæaru 1697. godine, zavrijeme prodora Eugena Savojskog u Sarajevo, izmeu ostalog stradao iosnovni fond Gazi Husrev-begove biblioteke.63 Ovo zasigurno nije biojedini sluËaj stradanja rukopisa. Pored sakralnih objekata, kao

62 Prema kazivanju prof. Aõmada aπ-©aybåníja, πefa odsjeka za rukopise idokumenta pri Ministarstvu kuvajtskih vakufa.

63 Muhamed ÆdraloviÊ, PrepisivaËi djela u arabiËkim rukopisima I, str. 53,Svjetlost, Sarajevo, 1988.

134

prvorazrednih spomenika kulture, mnogi rukopisi stradali su u poæarima,ratovima i unutraπnjim pobunama.64

Naæalost, ovakav odnos prema orijentalnim rukopisima naglo sepoËeo mijenjati krajem devetnaestog stoljeÊa. Takvome trendu doprinijelasu dva povijesno vaæna dogaaja za naπe krajeve: austrougarska okupacijai pojava πtampe.

Do dolaska Austro-Ugarske (1878) naπi su ljudi na πkolovanje najËeπÊeodlazili u Istanbul, Kairo, Damask, Meku, Medinu i druge obrazovnecentre na Istoku, gdje su na arapskom, turskom i perzijskom jeziku sticaliznanja u duhu toga vremena. Otuda se sa pravom moæe tvrditi da Boπnjacinisu bili samo baπtinici jedne napredne kulture i civilizacije (u ovom sluËajuislamske) nego i aktivni sudionici u njenom razvoju.65

Sa dolaskom Austro-Ugarske i stupanjem na scenu evropskih jezika,u prvom redu njemaËkog, naπa ulema koja je, koliko do juËer, govorila ipisala na arapskom i turskom jeziku, u evropskom smislu, preko noÊi jepostala zaostala. Ta Ëinjenica je do nesluÊenih razmjera devalvirala sveπto je do tada na orijentalnim jezicima bilo napisano, pa i rukopise.

U uvjetima kada su u velikim tiraæima i po niæim cijenama πtampaneknjige, Ëasopisi i novine preplavili træiπte, kada su se πirom naπih gradovai kasaba poËele otvarati moderne πkole sa naprednim evropskimprogramima, kada su naπi ljudi, umjesto u Istanbul i Kairo, na visokeπkole poËeli odlaziti u BeË, Peπtu, Prag, Zagreb, Ljubljanu i Beograd,kada su, skoro sve islamske zemlje svedene na kolonije, kada je u samojTurskoj izvrπena reforma jezika i umjesto arapskog pisma uvedena latinica

64 U uvodu popisa orijentalnih rukopisa svoje biblioteke (Sarajevo, 1917),Safvet-beg BaπagiÊ, izmeu ostalog, navodi kako je Ëuo da je ”...od tetke Hafiz-paπinice RizvanbegoviÊ, koja je zapamtila Zalom-Palanku, dok je nije porobio ipopalio Husejin kapetan 1830, da je bila u Redæepaπinoj kuli jedna soba punaÊitaba, koji su bili sloæeni u tri reda polica. Tom prilikom s cijelom Zalom-Palankom pretvorila se u prah i pepeo i ta mala biblioteka u kojoj je bilo sigurnovrijednih djela. To zakljuËujem po nekoliko rukopisa koji su se naπli u naπimstarim kuÊama u Nevesinju”.

65 To najbolje potvruju brojna djela iz raznih disciplina na arapskom,turskom i perzijskom jeziku Ëiji su autori bili naπi ljudi. (Vidi: Mehmed HandæiÊ;al-Ûawhar al-asnå fí taråûum ‘ulamå’ wa πu‘arå’ Bosna; al-Qåhira, 1349/1931.;dr. Hazim ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima;

135

i kada je sve πto je ala turka postalo zaostalim, a ala franga naprednim,briæljivo Ëuvani, s koljena na koljeno nasljeivani islamski rukopisi, kaoprvorazredni spomenici kulturne baπtine, u oËima obiËnog svijeta, a Ëestoi prve generacije nasljednika, postali su nevaæni i beskorisni.66 Takoobezvrijeeni rukopisi - s izuzetkom mushafa, hamajlija i zbirki dova,prema kojima se i dalje njegovala jedna vrsta poπtovanja - sve ËeπÊe sunalazili svoj put ka Ëaavim tavanima, memli magazama i mahalskimdæamijama,67 gdje su usljed vlage, neodgovarajuÊe temperature i drugih

Svjetlost, Sarajevo, 1973.; dr. Safvet-beg BaπagiÊ, Boπnjaci i Hercegovci u islamskojknjiæevnosti, Svjetlost, Sarajevo)

66 Istovremeno, u evropskim zamljama orijentalnim rukopisima se poklanjasve veÊa paænja, gdje se pored njihove nabavke, restauracije, zaπtite i konzervacije,uporedo odvija i kataloπka obrada, tako da se veÊ u 19. stoljeÊu πtampaju prvi,detaljno obraeni katalozi arapskih, turskih i perzijskih rukopisa kao πto su:

- Krafftov (Albrecht Krafft: Die arabischen, persischen und türkischenHandscriften der K. K. Orientalischen Akademie zu Wien, Wien 1842),

- Flügelov (Gustav Frügel; Die arabischen, persischen und türkischenHandschiften der kaiserlich-königlichen Hofbibliothek zu Wien, I-III, Wien 1865-1867),

- Ahlwardtov (W. Ahlwatrdt: Verzeichnis der arabischen Handschriften derköniglichen Bibliothek zu Berlin, I-X, 1887-1899),

- Pertschov (Wilhelm Pertsch: - Die persischen Handschriften der herzoglichenBibliothek zu Gotha, Wien 1859; - Die türkischen der herzoglichen Bibliothekzu Gotha, Wien 1864; - Die arabischen der herzoglichen Bibliothek zu Gotha, I-IV, Gotha 1878-1883) i

- Rieuov (Charles Rieu: Catalogue of the turkish Manuscripts in the BritishMuseum, London 1888).

67 U proljeÊe 1977. godine u dæamiji u selu Donja Bijenja kod Nevesinja,izmeu ostalih knjiga koje su stajale u prozoru iza minbere i na podestu na vrhuminbere, primijetio sam i petnaestak rukopisa od kojih su neki bili veoma lijepoispisani i ukraπeni zlatnom bojom. Na moje pitanje: ”Zaπto ove rukopise neodnesete u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu?” mutevellija mi jeodgovorio, otprilike, sljedeÊim rijeËima: ”Boæe saËuvaj! Ja bih lakπe preboliodæamiju nego ove knjige. Jer, dæamija se moæe ponovo napraviti, a ove se knjigeviπe nikada ne mogu napisati.” Koje li ironije! Petnaestak godina kasnije (1992),dæamija je zapaljena i sruπena. Ona se moæe ponovo izgraditi dok su rukopisi -ukoliko su tamo ostali- za sva vremena izgubljeni.

136

nepovoljnih uvjeta bili osueni na propadanje.68 U takvim uvjetima, mnogirukopisi sve ËeπÊe su nalazili svoj put za BeË i druge centre izvan granicaBosne i Hercegovine. U tom svjetlu, sudbinu BaπagiÊeve biblioteke sabogatom rukopisnom zbirkom koja se poslije Prvog svjetskog rata naπlau Bratislavi, svakako ne treba posmatrati kao izolovani sluËaj.69

Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, mnogi naπi krajevi, a naroËitou IstoËnoj Bosni i Hercegovini, doæivjeli su straviËan pokolj stanovniπtva,razaranje i pustoπenje kulturnih spomenika, a time sigurno i stradanjeonoga πto je od rukopisa bilo ostalo. Ako ovo znamo, nije ni Ëudo πto je,npr., od fondova triju biblioteka u FoËi (biblioteke medrese ÕasanaNåùira, osnovane 1550., Memiπ-agine biblioteke, osnovane oko 1575. iOsman-efendijine biblioteke, osnovane poËetkom 17. stoljeÊa) saËuvanotako malo rukopisa.70

Poslije Drugog svjetskog rata, usljed ograniËavanja vjerskih sloboda iËestih racija po kuÊama uglednih muslimana (naroËito u doba progonaËlanova i simpatizera organizacije Mladih muslimana), mnoge muslimanskeporodice su - πto iz neznanja πto iz straha - da ne budu optuæene zakleronacionalizam, sakrivale, zakopavale u zemlju, spaljivale, pa Ëak i uvodu bacale vjerske knjige, meu kojima je, sigurno, bilo i dosta rukopisa.71

68 Prije nekoliko godina imao sam priliku da pregledam rukopis mushafajedne stare sarajevske porodice. Mushaf velikog formata, prepisan lijepim nas∂ípismom, najvjerovatnije, u sedamnaestom stoljeÊu, bio je paæljivo zavijen, prvou bijelu mahramu, potom u papir bijele boje, potom u dvolisnicu novina, a ondastavljen u najlonsku kesu. Listovi mushafa bili su slijepljeni, mastilo oπteÊeno, aoriginalni koæni povez potpuno deformisan. Na moje pitanje: ”Gdje ga dræite?”,odgovoreno je: ”Na tavanu, zadjenut za rog kuÊe.”

69 Neposredno poslije Prvog svjetskog rata, BaπagiÊevu biblioteku otkupioje »ehoslovak Jan Emler. Godine 1924., zaslugom Jana Rypke BaπagiÊevabiblioteka uπla je u sastav Univerzitetske biblioteke u Bratislavi, gdje i danas Ëiniglavninu njenih orijentalnih rukopisa. Godine 1961., Univerzitetska biblioteka uBratislavi izdala je katalog rukopisa u kome je obraeno 598 djela, od Ëega 393 naarapskom, 177 na turskom i 88 na perzijskom jeziku. Arapske rukopise u kataloguobradio je Karel PetraËek, turske Jozef BlaπkoviÊ, a perzijske Rudolf Vesely.

70 Vidi detaljnije: Kasim DobraËa, Skriptorij u FoËi u XVI stoljeÊu, AnaliGazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, str. 67-74.

71 Od rahmetli hfz. Mahmuda-ef. TraljiÊa, a kasnije i od hfz. Ismeta-ef.SpahiÊa sam Ëuo da je u strahu od takvih optuæbi, jedna stara poznata porodica

137

Meutim, najveÊe stradanje rukopisa na naπim prostorima zabiljeæenoje tokom posljednjeg rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995),kada su samo u Sarajevu, zapaljeni agresorskim granatama, do temeljaizgorjeli Orijentalni institut u Sarajevui te Nacionalna i univerzitetskabiblioteka.

Orijentalni institut u Sarajevu je osnovan 1950. godine s ciljem dakao republiËka ustanova prikuplja, Ëuva, izuËava i publikuje knjiæevnu ipovijesnu grau. Ta graa uglavnom je crpljena iz orijentalnih rukopisai dokumenata pisanih arapskim pismom. Rukopisna zbirka Orijentalnoginstituta sa svojih 5.133 kodeksa sa preko 7.000 djela na arapskom,turskom i perzijskom jeziku, poslije Gazi Husrev-begove biblioteke,predstavljala je najbrojniju zbirku orijentalnih rukopisa na cijelomBalkanu.72 Najstariji meu njima bio je prepisan 9. zul-hidædæeta 413/ 5.marta 1023. godine, odnosno 166 godina prije povelje Kulina bana iliËetiri stoljeÊa prije poznate sarajevske Hagade.

U njegovim fondovima, takoer, nalazio se jedan od najbogatijiharhiva iz turskog perioda. Njegova graa podijeljena u Ëetiri velike zbirke(Manuscripta turcica, Sidæili, Vilajetski arhiv i Tapije) sadræavala jemnoπtvo dokumenata, fermana, berata, bujruldija bosanskih valija,sudskih rjeπenja, tapija, izvoda iz sumarnih deftera, protokola mjesnihsudova, raznih izvjeπtaja, finansijskih rasprava itd.73

Pod pretpostavkom da su u posljednjem ratu (1992-1995) islamskirukopisi doæivjeli istu sudbinu kao i sakralni objekti (dæamije, mektebi,tekije i turbeta), moæe se slobodno reÊi da njih na najmanje 2/3 teritorijeBosne i Hercegovine jednostavno viπe nema. Pretpostaviti je, takoer, dasu i neke naπe izbjeglice iz Bosne i Hercegovine sa sobom u muhadæerlukponijele i poneku staru knjigu, dédin ili nanin mushaf, od kojih su nekimogli biti i rukopisi. Ne treba zaboraviti ni Ëinjenicu da je za ovihpetnaestak posljednjih godina kroz Bosnu i Hercegovinu prodefilovalo

u Stocu, pod okriljem noÊi, u nadoπlu Bregavu izruËila sanduke knjiga, meukojima je bilo i dosta rukopisa. Pretpostaviti je da je takvih postupaka bilo i udrugim mjestima.

72 Vidi detaljnije: Salih Trako i Lejla GaziÊ, Rukopisna zbirka Orijentalnoginstituta u Sarajevu, POF, XXV/1975., str. 27-42.

73 Vidi detaljnije: Fehim Dæ. Spaho, Arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu,POF, XXV/1975., str. 45-56.

138

najmanje Ëetvrt miliona stranaca; vojnika, policajaca, diplomata, agenata,misionara, humanitaraca i svakojakih meπetara i da su bar neki od njihdoπli do rukopisa, koje su u uvjetima propusnosti, a ponekad i potpuneotvorenosti granice, po zadatku ili iz hobija, kao dio kulturne baπtine ilisuvenir, komotno mogli iznijeti iz naπe zemlje. Zar na isti naËin i najvaænijidokumenat Bosne i Hercegovine i njena tapija, povelja Kulina bana iz1189. godine, iz Dubrovnika nije dospjela u Rusiju?

No, ne treba iskljuËiti moguÊnost da se po naπim starim kuÊama iprivatnim kolekcijama joπ uvijek nalaze, bar neki, vrijedni rukopisi i vaænidokumenti. Ovome ide u prilog Ëinjenica da se najmanje desetak osobagodiπnje obrati Gazi Husrev-begovog biblioteci (a vjerovatno i drugimsliËnim ustanovama) sa molbom da se pregledaju njihove knjige iliprocijeni njihova vrijednost. Istina, u najviπe sluËajeva tu se ustanovi dase radi o πtampanim knjigama i rukopisima udæbeniËkog karaktera, ali seponekad pojavi i poneki vrijedan rukopis74 ili dokumenat.75

74 Meu dvadesetak knjiga koje je proπle godine na pregled donio jedanmladiÊ iz porodice KadiÊ iz Sarajeva bilo je i dvanaest rukopisa, od kojih jeveÊinu sredinom 19. stoljeÊa prepisao kadija Mu¥ãafå Muõibbí b. al-ÕåûûMuõammad BeliŸrådí (iz Beograda) za vrijeme svoga sluæbovanja u Bögurdelenu(©apcu) i BrËkom. U jednom od rukopisnih kodeksa na 27 listova (54 stranice)nalazi se dosada nama nepoznati komentar iz oblasti arapske stilistike podnaslovom ©arõ Risåla al-‘Ilåqa fí ‘ilm al-bayån, koji je napisao naπ autor Ibråhímb. Aõmad al-UæíËawí (iz Uæica), Ëija nam je biografija nepoznata.

75 O Isa-begovoj vakufnami, kao najstarijem poznatom dokumentu na tlubivπe Jugoslavije kojim se precizira plaÊa bibliotekara i za potrebe Isa-begovetekije i medrese uvakufljuje 332 sveska rukopisa napisano je viπe radova. Prijevodprijepisa vakufname iz 1469. godine donio je historiËar Gliπa ElezoviÊ u opseænojstudiji pod naslovom Turski spomenici u Skoplju GSND, knj. I, tom 1, str. 154-156, Skoplje, 1925-1926., gdje je iznio niz zanimljivih podataka u vezi sahistorijom bibliotekarstva i πkolstva na tlu bivπe Jugoslavije. U tekstu vakufnamedat je popis knjiga po disciplinama. U njoj se, izmeu ostalog, odreuje da seuvakufljene knjige ne mogu prodati, pokloniti, naslijediti niti mijenjati. Tekstomvakufname sluæio se i Hasan Kaleπi u svome radu pod naslovom Prve bibliotekeu jugoslovenskim zemljama (Vidi: Bibliotekar, XII, 1961, 4, str. 279).

Primjerak (po svoj prilici prijepis) jedne joπ starije vakufname iz 848/1444.godine, koju je u Skoplju izdao Isa-begov otac Ishak-beg, nedavno je Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu iz svoje privatne kolekcije poklonio gosp. SejidStrik iz Sarajeva.

139

Procjena vrijednosti rukopisa

Cijena rukopisa kao i svake druge robe, kroz svoju dugu historiju, uzavisnosti od ponude i potraænje, doæivljavala je odreene skokove ipadove. Kad god je nauka bila potpomognuta od strane vladara, prinËevai namjesnika, ona je doæivljavala procvat koji je, opet, direktno uticao narast cijene rukopisa. Takav trend je posebno bio izraæen u Bagdadu, udoba uspona dinastije Abasija na istoku i u Kordobi, na vrhuncu moÊiislamske vlasti na zapadu.

O tome nam najbolje govore al-Ûåõiùove76 rijeËi: ”Poklonio samknjigu Kitåb al-Õayawån Muõammad b. ‘Abdulmaliku, pa mi je dao5.000 dinara. Zatim sam poklonio knjigu Kitåb al-Bayån wa at-TabyínIbn Abú Då’udu, pa mi je i on dao 5.000 dinara. Zatim sam poklonioknjigu Kitåb az-Zar‘ wa an-Na∂íl Ibrahim b. al-‘Abbåsu, pa mi je i ondao 5.000 dinara. Potom sam se vratio u Basru sa imanjem koje viπenisam morao ni orati ni ubriti.”77

Kasnije, kada je ovakva potpora poËela izostajati u islamskom svijetu,nastupio je period dekadence u kome su i rukopisi viπestruko obezvrijeeni.

Naæalost, krajnje nemaran odnos prema rukopisima, kao i drugimspomenicima kulturne baπtine, Ëak i od strane onih koji bi ih trebalipromovirati, u naπim krajevima nije zaustavljen sve do danas.

Odreivanje cijene πtampanih knjiga koje svakodnevno u velikim tiraæimaizbacuju moderne πtamparije i njima pune police knjiæara i biblioteka nijepreviπe komplikovan posao, naroËito za struËnjake koji se bave izdavaπtvom.Mnogo teæe od toga je procjena vrijednosti starih izdanja knjiga kojihodavno nema na træiπtu. Ipak, i tu se uz malo viπe napora i uzimanja uobzir nekoliko bitnih elemenata, moæe doÊi do pribliæno realne cijene.

Meutim ono πto predstavlja teæak, skoro nerjeπiv problem, jestepribliæno taËna procjena vrijednosti rukopisa. Razlog za to, prije svega,treba traæiti u:

76 al-Ûåõiù, ‘Amr b. Baõr b. Maõbúb al-Kanåní al-Ba¥rí, Abú ‘Uïmån al-Ûåõiù (roen 150/767., umro 255/869), poznati pjesnik, knjiæevnik i svestranoobrazovani uËenjak, omiljen na dvoru viπe abasijskih halifa (Vidi: Kitåb Då’iraal-Ma‘årif - Qåmús ‘åmm li kull fann wa maãlab, svezak VI, str. 348-349; li al-Mu‘allim Buãrus al-Buståní, Dår al-Ma‘rifa, Bayrút, Lubnån)

77 Yåqút al-Õamawí, Mu‘ûam al-udabå’, svezak XVI, str. 106.

140

- nedovoljnoj upuÊenosti u sve faktore vrednovanja rukopisa,

- nedostatku struËnjaka specijaliziranih za takvu vrstu procjene,

- nepostojanju strogo odreenih kriterija za vrednovanje rukopisa i

- neujednaËenosti kupovne moÊi potencijalnih muπterija.78

Kao prvi kriterij vrednovanja rukopisa po miπljenju veÊine struËnjaka79

uzima se njegova starost. Rukopisi iz treÊeg stoljeÊa po Hidæri su tolikorijetki da se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Rukopisi iz Ëetvrtog ipetog stoljeÊa po Hidæri su neπto brojniji, ali i oni predstavljaju pravurijetkost, te su kao takvi sami po sebi veoma skupocjeni.80 Ako uzmemou obzir sve nedaÊe i stradanja kroz koje su rukopisi tokom svoje dugehistorije proπli (o Ëemu je ranije bilo viπe rijeËi) i uz pretpostavku da jeveÊina takvih rukopisa svoje mjesto veÊ odavno naπla u trezorima nekeod svjetski poznatih biblioteka i muzeja, po slobodnoj procjeni moæe sereÊi da na træiπtu i u rukama trgovaca raritetima, rijetkih i skupocjenihrukopisa danas u svijetu nema ni 1% od njihovog ukupnog broja.81

Pored navedenog, razloge za to treba traæiti i u Ëinjenici da je velikibroj starih, rijetkih i skupocjenih rukopisa iz prvih stoljeÊa islama zavrπiou bibliotekama i muzejima zapadnih zemalja. U tom smislu, dr.‘Abdurraõmån Farfúr kaæe: Tokom proteklih dvadeset i pet godina mogarada na rukopisima, primijetio sam da veÊina javnih i polujavnih arapskihbiblioteka i drugih kulturnih ustanova prilikom otkupa rukopisa viπe vodi

78 Iako je, za skoro punu deceniju koliko na njima radim, kroz moje rukeproπlo najmanje tri do Ëetiri hiljade rukopisa, liËno se ne smatram doraslim nipozvanim za procjenu njihove vrijednosti. Za takvo neπto bilo bi potrebno mnogoviπe znanja, iskustva, struËnih seminara, druæenja sa starijim i iskusnijim, posjetasvjetskim aukcijama i nadmudrivanja sa prepredenim trgovcima rariteta, kojisvaku informaciju o njima Ëuvaju kao najveÊu poslovnu tajnu. Ono πto me jenavelo da se upustim u ovakvo neπto bila je æelja da naπem obiËnom Ëovjekuukaæem na vaænost onoga πto je od rukopisa, kao svojevrsnih spomenika naπekulturne baπtine, joπ ostalo, oslanjajuÊi se ne na liËne emocije i subjektivnomiπljenje, veÊ na saznanja iz relevantnih izvora i literature do koje sam doπao.

79 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya, str. 36, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai, 1418/1997.

80 Ibid, str. 36

81 Ibid, str. 12

141

raËuna o njihovoj koliËini nego kvalitetu. Za razliku od njih, ljudi sa Zapadauglavnom otkupljuju stare arapske rukopise koji su napisani prije sedmogstoljeÊa po Hidæri, dakle u najplodnijem periodu islamske misli. Takoersam primijetio da se veÊina arapskih rukopisa na Zapadu odnosi na prirodnei primijenjene znanosti, upravo one znanosti koje su iznjedrili muslimani i nakojima je Zapad utemeljio svoj kulturni preporod i nauËni napredak. Zapadi danas traga i otkupljuje takve rukopise Ëija cijena ponekad doseæe i viπestotina hiljada ameriËkih dolara.82

Naæalost, veÊinu rukopisnih fondova u arapsko-islamskim zemljamapredstavlja mnoπtvo prijepisa udæbeniËkog karaktera, iz kojih nauËnici iistraæivaËi ne mogu izvuÊi niπta novo. Kao takvi, oni predstavljaju samoteret, buduÊi su za njihovo Ëuvanje, zaπtitu, restauraciju i katalogizacijupotrebna ogromna sredstva. ZvuËi nevjerovatnim, ali je taËno da ni hiljaduovakvih rukopisa udæbeniËkog karaktera, ponekad ne vrijedi samo jednogao kakvom smo maloprije govorili.

Drugi relevantni kriterij za valjano vrednovanje rukopisa predstavljadisciplina koju on obrauje. Ne mogu se, naime, rukopisi iz Ëisto prirodnihznanosti (matematike, astronomije, fizike, hemije, botanike i zoologije)ili primijenjenih znanosti (medicine, farmakologije, veterine, arhitekture,poljoprivrede, zanatstva, lijepih umjetnosti, slikarstva i muzike), poreditisa rukopisima iz oblasti jezika i knjiæevnosti ili vjerskih znanosti kao πtosu: fikh, tefsir, hadis itd.

Pored ova dva osnovna kriterija, na vrijednost rukopisa utjeËe imnoπtvo drugih elemenata koje treba uzeti u obzir i u odgovarajuÊimprocentima dodati na njihovu osnovnu cijenu. Najvaæniji elementi kojidodatno poveÊavaju vrijednost rukopisa su:

- da je rukopis unikat, tj. jedini poznati primjerak u svijetu,

- da je rukopis veoma rijedak, tj. da u svijetu ne postoji viπe od tripoznata primjerka,

- da je rukopis autograf poznatog uËenjaka, tj. da ga je svojom rukomnapisao sam autor koji je, uz to, joπ i poznati uËenjak u dotiËnoj disciplini,

- da je rukopis autograf nepoznatog uËenjaka, tj. da ga je svojomrukom napisao sam autor, ali za koga se ne zna da je bio poznati uËenjaku dotiËnoj disciplini,

82 Ibid, str. 36

142

- da je rukopis prepisan rukom autorova sina ili nekog od uËenika,

- da je rukopis prepisan za æivota autora,

- da je datum prijepisa rukopisa blizu vremena u kome je æivio autor,

- da je rukopis proËitan pred autorom,

- da je rukopis kolacioniran sa autografom i prema njemu ispravljen,

- da je rukopis kolacioniran sa primjerkom koji je prepisan izautografa,

- da je rukopis prepisao poznati uËenjak iz dotiËne discipline,

- da je rukopis proËitao i ispravio neki od poznatih uËenjaka u dotiËnojdisciplini,

- da je rukopis proËitao i odobrio neki od poznatih uËenjaka,

- da je rukopis bio u vlasniπtvu nekog od poznatih uËenjaka,

- da rukopis nije πtampan,

- da rukopis nosi peËat biblioteke nekog od sultana,

- da je rukopis ukraπen i pozlaÊen,

- da rukopis sadræava crteæe ili slike ljudi ili æivotinja,

- da rukopis sadræava crteæe iz geometrije ili astronomije,

- da je rukopis u originalnom povezu iz vremena u kome je prepisan,

- da je prepisan na pergamentu,

- da je prepisan u mjestu koje ima poseban geografski ili historijskiznaËaj i

- da je rukopis u dobrom stanju.83

Svaki od ovih elemenata u odreenom procentu rukopisu dodatnopoveÊava vrijednost. U zavisnosti od rukopisa, on moæe saræavati jedan,dva ili viπe ovih elemenata od kojih svaki, zasebno, poveÊava njegovuosnovnu vrijednost. Ukoliko rukopis, pak, nema nijedan od ovih

83 Bogato ukraπeni i pozlaÊeni rukopisi Kur’ana, levhe i rukopisi saminijaturama, imaju posebne kriterije vrednovanja, pa kao takvi nisu predmetove procjene. Za njih su viπe zainteresovani muzeji. Procijenjena vrijednostpojedinih rukopisa Kur’ana doseæe cifru od viπe stotina hiljada, pa i milionaameriËkih dolara (Vidi opπirnije: dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya, str. 10, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfaal-islåmiyya, Dubai, 1418/1997)

143

elemenata, njegova vrijednost se procjenjuje samo na osnovu starosti ivaænosti discipline koju obrauje.

I pored dosta uloæenog truda da na osnovu inventarskih knjigaizradimo tabele iz kojih bi se mogao vidjeti pregled cijena po kojima jeGazi Husrev-begova biblioteka u posljednjih Ëetrdesetak godina otkupilaneke rukopise, nismo mogli doÊi do relevantnih podataka, iz sljedeÊihrazloga:

- u inventarskim knjigama samo uz neke, ali ne i sve, otkupljenerukopise, navedena je cijena u tadaπnjim jugoslavenskim dinarima,

- prema podacima iz inventarskih knjiga ne moæe se pouzdano utvrditida li su svi rukopisi zavedeni odmah po otkupu ili naknadno,

- u navedenom periodu jugoslavenski dinar je bio dosta nestabilan,te je kao takav doæivljavao Ëeste inflacije, pa Ëak i nekoliko denominacija,

- izrada cjenovnika imala bi smisla samo pod uvjetom da se tadaπnjacijena u dinarima preraËuna u danaπnje konvertibilne marke, eure iliameriËke dolare, a do toga nikako nisam mogao doÊi,

- u inventarskim knjigama Ëesto stoji odrednica starih dinara ili novihdinara, tako da je teπko utvrditi o kojima je, zapravo, dinarima rijeË.

Zato Êemo kao orijentaciju navesti jedan konkretan primjer. Premaponudi od 18. januara 1960. godine porodica MuftiÊ iz Sarajeva (UmijaMuftiÊ, ul. Behdæeta MuteveliÊa bb) je ponudila, a Narodna bibliotekaN. R. BiH prihvatila otkup zbirke od 52 rukopisa po pojedinaËnimcijenama navedenim u priloæenoj tabeli. BuduÊi da je cijena rukopisanavedena u tadaπnjim jugoslavenskim dinarima, tabeli smo dodali joπdvije rublike u kojima je vrijednost izraæena u ameriËkim dolarima i uzlatu. Kao osnova za izraËunavanje vrijednosti u ameriËkim dolarima i uzlatu posluæili su nam sljedeÊi elementi prema kojima je:

1 U$ = 632 jugoslavenska dinara

1 U$ = 0,8886714 gr Ëistog zlata

1 unca zlata = 35 U$84

1 unca = 28,349 gr

84 Tadaπnji U$ je bio znatno vrjedniji nego danas. Tako se na svjetskomtræiπtu cijena 1 barela nafte tada kretala oko 2 U$. Od 31. 01. 1934. do 15. 08.1971. godine SAD su centralnim bankama drugih dræava prodavale zlato zafiksnu cijenu od 35 U$ za 1 uncu. U tom se vremenu teËaj drugih valuta vezao ili

144

U komisiji za procjenu vrijednosti ove zbirke bili su rahmetli hfz.Mahmud-ef. TraljiÊ i hfz. Halid-ef. HadæimuliÊ.

Prema kazivanju rahmetli Umi-hanumina unuka, gospodina NedæadaMuftiÊa, za naplaÊeni iznos od prodane zbirke 52 rukopisa tada se mogao kupitinov automobil marke Zastava 750., tj. popularni FiÊo. (Vidi tabelu br. 1)

Pribliæno iz istog perioda donosimo tabelu rukopisa otkupljenih od straneZahirije biblioteke u Damasku sa svim relevantnim podacima: nazivom djela,imenom autora, datumom prijepisa, godinom otkupa, cijenom u sirijskimlirama i odgovarajuÊoj vrijednosti u zlatu.85 (Vidi tabelu br. 2)

U svom radu pod naslovom Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-islåmiyyadr. ‘Abdurraõmån Farfúr86 je, s obzirom na vaænost tematike, islamskerukopise podijelio u tri grupe:

U prvu grupu svrstao je rukopise iz oblasti prirodnih i primijenjenihznanosti: matematike, astronomije, fizike, hemije, botanike, zoologije,medicine, farmakologije, veterine, arhitekture, poljoprivrede, zanatstva,lijepih umjetnosti, slikarstva, muzike itd. (Vidi tabelu br. 3)

U drugu grupu svrstao je rukopise iz geografije i historije, zatimgenealogije, antologije, razne leksikone, putopise, biografije itd. (Viditabelu br. 4)

U treÊu grupu svrstao je rukopise iz ostalih znanosti: filozofije, logike,psihologije, sociologije, nebeskih religija, jezika, knjiæevnosti, ekonomije,prava i brojnih islamskih disciplina. (Vidi tabelu br. 5)

za U$ ili za zlato. Zbog svog Ëvrstog teËaja u odnosu na zlato U$ je bio najvaænijinovac za meunarodna plaÊanja. Koliko je danaπnji U$ devalvirao u odnosu nazlato najbolje se vidi po tome πto 1 unca zlata na svjetskim burzama danas vrijedioko 450 U$.

85 Tabele je na osnovu inventarskih knjiga Zahirije biblioteke (al-Maktabaaù-Ùåhiriyya) u Damasku za period 1945-1965. godine i drugog sveska katalogarukopisa iz oblasti historije (obradio dr. Îålid ar-Rayyån, a πtampao Institut zaarapski jezik u Damasku, 1973. godine), izradio i u svome radu pod naslovomQawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya objavio dr. ‘AbdurraõmanFarfúr, u izdanju Centra Ûum‘a al-Måûid za kulturu i baπtinu u Dubaju, odaklesmo ih i mi preuzeli.

86 Dr. ‘Abdurraõmån Farfúr, Qawå‘id taqyím al-ma∂ãúãåt al-‘arabiyya al-islåmiyya, str. 36-48, Markaz Ûum‘a al-Måûid li aï-ïaqåfa al-islåmiyya, Dubai1418/1997)

145

Tab

ela

1/1

146

Tab

ela

1/2

147

Tab

ela

2/1

148

Tab

ela

2/2

149

Tab

ela

3

150

Tab

ela

4

151

Tab

ela

5

152

Islamic manuscripts(history, origin, blooming, destruction and estimation of

value)

Under expression of the Islamic manuscripts in this work, we meanbooks written and copied by hand in Arabic, Turkish, Persian and Bosnianlanguages before discovery of the printing machine.

Islam from the beginning payed a great attention to the sciences,making knowledge and search for it a strong obligation to each Muslim,male and female. It could be seen from the first verses of Revelation ‘Read in the name of God, who created everything…’ as well as Prophet’s(s.a.w.s.) comparison of ink of scholars with the blood of martyr, givingpreference to the first. Induced with treatment of Islam toward sciences,Islamic rulers, princes, governors, rich people, merchants and other pa-trons competed among themselves in giving more to support sciences andlearned people. That is, what made the first century of Islam so produc-tive in translation and copying of the books.

Initial spread of Islam was followed by quite big cultural andcivilizational development based on strict Islamic monotheism (at-tawhid),on one side, and civilization on the other side. Muslims are, namely, con-quering territory of the Fertile Crescent, Persia and Egypt, already fromthe first century of Islam have in possession not only a big geographicalland but also the oldest centers of civilization in the world, with whichthey inherited an ancient culture with long tradition originating fromGreek, Roman, Persian, Egyptian, Assyrian and Babylonian time.

Thanks to institutions of endowment (waqf), in all bigger centers ofIslamic world up to third century of Hijra, many public, semi-public, andprivate libraries which mainly were within mosques, taqiya, schools andthe others educational institutions at that time were founded. In thoseinstitutions very often were copying workplace, bureo for translations,bookbinding equipment, workshop for paper production as well as galeryfor decoration and gilding surface of the manuscripts. Some of these li-braries counted hundred of thousands and even a milion of manuscripts.

153

In addition to the original work in Arabic language, there where anumerous translations from the Greek, Aramaic, and Persian languages.Translation from the Arabic language, among the other, particularly wheresupported by khaliph al-Ma’mun in Bagdad ( 813-833), el-Hakam II inCordoba ( 914-967), al-’Aziz in Cairo ( 975-996) and Seyfuddawla al-Hamadani in Halep (916-964). Many of these works, especially from thefield of mathematics, astronomy, medicine, pharmacology, chemistry, lateron from the Latin language where translated in Arabic language and fora long time were used as a textbooks at the universities in Europe. It wasthanks to these that European cultural revival and Renaissance were madepossible.

Unfortunately, many manuscripts from the golden period of devel-opment of Islamic culture and civilization perished due to either internalclashes or conflicts with outside enemies. Significant numbers of islamicmanuscripts perished during those periods. Crusades, reconquista in Spainand Mogal plunder of Baghdad. In Bosnia and Herzegovina, invasion ofEugene of Savoy in 1697 and the latest agrression on Bosnia andHerzegovina during 1992-1995 were periods of significant loss of valu-able manuscripts. Oriental institut and National and University libraryin Sarajevo burned down during war.

In terms of estimation of their value, manuscripts are divided intothree categories of which those related to natural and applied sciencesare the most expensive.

For each category, a table is provided which gives approximate valuein US dollars and in gold.

155

Alena RamiÊ

SLAVENSKI NAZIVI MJESECI U RUKOPISIMA GAZIHUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

U Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa GaziHusrev-begove biblioteke u Sarajevu, br. XII1 uvrπteno je viπe djela izoblasti astronomije i astrologije, meu kojima i nekoliko kalendara naosmanskom turskom jeziku. Meu ovim kalendarima, koji potjeËu iz 16.,17. i 18. stoljeÊa, ima takvih u kojima su u opisu mjeseci, pored arapskihi turskih, koriπÊeni slavenski nazivi. Interesantno je da ovi nazivi koji sedanas uglavnom koriste u hrvatskom jeziku, zauzimaju centralno mjestou kalendarima i napisani su krupno i posebno istaknuto, dok su nazivi naarapskom i drugim orijentalnim jezicima obiËno dati niæe u tekstu, ispisanisitnije, sasvim u drugom planu u odnosu na slavenske nazive. Ovakvapozicija slavenskih naziva u kalendarima na turskom jeziku ukazuje nanjihov znaËaj i ustaljenu upotrebu u bosanskom jeziku u 16., 17. i 18.stoljeÊu.

Meu ovom vrstom rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke moguse izdvojiti Ëetiri kalendara (kat. br.: 7357, 7402,3, 7417 i 7406) i dvadjela iz oblasti astrologije (7404 i 7472,2) u kojima su koriπÊeni slavenskinazivi mjeseci. Ovi nazivi zabiljeæeni su na razliËite naËine, Ëesto i pogreπno,zavisno od poznavanja naËina pisanja osmanskog jezika samog zapisivaËa,ali ono πto je zajedniËko za sve njih je to da su zapisani istaknuto, skorouvijek crvenom tintom i da im je dato posebno mjesto u odnosu na arapskei turske nazive. Rukopisi koji nose kat. br. 7404 i 7472,2 sadræe nazivemjeseci ispisane na margini crvenom tintom, πto je posebno vaæno buduÊida je rukopis kat. br. 7404 veoma stradao od vlage, pa je skoro nemoguÊeËitati njegov tekst, ali slavenski nazivi mjeseci su ostali u Ëitkom oblikuupravo zahvaljujuÊi tome πto su ispisani na margini i crvenom tintom.Kalendari, ( نـامـهرز ) - ruzname ili ( ميتقـو ) - taqwim kako ih nazivaju njihovi

1 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begovebiblioteke u Sarajevu, obradio Mustafa JahiÊ, London-Sarajevo, 2002. godine

156

autori) dosta su u oËuvanom stanju u odnosu na ova dva rukopisa. Uovim kalendarima nalazi se dvanaest tabela u kojima su ispisani nazivimjeseci, i to slavenski nazivi kao glavni u vrhu, crvenom tintom, a udrugom planu su nazivi i objaπnjenja prema arapskim, odnosno turskimi krπÊanskim kalendarima. Tako, naprimjer, u kalendaru iz 1136.hidæretske, odnosno 1723/4., godine kat. br. 7417, uz naziv svibanjnailazimo na objaπnjenje: ياجني مايس اخر فصل بهار ماه ايار سر Mah-i ayâr süryânîcîmayıs ahir-i fasl-i bahâr (4b), πto bi znaËilo “Mjesec maj, na starosirijskom2

majis, posljednji dio proljeÊa”. Pored ovih podataka, Ëesto u tabeli iliprateÊem takstu nailazimo i na objaπnjenja o vremenskim prilikama iosobinama datih mjeseci. U nekim tekstovima mogu se Ëak naÊi i narodnapredvianja i vjerovanja vezana za odreene prirodne pojave koje su ovdjedirektno odnose na dati mjesec. Kada se uzme u obzir to da slavenskinazivi mjeseci oËigledno proizlaze iz narodnog tumaËenja odreenihprirodnih i socijalnih pojava, onda se moæe uoËiti logiËka veza izmeuosmiπljavanja samih naziva i nastojanja da se odreene pojave kao ipredvianja o njima usko veæu za odreene mjesece.

Kada se pojedinaËno promatraju ovi kalendari, u nekim od njih nailazise na podatke iz koje godine potjeËu, odnosno na koju se godinu odnose.Na osnovu tih podataka ustanovljeno je da rukopis br. 5633 predstavljakalendar za 967. hidæretsku godinu, odnosno 1559/60. godinu, kalendarbr. 7402,3 je namijenjen za period od 1075. od 1276. hidæretske godine,odnosno 1667/5.-1859/60., a prepisan je 1142/1729. godine. Kalendarkat. br. 7417 odnosi se na 1136., odnosno 1723/4. godinu, dok kalendarkoji je po redu treÊe djelo u rukopisu br. 7406, Ëini tzv. univerzalni ilitrajni kalendar (ruz-nâme-i dâime), pa tako nemamo konkretnu godinukojoj je namijenjen, a ne sadræi ni podatke o vremenu kada je sastavljen.

Vrijeme iz koga potjeËu ovi kalendari bitno je i sa aspekta jeziËko-etimoloπke analize ovih naziva, kako bi se utvrdio njihov razvoj krozrazliËite periode i vrijeme kada i kako su se upotrebljavali. Sa aspektanaπe kulturne baπtine iz osmanskog perioda te prisutnosti narodnih nazivai izraza u pisanim spomenicima iz ovog doba, posebno je vaæno prikazatiovaj fenomen u rukopisima koji potjeËu iz 16., 17. i 18. stoljeÊa, πto jeujedno i jasan pokazatelj da su slavenski narodni nazivi mjeseci koji se

2 Nazivi mjeseci ukazuju da se radi o krπÊanskom sirskom kalendaru, gdjepreovladavaju nazivi latinskog porijekla

157

danas u razliËitim varijantama koriste u Ëeπkom, hrvatskom, poljskom iukrajinskom jeziku, bili u πirokoj primjeni u srednjovjekovnoj Bosni.

Kada govorimo o teorijskim izvorima koji se bave pojavom upotrebeizvornih slavenskih naziva mjeseci u osmanskim rukopisima, u literaturikoja nam je dosada bila dostupna, posebno meu radovima orijentalistaovog podneblja, svakako na prvo mjesto dolazi istraæivanje Fehima Spahetridesetih godina proπloga stoljeÊa. Zapravo, Spahin rad je bio i osnovnopolaziπte za analizu i usporedbu naziva mjeseci i njihovih varijanti u ovojrukopisnoj zbirci.

Slavenske nazive mjeseci u osmanskim rukopisima i kalendarimaSpaho je posebno obradio u radu Naπi narodni nazivi mjeseci u turskimkalendarima iz sedamnaestog vijeka, objavljenom 1930. godine u GlasnikuZemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini i u radu Narodni nazivi mjeseci,objavljenom 1934. godine u Kalendaru Hrvatskog kulturnog druπtvaNapredak. Spaho u svom istraæivanju, na osnovu rukopisa u koje je imaouvid, zakljuËuje da su slavenski nazivi mjeseci bili veoma rasprostranjeniu Bosni u 17. stoljeÊu i da su ih sastavljaËi kalendara uvrπtavali u svojerukopise i smatrali glavnim za raËunanje vremena prema kretanju sunca.

Fehim Spaho u ovim radovima, oslonivπi se na izvore koje je pronaπaou svojim istraæivanjima, navodi da su se slavenski nazivi mjeseci koristiliu odreenim dijelovima danaπnje teritorije Bosne i Hercegovine. Njihovaπira upotreba u osmanskom periodu te Ëinjenica da su se zadræali i danasu nekim jezicima iz slavenske skupine, kao πto je veÊ ranije spomenuto,jasno ukazuje da su ovi nazivi potekli joπ iz praslavenskoga jezika. Spahou svom radu takoer izraæava uvjerenje u praslavensko porijeklo tih nazivakoji se, naæalost, rijetko susreÊu u starijoj literaturu ovih prostora:

“BuduÊi da se veÊina narodnih imena mjeseci, kako ih danasupotrebljavaju Hrvati u knjiæevnosti i javnom æivotu, nalazi i u drugimslavenskim jezicima, otud se zakljuËuje, da ta imena potjeËu iz davnedavnine, joπ iz vremena negdaπnje slavenske narodne i jeziËne zajednice.”3

Kalendari koji se nalaze u rukopisnoj zbirci Gazi Husrev-begovebiblioteke, uglavnom, poËinju sa mjesecom oæujkom, odnosno martom,a na jednom mjestu travnjem, πto svakako viπe odgovara staroslavenskomi solarnom raËunanju vremena, koje je bilo usko vezano za promjene u

3 Spaho, Fehim, Naπi narodni…, str. 6.

158

prirodi, nego onom u lunarnim kalendarima. Posebno uzmemo li u obzirda je nova godina kod starih Slavena, kao i kod veÊine civilizacijskihskupina poËinjala u proljeÊe, sa buenjem prirode, pretpostaviti je da jeovakav naËin raËunanja vremena u osmanskim kalendarima odraæavao istare slavenske obiËaje.

U rukopisu br. 7357, kalendaru iz 18. stoljeÊa, godina takoer poËinjeoæujkom, koji je zapisan tako πto su prikazani svi vokali ياقاوزو ‚ (4a) upravokao u rukopisu br. 7404, dok u kalendarima br. 7402,3 (21b), 7417 (20b) i 7406 (14 b), naziv ovog mjeseca ispisan je يـــاقازو bez “vav”- a nakongrafeme za glas “æ”, tako da se moæe Ëitati i kao oæujak i oæjak.Interesantno je da u rukopisu br. 7417 raËunanje godine poËinje samjesecom travnjem (2 b), πto se razlikuje od svih rukopisa ove vrste ukoje smo imali uvid, mada se ipak uklapa u koncept raËunanja vremenasa poËetkom proljeÊa i sveopÊeg buenja prirode.

Mjesec travanj napisan je identiËno u svih πest rukopisa اناوتر . S obziromna ovakvu grafiju sam naziv bi se mogao Ëitati kao travan ili travanj, jeru turskom jeziku ne postoji glas “nj” pa se tako ni u osmanskom nijejavila potreba za grafijom kojom bi bio zapisan. Sa druge strane, kada seosvrnemo na samu etimologiju rijeËi travanj, u srednjovjekovnim izvorimanailazi se i na varijante traven ili travan koje su nastale poimeniËavanjempridjeva travni sufiksima -an, -en. Etimoloπki rjeËnik hrvatskoga ilisrpskoga jezika donosi sljedeÊe podatke o ovom nazivu: “…kao imemjeseca traven mali ’april, zvan po svetkovini Jurjevu jurjevËak’, travenveliki (prvotisak glagoljskog brevijara iz 1491.), …travan (prvotisakglagoljskog brevijara iz 1491. Bella, Bosna, PopovaËa).”4

Sa aspekta turskoga jezika, koji ne trpi da rijeË poËne sa dvakonsonanta, a glas “r” ne tretira kao sonant, interesantno je da pisar nijeintervenirao sa ubacivanjem vokala na poËetak rijeËi ili, pak, izmeu prvadva konsonanta, kao πto je inaËe uobiËajeno u ovakvim sluËajevima.MoguÊe je da su se u pisanju autori za ovakvu grafiju odluËili zbog dugogvokala “a” koji slijedi iz glasa “r” i donekle olakπava Ëitanje dvakonsonanta na poËetku rijeËi, ili je, pak, sam pisac bio Bosanac pa nijeosjeÊao potrebu za razbijanjem inicijalne konsonantske skupine kojaodgovara fonetiËkim pravilima njegovog jezika.

4 Skok, Petar, Etimologijski rjeËnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Tom:III. Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1973. str. 494.

159

Kod naziva mjeseca svibnja prisutnost dva konsonanta na poËetkurijeËi u grafiji rijeπena je na razliËite naËine. U kalendarima, zavedenimpod brojevima: 7357, 7406 i 7402,3 u pisanju se na poËetku uvodi grafema“elif” يباناسو tako da se ova rijeË u Ëitanju izgovara kao isvibanj ili isviban.Kada je u pitanju etimologija ovog naziva, prisutna je sliËna situacija kaokod mjeseca travnja, sama rijeË dolazi od korijena sviba, Ëiji je pridjevnastao nastavkom -an, -en, poimeniËen u imenicu sviben u hrvatsko-kajkavskom narjeËju.5 Ovaj mjesec nazvan je prema cvatu drveta, πtojasno ukazuje na povezanost narodnih naziva mjeseci sa prirodno-vegetacijskim pojavama.

U rukopisima kat. br. 7404, 7472,2 i 7417, nailazimo na drugaËijugrafiju imena ovog mjeseca. Na poËetku ove rijeËi ne stoji “elif” يــبـــانســـو ,tako da se ona moæe Ëitati kao svibanj, odnosno sviban. Takoer jeinteresantno da u rukopisu br. 7417, Ëiji tekst je samo na rijetkim mjestimavokaliziran, u pisanju naziva ovog mjeseca nailazimo na “kesru”, tj.oznaku za glas “i” ispod grafeme “sin”, πto daje direktne smjernice uËitanju samog naziva. Uvoenje glasa “i” izmeu dva konsonanta napoËetku rijeËi sa aspekta turskog jezika u velikoj mjeri olakπava Ëitanje iima istu funkciju kao i “elif” koji se koristio u nazivu ovog mjeseca urukopisima br. 7357, 7406 i 7402,3.

Ova pojava ubacivanja vokala ispred ili izmeu dva konsonanta napoËetku rijeËi u pisanju naπih naziva mjeseci zapaæa se i u drugimprimjerima osmanskih rukopisa, i sam Spaho se u svom radu osvrÊe naprimjere razliËitog pisanja odreenih naziva, πto odgovara arapskom iturskom naËinu pisanja stranih rijeËi.6 Tako u rukopisima koje Spahoobrauje u svom radu nailazimo na viπe razliËitih varijanti biljeæenja ovihnaziva, pa za mjesec svibanj imamo i ortografsku varijantu: يبانسيو , daklesa grafemom “yay” izmeu dva konsonata na poËetku rijeËi. Sve ovogovori o pokuπajima da se slavenski nazivi prilagode naËinu pisanja iizgovoru osmanskoga jezika.

Kod naziva mjeseca lipnja, s obzirom na raspored vokala ikonsonanata u samoj rijeËi, uglavnom se susreÊemo sa dosta ujednaËenomgrafijom, bar πto se tiËe rukopisa u koje smo dosada imali uvid. Rukopisi

5 Skok. III, str. 371.

6 Naπi narodni…, str. 196.

160

br. 7357, 7402,3 i 7404 sadræe varijantu pisanja لبـان dakle bez posebnogoznaËavanja vokala “i”, dok je u rukopisima br. 7472,2, 7417 i 7406ovaj glas obiljeæen grafemom “yay” لــــيــــبـــــان. Kao i kod mjeseca svibnja itravnja, i ovdje imamo dvije moguÊnosti Ëitanja, tj. s lipanj i lipan sobzirom na neobiljeæavanje glasa “nj” u osmanskom jeziku, a i sameetimologije ovih naziva koja proistjeËe iz dodavanja derivatnog sufiksa -an, -en u formiranju naziva mjeseci. Tako je i ovaj naziv prvobitno imaoverziju lipen, odakle i potjeËe odreeni pridjev lipnji.7

Naziv za mjesec srpanj je zapisan na identiËan naËin u svim rukopisimakoje smo obradili dosada, dakle u varijanti sirpanj, odnosno sirpan بانسير .S obzirom na etimoloπko porijeklo ovog naziva od rijeËi srp, odnosno“mjesec æetve srpom” (Skok III, 322), na njegovom poËetku prisutna sutri konsonanta, tj. konsonanti “s” i “p” te sonant “r” πto je opreËnoturskoj fonetici. Zbog toga je u grafiji ova rijeË prilagoena osmansko-turskoj fonetici i uveden vokal klase “i” zapisan grafemom “yay”. Spahou svom radu navodi da se susretao i sa drugim varijantama pisanja ovognaziva, u jednom od rukopisa sasvim pravilno بـــــــــانســــــــر , dok u drugim uvarijanti يبانسر sripanj, odnosno sripan.8

I kod pisanja imena mjeseca kolovoza, Ëiji naziv dolazi “od voæenjaiz polja, livada itd.”9 susreÊu se razliËite varijante. Tako u rukopisimakat. br. 7417, 7357 ovaj naziv zapisan je لــوز قـــو , πto bi se moglo proËitatikao koloz. Ipak u rukopisu br. 7417 (86 b) prisutna je vokalizacija kojapomaæe pravilnom Ëitanju, jer iznad prva tri konsonanta imamo “dammu”koja je oznaka za labijalne vokale u osmanskom jeziku. U rukopisima br.7402,3 i 7406, ovaj je naziv napisan sa dvije grafeme “vav” iza glasa “l”

لووزقو πto upuÊuje na Ëitanje u obliku kolovoz. U onom pod brojem 7417,pak, nemamo nikakvu oznaku za glas “o” u prvom slogu, tj. izmeuglasova “k” i “l”, veÊ su prisutne dvije oznake grafeme “vav”, od kojihjedna svakako oznaËava vokal “o” u drugom i treÊem slogu: قلووز (8 b) πtoje dosta uobiËajeno shodno naËinu biljeæenja vokala u osmanskom jeziku,koji ne obavezuje na zapisivanje svih vokala u jednoj rijeËi. U rukopisubr. 7404 zabiljeæeni su svi vokali pa je ovaj naziv ispisan u obliku: لــووزقـو(80 b). Ovu varijantu pisanja sa tri grafeme “vav” nalazimo i u primjerima

7 Skok II, str. 305.

8 Naπi…, str. 197.

9 Skok II, str. 126.

161

koje navodi Spaho u svom radu, πto i jeste najpravilnije, jer se na tajnaËin mogu iskazati svi vokali koji su prisutni u ovoj rijeËi.

IdentiËan naËin zapisivanja pronalazimo kod biljeæenja naziva mjesecarujna u svim spomenutim rukopisima. S obzirom na raspored vokala ikonsonanata koji je prisutan u ovom nazivu, prema pravilima osmanskogpravopisa u principu upuÊuje na samo jednu ortografsku varijantu, a toje يانرو , i moæe se Ëitati iskljuËivo u obliku rujan.

U pisanju naziva mjeseca listopada prisutne su dvije varijante: urukopisima br. 7402,3, 7472,2, 7404 i 7406 u obliku: بـــادلـــســـتـــو πto bi seËitalo listopad, Ëak je u rukopisu br. 7472,2 ovaj naziv vokaliziran paupuÊuje na Ëitanje u obliku listopad. U kalendaru iz 1136., odnosno 1723/4. godine, kat. br. 7417, ovaj mjesec je izostavljen, tj. kalendar se sastojiod jedanaest mjeseci. S obzirom da je u ovom kalendaru zamijenjenredoslijed odreenih mjeseci, tj. kolovoz dolazi ispred srpnja, moguÊe jezakljuËiti da je u pitanju nemarnost ili nepoznavanje naziva i redoslijedaslavenskih mjeseci u godini od strane samog autora. Pogreπke ove prirodesusreÊu se i u drugim rukopisima pa tako u kalendaru br. 5937 nazivmjeseca listopada ispisan je dva puta na stranicama 34 b i 44 b, tako dase imeu njih nalazi studeni, a rujan je izostavljen, tj. nazivu listopad (34b) prethodi kolovoz.

Kada se govori o nazivu ovog mjeseca, posebno je interesantnavarijanta koju se nalazi u rukopisu br. 7357 gdje je on zapisan kao بانلستو(listopan) (7 b). Prema istraæivanju Fehima Spahe, ovakava upotrebanaziva za ovaj mjesec je bila dosta raπirena i susretala se u stanovitombroju rukopisa ove prirode. Tako Spaho u svom radu ovu varijantu nesmatra sluËajnom ili pogreπnom, veÊ za nju tvrdi da je bila u upotrebineko vrijeme, πto objaπnjava time da ova varijanta sadræi derivatni sufiks“an” na kraju, sufiks prisutan i u nazivima ostalih mjeseci. Autor se naovo pitanje osvrÊe rijeËima: “Ali kada uzmemo da pored DivkoviÊa itrojica sastavljaËa turskih kalendara, piπu listopan, moramo se upitati dali je to baπ greπka i da li ipak nije jedno vrijeme, bar u nekim krajevima,bio ovakav doËetak -an i u ovome nazivu kao πto ga ima veÊina imenamjeseci iz ovog narodnog nazivlja.”10 S druge strane Etimologijski rjeËnikne biljeæi ovu varijantu, veÊ ukazuje na druge kao πto su “listoplodan,listorodan, listopad”, navodeÊi da se ovaj naziv koristi ne samo na


162

prostorima Bosne i Hrvatske veÊ i na podruËju oko rijeka Morave iVardara.11

U nazivu mjeseca studenog, Ëija etimologija dolazi od rijeËi stud,odnosno studen, na poËetku su prisutna dva konsonanta. Tako se u grafijiovog naziva oËituje sklonost dodavanja prefiksa u obliku grafeme “elif”,kao πto smo imali sluËaj i u nazivima nekih drugih mjeseci, a πtoomoguÊava da se ova rijeË Ëita u obliku istudeni. Prefiksalno “i” prisutnoje u svim rukopisima koje smo naveli ovdje, a treba istaÊi da su se u onimpod brojevima 7357 (8 a) i 7472,2 (52 b) nastojali prikazati svi vokali paje zapisano ده نياستو , dakle prikazan je i vokal “e” πto nije bilo neophodnoprema osmanskom naËinu biljeæenja vokala. Obje ove varijante nalaze sei u muzejskim primjercima koje je analizirao Fehim Spaho, pa se moæezakljuËiti da je ovakav naËin zapisivanja bio uobiËajen.

U ortografiji naziva mjeseca prosinca samo u rukopisu br. 7404zabiljeæeni su svi vokali: ســــيــــنـــــاج بــــرو (16 b), πto implicira Ëitanje u oblikuprosinac. Kalendar br. 7402,3 takoer je blizu tome da u grafiji iskaæesve vokale, pa tako ovaj naziv biljeæi u obliku: ســنــاجبــرو (26 a), izostavivπitako samo vokal “i”. S druge strane, kalendar br. 7406 biljeæi samo vokal“a” u zadnjem slogu rijeËi: ســــنـــــاجبــــر (46 b). U ostala tri rukopisa izmeugrafema za glasove “p” i “r” ubaËena je grafema “vav”, πto se uklapa upravilo pravopisa osmanskog jezika prema kojem rijeË ne moæe poËeti sadva konsonanta o Ëemu je ranije bilo rijeËi. Tako se ovaj naziv zabiljeæenu obliku: سنـاجبرو moæe Ëitati kao porosinac ili porsinac, ili, pak purusinacili pursinac s obzirom da “vav” u osmanskom vrijedi za sve labijalnevokale. Umetanje glasa “o” izmeu konsonanata na poËetku rijeËi uoËavai Spaho u rukopisima na kojima je radio.12

Ortografska raznolikost uoËava se i kod biljeæenja naziva mjesecasijeËnja. U kalendaru sa signaturom 7357, nailazimo na grafiju: سجان a πtoimplicira Ëitanje u obliku sËanj ili siËanj. Fehim Spaho u svom radu takoernailazi na ovakvu grafiju u nazivu ovog mjeseca. SuoËavajuÊi miπljenjasrpskih i hrvatskih autora Spaho pokuπava rasvijetliti stvarno porijekloovog naziva te tako u njegovom radu nalazimo i na varijante seËko isiËan koje mogu biti objaπnjenje za ortografske karakteristike na kojesmo naiπli.13 U ostalim rukopisima ovaj naziv zapisan kao سيجان moglo se

11 Skok II. str. 307.


163

Ëitati u obliku sijeËanj/sijeËan ili pak siËanj/ siËan. Ova druga varijantaËitanja ima svoju opravdanost kada se uzme u obzir ikavsko narjeËje, dostaraπireno u srednjovjekovnoj Bosni. Ipak, u rukopisu br. 7472,2 ovaj nazivje vokaliziran πto upuÊuje na Ëitanje u obliku sijeËanj, odnosno sijeËan.

Zanimljiva situacija prisutna je i kod naËina biljeæenja naziva mjesecaveljaËe gdje se susreÊemo sa razliËitim varijantama koje ujedno ukazuju ina etimoloπko porijeklo ovog naziva. Osim rukopisa br. 7472,2 i 7406 ukojima je ovaj naziv izostavljen, u ostalim nailazimo na grafiju kojaupuÊuje na porijeklo samog naziva od izraza velja, tj. noÊ. U rukopisimabr. 7402,3, 7404 i 7417 ovaj naziv zapisan je u obliku لـــيـــانـــك و velja/noÊ,dok u rukopisu br. 7357 imamo varijantu dopuπta Ëitanje u obliku ياكليانووvelja nojaÊ ili nojak. BuduÊi da ovu varijantu ne susreÊemo ni u jednomdrugom rukopisu niti meu onima koje je prikupio i prikazao FehimSpaho, moguÊe je pretpostaviti da se radi o greπci u pisanju.

Sama etimologija naziva veljaËa podudara se sa ovim varijantamapisanja, pa tako pridjev “velja” nalazimo u znaËenju: “U ovom mjestugovori se o pf. oveljiti se ’oduljiti se’, od pridjeva velji ’velik’. MjesecveljaËa je, prema tome, nazvan zbog toga πto dani postaju dulji, kakonasluÊuje MaretiÊ za oveljaËa.” S druge strane postoje joπ neka objaπnjenjao porijeklu ovog naziva: “Kako je veljaËa hipokoristika od velja noÊ ’Uskrs’(ima jedina potvrda u DivkoviÊa veljanoÊ ’februar’), veljaËa moæe dapotjeËe od velbjb-’velik’. To bi bila skraÊenica od veliki sijeËanj.”14

Pored ortografskih osobina i etimoloπko-jeziËkih vrijednosti slavenskihnarodnih naziva mjeseci, koji dominiraju u djelima iz oblasti astronomije iastrologije na osmanskom jeziku, svakako treba istaÊi i znaËaj sadræine ovihrukopisa koji se odnosi na razliËite prirodne i druπtvene pojave, predskazanjai obiljeæja koja prate odreeni mjesec prema narodnim vjerovanjima. Biljeπkeove vrste, u odnosu na kalendare (br. 7402,3, 7417, 7357 i 7406) gdje su dateu manjoj mjeri, saËinjavaju veÊi dio teksta rukopisa br. 7472,2 koji je u naslovuokarakteriziran kao tabîr-i nâme, odnosno tumaË snova, i rukopisa br. 7404,Ëiji je ـهمانـرـيبـعت zabiljeæen kao ـهـملـهم mehle/ime (haza kitab-u-l-mehle/ime). SamarijeË “mehlime” ili “mehleme” nema znaËenje u orijentalnim jezicima, ali uzmeli se u obzir naziv knjiæevne vrste melhame ـــهـــمــــهـــلم koji se koristio za djela saastroloπkim podacima u kojima se tumaËe predznaci vanrednih prirodnih pojava

13 Isto, str. 200-01.

14 Skok III, str. 574.

164

u odreenom periodu, s razlogom je pretpostaviti da se radi o greπci u pisanjunaziva ovog djela, tj. da je rijeË upravo o vrsti melhame.

Kada se govori o predskazivanju vanrednih dogaanja u prirodi premaodreenim mjesecima u godini, svakako treba spomenuti i jedan rukopiskoji se nalazi u zbirci BoπnjaËkog instituta u Sarajevu. Ovaj rukopis (BI-Ms 660) je maûmu’a, odnosno zbornik djela razliËitog sadræaja koji poËinjezapisom protiv “sihira”, a zatim nastavlja navodeÊi razliËite dove, recepteza lijekove, upute za pisanje “πedæeri” pismom, nekoliko stihova pjesnikaKemal-paπa-zadea, nekoliko uzoraka pisama i jedan kraÊi arapsko-turskirjeËnik. Ipak, ono πto posebno privlaËi paænju u raznolikom sadræaju ovemaûmu’e, svakako je jedan slobodan list koji sadræi tabelu na kojoj supopisani mjeseci u godini sa svojim narodnim nazivima i uz njih dogaajikoji u datom mjesecu oznaËavaju predznake razliËitih prirodnih pojava.U ovoj tabeli te prirodne pojave su klasificirane u Ëetiri kategorije:

1. predznaci munje i groma;2. predznaci zemljotresa;3. predznaci duge i4. predznaci pomraËenja Sunca i Mjeseca.

Kada se govori o sadræini ove tabele, svakako je znaËajno i to da sumjesecima, za koje se veæu odreena deπavanja, dati iskljuËivo narodni,slavenski nazivi, πto ovaj rukopis Ëini joπ jednim izvorom za prouËavanjeortografskih varijanti i etimologije slavenskih naziva u osmanskimrukopisima. Konkretno, varijante naziva mjeseci u ovoj tabeli uglavnomse susreÊu u oblicima koji su prisutni i u rukopisima iz zbirke Gazi Husrev-begove biblioteke. Izuzetak je jedino naziv za mjesec mart, odnosno oæujak,koji se javlja u obliku laæak.

Ipak, kada se zaviri u etimologiju rijeËi oæujak, onda se moæe zakljuËitida i ona potjeËe od istog korijena, odnosno da oznaËava “atmosferskonestalno vrijeme kao oæujak = låæujåkå, πto se odnosi na laæno nestalnovrijeme”.15 Fehim Spaho u svom radu navodi sliËno tumaËenje za ovajnaziv koji je pronaπao u jednom od rukopisa koje obrauje. Interesantnoje da Spaho ovaj naziv veæe za govorna podruËja Bosne i Hercegovine:

“I Vuk ima za oæujak joπ i naziv laæak. RelkoviÊ opet tim imenomnaziva travanj.

15 Skok III, str. 574.

165

Ovo ime je, moæda, doπlo otuda Ëto je u martu i aprilu vrijemepromjenljivo, dakle laæljivo. Dok Ëovjek misli da je veÊ proljeÊe nastupilo,Ëesto u to doba padne snijeg i nastane nova zima. Vuk i naziv laæakoznaËava kao lokalni, koji je zabiljeæio u Dubrovniku. Meutim ta serijeË Ëuje i u srednjoj Bosni kao i u Hercegovini. U bosanskom Skoplju,oko Gornjeg Vakufa i Bugojna i u juænoj Hercegovini, moæe se meunarodom Ëuti poslovica: “Laæak laæe, travu kaæe, snijegom maæe.”16

Naravno, pored narodnih naziva mjeseci u ovoj tabeli veliki znaËajima i njena sadræina koja se odnosi na narodna uvjerenja o predznacimaodreenih zbivanja u prirodi u zavisnosti od doba godine, odnosno mjesecasolarnog kalendara. Prevesti i prikazati sadræaj ove tabele svakako bibilo korisno za kulturno-povijesna izuËavanja, a posebno u oblastifolkloristike i etnografije u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu.Upravo zbog toga ovdje Êemo dati sadræaj tabele u transkripciji i njenprijevod, πto bi trebalo posvjedoËiti o povezanosti odreenih mjeseci sapromjenama u prirodi i druπtvu, kao i o narodnim vjerovanjima onjihovom utjecaju na vanredne prirodne pojave.

Na osnovu sadræaja rukopisa iz zbirki Gazi Husrev-begove biblioteke iBoπnjaËkog instituta moæe se zakljuËiti da su slavenski narodni nazivi mjesecibili dosta raπireni u Bosni i Hercegovini u periodu 16., 17. i 18. stoljeÊa. Otome posebno svjedoËi i to da su im sastavljaËi kalendara na turskom jezikudavali istaknuto mjesto u odnosu na njihove nazive na orijentalnim jezicima.Takoer je vaæno istaÊi kao specifiËnost ovih kalendara i djela iz oblastiastronomije i astrologije sklonost da se odreene prirodne i druπtvene pojavea ponekad i vanredna zbivanja u prirodi direktno vezuju za odreene mjesece.Povezanost prirodno-socijalnih deπavanja i imenovanja mjeseci kod Slavena,jasno se uoËava iz samih njihovih naziva i upuÊuje na prisutnost solarnograËunanja vremena. Iz kalendara na turskom jeziku iz osmanskog perioda,koje smo ovdje pokuπali prikazati, jasno se uoËava da su bili konstruiraniupravo prema solarnom kalendaru i da su, istiËuÊi u prvi plan slavenskenazive mjeseci, podræavali koncept povezanosti imenovanja mjeseci i fiksiranjarazliËitih pojava za odreeni mjesec, tj. period u sunËevoj godini. Ovo snaænoproæimanje slavenske i orijentalne tradicije u osmanskim rukopisima namsvjedoËi o izraæenom uzajamnom utjecaju razliËitih kultura i civilizacija uBosni 16., 17. i 18. stoljeÊa.

16 Naπi narodni…, str. 195-96.

166

Delail-i ra’d überk

Fitne ü husúmetvermez haberolaNi’met çok ola

Fitne ü husúmetolup yollarkesile‘Avretlere elemola ve birpâdiáah çıkaYaûmur üemînlik üucuzluk‘Avretlere elemola nekbet olaÇerilerdeprenüphastalık olaVebâ hastalıkuûraá ola

Çeriler depreneve hastalık ola

Bir pâdiáâh çıkaölülere ölüm ola‘Avretlerenekbet olupyaûmurlar yaûaYaûmur çokolup ucuzlukola

Delail-i zelzele

Fitne ü cenk ühusûmet ola

Cenk olupyaramaz haberolaGalle-i üzümçok oluphayvanât telefolaUûraá ola yollarkesileYaûmur az oluphalâikde hoálukolaBeûler münâz’atirip hayvanâttelef olaKuraklık ahir-izamân heyyetolaÖlüler arasındamünâz’at ola

Pâdiáâhlaramuvâfakat ola

Ekinler eyü olave üzüm çokolaFitne veyahastalık çok ola

Halk arasındafitne ü husúmetola

Delail-i kavs-ikuyâh

Hayvana elemve ni’met veucuzluk olaHayvana elemve beûleremuhâlif olaNi’met çokolup sıgarlaraölüm olaÁâm’da yaûmurve ni’met çokolaFitne ve teávîáolup yazlarmuhâlif olaFitne ü ölüm vebir ölü pâdiáâhdüáeFitne ü teávîá veyacılar (?)muhâlif olaFitne ve eáüp(?)ölüye gam ola

Hava esti (?)olup kuálar çokolaNi’met ve üzümucuz oluphalâik telef olaYaûmur çokolup ucuzlukolaYemiáler (?) çokolup kuraklıkola

Delail-i husúf-ikesúf

Yaûmur çokolup kesb ola

Padiáahlara veölülere havf ola

Bir ölü kiáizâhir ola

Bir yeni pâdiáâhtahta oturaSoûuk oluphalk zahmetçekeUûraá u garetola

Selamete çokola

Ni’met çokolup hastalıkolaHastalık çokvak’i ola

Emînlik veyaûmur çok ola

Hayr selâmetlikola

Kahtlık oluphalk yahmetçeke

Lajak

Travan

Siviban

Lipan

Sırpan

Kolovoz

Ruyan

Listopan

Òstudeni

Prosinaç

Siyeçan

Velyaça

167

Predznaci gromai munje

Kad nastupi neredi neprijateljstvo ineprenosive vijestiKad je velikoblagostanje

Kad nastupi neredi neprijateljstvo izatvore se puteviKad nastupi tugameu æenama ipojavi se neki sultanKad nastupikiπa, sigurnost ijeftinoÊaKad nastupi tugameu æenama ivelika nesreÊaKad se pokrenevojska i zavladabolestKad zavladakuga i veliketeπkoÊeKad se pokrenevojska i zavladabolestKad se pojavijedan sultan, a smrtnastane za mrtveKad nastupi tugameu æenama, ikiπe zapadajuKad nastupevelike kiπe ijeftinoÊa

Predznacizemljotresa

Kad nastupinered, rat ineprijateljstvoKad nastupi rati bezvrijednevijestiKad obilno rodigroæe i nastanepomor stokeKad nastupi rati zatvore seputeviKad je malo kiπe,a zadovoljstvoza sve æivoKad nastane svaameu gospodarimai pomor stokeKad nastupisuπa u zadnjemperioduKad nastaneborba meumrtvimaKad sultaneprati uspjeh

Kad su usjevidobri, i groæerodiKad zavladaveliki nered ibolestKad nastupi neredi pometnjameu narodom

Predznaci duge

Kad nastupi pomorstoke, blagostanje ijeftinoÊaKad nastupi pomorstoke i pobunaprotiv gospodaraKad nastupiblagostanje ismrt djeceKad se javi kiπau Siriji i velikoblagostanjeKad nastupi neredi pometnja, a ljetabudu naopakaKad nastupi neredi smrt, i padnejedan umrli sultanKad nastanesmutnja i pometnjate nezadovoljstvoKad nastanepometnja i kuknjavaza mrtvimaKad zapuπuvjetrovi i kad jemnogo pticaKad je obilje hranei plodova, a nastupipomor stokeKad nastupevelike kiπe ijeftinoÊaKad je hrane uizobilju, a ivelika suπa

PredznacipomraËenjaSunca i MjesecaKad nastanuvelike kiπe idobitKad se javibojazan zasultane i umrleKad se pojavineka umrlaosobaKad novi sultansjedne naprijestoKad nastupihladnoÊa ipatnja za narodKad nastuperatovi i pljaËke

Kad nastupivelika bolest ublagostanjuKad nastupi velikoblagostanje ibolestKad se bolestraπiri

Kad je mnogokiπa, a zavladasigurnostKad nastupiblagostanje

Kad nastanesuπa i nevolja zanarod

Laæak

Travanj

Svibanj

Lipanj

Srpanj

Kolovoz

Rujan

Listopad

Studeni

Prosinac

SijeËanj

VeljaËa

168

Slavic names of the months in manuscripts of the GaziHusrev-bey Library

Among the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library, whose cata-logue is in preparation, a special attention is given to works from thefield of astrology and astronomy in Turkish language from the 16th ,17th and 18th century in which Slavic names for month have been used.It is important to mention that compilers of the Ottoman calendars paidspecial attention to the Slavic names of months, which they wrote alwayson the top, with red ink and made more visible compared with names inArabic and other oriental languages. This distinctive characteristic ofcalendars in Turkish language originated in the medieval Bosnia is a phe-nomenon, which witness intermixing of Oriental and Slavic culture, andas such has a great importance for research in the field of Oriental andSlavic studies, etymology, ethnography, folklore etc.

Unfortunately, among the sources which were accessible to us, wehave found only works by Fehim Spaho, from the thirties of the lastcentury, which deal with these issues.

Spaho, in his work has drawn attention to the specificity of the Otto-man calendars analyzing orthographic characteristics of Slavic nameswritten in Arabic script and their origins based on literature in Slaviclanguages. However, the frequency and outstanding usage of these namesin Ottoman sources of the manuscript collection of the Gazi Husrev-beyLibrary, require anew attention.

In this work we have attempted to present different ways of writ-ing Slavic names of months in manuscripts whose big part consists ofcalendars, and then to give an explanation of link between their etymol-ogy and orthographic characteristics. Besides, it has been noticed thatapart from usual details included in the calendars of this kind, outlinedaccording to solar system of calculation of the time, here exist detailsrelated to natural and social events. Among them are folk belief and pre-diction linked to some extraordinary and supernatural accuracy whichhad direct link with specific months. This is especially case with workswhich according to their character are not calendars, but manuscripts

169

which are named malhame and t’abir-i name, that is works containingastrological details of extraordinary events. In that sense, it is importantto emphasize manuscript kept in the Bosniak Institute in Sarajevo (callnumber:MS 660), in which within the calendar chart have been givenfolk belief and predictions about extraordinary events according to list ofmonths in particular year.

In this work, the author has given a translation and transcriptionof this chart whose content clearly talks about people’s attempt to linkevents in the nature and society with specific period of year, indicating aconnection which exists between natural and social events and name ofthe months given by Slavic people.

All this proves that names of months, which are in use in differentvariants in Czech, Croat, Polish, Ukrainian languages were widely usedin Bosnia in 16, 17 and 18 century. They represent indispensable elementof Ottoman works from the field of astronomy and astrology in this time.

171

Mina KujoviÊ

PRILOG HISTORIJI KNJIGE U BOSNI IHERCEGOVINI

Nakon zaposjedanja bosanskohercegovaËkog podruËja u drugojpolovini 15. stoljeÊa pa sve do danas, ovdje je uvijek bilo knjiga i raznihrukopisa (manuskripta) pisanih na orjentalnim jezicima arapskim,staroosmanskim ili nekim drugim orjentalnim pismom. Osmanlije sutokom svoje uprave u naπoj zemlji nastojali da πirenjem pismenosti naorjentalnim jezicima uËvrste svoju vlast i proπire islamsku vjeru.

Pisana rijeË u Bosni i Hercegovini tokom 4-stoljetne osmanske upraveprevashodno je bila u sluæbi πirenja islama pa je zbog toga knjiga cijenjena iËuvana kao najveÊa dragocijenost. Knjige su se Ëuvale u Gazi Husrev begovojbiblioteci u Sarajevu,1 medresama (u Bosni i Hercegovini ih je bilo preko 100i svaka je imala biblioteku sa skromnim knjiænim fondom), tekijama idæamijama. Nije bilo organizirane prodaje knjiga jer su prve knjiæare otvorenetek u vrijeme austrougarske uprave (1878-1918.), pa su knjige kupovane iprodavane kao i svaka druga skupa roba. U Bosnu su πtampane knjige izorjentalnih zemalja pristizale u malom broju primjeraka, uglavnom kupovinombogatjih pojedinaca ili putem poklona naπim ljudima prilikom njihovihputovanja. U samoj Bosni, a naroËito u Sarajevu, u tekijama i medresama, zapotrebe vjerske nastave, knjige su umnoæavane prepisivanjem.a zatim kodknjigovezaca uvezivane. Bogatije familije imale su skromne biblioteke a svakamuslimanska kuÊa imala je bar Kur’an ili sufaru.2

Kako su u knjigama i onim πtampanim i onim pisanim najËeπÊe biliislamski sadræaji i kako je bila skupa i rijetka roba u naπim krajevima jeuvijek postojalo veliko poπtovanje prema pisanoj rijeËi na orjentalnimjezicima pisanim arapskim pismom. Knjige us se redovno popisivale idobro Ëuvale kako u bibliotekama tako i kod familija i pojedinaca.

1 Bila je to prva biblioteka u BiH dostupna πirem krugu Ëitalaca (utemeljioGazi Husrv-beg, 1573.)

2 HadæiosmanoviÊ, Lamija: Biblioteke u BiH 1878 -1918, Sarajevo, 1980.

172

Zbog svega navedenog, sarjevski muftija i reis-ul-ullema MustafaHilmi ef. OmeroviÊ3 bio je iznenaen, skoro uvrijeen, kad je iz Carigradadobio fetvu4 πeih-ul-islama koju je 16. IX 1884. (16. zulkade 1301.)potpisao Ahmed Esad, b. Mehmed Seid.5 U fetvi, πeih-ul-islam obavjeπtavasarajevskog muftiju, Ejub-eff OmeroviÊa da se u Bosni i drugim‘okupiranim provincijama’ nalazi dosta knjiga i manuskripta naorjentalnim jezicima koje su rasute po raznim mjestima a da o njima nikone vodi raËuna. Muftiji se izriËito nareuje da se sve ‘tamo nalazeÊe knjige’(misli na bosanskohercegovaËko podruËje) trebaju prikupiti u nadleænedæamije, popisati i konzervirati.6

Muftija je prepis fetve uz popratno obrazloæenje proslijedio πefuZemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu fon Appelu.7 U popratnom dopisuje objasnio da je taËno da u Bosni ima dosta knjiga i drugih rukopisa naorjentalnim jezicima ali da se o svakoj pojedinoj knjizi zna gdje se nalazii kako se Ëuva. U pomenutoj fetvi πeih-ul-islama naroËito se istiËe kakosu zbog nebrige njihovih vlasnika knjige izloæene propadanju. U vezi saovom primjedbom muftija OmeroviÊ je obavijestio πefa Zemaljske vladeda mu zabrinutost πeih-ul-islama djeluje suviπna jer se o knjigama u Bosnii Hercegovini uvijek vodila posebna briga kroz razliËite islamske institucijekao πto su: Ulema medælis, Vakufska komisija i dæamijski odbori. U svim

3 U periodu od 1882 do 1909 reis-ul-ulema ujedno je bio i sarajevski muftija.Mustafa Hilmi-ef. OmeroviÊ postavljen je za reisa 15.12. 1882.

4 Fetva je pismeno pravno miπjenje i bila je obavezujuÊa za sve duænosnikeOsmanskog carstva,

5 ABH, ZMF, preziodijalni spisi, 862/1884.

6 U arhivskoj i biblioteËkoj struci pod pojmom konzervacija podrazumijevajuse mjere koje treba poduzeti da bi se dokumenti i knjige zaπtitili i saËuvali odpropadanja, Da bi se to postiglo potrebno je poznavati osnovne osobine materijalakoji ulaze u sastav raznih vrsta papira te vabjske i unutraπnje faktore koji utjeËuna prpopadanje knjiga i dokumenata. Danas arhivska i biblioteËka praksa poznajei primjenjuje Ëitav niz mjera kako bi zaπtitila papir od raznih vrsta oπteÊenja(vlaga, svjetlost, glodari, insekti i dr.) i mnoge naËine da se veÊæ oπteÊeni papirizlijeËi.

Nismo uspjeli da iz dostupnih izvora saznamo πta se podrazumijevalo podkonzervacijom knjiga 1884. godine, niti na koji je naËin konzervacija provoena.

7 Fon Appel - poglavar /πef Zemaljske vlade za BiH od 26. 8. 1882.- 11. 12.1903.

173

tim institucijama uvijek se velika paænja posveÊivala raznim vjerskiminteresima i drugim sadræajima meu kojima su i prepisivanje i Ëuvanjeknjiga.

U vezi sa konzervacijom knjiga i drugih rukopisa na orjentalnimjezicima tokom 1884. godine voena je obimna prepiska izmeu ministrafinansija ZajedniËkog ministarstva finansija u BeËu, Benjamina Kalaja,8

πefa zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarjevu, fon Appela,austrougarskog konzula u Carigradu gospodina Salica i sarajevskogmuftije i reis-ul-uleme OmeroviÊa.

Austro-Ugarska monarhija je 1878. godine okupirala Bosnu iHercegovinu sa ambicijom da je prvo potËini a zatim pripoji svomeCarstvu. Na taj naËin Bosna i Hercegovina se formalno-pravno nalazilau okrilju jedne orjentalno-islamske carevine - Osmanskog carstva, a defakto, pod vlaπÊu druge evropske, hriπÊanske Austro-Ugarske carevine.Prepiska u vezi sa knjigama i rukopisima kojie su se nalazile ‘nezaπtiÊeneu okupranim podruËjima trajala je tokom cijele 1884. godine.

Podaci o prepisci u vezi sa zaπtitom, prikupljanjem i konzervacijomknjiga i rukopisa na orjentalnim jezicima koje se nalaze u Bosni i HercegovinisaËuvani su u arhivskom fondu nastalom djelovanjem ZajedniËkogministarstva finansija u BeËu (l878.-1918.) za 1884. godinu, adadktiranipod odrednicom ‘Konzervacija muhamedanskih knjiga i manuskripta.’Meu spisima koji se odnose na ‘konzervaciju muhamedanskih manuskriptai knjiga’ nalazi se i dopis koji je 21. 7. 1884. godine u BeË, ministruBenjaminu Kalaju uputio tadaπnji austrougarski konzul u Carigradu,gospodin Salica.9 U dopisu gospodin Salica obavijeπtava ZajedniËkoministarstvo finansija da je od Porte u Carigradu (Konstantinopolju) dobioupozorenje da u Bosni i ‘drugim okupiranim provincijama’ ima dosta knjigai starih rukopisa koje su izloæene propadanju zbog nebrige njihovih vlasnika,Porta zahtijeva da austrougarska Vlada u Bosni ‘ovu stvar izvidi te da πtohitnije dobije izvjeπtaj o tome πta je Vlada poduzela u vezi sa spaπavanjemknjiga i rukopisa.’ Konzul Salica na kraju dopisa od ZajedniËkog

8 Benjamin Kalaj bio je ministar ZMF u BeËu. Nakon okupacije od straneAustro-Ugarske monarhije, 1878. godine, uprava nad Bosnom i Hercegovinomdodijeljena je ZajedniËkom ministarstvu finansija- Odjeljenju za BiH Zermaljskavlada u Sarajevu bila je izvrπna vlast ZMF, a poglavar ZV za BiH podreen ZMF.

9 ABH, ZMF, preez. 665/1184

174

ministarstva traæi upute u vezi sa zahtjevom Porte. On pita ministra Kalajaπta Êe odgovoriti Porti i kako da se ‘ponaπa’ u vezi sa ovim zahtjevom.Napominje da su i italijanski i engleski konzuli u Caraigradau dobili istoupozorenje za italijansku i englesku vladu, i veÊ odgovorili. Engleski konzulje u ime svoje vlade odgovorio da su na Kipru, gdje Englezi uprevljaju,prikupljene i popisane sve knjige na orjentalnim jezicima. Konzul Salicanapominje da nije uspio saznati kakav je odgovor Porti uputilo italijanskikonzul.

Ministar Benjamin Kalaj je veÊ 26. 7. 1884. godine10 u vezi sa ovimdopisom konzula Salice uputio dva dopisa: prvi je poslao Ministarstvuvanjskih poslova u BeËu a drugi, πefu Zemaljske vlade za Bosnu iHercegovinu u Sarjevu fon Appelu. Ministarstvo vanjskih poslova je dobiloupute o tome, kakav odgovor konzul Salica treba da uputi Porti uCarigradu. Porti je trebalo odgovoriti da su predstavnici ‘uËene uleme’ uSarjevu nezadovoljni primjedbama u vezi sa njihovom slabom brigom za‘tamo nalazeÊe muhamedanske knjige i manuskripte.’

©ef Zemaljske vlade u Sarjevu fon Appel je dobio zadatak da u vezisa saznanjem o postojanju ‘nezaπtiÊenih muhamedanskih knjiga imanuskripta’ oformi jedan fond Vlade za zaπtitu tamo ‘nalazeÊih’ starihknjiga i rukopisa. Zemaljska vlada je trebala da naredi ullemi u Bosni iHercegovini da iz sredstava ovog fonda sve oπteÊene ‘muhamedanske ‘knjige konzerviraju kako bi bile zaπtiÊene od daljeg propadanja. Isto tako,nareeno je Zemaljskoj vladi da prikupi detaljne informacije o broju ivrsti knjiga koje treba konzervirati.11

Poglavar Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, fon Appel odgovorioje ZajedniËkom ministarstvu finansija u BeË 14. 8. 1884, godine.12 Na omotispisa istaknut je kratak sadræaj:’ Predmet se odnosi na befel Porte u vezi sakonzervacijom muhamedanskih knjiga i manuskripta.’ U odgovoru ministruKalaju, πef Zemaljske vlade je pisao da je u vezi sa problemom konzerviranja‘nalazeÊih muhamedanskih knjiga i rukopisa’ proveo detaljnu istragu kod‘ovdaπnjih duhovnih funkcionera.’ Od reisa za Bosnu i Hercegovinu,odnosno sarajevskog muftije Hilmi ef. OmeroviÊa dobio je prepis fetve odπeih-il-islama u Carigradu. U prilogu dopisa je i prepis pomnenute fetva

10 ABH, n. izv.

11 Iz dostupnih izvora nismo saznali da li je ovo i uraeno.

12 ABH, ZMF, prez. 724/1884

175

prevedene na njemaËki jezik. Fon Appel obavjeπtava u istom dopisu ministraKalaja da je naredio sarajevskom muftiji da o svom troπku novoformiranogfonda sabere sve ‘tamo nalazeÊe knjige’ te da ih uredno popiπe i konzervira.Isto tako, muftijstvu je nareeno da sve vjerske duænosnike uputi da saberu,popiπu i uredno Ëuvaju knjige koje se nalaze na podruËju u njihovojnadleænosti.

Iz nama dostupnih historijskih izvora nije se moglo saznati kako suposlovi u vezi sa konzervacijom starih knjiga i rukopisa na orjentalnimjezicima zavrπne niti na koji su naËin i kojim tehnikom knjige konzervirane.

Contributions for history in Bosnia and Herzegovina

In the territory of Bosnia and Herzegovina there always were booksand different manuscripts which were preserved because they were pre-cious and expensive.

During the Ottoman rule in our region, in the Muslim houses, and inthe other Muslim religious institutions books written in oriental languagesusing Arabic alphabet (printed as well as copied ones) were appreciated.They were of special value especially because of their religious- Islamiccontent.

When in 1884 shaikh al-Islam from Istanbul warned mufti of Sarajevoand rais al-ulama effendi Mustafa Omerovic and National governmentof Bosnia and Herzegovina that, there are many old books and manu-scripts in oriental languages which were due to negligence exposed toruin (decay). This warning was followed by different reactions.

Mufti OmeroviÊ was surprised with this warning, because accordingto his knowledge in Bosnia there were books but they were properly re-corded and well kept.

National government for Bosnia and Herzegovina under orders fromVienna decided to establish a fund for protection and preservation of oldbooks in Bosnia and Herzegovina. It was ordered that all books be col-lected, orderly registered and recorded so as to be preserved.

From the accessible written sources it was not possible to learn whetherit was done and which method was used for preservation of the books.

177

Prijepis fetve ©ejhu-l-islama iz Carigrada sarajevskom muftijiHilmi ef. OmeroviÊu o prikupljanju islamskih rukopisa i knjiga

178

Nalog Fon Appela sarajevskom muftiji za prikupljanjeislamskih rukopisa i knjiga, njihov popis i konzerviranje

179

Jusuf MuliÊ

O NEKIM POSEBNOSTIMA VEZANIM ZAPOSTUPAK PRIHVATANJA ISLAMA U BOSNI I

NETA»NOSTIMA KOJE MU SE PRIPISUJU

Prihvatanje islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva, Vlaha iArbanasa u Bosni, odvijalo se prema opÊim naËelima koja su vaæila i uostalim nemuslimanskim balkanskim zemljama.1 Ovdje Êe biti rijeËi onekim posebnostima koje su u tom postupku doπle do izraæaja u Bosni inetaËnostima koje mu se pripisiju.

ETAPE U PRIHVATANJU ISLAMA

Kada je otpoËeo postupak prihvatanja islama2 od stranestarosjedilaËkog stanovniπtva i pripadnika nekih etniËkih skupina (Vlaha,Arbanasa i Cigana) u HercegovaËkom vilajetu, nije se iz dostupnih pisanihspomenika moglo taËno utvrditi.3 OslanjajuÊi se na brojna istraæivanjakoje su obavili Mehmed HandæiÊ,4 Nedim FilipoviÊ,5 Nenad FilipoviÊ,6

1 Nedim FilipoviÊ : Osvrt na prihvatanje islama na Balkanu pod Turcima,GODI©NJAK ANUBiH Knjiga 13, CZBI Knjiga 11, 1976, 385-416.

2 Sve do odræavanja NauËnog skupa pod naslovom ©irenje islama i islamskakultura u bosanskom ejaletu, koji je odræan u Sarajevu izmeu 7. i 9. marta1991. godine u povodu Ëetrdesetogodiπnjice Orijentalnog instituta, za prihvatanjeislama koriπÊen je izraz islamizacija. Tada je Avdo SuÊeska predloæio da se tonapusti i zamijeni izrazom πirenje islama. Smatrao sam da viπe odgovara izrazprihvatanje islama ili prelaæenje na islam, jer je πirenje islama rezultat njegovogprihvatanja od strane nemuslimana.

3 Ovdje se ne misli na sluËajeve prihvatanja islama od strane Boπnjana prijezaposjedanja Bosanskog kraljevstva.

4 Mehmed HandæiÊ: Islamizacija i porijeklo bosansko-hercegovaËkihmuslimana. Glavni uzrok prelaska Bogumila na islam, Sarajevo, 1940 55-58 (Radje objavljen i u autorovim sabranim djelima, Knjiga 2, Sarajevo, 2000, 2-46).

180

Ahmed S. AliËiÊ7 i dr., te radove Vladislava SkariÊa8 i Δire Truhelke9

moæe se kao osnovano prihvatiti da je to bilo uporedo sa uspostavljanjemosmanske vlasti.

Prihvatanje islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva, Vlaha(zajedno sa Arbanasima), moæe se podijeliti u dvije odvojene, aliistovremeno i meusobno povezane etape: p r v a, u XV vijeku, u kojoj jeprihvatanje islama bilo sporadiËno i, druga, u XVI stoljeÊu, u kojoj jeprihvatanje islama kod starosjedilaËkog stanovniπtva bilo masovno, a kodVlaha naglaπenije.

A) Prva etapa: SporadiËno prihvatanje islama u XV stoljeÊu

A/1) StarosjedilaËko stanovniπtvo

Nedostaju podaci o poloæaju starosjedilaËkog stanovniπtva prijeprihvatanja islama. To je bilo moguÊe utvrditi samo u malom brojusluËajeva. Takav je sluËaj sa nekim æupanima nekih æupa i zapovjednicimanekih tvrava, koji su se predali Osmanlijama, pripadnika srednjeg i sitnogplemstva,10 koji su se ukljuËili u njihov timarsko-spahijski sustav, kakobi saËuvali svoje baπtine u okviru dodjeljivanih im timara i svoj druπtvenipoloæaj.11 Za njih su navoene duænosti koje su obavljali, liËno ime, a u

5 Nedim FilipoviÊ: O nastanku feudalnih posjeda muslimanskog bosanskogplemstva, PREGLED 5, 1953, 386-393.; Napomene o islamizaciji u Bosni iHercegovini u XV vijeku, GODI©NJAK ANUBiH Knjiga 12, CZB Knjiga 5,197o, 141-165; O problemu druπtvenog i etniËkog razvitka u doba osmanskevlasti, PIIS 11-12 (1975-1976), 1976, 11-12: 274-282.

6 Nedim FilipoviÊ: Islamizacija Bosne u prva dva desetljeÊa osmanske vlasti,POF 41, 1991, 53-65.

7 Ahmed S. AliËiÊ: ©irenje islama u Hercegovini, POF 41, Sarajevo, 1991, 67-73.

8 V. SkariÊ: ©irenje islama u Bosni i Hercegovini, KALGAJ, 1941, 29-33.

9 Δ. Truhelka: O porijeklu bosanskih Muslimana, HRSMOT 2, 1934, 7: 249-257.

10 O prihvatanju islama od strane bosanskog plemstva, podrobnije vidjeti uradovima Vladislava SkariÊa: Bosansko-hercegovaËki muslimani, SKG NS 16, 1925,8: 617-623; Δire Truhelke: O porijeklu bosanskih Muslimana, n.dj.; Vase »ubriloviÊa:Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, JI» 1, 1935, 3: 358-403.

11 Nedim FilipoviÊ: O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije iËifluËenja, PIIS 17, 1981, 18:25-44.

181

zaista malom broju sluËajeva i porodiËno prezime. Ukoliko novi muslimanistarosjedioci nisu posjedovali timare i Ëifluke, moæe se samo nagaati dasu bili iz reda zemljoradniËke raje.

Za one nemuslimane iz reda sitnog i srednjeg plemstva, koji su islamprihvatili na samom poËetku toga postupka, koriπÊena su njihovamuslimanska liËna imena i patronimiËka prezimena, kod onih koji suislam prihvatili u drugoj etapi muslimanska liËna imena i nemuslimanskaimena njihovih oËeva, a za one koji su islam prihvatali neposredno predpopise, samo njihovo novo muslimansko liËno ime i oznaku novi musliman(muslim-i nev). Doseljavani muslimani nosili su samo liËno ime, a uznjega naziv ishodiπta (Karadæoz iz Karahisara), vojnu duænost (slugasandæak-bega, tobdæija) ili civilnu duænost (dragoman/bos. prevodilac,imam, kadija i sl.), a u nekim sluËajevima i srodstvo s poznatim liËnostima(roak Ali-paπe).12 Vlaπke starjeπine su zadræavali titulu i liËno ime, rjee

12 Turci, kao ni brojni drugi narodi svijeta, meu kojima i nemuslimanski(Jevreji), nisu imali prezimena, nego su nosili samo svoje liËno ime i liËno imeoca (Hasan, sin Mahmuda, Abraham, sin Isaka itd. ), pa su to primjenjivali i napripadnike drugih pokoravanih naroda. Izuzetak su bili Bosanci kao visokiduænosnici Osmanskog carstva, koji su zadræali svoja slavenska prezimena:BoroviniÊi, BoljaniÊi, JankoviÊi, Kukavice, OpukoviÊi, SokoloviÊi, i dr. Ovo jepredstavljalo znaËajnu polugu u brisanju porijekla pripadnika raznih naroda.Oni koji su prihvatali islam, dobijali su i muslimansko liËno ime, a kao πto jenavedeno, muslimani koji su postali timarlije, na samom poËetku su zadræavali islavenska patronimiËka prezimena (Ahmed BoroviniÊ), odmah nakon toga samosvoje liËno ime i liËno ime oca (Mehmed, sin Vukca) i u drugoj generaciji nosilisvoje liËno ime i liËno ime oca (Mehmed, sin Osmana). Time se gubila svakaveza sa porijeklom onih koji su prihvatili islam, πto je bio sastavni dio politikeOsmanlija. U poodmakloj dobi prisustva Osmanlija u Bosni, uz liËno ime ocastavljan je turski nastavak oglu (olu) ili perzijski zade, koji oznaËavaju pripadnostnekomu (Ahmed koji pripada Mehmedu), πto bi odgovaralo slavenskom iÊ. Takosu kod muslimana nastala patronimiËka prezimena, kao naprimjer, Ilijas, sinHamida kao HamidoviÊ, Memed, sin Ibrahima kao IbrahimoviÊ itd. Takvimprezimenima prikljuËivani su razni dodaci: Osman-agiÊ, BeÊir-begoviÊ, Numan-kadiÊ, Ali-ËehajiÊ (turskom nazivu Ëehaja najviπe odgovara hrvatski tajnik, o.p.)i dr. O muslimanskim liËnim menima u Bosni, od kojih je i nastao najveÊi brojprezimena (patronimici), vidjeti u radu Ibrahima Kemure: Muslimanska imena injihova znaËenja, GVIS 35, 1972, 3-4: 122-126, 5-6:227-235, 7-8: 330-336(Poseban otisak, Sarajevo, 1975.) i u rjeËniku Murisa IdrizoviÊa, AbdulahaJasenkoviÊa i Vladimira Knora: RjeËnik stranih rijeËi, Sarajevo, 1989.

182

uz to i prezime, a vlaπka raja samo liËno vlastito liËno ime i liËno imeoca. Zanimljivu sliku pruæa klasifikacija onih u Bosni iz redastarosjedilaËkog sitnog i srednjeg plemstva koji su prihvatili islam, kakopo vremenu prihvatanja, tako i po naËinu na koji su njihova imenazabiljeæena u popisu.

©to se tiËe vremena prihvatanja islama do kraja popisa Bosanskogsandæaka 12. maja 1469. godine, oËito je da su bile prisutne tri podetape:

Prva, u kojoj su novi muslimani iz reda sitnog i srednjeg plemstvana samom poËetku popisa upisivani sa novim muslimanskim liËnimimenom i patronimiËkim prezimenom (nahija Dubπtica: Jusuf –okoviÊ),jer je to bilo rezervirano samo za one nove muslimane, koji su postajalivisoki dostojanstvenici Osmanskog carstva (BoljaniÊi, BoroviniÊi,JankoviÊi, OpukoviÊi, PredojeviÊi ili PredoviÊi ili PrediÊi, SokoloviÊi idr.).

Druga, u kojoj su novi muslimani bili upisani sa novim muslimanskimliËnim imenom i nemuslimanskim imenom oca (nahija Bistrica: Hasan,Ali i Husejn, sinovi Borovine).13 Iz liËnih imena oËeva izvoeni supatronimici, koja pomaæu da se utvrde prezimena plemiÊkih porodica.

Da ovakvih podataka ima viπe, oni bi bili dragocjeni za plemiÊkurodovsku historiju srednjovjekovne Bosne.

Iz tih πturih podataka moglo se je saznati iz kojih su rodova sitnog isrednjeg bosanskog plemstva regruturani prvi timarlije u Bosni, koji sunastavili svoje plemstvo i u novoj vjeri. Ali, ono πto je najvaænije, jestepotvrda da su i pripadnici srednjovjekovnih vlasteoskih rodova, koji supripadale sitnom i srednjem plemstvu, nastavili koristiti svoje baπtine kaotimare. Poπto je to i kod zemljoradniËke raje popisima dokazano, ovopredstavlja najsnaænije uporiπte za dokazivanje pripadnosti zemlje izpredosmanskog perioda i u osmanskom periodu vlasti iskljuËivoBoπnjanima.14 »injenica da su napuπtene zemlje od strane pripadnika

13 Ovo je poznata srednjovjekovna plemiÊka porodica sa Jabuke (nahijaBistrica), Ëiji potomci i danas nose patronimik Borovina. Od njih je najpoznatijiSinan-paπa BoroviniÊ, koji je bio zet Mehmed-paπe SokoloviÊa, sandæak-begHercegovaËkog sandæaka i begler-beg Bosanskog beglerbegluka.

14 U srednjovjekovnoj bosanskoj dræavi, stanovnici su se dijelili na ljude(Boπnjani, Bosanci ili Slaveni) i vlahe (DAD, LETCOMLEV, 2, 1oo ‘).

183

Crkve bosanske i KatoliËke crkve Osmanlije kasnije dodjeljivalinaseljavanim Vlasima, koji su se iz Hercegovine, Crne Gore, Kosova iSrbije, u dijelovima Bosne izvan Hercegovine i u onim dijelovimaHercegovine, u kojima nije bilo Vlaha do dolaska Osmanlija, samodokazuje na koji su naËin od tada pa sve do naπih dana dolazili do zemlje,koju svojataju kao vekovnu srpsku. Pouzdani podaci o svojinskomvlasniπtvu nad zemljom, vezanih za tzv. agrarnu reformu iz 1919. godine,jasno pokazuju koliko je zemlje pripadalo kojoj vjerskoj grupaciji.15

TreÊa, koja se nastavila na drugu, i u kojoj su se gubila slavenskapatronimiËka prezimena i liËna imena oËeva, pa su oni koji su prihvatiliislam upisavni samo s novim muslimanskim liËnim imenima, uz dodataknovi musliman (muslemi nev).

Osmanlije su novim muslimanima dodjeljivali liËna imena i tooznaËavali sa Preπao je na islam i dobio ime Jusuf. Njihova liËna imenauglavnom su zamjenjivali odgovarajuÊim turskim anadolskim (Arslan,Bajram, Ejnehan, Evrenos, Hiπam, Hoπkadem, Karadæa, Karadæoz, ©adi,©irmerd i dr.) ili arapskim imenima prilagoenim turskom jeziku (Mehmedumjesto Muhammed). U jednom broju sluËajeva onih koji su prihvatiliislam, nemuslimanska liËna imena prevedena na turski, arapski ili perzijskimjezik: Gvozden je postao Timur, Vuk Kurd (bos. Kurt), Æivan ili ÆivkoJahja itd. Svojoj djeci skoro u pravilu davali su neturska imena. U drugojetapi, koja se odvijala u XVI vijeku, a prihvatanje islama poprimilorazmjere masovnosti, novi muslimani mogli su birati svoja nova liËnaimena. U neznatnom broju sluËajeva opredjeljivali su se za turska liËnaimena a opredjeljivali su se za arapska ili perzijska.

U popisima sandæaka, koji su uslijedili nakon prvog popisa Bosanskogsandæaka iz 1468/1469. godine, starosjedioci iz reda zemljoradniËke rajekoji su prihvatili islam bili su svrstani u sljedeÊe Ëetiri kategorije:

Prvu, koju su Ëinili oni πto su nosili svoja nemuslimanska liËna imenai liËna imena svojih oËeva, pored kojih stoji oznaka postao musliman injihov braËni poloæaj: oæenjeni (Ëift i dæaba) i neoæenjeni (mucerred),vezane za plaÊanje poreza ispendæe za muslimane.

15 O tome podrobnije vidjeti u radu Jusufa MuliÊa: Genocid nadmuslimanima u Bosni i Hercegovini, Sandæaku, Kosovu, Metohiji, Crnoj Gori iMakedoni izmeu dva svjetska rata, BEHAR 3-4, Zagreb, 1993, 1-9 i KABES,Mostar, 1, 1995, 2: 31-34, 3:24-26 i 4: 29-32; 2, 1996, 5: 45-46.

184

Drugu, u koju spadaju oni πto su zadræali nemuslimansko liËno ime,uz dodatak braËnog stanja, na osnovu kojega su izmirivane obavezeplaÊanja muslimanske ispendæe.

TreÊu, u koju spadaju oni:

a) koji su dobili novo muslimansko ime u zamjenu za svojenemuslimansko, a zadræali nemuslimansko ime oca (Alija, sin Radoja),16

b) koji su dobili muslimanska imena s oznakom novi musliman(Omer, novi musliman, dæaba),

c) koji su oznaËeni kao braÊa muslimana (Hamza, brat Radoja iRadivoja, Ëift),

d) koji su dobili novo muslimansko ime, ali su prikrili liËno ime ocaoznakom sin Abdullaha ( Ishak, sin Abdullaha, neoæenjen).17

Moæda bi se u skupinu onih koji su prihvatili islam mogle ubrojiti iosobe sa muslimanskim imenima kod kojih je izrijekom navedenomusliman, jer ovakvo oznaËavanje nije bilo uobiËajeno kod doseljavanihmuslimana u novoosvojene zemlje iz drugih dijelova Osmanskog carstva.

A/2 Vlasi

I Vlasi su od samog poËetka uspostave trajne osmanske vlasti u BosnipoËeli prelaziti na islam. Prvo su to Ëinile njihovi starjeπine, a nakon njihi vlaπka raja.18 U popisima, Arbanasi su iskazivani zajedno s Vlasima. Tooteæava uvid u moguÊe razlike kod prihvatanja islama od strane Vlaha iArbanasa. Jedino se kod plemena za koja se izrijekom zna da su arbanaπka,mogla utvrditi pojavnost u prihvatanju islama (BjelopavliÊi, Burmazi,Grude, Hoti, Klimente/Koeljmend, KuËi, Macure, Maine, MalonπiÊi/Malonze, Mataruge/Mataronge i ©krijelji).

16 U ovom popisu ponovo je u selu Gornje OgleËevo u nahiji Soko (danasIgoËe u opÊini FoËa, posrbljeno Srbinje) zabiljeæen ©irmerd, uz kojega je sadastajalo i liËno ime nemuslimanskog oca Radak.

17 U etapi masovnog prihvatanja islama u XVI stoljeÊa, ovakav naËinoznaËavanja liËnog imena nemuslimanskog oca bit Êe vrlo Ëest sluËaj. Nisu rijetkisluËajevi da u jednom istom selu Ëak treÊina kuÊedomaÊina koji su prihvatiliislam nose muslimanska liËna imena i oznaku sin Abdullaha (Boæjeg roba).

18 Ahmed S. AliËiÊ: ©irenje islama u Hercegovini, n.dj. 70.

185

a) Vlaπke starjeπine

Za razliku od sitnog i srednjeg bosanskog plemstva, kod vlaπkihstarjeπina (knezovi, vojvode, katunari i tekliÊi), skoro u pravilu, uz liËnoime, a ponedgje i liËno ime oca, bila su navoene i njihove starjeπinsketitule. I oni su se, takoer, ukljuËili u osmanski timarsko-spahijski sustavi dobijali svoje stare baπtine kao timare ili su im one dodjeljivane, a nekimauz to i Ëifluci.19

Prema podacima koje je iznio Δiro Truhelka, proizlazi da je prvi naislam prevjereni vlaπki starjeπina bio Isa-beg VraneπeviÊ. O njemujeTruhelka naveo sljedeÊe:20

VeÊ 1455. nalazimo Isa-bega VraneπeviÊa, koji je bio jamaËno visokidostojanstvenik, jer mu DubrovËani 17. aprila 1455. godine poslaπe daroveu vrijednosti od 300 perpera (l00 dukata), a njegovu poslaniku 80 perpera(26,7 dukata).

Na osnovu uputa koje je VijeÊe umoljenih dalo svome poslanikuMihovilu RestiÊu 5. jula 1497. godine da prilikom posjete novom sandæak-begu HercegovaËkog sandæaka Ahmed-begu VraneπeviÊu posebno istakneveliËinu Isa-bega VraneπeviÊa,21 Truhelka je izveo zakljuËak prema kojemuje Ali-beg bio Isa-begov sin.

Sve do popisa Bosanskog sandæaka iz 1468/1469. godine, nema drugihvijesti o vlaπkim starjeπinama koji su prihvatili islam. U tom popisuzabiljeæen je samo Ibrahim, sin kneza Vraneπa, koji je postao spahija idobio timar s godiπnjim prihodom od 1.758 akËi. On je u meuvremenupreπao u sluæbu na dvoru u Istanbulu i izgubio svoj timar. U dva navrataboravio je u Dubrovniku kao liËni sklav,22 odnosno poslanik sultanaBajazida II: prvi put u decembru 1476. godine, kad mu je otac imenovanza vojvodu nahija Trebinje i Popovo, a drugi put 5. maja 1485. godine, sporukom sultana Bajazida II za DubrovËane.

U dva pisana spomenika koji su pohranjeni u Dræavnom arhivu uDubrovniku, zabiljeæeni su braÊa Ali-beg i Smail-beg VlahoviÊ, oËito od

19 Nedim FilipoviÊ: Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVIvijeku, RADOVI ANUBiH Knjiga 73, odn. Knjiga 23, 1983, 139-148.

20 Δ. Truhelka: TSSDA III, 415.

21 DAD, LETCOMLEV 17, 55.

22 Sklav je bio prevodilac na carskom dvoru za juænoslavenske jezike.

186

ljubinskog vlaπkog roda VlahoviÊi. Oni su po nalogu sultana Bajazida IIdolazili 1474. godine u Dubrovnik da bi prisustvovali poravnanju izmeubraÊe (StipanoviÊ) HercegoviÊ: hercega Vlatka i kneza Stipana mlaeg.23

Nakon toga, prihvatanje islama od strane vlaπkih starjeπina bilo jeuËestalije.

b) Vlaπka raja

Do poËetka popisa Bosanskog sandæaka iz 1468/1469. godine, nijezabiljeæen nijedan Vlah iz reda vlaπke raje koji je prihvatio islam. Imasamo nekoliko sluËajeva Vlaha iz reda vlaπke raje koji su izmeu zavrπetkapopisa Bosanskog sandæaka iz 1468/1469. i zavrπetka popisaHercegovaËkog sandæaka iz 1475-1477. godine prihvatili islam.

B) Druga etapa: Masovno prihvatanje islama u XVI stoljeÊu

B/l) StarosjedilaËko stanovniπtvo

Masovno prihvatanje islama od strane starosjedilaËkognemuslimanskog stanovniπtva uslijedilo je u XVI stoljeÊu. O tome subrojËane podatke iznijeli autori u svojim referatima podnesenim naSimpozijumu o πirenju islama i islamske kulture, pa ih ovdje nije potrebnonavoditi. Pri tome je od znaËaja istaknuti Ëinjenicu da je postupakprihvatanja islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva bio slabiji unahijama u kojima su prije osmanskog zaposjedanja katolici i pravoslavciËinili glavninu stanovniπtva, a naglaπeno jako u nahijama u kojima suprije osmanskog zaposjedanja glavninu stanovniπtva Ëinili pripadnici Crkvebosanske. Aleksandar Solovljev je ustvrdio kako su meu starosjedilaËkimstanovniπtvom glavninu onih koji su prihvatili islam Ëinili pripadnici Crkvebosanske (koje on naziva bogumilima o.p.) i KatoliËke crkve.24

Za ovu etapu postupak prihvatanja islama od strane starosjedilaËkognevlaπkog stanovniπtva osobeno je da je, za razliku od sandæaka u ostalimdijelovima Bosne, u Hercegovini, praktiËki, bio zavrπen, jer je krajem

23 O ovoj dvojici braÊe podrobno vidjeti u Monogorafiji Jusufa MuliÊa:Hercegovina l, 31-32 i 34-38.

24 A. Solovljev: Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, GIDBIH 1, 1949,42-79.

187

XVI vijeka udio muslimanskih u ukupnom broju kuÊa nevlaπkogstanovniπtva iznosio 80,3%.25

B/2) Vlasi

Kao i starosjedilaËko stanovniπtvo, tako su i Vlasi u XVI stoljeÊu uneπto zapaæenijem postotku prihvatali islam, ali je i to bilo vrlo skormnihrazmjera.

a) Vlaπke starjeπine

Kao posebnu zanimljivost treba naglasiti da je bilo vlaπkih karuna ukojima su katunari bili muslimani, a nije bilo u njima nijednog drugogmuslimana.

Moæe se sa sigurnoπÊu prihvatiti da je postupak prihvatanja islama iod starosjedilaËkog stanovniπtva i od Vlaha bio, praktiËki, zavrπen do krajaXVI stoljeÊa. Nakon toga, sluËajevi prihvatanja islama bili su sporadiËni.

KO JE PRIHVATAO ISLAM

Vezano za porijeklo onih koji su prihvatili islam, kao posebno vaænotreba naglasiti da su svi (naglasio JM) pripadnici Crkve bosanske prihvatiliislam, bez obzira na Ëinjenicu da su se u svojoj vjeri sporadiËno zadræalii do polovine XIX stoljeÊa. Zanimljiva je zabiljeπka koju je s tim u veziuËinio fra Petar Bakula:26

U DuboËanima27 (kotar Konjic),28 porodica Heleæ, koja bijaπe posljednjisljedbenik bogumilske zanesenosti, prigrlila je islam prije nekoliko godinaunazad.

25 MuliÊ, J.: HERCEGOVINA 2, Sarajevo, 2004, 165-164 (Tabela 9.1.).

26 P. Bakula: Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialiset vicariatus Appostolicii in Hercegovine, pro anno domini 1867., Spalato 1867.

27 Selo na bosanskoj strani rjeËice Rakitnice, desne pritoke Neretve. Nazivselu dali su starosjedioci prema ishodiπtu Vlaha iz plemena KriËke, koji su se tudoselili iz sela DuboËica (danas u opÊini Pljevlja u Republici Crnoj Gori).

28 Selo DuboËani smjeπteno je na samom uπÊu rjeËice Rakitnice u Nertevu,i to na njenoj desnoj bosanskoj strani, ali je u upravnoj organizaciji od pamtivijekapripadalo Hercegovini.

188

Ova je porodica uzela prezime ElezoviÊ i zadræala ga sve do danaπnjihdana.

O prihvatanju islama u Bosni i Hercegovini zapaæenu studiju napisaoje Mehmed HandæiÊ.29

Bilo je podrobno rijeËi o prihvatanju islama od pravoslaviziranihVlaha i Arbanasa. Meutim islam su prihvatali i katolici, ali u relativnomanjem broju, ali s razlikama koje su ispoljene u ostalim sandæacimaBosne i u HercegovaËkom sandæaku. U tim sandæacima, izuzev srediπnjegdijela Bosanskog sandæaka, i katoliËko stanovniπtvo je pred Osmanlijamaizbjeglo u susjedne katoliËke zemlje i veÊina je do kraja XVI stoljeÊa,odnosno do zavrπetka postupka masovnog prihvatanja islama, bila uizbjegliπtvu. Od onih koji nisu napustili svoja ognjiπta ili su se poËetkomXVII vijeka vratili iz izbjegliπtva, najmasovnije prihvatanje islamazabiljeæeno je u nahiji Sutiska.30

Izneseni podaci o prihvatanju islama potvruju brojne navode uhistoriografskoj literaturi o prihvatanju islama u bivπem Bosanskomkraljevstvu: prvi, prema kojima ono nije bilo zapaæenije na poËetkuosmanske vlasti i da je ono skoro zavrπeno u XVI stoljeÊu, i, drugi, premakojemu su islam prvi prihvatili pripadnici srednjeg i sitnog bosanskogplemstva i vlaπke starjeπine, a tek nakon njih zemljoradniËka i vlaπka raja.

Iz saËuvanih pisanih spomenika moglo se je utvrditi da su jedinopripadnici Crkve bosanske, koji su prihvatili islam, joπ dugo nakon togazadræali veze sa ranijom vjerom. »itali su Novi zavjet, a poznat je sluËajda su joπ i poslije Prvog svjetskog rata seljaci muslimani iz sela Luka napodruËju Æepe (Rogatica) vrπili uporeivanje tekstova sadræanih u Novomzavjetu i u Kur’anu.31

29 Mehmed HandæiÊ: Jedan prilog povijesti prvih dana πirenja islama uBosni i Hercegovini, KALNUZ 5, 1938, 29, 45.

30 Do danas poznato najmasovnije prihvatanje islama od katolika zabiljeæioje papinski apostolski vizitator Petar Masareki (Masarechi) 1623. i 1624. godine.O tome je u izvjeπtaju papi zabiljeæio sljedeÊe: ReËeno mi je da je proπlih godinau okolici Sutiske (Kraljeve o.p.) otpalo od krπËanske vjere πest ili sedam hiljadakatolika (K. DraganoviÊ: IzvjeπÊe apostolskog vizitatora Petra Masarechija oprilikama katoliËkog naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g.1623. i 1624, Starine, JAZU 39., 1938. str. 43).

31 M. HadæijahiÊ, M. TraljiÊ: Islam i muslimani u Bosni Hercegovini, n.dj. 51.

189

Jedan od nauvjerljivijih dokaza o Ëvrstoj vezi pripadnika Crkvebosanske koji su prihvatili islam sa svojom tradicijom, predstavljaju grobnispomenici. U dobrom broju sluËajeva u upotrebi su ostala ista greblja,32 stim πto su u starom dijelu prisutni steÊci ili drugi vidovi grobnihspomemika, a u novom niπani (baπluci).

Bosanski muslimani joπ uvijek gaje poπtovanje prema pripadnicimaCrkve bosanske, koje smatraju svojim precima i zovu ih nametnutimnazivom Bogumili.33 Na mnogim nekropolama steÊaka, koji su ostalineuniπteni, joπ uvijek se odræavaju vjerski obredi (dove i mevludi), kojimaoni podræavaju sjeÊanje i odaju poËast svojim precima.34

Krajem XV ili poËetkom XVI vijeka, savrπeni krstjani (ishodiπnji redstrojniËke ljestvice Crkve bosanske, o.p. ), pisali su seljacima zapise protivraznih uroka i prirodnih nepogoda. jedan takav zapis pronaen jepoËetkom XIX vijeka u selu Kunova (danas opÊina FoËa), koji je ΔiroTruhelka nazvao Kunovski zapis.35 Tekst zapisa pisan je na bosanskomjeziku pismom bosanËica, a zavrπava reËenicom pisanom na latinskomjeziku latiniËnim pismom: In honore Dei, per deliberationem Patriae, kojau prijevodu na bosanski jezik glasi: U Ëast Boga za osloboenje domovine.

Meu stanovnicima konjiËkog kraja uvrijeæeno je miπljenje da supotomci plemiÊkog roda Repovac iz istoimenog danaπnjeg sela (ranijePodstinje ili Podlisje) u opÊini Konjic i njene brojne grane (AjanoviÊi,AlibegoviÊi, DautbegoviÊi, HasanbegoviÊi, JusufbegoviÊi, MustafabegoviÊi,NuhbegoviÊi i dr.), joπ uvijek zadræala neke odlike uËenja Crkve bosanske.Takoer, prema predanju, oni Ëuvaju neku relikviju iz doba kada su bilipripadnici Crkve bosanske.

32. Greblje je izvorna bosanska rijeË.

33 O tome podrobnije vidjeti u Monografiji Jusufa MuliÊa: Hercegovina 1,155-156.

34 O tome je brojne podatke dao rahmetli Mehmed HandæiÊ u svojoj kraÊojstudiji Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovaËkihmuslimana, Sarajevo, 194o.(Rad je objavljen i u autorovom Sabranim djelima,Knjiga 2, Sarajevo, 2000, 2-46).

35 Δ. Truhelka: Jedan zanimiv zapis pisan bosanÊicom, GZM 18, 1906, 3:349-354. Kunovski zapis objavio je i Muhamed HadæijahiÊ u radu Bogumilistvoi islamizacija (IV), objavljen u knjizi koju je napisao u koautorstvu s MuhamutomTraljiÊem: Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997, 4-43.

190

»INIOCI KOJI SU UTJECALI NAPRIHVATANJE I ©IRENJE ISLAMA

O posebnostima islamizacije u Bosni, izmeu ostalih, posebno suznaËajni radovi Nedima FilipoviÊa36 i Ahmeda S. AliËiÊa, s posebnim sovrtom na Hercegovinu.37 Prema ovim autorima, u Ëinioce koji se odnosena Ëitavu Bosnu spadaju:

a) podvojenost Bosanaca po vjerskoj osnovi do koje je doπlo uposljednjim godinama samostalnosti Bosanskog kraljevstva,

b) prinuda posljednjih bosanskih kraljeva i srpskih despota napripadnike Crkve bosanske, koje su nazivali hereticima i babunima, daprihvate katoliËku, odnosno pravoslavnu vjeru i progoni iz Kraljeve zemljei srpske despotovine onih koji na to nisu pristali,

c) uËvrπÊivanje vlasti novog gospodara i gubitak nade da Êe doÊi donjene promjene,

d) izmjenu druπtvenih i ekonomskih uvjeta koji su zemljoradniËkojraji omoguÊili povoljnije uvjete æivljenja i privreivanja,

e) utjecaj starosjedilaca koji su nakon prihvatanja islama na raznenaËine stjecali viπi druπtveni poloæaj,

f) ukljuËivanje domaÊeg starosjedilaËkog sitnog i srednjeg plemstvate vlaπkih starjeπina u osmanski timarsko-spahijski sustav, odnosno vojnuklasu, i njihovo postepeno prihvatanje islama, πto je za sobom povlaËilozemljoradniËku i vlaπku raju na prihvataje islama i

h) oslabljena moÊ sve tri crkve, koje kao takve nisu bile u moguÊnostida se na bilo koji naËin suprotstave prihvatanju i πirenju islama.

Dodatni Ëinioci koji su utjecali na bræe i masovnije prihvatanje islamau Hercegovini, Ahmed S. AliËiÊ je ubrojio slijedeÊa dva:

a) prisustvo velikog broja pripadnika Crkve bosanske koji su tuobitavali i prije njihovog progona iz Kraljeve zemlje i

b) prisustvo velikog broja onih koji su u toku pokatoliËavanja ilinakon njega prebjegli iz Kraljeve zemlje u Hercegovinu.

U ove treba ubrojiti i nekoliko drugih Ëinilaca koji su utjecali na masovnoprihvatanje islama od strane starosjedilaËkog stanovniπtva u XVI stoljeÊu:

36 Nedim FilipoviÊ: SpecifiËnosti islamizacije u Bosni, Pregled, vanredni broj, 1969. 27-34.

37 Ahmed S. AliËiÊ: ©irenje islama u Hercegovini, n.dj. 71-72.

191

a) razvoj gradskih naselja, odnosno nastanak kasaba s preteænimmuslimanskim stanovniπtvom, izgraenim brojnim vjerskim objektima iulemom i

b) utjecaj onih koji su napustili izvornu vjeru i prihvatili islam, a uOsmanskom carstvu zauzimali razne poloæaje u vojno-upravnoj hijerarhiji,na svoje mjeπtane i zemljake.

Derviπke tekije (zavije),38 Ëije je otvaranje dræava pomagaladodjeljivanjem zemljiπta i oslobaanjem od bilo kakvih poreza, imale suodreenu ulogu u postupku39 prihvatanja islama, napose u gradskimnaseljima, ali ne i presudnu. U HercegovaËkom sandæaku, zbog malogbroja tekija koje su otvorene do kraja XVI vijeka,40 njihova je uloga bilaskoro zanemarljiva. To potvruje podatak o visokom postotku stanovniπtvakoje je ovdje dotle prihvatilo islam, i to naglaπeno u gradskim naseljima.

NEKE NETA»NOSTI VEZANE ZAPOSTUPAK PRIHVATANJE ISLAMA U BOSNI

Vezano za prihvatanje islama od strane nemuslimana, neki historiËarii drugi pisci, iznijeli su bezbroj neutemeljenih tvrdnji, meu kojima seposebno istiËu sljedeÊe:

a) da je prihvatanje islama bilo prinudno,

b) da su se oni koji su prihvatili islam isturËili,

c) da su se prvo isturËili gradovi i

d) da je regrutiranje janiËara bilo danak u krvi.

Ovo zasluæuje da opπirnije bude raπËlanjeno i snagom materijalnihdokaza opovrgnuto.

38 Dæemal ΔehajiÊ: Derviπki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnimosvrtom na Bosnu i Hercegovinu, PI OIS-a Knjiga 15, Sarajevo, 1986.; DæemalΔehajiÊ: Druπtveno-politiËki, religiozni, knjiæevni i drugi aspekti derviπkihredova u jugoslovenskim zemljama, POF 34 (1984) 1985, 93-115; HandæiÊ, A.:O ulozi derviπa u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stoljeÊu, POF 31(1981), 1981, 169-178.

39 Adem HandæiÊ: O ulozi derviπa u formiranju gradskih naselja u Bosni uXV stoljeÊu, n.dj.

40 Do kraja XVI vijeka, u HercegovaËkom sandæaku otvoreno je samo pettekija, od kojih po jedna u Mostaru, Blagaju i »ajniËu, te dvije u Rudom.

192

Prihvatanje islama nije bilo prinudno

Srpski su historiËari u historiografiju proturili neistinu prema kojojje prihvatanje islama bilo prinudno.41 »injenica je, meutim, da Osmanlijenisu imali nikakvog razloga za primjenu prinude u postupku prihvatanjaislama od strane nemuslimana. Za njih je gubitak svakog nemuslimanaznaËio gubitak liËnih poreza: kod zemljoradniËke raje glavarine (dæizje),koju su oni plaÊali kao πtiÊenici islamske dræave (zimmi), ali i prihoda oddrugih poreza (ispendæe, desetina od moπta umjesto poreza na povrπinuvinograda i dr.), koje su nemuslimani plaÊali u veÊem iznosu odmuslimana, a kod Vlaha jednog dukata godiπnje (filurije) i, ako suobraivali zemlju, desetine. Time je dræava gubila znaËajan dio svojihprihoda. Oni koji bi prihvatili islam, imali su moguÊnost da se πkoluju inapreduju na svim poloæajima. To je zadovoljavalo njihova liËna htijenja.

U prilog odricanju prinude u postupku prihvatanja islama od stranenemuslimana idu miπljenja o tome brojnih historiËara.

Vjekoslav KlaiÊ je miπljenja da su patareni bosanski, vlastela i kmetovi,veÊinom priglili vjeru Muhamedovu.42

O prihvatanju islama od strane bosanskog sitnog i srednjeg plemstva,Vasa “ubriloviÊ kaæe sljedeÊe:43

Bilo je viπe razloga koji su govorili za to da su bosanski begovi potomcistarog bosanskog plemstva: nijedna naπa dræava nije tako brzo podleglaTurcima kao Bosna i nigde naπ narod u tolikom broju nije primio islamkao ovde…

Δiro Truhelka, arheolog i historiËar:44

Turci, osvajaËi Bosne, nisu bili onaki divljaËki zatornici, kako namih crta πkolska povijest. Oni nisu u osvojenim zemljama razarali domaÊihistitucija ni proganjali pojedina vlasteoska plemena, dapaËe nemamonijednoga dokaza da bi oni za osvojenja ikome na silu narivavali islam.

41 O tome opπirnije vidjeti radu Jusufa MuliÊa: Prihvatanje islama nije biloprinudno, NOVHOR 3, 2002, 29: 46-47.

42 V. KlaiÊ: Povijest Bosne do propasti Kraljevstva, Zagreb, 1882, 340.

43 V. »ubriloviÊ, V.: Poreklo bosanskog plemstva u Bosni i Hercegovini,n.dj. 368.

44 Δ. Truhelka: HistoriËka podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM 27,1915, 123.

193

Vladislav SkariÊ, historiËar:45

Krivo je miπljenje da se na balkanskom poluostrvu Islam πirio nagloi da je sluæbeno πiren silom. Ja Êu istaÊi samo fakat da 19. vijek ne bizatekao nijednog hriπÊanina.46 Islam su πirile prilike i ljudske okolnosti.47

Miljenko S. FilipoviÊ, historiËar:48

Ali nije se niπta Ëulo, da su muslimani iπta preduzimali, da prinudenemuslimane na obraÊanje, niti da su Ëinili nasilja da otud iskorijene krπÊanstvo.49

45 Ovaj je izvrsni historiËar napisao veliki broj izuzetno vrijednih radova izhistorije Bosne i Hercegovine. U radu Porijeklo pravoslavnog naroda usjeverozapadnoj Bosni (GZM 30, 1918, 219-265), dokazao je da su tamoπnjipravoslavci doseljeni Vlasi iz Hercegovine i Crne Gore, a u radu Sarajevo odnajstarijih vremena do austrougarske okupacije (Sarajevo, 1937), da je u Sarajevu1863. godine bilo osnovano Druπtvo za propagandu srpskog imena meubosanskohercegovaËkim hriπÊanima, za koje je pravila napisao Vasa PelagiÊ.Poπto ovi navodi nisu bili u suglasju sa postavkama srpskih historiËara obosanskohercegovaËkim Vlasima, koje su se proglasili etniËkim Srbima, urednikZbornika izabranih djela Vladislava SkariÊa (Sarajevo, 1989), Milorad EkmeËiÊje izostavio samo ta dva rada. Kakva sluËajnost.

46 Poπto su nakon BeËkog rata (1683-1699) u ratove iπli samo muslimani i unjima masovno ginuli, a nemuslimani plaÊali odπtetni porez za nesluæenje vojsketzv. zamjenu za vojnicu (bedel-i askeriye), udio muslimanskog stanovniπtva dokraja osmanske vladavine se smanjivao, a rastao udio nemuslimanskog stanovniπtva.Prema podacima prvog sveobuhvatnog popisa stanovniπtva, koji je provelaaustrougarska uprava 16. juna 1879. godine (©tatistika mjesta i puËanstva Bosne iHercegovine, Polog popisa od 16. lipnja 1879, Sarajevo, 1880.) u Bosni i Hercegovinije bilo ukupno l.158.440 stanovnika, u Ëemu je udio muslimana iznosio 448.613 ili38,7 %, pravoslavaca 496.485 ili 41,8 %, katolika 209.392 ili 18,l % i ostalih3.951 ili 0,4 %. Iz rezultata ovoga popisa, ne bi se mogao steÊi utisak o prinudnomisturËivanju nemuslimana, a najmanje pravoslaviziranih Vlaha i Arbanasa.

47 V. SkariÊ: ©irenje islama u Bosni i Hercegovini, n.dj. 29.

48 Ovaj ugledni historiËar i sam je u poËetku o porijeklu bosanskohercegovaËkihpravoslavaca pisao na osnovu rezultata vlastitih istraæivanja. Objavio ih je unekoliko radova, meu kojima se posebno istiËe onaj pod naslovom Majevica sobzirom naetniËku proπlost i etniËkeosobine majeviËkih Srba (Djela ANUBiHKnjiga 34, odn. Knjiga 19, 1969). Kasnije je o tome promjenio miπljenje, pa je oVlasima pisao kao o nestalom narodu i Srbima.

49 S.M. FilipoviÊ: EtniËka proπlost naπeg naroda u okolici Visokog (u Bosni),Pregled 51, 1928, 10: 4.

194

U jednom drugom radu dodao je da je prihvatanje islama bilopojedinaËno i dobrovoljno.50

Vladimir ΔoroviÊ, historiËar:51

Da su oni (Osmanlije o.p.), doista imali kao dræavni sistem ne samonasilnu nego Ëak i postepenu islamizaciju hriπÊanskog elementa, oni bi jekroz Ëetiri stotine godine svoje neograniËene vlasti mogli i provesti.

Vasa PelagiÊ, revolucionar i publicista:52

Vlada Turska nije svoj jezik nametala pokorenim narodima kao πtosu to Ëinile i Ëine ostale evropske zemlje (naglasio JM). Ona je spramdrugih vjera daleko tolerantnija i ËoveËnija bila od mnogih hriπÊanskihvlada i dræava. ©to se naroda isturËilo (naglasio JM), nije noæem ili paleπemnaterano, veÊ je to bilo unekoliko dragovoljno, iz liËnih interesa. Gospodase isturËila radi gospodstva, a sirotinja za to, da se oprosti spahija ilinekog gonjenja i stotine hiljada naroda volelo je olakπicu tereta imaterijalno blagostanje, sigurnost no veru svoju, te prevrnu jednu i primidrugu. Ovom je mnogo doprinela i demokratska priroda muhamedanskevere i uprave (naglasio JM). Zato i bogumili su se listom isturËili, jer su ihzbog njihove vere slobodoumne gonili i pravoslavci i katolici.

Nakon ovoga πto je navedeno, nema potrebe bilo πta drugo dodavatiu cilju obaranja optuæbe o prinudnoj islamizaciji.

Ovome samo, moæda, treba dodati i Ëinjenicu da su se Osmanlijestrogo pridræavali islamskih propisa i poπtovali sve ono πto je u Kur’anuzapisano, a i odredbi o prihvatanju islama. A jedan kur’anski ajet o tomeglasi:53

U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikujeod zablude.

U sadræaju ovoga ajeta nalazi se i odgovor na pitanje zaπto muslimaninikada nisu prisiljavali nemuslimane da prihvataju islam. A odgovor napitanje zaπto su oni koji su dolazili u dodir sa islamom i muslimanima,prihvatali islam je u ljepoti i univerzalnosti propisa koji usreÊuju Ëovjeka

50 S.M. FilipoviÊ: Etnoloπki prilozi Augustina KristiÊa, Pregled 8, 1934, 124:4.

51 V. ΔoroviÊ: Borba za nezavisnost Balkana, Beograd, 1937, 34.

52 Vaso PelagiÊ: “Istorija Bosansko-ercegovaËke bune” u svezi sa Srpsko i Rusko-Turskim ratom (studija za narod i dræavnike), drugo izdanje, Budimpeπta, 1880, 39.

53 El- Bakare, 256.

195

na ovom svijetu (arap. dunjaluk) i daju mu nadu za uspjeh na onomsvijetu (arap. ahiret).

Osmanlije nisu dirali ni u crkve i crkvena dobra. O tome PeroSlijepËeviÊ, crkveni historiËar:54

Turci su bili tolerantni ne samo prema crkvi i veri nego su priznavalicrkvama i manastirima pravo poseda na zemljiπte koje su imali.

Prihvatanje islama nije bilo isturËivanje

Osmanlije su samo ponegdje nemuslimane koji su prihvatili islamnazivali Poturicama (naglasio JM).55 U Kanun-nami za Bosanski,HercegovaËki i ZvorniËki sandæak iz 1539. godine,56 obrazloæenje vezanoza naplatu liËnog feudalnog poreza (kod nemuslimana ispendæa, a kodmuslimana resmi Ëift, resmi benak i resmi mudæerred), navedeno je sljedeÊe:

Kao ispendæe, pak, neka se od nemuslimana uzima po 25 akËi. Od poturice(muslimana o.p.) koji je oæenjen, neka se uzme po 22 akËe (resmi Ëift), aod poturice momka koji je punoljetan, uzima se 12 akËi (resmi mudæerred).

To, meutim, ne znaËi apsolutno niπta, jer se bosanski muslimaninikada nisu osjeÊali ni Poturicama ni Turcima.

Postupak prihvatanja islama srpski su historiËari nazvali isturËivanjem(ispr. poturËivanje). Oni su pri tome poπli od Ëinjenice da su pripadnicidrugih vjeroispovijesti i etniËkih skupina, koje su NemanjiÊi silom prevodilina pravoslavlje, po obrascu pravoslavni = Srbi, bivali posrbljeni. Ali tajobrazac nije se odnosio na Vlahe, iako je veÊina od njih dobrovoljnoprihvatila prvoslavlje, napustila rumunski i zamijenila ga srpskim. Toim, pak, nije omoguÊilo da ih dræava istovremeno i posrbi. Oni su unemanjiËkim srpskim dræavama bili graani drugog reda, πto je kraljMilutin poËetkom XIV stoljeÊa i zakonski uredio u okviru tzv. ZakonaVlaha (Zakon Vlahov), a od njega naslijeivali drugi srpski vladari. OvajZakon su od posljednje srpske dræave, koja je nestala nakon Bitke narijeci Marici 1371. godine, preuzele i dvije novonastale srpske despotovinei primjenjivale ga do pada posljednje od njih pod vlast Osmanlija 1459.godine. Pravoslavizirani Vlasi iskoristit Êe seobe Srba u juænu Maarsku

54. P. SlijepËeviÊ: Srpska pravoslavna crkva I, Muinchen, 1962, 327.

55. Od ovoga naziva u Bosni su ostala prezimena Potur i PoturoviÊ.

56. OIS, Kanun-name, 56.

196

u vrijeme Osmanlija, naseliti se na njihove zemlje i samoproglasiti seSrbima.57

U sluËaju prihvatanja islama u bivπem Bosanskom kraljevstvu, kojeje bilo dobrovoljno, ne moæe se uspostaviti jednakost sa poturËivanjem(srp. isturËivanjem). Oni koji su prihvatili islam, nisu su se istovremeno ipoturËili i postali Turci. Turcima su ostali zahvalni πto su im omoguÊilida dou u dodir sa islamom, ali im ni na kraj pameti nije bilo da budupoturËeni. To se ogledalo u dosta strogoj podvojenosti izmeustarosjedilaËkog stanovniπtva koje je prihvatilo islam i Turaka koji su poraznim poslovima boravili u Bosni, a neki od njih se tu i trajno nastanili.Meutim najuvjerljiviji dokaz za izreËenu tvrdnju je otpor Boπnjana dapotisnu svoj jezik i prihvate turski. Za to im je stajalo na raspolaganjuoko 416 godina, a za Boπnjane se ne moæe reÊi da su za uËenje stranihjezika nenadareni. Pri tome treba imati u vidu da je turski jezik bio sluæbeniu administraciji, vojsci i πkolstvu, πto znaËi da je postojala veÊa osnovada bude nauËen. A nisu ga nauËili samo zato πto nisu htjeli, jer su bilipotpuno svjesni opasnosti od utapanja meu Turke i da time za svavremena izgube svoje narodnosno biÊe. Bilo im je vrlo dobro poznato daoni koji ne govore jezikom naroda po kojemu se zovu, to ne mogu ni biti.Osim toga, u Bosni se zbilo neπto πto je samo Bosni osobeno, o Ëemu jeranije natuknuto. Ono malo nebosanskih pripadnika Osmanskog carstva,koji su se stalno nastanili u Bosni, starosjedioci su uspjeli slavizirati imeu se utopiti. To je, ipak, jedinstven sluËaj u historiji etniËkog razvojanaroda. Uostalom, evo πta je o bosanskim muslimanima napisao poznatiarheolog i historiËar Δiro Truhelka:58

57. U tome su se posebno revnosno isticali samoposrbljeni bosanskohercegovaËkiVlasi i Arbanasi: brzo su zaboravili rumunski i albanski jezik kao maternje inauËili bosanski i hrvatski, a od pokuπaja prisajedinjenja Bosne i Hercegovinevlahiziranoj majËici Srbiji, odnosno Crnoj Gori na Berlinskom kongresu 1878.godine, doduπe vrlo neuspjeπno, i srpski. Pri tome je u njih ostala trajno prisutnapoteπkoÊa, da kao i svi Romani (osim ©panaca koji to mogu zbog upliva uπpanski arapskog jezika) ne mogu izgovarati glas ha. Taj glas nije mogaoizgovoriti ni tvorac savremenog srpskog jezika, Vlah Drobnjak Vuk StefanoviÊKaradæiÊ (izvorno ©aπiÊ), pa je pisao o (H)Ercegovini, (H)Ajduk Veljku itd. Jerda je izvorni Srbin onda bi glas ha, bez teπkoÊa izgovarao (Hristos, Hilendar,hrisovulja itd.).

58. Δ. Truhelka: O porijeklu bosanskih muslimana, n.dj.

197

Ako se uvaæi da su Slaveni koji su se naselili na jugu Evrope, bili prvipredstavnici svijetlog tipa, kome je plava kosa i modro oko, glavnom rasnomodlikom, dobiva vaænost Ëinjenica, da je Ëisto svijetli tip u muslimananajËeπÊe zastupan, jer po tome bi muslimani bili najËiπÊi Slaveni u Bosni.

Truhelka je svakako u ovome pretjerao, jer Slaveni u Bosni nisu bilisamo muslimani nego i katolici, koji, takoer, posjeduju navedene osobine.Pri tome je od posebne vaænosti Ëinjenica da je bosanske muslimane svrstaou Slavene i time odrekao svaku njihovu vezu s Turcima.

Bosanskim muslimanima se tepali kao braÊi muhamedovskeveroispovesti, a onda je doπlo do naglog preokreta pa su proglaπeniTurcima. Ali upravo ovaj preokret predstavlja snaæan dokaz protivnareËene srpske teorije o bosanskim muslimanima kao Turcima. Postavljase pitanje: πta su onda oni muslimani koje, unatoË svemu, svojataju kaoSrbe. ZnaËi da i u Bosni ima muslimana koji nisu Turci, nego dapredstavljaju Srbe muslimane. Takvih bi, moæda, i moglo biti u Srbiji, aliu Bosni nikako, jer u njoj do dolaska Osmanlija nije bilo etniËkih Srba, aukoliko ih je neπto i ostalo poslije NemanjiÊa, Ëinili su neznatnu manjinu.Bosanski muslimani nisu mogli biti Turci ni radi toga πto su ovi bili takomalobrojni da nisu mogli naseliti ni svoju postojbinu Anadoliju, naposenakon pada u njihove ruke Bizantinskog carstva i Konstantinopolisa(preimenovanog u Istanbul) 1453. godine. Zbog toga su puste prostorenaseljavali porobljavanim narodima. Meu njima znaËajan diopredstavljali su i etniËki Srbi koji su tamo poËeli pristizati kao zarobljenivojnici joπ od Bitke na rijeci Marici (Bugarska) 1371. godine. Njima su seod Kosovske bitke 1389. godine poËeli pridruæivati zarobljeni Boπnjani iHrvati, a nakon toga i pripadnici drugih juænoslavenskih naroda.59 Ovonaseljavanje Anadolije nastavljeno je sve do konaËnog pada tih zemalja uosmanske ruke. Ima dosta osnova za vjerovanje da veÊinu tih naseljenikaËine Boπnjani. Tu su prihvatali islam, æenili se i stvarali potomstvo.Mnogim naseljima dali su imena onih naselja iz kojih su tamo stigli, a svedo danas zadræali su izvorni arhaiËni jezik, koji nazivaju bosanskim, asebe Boπnjacima. Pa kako su onda mogli naseliti toliko Turaka da sukrajem XVI stoljeÊa mogli Ëiniti glavninu stanovniπtva bivπeg Bosanskogkraljevstva. Ali poπto su srpski historiËari “dokazali” da je zemlja u Bosni

59 Prema nekim grubim procjenama, danas u Turskoj æivi oko pet milionageneracijskih Juænih Slavena, za koje neki nekritiËki navode da su Boπnjaci.

198

uglavnom njihova i da su oni izvorni narod Bosne, onda Turci tu nemajuπta traæiti, pa bi bio red, ukoliko od njihovih pogroma preæive, da sevrate u Tursku odakle su i doπli, a njih ostave da u miru po Bosni kao“vekovnoj srpskoj zemlji” haraËe. U neËemu su, ipak, pogrijeπili, pa imto nije poπlo za rukom.

U gradskim naseljima nisu stanovali Turci

Srpski su se historiËari posebno okomili na gradska naselja u Bosni(trgove, varoπi kao podgraa tvrava i, kasnije, kasabe), tumaËeÊi kakou njima uopÊe nije bilo muslimana, nego su Osmanlije u njih naseliliTurke i muslimane izbjegle iz hrvatskih zemalja i Ugarske nakon πto su ihtrajno izgubili.60 Ovo je velika podvala, jer je upravo u Hercegovini napoËetku osmanske vlasti bilo trgova sa viπe kuÊa od onoga broja koji suu isto vrijeme imale neke danaπnje evropske prijestonice i to, u dostasluËajeva, pripadnika sve tri vjerske zajednice. Treba samo napraviti uvidu prve osmanske katastarske popise trgova Hercegovine (»ajniËe, HoËa/FoËa, Goraæde, JeleË, Pljevlja, Prijepolje i Ustikolina) i vidjeti o kolikomse broju kuÊa radilo. Ali o tome Êe biti rijeËi u poglavlju o nasatvku razvojagradskih naselja pod Osmanlijama. Pa nisu valjda svi ti ljudi napustilisvoja ognjiπta da bi prepustili mjesto doseljenim muslimanima. Meutimneπto i oni moraju dokazivati. A dokazuju samo ono πto se materijalnimËinjenicama dokazati ne moæe.

Regrutiranje djece i mladiÊau adæami-oglane nije bio danak u krvi

Obavezi prihvatanja islama za nemuslimanske, pa prema tome ivlaπke61 mladiÊe koji su, temeljem Zakona o regrutiranju nemuslimanskihmladiÊa (Zakon devπirme),62 regrutirani u tzv. adæami-oglane (bos. strani

60 P. GakoviÊ: Nestanak bogumila i islamizacija Bosne, u knjizi Prilozi zaistoriju i etnografiju Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1933. ; DavidoviÊ, S.:Srednjovekovna “bosanska crkva” nije bila bogumilska ni patarenska, Bratstvo14, Banja Luka, 1938, 10-11: 185-194 i12: 222-234.

61 Regrutiranje Vlaha i Arbanasa u vojsku vrπeno je temeljem odredbiZakona Vlaha, a kasnije temeljem carskih naredbi u pomoÊne vojne sluæbe(martolosi, derbendæije i dr.).

199

mladiÊi), odnosno u janiËarski63 korpus, srpski su historiËari i drugi pisciproglasili dankom u krvi,64 iako to sa krvlju nema ama baπ nikakve veze.Ovome je podlegao i veliki osmanista Branislav –urev, pa je, kaoizvanredan poznavalac turskog jezika, zakon devπirme65 poistovjetio sadankom u krvi.66 Slijedili su ga i drugi osmanisti, jer je tada i danasnagrivanje Turaka, sa kojima su poistovjeÊeni bosanski muslimani i svegaπto je tursko, odnosno muslimansko, bilo poæeljno.

Iako francuski putopisac Pjer Leskalopje nije bio najbolje upuÊen upostupak devπirme, vaæno je o tome iznijeti njegovo miπljenje, koje glasi:67

Od tri muπkarca u jednoj kuÊi, TurËin uzme najrazvijenijeg, hrani iobuËava takvu djecu kao svoju (naglasio JM) i od njih dobija najvjernijei najkorektnije janiËare.

Leskalopje nije odgovorio na brojna pitanja koja su vaæna zatunjegovu tvrdnju o najvjernijim i najkorektnijim slugama meunevjernicima. A trebao je znati da je to za mnoge nemuslimanske plemiÊeiz predosmanskog doba i za mladiÊe iz reda zemljoradniËke raje bilo vrloprivlaËno. Takoer je propustio napomenuti da se radilo o dobro plaÊenimvojnicima, koji su zajedno sa sultanom sudjelovali u podjeli ratnog plijena,uæivali prihode od timara, Ëifluka i drugih vrsta zemljiπnih posjeda. Poosmanskim zakonima, svaki takav obveznik, pod uvjetom da prihvatiislam, sa uspjehom zavrπi πkole i potvrdi se u vojno-upravnoj sluæbi, mogaoje dostiÊi svaki u poloæaj vojno-upravnoj i sudsko-administrativnoj vlasti,osim sultanskog trona, πto je bilo rezervirano za pripadnike porodice

62 O Zakonu devπirme, opπirnije vidjeti u izvanrednoj raspravi AdemaHandæiÊa: O janiËarskom zakonu, POF 46, (1996), 1997, 141-150.

63 JaniËar je kovanica od turskih rijeËi yeni = novi i Ëeri = Ëeta, nove Ëete ilinova vojska.

64 Opπiran rad o danku u krvi napisao je krajem XIX stoljeÊa profesoraleksinaËke UËiteljske πkole Jovan TomiÊ i objavio je u Izvjeπtaju πkole za 1898.godinu, a πtampan je iste godine u Beogradu i kao poseban otisak.

65 Ova bi se francuska (recruter) i italijanska (reclutare) rijeË, koja znaËidopuniti ili popuniti novom snagom odnosno regrutirati -uzimati novake u vojsku,πto odgovara i duhu bosanskog jezika (hrv. novaËenje).

66 B. –urev: Danak u krvi, natuknica u EJ JLZ 5, 1962., 431.

67 J. M. DiniÊ: Tri francuska putopisca krajem XV vijeka u naπim zemljama,GNΔ 49, 1940, 113

200

osnivaËa osmanske dræave i prvog njenog sultana Osmana (1299-1326).Najsposobniji izmeu njih, postajali su Ëak i veliki veziri (predsjednicisrediπnje vlade) Osmanskog carstva.68 Iz bivπeg Bosanskog kraljevstva,veliki veziri bili su:

Ahmed-beg HercegoviÊ (Stipan StipanoviÊ KosaËa), zet sultanaBajazida II i tri puta veliki vezir: dva puta za vladavine punca Bajazida II(1481-1512 ) i jedanput za vladavine Selima I (1512-1517).

Sinan-paπa BoroviniÊ, veliki vezir sultana Bajazida II (1514-1517. iSelima I 1517).69

Rustem-paπa OpukoviÊ, brat Ëuvenog hercegovaËkog i mostarskog vakifazaima Muhammed-bega (Mehmed-bega), poznatog kao Karadæoz-beg,veliki vezir svoga punca Sulejmana I. Zakonodavca u periodu 1552-1561.

Mehmd-paπa SokoloviÊ (tur. Sokolu) Veliki, alias Bajo-BajicaSokoloviÊ,70 koji je opsluæivao trojicu sultana: Sulejmana I Zakonodavca(1564-1566), Selima II (1566-1574) i Murada III (1574-1579), odnosnodo njegove smrti) i ktitor kamenog mosta preko Drine u Viπegradu.

Salih-paπa Nevesinjac bio je veliki vezir u vrijeme vladavine sultanaIbrahima (1645-1647).

68 O tome vidjeti u radovima Safvet-bega BaπagiÊa: Znameniti HrvatiBoπnjaci i Hercegovici u Turskoj carevini, Zagreb, 1931. i Kratka uputa u proπlostBosne i Hercegovine ( (od g. 1463-1950), Sarajevo, 1900

69 Sinan-paπa je bio sultanov ljubimac, kojega je zvao bratom. Kad jezarobljen i pogubljen u bici za Kairo 1517. godine, njegovu je smrt teπko podnio.Koliko ga je volio i cijenio, svjedoËe rijeËi, koje je izgovorio u trenutku njegovepogibije: Egipat osvojih, Sinana izgubih. Zar se sa Sinanom moæe uporediti jednapokrajina (BaπagiÊ, S.: Znameniti Boπnjaci, n.dj. 68).

70 O prijemu Baje-Bajice SokoloviÊa u janiËarsku podoficirsku πkolu, odrahmetli Zuke Dæumhura Ëuo sam sljedeÊu anegdotu. MladiÊi koji su sakupljenikao adæami-oglani za janiËarski korpus, izmeu ostalih, morali su proÊi i provjerustupnja inteligencije. To se Ëinilo na razne naËine. U ovom sluËaju je oficir, kojije rukovodio provjerom stupnja inteligencije, posjeo πest mladiÊa za siniju (niskiokrugli stol za blagovanje ), dao im drvene kaπike duge l m i naredio da njima izËinije ubacuju Ëorbu (juhu) u usta, ali bez moguÊnosti da skrate rukohvat kaπike.Svaki pokuπaj mladiÊa da to uËine, zavrπavao je neuspjehom. Tada je Bajo-BajicamladiÊu preko puta dao znak da jedan drugom ubacuju Ëorbu u usta. Kad jeoficir to primjetio, izdvojio je Baju-Bajicu iz grupe i potpisao preporuku za njegovprijem u podoficirsku πkolu.

201

Tvrdnja da je Ëin regrutacije nemuslimanskih mladiÊa za vojskupretstavljao danak u krvi, ima dosta slabih taËaka.

Prva, πto bi i bez obaveze regrutiranja nemuslimanskih mladiÊa u adæami-oglane, u poËetku petine (pendæik) a temeljem zakona o regrutaciji tzv. Zakondevπirme jedne Ëetvrtine svake Ëetvrte godine, obaveza regrutiranja svih zavojsku sposobnih mladiÊa bila svake godine, kakva je uobiËajena praksa usvim ureenim dræavama, πto je Osmansko carstvo i bilo.

Druga, πto su obveznici, koji su bili jedinci u roditelja oslobaani teobaveze, ali i oni koji su iπli na izuËavanje zanata. Dakle, kakva straπnakazna: ako ne æeli sluæiti vojsku, mora uËiti zanat. To, razumije se,zagovornici danka u krvi ne navode.

TreÊa, obiËni vojnici janiËarskog korpusa bili su plaÊenici a nakon osvojenjapojedinih zemalja i gradova, i njima su pripadale Ëetiri petine plijena.

»etvrta, ako se radilo o danku u krvi, Ëime se onda moæe objasnitiprihvatanje islama od stanovnika Ëitavih pravoslavnih sela ili prevjeravanjabraÊe, sestara i oËeva velikodostojnika Osmanskog carstvanemuslimanskog porijekla. TipiËni primjeri su Mustafa-paπa SokoloviÊ,osnivaË Rudog, koji je na islam prevjerio sve svoje sumjeπtane i Mehmed-paπa SokoloviÊ alias Bajo-Bajica SokoloviÊ, koji je na islam preveo Ëitavusvoju uæu porodicu. Ocu Dmitru nadio je ime Dæemaludin, ishodio mutitulu bega, pa se zvao Dæemaludin-beg i postavio ga za upravitelja(mutevelliju)71 svojih zaduæbina (vakufa), a sestru ©emsu, Ëijenemuslimansko ime nije poznato, udao za Sinan-paπu BoljaniÊa.

Peta, koja u potpunosti dovodi u pitanje opredjeljenje regrutacijenemuslimanskih mladiÊa za janiËarski korpus kao danka u krvi, jestemolba muslimana upuÊena sultanu da i njihova djeca budu regrutirana uadæami-oglane i ukljuËivana u janiËarski korpus. U svojoj molbi naglasilisu da njihova djeca ginu, a djeca nemuslimana koji su prihvatili islam,zauzimaju sve poloæaje u dræavi, ukljuËujuÊi i poloæaj velikog vezira. Sul-tan Bajazid II (1481-1512) ovu je njihovu æelju usliπio, ali samo pod dvauvjeta: p r v o g, da njihovo stupanje u janiËarski korpus bude dobrovoljnoi, drugog, da imaju navrπenih 18 godina.72 Da li su joπ za njegovog æivota

71 Od duænosti mutevellija nastalo je muslimansko prezime MuteveliÊ.

72 Stupanje muslimanskih mladiÊa u adæami oglane, osim za muslimanskemladiÊe iz Bosne, bilo je odobreno joπ i za arbanaπke mladiÊe i mladiÊe iz plemenaAbaze sa Kavkaza.

202

prvi muslimanski mladiÊi bili regrutirani u adæami-oglane, iz dostupnihpisanih spomenika nije se moglo utvrditi. Zbog toga je od historiËaraopÊeprihvaÊeno da se to desilo tek 1516. godine u vrijeme vladavineBajazidovog sina sultana Selima I (1512-1520).73

SKRAΔENICE

ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i HercegovineCZBI Centar za balkanoloπka istraæivanjaDAD Dræavni arhiv u DubrovnikuGIDBiH Glasnik IDBiHGNΔ Godiπnjica Nikole ΔupiÊa, BeogradGVIS Glasnik vrhovnog islamskog starjeπinstva u SFRJ, SarajevoGZM Glasnik zemaljskog muzeja u SarajevoHRSMOT Hrvatska smotra, ZagrebIDBiH Istorijsko druπtvo Bosne i HercegovineJH» Jugoslavenski historijski Ëasopis, BeogradKALGAJ Kalendar MKD Gajret, SarajevoKANUNNAME Kanuni i kanun-name za bosanski,

hercegovaËki, kliπki, crnogorski i skadarski sandæak,MTHSMI Tom 1, ZS 1, OIS, 1957.LETCOMLEV Letter e comisioni di LivanteMTHSMI Monumenta turcica historiam

slavorium meridionalium ilustrantiaNOVHOR Novi Horizonti, ZenicaNS Nova serijaOIS Orijentalni institutPI Posebna izdanjaPIIS Prilozi Institzuta za istoriju, SarajevoPOF Prilozi za orijentalnu filologiju, SarajevoSKG Srpski knjiæevni glasnik, BeogradTSSDA Truhelka, Δ.: Tursko-slavjanski

spomenici dubrovaËke arhive, GZM

73 Prema tome, tvrdnja Safvet-bega BaπagiÊa da je joπ u Jajcu takva molbabila upuÊena sultanu Mehmedu II OsvajaËu i da ju je on usliπio (Kratka uputa,n.dj., 19), u pisanim spomenicima nema materijalnog utemeljenja.

203

About some particularities related to way of acceptingIslam in Bosnia and some untruths which are attributed

to it

The spread of Islam in Bosnia and Herzegovina were known asislamization until 1990 when a conference on Spreading of Islam andIslamic culture in Bosnia and Herzegovina was held in Sarajevo. Thespread of Islam is more appropriate to be called acceptance of Islam ratherthan islamization. Even though many works with different purpose, con-tent and value, on such topic were produced, starting with newspaperarticles, brochures and scholarly debates, it does not mean that this topichas been concluded. It is specially related to some particularities regard-ing to way of acceptance of Islam in Bosnia, particularly untruths whichare attributed to the process of spreading of Islam.

The process of accepting of Islam developed in three phases: the firstperiod was from 1463 when Osmanli troops came to Bosnia until end ofthe XVI century, with a few sub-phases, the second stage was period ofXVI century and the third phase was period from XVII century up to endof the Osmanli rule in Bosnia in 1878. In the first phase acceptance ofIslam was slow and had sporadic characteristics. The second phase wascharacterized by faster and massive spread of Islam, because more than80% of native people which did not escape from Osmanli troops ac-cepted Islam. Third phase was again characterized by sporadic accept-ance of Islam.

Islam was accepted by followers of all three religions which werethere when Osmanli troops came. Bosnian church and Catholic Churchin Feudal lord territory, Land of PavloviÊ and Land of KovaËeviÊ, butmembers of those two churches and Orthodox Church which comprisedVlasi and Arbanasi in Herceg land or Herzegovina. It is important tomention that only all members of the Bosnian church accepted Islam.These are today Muslims - Bosniaks.

Claims by some that acceptance of Islam was Turcification is notfounded on facts. First, Osmanli abided by Qur’anic precept that there isno compulsion in Islam. Secondly, certain amount of jizije and haraj were

204

lost for each mature male. This fact has been mentioned by well-knownnon-Muslim historians.

The labeling of acceptance of Islam as Turcification can be consid-ered as a non-sense since those who accepted Islam did not become Turks.It is proven by two essential facts: first for 416 years Bosnian Muslimsdid not want to learn Turkish language because they didn’t want to beassimilated with Turks. Secondly, even the Turks who stayed in Bosniaafter withdrawal of Osmanli were slavicised and assimilated with Bosniaks.

205

Kerima Filan

TURSKA LEKSIKA U RJE»NIKU MAKBULI ARIFMUHAMEDA HEVAIJA USKUFIJA

U dosadaπnjim radovima o rjeËniku Makbuli Arif, u kojem jeMuhamed Hevai Uskufi (1601-?) bosanske rijeËi istumaËio turskimjezikom i rijeËi iz turskog istumaËio bosanskim jezikom1 ukazano je naznaËaj koji ovo leksikografsko djelo ima za naπ jezik. U ovome priloguUskufijev rjeËnik posmatraÊu iz aspekta turskog jezika. Cilj mi je, naime,pokazati koju je to tursku leksiku Uskufi koristio u svome rjeËniku.

Ova mi se tema nametnula zbog Ëinjenice da je Uskufi svoj rjeËniknapisao u 17. stoljeÊu, u vrijeme kad je u turskom jeziku bila izraæenaraslojenost na pisani i govorni. Ova se raslojenost razvila pod utjecajemarapske i perzijske kulture kao dominantnih u onovremenom islamskomkulturno-civilizacijskom krugu. Turska su pisana djela nastajala po uzoruna ona napisana na arapskom i perzijskom jeziku. Napojena na vreluzajedniËke islamske kulture pisana djela na turskom jeziku poprimila sune samo zajedniËku formu sa drugima iz ovoga kulturnog kruga nego izajedniËki izraz. Kao πto su - osobito u djelima lijepe knjiæevnosti - ciljbile estetske vrijednosti, tako je cilj bio i jezik kojim su se estetskevrijednosti iskazivale. (Tulum, 421) Ovo pribliæavanje turske pisane rijeËizajedniËkim kulturnim vrijednostima moguÊe je pratiti kroz saËuvaneizvore. VeÊ su tekstovi iz 12. i 13. stoljeÊa isprepleteni arapskim i perzijskimleksiËkim posuenicama.2 Njihov se broj naglo poveÊavao tokom stoljeÊakoja su uslijedila, osobito od 15. stoljeÊa od kada se poveÊavao broj

1 DvojeziËki rjeËnik Muhameda Hevaija Uskufija nije rasporeen na danasuobiËajeni naËin - tako da se na jednoj strani nalaze rijeËi iz jednoga jezika a nadrugoj strani njihovo tumaËenje drugim jezikom. Uskufi je svoj rjeËnik pisao ustihu pa je, ispunjavajuÊi zahtjeve arapske metrike, nekada navodio prvo rijeË nanaπem jeziku i tumaËio je turskim jezikom, a nekada je prvo navodio tursku rijeËi tumaËio je naπim jezikom.

2 Vidjeti, naprimjer: A.B. Ercilasun, “Osmanli Türkçesi”, s. 394 i dalje.

206

medresa pa tako i broj obrazovanih ljudi koji su poznavali arapski iperzijski jezik. U djelima iz 16. stoljeÊa posuenice su bile prisutne utekstovima na turskom jeziku u takoreÊi “neograniËenom broju”.Posuivanje nije bilo ograniËeno samo na nivo leksike nego je ukljuËivalocijele sintagme, pa i gramatiËke konstrukcije. Sedamanesto stoljeÊe seistiËe kao vrijeme u kome su nastala djela napisana na “najteæem” turskomjeziku u pogledu njegove “optereÊenosti” jeziËkim jedinicama stranogporijekla. (Ercilasun, 395).3

Naporedo sa pisanim turskim jezikom æivio je govorni turski. Govornije jezik njegovao knjiæevnost koja je imala svoje æanrove i svoja pravila itakva je bila dostupna πirem krugu korisnika. Ovaj jezik, prirodno, nijemogao ostati zaπtiÊen od utjecaja pod kojima se razvijao pisani jezik.Ipak, sa sigurnoπÊu se moæe reÊi da je sve do 15. stoljeÊa taj utjecaj biovrlo slab. No, i u kasnijim stoljeÊima kad u govorni turski jezik u veÊojmjeri ulaze posuenice iz arapskog i perzijskog, taj jezik je kao “narodnijezik” saËuvao svoj identitet, koji je u jeziku lijepe knjiæevnosti, u velikojmjeri bio zasjenjen. Vaæna karakteristika po kojoj se narodni jezikrazlikovao od visokostiliziranog knjiæevnog potvruje se, uglavnom, uËinjenici da taj model jezika nije bio otvoren za strane jeziËke jediniceveÊe od lekseme. Ove promjene u turskom jeziku osmanskoga periodadovele su do njegova raslojavanja pa se u nauËnoj literaturi govori ovisokom knjiæevnom jeziku i narodnom jeziku. ZajedniËko je jednom idrugom, kako to slikovito kaæe turski jezikoslovac Mertol Tulum, biosamo “kostur”, dok je sve πto prekriva kostur bilo u znatnoj mjeri razliËito.(Tulum, 422)

U pisanim izvorima iz 18. stoljeÊa, osobito proznim, primjeÊuje seblago vraÊanje turskom jeziku u smislu makar i sporog uvoenja turske

3 »esto se istiËe kako su djela iz 16. i 17. stoljeÊa napisana jezikom u kojemje na cijeloj stranici tek nekoliko, 10 do 15 turskih rijeËi dok su sve ostaleposuenice. (Tulum, 422) Treba istaknuti da se i u pisanom jeziku ovoga perioda(16. i 17. stoljeÊe) vide dva nivoa. Na jednoj je strani jezik djelâ lijepe knjiæevnostikoji su mogli razumijevati samo visokoobrazovani Ëitaoci. Ova su djela, zapravo,i bila namijenjena samo ljubiteljima umjetnosti. Na drugoj je strani jezik djelâkao πto su ona iz pera Kâtiba »elebija ili Evlije »elebija. I u njihovom su jezikuu velikoj mjeri zastupljene jeziËke jedinice iz arapskog i perzijskog, ali su ovadjela bila namijenjena πirem krugu Ëitalaca. Za razliku od djelâ lijepe knjiæevnosti,u ovim drugim jezik je bio sredstvo a ne cilj izraæavanja. (Tulum, 421)

207

leksike na raËun posuene. Ovo “pomjeranje” u jeziku4 mnogo viπeizraæeno je u 19. stoljeÊu u Ëemu je veliku ulogu imalo πirenje πtampe inovinarstva. U razvoju turskoga jezika krupne su se promjene dogodile u20. stoljeÊu koje se moæe oznaËiti kao doba purizma ovog jezika. Jednaod metoda koja se primjenjuje u sprovoenju purizma jeste uvoenje ustandardni jezik izvorne turske leksike, one koja je u prethodnim stoljeÊimabila ograniËena samo na govorni jezik i djela narodne knjiæevnosti. Ovaleksika koja etimologijski pripada domaÊem jeziËkom tlu sada dobijapunopravan tretman u jeziku knjiæevnosti i kulture i sasvim potiskujeelemente stranoga porijekla, ili bar æivi naporedo s njima. No, ovakve sepromjene u jeziku odvijaju sporo i neravnomjerno. Ma kako se intenzivnoi πiroko sprovodio proces purizma, to je zacijelo dugotrajan proces kojise ne odvija uvijek istim tempom. Ove krupne promjene u modernomturskom jeziku u odnosu na posuenice iz arapskog i perzijskog jezikaodrazile su se u formi njihova ubrzanog raslojavanja. Neke su posuenicezastarijevale i kao takve potiskivane su u pasivni jeziËki vokabular anjihovo je mjesto zauzimala oæivljena ili tek derivirana domaÊa leksika.Neke su posuenice nastavile æivjeti u turskom jeziku uporedo sa svojim“novim” semantiËkim ekvivalentima. U modernom turskom jeziku velikije broj primjera “suæivota” potpunih semantiËkih ekvivalenata koji seetimoloπki vezuju za razliËite jezike. Ipak, jedan je srazmjerno veliki brojposuenica opÊeprihvaÊen i opstoji u turskom bez domaÊih semantiËkihekvivalenata. Takve su posuenice izgubile svoju prepoznatljivost poporijeklu i nastavljaju æivjeti u jeziku primatelju - turskom, ponaπajuÊi seisto kao i sve domaÊe rijeËi.

U svjetlu ovih znanja nadaje se kao zanimljiva tema istraæivanje turskihleksema na stranicama rjeËnika naπega Muhameda Hevaija Uskufija. OvuÊu temu zapoËeti jednom konstatacijom koja je iznesena u dosadaobjavljenim radovima o rjeËniku Makbúli Arif (Maqbúli ‘Årif). Naime,govoreÊi o naπem jeziku u Uskufijevim djelima Alija Nametak je ukazaoda je “jezik u Hevaijinim pjesmama i rjeËniku veoma Ëist”. (HukoviÊ,KasumoviÊ, SmailoviÊ, 141) Ova je konstatacija u vezi sa mojom temomutoliko πto se ona moæe izreÊi i za Hevaijev turski jezik. Kad se rjeËnikprelista nameÊe se, naime, dojam o mnogobrojnosti izvorne turske leksikeπto zasluæuje da se razmotri kad se rjeËnik smjesti u vrijeme u kojem je

4 U turskoj se literaturi ono naziva “sadeleáme”.

208

nastao: u 17. stoljeÊe kad je turski obilovao pozajmicama iz arapskog iperzijskog jezika. Iz prvog proizlazi i drugi dojam: da su mnoge leksemeu Hevaijevu rjeËniku punopravne komponente leksiËkog inventarasavremenoga turskog jezika.

Stoga je ovaj prilog zamiπljen kao praktiËna obavijest o turskoj leksiciu Hevaijevu rjeËniku s obzirom na vrijednost koju ova leksika ima usavremenom turskom jeziku. Za ovu su prigodu sve turske rijeËi koje suzastupljene u Makbuli Arifu uporeene sa rjeËnikom standardnoga turskogjezika Türkçe Sözlük u izdanju Turskoga instituta za jezik. Pretraæivanjeje vrπeno redom iduÊi od lekseme do lekseme a djelomiËno ciljano, traæeÊisasvim odreenu leksemu stranoga porijekla koja predstavlja semantiËkiekvivalent onoj πto ju je Hevai upotrijebio.5

Prvi zakljuËak koji se moæe izvesti nakon obavljenog istraæivanja jeovaj: veliki procenat, oko 90% Hevaijeve turske leksike, ovjereno je urjeËniku koji mi je posluæio u istraæivanju, i to upravo u istim znaËenjimakoja daje Hevai. Nakon uvida u grau uoËljiva je opÊa Ëinjenica da jeautor vrlo dobro vodio raËuna o izboru izvornih turskih rijeËi u tumaËenjubosanskih. Ovo prije svega potvruju primjeri objaπnjeni leksemamaturskog porijekla Ëak i onda kada za tretirani pojam u turskom i danasuz domaÊu leksemu ravnopravno æivi i posuenica, πto nedvojbenosvjedoËi o rasprostranjenosti posuenica unutar ovakvih semantiËkiekvivalentnih parova. S obzirom na to da je Hevai svoj rjeËnik pisao uvrijeme kad je posuivanje leksema iz arapskog i perzijskog jezika bilona najviπoj taËki ovog procesa nakon koga grafiËka linija ide silazno, sasigurnoπÊu se moæe reÊi da je takva posuenica postojala i u Hevaijevovrijeme. Tako se Hevai u tumaËenju naπega pridjeva bijel opredijelio zaturski pridjev ak a ne za onaj preuzet iz arapskog jezika, beyaz. U TürkçeSözlük pridjev ak protumaËen je pridjevom beyaz, a pridjev beyazHevaijevim ak πto pokazuje njihovu semantiËku ekvivalentnost i usavremenom turskom jeziku.6

5 Istraæivanje leksike u Makbuli Arifu obavljeno je prema tekstu rjeËnika iregistru rijeËi u monografiji Muhameda Hevaija Uskufija (HukoviÊ, KasumoviÊ,SmailoviÊ), s. 162-188.

6 U ovome prilogu nije moguÊe detaljno ulaziti u pitanje stepenasinonimiËnosti domaÊih i posuenih leksema. Prirodno je da je tokom vremenau turskom jeziku moglo doÊi do semantiËkog raslojavanja domaÊe lekseme i

209

SljedeÊi ovakav primjer je imenica brat za koju Hevai daje tumaËenjekardaá, a njena perzijska istoznaËnica birader i danas pripada standardnomturskom jeziku.

Kod prijevoda pridjeva Ëist Hevai se odluËio za tursko ary a, ne,naprimjer, za arapsko temiz, leksemu koja je i danaπnji standardni izraz.

Za imenicu gost kod Hevaija nalazimo tursku rijeË konuk a, ne, kakobi se moglo oËekivati, posuenicu misafir. Poznato je da je ova arapskaleksema uπla i u naπ jezik u obliku musafir, gdje se zadræala do naπihdana u supstandardu. U turskom jeziku posuenica misafir i danas pripadastandardnom izrazu uporedo sa turskom istoznaËnicom konuk.Normirana je i njena izvedenica misafirperver jednako kao i turskaistoznaËnica konuksever, te sloæenica misafirhane koja i danas ima πiruupotrebu nego njena istoznaËnica konuk evi.

Za znaËenje hitjeti Hevai navodi glagol (kati) ivmek koji je u TürkçeSözlük objaπnjen sloæenim glagolom acele etmek sa arapskom imenskomleksemom acele i isto je tako glagol acele etmek objaπnjen turskim ivmek.

SliËni su ovima primjeri tumaËenja imenicâ ime, jezik i rijeË, za kojeHevai kao turske ekvivlente navodi lekseme ad, dil i söz. NjihoveistoznaËnice posuene iz arapskog jezika ism, lisan i kelime i danas suπiroko u upotrebi kako u govornom stilu tako i u pisanom jeziku, Ëaklekseme isim i kelime i u jeziku lingvistiËke nauke.

Naπa leksema srce protumaËena je turskom yürek, iako se Hevaimogao odluËiti za onu arapskog porijekla kalp koja je danas takoernormirana kao i gornji primjeri. O rasprostranjenosti ove posuenice usavremenom turskom svjedoËi Ëinjenica da ona u nekim frazeologizmimakao naprimjer kalp hastaliûi, kalp krizi ili kalpten kalbe ni danas nijezamijenjena domaÊom leksemom.

Za znaËenje termina vjetar Hevai je odabrao izvornu tursku rijeË yelza razliku od rijeËi rüzgâr preuzete iz perzijskog jezika koja je vrlofrekventna i u savremenom turskom jeziku.

posuene istoznaËnice, o Ëemu nas rjeËnik savremenoga turskog jezika informira.Samo, bez detaljnijeg prouËavanja velikog broja raznovrsnih tekstova teπko jeznati da li je ovakvo diferenciranje znaËenja postojalo i u Hevaijevo vrijeme.Stoga mi je cilj ovdje pokazati da se lekseme turskoga porijekla koje nalazimo uMakbuli Arifu i u rjeËniku savremenoga turskog jezika tumaËe posuenicama izarapskog i perzijskog jezika, kao u primjeru pridjevâ ak i beyaz.

210

Paænje je vrijedno da je Hevai naπ glagol poslovati protumaËioglagolskom leksemom iálemek. Ovaj bi se izbor leksema iz naπeg i turskogjezika mogao iz Hevaijeva rjeËnika u istom obliku prenijeti u savremenibosansko-turski ili tursko-bosanski rjeËnik.

Kao primjeri Hevaijeva odabira vokabula iz govornog turskog jezikamogu se uzeti i oznake za rodbinske odnose punica/punac: kaynana/kaynata. Poznato je da joπ i danas njihove istoznaËnice sa arapskim,odnosno perzijskim elementom kayin valide i kayin peder zvuËe“otmjenije”.

Kako rjeËnik turskoga jezika koji mi je posluæio u ovome istraæivanju,izmeu ostalog, ima ulogu da normira odnos standardnog jezika inestandardnog sistema kao πto je narodni jezik, utvreno je da kod Hevaijaima jedan broj turskih leksema uz koje u rjeËniku savremenoga turskogjezika stoji naznaka da pripadaju narodnom jeziku. Evo tih primjera:dim : tütün, grliti : koçmak, ljut : yavuz, pjevati : irlamak, plamen : yalin,stupa : dink, æivot : dirlik.

Kao zanimljiva skupina u naπem istraæivanju nametnuli su se oniprimjeri koje Hevai tumaËi takoer izvornom turskom leksikom, danasnormiranom, a njihove arapske ili perzijske istoznaËnice rjeËniksavremenoga turskog jezika biljeæi kao natuknice s oznakom da su arhaiËnelekseme. »injenica da su se ovakve posuenice zadræale u jeziku do naπihdana, makar i kao arhaiËne, svjedoËi o njihovoj rasprostranjenoj upotrebiu proπlim stoljeÊima. Hevai je u svoj rjeËnik uvrstio izvorne turske rijeËi.Takvi su primjeri lekseme grom : yildirim (Hevai, T.S.), saika (T.S. arh.),mjesec : ay (Hevai, T.S.), kamer (T.S. arh.), more : deniz (Hevai, T.S.),bahr (T.S. arh.) i derya (T.S. arh.).7

U vezi sa ovima mogu se spomenuti i primjeri onih turskih leksemakod Hevaija Ëije su arapske i perzijske istoznaËnice ne tako davno pripadaleleksiËkom inventaru turskoga jezika a danas su potisnute iz upotrebe.Kao primjer naveπÊu rijeË yakin u znaËenju blizu kako to i Hevai daje. Zaovaj je pridjev u turskom jeziku u upotrebi bila i arapska leksema karib oËemu svjedoËe pisani izvori, ali i stariji rjeËnici. Tako se u tursko-turskom

7 Navodi se najprije leksema na naπem jeziku, zatim njen turski ekvivalentu Hevaijevu rjeËniku sa naznakom T.S., koja oznaËava da ista leksema prolazi iu rjeËniku savremenoga turskog jezika (Türkçe Sözlük), i najzad njen arhaiËniekvivalent (arh.) koji je uveden u Türkçe Sözlük.

211

rjeËniku Kâmús-i Turkî ©emseddina Samija iz 19. stoljeÊa leksema yakintumaËi ovako: uzak olmayan, karib (koji nije daleko, blizu). Primjerpokazuje da se ©emseddin Sami posluæio istoznaËnim arapskim pridjevomkarib u tumaËenju turskoga yakin. Hevai se u svome izboru istoznaËnihleksema opredijelio za onu turskoga porijekla. Sve sam sliËne primjere izMakbuli Arifa potraæila u rjeËniku ©emsedina Samija i utvrdila da je Hevairedovno uzimao tursku leksemu u svoj rjeËnik. Evo tih primjera: za glagolÊutati on daje znaËenje dinlemek (Hevai, T.S.), a ovaj turski glagol©emseddin Sami tumaËi opisno iáitmek üzere kulak vermek (napregnutiuho da Ëuje), ali i sloæenim glagolom istima etmek sa imenskomkomponentom arapskog porijekla. Za imenicu snijeg Hevai daje tumaËenjekar, a ©emseddin Sami pored opisa imenice kar u njenom tumaËenju dajei arapsku istoznaËnicu selû.

Hevai je u svome rjeËniku neke bosanske lekseme istumaËioodgovarajuÊim turskim sintagmama. Paænju, naime, privlaËi to da kodovakvih tumaËenja Hevai nije posegnuo za gramatiËkim konstrukcijamasloæenim po modelu arapskog ili perzijskog jezika nego su to uvijek turskekonstrukcije meu kojima su najbrojnije participske kao, naprimjer, blatan: çamura batan, Ëaplja : baliûi yutan, kotur : yuvarlanan top, moma :yetiámiá olan kyz, plemenit : soyu sopu güzel olan, prorok : velilik satan,ribar : baliûi satan, utonuti : boûulup batan. Jedan broj sintagmi su imenskefraze koje nazivamo genitivnim vezama, naprimjer: Ëeprkati : tauk eámesi,Êuda (prohtjev) : aá ermesi, lokati : köpek içmesi, nokat : adamin tyrnaûi,rasol : lahana turáu suyu. Dva su naπa glagola protumaËena turskimsloæenim glagolima: kusati : kaáik çalmak i mahati : elin(i) salamak aimenica kotao cijelom reËenicom çanak kim olsa aûaç.8

Ne moæe se govoriti o rjeËniku turskog jezika koji ne bi sadræavao ilekseme arapskog i perzijskog porijekla. Tako i u bosansko-turskomrjeËniku Muhameda Hevaija Uskufija ima i takvih leksema. Za njih jevaæno istaknuti da sve imaju ovjeru u rjeËniku savremenoga turskog jezika

8 Ovdje ne ulazim u pitanje semantiËke ekvivalentnosti jedinica iz dva jezikakoje bi se moglo izrazito nametnuti u ovome paragrafu. Na- primjer, naπ glagollokati Hevai je istumaËio imenskom sintagmom koju bismo na naπ jezik doslovnomogli prevesti “pijenje psa, odnosno “naËin na koji pas pije”. Hevai je svojrjeËnik pisao u stihu i za njega je metar bio vaæan. Stoga se moæe pretpostaviti daje metar odredio jedinicu koju je on izabrao, makar ona samo opisivala znaËenjelekseme.

212

koji sam konsultirala. S obzirom na upotrebnu vrijednost moguÊe ih jesvrstati u nekoliko skupina.

U prvu skupinu spadale bi one za koje ni rjeËnik savremenoga turskogjezika ne nudi zamjenu u izvornoj turskoj leksici. Ove su lekseme jedinaimenovanja u turskom za pojmove na koje se odnose pa je razumljivo dasu zastupljene i u Hevaijevu rjeËniku. U ovu skupinu ulazi najveÊi brojarapskih i perzijskih leksema u Makbuli Arifu. To su: bubanj : davul (ar.);Ëaπa : kadeh (ar.); divlji : yabanî (perz.); hitnik : tez (perz.); hrt : tazy (perz.);javor : çinar (perz.); junak : levent (perz.); kaur : kafir (ar.); komin : baca(perz.); kosa : tirpan (grËki); luË : çyra (perz.); ljeπnik : findik (ar.); nedjelja: hafta (perz.); polica : raf (ar.); slavuj : bülbül (perz.); svijeÊa : mum (perz.);tamnica : zindan (perz.); vino : áarap (ar.); zdjela : sahan (ar.).9

Nekoliko leksema arapskog i perzijskog porijekla koje nalazimo uMakbuli Arifu imaju ovjeru u Türkçe Sözlük s naznakom da su arhaizmi.Ovdje spadaju pridjevi bogat : bay (perz.); jedini : vahdetî (ar.)10 i zloËest

9 SkraÊenica ar. ukazuje na arapski jezik a skraÊenica perz. na perzijski.Neke od rijeËi u ovome paragrafu mogu se razmotriti i na sljedeÊi naËin: Hevaije bosansku rijeË Ëaπa istumaËio arapskom kadeh, a turski jezik za ovaj pojamima i leksemu bardak. ©emseddin Sami u svome rjeËniku Kâmús-i Turkî leksemubardak ovako tumaËi: posuda sa drπkom ili bez drπke /…/ koja se koristi da sepije voda, sok i drugo. U zagradi dodaje napomenu da rijeË bardak, s obziromna svoju etimologiju, najprije oznaËava posudu sa drπkom. MoguÊe je da seHevai zbog ovoga znaËenja turske lekseme bardak opredijelio za arapsku kadeh.U savremenom turskom jeziku ove dvije lekseme nisu istoznaËnice. Bosanskuleksemu junak Hevai je istumaËio perzijskom levent. Uporedila sam ovuposuenicu sa turskom leksemom yiπit, koja u savremenom jeziku ima znaËenje“snaæan i srËan, junak”. No ©emseddin Sami za yiπit daje prvo objaπnjenje“odrastao mlad Ëovjek, mladiÊ”, a drugo njeno objaπnjenje je “snaæan, hrabar”.Vjerojatno je da je leksema yiπit u savremenom jeziku stekla upotrebu u znaËenju“snaæan”, “hrabar”, a ovo u odreenom smislu potvruje i to πto je u rjeËnikusavremenoga turskog jezika Türkçe Sözlük drugo tumaËenje ove lekseme “mladiÊ”sa naznakom da ovo znaËenje pripada historijskim tekstovima. Lekseme yiπit ilevend ne navode se kao istoznaËnice ni u jednom rjeËniku. Najzad, za leksemutamnica Hevai daje perzijsku rijeË zindan. Danas bi se ovaj pojam mogao izrazitii leksemom hapishane, no ovo je sloæenica sastavljena kombinacijom arapske iperzijske leksiËke jedinice.

10 U Türkçe Sözlük zabiljeæena je leksema vahdet u znaËenju “jedinstvo”(birlik, teklik).

213

: nekbet (ar.) te imenice grad : hisar (ar.), krajina : serhat (perz.+ar.) ikuga : taun (ar.).

Drugu skupinu leksema arapskog i perzijskog porijekla u MakbuliArifu predstavljaju one koje su u danaπnjem turskom jeziku ravnopravniËlanovi sa odgovarajuÊim istoznaËnicama turskoga porijekla, kako se vidiu objaπnjenjima ovih posuenica u Türkçe Sözlük. Kao primjer mogu sepokazati sljedeÊe: briga : gam (ar., Hevai i T.S.) i kaygi, üzüntü (tur.T.S.),11 jaukati : feryad (perz., Hevai i T.S.) i haykiriá, çyûlik (tur. T.S.),nakomica : zalim (ar., Hevai i T.S.) i kiyici (tur. T.S.), oganj : ateá (perz.,Hevai i T.S.) i od (tur. T.S.), pitati : sual etmek (ar., Hevai i T.S.) i sormak(tur. T.S.), pitom : ehlî (ar., Hevai i T.S.) i evcil (tur. T.S.), pogan : murdar(ar., Hevai i T.S.) i pis, kirli (tur. T.S.), san : hülya (ar., Hevai i T.S.) itatly düá (tur. T.S.), suæanj : esir (ar., Hevai i T.S.) i tutsak, köle (tur.T.S.), vatra : ateá (perz., Hevai i T.S.) i od (tur. T.S.). Sloæeni glagol sükütetmek kojim Hevai tumaËi naπ glagol muËati nema potvrdu u TürkçeSözlük u ovome punom obliku. No zabiljeæena je imenica sükut (ar.) iprotumaËena turskom leksemom susma (πutnja). Treba imati na umu dasu neke od ovih turskih leksema mogle nastati deriviranjem u procesupurizma te da u Hevaijevo vrijeme i nisu mogle biti poznate.

Mali je broj arapskih ili perzijskih leksema u Makbuli Arifu za kojesavremeni jezik ima sinonim takoer stranoga porijekla. KarakteristiËanpredstavnik ove vrste je leksema ljekar : hekim (ar.) uz koju danas uturskom jeziku postoji i istoznaËnica doktor. Evo joπ nekoliko ovakvihprimjera: koplje : mizrak (ar.) i cida (mong.); kurva æena : kahpe (ar.) iorospu (perz.); orah : koz (perz.) i ceviz (ar.)

Za temu ovoga priloga vaæno je istaknuti da je uporeivanjemHevaijeve turske leksike sa rjeËnikom savremenoga turskog jezikautvreno samo devet leksema turskoga ili stranog porijekla koje nemajuovjeru u tom rjeËniku. Njihova ovjera, meutim postoji u rjeËniku©emsedina Samija πto nedvojbeno pokazuje da su one u odreenomperiodu pripadale leksiËkom inventaru turskoga jezika. Kako primjeripokazuju, uglavnom su to rijeËi koje su u savremenom naËinu æivota

11 Kod ovih primjera najprije navodim leksemu arapskog (ar.) ili perzijskog(perz.) porijekla koju daje Hevai uz oznaku da ista ta leksema prolazi i u TürkçeSözlük (T.S.), a nakon toga dajem njenu istoznaËnicu turskoga porijekla (tur.)koja takoer prolazi u Türkçe Sözlük.

214

potisnute iz upotrebe, naprimjer: glavnja : öksü (yari yanmiá odun); kapa: kelepoáa (ovjera kellepuá ©.S.); navaliti : yürüyüá; ostan : öπendere;potkovati : nalanmak. Ovdje bi pripadale joπ dvije rijeËi Ëetvrtak :hamis (ar.) i –urevdan : Ruz-i Hidir (perz.). U pisanim tekstovima izproπlih stoljeÊa, osobito onima proznim, nazivi dana su se biljeæili kakona turskom tako na perzijskom i arapskom jeziku.12 Kako je za sve daneu sedmici Hevai dao tumaËenje na turskom jeziku, nameÊe se zakljuËakda je Ëetvrtak imenovao arapskom leksemom da bi zadovoljio zahtjevemetrike u svome stihovanom rjeËniku. Perzijskom sintagmom Ruz-i Hidirimenovan je –urevdan u izvorima iz proπlih stoljeÊa.

Ima jedan broj leksema koje su znaËajne za historijsku fonologijuzbog toga πto odraæavaju onovremeni izgovor, pa se njihova fonetskaslika u Hevaijevu rjeËniku u odreenoj mjeri razlikuje od one koju imajudanas. Tako je, naprimjer, glagol obuÊi danas normiran u obliku giymeka Hevai ga biljeæi kao geymek kako on i jeste glasio.13 O glasovnimpromjenama koje su se razvijale u turskom jeziku podatak nam daju iglagolska leksema pipati : oháamak (Hevai) koja danas glasi okáamak teimenska leksema ruËnik : makrama (Hevai) koju Türkçe Sözlük biljeæi uobliku mahrama. NapomenuÊu joπ neke primjere koji odraæavaju opÊenitorasprostranjene glasovne promjene, na primjer: disimilacija fonema sliËnihpo mjestu tvorbe kao πto je zamjena foneme b u fonemu p u primjerubukara : maáraba (ar.) ovjera maárapa, ili pak jednaËenje suglasnika pomjestu tvorbe kao πto je promjena n u m ispred labijalne foneme b,naprimjer obruË : çenber (perz.) ovjera çember. U Ëeste promjene spadametateza kao u primjeru teljig : zevle ovjera zelve ili pak disimilacijasonanata kao πto je u primjerima bukva : gülgen ovjera gürgen, toljaga :nobut ovjera lobut. I imenicu πipak Hevai je zabiljeæio u obliku anar(perz.) a danas ona glasi nar ili u nekim krajevima enar.

Ovo istraæivanje pokazuje da Makbuli Arif sadræi oblike kojiodraæavaju ondaπnji razgovorni turski jezik. Pored osnovnoga vokabularaMakbuli Arif donosi popriliËno veliki broj rijeËi koje su uzete iz æivotneokoline obiËnoga Ëovjeka a ne iz vokabulara obrazovanog sloja. Ovopak moæe nametnuti pitanje u kojoj je mjeri uopÊe Hevai poznavao

12 Kao primjer za ovakvu upotrebu naziva danâ moæe se navesti i Ljetopisnaπega Mula Mustafe Baπeskije, ali i druge hronike.

13 O ovome vidjeti, naprimjer, u Gramatici E. »auπeviÊa, str. 13.

215

knjiæevni turski jezik svoga vremena. Odgovor opet daje Makbuli Arif,odnosno predgovor ovoga rjeËnika. Ovdje pisac za sebe kaæe da je viπegodina boravio na dvoru, da je ovdje “gledao mladiÊe od kojih su nekipjesnici, neki pisari a neki visoko obrazovani” (17-21 i dalje).14 Na osnovuovih stihova moæemo sa sigurnoπÊu tvrditi da se Hevai nalazio u druπtvuobrazovanih ljudi. A najbolji pokazatelj da je Hevai sasvim dobropoznavao knjiæevni jezik jeste leksika u stihovanom predgovoru rjeËniku.IznenaujuÊe je razliËit leksiËki materijal kojim pisac obrazlaæe razlogeπto su ga naveli da sastavi bosansko-turski rjeËnik od onoga kojempoduËava korisnika rjeËnika. U predgovoru je obilje arapske i perzijskeleksike, skoro se moæe reÊi da je zastupljena u istoj mjeri koliko i turska.NaveπÊu samo nekoliko primjera: dilπad (perz., 2), ser-efrâz (perz., 4),hemîπe (perz., 5), demâdem (perz., 12), kevkeb (ar., 27), tevekkür, tefekkür(ar., 43), dæem etmek (ar., 45), mahbub, mergub (ar., 48), πuru’ (ar., 51),dæihan (perz., 58). Ima primjera da Hevai u uvodnom dijelu koristi leksemustranoga porijekla za pojam koji u svome rjeËniku tumaËi izvornomturskom leksemom, naprimjer: Bog : Tanri - Huda (perz., 1, 52), deset :on - deh (perz., 28), dvadeset : yirmi - ‘iπrun (ar., 29), ime : ad - isim (ar.,1), mjesec : ay - mah (perz., 24), prah : toz - türab (ar., 7), jezik : dil -lügat (ar., 8). U predgovoru se Hevai koristio i cijelim konstrukcijama,osobito iz perzijskog jezika kao πto su πehinπâh-i dæihândar (16), gylman-y derun (17), deh sal (28), ki üftadem derîn dæennet zebirun (30), fil-hakîkat (76). Ovdje je, naime, Muhamed Hevai Uskufi pokazao ne samoda poznaje knjiæevni jezik nego i da mu je vjeπt.

RazliËita leksika u Hevaijevu Makbuli Arifu preslikava jeziËku situa-ciju u kojoj su se u umjetniËkom izrazu obilno koristile arapske i perz-ijske jeziËke jedinice, dok su u standardnoj komunikaciji prevladavaleizvorne turske. U ovome je znaËaj Hevaijeva rjeËnika i za turski jezik.

14 Primjeri iz predgovora Hevaijeva rjeËnika navedeni su prema latiniËnojtransliteraciji Derviπa Korkuta preuzetoj u Ëlanak “Zaπto je Muhamed HevaiUskufi napisao svoj rjeËnik” Ismeta SmailoviÊa u monografiji Muhameda HevaijaUskufija str. 112-120. Brojevi pored primjera oznaËavaju broj stiha u kojemprimjer prolazi.

216

LITERATURA

Blau, O. (1868) Bosnischtürkische Sprachdenkmäler, Leipzig.

»auπeviÊ, E. (1996) Gramatika suvremenoga turskog jezika, HrvatskasveuËiliπna naklada, Zagreb.

Devellioπlu, F. (1970) Osmanlica-Türkçe Ansiklopedik Lugat, An-kara.

Dr. HukoviÊ, M., dr. KasumoviÊ, A., dr. SmailoviÊ, I. (1990)Muhamed Hevai Uskufi, Univerzal Tuzla.

Ercilasun, A. B. (1999) “Osmanli Türkçesi”, Osmanli - Kültür veSanat, Yeni Türkiye Yayinlari, Ankara, s. 391-398.

Korkut, M. D. (1942) “Makbül-i ‘ârif (Potur-©âhidija) UskûfiBosnevije”, Glasnik hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, godina LIV.

LjuboviÊ, A., GrozdaniÊ, S. (1995) Prozna knjiæevnost Bosne iHercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu,Sarajevo.

Áemseddin, S. (1317) Kamús-i Türkî, Dersaadet.

©kaljiÊ, A. (1985) Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskomjeziku, Sarajevo.

Tulum, Prof. Dr. M. (1999) “Osmanli Türkçesi”, Osmanly - Kültürve Sanat, Yeni Türkiye Yayinlari, Ankara, s. 421-429.

Türkçe Sözlük I-II, (1988) Türk Dil Kurumu Yayinlari, Ankara, 1988.

Yeni Tarama Sözlüûü, (1983) Hazirlayan: Cem Dilçin, Türk DilKurumu Yayinlari, Ankara, 1983.

217

Turkish vocabulary in the dictionary of the Makbuli ArifMuhamed Hevai Uskufi

The first Turkish-Bosnian dictionary and generally the first work ofthis kind appeared in region of the Balkan during the Ottoman time (17thcentury) was a Maqbuli Arif or Potur Shahidi of Muhammed Hevai Uskufi(died 1041/1631). This work, apart, from presenting to the reader’s au-thor’s work, deals with a very important topic in the field of philology ofthe Ottoman-Turkish language. More precisely it deals with structure ofits vocabulary and inter- lingual impact within family of the oriental lan-guages: Arabic-Persian-Osmanli Turkish.

Our Uskufi, with an excellent knowledge of those languages, fol-lowed this linguistic process from the perspective of its three key stages:structural-progression attained results in the field of lexics and renova-tion of the Osmanli-linguistic lexics by reducing Arabic-Persian foreignwords in it. That process, as a general linguistic phenomenon, effectedOsmanli-Turkish language and Bosnian as well, which lexicon has vo-cabulary of all three oriental languages: Arabic, Persian and Turkish –the three main languages of Islamic cultural and civilization circle.

Process of inter-lingual influence in the area of lexical interlace andenrichment started in the beginning of the 12th century, in the periodbetween 15th -17th century reached peak of intensity and accomplish-ment on literary and speech level, and from the 18th to 20th century thisprocess achieved significant results in the field of renovation by reducingArabic-Persian borrowings from the Osmanli Turkish vocabulary.

The language of Havaiis dictionary is very clear, and the fact that init exist 90% of terms included in the modern Turkish dictionaries, giveus the right to conclude that language of Havai participated in the samepercentage in modern Turkish language in which composing significantlyparticipated our writer-linguist.

219

Aladin HusiÊ

O GRADSKOJ DÆAMIJI U TRAVNIKU

U svom pohodu na Bosnu 1463. godine Osmanlije su zauzele iTravnik, koji u to vrijeme nije predstavljao znaËajnije naselje, ali je zbogsvog poloæaja i tvrave predstavljao vrlo vaæno strategijsko mjesto. Bezobzira na razliËite i u potpunosti nepotvrene pretpotstavke o njegovuprivremenom gubljenju i povremene okupacije od Ugara,1 Travnik se od1463. godine Ëvrsto nalazio u posjedu Osmanlija. Njihov dolazak izaposjedanje pojedinih pazara i varoπi bitno odreuje dalju sudbinumnogih naselja pa i samog grada. Kako ranije nije predstavljao znaËajnijeurbano niti privredno naselje, moæe se reÊi da njegov razvoj poËinjeuspostavom i potpunom stabilizacijom nove vlasti koja sa sobom donosimnoge promjene u naËinu æivota, kulturi, pogotovo u oblasti arhitekture,urbanizacije zateËenih varoπi i izgradnje potpuno novih centara koji Êe zakratko vrijeme prerasti u kasabe sa dominantno orijentalno-islamskimobiljeæjima. Sve te promjene odvijale su se postepeno, razliËitomdinamikom, u zavisnosti od povijesnih gibanja na pojedinim prostorima.

Razvoj gradova, opÊenito, imao je svoj hod koji N. FilipoviÊ dijeli u tri faze:

1. uspostava i stabilizacija vlasti u neizmijenjenim privrednim i druπtvenimokolnostima naπih varoπi, sa preteæno nemuslimanskim stanovniπtvom;

2. nakon stabilizacije pretvaranje tih centara u administrativna ikulturna uporiπta svoga carstva te postepeno prihvaÊanje islama od stranezateËenog stanovniπtva;

3. potpuna dominacija orijentalno-islamske fizionomije.2 Ovi procesiu pojedinim fazama imali su znatnog utjecaja na izgradnju i broj vjerskih

1. –oko MazaliÊ, Travnik i ToriËan, GZM N.S. III, Sarajevo, 1948., str.145-163.; Hamdija KreπevljakoviÊ - D. M. Korkut, Travnik u proπlosti 1464.-1878., Travnik, 1961., str. 10.; Martin UdoviËiÊ, Travnik u vrijeme vezira,Travnik, 1973., str. 14.-15.;

2. Nedim FilipoviÊ, Neki novi podaci iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima,Pregled, br. 7-8., Sarajevo, 1953., str. 67.;

220

objekata nastalih u jednome mjestu. Stoga se opravdano postavlja pitanjekada i kako su nastajale prve dæamije te ko ih je podizao u ranom perioduosmanske vladavine.

U izgradnji pojedinih dæamija, mesdæida i drugih objekata druπtvenogznaËaja uËestvovali su najËeπÊe nosioci raznih dræavnih ili vojnih funkcija,od sultana, sandæak-begova, pa i onih niæeg ranga, poput dizdara, ali iobiËni dobroËinitelji. U ranoj fazi razvoja pojedinih gradova, u podizanjudæamija u Bosni prednjaËili su ljudi viπeg druπtvenog poloæaja, posebnosultani. Kako su raspolagali cjelokupnom dræavnom imovinom, izdræavnih prihoda finansirali su brojne dræavne sluæbe i druge potrebe, a uznatnoj mjeri i graditeljsku djelatnost. Po naredbi sultanå iz tih sredstavaizgraene su brojne dæamije u Bosni, najËeπÊe nazivane po imenu inicijatoragradnje ili naprosto zvane samo carske. Pouzdano se zna da su u vrijemeMehmeda II Fatiha (1451.-1481.) izgraene dæamije u Sarajevu, Zvorniku,Vranduku, za vrijeme Bajazida II (1481.-1512.) u FoËi, Rogatici,Viπegradu, Srebrenici, Pruscu, Prozoru, u vrijeme Selima I (1512.-1520.)u Kneæini, Teπnju i Doboju. NajveÊi broj ipak je sagraen u vrijeme sul-tana Sulejmana (1520.-1566.), tako da je do kraja njegove vladavine biloizgraeno ukupno 25 carskih dæamija.3 Jedna takva dæamija podignutaje i u Travniku, ali joπ uvijek nije preciznije ustanovljeno vrijeme njenegradnje, o Ëemu postoje razliËita stajaliπta.

Dosada su se u historijskoj nauci iskristalisala dva miπljenja o vremenugraenja najstarije dæamije u Travniku: prema prvom u vrijeme BajazidaII (1481.-1512.), a prema drugom u vrijeme Mehmeda II (1451.-1481.).Od opredjeljenja o vremenu gradnje zavisio je i njen naziv. Ono o Ëemupostoji suglasnost u ovom sluËaju jeste pitanje lokaliteta koji niko nedovodi u sumnju bez obzira na definiranje vremena gradnje. Jednoglasnomiπljenje je da je izgraena u samoj tvravi.

Prvo, daleko raπirenije miπljenje o gradnji tvravske dæamije u vrijemesultana Bajazida II (1481.-1512.), ustanovio je Hamdija KreπevljakoviÊ,4 a

3 Adem HandæiÊ, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeÊu,Studije o Bosni, Istanbul, 1994., str. 113-115.; Isto: Vakuf kao nosilac odreenihdræavnih i druπtvenih funkcija u Osmanskom carstvu, Studije o Bosni, Istanbul,1994., str. 145-146.;

4 Hamdija KreπevljakoviÊ, “Stari bosanski gradovi“, Naπe starine I, Sarajevo,1953., str. 19.; Isto: Izabrana djela II, Sarajevo, 1991., str. 403.-404.;

221

kasnije preuzimali i ostali autori, D. M. Korkut, potom M. UdoviËiÊ, K.PapiÊ, I. Bojanovski i Enver SujoldæiÊ.5 Oni su jednoglasni u stavu da jenajstarija dæamija u Travniku sagraena u vrijeme sultana Bajazida, znaËiizmeu 1481.-1512. godine i da je nosila njegovo ime, “Dæamija sultanaBajazid-hana”.

H. ©abanoviÊ,6 M. MujezinoviÊ7 i A. HandæiÊ,8 meutim, gradnjuprve dæamije datirali su neπto ranije, u vrijeme sultana Mehmeda II Fatiha(1451.-1481.), i prema uobiËajenoj praksi, naziva se po svome osnivaËu,prema istima ona se zvala ,,Dæamija sultana Mehmed-hana”.9

Ovdje moramo ukazati na nemoguÊnost potpunijeg uvida u izvorena kojima su se bazirala pojedina miπljenja, buduÊi da nisu sasvimprecizirani. U svom najranijem nagovjeπtaju o prvoj travniËkoj dæamiji,H. KreπevljakoviÊ uopÊe ne navodi izvor iz kojeg crpi podatak, nego dajesamo sumarni pregled izvora i literature iz Ëega nije potpuno jasno naËemu se temeljio takav sud.10 U drugom radu, zajedno sa D. M. Korkutom,poziva se na “jedan defter nastao izmeu 1579. i 1600.” godine iz kojeg

5 H. KreπevljakoviÊ - D. M. Korkut, Travnik u proπlosti..., str. 10.; MartinUdoviËiÊ, Travnik u vrijeme vezira, str. 108.; Kreπimir PapiÊ, Travnik, grad iregija, Travnik, 1975., str. 108.; Ivo Bojanovski, Stari grad Travnik-idejniprojekat, Zavod za zaπtitu spomenika kulture, Sarajevo, 1977., str. 15.; EnverSujoldæiÊ, Dæamije Travnika, Travnik, 1998., str. 13-14.;

6 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo,1982., str. 149.;

7 Mehmed MujezinoviÊ, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, II,Sarajevo, 1977., str. 327.;

8 Adem HandæiÊ, A survey of islamic cultural monuments until the end ofthe 19-th century in Bosnia, Istanbul, 1996., str. 56.;

9 Kako H. ©abanoviÊ tako i A. HandæiÊ, prvobitno su pretpostavljali da je ovadæamija nastala u vrijeme sultana Bajazida II, ali su svoja ranija miπljenja korigirali.U tim radovima se, meutim, ne ukazuje na izvore na osnovu kojih su doπli do tihrezultata. Uporedi: Evlija »elebija, Putopis: Odlomci o jugoslavenskim zemljama,(preveo, uvod i komentar napisao H. ©abanoviÊ), Sarajevo, 1996., str. 128., III izdanje,nap. br. 12, zatim: Adem HandæiÊ, Vakuf kao nosilac odreenih dræavnih i druπtvenihfunkcija, str. 113.; Isto: O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni, str. 145.

10 Hamdija KreπevljakoviÊ, Stari bosanski gradovi, str. 19.;

11 KreπevljakoviÊ-Korkut, Travnik u proπlosti, str. 14.;

222

se vidi da je dæamija imala svoj vakuf.11 SlijedeÊi ih, M. UdoviËiÊ jeapodiktiËki ustvrdio: “Gradska ili Bajazidova dæamija podignuta je, to sesasvim pouzdano zna, iz sredstava vakufa sultana Bajazida II (1481.-1512.)”,12 ne uzimajuÊi u obzir stav H. ©abanoviÊa, Ëijim se nauËnimrezultatima obilato koristio. Na sliËan naËin, pod utjecajem H.KreπevljakoviÊa i D. M. Korkuta, opredijelio se i K. PapiÊ istiËuÊi da se,,kao prva turska graevina moæe smatrati dæamija u tom gradu, izgraenaizmeu 1481.-1512. na ime sultana Bajazida za potrebe gradske posade”.13

Od ovog ne odudaraju ni najnoviji pokuπaji E. SujoldæiÊa, prema kojemu,,se s velikom sigurnoπÊu moæe prihvatiti tvrdnja da je najstarija travniËkadæamija ona u tvravi, izgraena u doba sultana Bajazida II”.14 Prijedetaljnije analize o tom pitanju æelimo ukazati na neprihvatljivost tvrdnjeda je prva dæamija nastala iz sredstava vakufa sultana. Naprijed jeistaknuto da je finansiranje graevina od strane sultana vrπeno prvenstvenoiz regalija koje su pripadale dræavnom fisku, a ne iz vakufa koje su oniosnivali. Iz dræavnih sredstava je, dakle, podignuta i tvravska dæamija uTravniku. S druge strane, ni kod H. ©abanoviÊa nije sasvim poznat izvorna osnovu kojeg je ustanovljeno vrijeme nastanka prve dæamije.15

Iz dosada poznatih i dostupnih osmanskih arhivskih izvora prvi trago postojanju jedne dæamije u Travniku potjeËe iz 1516. godine, kada se uokviru posade spominje hatib u tvravi,16 πto veÊ tada, bez sumnje,podrazumijeva njeno postojanje. Najraniji direktan spomen datira iz neπtokasnijeg perioda, preciznije iz 1530. godine, i to ,,Vakuf dæamije sultanaMehmed-hana, neka mu se Bog smiluje i oprosti grijehe, u samomTravniku”.17 Vakuf ove dæamije, prema istom izvoru, trebali su ËinitiËifluci Ëiji zakup iznosi 400 akËi godiπnje a uvakufili su ih Jusuf, sin Ajasov,Hubijar, sin Ishakov, i Sulejman, sin Hasanov, za potrebe pokrivanjatroπkova osvjetljenja i prostirke za koje odmah nisu pred- viena sredstva.Sa πerijatskopravnog aspekta ovo uvakufljenje je osporeno zbogneispunjenog osnovnog uvjeta, da predmet vakufljenja ima status mulka,

12 Martin UdoviËiÊ, Travnik u vrijeme vezira, str. 108.;

13 Kreπimir PapiÊ, Travnik, grad i regija, str. 108.;

14 Enver SujoldæiÊ, Dæamije, str. 13.;

15 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk, str. 149.;

16 Istanbul, BBA, T. D., No 56., str. 223.;

17 Istanbul, BBA, T. D. No. 164., str. 378.;

223

tako da je spomenuti Ëifluk, po naredbi sultana, dodijeljen u timar.Troπkovi za navedene stavke u istom iznosu koji je bio uvakufljen, takoerprema carskoj naredbi, namirivani su iz prihoda rudnika Fojnica. Bezobzira na pravnu niπtavnost spomenutog uvakufljenja u kasnijim izvorimaga i dalje susreÊemo kao “Vakuf dæamije sultana Mehmed-hana” do kraja16. stoljeÊa.18

Lokalitet dæamije nije izriËito utvren, ali je ona, bez sumnje, moglabiti sagraena samo u tvravi, iz viπe razloga. Prve dæamije u Bosni, gdjesu zateËene srednjovjekovne utvrde, po pravilu su nastajale u tvravama,npr. u Zvorniku, rjee uz samu utvrdu kao u Vranduku, ali su obje nosileime sultana Mehmeda II. Konfiguracija terena oko tvrave u Travniku,pak, ne ostavlja moguÊnost njenog podizanja uz samu utvrdu. Takvedæamije su podizane prije svega za potrebe posada i drugih lica, koja sumogla biti smjeπtena u tvrave kao nosioci odreenih funkcija lokalnihorgana vlasti. Potpuna nenaseljenost Travnika, najmanje deceniju ponjegovu osvajanju i dvije decenije bez muslimana meu domicilnimstanovniπtvom, takoer, umanjuju moguÊnost pretpostav- kama da bimogla biti locirana izvan bedema tvrave. Na osnovu naprijed spomenutihizvora jasno je, meutim, da je dæamija podignuta prije 1480. godine, i tovjerovatno neposredno poslije pada Travnika pod osmansku vlast 1463.godine, kada je morala biti smjeπtena i posada za koju se, takoer, isticaloda u tom mjestu potjeËe iz vremena Bajazida II. Naravno da se postavljapitanje kada i kako se onda javlja Bajazidova dæamija? Prema raspoloæivimizvorima, dæamiju pod tim imenom prvi put sreÊemo od 1567. godine,19

dakle, u priliËno poodmaklom dobu u odnosu na vrijeme vladavine sul-tana Bajazida. U istom je definiran i njen lokalitet “Ëasna dæamija uunutraπnjosti tvrave Travnik”. ©to se tiËe njenog vakufa, sastojao se od:timara za imama i hatiba, godiπnje 2000 akËi, zatim nadokanade zamujezina dvije akËe, osvjetljenje i prostirku jedna akËa dnevno, πto jenamirivano iz dæizje kadiluka Brod.

18 Istanbul, BBA, T. D. No. 211., (prijevod vakufa ovog deftera objavila jeBehija Zlatar, “Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI v.” POF, XX-XXI,1970/1971, Sarajevo, 1975., str. 121-126.; T. D. No. 462, (iz 1567. fo. 34);Opπirni popis Bosanskog sandæaka iz 1604. godine, I/2, (Obradio: AdemHandæiÊ), Sarajevo, 2000., str. 502.

19 Istanbul, BBA, T. D. No. 462, str. (34);

224

Prvobitna namjena tvrave da sluæi prije svega za potrebe posade aneπto kasnije i malobrojnom dæematu muslimana izvan nje, od drugepolovine 16. i s poËetka 17. stoljeÊa pa do izgradnje nove dæamije, bijaπedjelimiËno izmijenjena. Krajem 16. stoljeÊa vojni efektivi u tvravi znatnosu umanjeni, svedeni na treÊinu snaga u odnosu na 1516. godinu, a uzdæamiju u samoj tvravi, vjerovatno od nekadaπnjih posadnika, formiranaje ,,mahala Ëasne dæamije sultana Bajazid-hana” i Ëinila su je 37domaÊinstava sa 7 neoæenjenih muπkaraca.20 Ova mahala je, dakle,formirana negdje krajem 16. stoljeÊa, jer se 1565. godine ne spominjedæamija kao ni mahala pod tim imenom.21 Nekoliko decenija kasnijeputopisci i prolaznici kroz Travnik biljeæili su postojanje ove mahale nagotovo identiËan naËin. OpisujuÊi Travnik, 1624. godine MemibegoviÊ jezabiljeæio 50 kuÊa u tvravi,22 a dvije godine kasnije Georgiceo 50 ognjiπtau tvravi.23 Ta Ëinjenica nije ostala nezapaæena ni Evliji »elebiji, samo πtoje umjesto broja, opisao kao ,,nekoliko vojniËkih kuÊa”.24 H. KreπevljakoviÊje ovo smatrao pretjeranim, dræeÊi da se to moglo odnositi samo na brojvojnika, ne i na domove podignute unutar bedema.25 Kako defter potvrujepostojanje mahale u samoj tvravi, navodi putopisaca se mogu smatrati,ako ne u potpunosti, bar pribliæno prihvatljivim, jer je za 20 godina porastsa 37 domaÊinstava na 50 moguÊ. Ova pretpostavka se Ëini osnovanijomutoliko πto su podaci iz 1624. i 1626. u brojËanom smislu identiËni.

BuduÊi da se vakufi obje dæamije spominju paralelno, postavlja sepitanje nisu li postojale dvije dæamije? Takva moguÊnost otpada stogaπto u vrijeme vladavine spomenutih sultana nije bilo potrebe zapostojanjem dviju dæamija, zbog joπ uvijek niskog stepena urbanog razvojagrada. Kao znaËajnije urbano gradsko naselje Travnik se poËeo razvijatitek polovinom 16. stoljeÊa, jer je 1530. godine u njemu bilo svega 84domaÊinstva, i to 36 muslimanskih i 48 nemuslimanskih.26 Stoga,

20 Opπirni popis Bosanskog sandæaka, str. 213.;

21 Uporedi: T. D., No. 435. str. 196.-203.;

22 H. KreπevljakoviÊ-D.M. Korkut, Travnik u proπlosti, str. 14., Izabranadjela, II, Sarajevo, 1991., str. 403-404.;

23 H. KreπevljakoviÊ, Stari bosanski gradovi, str. 19.;

24 Evlija »elebija, Putopis, str. 128.;

25 Vidi napomene 22. i 23.;

26 Istanbul, MMV, No., 540. fo. 30. ;

225

najizvjesnijim se Ëini da je prvobitnu dæamiju podigao sultan Mehmed IIa u vrijeme njegova nasljednika doæivjela je stanovitu nadogradnju,najvjerovatnije u vrijeme graevinsko-zidarskih zahvata na travniËkojtvravi tokom drugog namjesnikovanja Ajas-bega (1484.-1485.).27 Da lise radilo o potpuno novom objektu na mjestu ranijeg ili samo o djelimiËnojpopravci i podizanju munare, teπko je pretpostaviti, buduÊi da zasadanema bilo kakvih nagovjeπtaja. Iz tih razloga, najvjerovatnije je i nazvanaBajazidova, ali je to ime u sluæbenu upotrebu uπlo mnogo kasnije, u drugojpolovici 16. stoljeÊa. U popisima vakufa, pod tim nazivom je ne sreÊemoni 1530. ni 1540. godine. Da se radilo o dvije dæamije, promijenilo bi seneπto i u visini timara koji je za imama u tvravi Travnik konstantno isti,od uspostave sluæbe u vrijeme Mehmeda II do kraja 16. stoljeÊa. Po nebaπ pravilnoj usmjerenosti prema Kibli, jasno je da je nastala na temeljimanekog srednjovjekovnog objekta u tvravi, πto dodatno umanjujemoguÊnost da se radilo o dvije dæamije ili dvije lokacije unutar sametvrave.

Imami kao dio vojniËke klase i posade, u tvravskim dæamijamaspadali su u red dræavnih sluæbenika i nadoknada za sluæbu podmirivanaje iz dræavnih sredstava, dnevnim plaÊama isplaÊivanim tromjeseËno izdræavne blagajne ili u vidu timara, kako je najËeπÊe prakticirano u mjestimagdje su smjeπtene timarske posade.28 Shodno takvoj praksi, imam i hatibtravniËke dæamije, joπ za æivota sultana Mehmeda, dobio je timar, alispomenuti izvor ne precizira gdje je dodijeljen. Vjerovatno se samo radiloo ustanovljenju pravila za naËin izdræavanja sluæbe, a ostavljena moguÊnostdodjele na razliËitim mjestima, u zavisnosti od okolnosti i kvantumaraspoloæive zemlje za dodjelu timara, πto iz praktiËnih razloga nije moglobiti fiksno.

U dæamiji je pored imameta obavljan i hitabet πto znaËi da je uz petdnevnih namaza obavljana i dæuma, bajrami, kao i povremeni vazovi.Obje sluæbe u ovoj dæamiji sjedinjene su u jednoj liËnosti πto uvijek nijesluËaj. InaËe, da bi jedan sakralni objekat dobio status dæamije, uvjet je

27 H. KreπevljakoviÊ-D. M. Korkut, Travnik u proπlosti, str. 9.;

28 Aladin HusiÊ, Tvrave Bosanskog sandæaka i njihove posade 1530.godine, POF 49./1999., Sarajevo, 2000., str. 203.-204.; Isto: O imamskoj sluæbiu tvravama Bosanskog sandæaka u 15. i prvoj polovini 16. stoljeÊa, NoviMuallim, god. I, br. 4, Sarajevo, 2000., str. 84-99.;

226

bio da se u njoj obavljaju sve navedene aktivnosti kao i sultanska naredbao proglaπenju takvog statusa.

BuduÊi da su imami takvih dæamija predstavljali Ëlanove posade,sluæbovanje nije moglo biti neograniËeno, zbog Ëega se ponekad ukratkom vremenskom razdoblju izmjenjivalo viπe imama. Nekada suna to mogle utjecati prilike u samim posadama, potreba da sepopunjava neko drugo mjesto, ali Ëesto i sam njihov odnos premaobavezama kao i uobiËajena rotacija u vojnoj sluæbi. Iz æivota vojnihposada u Travniku tokom 15. stoljeÊa nije poznato niπta, pa ni oimamskoj sluæbi u ovoj dæamiji. Prvi pouzdani podaci o vrπiocimasluæbe potjeËu iz 1516. godine. Imam posade i dæamije, mevlana Uvejs,uæivao je tada timar u selu MoπÊanica, u susjednoj nahiji Brod, u iznosuod 2000 akËi.29 Ustvari, to je samo dio iz kolektivnog timara koji jedijelilo 10 posadnika u navedenom selu buduÊi da je njegova rentaiznosila 15.113 akËi. Do kada je pripadao travniËkoj posadi, nijepoznato, ali se zna da je do 1530. godine timar imama u tvravi Travnikdodijeljen znatno bliæe mjestu sluæbovanja u nahiji Laπva, a pripadalasu mu sela Gladnik i PutiËevo.30 Ovo se dogodilo vjerovatno odmahnakon pada JajaËke banovine 1527., dok je popis zavrπen neπto kasnije,1528.-1530. godine. Iz razdoblja πto je uslijedilo narednih deset godina,moguÊe je u potpunosti pratiti vrπenje smjene u ovoj dæamiji. U tomperiodu, smjenjivali su se: mevlana Hasan (muharrem 937./septembar1530.-3., ramazan 940./-18.03.1534), Alija fakih (do 8. muharrema943./27.06.1536.) Hasan, (do10. muharrema 944./ 18.06.1537.),potom nakon jedne godine ponovo Alija od 1537. do iza 1540. godine.

Vijesti iz æivota travniËke tvrave do kraja 16. stoljeÊa rjee su, ali jepovremeno praÊenje ipak moguÊe. SpoËetka druge polovice 16. stoljeÊa,poznato je ime Hasana, imama i hatiba ove dæamije,31 dok je na prijelazudva stoljeÊa, za vladavine Mehmeda III (1595.-1603.),32 u posadi imam ihatib bio Husejn,33 potom Hasan 1604. godine.34 Iz prava na uæivanje

29 Istanbul, BBA., T.D. No. 56., str. 223.;

30 Istanbul, BBA., MMV. No., 540. fo. 36.;

31 Istanbul, BBA., T. D., No., 1072. str. 449.;

32 Nije poznato iz koje godine potjeËe ovaj defter. Meutim kako su, izmeuostalog, popisi vrπeni nakon smjene na prijestolju, pretpostaviti je da je i ovajnastao neposredno po dolasku Mehmeda III na vlast.

227

kasnije je izuzeto selo PutiËevo, ali to nije utjecalo na ukupan novËaniiznos na koji su polagali pravo imami ove utvrde. Ustanovljena suma od2000 akËi nije, dakle, mijenjana do poËetka 17. stoljeÊa, na πto nije utjecaloni izuzeÊe PutiËeva buduÊi da su prihodi Gladnika i nekoliko Ëiflukadostizali potrebni iznos od 2000 akËi. Imami i hatibi travniËke dæamije,kada je u pitanju ova sluæba, uæivali su najveÊe timare u tvravamaBosanskog sandæaka u 16. stoljeÊu. Timari su se u to vrijeme preteænokretali izmeu 1400-1600 akËi, dok je, osim Travnika, u odnosu na druge,imam Akhisara dobijao neπto veÊi iznos, tj. 1689 akËi.35

Pored uobiËajenih sluæbi i finansiranja troπkova prisutnih od njenogosnivanja: imam-hatib, prostirka i osvjetljenje, potkraj 16. stoljeÊa javljajuse nove sluæbe, finansirane takoer iz dræavnih sredstava, i to: mujezinMuslihudin, dvije akËe dnevno, uËaË salle (sallahan), timar, sluæitelj-nabavljaË (kajjim) Mustafa Ejnehanov, primao je nadoknadu iz dæizjenahije Brod. Visina nadoknada uËaËa salle i nabavljaËa nije poznata, alisu rashodi za prostirku i osvjetljenje porasli na 800 akËi.36 Narasle troπkovedæamije nije mogla podmirivati prvobitna suma koja se u popisu vakufajavlja i 1604. godine na naËin kako je prvobitno odreeno.37 Tako dasuma od 400 akËi navedena u popisu vakufa te godine predstavlja samoprijepis prvobitnog vakufskog iznosa, namijenjenog za izdræavanje dijelarashoda za potrebe dæamije. Raniji nazivi za dæamiju potpuno su iπËezliiz upotrebe i zaboravljeni, a danas je dæamija poznata kao Gradskadæamija, premda su od nje preostali samo temelji i kamena munaraugraena u vanjski zid tvrave.

33 Ankara, TKGM, T. D., No. 362.;

34 Opπirni popis, str. 213.;

35 Aladin HusiÊ, Tvrave Bosanskog sandæaka, str. 203.-204.;

36 Opπirni popis, str. 213.;

37 Isto, str. 213. i 502.;

228

About the City mosque in Travnik

High-ranking officials of the Ottoman Empire built the first mosques.Among them were sultans Mehmed II, Bajazid II and Sulejman theMagnificient.

At the end of their reign there were 25 mosques built, which carriedthe epithet ‘imperial’.

The oldest mosque in Travnik, belongs to that group even thoughthere was a dilemma about time of its construction. Most of the authorshave an opinion that it was built during reign of Bajazid II, when accord-ing to the same sources Travnik finally fell to the Ottoman rule. Otherauthors were of opinion that it was built during reign of Mehmed II,which means before 1480. Sources used in these work tell about samebuilding in connection with both names.

After the research that has been done about this mosque it has beenconfirmed that, it is the same mosque, which got another name duringthe time most probably because of renovation and extention of the previ-ous building.

To conclude, the oldest mosque in Travnik was built during reign ofSultan Mehmed II. It was until year 1480. That mosque was built withina castle and carried his name. During the time the name of the mosquewas changed and got another name now: Sultan Bajazid hane.

229

Semra MahiÊ

MEKTEB VÅKIFA HENDE AHMED-AGE NAVRATNIKU

U proteklih nekoliko stoljeÊa osmanlijske uprave u naπim krajevima,kao i u vremenu koje iza toga slijedi, imuÊni ljudi su zavjeπtali svoje imetkeæeleÊi da trajno sluæe ljudima za njihove vjerske, prosvjetne, druπtvene,zdravstvene i druge potrebe. Za te svrhe dobrotvori (wåqif) podizali sudæamije, mektebe i medrese, mostove, mlinove i vodovode, Ëeπme ihamame, imarete, sirotiπta i bolnice te skloniπta za iznemogle æivotinjeitd. Takoer su zavjeπtali stambene i druge vrste objekata i zemljiπta, kojisu davani pod kiriju, kao i novac u gotovini koji je stavljan u promet kaoobrtni kapital radi ostvarivanja dobiti od Ëijih prihoda su se izdræavali ovidruπtveno-humanitarni objekti, a i pomagala sirotinja i duænici.

Za takve svrhe pisana je vakufnama - sudski dokumenat o osnivanjuvakufa.1 Sam proces vakufljenja je za vakifa2 i ostale uËesnike predstavljaoje sveËan dogaaj, te je zbog toga vakufnama najËeπÊe pisana kitnjastimstilom i lijepim rukopisom.

Imovina koja se vakufi mora biti u cjelini zakonito vlasniπtvo koje sedobrovoljno uvakufljava. Nakon izjave våkifa ili njegova opunomo- Êenikada æeli zasnovati vakuf, proceduru uvakufljenja bi vodio kadija, koji binakon presude o njegovoj zakonitosti, sastavljao vakufnamu u koju su seunosile vakifove odredbe (πartovi). Nakon πto bi kadija napisaovakufnamu, ovjeravao bi je svojim peËatom i potpisom uz potpis joπnajmanje dva svjedoka. Kadija bi original davao mutevelliji,3 koga je samvakif birao i kojem je prema svojim odredbama povjeravao upravu nadvakufom. Tekst vakufname bi takoer bio upisivan u sudski protokol(sidæill).

1. vakuf (ar. قــــــــــــــــــــــــــفو ), pravni termin koji nosi sljedeÊa znaËenja zaklada,zavjeπtanje, zaduæbina, darovanje imovine u dobrotvorne svrhe,

2. vakif (ar. اقفو ), onaj koji daruje imetak u opÊe svrhe,

3. mutevellija (ar. ليمتو ), upravitelj vakufa,

230

Vakufnama se sastoji od uvodnog, glavnog i zavrπnog dijela. Ovjerenaje klauzulom kadije koja se nalazi na zaglavlju te potpisana Ëesto i peËatimasvjedoka na kraju teksta vakufname.

Uvodni dio je pisan kitnjastim i dopadljivim stilom a sadræi zahvaluBogu i blagoslov Muhammedu, a.s. Iza toga slijedi tekst u kojem se iznosevakifova razmiπljanja o prolaznosti æivota koji svojim laænim sjajem moæezavesti Ëovjekovu duπu i udaljiti je od pravih æivotnih istina. Ponesen takvimmislima vakif uvia da je pravi smisao æivota u Ëinjenju dobrih dijela te seon stoga odluËuje darovati svoj imetak Bogu za ljubav a na dobrobit ljudi.

- U glavnom dijelu, vakif detaljno izlaæe pod kojim uvjetima i u kojesvrhe vakufi imetak, odabire sluæbenike vakufa i odreuje njihove plaÊe.

- U zavrπnom dijelu se inscenira vakifovo odustajanje od vakufljenjada bi se potom ukljuËila miπljenja islamskih pravnika kojima se utvrujepravna valjanost tog vakufljenja.

- Na kraju vakufname se navode imena svih koji su prisustvovalisveËanom trenutku vakufljenja.

Gazi Husrev-begova biblioteka sadræi 1102 vakufname (XV-XX st.).VeÊina ih je pisana na turskom jeziku a manji broj na arapskom. Mnogioriginali vakufnama nisu saËuvani, ali su saËuvani njihovi prijepisi kojesu ili kadija ili njegov kåtib4 unosili u sidæil.5

ZnaËaj vakufnama je veoma velik i dragocjen u pogledu izuËavanjadruπtvene i politiËke, ekonomske i kulturne povijesti Bosne i Hercego- vine.

Meu vakufnamama pisanim na turskom jeziku, koje se Ëuvaju u GaziHusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se i vakufnama sarajevskogtrgovca Hende Ahmed-age, sina Ibrahim-agina iz Hadæi Isa-mahale. CitiratÊemo jedan Ëlanak o njegovu æivotu i radu koji je napisao rahmetli HamdijaKreπevljakoviÊ i objavio u Ëasopisu Narodna uzdanica 1936. godine.

“Ahmedaga Henda je najveÊi vakif posljednjih decenija ne samo uSarajevu nego i u Bosni i Hercegovini, mada je od njega bilo na stotinebogatijih ljudi. Merhúm Ahmed-aga sagradio je 1908. u Sarajevu naVratniku pristojnu zgradu za muπki i æenski mekteb koja odgovarapropisima πkolskih zgrada i uz nju stanove za muallima i muallimu. Ovemektebe polazi danas oko 400 djeËice. Za uzdræavanje zgrada i plaÊe

4. kåtib (ar. كاتب) - kadijin sekretar

5. siûill (ar. سجل) - sudski protokol

231

nastavniËkog osoblja uvakufio je dva duÊana kraj ovog mekteba, jedanduÊan pred imaretom, tri magaze u dairi na Novoj testi (danas KoËiÊaulica) i do ovih jednu poveÊu modernu zgradu i jednu lijepu zidanu kuÊuu Vlakovcima prema mesdæidu Hadæi Mehmeda Vlakovaije. Usto jenaredio da se nakon njegove smrti iz sulusa6 izgrade joπ dva ista onakvamekteba u Sarajevu i da to izvede izvrπitelj njegove oporuke Sulejman-ef.MaπiÊ a za uzdræavanje njihovo ostavio je magazu u Gornjoj dairi i Ëetirilijepe zidane kuÊe u Hulusinoj ulici. Kako je zapoËeo skoro iza toga svjetskirat, ovi mektebi nisu sagraeni, a glavnica od 120.000 k. je devalvirana,to je pred nekoliko godina Vakufsko povjerenstvo upotrijebilo ovaj novaci prihod od spomenutih zgrada i na Hendino ime popravilo i proπirilojedan mekteb na ©irokaËi ne obziruÊi se na izvrπioca vakifove oporuke inazira7 Hendina vakufa Sulejmana-ef. MaπiÊa i njegov protest.

Merhúm Ahmed-aga roen je u Sarajevu oko 1835. Njegov otac MulaIbrahim æiveÊi bez raËuna potroπio je s brojnom porodicom najveÊi diooËevine te su mu sinovi radili po tuim duÊanima, a on je poneπto samprivreivao u svome duÊanu i po okolnim selima. Merhum Ahmed-aga jestupio u zaptije,8 a jedan mu brat (Hadæi Avdaga) bijaπe u sluæbi kod trgovcaHasanage MemiπeviÊa u Bezistanu. Ahmetaga zaπtedi neπto novaca te ostavisluæbu i poËe raditi kao pretrga. Iπao je pjeπice u Visoko pazarnim danomte odanle donosio na leima robu. Velikom marljivoπÊu i πtednjom zaraditoliko te otvori i neπto duÊana na Novoj testi. Neπto prije okupacije otvorisa bratom H. Abdijagom duÊan u Bezistanu. DonoseÊi robu iz Stambulaposao se lijepo razvijao. U dvije godine iza okupacije (1879. i 1880.) zaradiπepo 25.000 forinti. Osobito su stekli na πamati (vrsta platna za æensku odjeÊu).Koliko je ta vrsta tkanine bila omiljena naπem æenskinju, vidi se po tom πtoje preπlo u izreku: “Rodila me mati u Hendinoj πamati.” Kroz kratko vrijemesagradio je Ahmet-aga veliku magazu u ΔurËiluku i ondje nastavio trgovati.Kao bogati trgovac postade i u druπtvu vrlo ugledan. Od poËetka do krajaborbe za vjerskoprosvjetnu autonomiju bio je Ëlan Egzekutivnog odbora.Umro je 26. oæujka 1913. i pokopan u turbetu kraj svog mekteba.

Njegov æivot i rad moæe posluæiti mladima kao uzor.

Rahmetullahi alejhi! H.K.

6. ïuluï (ar. ثلث) - treÊina

7. nâùir (ar. ناظر) - nadziratelj

8. zaptija (ar. ضابط) - redar, policajski oficir

232

U dokumente koji se odnose na vakuf Hende Ahmed-age, muπki iæenski mekteb pod jednim krovom na Vratniku, a koji se Ëuvaju u GaziHusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, spadaju:

1 prijepis istibdalname iz 1908.;9

2 original vakufnama iz 1908. sa dodatkom (dopuna vakufnamekojom våkif odreuje drugog mutevelliju, jer je prvi umro);10

3 prijepis vakufname iz 1910. koja predstavlja dodatak prvojvakufnami kojim våkif pojaËava svoj prvi vakuf na Vratniku s tim πtopridodaje tom vakufu magazu na Novoj testi;11

4 prijepis vakufname - vasijetname (oporuke) iz 1913. g.12

U istibdalnami koja se prva javlja traæi se zamjena (istibdål) vakufskogdobra BegimamoviÊ Hanife, koje se sastoji od æenskog mekteba, avlije,baπËe i duÊanskog Êepenka u Mejdan Ëikmi, za dobro Ahmed-age Hende,koje Ëini jedna magaza, baπËa i bostan na Novoj testi. Nakon uviaja ipremjera na licu mjesta, zamjena se sa pravne taËke glediπta prihvaÊa, jerje prevagnula vrijednost imetka koja je za vakuf korisnija. Ahmed-agaHenda je na ovim zemljiπtima veÊ prije izgradio jedan muπki i æenskimekteb sa popratnim objektima, na osnovu Ëega se zakljuËuje da jeAhmed-aga sve unaprijed ugovorio te da se u istibdalnami samo formalnoprovelo ono πto je ranije utanaËeno.

1. ISTIBDAL-NAMA (prijevod)

Br. sidæilla 461 No. 2179

“Istibdål - zamjenu, koja je sadræana u tekstu smatram korisnom,oslanjajuÊi se na miπljenje pravnih uËenjaka koji smatraju da je dozvoljenai pravno valjana, pa sam donio presudu o pravnoj valjanosti ove zamjeneopredijelio se za ovo vakufljenje koje je zapisano a to je registracija vakufai ærtvovanje u dobrotvorne svrhe, pa sam to i potpisao bivπi svjestan dapostoje i drukËija miπljenja meu najstarijim imamima, neka je na njihAllahova milost.

9. Knjiga sidæila II, str. 145.-146., Gazi Husrev-begova biblioteka

10. Reg. br. 140/492, Gazi Husrev-begova biblioteka

11. Reg. br. 140/492, str. 10. i 11., Gazi Husrev-begova biblioteka

12. Knjiga sidæila III, str. 24., Gazi Husrev-begova biblioteka

233

Pisao siromah, ovisan o uzviπenom Allahu, zamjenik kadije Sarajeva- SejdiÊ Abdulvehbi.

Hvala Allahu »ije su rijeËi nepromjenljive, a niti BiÊe Njegovo kao nisvojstva Njegova trpe promjenu! Neka je Allahova milost i spas naMuhammeda, koji je utemeljio Ëvrste osnove vjere na bogobojaznosti!Neka je Boæiji spas na njegovu porodicu i prijatelje koji su zamijeniliOvaj svijet za Onaj - vjeËni! Povod za pisanje ovog dopadljivog i ispravnogteksta je sljedeÊi:

Postoji vakuf dobrotvorke BegimamoviÊ Hanife, kÊeri hadæiMustafine, nastanjene u mahali Sinan Vojvoda Hatun u gradu Sarajevu,koji se sastoji od jedne kuÊe sa duÊanom, avlijom, baπËom i vrtom, analazi se u sokaku Mejdan-Ëikma, te koji prostorno obuhvaÊa 1265 m2.U gruntovnim knjigama spomenutog grada zavedena je u uloπku podbrojem 88/76 na katastarskim Ëesticama 77/78. Spomenuta zgrada jeæenski mekteb i jedan duÊanski Êepenak. Odreeno je da se godiπnjazakupnina spomenutog posjeda troπi za klanje dva kurbana godiπnje, aostatak da se troπi za plate imama i mujezina Ëasne dæamije u spomenutojmahali. Mutevellija ovog vakufa MuliÊ Salih-efendija iz navedene mahaleje izjavio na raspravi na »asnom πerijatskom sudu u spomenutom gradu,a u prisutnosti Hende Ahmed-age, sina Ibrahim-agina iz Hadæi Isa- mahale,sljedeÊe:

Postoji imetak navedenog hadæi Ahmed-age u spomenutom gradu asastoji se od jedne tvrdo zidane kamene magaze na Novoj testi, izgraenena povrπini od 32 m2 parcele koja je zavedena pod brojem 90, a ugruntovnici u uloπku pod brojem 25/35. Parcela je po vrijednosti korisnijaza vakuf od vakufske imovine navedene BehimoviÊ Hanife. ImenovaniHenda Ahmed-aga æeli i traæi zamjenu, a i ja kao mutevellija æelim tuzamjenu jer je ona u svakom pogledu bolja i korisnija za vakuf. Osimtoga, spominjani Ahmed-aga Êe nakon zamjene izgraditi na ovimzamijenjenim povrπinama jedan mekteb za muπku i æensku muslimanskudjecu. Moja je æelja da se spomenuta vakufska dobra navedenedobrotvorke BehimoviÊ Hanife zamijene za spomenutu magazuimenovanog Ahmed-age.”

Kad je to izjavio, komisija je sastavljena od upuÊenih i povjerljivihsljedeÊih ljudi: SmajiÊ hadæi Husejn-age, sina mula Ahmedova iz Nedæzade-mahale, RamiÊ Ahmed-age, sina hadæi Salihova iz Hadæi Mustafine-mahale, i IslamoviÊ Mustafa-efendije, kadijskog pripravnika, kao

234

izaslanika spomenutog suda, a potom je izaπla na navedeno vakufskoimanje. Nakon πto je odræano sudsko vijeÊe u prisutnosti Muhamed-ageTvice iz Sinan Vojvode-mahale, hadæi Sulejman-age, sina hadæi Hasana iKazaza Muhamed-age, muhtara13 Kasab-zade hadæi Ibrahimove-mahale,navedeni vjeπtaci u prisustvu mutevellije, spominjanog Salih-efendijezajedno sa Muhammedom, hadæi Sulejmanom i Muhamed-agom, steklisu potpun uvid u pravo stanje stvari nakon premjera zgrada pod krovomi zemljiπnih povrπina. Utvrdili su da ta arsa sa zgradama iznosi 1.265 m2

i da vrijednost spomenutog vakufa, raËunajuÊi za svaki kvadratni metarpo dvije krune, zajedno sa vrijednoπÊu zgrada iznosi ukupno 2.530 kruna.

Iza toga su svi zajedno doπli spomenutoj magazi i takoer premjerilii napravili uvid u stanje spomenute magaze sa zemljiπtem i utvrdili danjena povrπina zahvata 32 m2, a vrijednost joj je, raËunajuÊi stotinu krunapo kvadratnom metru zajedno sa zgradom magaze, 3.200 kruna. Prematome, vrijednost magaze spomenutog Ahmed-age je veÊa od vrijednostiimovine navedenog vakufa za 670 kruna. Osim toga, kirija spomenutihvakufskih dobara je godiπnje 136 kruna, a godiπnja kirija navedene magazeiznosi 264 krune, to jest 128 kruna viπe. Na tom sudskom vijeÊu, prisutniËlanovi su sve to liËno posvjedoËili. Navedeni mulazim14 Mustafa-efendijaje na licu mjesta to utvrdio i onda zajedno sa izaslanim povjeriocimadoπao na ©erijatski sud i obavijestio o svemu kako se dogodilo. Isto suobje strane potvrdile (mutevellija Salih i Ahmed-aga Henda) kao i to daje zamjena za spomenuti vakuf u svakom pogledu korisnija i bolja. Kadase isto i na Ëasnom sudu ustanovilo, Sud je izdao odobrenje za zamjenu,a kadija, koji se potpisao na zaglavlju dokumenta, izdao je odobrenjeoslanjajuÊi se na miπljenje pravnih uËenjaka, koji ovakvu zamjenuodobravaju. Imenovani mutevellija Salih-efendija, nakon πto je izvrπiozamjenu spomenutih vakufskih dobara sa mulkom15 i magazom HendeAhmed-age, odustao je od zamjene izjavljujuÊi da se ne zna ima li ilinema u vakufnami BehimoviÊ Hanife odredba koja bi dozvoljavalazamjenu vakufa. “Osim πto prema preteænom miπljenju pravnika nemaodredbe da se moæe zamijeniti vakuf, po miπljenju nekih drugih imama-pravnika zamjena nije dozvoljena jer tako izriËito stoji u pravnim

13. mu∂târ (ar. مختار) - starjeπina mahale u gradu

14. mulâzim (ar. ممالز ) - poruËnik u vojsci

15. mulk (ar. ملك) - posjed, nepokretno dobro

235

knjigama. Prema tome, traæim da mi navedena vakufska dobra Ahmed-aga vrati da s njima upravljam kao πto sam i upravljao.” Iza toga,spomenuti Ahmed-aga je u svom govoru izjavio sljedeÊe: “Moja magazaje na boljem mjestu i po vrijednosti je bolja od navedenih vakufskihdobara.” Kadija je dodao toj izjavi: “Za zamjenu postoji zakonskamoguÊnost, jer zamjena je ovdje bolja nego povrat i traæim da se presudipravna valjanost te zamjene.”

Poslije te izjeve, navedeni kadija je ukazao da je zamjena u svakompogledu korisnija za vakuf te, svjestan i opreËnih miπljenja meu pravnimuËenjacima, donio je presudu o zamjeni navedenih vakufskih dobaraBegimamoviÊ Hanife pod uvjetom da budu vakuf za mekteb, a mulkmagaza spomenutog Ahmed-age da bude vakuf spomenute dobrotvorkeBehimoviÊ Hanife. Spominjani mutevellija Salih-efendija bio jeonemoguÊen da se suprotstavi (bez zakonskog opravdanja) pa je spomenutiAhmed-aga prihvatio uvjete i postavio mutevelliju MaπiÊa Mujagu, sinaHusejn-agina, iz SagrakËi hadæi Mahmud-mahale, da upravlja vakufskomimovinom do punovaænosti uvakufljenja. On je u njegovoj prisutnosti natom VijeÊu dao jasnu, zakonski zasnovanu izjavu:

“Na gore opisanom svom imetku koji sam dobio zamjenom, aobuhvata zemljiπte od ukupno 1.265 m2 sa kuÊom, baπËom i vrtom,zavedenom u gruntovnom uloπku pod brojem 88/76, gradim posebanmekteb za muπku i æensku djecu i ostalo πto uz objekat ide, i to sve sasvim pravima, u ime Allaha, traæeÊi njegovo zadovoljstvo, uvakuf- ljavamkao trajan i na zakonu zasnovan vakuf. Odredbe za imanje koje Êuuvakufiti spomenuÊu u svojoj vakufnami.”

Ahmed-aga je navedena dobra predao spomenutom mutevelliji, a onih je primio na kratko vrijeme kao πto rade i druge mutevellije. Kad je toizjavio i kad je to i sudski utvreno, navedeni vakif Ahmed-aga usmjerioje svoj govor na drugo pitanje, izjavljujuÊi:

“Po miπljenju najveÊeg imama Ebu Hanife, vakufljenje imovine jena stepenu pozajmice i vraÊanje je zakonski moguÊe, a po miπljenju imamaMuhammeda bin Hasana eπ-©ejbanija, vakif koristi od vakufa uvjetujeza sebe usljed Ëega vakuf prestaje vaæiti. Zbog toga ja odustajem oduvakufljenja i traæim da se navedena imovina vrati u moje vlasniπtvo kaoπto je i bilo.”

Na tu vakifovu izjavu mutevellija MaπiÊ Mujaga mu je odgovorio:

236

“Premda je sve tako kako je izloæeno i nema mjesta sumnji. Meutimveliki uËenjak Ebu Jusuf, zvani Drugi imam, miπljenja je da kada vakifsamo izgovori rijeËi: “Uvakufih”, vakuf se ne moæe viπe vratiti niti osporiti,dok je po miπljenju imama Muhammeda bin Hasana vakuf punovaæan,neopoziv i ne moæe se osporiti samim Ëinom predaje vakufske imovinemutevelliji.”

Tako su se njih dvojica ‘sporili’ pred kadijom traæeÊi svaki pojedinaËnoda se pitanje razrijeπi donoπenjem πerijatske presude. Imenovani kadija,neka Allah izlije svoje blagodati na njega, priklonio se miπljenju koje jekorisnije po dobrobiti institucije vakufa ËuvajuÊi se da ne pokvari dobrodjelo. Usto, bivπi svjestan i opreËnih miπljenja meu najstarijim imamima,donio je presudu o valjanosti i neopozivosti spomenutog vakufa te jevakuf tom zamjenom postao pravno valjan i neopoziv.

Ovo se dogodilo i zapisano 16. rebi‘u-l-ahira 1326., godine po Hidærionoga kome pripada Ëast i svaki ugled (Muhammed, a.s.).

U vakufnami koja slijedi dobrotvor Henda Ahmedaga uspostavljasvoj vakuf i postavlja uvjete pod kojima Êe se vrπiti koriπÊenje uvakufljeneimovine i duænost vakifa. Vakufnama je zapisana 15.06.1908.

2. ORIGINAL VAKUFNAMA IZ 1908. SA DODATKOM

(prijevod)

Sadræaj: uvakufljenje, njegova pravna valjanost i obaveznost

Zapisao siromah OsmanagiÊ hadæi... Isa, kadija u gradu Sarajevu,neka su mu grijesi oproπteni!

Neizmjerna i neograniËena zahvalnost pripada Onome Koji poznajetajne ljudskih srca, Koji razotkriva skrivene tajne, Stvoritelju svih stvorenja,Uzviπenome Kome nema sliËna ni ravna, zahvalnost, koja je dostojnaNjegove Boæanske veliËine, jer je On ljude stvorio Svojom savrπenom moÊii sveobuhvatnom mudroπÊu, a ovaj svijet uËinio je plodnom njivom Ahiretana kojoj se siju i ubiru plodovi usjeva za Onaj svijet!

Boæija milost i iskreni selami sultanu svih vjerovjesnika, kome surazotkrivene Boæije istine, Ëuvaru najtanahnijih tajni, imamu Svete Kabe,prvaku svijetlog grada Medine, prvaku Ëestite druæine, Muhammeduodabraniku, neka je Boæija milost i spas njemu i na njegovu prosvijetlje-nom mezaru! Njegovo Ëasno biÊe je uzrokom stvaranja Ovog svijeta,

237

ljudi i dæina na njemu. Beskrajni selami njegovoj porodici, Ëasnimpotomcima, plemenitim ashabima, koji su na Pravome putu svaki poputzvijezde vodilje, i na nebu Pravog puta, kao Sunce pred podne, neka jeBoæija milost na sve njih!

Dalje, povod za pisanje ovog teksta je sljedeÊi: dobrotvor HendaAhmed-aga, sin Ibrahim-agin, ugledni trgovac iz Hadæi Isa-mahale uSarajevu, pred VijeÊem ©erijatskog suda Sarajevu kome su prisustvovaliMaπiÊ Mustafa-ga, sin Husejn-age, ugledni Sarajlija iz SagrakËi hadæiMahmud-mahale, a koga je postavio za mutevelliju, u pravnoj proceduriuspostavljanja vakufa o kome Êe niæe biti rijeËi, dao je na zakonu potpunozasnovano, jasno sljedeÊe priznanje, koje se mora uvaæavati:

“Uvakufio sam:

- imetak Ëiji sam ja vlasnik postao kupovinom i kojim sam raspolagaodo ovog uvakufljenja (o kojem Êe niæe biti rijeËi). Imovina se nalazi uspomenutom gradu u mahali Ivlakovali hadæi Mehmeda omeen s jednestrane kuÊom i baπËom Hende Muhammed-age, s druge kuÊom i baπËomAblakoviÊa Ismet-age, s treÊe baπËom Kladnjaka MaπiÊa hadæi Mahmud-age, a sa Ëetvrte javnim putem. Nekretnina je zapremine 268 m2, ugruntovnici zavedena pod brojem 102/34, u uloπku na listu pod brojem63, a sastoji se od jedne kuÊe sa zemljiπtem u mom vlasniπtvu, zavedenapod imenom Æenska ruædija;16

- zatim, jedan vlastiti duÊan sa zemljiπtem u istom gradu, u mahaliSijavuπ-paπina daira. Nekretnina graniËi s jedne strane magazom HendeMuhammed-age, s druge i treÊe duÊanom gazde Rafe Atijasa, Jevrejina,sa Ëetvrte javnim putem, povrπine 10 m2, u gruntovnici zavedena podbrojem 35/19, a u Ëestici pod brojem 20;

- nadalje: magazu u istom gradu u Dairi Ëarπije Nova testa, kojagraniËi s jedne strane vakufskom magazom vakufa BehimoviÊ Hanife, sdruge duÊanom HadæisulejmanoviÊa Keπke Muharem-age, s treÊe Ëikma-sokakom Ajak Ëeπma, a sa Ëetvrte avlijom. Prostorno obuhvata 73 m2,zavedena u gruntovnici pod brojem 25/35, a na Ëestici pod brojem 81;

- takoer, dva mekteba pod jednim krovom koje sam nanovo podigaoza muπku i æensku djecu na zemljiπtu koje prostorno zaprema 1.265 m2.U gruntovnici nekretnina je zavedena pod brojem 88/76 kao parcele broj

16 ruædija (ar. شديةر ) - mekteb drugog stepena

238

79, 78, i 76. Taj imetak je meu narodom bio poznat kao vakuf spomenuteBegimamoviÊ Hanife, a nalazi se u mahali Sinan Vojvoda-hatun, pa jedozvolom Direkcije vakufa Bosne i Hercegovine, hudædæetom17 ©erijatskogsuda u Sarajevu pod brojem 21.079 od 16. rebi‘u-l-åhira 1326. hidæretskegodine (18.5.1908.) zamijenjen i preπao u moje vlasniπtvo;

- izdvojio sam iz svog imetka i dvije kuÊe sa avlijom i baπËom te ih odredioza stanovanje prvog muallima i prve muallime u spomenutim mektebima;

- pa potom: dva duÊana i zemljiπte koje sam odredio za svoj mezar s onimπto uz njeg ide, te sve to, rastereÊeno svih poreza, izdvojio i uvakufio kaopravno punovaæan i trajan vakuf Bogu za ljubav traæeÊi Njegovo zadovoljstvo.

Postavio sam slijedeÊe uvjete:

- za svog æivota ja Êu vrπiti mutevellijsku duænost spomenutog vakufaprema odredbama koje slijede, s tim da sve izmjene i nadleænosti budu umojim rukama. Poslije moje smrti, mutevellija Êe biti Ibrahim-aga, sinSulejman-efendije, sada maloljetni unuk spomenutog Mustafe MaπiÊa.Nakon njegove smrti, mutevellija Êe biti njegov najstariji, najpoπteniji inajpametniji sin, a iza njega njegova muπka unuËad, takoer najstariji,najËestitiji i najbistriji, i tako redom, s koljena na koljeno;

- za odræavanje spomenute Æenske ruædije neka se pod kiriju daju,prema odredbama koje su sada vaæeÊe i koje Êe se niæe utanaËiti, duÊan uSijavuπ-paπinoj dairi, magaza u Dairi na Ëarπiji Nova testa te dva duÊanau mahali Sinana Vojvode, i to posredstvom mutevellije i prema gradskomobiËaju koji vaæi i za ostale vakufe;

- od kirije koja Êe se ubirati, prvo odræavati sve vakufske zgrade kojesu gore spomenute, zatim izmirivati obiËajne namete uz ostale troπkovekoji padaju na vakuf, kao πto je mukåtta18 na zemljiπte i porezi premaCarskoj blagajni. Za to neka se izdvaja deset od sto dijelova od godiπnjekirije i neka se Ëuva kod mutevellije za podmirivanje obaveza kada tozatreba;

- iz Ëistog ostatka od godiπnje kirije, uzimajuÊi ga kao sto dijelova,dvadeset dijelova troπiti za izdatke stanovanja prvog muallima muπkogmekteba u navedenoj kuÊi te za njegovu godiπnju plaÊu;

17 huûûa (ar. حجة) - odluka

18. muqâãa‘a ili muqaããa‘ (ar. مقاطعة) - pauπalna godiπnja zakupnina (obiËnominimalna), koja se daje za nekretnine uzete pod dugogodiπnji zakup

239

- troπiti dvanaest (12) dijelova za godiπnju plaÊu drugog muallima uspomenutom muπkom mektebu;

- troπiti osam (8) dijelova za godiπnju plaÊu treÊeg muallima koji Êebiti u spomenutom mektebu bevvåb;19

- troπiti sedam (7) dijelova za prostirku, ogrjev i druge potrebe muπkogmekteba;

- troπiti dva (2) dijela za hljeb koji Êe se dijeliti svake godine prilikommektepskih ispita u odreeno vrijeme Ëlanovima komisije i drugimprisutnima;

- muallimi koji Êe raditi u spomenutom mektebu moraju biti sposobniza odgoj djece. Oni trebaju posjedovati svojstva moralne Ëestitosti ipoboænosti i nositi brade; pridræavati se pravila ponaπanja muallima takoda u uËionicama ne puπe, ne spavaju i ne Ëine sliËne nedoliËne radnje;

- u ova dva mekteba neka se predaju samo islamske znanosti. Nekase ne predaju po knjigama i udæbenicima napisanim na boπnjaËkom jezikui drugim novim knjiæicama koje nisu prihvaÊene kod uvaæene uleme kojauæiva opÊe povjerenje muslimana;

- svakog Ëetvrtka prije podne neka muallimi uËe prema pravilimauËenja Kur’ana po jedan Ëasni Jåsin u prisutnosti djece, a nagradu (ïewåb)neka namijene na prvom mjestu za spas svijetle duπe Prvaka svih ljudi,ponosu svijeta, neka mu je Boæija milost i spas, zatim za spas duπa njegovedjece, Ëestitih supruga i odabranih prijatelja, nadalje te duπe våkifa i duπanjegovih roditelja kao i ostale rodbine;

- neka se svake godine u navedenom mektebu, kada se skupi najviπemektebske djece, uËi po jedan tevhid, a nagrada od toga neka se poklonina naËin kako je gore objaπnjeno;

- u obavljanju gore spomenutih duænosti u odgoju i poduËavanjudjece prvi i drugi muallim Êe zajedniËki biti zaduæeni da izvrπavaju svojeobaveze. UpozoravaÊe djecu na islamsko vladanje i podsjeÊati ih napotrebu izbjegavanja ponaπanja koje je suprotno islamu;

- postavljanje i otpuπtanje muallima i bevvåba neka bude u nadleænostimutevellije, s tim πto Êe on pitati za miπljenje Vilajetsku upravu vakufa i Rijaseta;

- siromaπna djeca koja dolaze u mekteb neka se potpuno izuzmu odobiËaja donoπenja poklona muallimima i od sliËnih troπkova;

19. bawwâb (ar. اببو ) - kuÊepazitelj

240

- postavio sam uvjet da muallimi prema svoj djeci, bila bogata ilisiromaπna, imaju jednak odnos;

- neka se prvoj muallimi isplaÊuje dvanaest (12) dijelova iz spomenutekirije za godiπnju platu i troπkove stanovanja;

- osam (8) dijelova od spomenute kirije neka se daje kao plata drugojmuallimi;

- pet (5) dijelova od spomenute kirije neka se daje za godiπnju platuæeni koja Êe biti bevvaba u æenskom mektebu;

- πest (6) dijelova od spomenute kirije neka se daje na troπkoveprostirke, ogrjeva i drugih potreba spomenutog æenskog mekteba;

- dva (2) dijela iz spomenute kirije neka se troπi za hljeb koji Êe seprilikom godiπnjeg ispita dijeliti djevojËicama koje su pohaale mektebte Ëlanovima ispitne komisije;

- dva (2) dijela iz spomenute kirije neka se daje kao poticaj za uËenjeuËenicama koje su redovno pohaale spomenuti mekteb i postigle najboljiuspjeh i koje imaju æelju da postanu muallime;

- postavio sam uvjete da prva i druga muallima i kuÊepaziteljica bududobrog moralnog ponaπanja u æenskom mektebu;

- deset (10) dijelova spomenute kirije neka dobiva mutevellija za svojusluæbu;

- odredio sam da mutevellije na kraju svake godine pozivajustanovnike mahale, u kojoj se nalaze spomenuti mektebi, i uz to najmanjesedam-osam osoba ugledne uleme grada Sarajeva, u svoju kuÊu ili naneko drugo pogodno mjesto radi utvrivanja godiπnjeg obraËuna u skladusa prihvaÊenim pravilima o troπkovima prihoda i rashoda, gdje Êe impodnositi godiπnje raËune. Osobama koje budu prisustvovale ovom zboruprirediÊe se gozba za koju Êe se troπiti tri (3) dijela iz navedene kirije;

- æelim da se na ovom zboru takoer uËi po jedan Ëasni Jåsín a nagradada se pokloni za moju duπu;

- u sluËaju smrti muallimå i bevvåbå, koji su postavljeni u spomenutimmektebima, a koje sam ja uspio uspostaviti ili ako na koji drugi naËinbudu odstranjeni sa svojih sluæbi, neka se plaÊe koje su uæivali ne prenosena njihove potomke i neka se sluæbena mjesta tretiraju upraænjenim.Upraænjene sluæbe neka se popune i prenesu na one koji su uistinu sposobnida ih obavljaju i koji imaju traæene osobine;

241

- dva (2) dijela neka se daju Vakufskoj vilajetskoj upravi zapodmirivanje potreba islamskih mekteba u gradu Sarajevu;

- ako me smrt zatekne u gradu Sarajevu, oporuËio sam da me naosnovu odobrenja broj 153247 od 30. septembra 1908. isposlovanog odvlasti, ukopaju u mezar koji sam odredio i iskopao u blizini spomenutihmekteba;

- odredio sam jedan (1) dio kirije za osvjetljenje mezara i njegovuopravku kada se ukaæe potreba;

- ako me smrt zatekne izvan Sarajeva i ne budem ukopan upripremljenom mezaru, taj jedan spomenuti dio neka se pridoda na onadva dijela odreena za potrebe gore spomenutih mekteba;

- prema tome, na mjestu odreenom za spomenuti mezar neka sepodigne sofa za odmaranje muallima.”

Prilikom davanja izjave, arse u baπËi, mektebi i kuÊe, zatim navedeniduÊani sa magazom, slobodni od svih poreza, predao je spomenutommutevelliji Mustafa-agi MaπiÊu, a on primio da kao i ostale mutevellijevakufa nakratko njima upravlja. Nakon svoje izjave i nakon πto je Sudutvrdio njenu istinitost, prisutni våkif Henda Ahmed-aga, usmjerio jesvoju paænju na drugo pitanje, rekavπi:

“Ja odustajem od uvakufljenja, jer uvakufljenje nekretnina pomiπljenju najveÊeg imama Ebu Hanife en-Nu‘mana (an-Nu‘mân) ima sta-tus pozajmce, zbog Ëega je njezin povratak po zakonu moguÊ. Zato traæimda se se spomenute graevine iz spomenutog vakufa vrate u mojevlasniπtvo.”

Na te rijeËi spomenuti mutevellija je odgovorio: “Premda je stanjetakvo kako je izneseno i nema mjesta sumnji, ali po miπljenju velikoguËenjaka Ebu Jusufa, poznatog kao Drugi imam, kada vakif izgovori rijeËi:“Uvakufih”!, uvakufljenje je valjano i neopozivo, a po miπljenju imamaMuhammeda bin Hasana Eπ-©ejbanija, kada se imovina preda mutevelliji,takvo uvakufljenje postaje punovaæno i neopozivo.” Tom izjavom,mutevellija se usprotivio vraÊanju imovine. Njih dvojica sporili su se uprisutnosti kadije i svaki je traæio da se spor rijeπi. Kadija je sa svojestrane razmislio o dokazima obiju strana i ËuvajuÊi se da ne pokvari dobrodjelo te bivπi svjestan i razliËitih pravnih miπljenja koja postoje meunajstarijim imamima, donio je presudu o pravnoj valjanosti i neopozivostispomenutog vakufa, Ëime je vakuf definitivno postao punovaæan i

242

neopoziv. “Ko ga izmijeni nakon πto je Ëuo, tà grijeh Êe pasti na one kojiga mijenjaju. Allah, uistinu, sve Ëuje i sve zna, a nagradu våkifovu jegarantuje VjeËnoæivi, Dareæljivi i Plemeniti Gospodar.”

Dogodilo se i zapisano dana 15. dæumade-l-úla 1326. h.g. (15. juni1908.).

Prisutni Ëinu uvakufljenja:

Hadæi Sejjid-beg DæennetiÊ, Ibrahim-efendija SariÊ i drugi.”

Slijedi dopuna ove vakufname, napisana 10.11.1908., kojom vakifodreuje drugog mutevelliju, jer je prvi umro.

DOPUNA VAKUFNAME - prijevod

No

4502

Våkif Henda hadæi Ahmed-aga, sin Ibrahim-agin, nastanjen u HadæiIsa-mahali u Sarajevu, pred VijeÊem ©erijatskog suda dao je sljedeÊu izjavui obrazloæenje:

“Prema vakufnami broj 2.585 od 15. dæumade-l-úlåa 1326. h. godine(15. juni 1908.), izdatoj od strane ©erijatskog suda, a u vezi sa nekretni-nama i mektebima koje sam sagradio na Vratniku, u spomenutom gradu,odredio sam da mojim spomenutim vakufom upravljam ja i da imampravo mijenjati odredbe. Poslije moje smrti, kako je to u spomenutojvakufnami navedeno, odredio sam za mutevelliju MaπiÊa Ibrahima, sinaSulejman-efendije. BuduÊi da je imenovani umro jedan mjesec ranije neostavivπi izravnog potomka, odredio sam da poslije moje smrti mutevellijanavedenog vakufa bude sin mog roenog brata Hende Asima, sin umrloghadæi Abdi-age, nastanjen u SaraË hadæi Ali-mahale u gradu Sarajevu.”

Nakon date izjave, sudski utvrene i ovjerene, ubiljeæen je i prilog oËinu dopune. Zapisano dana 15. πevvala 1326. h.g., (10.11.1908.).

Sarajevski kadija Hadæi Isa.

Prikaz rasporeenih dijelova u vakufnami sastavljen je naknadno,πto se zakljuËuje iz drukËijeg rukopisa:

Dijelovi:

- trideset (30) dijelova za stanarinu sa kuÊom (kuÊne potrebe, popravkei sl. za prvog muallima u muπkom mektebu;

243

- petnaest (15) dijelova za drugog muallima u muπkom mektebu;

- osam (8) dijelova za bevvaba;

- sedam (7) dijelova za ogrjev i prostirku u spomenutom mektebu;

- dva (2) dijela za troπkove za godiπnji ispit u spomenutom mektebu;

- dvanaest (12) dijelova za stanarinu sa kuÊom (kuÊne popravke i sl.)za prvu muallimu u æenskom mektebu;

- osam (8) dijelova za drugu muallimu spomenutog mekteba;

- pet (5) dijelova za bevvabu ( ابــــــــةبـــــــو - kuÊepaziteljicu) spomenutogmekteba;

- πest (6) dijelova za ogrjev i prostirku spomenutog mekteba;

- dva (2) dijela za troπkove ispita spomenutog mekteba;

- dva (2) dijela onoj uËenici koja izrazi æelju da bude muallima;

- deset (10) dijelova za plaÊe mutevelliji;

- tri (3) dijela za troπkove obraËuna;

- dva (2) dijela svim drugim mektebima u Bosni;

- jedan (1) dio za obnovu i popravak mog mezara.

Prijepis vakufname iz 1910. koji slijedi predstavlja dodatakprvoj vakufnami iz 1908. kojom vakif pojaËava svoj prvi vakuf naVratniku time πto sada uvakufljava magazu na Novoj testi, zavedenuu uloπku gruntovnice pod brojem 7/34. Magaza Êe se davati podkiriju uz primjerenu cijenu koja Êe se uzeti kao trinaest (13) dijelova.Od toga Êe se deset (10) dijelova davati prvom muallimu mektebakog je Ahmed-aga ranije osnovao, a tri (3) dijela drugom muallimu.

3) PRIJEPIS VAKUFNAME IZ 1910. - prijevod

No

563

“Prepisano sa jednog ovjerenog primjerka.

Registracija je onakva kao πto Êe biti navedeno u vakufnami.

Zapisao siromah Ali Riza ProhiÊ, kadija grada Sarajeva.

BezgraniËna zahvalnost Poznavaocu svih stanja naroda, Koji je Ëistod nemoÊi i nedostataka! NeograniËena zahvala Njegovoj BoæanskojveliËini, jer prostori svih stvorenja su Njegov opÊi vakuf i sve πto je stvoreno

244

uæiva Njegove blagodati i dobroËinstva! Sveobuhvatni i bezbrojni selamiVlasniku hvaljenog poloæaja koji je svjetiljka u druπtvu svega postojeÊeg,kljuËu riznica dareæljivosti, Boæijem Miljeniku, velikom poslanikuMuhammedu odabranom, neka su na njega Boæija milost i spas! Poredakljudi njegovim ©erijatom je uËvrπÊen i uËinjen trajnim! Uz to, neka jeBoæije zadovoljstvo i spas na njegovu rodbinu, potomstvo i prijatelje,koji su svaki pojedinaËno, vodiËi na putu Istine i koji su pozivali na pravestaze!

A sad, razlog pisanja ove znaËajne i divne vakufname, njeno nizanjeu retke i diktiranje jeste sljedeÊi:

Henda Ahmed-aga, sin umrlog Ibrahim-age, trgovac iz Hadæi Isa-mahale u Sarajevu, pred VijeÊem svijetlog i Ëasnog ©erijatskog suda uspomenutom gradu, dao je punovaænu izjavu i zakonito priznanje uprisustvu Mahmuda ΔehajiÊa Ahmed-age, sina umrlog Saliha StoËanina,kog je postavio za mutevelliju radi registriranja vakufa o kome Êe niæebiti rijeËi:

“Posjedujem imetak koji sam kupio i koji je moje vlasniπtvo, asastoji se od jedne magaze sa svim πto njoj pripada. Nalazi se na Novojtesti u gradu Sarajevu, zavedena je u uloπku gruntovnice pod brojem7/34. Ja je vakufim kao zakonit i trajan vakuf. Postavljam sljedeÊeuvjete:

“Spomenutom magazom ja Êu raspolagati, a kad Boæijom odredbomumrem, mutevellija Êe biti Asimaga, sin mog brata. On Êe navedenumagazu davati pod kiriju uz primjerenu cijenu i taj iznos dijeliÊe na trinaest(13) dijelova. Deset (10) dijelova davaÊe prvom muallimu mekteba kogasam ranije osnovao, a tri (3) dijela drugom muallimu spomenutog mekteba.Mutevellijsku duænost preuzimam na sebe te Êu spomenutim vakufomupravljati ja i vrπiti sve potrebne izmjene.”

Nakon izjave, predao je navedenu magazu osloboenu svih zaduæenjaimenovanom mutevelliji, a ovaj ju je primio na privremeno upravljanjekao πto to rade i druge mutevellije vakufå.

Zatim, spomenuti våkif je svoj govor usmjerio na drugo pitanje,rekavπi:

“Vakufljenje nekretnina po miπljenju najveÊeg Imama Ebu Hanife jeu rangu pozajmice i dozvoljeno ga je povratiti, dok po miπljenju ImamaMuhammeda bin Hasana eπ-©ejbanija, vakuf je nepunovaæan ako våkif

245

koristi vakufa odredi za sebe. Zbog toga odustajem od uvakufljavanja itraæim sa navedena magaza vrati u moje vlasniπtvo, kao πto je i ranijebila.”

Navedeni mutevellija Ahmedaga je na to rekao:

“Premda je stvar takva kako je izloæena i u to nema sumnje. VelikiuËenjak Ebu Jusuf poznat kao Drugi Imam miπljenja je da samomvåkifovom izjavom: “Uvakufio sam”, vakuf postaje valjan i neopoziv;dok po miπljenju Imama Muhammeda bin Hasana Eπ-©ejbanija, kada seimovina preda mutevelliji, vakuf je valjan i neopoziv. “Tako se usprotiviovraÊanju vakufa i predaji prvobitnom vlasniku. “

Kadija, Ëiji je potpis na zaglavlju knjige i u Ëijoj su se prisutnostisporili ova dvojica i traæili rjeπenje, sagledao je dokaze obiju strana, teËuvajuÊi se da ne bude onaj koji dobro djelo ometa, kao i bivπi svjestanmimoilaæenja u miπljenjima meu najstarijim imamima, donio je presuduo valjanosti i neopozivosti spomenutog vakufa, Ëime je taj vakuf postaopravno valjan i neopoziv. “Ko ga izmijeni, nakon πto je Ëuo, grijeh Êepasti na one koji ga mijenjaju. Allah sve Ëuje i sve zna, a nagradu vakifuje garantirao VjeËnoæivi i Plemeniti Gospodar.”

Dogodilo se i zapisano 21. muharrema 1328. h.g., (2. februar 1910.).”

U sljedeÊem prijepisu vakufname iz 1913. g., a na osnovu oporukeHende Ahmed-age na naËin da odgovara 1/3 vakifove ostavine, utemeljujese vakuf sa æeljom da se sagrade joπ dva mekteba (muπki i æenski) naVratniku. Izbijanje Prvog svjetskog rata omelo je izgradnju mekteba takoda oni nikada nisu ni ustanovljeni.

4) VAKUFNAMA IZ 1913. / VASIJETNAMA - prijevod

Potvrujem da je ovjereni prijepis identiËan originalu vakufname(21.06.1922.)

972

920

Da bi se provela oporuka Hende Ahmed-age iz Hadæi Isa mahale ugradu Sarajevu, koji je umro 26.03.1913. godine, MaπiÊ hadæi Sulejman-efendi, sin umrlog Mustafa-age, nastanjen u SagrakËi Hadæi Mahmud-mahali, takoer iz Sarajeva, kao izvrπilac oporuke, pred VijeÊem Ëasnog©erijatskog suda, koje se sastalo u spomenutom gradu, a u prisutnosti

246

mutevellije vakufa (o kome Êe biti rijeËi) Hende Vejsilage, sina HadæiAbdagina, iz Ivlakovali hadæi Mehmed-mahale, izjavio je sljedeÊe:

“U smislu vasijetname koju je dao za æivota sastaviti 7. zu-l-hidædæeta1331. h.g., (07.11.1912.), u vrijeme kada se njegove zakonske oporukemoraju uvaæavati, a koja je zavedena na ovom sudu 19. novembra 1912.i ovjerena pod brojem 5434, Ahmed-aga je oporuËio treÊinu svog imetka.Nakon podmirenja troπkova ukopa i iskata20 za propuπtene namaze ipost, zbog zakletvi zavjeta, radi oslobaanja jednog roba i drugihpojedinosti zapisanih u vasijetnami, oporuËio je neka se od ostatka jednepreostale treÊine kupi jedno gradiliπte na Vratniku u gradu Sarajevu i nanjemu nanovo podignu drugi mektebi u blizini ranije sagraenih kuÊa zastanovanje. Zatim je oporuËio da se kupe nekretnine koje Êe omoguÊitinjihovo odræavanje te da se takoer uvakufe. Ja kao izvrπilac oporuke,odreen sam da provedem uvakufljenje ovih nekretnina, naËin upravljanjanjima te naËin davanja pod kiriju i njezina utroπka.

MuhibiÊ Esad-efendiju, Henda Vejsil-agu i MaπiÊ Beπira-efendijupostavio je kao nazire nad izvrπiocem oporuke. Tokom nastojanja daprovede svoju oporuku, Ahmet-agu je zadesio smrtni Ëas.

Dok sam kao izvrπilac oporuke, popisivao i razvrstavao ostavinu uprisustvu nasljednika i predstavnika Suda, izdvojili smo jednu treÊinu uiznosu od 135.477 kruna i 95 helera u novcu. Na ime treÊine vasijetakupljena je i vakufu pridodata jedna kuÊa sa avlijom koja se nalazi u»okadæi Hadæi Sulejman-mahali u gradu Sarajevu, izgraena na lokacijipovrπine 1483m2.

Zavedena je u gruntovnici na listu 120/54 u Ëestici broj 70 zajednosa jednom magazom izgraenom na Novoj testi na povrπini 125 m2, Ëesticabroj 15 na listu 25/33 gruntovnice. Iz nje Êe se podmirivati troπkovi ukopa,iskata za propuπtene namaze i post, neispunjenje zakletvi i zavjeta teoslobaanje jednog roba, kao i druge pojedinosti zapisane u vasijjetna-mi, u iznosu od 3.973 krune i 31 heler. Nakon izdvajanja prednjeg iznosa,ostatak od 81.504 krune i 64 helera, neka se tretira zajedniËkomnekretninom prije njezine raspodjele. Iznos od 6.367 kruna i 81 helerakoji sam primio zajedno sa prihodima, tokom raspodjele zaprimio samkao 1/3. Od spomenutih nekretnina sam do kraja 1913. godine ubiraoprihod koji iznosi 27.503 krune i 58 helera, πto kao Ëisti dohodak ukupno

20) - iskat (ar. اسقاط) - iskup

247

iznosi 108.376 kruna i 3 helera. U zgodno vrijeme u skladu sa oporukom(vasijet) oporuËioca treba kupiti jednu arsu (zemljiπte) i na njoj podiÊi iizgraditi mektebe (æenski i muπki) i neka to bude glavnica vakufa. GlavnicaÊe se dati u banku uz kamatu 5%, a ono πto je spomenuto, tj. jednu kuÊus avlijom koja se nalazi u mahali »okadæi Hadæi Sulejmana i koja je ugruntovnici zavedena na listu 120/54, te jednu magazu na Novoj testizavedenu u gruntovnici na listu 27/33 ima se uvakufiti kao posljednjitrajni vakuf Hende Ahmed-age. Postavljam ove uvjete i odreujemposredstvom mutevellije da se svake godine izdaju spomenute nekretninedrugom uz odgovarajuÊu kiriju. Odreujem da se od prihoda kirijepodmiruju obaveze gradskoj opÊini i dræavi, kao i troπkovi za opravku iostale izdatke. Kada se iz te sume izdvoje joπ preostali prihodi, ostataktreba razvrstati u 150 dijelova za potrebe mektebå:

- petnaest (15) dijelova zajedno sa pravom na stanovanje dati prvommuallimu muπkog mekteba;

- dvanaest (12) dijelova dodijeliti drugom muallimu muπkog mekteba;

- πest (6) dijelova ustupiti kuÊepazitelju (treÊem muallimu) i neka tobudu njihove plaÊe;

- za prostirku, ogrjev i ostale potrepπtine troπiti pet (5) dijelova;

- pet (5) dijelova troπiti za odjeÊu i obuÊu siromaπnoj djecu koja Êedolaziti u mekteb;

- od strane mutevellije neka se troπi dvanaest (12) dijelova takoerna pravo stanovanja prvoj muallimi;

- devet (9) dijelova neka se izdvoji drugoj muallimi;

- pet (5) dijelova neka se izdvoji bevvåbi, i neka to budu njihove plaÊe;

- pet (5) dijelova neka se troπi za prostirku, ogrjev i ostale potrepπtineza spomenuti mekteb;

- pet (5) dijelova mutevellija Êe izdvajati za odjeÊu i obuÊu siromaπnojdjeci;

- jedan (1) dio neka se troπi podjednako za knjige i broπure djeci unovim mektebima;

- dva (2) dijela neka se troπe za dva jetmiπ bin tevhida po tilavetu uspomenutim mektebima za vrijeme Lejle-i regåiba;

- jedan (1) dio neka se troπi na knjige i broπure podjednako za djecukoja ne pohaaju mektebe na Vratniku;

248

- tako isto po pet (5) dijelova od deset (10) spomenutih troπiti naodjeÊu i obuÊu za siromaπnu djecu koja pohaaju mektebe na Vratniku;

- neka se uËi od strane prvih muallima mekteba po jedna hatma zaduπe spomenutog oporuËioca, njegovih roditelja i njegove æene, a dva (2)dijela podjednako neka se podijele uËaËima;

- Ëetiri (4) dijela troπiti svake godine u vrijeme Kurban-bajrama zaklanje po jednog kurbana u Ëetiri mekteba, a meso i koæice podijelitibogatim i siromaπnim te troπiti za uËenje po jedne Fatihe za duπePejgambera, oporuËioca i njegovih roditelja;

- dva (2) dijela na dva Bajrama podjednako davati muallimima imuallimama Ëetiri mekteba kao nagradu za uËenje po jednog Jasini-πerifai po tri Ajetu-l-Kursijje za duπe oporuËioca;

- spomenuta dva (2) dijela uËaËima podijeliti;

- Ëetiri (4) dijela u Ëetiri mekteba neka mutevellija troπi svake godineza uËenje po jednog Ëasnog mevluda;

- dva (2) dijela neka se podjednako daju za plaÊe imama i mujezinaËasne dæamije u Hadæi Isabegovoj-mahali;

- jedan (1) dio neka ide za troπkove osvjetljenja spomenute dæamije;

- jedan (1) dio neka se troπi za opravke spomenute dæamije;

- pet (5) dijelova neka se troπi za popravke Ëasnih tvravskih dæamijakoje se nalaze u tvravi na Vratniku;

- pet (5) dijelova neka se dijeli podjednako siromaπnim uËenicimakoji pohaaju sarajevske medrese, osim Kurπumli medrese i Hanikaha ugradu Sarajevu;

- tri (3) dijela neka se daju Vakufskoj blagajni da sluæe kao glavnicaza mektebe na podruËju Bosne i Hercegovine;

- dva (2) dijela neka se daju za provoenje ispita mektepske djece tepolaznika novih mekteba;

- jedan (1) od ta dva dijela neka se daje ispitivaËima, a drugi dio zakupovinu hljebova sa djecom prisutnom na ispitu;

- petnaest (15) dijelova neka se daje za sluæbu mutevellije;

- deset (10) dijelova izdvajati za sluæbu nazira.

Mutevellijsku duænost spomenutog vakufa neka vrπi bratiÊ spomenu-tog oporuËioca - Henda Vejsil-aga. Poslije njegove smrti neka se ova

249

duænost s koljena na koljeno prenosi njegovim muπkim potomcima, i tonajpametnijem i najËestitijem. Nazirsku sluæbu (nadzor) nad spomenutimvakufom vrπiÊu ja dok sam æiv, a kad umrem neka pripadne mojimmuπkim, najpametnijim i najËestitijim potomcima. Ako mutevellije ovogposljednjeg vakufa oporuËioca budu u realizaciji poslova postupaliprotivno Ëasnom ©erijatu, neka ih uprava smijeni i postavi druge na njihovomjesto dok Henda Ahmed-aga ne dovrπi izgradnju novih mektebapredvienih ovim posljednjim vakufom. Sredstva za plaÊe i druge troπkove,koji su odreeni muallimu, muallimi i podvornicima na koncu svakegodine izdvajaÊe mutevellija i sarajevski kadija te uz znanje Vakufsko-mearifskog vijeÊa, pohranjivaÊe se u banci uz rubh i predstavljaÊe glavnicuza gradnju spomenutih mekteba. Ostvareni iznos iz rasta kamata neka sepridoda postojeÊim novËanim sredstvima pohranjenim u banci na naËinprednje spomenut, a uz moje posredovanje, Ëime Êe se ta glavnicauveÊavati.

Nakon utvrivanja uvjeta i objaπnjenja obaveze navedene nekretninepredao sam mutevelliji Hendi Vejsil-agi, koji ih je zaprimio kao vakuf, aja sam na taj naËin proveo oporuku i izvrπio preuzetu obavezu. MutevellijaHenda Vejsil-aga je potvrdio sve πto je kazao våsi-muhtar, Hadæi Sulejman-efendija MaπiÊ.

Nakon πto je i zvaniËno sve detaljno utvreno, vakuf koji je oporukomustanovljen poslije smrti vakifa i koji odgovara jednoj treÊini vakifoveostavine te o Ëijoj se pravovaljanosti i neopozivosti izriËito govori upriznatim pravnim djelima, postaje, prema tome, i pravno zakonit.Spomenuti je vakuf pred »asnim sudom bez dvojbe prihvaÊen kaopunovaæan i neoboriv.

Dogodilo se i zapisano 7. rebiu-l-evvela 1340. h.g., tj. (7. oktobra1921.).

Svjedoci: - pripravnik ©erijatskog suda OmerhodæiÊ Osman-efendija,

- pripravnik ©erijatskog suda ΔatiÊ Abdullah-efendija.

250

NAPOMENE:

- Ajak-Ëeπma sokak-Ëikma koja se nalazila na izlazu iz ulice Samardæijeu ulicu Telali.

- »okadæi hadæi Sulejman-mahala - na bivπem Trgu 6. novembra; MMehmed MujezinoviÊ, Islamska epigrafika BiH, knjiga, 1, Sarajevo, 1974.g., str. 443.; danas nosi naziv Zabeglukom.

- Gornja daira nalazila se na poËetku ulice Telali.

- Hadæi Isa mahala - bivπa ulica Dæavida HaveriÊa. Alija BejtiÊ, Ulice...,str. 148.; danaπnji naziv Dugi sokak.

- Hadæi Mustafina mahala, Mustafin dæemat - bivπa MajeviËka: AlijaBejtiÊ, Ulice.., str. 239.; danaπnji naziv Hadæi Mustafina.

- Hulusina: Alija BejtiÊ, Ulice..., str. 182.; Zadræala isti naziv i danas.

- Kasap-zade hadæi Ibrahimova mahala - bivπa Alekse ©antiÊa: AlijaBejtiÊ, Ulice... str. 16. i 83.; danaπnji naziv Carina.

Mejdan Ëikma - mala slijepa ulica na Vratniku ispred Hendinogæenskog mekteba; Danaπnji naziv Abdulah-ef. FoËaka (Abdulah-ef. FoËakje bio muallim u Hendinom mektebu).

- Nova testa - bivπa Petra KoËiÊa: Alija BejtiÊ, Ulice..., str. 212.-213.;danaπnji naziv Telali.

- Nedæzade mahala - najvjerovatnije Neæ-zade hadæi Hasana mahala,bivπa Dol: Alija BejtiÊ, Ulice..., str. 16, str. 141); danaπnji naziv Dol.

- SagrakËi hadæi Mahmud-mahala, bivπa Remzije OmanoviÊ: AlijaBejtiÊ, Ulice..., str. 16. i str. 319.; danaπnji naziv Sagrdæije.

- Sijavuπ-paπina daira mahala - Bejtu-l Jehud-»ifuthana: Alija BejtiÊ,Ulice..., str. 18.; danaπnji naziv Velika avlija.

- Sinan vojvode hatun mahala - PoriËina: Alija BejtiÊ, Ulice.., str.306.; danaπnji naziv PorËina.

- U znak sjeÊanja i poπtovanja prema ovom humanisti koji je pomagaosirotinju i kulturno-prosvjetna druπtva, koji je bio Ëlan Egzekutivnogodbora od poËetka do kraja borbe za vjerskoprosvjetnu autonomiju tejedno vrijeme bio gradski vijeÊnik, ulica u starom dijelu Sarajeva upodruËju Bistrika i danas nosi naziv Hendina ulica: Alija BejtiÊ, Ulice...,str. 175.

251

LITERATURA:

- BejtiÊ, Alija: Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973. g.;

- Knjiga sidæila II, str. 145.-146. (prijepis istibdalname iz 1908. g.),Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo;

- Knjiga sidæila III, str. 24, prijepis vasijetname - oporuke iz 1913. g.,

Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo;

- MujezinoviÊ, Mehmed: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine,knjiga 1, Sarajevo, 1974. g.;

- Narodna uzdanica, Ëasopis, Sarajevo, 1936. g., str. 152.-153.;

- Reg. br. 140/492 (original vakufnama iz 1908. g. sa dodatkom kojimvakif odreuje drugog mutevelliju jer je prvi umro), Gazi Husrev-begovabiblioteka Sarajevo;

- Reg. br. 140-492, str. 10. i 11., prijepis vakufname iz 1910. g. kojapredstavlja dodatak prvoj vakufnami, kojim vakif proπiruje svoj prvi vakufna Vratniku magazom na Novoj testi (Telali), Gazi Husrev-begovabiblioteka, Sarajevo;

- ©kaljiÊ, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989.g.

252

An elementary school in Vratnik: Waqf Henda Ahmed-agha

Among the warmhearted Sarajevans, who, each in his or her ownway contributed during Sarajevo’s tumultuous 500-year-old history, wasa prominent Sarajevan trader Hende Ahmed-agha (1853-1913). Eventhough, there were wealthier people than Hende Ahmed-agha, he himselfbuilt an elementary school- mekteb – in 1908 in Vratnik, Sarajevo, formale and female children under the same roof. By doing this the founder,for the love of God and prosperity of the people contributed very muchto the educational development of Bosnia and Herzegovina during thetime of Austro-Hungarian administration. The following waqfname bareswitness to Henda’s waqf:

- Transcript of istibdalname from year 1908.

- Original waqfname from the year 1908 with supplement) amend-ment to waqfname with which waqif (legator) appointed another mutevelli(administrator of the waqf)

- Transcript of the waqfname from the year 1910, which is in fact,appendix to the first waqfname. By the means of this document waqifstrengthened his first waqf in Vratnik, giving to waqf a warehouse onnew road (Nova testa).

- Transcript waqfname - wasiyyetname (testament) from year 1913.

These waqfname were written in Osmanli-Turkish flowery style lan-guage.

Apart from that, one of the waqfnamas which is today kept in theGazi Husrev-bey Library in Sarajevo shows that Ahmed-aga allocated 1/3 of his estate, after his death, for the building of two mektebs, male andfemale to be built under one roof in Vratnik. The mekteb from the yearof 1908 still stands today, while the other one was not built because ofthe outbreak of the First World War.

253

Vakufnama

254

Prijepis vakufname

255

Istibdalnama

257

Samija SariÊ

UDRUÆENJE ISLAMSKE OMLADINE U SARAJEVUISLAMSKI KLUB (1905 - 1910)

Okupacija od strane Austro-Ugarske 1878. godine imala jedalekoseæne posljedice na dalji razvitak Bosne i Hercegovine. Procesudruæivanja nakon 1879. godine odvijao se u muslimanskoj sredinipostupno. ZnaËajnu ulogu u kreiranju kulturnog razvitka Bosne iHercegovine, posebno krajem 19. i poËetkom 20. stoljeÊa, odigralo jedomaÊe bosanskohercegovaËko stanovniπtvo. Orijentacija njihovogdjelovanja bila je opredijeljena stvarnim i neodloænim potrebama πiregnarodnog prosvjeÊivanja, stvaranje domaÊe inteligencije, jaËanje vlastitogstruËnog kadra i sliËno.

ZnaËajnu ulogu u tom pogledu odigrale su Ëitaonice (kiraethane) kaonajpodesnije forme okupljanja i razvijanja druπtvenog æivota. One suzajedno sa drugim sliËnim druπtvima i udruæenjima (klubovima, kasinima,omladinskim, zanatlijskim i drugim druπtvima) bile osnovni oblik i glavneforme kulturne aktivnosti i æariπta kulturnog æivota, a njihovu ulogukasnije Êe preuzeti kulturno-prosvjetna druπtva, koja Êe biti usmjerenaprvenstveno na πirenju prosvjeÊenosti u narodu i podizanju kulturnognivoa. U Sarajevu je prva Muslimanska Ëitaonica osnovana 1888.godine, u Banjoj Luci (1890.), Tuzli (1891.), BrËkom (1897.), Prozoru(1899.), Mostaru (1904.), Konjicu (1904.), Stocu (1904.), Zenici (1904.),»ajniËu (1906.), Visokom (1906.), FoËi (1910.), Viπegradu (1910.). BrojËitaonica kasnije Êe se naglo poveÊavati i osnivati i u drugim mjestimaBosne i Hercegovine.

Osnivanjem Muslimanske Ëitaonice u Sarajevu (1888.) kao posebnemuslimanske institucije, a kasnije i “Gajreta” (1903.) otpoËeo je proceskulturno-prosvjetnog, a donekle i politiËkog udruæivanja muslimanaBoπnjaka πto se konkretiziralo pojavom novih kulturnih i prosvjetnihdruπtava.

Na osnovu veoma bogate arhivske grae u fondovima Arhiva Bosnei Hercegovine, koja je nezaobilazan izvor za nauËno istraæivanje,

258

sagledavanje i πire prouËavanje druπtvenog, politiËkog, prosvjetnog ikulturnog æivota Boπnjaka-muslimana, kao i drugih konfesija u Bosni iHercegovini, doznajemo da je u Sarajevu i drugim gradovima Bosne iHercegovine bio veliki broj druπtava i udruæenja.

Pored “Muslimanske Ëitaonice” u Sarajevu je bila i “Turskakiraethana”, “Merhamet” - muslimansko druπtvo za potpomaganjesirotinje (1914.), “Islamski klub” (1908.), “Muslimanska sloga” (1908.),“Muslimanski sokol” (1912.) te razna druga druπtva sa nazivimamuslimanska: “Trezvenost” (1928.), “Muslimanski æenski klub” (1924.),“Rahmet” (1934.), “Merhum” (1934.), “Hajr” - muslimansko kulturnoi potporno druπtvo (1937.), “Bratstvo” - muslimansko kulturno druπtvo(1928.), “El-Kamer” (904.) “Hurijet” - muslimansko radniËko izanatlijsko udruæenje (1908.), “Jediler” - muslimansko pokopno druπtvo(1923.), “Merhamet”, “Gajret” - druπtvo za pomaganje nauËnika i akaMuslimana (1903.), “Narodna uzdanica” (1924.), “Osvitanje” (1923.),“Preporod” - muslimanska Ëitaonica (1921.), “El-Hidaje” - organizacijaIlmije Kraljevine Jugoslavije (1936.), “Ahlak” - Islamsko moralno iekonomsko udruæenje u Sarajevu (1936.), “Humijjet” - muslimanskodioniËarsko druπtvo za izdavanje novina i knjiga (1908.), “Muslimansko-muallimsko i imamsko druπtvo za Bosnu i Hercegovinu” (1909.) itd.

ZahvaljujuÊi podacima iz dokumenata, naroËito iz periodaaustrougarske uprave, doznajemo da je bilo viπe udruæenja islamskeomladine po gradovima Bosne i Hercegovine: “MeπiÊ” udruæenje islamskeomladine u BihaÊu (1907.), “Sabur” - udruæenje islamske mladeæi u FoËi(1909.), “Himmet” - muslimanskoomladinsko udruæenje u Vlasenici(1911.), (od 1919. godine ovo udruæenje mjenja naziv u “Zora”), “Klubislamske mladeæi” u Zvorniku (1910.), “Ukuvet”- muslimanskoomladinsko udruæenje u Prozoru (1912.), “Irπad” - muslimansko druπtvou Kladnju (1909.), “Klub muslimanske omladine” u Maglaju (1910.),“Klub islamske omladine” u Bijeljini (1908.), “Klub muslimanskeomladine” u Banjoj Luci (1910.), “Klub islamske omladine” u BosanskomBrodu (1910.), “Mirza” - druπtvo islamske omladine u Konjicu (1909),“Islamska omladinska kiraethana” u ÆepËu (1906.), “Islamska omladina”u Jezeru (Jajce) (1907.) i sl.1

1. Evidencije druπtava u Arhivu Bosne i Hercegovine.

259

SliËna druπtva osnovana su u BeËu: Druπtvo beËkih akademiËara“Zvijezda” osnovano je 20. februara 1904. godine, dok je Druπtvonapredne islamske omladine “Svijest” osnovano 31. oktobra 1907. godinekao protuteæa “Zvijezdi”. Ovo druπtvo nastalo je istupom iz “Zvijezde”dijela akademiËara koji se nisu slagali sa njenom politiËko-nacionalnomorijentacijom.2

Udruæenje islamske omladine u Sarajevu osnovano je 1905. godinena inicijativu Safvet-bega BaπagiÊa. Prva sjednica odræana je 16. novembra1905. godine, a sazivaË i voditelj skupπtine, kako stoji u zapisniku, bio jeSafvet-beg BaπagiÊ. Na skupπtini je prisustvovalo oko 68 uglednih graana,sada veÊ Ëlanova ovoga Udruæenja, koje je Safvet-beg BaπagiÊ pozvao dase izjasne da li su u principu za osnivanje udruæenja. Prema zapisniku naprvoj sjednici prisustvovali su i uzeli uËeπÊe u diskusiji pored Safvet-begaBaπagiÊa i dr. Halid-beg Hrasnica, Mustaj-beg MuteveliÊ, Sulejman ef.HeÊimoviÊ, Hasan ef. HodæiÊ, Edhem-ef. MulabdiÊ, ©ukrija AlagiÊ, ©emsi-beg SalihbegoviÊ, dr. Mustafa-ef. DeniπliÊ i drugi.

Prvoj sjednici prisustvovao je i izaslanik oblasti vladin perovoa g.dr. Koszler. Na osnovu diskusije koja je voena na sjednici zakljuËujemoda je bilo razliËitih miπljenja u vezi sa osnivanjem ovoga udruæenja,naprimjer: dr. Halid-beg Hrasnica se sloæio sa osnivanjem druπtva, ali jeupozorio “da postoji Ëitaonica te bi osnutkom ovoga druπtva mogao nastatirazdor. Predlaæe ili da se Ëitaonica sruπi ili reformira u ovako druπtvo”.

Mustaj-beg MuteveliÊ se nije sloæio sa ovakvim miπljenjem u pogleduËitaonice, pa kaæe “»itaonica je ala turca, a on æeli druπtvo u modernomduhu. Predlaæe da se “El-Kamer” raπiri i da se u njemu uredi Ëitaonica igombalaËki klub”.

Hasan-ef. HodæiÊ “misli da je bolje osnovati novo druπtvo negoosvajati Ëitaonicu” te smatra da je suviπna svaka rasprava dok se ne saznaπto se hoÊe sa novim druπtvom i predlaæe da se najprije proËitaju praviladruπtva.

Edhem-ef. MulabdiÊ se sloæio sa HodæiÊevim prijedlogom, pa kaæe“Iskustvo dokazuje da se ne bi moglo sa Ëitaonicom uspjeti”, pa dodajeda: “»itaonica nije ni Ëisto islamsko druπtvo” i traæio da se proËitajupravila.

2. Ibrahim Kemura, Muslimanska kulturno-prosvjetna druπtva. “Anali GaziHusrev-begove biblioteke”, Knjiga XIX - XX / 2001., str. 233.

260

Dr. Hrasnica je tvrdio da je Ëitaonica (kiraethana) islamska i “da bise dalo od Ëitaonice neπto uËiniti, samo treba pokuπati te da se za tosaËeka godiπnja skupπtina kiraethane”.

Na sjednici je bilo i takvih miπljenja da bi se “El-Kamer” trebaofuzionirati sa ovim novim druπtvom, jer je dosta Ëlanova druπtva “El-Kamer” bilo prisutno na prvoj sazivaËkoj sjednici.

Prema rijeËima Safvet-bega BaπagiÊa, Udruæenje bi u poËetku trebalo“imati Ëitaonicu i novine, a kada se malo poveÊa moglo bi imati i raznesekcije: za gombanje, potpomaganje siromaha, literarnu sekciju, sekcijuza tamburanje i pjevanje i druge. Odræavala bi se i razna predavanja.Druπtvo bi moglo povremeno izdavati jedan beletristËki list. Uopπte, ovobi druπtvo imalo da bude centrom islamske omladine ne bi li na taj naËinodvratilo od pohaanja gostionica itd.”

Kako se veÊina prisutnih izjasnila za osnivanje ovoga udruæenja (60Ëlanova je bilo za osnivanje, a samo 8 protiv) izabran je “Privremeniodbor”, u koji su, prema zapisniku, uπla gospoda: ©emsi-beg SalihbegoviÊ,Mustafa-beg KapetanoviÊ Ljubuπak, Safvet-beg BaπagiÊ i ©ukrija AlagiÊ.

Zapisnik je potpisao sazivaË i predsjednik Safvet-beg BaπagiÊ, azapisniËar (perovoa) bio je Fehim Spaho.3

Na prvoj sjednici proËitana su pravila Udruæenja islamske omladineu Sarajevu, usvojena i upuÊena (25. decembra 1905. godine) Vladinompovjereniku za glavni grad Sarajevo s molbom da ista proslijede Zemaljskojvladi u Sarajevu na uvid i odobrenje. U potpisu akta su izabrani Ëlanovi“Privremenog odbora”.4

Prema Ël. 1 druπtvu je ime “Udruæenje islamske omladine” sa sjediπtemu Sarajevu. »l. 2 govori o svrhi druπtva: “Svrha druπtva je da goji prosvjetu,da podræava druπtvenost i da razvija duπevne sile svojih Ëlanova”, a premaËl. 3 ova svrha se “Postizava uzdræavanjem knjiænice, novina,predavanjima, osnivanjem raznih klubova u obsegu druπtvenih pravila,prireivanjem zabava te igranjem pristojnih igara. Rad druπtva iskljuËujesvaki politiËki smjer”.

Bliskost ovoga druπtva sa “Gajretom” oËituje se u Ël. 37, gdje segovori o “Raspustu druπtva” i naglaπava se da u sluËaju raspuπtanja

3, Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.

4. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo, π. 18/301 - 1910.

261

druπtva “cijeli druπtveni imetak pripada islamskom potpornom druπtvu“Gajret” ili ako “Gajret” ne bi tada viπe postojao - kojoj drugojmuslimanskoj prosvjetnoj svrsi, po zakljuËku posljednje glavne skupπtine.

Pravila su usvojena 21. marta 1906. godine uz potpis Odjelnogpredstojnika Zemaljske vlade u Sarajevu gospodina Hormana i “uzprimjedbu da je ovo druπtvo nadzoru i kontroli oblasti isto tako podvræenokao i sva ostala druπtva u Bosni i Hercegovini”.5

KonstituirajuÊa sjednica odræana je 9. aprila 1906. godine. Prvipredsjenik druπtva bio je Safvet-beg BaπagiÊ, zamjenik predsjenika AsimagaHadæiπabanoviÊ, prvi sekretar Mustaj-beg HalilbaπiÊ, drugi sekretarEdhem ef. MulabdiÊ, blagajnik Muhamed-ef. SaliÊ, upravitelj novinar(zum Verwaiter der Zeitungen) dr. Mustafa DeniπliÊ, knjiænjiËar: Hasan-ef. HodæiÊ, kuÊni nadzornik (zum Hausverwalter) Salih-ef. AliËehiÊ.6

»lanovi Odbora bez funkcije su bili: Hilmi-ef. MuhibiÊ, ©ukri-ef.AlagiÊ, Ibrahim-aga »engiÊ, Salih-ef. AbdagiÊ i Hafiz Ajni-ef. BuπatliÊ.7

Ovaj sastav Odbora mijenja se veÊ u 1907. godini. Na XVII odborskojsjednici od 31. marta 1907. godine odluËeno je da se druπtvena pravilapromijene u nekim taËkama, πto je povjereno uæem odboru. Premaizvjeπtaju sa Prve glavne skupπtine, koja je sazvana za 10. maja 1907.godine, ali “zbog nedovoljnog broja Ëlanova odgoena je do 17. maja1907. godine, kada je bez obzira na broj prisutnih Ëlanova odræana. Naskupπtini je usvojena osnova pravila i to u taËki III zapisnika”.

U novi odbor izabrani su: za predsjednika HadæiπabanoviÊ Asimaga,za potpredsjednika Hasan-ef. HodæiÊ, za sekretare: HalilbaπiÊ Mustaj-beg i Edhem-ef. MulabdiÊ, za blagajnika: Edhem-aga BiËakËiÊ, za kuÊnognadzornika Muhamed SaliÊ, za knjiæniËara hafiz Salih-ef. SariÊ i zaupravitelja novina hafiz Ajni BuπatliÊ.8

Gore izabrani odbor pokrenuo je izmjenu pravila kao i nazivaudruæenja. Prema novim izmijenjenim pravilima (odobrenim 11. augusta1908. godine uz potpis odjelnog predstojnika Zemaljske vlade u Sarajevugospodina Hormana) “Udruæenje islamske omladine u Sarajevu” dobiva


6. Bosanski glasnik (Bosnische Bote), 1907, str. 334.


8. Bosanski glasnik (Bosniπe Bote), 1908, str. 335.

262

novi naziv “Islamski klub” u Sarajevu. Na osnovu poreenja starih i novihpravila, odnosno pravila “Udruæenja islamske omladine u Sarajevu” i“Islamskog kluba” u Sarajevu kostatovano je da su pravila u naËelupromijenila samo naziv druπtva, dok su ukinuta tri Ëlana pravila, i to (Ël.22) mjesto II tajnika, zatim (Ël. 27) odborski zamjenici i (Ël. 27) druπtvenagodina. Tako su pravila “Islamskog kluba” u Sarajevu imala ukupno 34Ëlana, umjesto ranijih 37 Ëlanova.9

Prema “Bosanskom glasniku” u 1910. godini Ëlanovi Odbora“Islamskog kluba u Sarajevu” bili su: predsjednik HadæiπabanoviÊAsimaga, potpredsjednik Mustaj-beg HalilbaπiÊ, tajnik Mulo HadæaliÊ,blagajnik Mustafa FoËo, kuÊni nadzornik Osman-beg BaπagiÊ, knjiænjiËarEnes-ef. HaπimefendiÊ, upravitelj novina Edhem-ef. BiËakËiÊ.10

“Islamski klub” u Sarajevu prestao je sa radom poËetkom 1910.godine, prema pismenoj izjavi i potpisu predsjednika Asimage Hadæi-πabanoviÊa. U izjavi stoji: “©to se tiËe Islamskog kluba, mogu izjaviti to,da smo stan otkazali, novine ne dræimo i sluge nemamo, dakle uopπteviπe nikakvih izdataka. Rad druπtveni obustavili smo za neko vrijeme,dok se druπtvo materijalno ne oporavi. Advokatu Êemo predati da utjeraneplaÊene Ëlanarine, pa ako se mogne opet podiÊi druπtvo, mi Êemo to iuËiniti, a ako ne mogne, πutke Êemo se rastati. Druπtvo nije nitko joπdosada tuæio kod suda. Imamo duæni neke manje svote za rasvjetu iπtampariju, a viπe nikome”.11

U Sarajevu, 5. februara 1910.

ZakljuËeno i potpisano od strane HadæiπabaviÊa Asimage.

U aktu stoji joπ i to da su sve knjige druπtva predate advokatu dr.Hrasnici, koji je u sluËaju da naplati dugove (statutom predvienuËlanarinu) od Ëlanova u iznosu od 1474 K, bio duæan o tome obavijestiti,odnosno podnijeti izvjeπtaj.

Zbog bogatstva grae i veoma velikog broja podataka trebao bi duæivremenski period za istraæivanje osnivanja raznih druπtava nabosanskohercegovaËkim prostorima, o Ëemu postoje zaista znaËajni podaciu fondovima Arhiva Bosne i Hercegovine. Meutim u ovom kraÊem


10. Bosanski glasnik (Bosnische Bote) 1910, str. 352.


263

prilogu o osnivanju “Udruæenja islamske omladine u Sarajevu” -“Islamskog kluba” (1905-1910), pored dostupnih podataka o ovomeudruæenju na osnovu dokumentacije, dat je i spisak dijela ostalih druπtavai udruæenja u Sarajevu i u nekim gradovima Bosne i Hercegovine, saËinjenna osnovu “Evidencija o druπtvima”.

The Islamic Youth Association in Sarajevo

The Islamic Youth Association was founded in 1905 on the initiativeof Safet-bey Basagic. The first meeting was held on 16 of November 1905.Sixty-eight prominent persons attended meeting. The first president ofthis association in Sarajevo was Safet-bey Basagic; deputy president wasAsimaga Hadzi Sabanovic, the first secretary Mustaj-bey Halilbasic, thesecond secretary Edhem ef. Mulabdic, treasurer Muhamed ef. Salic, edi-tor of the newspaper Dr. Mustafa Denislic, administrative clark Hasanef. Hodzic and Salih ef. Alicehic as caretaker.

In the year 1907 the members of the committee changed. The presi-dent becomes Asimaga Hadzi Sabanovic. A new committee with a newpresident began to change the rules and the name of the association. Nowit is under the name Islamic club of Sarajevo.

Islamic club of Sarajevo, the successor of the Islamic youth associa-tion in Sarajevo stopped its activities in the beginning of the year 1910.According to a statement given by president Sabanovic, social workstopped, apartment was revoked and newspaper publication stopped. Allbooks of the Association were handed over to the attorney Dr. Hrasnicato settle unpaid membership fees.

264

Zahtjev Privremenog odbora Udruæenja islamske omladine vladinompovjereniku u Sarajevu za odobravanje pravila Udruæenja

265

Izvadak iz zapisnika Glavne skupπtine Udruæenja

266

Pravila Udruæenja islamske omladine

267

Zalkida HadæibegoviÊ

ZNA»AJ I METODE ODRE–IVANJA KIBLE

Vidimo Mi kako sa æudnjom bacaπ pogled prema nebu, i Mi Êemo,sigurno, uËiniti da se okreÊeπ prema strani koju ti æeliπ: okreni lice svojeprema Ëasnom hramu! I ma gdje bili okrenite lica svoja na tu stranu.

(Kur’an, II / 144, preveo Besim Korkut)

Kibla (sveta strana u islamu) predstavlja pravac usmjeren ka Mekki iSvetom hramu u njenom srediπnjem dijelu koji se naziva Ka‘ba. Premapredanju, Ka‘bu je podigao vjerovjesnik Ibrahim sa svojim sinom IsmailomVII stoljeÊa prije pojave islama kao najmlae svjetske religije. Ka‘bu sutada hodoËastili jednom godiπnje predislamski Arapi, a imala je graevinuna istom mjestu kao i danas i sa istim crnim kamenom kojeg su ljubili, ai danas vjernici koji hodoËaste sveto mjesto zadræali su taj obiËaj. Smatrase da je crni kamen ostatak nekog meteorita koji je uvijek tom mjestudavao posebnu vaænost i znaËenje. Danas je Ka‘ba jedinstven kubiËniobjekat bez krova oko kojeg se za vrijeme obavljanja hadæa kreÊu vjernici.ZnaËaj Ka‘be i razvoj metoda odreivanja tog svetog pravca tepredstavljanje tekstova nekih rukopisa koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a tretiraju problem Kible, izloæeni su u ovom radu Ëijije osnovni cilj govoriti o Kibli kao vaænom ishodiπtu u æivotu pripadnikaislama uopÊe, Kibli duboko utemeljenoj u egzaktnoj znanosti kakva jeastronomija.

Prvi muslimani okretali su se u toku molitve licem prema Hramu uJerusalemu, a kasnije, nakon seobe vjerovjesnika Muhammeda iz Mekkeu Medinu bilo je nareeno da se vjernici okreÊu prema Ka‘bi, koja senalazi u Mekki.1 Da je Ka‘ba mjesto gdje se duboko oËituje egzistencijajedinog Boga za muslimane i sljedbenike vjerovjesnika Muhammeda injen znaËaj za svakodnevni æivot i nuænost njenog poznavanja govori

1 Geografska πirina Mekke je 21° 29’ N, a duæina 39° 50’ E, gdje je Noznaka za sjever, a E oznaka za istok.

268

kur’anski tekst (II/143): ...mi smo promijenili Kiblu prema kojoj se prijeokretao samo zato da bismo ukazali na one koji Êe slijediti Poslanika...Pravac prema Mekki postao je pravac koji su slijedili i graditelji vjersko-kulturnih objekata kao πto su dæamije u kojima se obavljaju skupne molitvekao najcjenjeniji oblik molitve. U dæamijama, u zidu koji je usmjerenprema Mekki, grade se posebna mjesta, mihrabi, polucilindriËnaudubljenja u kojima osobe koje predvode skupnu molitvu (imami)zauzimaju mjesto ispred vjernika.2 Osim dæamija, u Kibli se grade i drugiobjekti kulturno-prosvjetnog tipa. Odreivanje Kible je smjer u kojem seobavljaju uËenja iz Kur’ana u svom domu, ali i neke svakodnevne radnjeu æivotu muslimana kao πto je ritual klanja æivotinja za prehranu ljudi(kurban), a vaæno je istaknuti da se vjerske molitve (namazi - arap. salat)izvode okretanjem u pravcu Kible.

Muslimanski astronomi i geografi veÊ u VIII stoljeÊu rjeπavaju prob-lem Kible tako πto nalaze najbolje metode za odreivanje svetog pravcakoristeÊi tehnike mjerenja geografskih koordinata i primjenu matematikeprema znanjima koja su stekli uËeÊi na indijsko-grËkim izvorima. U IXstoljeÊu gradovi Mekka i Bagdad bili su dva najvaænija mjesta zamuslimane, Mekka u kojoj se nalazi Ka‘ba kao njihovo ishodiπte i Bagdad,koji je postao njihovo kulturno-prosvjetno i znanstveno srediπte.Astronomi su imali zadatak da pronau naËine za taËno odreivanje Kiblete su vrπena promatranja i mjerenja u cilju rjeπavanja problema. Unastojanju da pronau originalne metode odreivanja Kible bili suangaæirani najbolji astronomi i matematiËari, a danas, sa duge vremenskedistance spoznaje se znaËaj nekoliko imena, imena astronoma i uËenjakakoji su dali najveÊi doprinos. Prema vremenu u kojem su se pojavljivalito su al-Khawårizmí i al-Battåní, koji su djelovali krajem VIII i poËetkomIX stoljeÊa u Bagdadu, i Rakki, al-Birúní, koji je æivio i djelovao krajem

2 Neka istraæivanja o orijentaciji dæamija u arapsko-islamskim zemljama izperioda gradnje prvih dæamija ali i kasnije pokazuje da neke od njih nisu u Kibliposebno one koje su dobijale dæamijsku funkciju u objektima koji su veÊ postojaliili su bile usmjerene prema prethodnoj Kibli u Jerusalemu. Za kasnije graenedæamije koje nisu sasvim u Kibli potrebno je i dalje istraæivati kao i za bosansko-hercegovaËke dæamije. Jedna studija o orijentaciji dæamija u Bosni i Hercegovinikoje su graene za vrijeme Osmanlija bila bi zanimljiva ne samo za povijesniËareastronomije nego i druge struËnjake o Ëemu se veÊ duæe vrijeme zalaæe i dr. EnesKujundæiÊ.

269

IX do sredine X stoljeÊa u nekoliko znanstvenih centara u Perziji, IbnYúnus iz druge polovine X i poËetnih desetljeÊa XI stoljeÊa, koji je djelovaou Kairu, Nåsir ad-Dín al-Túsí iz XIII stoljeÊa u Maraghi i al-Khalílí kojije djelovao u Damasku u XIV stoljeÊu. Dva su astronoma, al-Birúní i al-Khalílí, odredili Kiblu za svaki stupanj geografske πirine, od 10 do 56 i zageografske duæine od 10 do 60 stupnjeva prema egzaktnim formulamadobijenim na osnovu sferne trigonometrije. Arapsko-islamski astronomisu sfernu trigonometriju primjenjivali zbog pogodnosti i ekvivalentnostisfere koja obavija Zemlju, koja je i sama sfernog oblika i za koju suparametri, πirina (latituda)3 i duæina (longituda)4 kutne udaljenosti taËakana povrπini zemlje u odnosu na ekvator,5 odnosno poËetni meridijan.6

Nagib ekliptike,7 πirine i duæine nekog mjesta i Mekke su parametripotrebni za odreivanje Kible u bilo kojoj taËki na povrπini Zemlje. Stranesvijeta, glavni pravci u orijentaciji u prostoru su takoer jednostavno iuspjeπno odreivani na temelju poznavanja matematiËke geografije i kaopotrebne predradnje za odreivanje Kible i mjerenje vremena obavljanjanamaza.

3 ©irina (geografska, terestrijalna), odnosno latituda nekog mjesta na povrπiniZemlje je vrijednost dobivena mjerenjem duæ meridijana koji prolazi kroz tomjesto, a predstavlja dio luka izmeu datog mjesta i ekvatora. Vrijednosti πirinasu od 0° na ekvatoru do 90° na polovima. Pozitivne vrijednosti prema konvencijisu one prema sjeveru, a negativne prema jugu.

4 Duæina (geografska, terestrijalna), odnosno longituda nekog mjesta napovrπini Zemlje je vrijednost mjerena duæ ekvatora, a predstavlja kutnu vrijednostluka izmeu meridijana koji prolazi kroz dato mjesto i jednog referabilnog kojije izabran kao poËetni. Danas je poËetni meridijan onaj koji prolazi kroz Green-wich koji se nalazi kraj Londona. Vrijednosti duæina su od 0° do 180° na istok(pozitivne) ili na zapad (negativne), a za vrijednost 180° je isti meridijan u odnosuna istok i zapad.

5 Ekvator je velika kruænica na nebeskom tijelu dobijena kao presjek ravninekoja je okomita na osu rotacije i koja prolazi centrom tijela.

6 Meridijan je velika kruænica na nebeskom tijelu koja prolazi kroz njegovepolove i okomita je na ekvator.

7 Ekliptika je srednja ravnina Zemljine putanje oko Sunca. To je i velikakruænica nebeske sfere dobijena kao presjek srednje ravnine Zemljine putanjeoko Sunca i nebeske sfere. Ekliptika sa ekvatorskom ravninom gradi kut koji senaziva priklon (nagib) ekliptike i iznosi 23° 27’.

270

U srednjovjekovnim tekstovima mogu se naÊi podaci da je problemKible rjeπavan i drugim metodama baziranim na promatranju Sunca,Mjeseca, zvijezda ili smjerova odreenih vrsta vjetrova koji su sepojavljivali u odreeno vrijeme na odreenom podruËju. Takve metodesu se rjee primjenjivale, a metode koje su razvijali astronomi bile supreferabilne. OpÊenito, znanstveni pristup mnogim problemima u vrijemezlatnog doba razvoja i uspona matematike, astronomije i geografije uarapsko-islamskom svijetu srednjeg vijeka, koji je bio zasnovan nakur’anskom tekstu i uputi koja je »asnom knjigom data muslimanima,bio je prevladavajuÊi. NematematiËkim metodama odreivanja Kible nisuse bavili astronomi, ali se moæe naÊi podataka o primjeni metoda takozvaneetnoastronomije. ObiËni ljudi koji nisu poznavali astronomiju imatematiku, koji su bili daleko od znanstvenih centara, πkola iopservatorija koristili su alternativne metode za utvrivanje Kible, ali isame vezane za astronomske pojave kao πto su dani ekvinocija kada jestrana na kojoj izlazi Sunce bila taËka istoka, a strana gdje je Sunce zalazilotaËka zapada. Uz tako odreene podatke gdje se nalaze sjeverna i juænastrana svijeta, za stanovnike na podruËju Afrike Kibla je bila u smjeruSunca na izlasku za vrijeme ekvinocija ili pak u Egiptu prema izlaskuSunca u dane sredine zime. U Jemenu i Iraku Kibla se nalazila premasmjeru Sunca kada zalazi sredinom zime, u Indiji u smjeru Sunca kadazalazi na dan ekvinocija, u Kordobi na izlasku Sunca u zimskim mjesecimaitd.8 Na taj naËin odreivane vrijednosti za Kiblu nekad su, kao u sluËajuKordobe, bile vrlo bliske vrijednostima rezultata matematiËki dobijenim, anekad su bile s velikim odstupanjem kao u sluËaju Kaira i vrijednosti kojeje matematiËki utvrdio astronom Ibn Yúnus. U sluËaju Samarkanda bilo jenekoliko smjerova svetog pravca koji su bili koriπÊeni ravnopravno, kao,naprimjer, smjer prema jugu koji su slijedili oni koji su uvaæavali uputePoslanika Muhammeda, smjer prema zapadu prema nekim pojavama nanebu ili pak smjer prema jugozapadu koji su proraËunali astronomi. Smjerprema jugu bio je prihvaÊen kao smjer svetog pravca u nekim sredinama,prema rijeËima jednog hadisa (govor) Poslanika Muhammeda, da je Kibla“izmeu istoka i zapada”, zbog neizmjernog poπtovanja premaVjerovjesniku. U nekim sredinama bio je i dalje prihvaÊen smjer prema

8 King, A.D., The Sacred Direction in Islam. A Study of the Interaction ofrReligion and Science in the Middle Ages, Interdisciplinary Science Reviews, vol10;4, 1985., str. 315-328.

271

Jerusalemu kao sveti smjer. Najbrojniji su slijedili znanstveni pristup kakavsu razvijali i zastupali astronomi, zbog Ëega su tokom srednjeg vijeka isastavljane tablice s podacima o geografskim koordinatama znaËajnih gradovai naselja i istaknutim vrijednostima za Kiblu koji su davani na koriπÊenjeπirokom krugu ljudi.

1. Odreivanje strana svijeta pomoÊu indijskog kruga

Indijski krug je najjednostavniji, praktiËan i dostupan instrument kojise primjenjuje u praktiËnoj astronomiji za odreivanje strana svijeta kaoi Kible al-Battåníjevom geometrijskom metodom. Indijski krug predstavljasistem od vertikalno postavljenog, zaπiljenog πtapa na horizontalnojpodlozi (gnomon) i kruga opisanog oko gnomona. Takav sistempredstavlja najjednostavniji instrument za odreivanje strana svijeta i

9 Al-Jaghminijevo djelo “Al-Mulakhkha¥ fí al-hay’a” nalazi se kao prvitekst u rukopisu R 2881,1, a u XII svesku kataloga rukopisa Gazi Husrev-begovebiblioteke pod brojem 7292,1, i drugi tekst u rukopisu R 5201,2 i kataloπkimbrojem 7301,2.

10 Jedan prijevod djela “Al-Mulakhkha¥ fí al-hay’a” nalazi se uneobjavljenom magistarskom radu, HadæibegoviÊ, Z., “Analiza rukopisnog teksta‘Al-Mulakhkha¥ fí al-hay’a’ autora Gagmini al-Hwarizmija, koji se nalazi u GaziHusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu”, SveuËiliπte u Zagrebu, 1987.

Kible. O indijskom krugu govori iMaõmúd b. ‘Umar al-Jaghmíní al-Khawårizmí (umro 1221.) u svomdjelu Al-Mula∂∂a¥ fí al-Hay’a,9 kojese Ëesto susreÊe u naπimbibliotekama kao rukopisudæbeniËkog karaktera koji sukoristili bosanskohercegovaËkiastronomi u svojim aktivnostima uokviru praktiËne astronomije duginiz desetljeÊa. Prema al-Jaghmíníjevom tekstu10 indijski krugse konstruira tako πto se uzima daje visina gnomona jednaka Ëetvrtinidijametra kruga. (Slika 1.)

272

Postupak egzaktnog odreivanja juæno-sjevernog pravca pomoÊuindijskog kruga autor objaπnjava tako πto daje kratka uputstva. Potrebnoje promatrati kretanje sjenke gnomona kojeg obasjava Sunce i kada prviput vrh sjenke dodirne nacrtanu kruænicu pri svom kretanju od zapadaka istoku to mjesto treba obiljeæiti, zatim pratiti kada ponovo na drugojstrani vrh sjenke dodirne kruænicu i ponovo to mjesto obiljeæiti. Nadobijenom kraÊem luku koji se nalazi izmeu te dvije taËke kruga nalazilisu sredinu (simetrala pripadnog ugla) i kroz tu taËku i centar krugapovlaËilii pravac koji onda jeste pravac jug-sjever (Slika 2.). Tako dobijenipravac je, kako kaæe al-Jaghmíní usvom objaπnjenju, “srediπnja linija”(koju mi nazivamo projekcija lukameridijana za odreeno mjesto,stajaliπte promatraËa na Zemlji). Naindijskom krugu se moæe, kako daljetumaËi autor, odrediti i linijaravnodnevnice (ekvinocija) tako πtose spoje taËke koje se nau na sredinipolovina kraÊeg luka izmeu taËaka“A” i “B” i povuËe kroz njihparalela sa istoËno-zapadnomlinijom koja prolazi taËkama “E” i“W”. Al-Jaghmíní je u istom tekstutumaËio kako se utvruju vertikalni i horizontalni poloæaji. Horizontalnipoloæaj se nae tako πto se na podlogu na koju se usauje πtap prolijevoda i ako se raπiri na sve strane onda je poloæaj podloge horizontalan.Na sliËan praktiËan naËin se prema autoru provjerava vertikalan poloæajπtapa. Potrebno je na kruænici nacrtati tri taËke u razmjeri i ako jeudaljenost vrha πtapa od tih taËaka ista onda je πtap u vertikalnom poloæajuu odnosu na podlogu.

2. Al-Battåníjev geometrijski metod za odreivanje Kible

Jednostavna geometrijska metoda za odreivanje svetog pravcausmjerenog prema Mekki, koju neki nazivaju i aproksimativnommetodom, koju je razvio Al-Battåní, davala je u vrijeme kada jeprimjenjivana prvo u Perziji, a kasnije i u Egiptu, rezultate Ëija je greπkaiznosila od jedan do dva stupnja kutne mjere. Na veÊ pripremljeni indijski

273

krug, nakon odreivanja taËaka sjevera i juga za dato mjesto, odnosnomeridijana, nanesu se vrijednosti koje odgovaraju razlikama geografskihπirina i duæina Mekke i datog mjesta u odnosu na istoËnu, odnosno juænutaËku respektivno, kako je pokazano za mjesta u Bosni i Hercegovini(Slika 3.). Kada se nanese izraËunatarazlika πirina ta dva mjesta (razlikalatituda) mjereno od taËke “E”, kroztaËku koja se sijeËe sa kruænicom, analazi se na luku kruga od “E”prema “S” povuËe se prava linijaparalelna sa linijom istok-zapad. Naisti naËin se od taËke “S” prema “E”odmjeri razlika duæina (longituda)Mekke i datog mjesta i dobije taËkakroz koju se povuËe prava linijaparalelna se linijom sjever-jug.Sjeciπte tako dobijenih pravih je utaËki kroz koju se u smjeru centra konstruira poluprava koja predstavljasmjer prema Mekki.

U Al-Jaghmíníjevom djelu “Al-Mula∂∂a¥ fí al-Hay’a” ovajpostupak je opisan u treÊempoglavlju II dijela teksta. Postupakkoji je opisan i ilustriran primjeromna prethodnoj slici je ekvivalentancrteæu iz Al-Jaghmíníjeva rada (Slika4.). Prema njegovom crteæu sjeverje dolje, a istok lijevo. Crteæ sevjerojatno odnosi na geografskekoordinate mjesta gdje je autor iæivio. Za svoj grad Îawårizmí (iliHorezmi) rjeπava raËunski dioproblema odreivanja Kible,odnosno daje vrijednosti πirina iduæina za svoj grad i Mekku i raËunarazlike tih vrijednosti koje su mupotrebne za konstrukciju traæenog Slika 4.

274

pravca. Autor navodi da je duæina Meke 70° 10’ u odnosu na otok11

(misli se na Kanarsko otoËje, koje je bilo mjesto prema kojem je izabranpoËetni meridijan), a πirina u odnosu na ekvator je 21° 40’.12 Geografskaπirina za Îawårizmija je 42° 10’, a duæina 94° πto znaËi da je razlikaduæina 23° 50’, a πirina 20° 30’. Kao πto se moæe vidjeti na crteæu kojismo priloæili uz ljubaznu dozvolu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci uSarajevu, smjer prema Kibli je jugozapadni, a pogreπka u odreivanjuovog smjera u odnosu na suvremena mjerenja nije velika. U nastavkusvog izlaganja al-Jaghmíní analizira u tipiËno znanstvenom maniruspecijalne sluËajeve koji se mogu sresti ako se ovaj metod primjenjuje,kao πto je sluËaj mjesta Ëije su πirina i duæina veÊe ili manje od vrijednostiza Mekku, ili pak raspravlja o sluËaju kada je duæina mjesta jednakaduæini Mekke.13 Geometrijska konstrukcija koju je razvio al-Battåní, aal-Jaghmíní primjenjivao u XII/XIII stoljeÊu ekvivalentna je primjenijednostavne trigonometrijske relacije

11 Kao poËetni meridijan u srednjem vijeku je prema Ptolomejevoj idejibilo u Kanarskom otoËju, na zapadnoj obali Afrike i smatralo se da iza toganema civilizacije, da je to krajnji “rub civilizacije”.

12 Vrijednost πirine je data sa malom greπkom u odnosu na moderno mjerenuvrijednost od 21° 25’ 24”, ali se duæina viπe razlikuje zbog drugog poËetnogmeridijana. U odnosu na Greenwich duæina Mekke je 39° 49’ 24”.

13 Rjeπenje je da je Kibla na srediπnjoj liniji.

gdje su �, �� ,�� , ��, � vrijednosti za kut koji pravac prema Mekkigradi sa isoËno-zapadnom linijom, πirina Mekke, πirina proizvoljnogmjesta, duæina Mekke i duæina proizvoljnog mjesta respektivno. Ako seova relacija primijeni za al-Jaghmíníjeve vrijednosti koje se odnose zamjesto Îawårizmí dobije da je smjer prema Mekki na jugozapadu, a kut��= 48° 42’.

U IX i X stoljeÊu Kibla se odreivala primjenom sfernetrigonometrije, a astrolab, koji je u to vrijeme bio jako koriπÊenastronomski instrument, bio je i konstruiran na tom principu te su sevrijednosti kutova oËitavale sa instrumenta bez ikakvih proraËuna.KoriπÊene su i razne vrste kvadranata, naroËito u XIV stoljeÊu, a u naπim

sin ( ��)sin ( �� )

tg�

275

krajevima u doba Osmanlija i skoro sve do prvih desetljeÊa XX stoljeÊa.U XII stoljeÊu, a naroËito u XIV, u arapsko-islamskim podruËjima poËinjese koristiti i kompas za odreivanje Kible i dobija popularan nazivkibletnama.

Kao πto se moæe vidjeti taËnost odreivanja Kible zavisi od taËnostigeografskih koordinata odreenog mjesta i Mekke. Problem odreivanjageografskih koordinata je rjeπavan primjenom razvijenih metodamatematiËke geografije, a kako se nalazi u podacima o radu al-Birúníjamoæe se uoËiti da su mjerenja vrπena za Ghaznu na nekoliko naËina iuzimana je srednja vrijednost kao rezultat tih mjerenja πto je ujedno iprimjer primjene teorije o pogreπkama pri mjerenju.14

3. Al-Birúníjev metod odreivanja Kible

Jedan od najveÊih uËenjaka srednjeg vijeka bio je Abú Reiõån al-Birúní, koji je u svom slavnom djelu Qånún Mas’úda izloæio jedan metodza odreivanje azimuta15 Kible prema geografskim koordinatama mjestaza koje se taj pravac odreuje. Ideja se zasniva na jednakosti azimutaKible za to mjesto i kutne visine Sunca nad horizontom u proizvoljnommjestu na Zemlji za odreeni dan i trenutak. Potrebno je prema al-Birúníjevoj metodi u taj odreeni trenutak okrenuti lice prema Suncu itaj smjer Êe biti smjer prema Mekki, odnosno Kibla tog mjesta. Trenutakkada Êe se to dogoditi dobija se ili grafiËko-konstruktivnim metodama ilikao na suvremeni naËin koriπÊenjem programskog paketa na raËunaru.Umjesto da okreÊe lice (Ëovjek koji je u tom sluËaju u ulozi gnomona)moæe se postaviti u taj odreeni trenutak bilo kakav πiljati predmet kojiÊe imati ulogu gnomona na horizonatalnu povrπinu i pravac sjenkegnomona Êe biti pravac u Kibli. Za realizaciju ovog metoda potrebno jeraËunanje vremena za odreeno mjesto kada Êe biti moguÊe pratiti Suncei u odreeni trenutak odrediti prema njemu Kiblu. Al-Birúníjeva metodaodreivanja Kible prema Suncu zasnovana je na definiciji Kible kao pravca

14 King, A.D., The Sacred in Islam, Interdisciplinary Science Reviews, VolX/4, 1985., str. 315-328.

15 Prema konvenciji kutovi se mjere u odnosu na sjeverni pol u smjerukazaljke na satu. Vrijednost azimuta za sjever, sjeveroistok, istok, jugoistok, jugi zapad, kakvi su srednji smjerovi prema Mekki u islamskom svijetu su 0°, 45°,90°, 135°, 180° i 270° respektivno.

276

u kojem se promatraË okrene prema Ka’- bi u Mekki tako da gleda udijametar Zemlje koji prolazi tim mjestom.16 Kada se Sunce nae direktnoiznad Mekke,17 a to se dogaa samo dva puta u godini,18 na taj dan negdjena Zemlji Sunce je vidljivo u istom momentu na tom mjestu i promatraËkoji gleda u Sunce okrenut je taËno prema Mekki.

Al-Túsí je u XIII stoljeÊu pisao o ovom metodu odreivanja Kiblepod temom “azimut Kible”. Ovaj metod ima nedostataka i nije ga uvijekmoguÊe primjenjivati. Naprimjer, dok je Sunce iznad Mekke, u istomtrenutku je u najveÊem dijelu Sjeverne Amerike noÊ i nije moguÊepromatrati Sunce u isti tren,19 osim u uskom podruËju izmeu Montrealai Bostona. Mogao bi se isti metod primijeniti da se umjesto Sunca promatraneka zvijezda, ali to zahtijeva astronomske ureaje koji nisu dostupniπirem krugu ljudi. SliËnu ideju za rjeπenje problema Kible koristio je i al-Îalílí, koji je, kao πto smo rekli, autor opseænih tablica sa vrijednostimaazimuta Kible i vremena obavljanja namaza. Njegove tablice imaju 40000 unesenih vrijednosti, a svoje proraËune je obavljao koristeÊi analogniraËunar poznat pod nazivom sinus-kvadrant (na arapskom, rub‘muûayyab).20 Izradu tablica i al-Îalílí je bazirao na originalnoj idejiastronoma iz Marakeπa Ëije je ime Abú ‘Alí al- Marrakishí, koji je æivio uXIII stoljeÊu (oko 1280. godine je boravio u Kairu).21 Al-Marrakashí se

16 Ovo je definicija prema jednom tekstu od Ibn Khaithama, vidjeti Abdali,S.K., Prayer Schedules for North America, American Trust Publications,Indianopolis, 1978., mada u nastavku ” a zrak koji dolazi u tom pravcu je uravnini velikog kruga koji prolazi u pravcu njegovog zenita i taËke kojoj taj zenitodgovara (zenit Mekke) se vidi da je Kibla definirana prema velikom krugunebeske sfere a ne prema meridijanu.

17 Sunce je taËno iznad Mekke na dane 28. maja i 15 jula. Na te danedeklinacija Sunca iznosi 21,4°, πto je vrijednost πirine Mekke.

18 Prema lokalnom vremenu iznad Mekke Sunce je u 12 sati 18 minuta,odnosno 9 sati 18 minuta za Greenwich na dan 28. maja (prije podne), a 15. julaje direktno iznad Mekke 12 sati i 27 minuta, a u Greenwichu je to 9 sati i 27minuta (prije podne). Podaci sa Interneta, Dr. Mohibullah N. Durrani, 1994.

19 Na primjer u San Franciscu je u to vrijeme 02:00 sati ujutro posrednjeevropskom vremenu.

20 King, A.D., Islamic Mathematical Astronomy, Aldershot, Hampshire,1993., XIII

21 King, A.D., isto.

277

bavio sfernom astronomijom i konstrukcijom instrumenata, a David King,poznati istraæivaË povijesti islamske astronomije, smatra da je daooriginalno rjeπenje za odreivane Kible koje je al-Îalílí koristio stoljeÊekasnije pri izradi svojih tablica. Metoda je sliËna veÊ spomenutim, a sastojise u raËunanju visine Sunca nad horizontom iz satnog kuta.22 Taj prob-lem je matematiËki ekvivalentan odreivanju visine Sunca u zenitu iznadhorizonta u Mekki, a za rjeπenje problema Kible ovom metodom potrebnoje razmatranje provesti koristeÊi nebesku sferu. Podatke koje je al-Îalílíunio u svoje tablice provjeravali su u jednom univerzitetskom raËunskomcentru (Yale Computer Center) i naeno je da su podaci dati sa greπkomsamo od oko 2 minute kutne mjere πto govori o njihovoj visokoj preciznosti.

Danas se za mnoga mjesta sveti pravac, odnosno Kibla, odreujukoriπtenjem tablica koje su naËinili razni autori. Naprimjer, Baghayiri23 iHusayn su sastavili tablice gdje su date vrijednosti azimuta Kible za svestupnjeve latituda od 89° na sjeveru do 89° na jugu i sve vrijednostilongituda od 179° na istoku do 180° na zapadu. PraktiËno svi veÊi gradovii naselja su obahvaÊeni ovim tablicama.24 Zanimljivo je spomenuti da je idanas, pored sofisticiranih ureaja, tablica i raËunarskih programa prob-lem Kible na odreeni naËin problem o kojem se raspravlja. Prije nekolikogodina u Kaliforniji, na zapadnoj obali ameriËkog kontinenta, voena jerasprava sa znanstvenicima, ali i u javnim medijima, da li je Kibla sapodruËja Amerike na jugoistoku ili na sjeveroistoku odreene geografskelokacije. Na spomenutom podruËju Kibla jeste na sjeveroistoku, ali uzabludu su dolazili oni koji su problem rjeπavali jednostavnim povlaËenjemlinije na geografskoj karti izmeu nekog mjesta u Americi i Mekke. Utom sluËaju su dobijali krivi rezultat zbog toga πto su geografske karteraene u dvije dimenzije, u ravnini papira, a ne odraæavaju sferiËneparametre kojima se jednoznaËno odreuje poloæaj nekog mjesta naZemlji. Da su isti pogledali na globus naπli bi taËno rjeπenje.25

22 Kada se ekvator podijeli na 360 dijelova, svakom od 15° odgovara satvremenskog intervala, odnosno 1° odgovara 4 minute.

23 Baghayiri, K., Ma‘rifat al-Qiblah, Library of Congres, broj 82-451332,1952 (farsi).

24 Abdali, S.K., isto.

25 U Washington DC nalazi se dæamija u Massachusetts Avenue. Geografskekoordinate Washingtona su: πirina 38° 54’ N, i duæina 77° 1’ W. Kada se primijeni

278

RaËunanje vremena se danas izvodi koriπtenjem brojnih modela naraËunaru koji su dostupni odreenom krugu ljudi ili su pak za javnuupotrebu. Za potrebe vjernika, ali i svih zainteresiranih, svake godine seu Takvimu (Kalendaru), koji izdaje Islamska zajednica u Bosni iHercegovini, nalazi godiπnji kalendar sa datumima graanske i hidæretskegodine, kao i vrijednostima za taËno vrijeme poËetaka svih pet namaza,za svaki dan.26 U posljednjoj koloni tablica nalaze se i vrijednosti trenutakakada se moæe odrediti Kibla za dato mjesto (Sarajevo i druga mjesta)prema Suncu, po al-Birúníjevoj metodi.27

Kompasi u funkciji odreivanja Kible (kibletname) koriπteni su unaπim krajevima πto se vidi iz jednog rukopisa poznatog bosansko-hercegovaËkog intelektualca i uËenjaka Ali-ef. SadikoviÊa iz Janje.28 Uposljednje vrijeme Ëesto se koriste lijepo ureeni serijski proizvedenikompasi kao kibletname koji, zavisno od kuÊe koja ih proizvodi, mogubiti dosta precizni. Danas ih je moguÊe nabaviti u specijaliziranimduÊanima, a neke aviokompanije ih daju putnicima na koriπtenje pri dugimletovima. Takvi ureaji su korisni i zadovoljavaju potrebe ljudi da seuvijek okreÊu prema Kibli kada im je potrebno. U nekim zemljama jevisoko razvijen i odnos prema religioznim potrebama ljudi i mogu sesresti oznake u hotelima ili drugim mjestima za azimut Kible.29

Umjesto zakljuËka u kojem bismo ponovili da je Kibla onaj svetipravac kojem se po vjeri i tradiciji okreÊu svi muslimani svijeta, dubokozasnovan na Kur’anu i Sunnetu, da su razvijene znanstvene metode za

formula sferne trigonometrije dobija se azimut Kible za tu dæamiju da je 56.6°od istoka ka sjeveru odnosno 33.4° od sjevera ka istoku.

26 Kalendar u Takvimu prema odreenom programskom paketu pripremapostojeÊi muvekit Gazi Husrev-begove muvekithane, profesor u istoimenojmedresi, Mustafa efendija SuπiÊ.

27 Na primjer, uzeto iz tih tablica na dan 28. septembra 2004. godine Sunceje bilo, promatrano iz Sarajeva, u smjeru prema Mekki taËno u 10 sati i 13minuta.

28 Rukopis se nalazi u dijelu ostavπtine velikog intelektualca Ali ef.SadikoviÊa kod nasljednika u Tuzli. Rukopis je preveden i obraen te autorovog teksta priprema jedan rad o tom rukopisu za objavljivanje.

29 Takve oznake sam vidjela u nekoliko univerzitetskih profesora koje koristestudenti u Velikoj Britaniji.

279

odreivanja Kible na temelju astronomije i matematike, kao i to da jenuæno poznavati taËne vrijednosti geografskih duæina, πirina i nagibaekliptike za primjenu i proraËun matematiËkih formula po kojima seegzaktno raËuna azimut Kible, kao i da danas postoje moderni naËini zadobijanje informacija o azimutu Kible preko programskih paketa zakoriπtenje raËunara ili jednostavnim koriπtenjem interneta, tekst Êemozavrπiti kur’anskim ajetom: Svako se okreÊe prema svojoj Kibli, a vi sepotrudite da druge, ËineÊi dobra djela, preteËete...(II/148, prijevod, BesimKorkut).

The significance and methods of determination of Kibla,the Holy Islamic direction

Kibla is a Holy direction in Islam, a direction towards a Holy place,direction to which believers turn their faces and pray toward its center,Kaba, which is in Mecca. Importance of the Kibla is based on the HolyBook, Qur’an. Methods to determine the Kibla are based on astronomicphenomenon and with application of scientific method of astronomy,mathematical geography and mathematical knowledge specifically thearea of trigonometry.

The history and the development of the method of determining theKibla, began in the VIII century using techniques of measurement of geo-graphic coordinates from a certain place on the Earth and the applicationof mathematics and astronomy according to knowledge which was ac-quired through Islamic astronomy, geography and mathematics on indian-greeco sources. Well known Arab-Islamic scientist like al-Khwarizmi, al-Battani, al-Biruni, Ibn Yunus and others, developed scientific methods ofdetermining the Kibla in the first period of the golden, middle-age periodin the development of Islamic thought and science, from VIII to XI cen-tury. New ideas, equipments, and procedures of determining the Kiblawere developed by astronomers in XIII century in the well-known schoolof astronomy in Maraghi, where Nasir al-Din al-Tusi worked. Kibla be-come a very important dilemma which, well known astronomers fromthe well known group in Damaskus in the XIV century, among them wasal-Khalili, which like, al-Biruni, composed table for Kibla for each de-

280

grees of geographical latitude, from 10 to 56 and from geographical lon-gitude, from 10 to 60 degrees according to exact expression receivedaccording to theory of sphere trigonometry.

In Bosnia and Herzegovina, with the coming of the Ottomans andthe spread of Islam, come numerous activities regarding the solving ofastronomy-related problems. Among them were the problem of deter-mining the Kibla, the time for five daily prayers, as well as the Islamiccalendar. Until today, a lot of manuscripts regarding astronomy and themethods of determining the Kibla as well as the instruments used, havebeen preserved.

A vast number of these manuscripts are kept today at the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. They were written in different oriental lettersusing the Arabic alphabet. Among those manuscripts, a large number oftexts are related to practical astronomy, and were written by Arab/Is-lamic astronomers between the XIII and the XV centuries.

Copies of the mentioned works were distributed to educational insti-tutions throughout the Ottoman empire in the period between the XVIand the XX century, some of them ended up in the Bosnian region aswell. Texts regarding to applied methods of determining the Kibla, aswell as the instruments used, were studied and used by Bosnian astrono-mers.

It can be concluded, that the problem of determining the Kibla, theholy epicenter for the Muslims, is a problem of applied astronomy, whichcan be solved using scientific methods. Today, this problem can be solvedusing coordinate tables available on the internet or with the use of thecompass. Hence, it is possible to obtain accurate coordinates of the Kibla,from anywhere on Earth.

281

Enes Pelidija

DOPRINOS SARADNIKA ORIJENTALNOGINSTITUTA IZ SARAJEVA U IZU»AVANJU

HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE OSMANSKOGPERIODA

Joπ u toku osmanske vladavine mnoge obrazovane liËnosti Bosanskogejaleta pokazivale su interes za proπlost svoje sredine. Oni su pisali oznamenitim liËnostima i dogaajima. Njihova djela koristio je Salih SidkiHadæihuseinoviÊ - Muvekkit u knjizi Tarih-i Bosna. To je prva pisanacjelovita historija Bosne pod osmanskom vlaπÊu. Prijevod saosmanskoturskog na bosanski jezik objavljen je tek poslije 120 godina.1

I dok se Ëekalo na objavljivanje ovog djela, dr. Safvet-beg BaπagiÊ -RedæepaπiÊ napisao je i objavio knjigu Kratka uputa u proπlost Bosne iHercegovine (od g. 1463. - 1850.).2 Deset godina kasnije, sliËnu knjigupo sadræaju i tematici objavio je i dr. Milan Prelog.3 U narednim godinamasve do osnivanja Orijentalnog instituta u Sarajevu viπe znanstvenikaizuËavalo je proπlost Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Meu njimabili su: Sejfudin-ef. Kemura, Vladimir ΔoroviÊ, Δiro Truhelka, VladislavSkariÊ i drugi. Posebno mjesto i znaËaj imali su radovi akademika HamdijeKreπevljakoviÊa.4 Njegov doprinos je joπ veÊi zbog toga πto je mnogesvoje uËenike uputio u tajne historijske nauke. Svi oni su na osnovu izvornearhivske grae, prije svega orijentalne provenijencije, pisali o proπlostiBosne i Hercegovine pod sultanovom vlaπÊu. No, sveobuhvatnoprouËavanje historije naπe zemlje pod osmanskom upravom zapoËinje

1 Salih Sidki HadæihuseinoviÊ - Muvekkit, Povijest Bosne, tom 1,2, s turskogpreveli Abdulah Polimac, Lamija HadæiosmanoviÊ, Fehim Nametak i Salih Trako,El -Kalem, Sarajevo 1999.

2 Sarajevo 1900., reprint izdanje BoπnjaËki institut iz Ciriha 1989.

3 Dr. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I dio (1463. -1739. ) , II dio, Sarajevo 1910.

4 vidi: Hamdija KreπevljakoviÊ, Izabrana djela I-IV, Sarajevo 1991.

282

od 1950. godine kada je osnovan Orijentalni institut. Od tada je proπloviπe od pola stoljeÊa.

U proteklih pet decenija rada i djelovanja Orijentalnog instituta izSarajeva, njegovi brojni znanstveni i struËni saradnici sistematski i nauËnobave se izuËavanjem proπlosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda.To proistjeËe i iz zadataka ove znanstvene ustanove u kojoj se poreddrugih aktivnosti naglaπava rad na prikupljanju, sreivanju, obradi,prevoenju i publiciranju orijentalnih rukopisa i arhivske grae izvora zahistoriju Bosne i Hercegovine. U okviru osmanistike izuËavaju se problemidruπtvene, politiËke, vojne, privredne i kulturne historije. Prema zadacimaInstituta, posebna paænja poklanja se izuËavanju kulturne baπtine Boπnjakakoji su svoja djela pisali na orijentalnim jezicima.

U proteklom periodu saradnici Istorijskog odjeljenja za obraduprikupili su i radili na rukopisnoj zbirci koja je brojala 5263 kodeksamanuskripta, pisanih na orijentalnim jezicima. Posebno su paænjupoklanjali izuËavanju djela domaÊih autora kao πto su: Hasan KafiPruπËak, Muhamed MusiÊ-Allamek, Hasan Kaimija, Sabit UæiËanin,Mustafa EjuboviÊ - ©ejh Jujo, Omer Novljanin, Fadil-paπa ©erifoviÊ, SalihSidki HadæihuseinoviÊ -Muvekkit te mnogi drugi. Njihovi su autografibili pohranjeni u Orijentalnom institutu. Saradnici Instituta duænu paænjusu posvetili i izuËavanju zbirke Manuscripta turcica i njenih 7156dokumenata pisanih izmeu XVI i XIX stoljeÊa. Tu su prije svega fermani,berati, bujruldije bosanskih namjesnika, sudska rjeπenja, izvodi izsumarnih deftera, finansije i druge vrste dokumenata. Sve su toprvorazredni izvori koje su u proteklih pet decenija saradnici Orijentalnoginstituta sreivali, prevodili, prouËavali i publicirali. ZahvaljujuÊi tomedati su odgovori na dotada mnoga otvorena pitanja iz proπlosti Bosanskogejaleta i njegovih sandæaka. Vaæno je naglasiti da su ovim radom otklonjenebrojne dileme oko nekih historijskih dogaaja i liËnosti.

Za izuËavanje proπlosti Bosne i Hercegovine nezaobilazno mjestoimaju sidæilli (66) i njihovi fragmenti nastali izmeu XVII i XIX stoljeÊa,a bili su pohranjeni u ovoj znanstvenoj instituciji. Meu njima bili susidæilli iz kadiluka: travniËkog (17), ljubinjskog (10), mostarskog (9),blagajskog (8), fojniËkog (4), zatim, zeniËkog naiba (3) te po dva pisanau trebinjskom i duvanjskom kadiluku. Po jedan sidæill koji se nalazio uOrijentalnom institutu u Sarajevu ostavπtina je: jajaËkog, teπanjskog,gradaËaËkog, prozorskog, prusaËkog, skopskog, bijeljinskog i ljubuπkog

283

kadije i prijedorskog naiba. Tu su i fragmenti sidæilla sarajevskogkadije iz 1775. i 1776. godine, te visoËkog kadije iz druge polovice XVIIIstoljeÊa.

Posebna vrijednost ovog Instituta bila je u oko 200.000 doku- menataiz Vilajetskog arhiva iz posljednjih trideset godina osmanske uprave uBosni i Hercegovini. Takoer, postojali su izvorni dokumenti sa podruËjasvih kadiluka Bosanskog ejaleta, tapije o posjedovanju i vlasniπtvuzemljiπta iz druge polovice XIX stoljeÊa. U njima su bila naznaËena imenavlasnika posjeda te vrste i povrπine zemljiπta. Meu arhivskom graomkoja je bila pohranjena u Institutu ubrajaju se brojne kopije opπirnih isumarnih deftera za bosanski i hercegovaËki sandæak pisanih izmeuXV i XVII stoljeÊa, kao i drugi popisni defteri sa πireg prostora tefotokopije muhimme deftera u kojima su zavoena sva carska nareenjao vaænijim pitanjima. Pored arhivske grae, Orijentalni institut uSarajevu imao je veliki broj mikrofilmova sa dokumentima iz brojnihdomaÊih i stranih arhiva. Tu je bila i bogata sakupljena arhivska graa izarhiva Istanbula, Ankare, Skoplja, Dubrovnika, Zagreba, BeËa, Pariza idrugih centara.5

Ova, te mnoga druga arhivska graa orijentalne, ali i zapadneprovenijencije skupa sa 15.000 knjiga struËne biblioteke i 10.000 svezakastruËnih domaÊih i inozemnih Ëasopisa, nestali su u plamenu koji suizazvale granate sa velikosrpkih poloæaja 17. maja 1992. godine. Za kratkovrijeme vatrena stihija progutala je sve to nauËno bogatstvo koje sugodinama i decenijama prikupljale generacije znanstvenika. Toga danana mjestu gdje je bio Orijentalni institut ostalo je zgariπte zgrade i gomilapepela arhive i biblioteke.

No, dotada su obraene mnoge znanstvene teme i πtampano viπestudija i struËnih radova. To je publicirano u viπe edicija kao πto su: 1.Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, 2.Posebna izdanja i 3. Ostala izdanja Instituta. Dosada je u izdanjuMonumenta Turcica objavljeno ukupno 11 knjiga popisnih deftera kojesu preveli i za πtampu priredili orijentalisti i historiËari zaposleni u ovoj

5 Sve dosada navedene podatke o arhivskom fondu Orijentalnog institutaiz Sarajeva preuzeo sam iz rada mr. Lejle GaziÊ Stradanje Orijentalnog institutau agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. - 1995. Orijentalni institut u Sarajevu1950 - 2000, Sarajevo 2000, 25 - 29

284

znanstvenoj instituciji. Posljednji veliki uspjeh je prijevod i πtampanjeOpπirni popis bosanskog sandæaka iz 1604. godine.6 Navedeni defterπtampan je u Ëetiri toma. Na njegovom prijevodu i publiciranju radili susaradnici Instituta u saradnji sa BoπnjaËkim institutom iz Ciriha.

U ediciji Posebna izdanja saradnici Instituta su u proteklom perioduπtampali studije iz historije Bosne i Hercegovine osmanskog perioda, ali iπireg prostora. Meu njima su knjige: prof. Hamida HadæibegiÊa,Glavarina u osmanskoj dræavi,7 dr. Fehima Nametka, Fadil-paπa ©erifoviÊ,pjesnik i epigrafiËar Bosne,8 dr. Ahmeda S. AliËiÊa, Ureenje Bosanskogejaleta od 1789. do 1878. godine i Pokret za autonomiju Bosne od 1831.do 1832. godine.9

Za nauku su veoma korisne i interesantne knjige koje su u ovojznanstvenoj instituciji napisali njeni saradnici dr. Dæemal ΔehajiÊ10 i dr.Amir LjuboviÊ.11 Profesor LjuboviÊ je u koautorstvu sa prof. dr.Sulejmanom GrozdaniÊem u ovoj ediciji objavio i knjigu Proznaknjiæevnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima.12 U istoj edicijiπtampani su: Katalog turskih rukopisa franjevaËkih samostana u Bosni iHercegovini vanjskog saradnika Instituta prof. dr. VanËe Boπkova13 iTurski dokumenti o ustanku u Potkozarju 1875.-78. Ovu izvornu grauza πtampu su priredili Hasan ©kapur i Ahmed S. AliËiÊ.14 U izadnju ove

6 I - IV,, Sarajevo 2000.

7 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, IV, Sarajevo 1966., pp. 188.

8 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja,VIII, Sarajevo 1980, pp.281 + ( 1 )

9 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XI, Sarajevo 1983, pp.198; Isto, XIX, Sarajevo 1996,. pp. 438.

10 Derviπki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom naBosnu i Hercegovinu, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XIV,Sarajevo 1986., pp. 281.

11 LogiËka djela Boπnjaka na arapskom jeziku, Orijentalni institut u Sarajevu,posebna izdanja, XVIII, Sarajevo 1996., pp. 249 + 5 fax

12 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVII, Sarajevo 1995.,pp. 279.

13 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XV, Sarajevo 1988., pp. 155.

14 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVI, Sarajevo 1988.,pp. 159 + 49 fax.

285

edicije su i Katalog rukopisa Orijentalnog instituta-lijepa knjiæevnost,autora Saliha Trake i Lejle GaziÊ.15 Zajedno sa Institutom za istoriju uSarajevu saradnici Orijentalnog instituta objavili su zbornik radova Priloziza historiju Sarajeva-pola milenija Sarajeva.16 Raduje Ëinjenica da meunavedenim djelima u sve tri Edicije, ima djela πtampanih u toku agresije(1992. - 1995.) i u poslijeratnom periodu. To potvruje saznanja da susaradnici Orijentalnog instituta, bez obzira na sve poteπkoÊe i iskuπenja,nastavili sa uspjeπnim radom.

Posebno mjesto i znaËaj ima Ëasopis Prilozi za orijentalnu filologiju.Od I do VIII godiπta πtampan je pod imenom Prilozi za orijentalnufilologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom. Od1960. godine dosada ovaj Ëasopis publicira se pod imenom Prilozi zaorijentalnu filologiju. U proteklih pedeset i dvije (52) godine ukupno jeπtampano 50 (L) brojeva. Historijski radovi πtampani su i publicirani urubrikama Radovi, Sitni prilozi, Prijevodi, a u novije vrijeme u rubrikamaKulturna baπtina, Historija i diplomatika te u kontinuitetu u Ocjene iprikazi. Na stranicama ovog Ëasopisa objavljeno je na desetine radova,priloga, osvrta i prikaza, kao i prijevoda dokumenata osmanskeprovenijencije. Od prvog godiπta najbrojniji saradnici su orijentalisti ihistoriËari osmanskog perioda. Pored zaposlenih u Orijentalnominstitutu u Sarajevu, svoje radove u ovom struËnom Ëasopisu objavljujui najpoznatiji domaÊi i inozemni znanstvenici. ZahvaljujuÊi svemu tome,vremenom su Prilozi za orijentalnu filologiju stekli zavidan znanstveniugled i uvrπteni su meu trideset najreferencijalnijih Ëasopisa svijeta izorijentalistike. Taj ugled su poËeli stjecati joπ od prvih brojevazahvaljujuÊi nauËnicima koji su kao Ëlanovi Redakcije svojimobjavljenim radovima skrenuli paænju na Priloge πire znanstvene javnosti.Tome su doprinijeli prvi direktor Orijentalnog instituta i ujedno urednikakademik Branislav –urev te Ëlanovi Redakcije i prvi saradnici HamidHadæibegiÊ, dr. ©aÊir SikiriÊ, Gliπa ElezoviÊ, Hazim ©abanoviÊ i BesimKorkut.17 Meu redovnim saradnicima u narednim brojevima Prilogabili su: akademik Nedim FilipoviÊ, Mehmed MujezinoviÊ, Omer MuπiÊ,Muhamed MujiÊ, Alija BejtiÊ, Adem HandæiÊ, Duπanka BojaniÊ,

15 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XX, Sarajevo 1997. pp. 405

16 Sarajevo 1997., pp. 531.

17 I/ 1950, Sarajevo, 1950., pp. 193.

286

akademik Avdo SuÊeska, Salih Trako, Muniba Korkut-Spaho i BiseraNurudinoviÊ.18

U narednim godiπtima pored navedenih, meu novim saradnicimasu: Eπref KovaËeviÊ, Ahmed S. AliËiÊ, Alija BejtiÊ, Dæemal ΔehajiÊ, FehimNametak, Fehim Dæ. Spaho, Aiπa –ulizareviÊ, Amir LjuboviÊ, SalihHadæialiÊ, Behija Zlatar, Lejla GaziÊ, Hatidæa »ar- Drnda, Fazileta Cviko-HafizoviÊ, Ismet KasumoviÊ, Snjeæana Buzov, Amina KupusoviÊ, RamizaIbrahimoviÊ, Amina ©iljak-JesenkoviÊ, Enes KujundæiÊ, Esad DurakoviÊ,Adnan KadriÊ, Mubera BavËiÊ te drugi koji su duæe ili kraÊe bili zaposleniu Institutu i kao saradnici objavljivali radove na stranicama ovogËasopisa.19 Svi navedeni saradnici su velikim dijelom doprinijeli boljem ipotpunijem upoznavanju proπlosti Bosne i Hercegovine osmanskogperioda.

ZahvaljujuÊi tome i πira meunarodna znanstvena javnost upoznataje o viπestoljetnoj osmanskoj upravi na ovim prostorima. Time su nauËniradnici, kao i svi zainteresirani mogli steÊi objektivno saznanje o naπojzemlji. To nije bio tamni vilajet, kako se tendenciozno govorilo i pisalo upojedinim krugovima, nego Bosna kao jedna od znaËajnijih pograniËnihpokrajina Osmanskog carstva sa brojnim urbanim sredinama, privrednim,obrazovnim i znanstveno-kulturnim objektima i relativno velikim brojempismenih ljudi za tadaπnje prilike.

Pored domaÊih orijentalista i historiËara, saradnici Orijentalnoginstituta su i poznati znanstvenici iz Bosne, susjednih i drugih zemalja.Meu njima su: Fehim BajraktareviÊ, Sulejman BajraktareviÊ, OmerBarkan, Madæida BeÊirbegoviÊ, Sulejman BegoviÊ, VanËo Boπkov, IsmetBuπatliÊ, Derviπ ButuroviÊ, Atilla »etin, Divna –uriÊ-Zamalo, Vesna–ukiÊ, BeÊir Dæaka, Ismail Eren, Ibrahim FilipoviÊ, Milenko FilipoviÊ,Muhamed FilipoviÊ, Nenad FilipoviÊ, Tayib Gokbilgin, MuhamedHadæijahiÊ, Lamija HadæiosmanoviÊ, Raπid HajdareviÊ, Verona Han,Hivzija HasandediÊ, Sabira HusedæinoviÊ, Muris IdrizoviÊ, Slobodan IliÊ,

18 vidi prvih osam (VIII) godiπta ovog Ëasopisa objavljenih izmeu 1950. i1960. godine

19 Prilozi izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu sa bibliografijom radova(1950 - 1997.).Ovu publikaciju su za internu upotrebu Instituta uradile: BiseraNurudinoviÊ, Svetlana MiliÊ i Sabaheta GaËanin. Pregled se nalazi u biblioteciOrijentalnog instituta u Sarajevu pod signaturom: IV 257 4250

287

Mustafa ImamoviÊ, Halil Inaldæik, Zagorka Janc, Salih Jalimam, HasanKaleπi, Muhamed KantardæiÊ, Derviπ Korkut, Hamdija KreπevljakoviÊ,Nevenka KrstiÊ, Aleksandar Matkovski, –oko MazaliÊ, Nenad MoaËanin,Ibrahim MehinagiÊ, Mustafa MemiÊ, Mehmed MujezinoviÊ, JasminMulabegoviÊ, Alija Nametak, Boris NileviÊ, Enes Pelidija, Toma PopoviÊ,Ljubinka RajkoviÊ, Husref RedæiÊ, Muhsin RizviÊ, Kurio Hars- Schwarz,Mithat Sertoglu, Alija SilajdæiÊ, Hasan SuπiÊ, Jasna ©amiÊ, Abdulah ©kaljiÊ,Darko TanaskoviÊ, Milan VasiÊ, Ismail Hakki UzunËarπili, ©abanZahiragiÊ, Olga ZirojeviÊ, Muhamed ÆdraloviÊ te drugi.20 Posebno suinteresantni tematski brojevi Priloga.21

U proteklih pet decenija, saradnici Orijentalnog instituta napisali sui objavili brojne studije. Meu prvima je bio najstariji Ëlan Instituta HamidHadæibegiÊ. Njegovo djelo Glavarina u osmanskoj dræavi je nezaobilaznai u pisanju o Bosanskom ejaletu.22 U ovom Institutu napisao je doktorskudisertaciju Hazim ©abanoviÊ. Nakon odbrane, πtampana je kao knjigapod naslovom Bosanski paπaluk - Postanak i upravna podjela.23 U tokusvog plodnog rada dr. ©abanoviÊ je napisao i objavio viπe studija, Ëlanaka,priloga, osvrta, kritika i prikaza. Ukupno 184.24 U pisanju historije Bosnei Hercegovine nezaobilazne su knjige i radovi ovog autora, meu kojimasu: Postanak i razvoj Sarajeva25 Vojno ureenje Bosne od 1463. do krajaXVI stoljeÊa26 Evlija »elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama- Preveo uvod i komentar napisao dr. Hazim ©abanoviÊ,27 te posmrtnoKnjiæevnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Bio-bibliografija).

20 Potpuniji i pregledniji podaci u naprijed navedenom Pregledu

21 Prilozi za orijentalnu filologiju, 30, Sarajevo, 1980., pp. 516; Priloz zaorijentalnu filologiju .41, Sarajevo, 1991., pp. 450

22 vidi napomenu 7

23 NauËno druπtvo NR Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1959., pp. 271.

24 Bisera NurudinoviÊ, Bibliografija radova dr Hazima ©abanoviÊa, Priloziza orijentalnu filologiju - posveÊeno Hazimu ©abanoviÊu, XXII - XXIII/1972. -73, Sarajevo, 1976,. pp. 11. - 32.

25 Radovi NauËnog druπtva NR Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1960., 71. - 115.

26 Godiπnjak Druπtva istoriËara Bosne i Hercegovine , XI/1960, pp. 173. -224.

27 Sarajevo 1967., pp. 682 + 10; II izdanje, Sarajevo 1973. ; III izdanje,Sarajevo 1997.

288

Knjigu je redigirao i za πtampu pripremio Ahmed S. AliËiÊ.28 Skoro danema iole znaËajnijeg dogaaja ili liËnosti iz proπlosti Bosne i Hercegovineosmanskog perioda a da o tome nije pisao dr. ©abanoviÊ. Sve studije idruge vrste radova, ovaj cijenjeni znanstvenik pisao je na osnovu izvornegrae i struËne literature. Takoer je napisao i objavio veliki broj studija iËlanaka koji se odnose na πire juænoslavenske prostore. I danas se ime dr.Hazima ©abanoviÊa spominje, a radovi citiraju, kao da je æiv meu nama,iako su skoro protekle tri decenije od njegova odlaska sa ovog svijeta.

Nesumnjivo, jedna od svestrano najobrazovanijih liËnosti svogavremena bio je akademik Nedim FilipoviÊ. I kao profesor i πef katedre zaorijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i kao direktorOrijentalnog instituta, u kontinuitetu je radio na podizanju mlaih struËnihkadrova. Iza sebe je ostavio brojna djela, od kojih su neka pravi pionirskiradovi. Meu njima su Pogled na osmanski feudalizam (s posebnimosvrtom na agrarne odnose),29 Osvrt na neke probleme istorije Bosne iHercegovine,30 Odæakluk - timari u Bosni i Hercegovini,31 Bosanskipaπaluk,32 Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku33

te mnogi drugi. Njegovo kapitalno djelo Princ Musa i πejh Bedreddin34 iza πiru historiju Osmanskog carstva predstavlja jednu od najvaænijihstudija. Iza sebe ostavio je i veliki broj prevedenih deftera te druge brojneosmanske arhivske grae koja se odnosi na proπlost Bosne i Hercegovine.35

Iako je pisao manje o Bosni i Hercegovini, a viπe o drugim juænoslavenskimzemljama, akademik Branislav –urev je svojim nauËnim radovima dao

28 Sarajevo 1973., 726 + 2

29 Godiπnjak Istorijskog druπtva Bosne i Hercegovine , god. IV, Sarajevo1952., pp. 5. - 146.

30 Pregled - Ëasopis za druπtvena pitanja , 2, Sarajevo 1953., pp. 89. - 93.

31 Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda podturskom vladavinom, god. V/1954 - 55, Sarajevo 1955. pp.251. - 274.

32 Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959., 582. - 595.

33 Godiπnjak ANU B I H, god. VII, Centar za balkanoloπka ispitivanja, 5,Sarajevo, 1970., pp. 141. - 167.

34 Sarajevo 1971., pp. 767.

35 vidi: Amina KupusoviÊ, Bibliografija radova akademika prof. NedimaFilipoviÊa, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 34/1984., Sarajevo, 1985., pp.221. - 229.

289

veliki doprinos u osposobljavanju mlaih kadrova koji su bili zaposleni uInstitutu. Posebno je vodio raËuna o radu na prevoenju vaænijih deftera.I sam je u tome uËestvovao. Meu objavljenim radovima i izvorima kojise odnose na Bosnu i Hercegovinu a koje je prevodio akademik –urevsu i: Sarajevski kodeks kanun-nama36 te Kanun-nama za Bosanski,HercegovaËki i ZvorniËki sandæak 1539. godine.37

Jedno vrijeme duænost direktora Orijentalnog instituta obavljao jeakademik Avdo SuÊeska. Kao i njegovi prethodnici i profesor SuÊeskaje vodio raËuna o mlaim kadrovima i njihovim zadacima u Institutu.To je rezultiralo da iz ovoga vremena bude prevedeno viπe deftera i struËnihradova iz osmanistike i historije Bosne i Hercegovine osmanskog perioda.I prije nego je doπao na poloæaj direktora, akademik SuÊeska je bio stalnou kontaktu sa zaposlenim u Orijentalnom institutu. Tu je dijelom radio ina prevoenju dokumenata za njegovu studiju Ajani, prilog izuËavanjulokalne vlasti u naπim zemljama za vrijeme Turaka.38 Ovo djelo ubraja semeu najznaËajnije studije u svijetu. Posebno je veliki udio akademikaSuÊeske u njegovim mnogobrojnim radovima koji su objavljivani u svimdomaÊim i mnogim struËnim inostranim Ëasopisima. Neki od njih suπtampani u posebnoj publikaciji pod naslovom Boπnjaci u osmanskojdræavi.39 Na stranicama ove knjige je samo 18 od ukupno do sadaπtampanih 120 radova akademika SuÊeske koji se odnose na proπlostBosne i Hercegovine osmanskog perioda.

Krugu starije generacije orijentalista i historiËara Instituta koji sustekli meunarodnu reputaciju pripadao je i dr. Adem HandæiÊ. Svi njegoviradovi odnose se na Bosnu osmanskog perioda. Za historijsku nauku suposebno vaæne njegove studije Tuzla i njena okolina u XVI vijeku40 izbornik ranije objavljenih radova u posebnoj knjizi Studije o Bosni -historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda.41 Posebnu vrijednost dr.

36 Prilozi za orijentalnu filologiju istoriju jugoslovenskih naroda pod turskomvladavinom, god. VI -VII/1956 - 57, Sarajevo, 1958., pp. 147. - 158.

37 u djelu: Kanuni i kanun - name za Bosanski, HercegovaËki, ZvorniËki,Kliπki, Crnogorski i Skadarski sandæak, Sarajevo 1957.godine

38 NauËno druπtvo Bosne I Hercegovine, knj. XXII714, Sarajevo, 1965., pp. 278.

39 VKBI, Sarajevo, 1995., pp. 57.

40 Sarajevo, 1975., pp. 401.

41 Istanbul, 1994., pp. 310.

290

HandæiÊa predstavlja rad ‘Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paπa.’42 Ubrojnim domaÊim i stranim struËnim Ëasopisima objavio je joπ 52 rada.

Meu znaËajnim Ëlanovima Orijentalnog instituta je i dr. Ahmed S.AliËiÊ. I on je jedno vrijeme obavljao duænost direktora Instituta. Kao injegovi prethodnici - i prije izbora zbog svojih radova iz orijentalistike-kao prevodilac i kao historiËar osmanskog perioda stekao je zasluænopriznanje u znanstvenim krugovima. Dosada je preveo brojne deftere idruge vrste osmanskih izvora te objavio viπe desetina struËnih historijskihradova. Posebno su za poznavanje proπlosti Bosne i Hercegovine cijenjenestudije dr. AliËiÊa Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine43

i Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine.44 Veliki doprinosdr. Ahmeda S. AliËiÊa je i u njegovom radu u enciklopedijskoj jediniciBosne i Hercegovine osmanskog perioda pod naslovom Razdoblje turske(osmanske) vlasti.45 Upravo na ovom mjestu autor ukazuje na neke ranijepropuste, korigira na viπe mjesta pogreπne podatke o Bosanskom ejaletui terminoloπki ispravlja stanovite nedosljednosti.

Sadaπnji direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu dr. Behija Zlatar,kao i njen prethodnik prof. dr. Fehim Nametak ulagali su i ulaæu velikinapor u struËnom, znanstvenom i materijalnom osposobljavanju Instituta.ZahvaljujuÊi podrπci i trudu zaposlenih znanstvenih radnika i saradnikau tome postiæe vidne rezultate. I prije nego πto je preuzela voenje Instituta,dr. Behija Zlatar πiroj nauËnoj javnosti je bila poznata po brojnimznanstvenim radovima osmanskog perioda. NaveÊu paænju posvetila jerodnom Sarajevu. Rezultat toga je i njena knjiga Zlatno doba Sarajeva(XVI stoljeÊe).46 Do sada je objavila viπe desetina historijskih radova oistaknutijim liËnostima, porodicama i dogaajima vezanim za Bosnuosmanskog perioda. Uporedo sa radom na izuËavanju proπlosti Bosne iHercegovine veliku paænju poklanja sakupljanju, prevoenju i objavljivanjuhistorijskih dokumenata iz domaÊih i arhiva Istanbula i Ankare.

42 Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda podturskom vladavinom, V/1954. - 55., Sarajevo, 1955., pp. 138. - 180.

43 vidi napomenu 9

44 ibidem

45 Separat iz II izdanja, Enciklopedija Jugoslavije, SocijalistiËka RepublikaBosna i Hercegovina, LJZ, Zagreb, 1983., pp. 86. - 101.

46 Sarajevo, 1996,. pp. 259.

291

ZnaËajan doprinos u izuËavanju Bosne i Hercegovine osmanskogperioda dali su i drugi brojni saradnici Orijentalnog instituta. Svojimknjigama Alija BejtiÊ, Ulice i trgovi Sarajeva-topografija, geneza itoponimija,47 Eπref KovaËeviÊ, Granice Bosanskog paπaluka prema Austrijii MletaËkoj Republici po odredbama KarlovaËkog mira48 i Dæemal ΔehajiÊ,Derviπki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnui Hercegovinu49 upotpunili su brojne praznine i dali odgovore na mnogapitanja iz historije Bosne i Hercegovine pod sultanovom vlaπÊu.

Znatan doprinos saradnika Orijentalnog instituta prisutan je i uizuËavanju kulturne baπtine Boπnjaka na orijentalnim jezicima. Po brojuobjavljenih studija i radova u tome se posebno istiËu bivπi direktoriInstituta prof. dr. Sulejman GrozdaniÊ i prof. dr. Fehim Nametak teviπegodiπnji Ëlan ovog kolektiva prof. dr. Amir LjuboviÊ. Viπedecenijskirad prof. Nametka rezultirao je objavljivanjem viπe desetina struËnihradova a posebno studija. Knjigama Fadil-paπa ©erifoviÊ, pjesnik iepigrafiËar Bosne,50 Divanska poezija XVI i XVII stoljeÊa51 te dopunjenoizdanje ove knjige pod naslovom Divanska knjiæevnost Boπnjaka52

obogatio je znanstvenu javnost sa mnogim novim imenima iz kulturneproπlosti ove zemlje. S kupa sa dr. Amirom LjuboviÊem, dr. Nametak jepriredio za πtampu i knjigu Hasan Kafi PruπËak - Izabrani spisi.53

U izuËavanju kulturne baπtine Boπnjaka i svih stanovnika Bosneosmanskog perioda svojim radovima i studijama osvijetlili su dr. AmirLjuboviÊ i dr. Sulejman GrozdaniÊ. Oni su u koautorstvu objavili knjiguProzna knjiæevnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima.54 Dr.LjuboviÊ je i autor knjiga LogiËka djela Boπnjaka na arapskom jeziku55 i

47 Sarajevo , 1973., pp. 451.

48 Sarajevo, 1973., pp. 325.

49 vidi napomenu 10

50 vidi napomenu 8

51 Sarajevo, 1992., pp. 211.

52 Orijentalni institut u sarajevu, Posebna izdanja , XXI, Sarajevo, 1997., pp. 200.

53 Sarajevo, 1983., II izdanje Sarajevo, 1998., pp. 189.

54 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja , XVII, Sarajevo, 1995., pp. 279.

55 Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XVIII, Sarajevo, 1996.,pp. 249.

292

Nad BaπagiÊevom zaostavπtinom.56 Vrijedna knjiga je i prof. Saliha TrakeTragom poezije bosanskohercegovaËkih Muslimana na turskom jeziku,57

koju je napisao u koautorstvu sa prof. dr. Lamijom HadæiosmanoviÊ,vanjskim saradnikom Instituta. Lijep doprinos dao je i dr. IsmetKasumoviÊ, koji je kao zaposlenik u Orijentalnom institutu radio na viπedjela. Rezultat njegovog rada su i knjige Ali-Dede Boπnjak i njegovafilozofsko-sufijska misao58 te ©kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletuza vrijeme osmanske uprave.59

Svojim Ëlancima,prilozima i osvrtima obogatili su orijentalistiku ipoznavanju historije Bosne i Hercegovine, kao i susjednih zemalja i drugisaradnici Orijentalnog instituta. Meu njima su: Muhamed MujiÊ,Duπanka BojaniÊ, Omer MuπiÊ, Muniba (Korkut) Spaho, BiseraNurudinoviÊ, Medæida SelmanoviÊ, Fehim Dæ. Spaho, Salih HadæialiÊ,Esad DurakoviÊ, Lejla GaziÊ, Hatidæa »ar-Drnda, Fazileta Cviko-HafizoviÊ, Amina KupusoviÊ, Snjeæana Buzov, Amina ©iljak- JesenkoviÊ,Sabaheta GaËanin, Enes KujundæiÊ, Ramiza IbrahimoviÊ- SmajiÊ, MuberaBavËiÊ, Adnan KariÊ, Elma KoriÊ i drugi. Mnogi navedeni znanstvenicistarije i mlae generacije autori su brojnih knjiga i radova koji suupotpunili saznanja iz historije Bosne i Hercegovine te posebno njenekulturne baπtine i jezika. O objavljenim Ëlancima i prilozima postojiprecizna bibliografija radova svakog navedenog autora u knjizi oOrijentalnom institutu koja je izdata u povodu 50.-godiπnjice njegovograda.60 Znanstvena javnost upoznata je o radu i djelima saradnika ovecijenjene nauËne ustanove i u povodu drugih sliËnih jubileja.61 Iz navedenihbibliografija se vidi koliki je doprinos saradnika Orijentalnog instituta iz

56 Mostar 1998., pp. 128.

57 Sarajevo 1985., pp. 140.

58 Sarajevo 1992., pp. 276.

59 Mostar 1999., pp. 319.

60 Orijentalni institut u Sarajevu 1950. - 2000., Sarajevo 2000., pp.175.

61 vidi: Avdo SuÊeska, Osnovni rezultati poslijeratne bosansko- hercegovaËkeistoriografije o osmansko-turskom periodu i njen dalji znaËaj, Savjetovanje oistoriografiji Bosne i Hercegovine (1945. - 1982.), ANU B I H, Posebna izdanja,knj. LXV, Odjeljenje druπtvenih nauka, knj. 12, Sarajevo 1983., pp. 37. - 54.;Enes Pelidija, Osnovni rezultati bosanskohercegovaËke historiografije osmanskogperioda (od 1463. do kraja XVIII stoljeÊa) u posljednje dvije decenije XX stoljeÊa

293

Sarajeva u orijentalistici i historiji ne samo Bosne i Hercegovine nego isusjednih zemalja.

Iz svega naprijed izloæenog vidi se da su saradnici Orijentalnoginstituta u Sarajevu u proteklih 52 godine dali izuzetno veliki doprinos uizuËavanju proπlosti Bosne i Hercegovine osmanskog perioda. Vrijednostnjihovih studija, Ëlanaka i priloga utoliko je veÊa jer su pisani na osnovuizvorne arhivske grae, prije svega orijentalne provenijencije. Nijedansegment iz ovog perioda se ubuduÊe o Bosni i Hercegovini ne moæe pisatibez citiranja djela i objavljenih izvora saradnika Instituta. Vremenom sumnogi od njih zasluæno stekli veliki ugled meu svojim kolegama izsusjednih, ali i drugih dalekih zemalja. Taj ugled nastao je dugim,temeljitim, marljivim te iznad svega znanstvenim radom pojedinaca icijelog Instituta.

ImajuÊi sve naprijed u vidu, moæemo primijetiti da bi bez dosadaπnjegrada saradnika Orijentalnog instituta rezultati historije Bosne iHercegovine iz vremena sultanove vlasti bili znatno skromniji. U nekimpitanjima ni do sada ne bismo imali odgovore. Isto tako, saradnici oveznanstvene institucije su mnoge ranije netaËne, a nerijetko i iskonstruiraneteze demantirali ili u potpunosti odbacili, rukovodeÊi se iskljuËivoznanstvenim argumentima. Time su onemoguÊili da se o ovim prostorimaproizvoljno i tendenciozno piπe. I zato smo zahvalni Institutu i njegovimsaradnicima. Sa njima smo viπestruko bogatiji i ubuduÊe oËekujem da Êemlae generacije Orijentalnog instituta iz Sarajeva u kontinuitetu nastavitiuspjehe svojih i uvaæenih kolega iz prethodnog perioda.

I njeni dalji rezultati, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, br. 29., Sarajevo2000., pp. 89. - 109. Posebno su vrijedne bibliografije Bisere NurudinoviÊ,Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1945 .- 1960., Orijentalni institut uSarajevu, Sarajevo 1968. ; I s t a, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961.- 1965,. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1981.; Ista, Bibliografijajugoslovenske orijentalistike 1918. - 1945. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo1986.

294

About contribution of associates of the Oriental Institutein Sarajevo in the study of history of Bosnia and

Herzegovina during the Ottoman times

In the past five decades of work and presence of the Oriental Insti-tute in Sarajevo, its numerous scientific and expert contributors have beendoing research on Bosnia and Herzegovina during the Ottoman times.Up to the year 1992, the staff of the Institute has been gathering a numberof documents from domestic and foreign archives. Most of the archivematerial was oriental in nature. Many of them were unique. With a spe-cial library and historical sources, the Oriental Institute is one of themost important institutions of this kind in the Southeastern Europe. Un-fortunately, all this wealthy materials vanished in the flame of fire causedby the shelling from a Serbian position on the 17th May 1992. But, theemployees of the Institute have continued their work very hard to rebuildthe collection, and thus have made library collection richer. Up to thisday, they have been quite successful, thanks to help of individual per-sons, institutions and donations from the collection of friendly countries.

When we look at the bibliography of the work on the history ofBosnia and Herzegovina during the Ottoman time, we can see that theOriental Institute with its associates has done a great deal in it. With itsmonographs, papers and articles, they give an answer to the many ques-tions posed at that time. They also give some attention to the social,political, military, economic and cultural history of this country and itspeople.

Apart from the books which were published by this institution, alarge number of its works have been published in the journal “Prilozi zaorientalnu filologiju” (Contribution to the Oriental philology). With thisjournal the Oriental Institute was known and distinguished. Up to thisday it has published around 50 journals, which is almost one a year. Allthis was possible because of the great contribution of its editors and edi-torial staff. Special worthiness of this scientific institution is scholarlyand skillful associates. Many of them are well known in the world ofscience. Through time the Oriental Institute has continuously managed

295

to get new staff who were able to get skilled and experience workingwith senior skillful colleagues in the Institute. The result of this are manyscientific projects, papers, monographs, as well as translations of the manyrecords (defters) and other oriental materials. Without the Oriental Insti-tute in Sarajevo, the history of Bosnia and Herzegovina would be lessknown and many scholars and events would be unknown to the public.Therefore, recognition to the work of the associates of the institute isunavoidable. Especially significant is research done by the associates re-garding the regions which were hundred of years within Bosnian eyalet.Those links give answers to many current questions regarding the past ofBosnia and Bosniaks.

Serious approach to research on certain topics, resulted in the aban-donment of many earlier prejudices and myths. Because of such an ap-proach the Oriental Institute became well known in the world and itsstaff and associates respected.

In the future we expect that scholarly results of the staff and associ-ate of the Oriental Institute in Sarajevo to be even greater, and moreimportant ones.

297

Muhamed HodæiÊ

PREGLED ARHIVSKE GRA–E RIJASETA ISLAMSKEZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI

Uvodne napomene

Graa Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini jespecijaliziranog tipa, nastala u radu organa i institucija Islamske zajedniceu Bosni i Hercegovini. Ona predstavlja znaËajan i veoma bogat izvorpodataka iz historije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Predstavljadio kulturne baπtine Islamske zajednice i Boπnjaka, dragocjeno inezamjenljivo svjedoËanstvo o naπoj proπlosti.

Arhivska graa nastala je u razdoblju od 1882. do 1970. godine uukupnoj koliËini od 454 duæinska metra. Arhiv je smjeπten uprostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke u ulici HamdijeKreπevljakoviÊa broj 58 u Sarajevu. Nije zasebna institucija, veÊ odjeljenjeu sklopu Gazi Husrev- begove biblioteke. Puni naziv arhiva je: ArhivRijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Arhiv trenutno raspolaæesa devet fondova i tri arhivske zbirke. Fondovi su u potpunosti saËuvani,djelimiËno su sreeni, pristupaËni su, a kao pomagala mogu posluæitiizvorni protokoli i druge pomoÊne arhivske knjige. VeÊina dokumentacijepisana je na bosanskom jeziku, manje na osmanskom, njemaËkom,arapskom i drugim jezicima.

U toku posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu, iz sigurnosnihrazloga, graa je Ëesto premjeπtana i tom prilikom dosta oπteÊena i rasuta.Arhivska sluæba Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Herce- govini, kojaje oformljena 1997. godine, uspjela je grau obraditi do nivoa u kojem sena perspektivu arhiva moæe gledati s dosta optimizma. Grau ArhivaRijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mogu koristiti nauËni istruËni radnici kao i druga lica za nauËnoistraæivaËki, publicistiËki i sliËandruπtveno koristan rad. Graa se koristi, uz nadzor arhivskog radnika, uuËionici Gazi Husrev-begove biblioteke svakim radnim danom od 8 do15 sati.

298

Sadræajna karakteristika arhiva obuhvaÊa:

period austrougarske okupacije,

period Kraljevine Jugoslavije,

period njemaËke okupacije i endehazije

(Nezavisna dræava Hrvatska) te

period SocijalistiËke Jugoslavije.

Period austrougarske okupacije

Okupacijom Bosne od strane Austro-Ugarske Islamska zajednica jebila je prepuπtena sama sebi. Ukidaju se i posljednje veze sa Osmanskimcarstvom u periodu u kojem joπ uvijek u svim segmentima druπtva i dræavene funkcionira nova, austrougarska vlast.

U Osmanskom carstvu skoro da nije postojala razlika izmeudræavnih i vjerskih institucija. U tom periodu Boπnjaci nisu imali vlastituislamsku organizaciju. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovinikontrolirana je od strane πejhu-l-islama u Istanbulu.

Austrougarskom okupacijom boπnjaËka islamska zajednica jezateËena, bez samostalnih vjerskih institucija, podijeljena na one koji suza saradnju sa okupacionim vlastima i one koji su protiv administrativnogodvajanja od organizacije Osmanskog carstva. Takvo stanje Islamskezajednice trajalo je sve do 1882. godine kada je od strane austrougarskevlasti imenovan Reisu-l-ulema i Ulema-medælis. Bili su ovo prvi organiIslamske zajednice Bosne i Hercegovine u austrougarskom periodu kojisu preuzeli nadzor nad Islamskom zajednicom i vakufima i koji Ëine prveimaoce ovog arhiva.

U ovom periodu donesen je i ©tatut za autonomnu upravumuslimanskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova za Bosnu iHercegovinu Ëime je rijeπen status i okvir djelatnosti Islamske zajednice uBosni i Hercegovini.

Ulema medælis sa Reisu-l-ulemom na Ëelu Ëini Rijaset sa sjediπtem uSarajevu, koji je zaduæen za vrhovno rukovoenje i upravljanje vjerskimposlovima u Bosni i Hercegovini.

O vakufima i vakufskoj imovini brinula se Uprava samostalnih vakufasa mutevelijom na Ëelu i Centralna vakufsko-mearifska zaklada, koja jebila pod nadzorom Vakufsko-mearifskog saborskog odbora.

299

Vremenski raspon arhivske grae ovog perioda traje od 1882. do1918. godine.

Period Kraljevine Jugoslavije

PoËinje formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godinei traje do 1941. godine.

Organizacija i ustrojstvo Islamske zajednice ostaje isto kao po Statutuiz 1909. godine, a jedino se nadleænosti i propisi proπiruju na Srbiju iMakedoniju. Pojedine institucije dobivaju nove nazive a ne mijenjajustrukturu i nadleænost kao πto su: Centralna vakufsko-mearifska zaklada,koja dobija naziv Vakufska direkcija, te Kotarsko vakufsko mearifsko- -povjerenstvo koje se preimenuje u Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvoi sl.

Godine 1930. donesen je Zakon o Islamskoj zajednici KraljevineJugoslavije, koji je skoro prijepis Statuta iz 1909. godine. Godine 1936.biva donesen Zakon i Ustav Islamske zajednice Kraljevine Jugoslavije pokojem na Ëelu Islamske zajenice stoji reisu-l-ulema sa uæim i πirim savjetomi dva ulema-medælisa: jedan u Sarajevu i jedan u Skoplju. Sjediπte reisu-l-uleme je u Sarajevu.

Period njemaËke okupacije i endehazije (Nezavisna dræava Hrvatska)predstavlja period od 1941. do 1945. godine, odnosno period Drugogsvjetskog rata. U tom razdoblju nije bilo promjena u ustrojstvu Islamskezajednice. Bilo je pokuπaja donoπenja Ustava Islamske zajednice uNezavisnoj dræavi Hrvatskoj, ali usljed tradicionalne diobe vjerskog isvjetovnog autoriteta kod Boπnjaka bilo je onemoguÊeno donoπenje takvognovog Ustava. U tom periodu Islamska zajednica je bila ustrojena poZakonu i Ustavu iz 1936. godine.

Period SocijalistiËke Jugoslavije traje od 1945. do 1990/91. godine.Godine 1947. donesen je Ustav Islamske zajednice u SocijalistiËkojJugoslaviji. Propisi Islamske zajednice u ovom periodu Ëesto su mijenjanidopunama Ustava 1949., 1950. i 1955. godine. Godine 1969. usvojen jenovi Ustav Islamske vjerske zajednice.

300

Teritorijalna nadleænost arhiva obuhvaÊa dræavu Bosnu iHercegovinu. Stvarna nadleænost arhiva se odnosi na grau nastalu uradu organa i institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao πtosu: Ulema- -medælis, Zemaljska vakufska komisija, Zemaljsko vakufskopovjerenstvo, Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, Vakufsko-mearifskisabor, Vakufsko-mearifski saborski odbor, Vakufska direkcija, Sresko- -vakufsko-mearifsko povjerenstvo Sarajevo, Kotarsko-vakufsko- -mearifsko-povjerenstvo Sarajevo, muftijstva (sarajevsko, tuzlansko,mostarsko, travniËko, banjaluËko i bihaÊko), Vrhovno islamskostarjeπinstvo, Starjeπinstvo Islamske zajednice BiH, Meπihat Islamskezajednice BiH i odbori Islamske zajednice BiH. Zatim, arhivska graavezana za zavrπne raËune, proraËune, budæete i sl., arhivske knjige iarhivske zbirke geografskih karata, skica, nacrta, projekata i sl.

Ovu podjelu je vaæno imati na umu jer su i fondovi arhiva ovakopodijeljeni.

Nadamo se da ovaj kratiki vodiË kroz arhiv moæe korisno posluæitiza upoznavanje sa dosada obraenim spisima i njihovom vrijednoπÊu.

ARHIVSKI FONDOVI U ARHIVU

1. ULEMA-MEDÆLIS

Signatura: UM

Godine 1882. imenovan je Reisu-l-ulema u Bosni i Hercegovini kaoduhovni poglavar Boπnjaka kome je povjerena uprava i nadzor nad svimvjerskim djelatnostima, imenovanjima i kontrolama unutar Islamskezajednice i njenih djelatnika.

Ulema-medælis sa sjediπtem u Sarajevu glavni je organ koji vrπi upravui nadzor nad cjelokupnim islamskim, vjersko-prosvjetnim i kulturnimæivotom Boπnjaka. Ulema-medælis se sastoji od reisu-l-uleme kaopredsjedatelja i Ëetiri Ëlana. Ulema-medælis sa reisu-l-ulemom na Ëelu ËiniRijaset.

Arhivska graa Ulema-medælisa nastala je radom institucije RijasetaIslamske zajednice BiH (Ulema-medælis sa reisu-l-ulemom na Ëelu). Radove institucije moæe se podijeliti na tri perioda: period austrougarskeokupacije, period Kraljevine Jugoslavije i period njemaËke okupacije iendehazije (Nezavisne dræave Hrvatske). Treba napomenuti da u periodu

301

SocijalistiËke Jugoslavije Ulema-medælis pod ovim imenom ne postoji.Meutim, po nadleænostima i pravima, institucija Islamske zajednice podnazivom Vrhovno islamsko starjeπinstvo sa reisu-l-ulemom na Ëelupredstavlja kontinuitet rada institucije Ulema-medælisa.

Institucija reisu-l-uleme u svim spomenutim periodima, sa istimnadleænostima i pravima, ostvarivala je kontinuitet postojanja i djelovanja.

Fond: Ulema-medælis i reisu-l-ulema (1882.-1918.), (1918.-1941.),(1941- 1945.) godine.

Graa fonda: potpuno saËuvana; knjige u fazi sreivanja; sadræi 150sveænjeva spisa (u jednom svjeænju ima 500 brojeva spisa); vremenskiraspon od 1882. do 1945. godine; graa je u dobrom stanju; sreena;pristupaËna; jezik grae je bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica iarapsko pismo; kao pomagala mogu posluæiti izvorni protokoli, zapisnici,imenici i druge arhivske knjige.

Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 150.

2. ZEMALJSKA VAKUFSKA KOMISIJA

Signatura: ZVK

Zemaljska vakufska komisija organizirana je 1883. godine od straneZajedniËkog ministarstva u BeËu radi ureenja vakufskih poslova u Bosnii Hercegovini. Ova institucija nastala je iz potrebe da se popuni vakuumnastao austrougarskom okupacijom. Islamska zajednica je u takvojsituaciji morala usklaivati svoju organizaciju sa novim politiËkimprilikama. Zemaljska vakufska komisija preuzela je brigu o vakufima,donosila je propise o upravljanju vakufima i imenovanju vakufskihsluæbenika te upravljala prihodima vakufa pod budniæom kontrolomZemaljske vlade u Sarajevu. Ova organizacija u Islamskoj zajednici bilaje privremenog karaktera. Pod imenom Zemaljska vakufska komisijaspominje se do 1888. godine.

Vremenski raspon grae ove organizacije traje od 1883. do 1888.godine.

Fond: Zemaljska vakufska komisija (1883.-1888.)

Graa: Graa je potpuna; knjige u fazi sreivanja; spisa sveænjeva 10(u jednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1883.-1888.;dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski, osmanski, arpski;

302

pismo latinica i arapsko pismo; kao nauËnoobavjeπtajna sredstva moguposluæiti izvorni protokoli, zapisnici, imenici i druge arhivske knjige.


3. ZEMALJSKO VAKUFSKO POVJERENSTVO

Signatura: ZVP

Zemaljsko vakufsko povjerenstvo kao organ Islamske zajednicespominje se od 1888. godine. Zemaljska vlada je 1894. godine izdalanaredbu o vakufskoj upravi, po kojoj je najviπi organ uprave vakufima uBosni i Hercegovini bilo Zemaljsko vakufsko povjerenstvo sa sjediπtem uSarajevu kao savjetodavni i nadzorni organ. Osnovni zadatak ovog tijelaje nadzor nad cjelokupnim radom Zemaljskog vakufskog ravnateljstva.

Zemaljsko vakufsko povjerenstvo je saËinjeno od predsjednika,sekretara, vakufskog nadzornika, Ëetiri Ëlana Ulema-medælisa, dvojicepredstavnika svakog okruga i dvojice sudija Vrhovnog πerijatskog suda.

Fond: Zemaljsko vakufsko povjerenstvo (1894.-1909.),

Graa: Potpuna; knjiga 34; 25 sveænjeva spisa (u jednom sveænju1000 brojeva spisa); vremenski raspon od 1888.-1895.; potpuno saËuvana;sreena; pristupaËna; jezik bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica iarapsko pismo; ima urudæbene zapisnike, imenike i druge pomoÊnearhivske knjige.

Knjige:

1. urudæbeni zapisnici 1883.-1893.; knjiga 7,

2. ostale knjige; 1883.-1895.; knjiga 27,

Spisi: OpÊi spisi; sveænjeva 25

4. ZEMALJSKO VAKUFSKO RAVNATELJSTVO

Signatura: ZVR

U godini 1894. osnovano je Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo uSarajevu, naredbom Zemaljske vlade, kao izvrπni organ Zemaljskogvakufskog povjerenstva. Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo Ëinepredsjednik, sekretar, nadzornik vakufa, odreen broj Ëinovnika ipomoÊnog osoblja.

303

Zadatak ovog tijela je da nadzire kotarska povjerenstva, da odobravabudæete vakufa i odluËuje o upotrebi vakufskih sredstava.

Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo je djelovalo od 1894. do 1909.godine.

Fond: Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo (1894.-1909.),

Graa: Potpuna; knjiga 67; 93 sveænjeva spisa (u jednom sveænju1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1895.-1909.; potpuno saËuvana;sreena; pristupaËna; jezik bosanski, osmanski, arapski; pismo latinica,arapsko pismo; ima djelovodne protokole, urudæbene zapisnike, indeksei druge pomoÊne arhivske knjige.

Knjige:

1. urudæbeni zapisnici 1906.-1909., knjiga 3,

2. ostale arhivske knjige 1895.-1909., knjiga 64,


5. VAKUFSKO-MEARIFSKI SABORSKI ODBOR

Signatura: VMSO

Nezadovoljstvo muslimana vjerskom i vakufskom organizacijom,njihova dugogodiπnja borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju,rezultirala je donoπenjem ©tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskihi vakufsko-mearifskih poslova Bosne i Hercegovine 1909. godine. Po tom©tatutu vrhovni autonomni i nadzorni organ za cjelokupni vakufsko-mearifski imetak je Vakufsko-mearifski sabor, Ëiji je izvrπni organVakufsko-mearifski saborski odbor. Sjediπte Vakufsko-mearifskog saboraje u Sarajevu a njegove nadleænosti proteæu se na skoro sva pitanjaupravljanja vakufima.

Vakufsko-mearifski saborski odbor saËinjavaju: direktor, sarajevskimuftija i πest Ëlanova iz svojih okruga. Sjediπte saborskog odbora je uSarajevu.

Saborski odbor predstavlja upravno i izvrπno tijelo sabora. DjelovanjeVakufsko-mearifskog sabora i saborskog odbora moæe se podijeliti na triperioda: austorougarski period, period Kraljevine Jugoslavije te periodnjemaËke okupacije i Nezavisne dræave Hrvatske. Nadleænosti Vakufsko-mearifskog sabora i saborskog odbora u periodu austrougarske okupacijei okupacje NjemaËke i Nezavisne dræave Hrvatske odnose se na Bosnu i

304

Hercegovinu sa sjediπtem u Sarajevu, dok su u periodu KraljevineJugoslavije postojala dva Vakufsko-mearifska sabora sa svojim saborskimodborima, jedan sa sjediπtem u Sarajevu a drugi sa sjediπtem u Skoplju.

Fond: Vakufsko-mearifski sabor i saborski odbor (1909.-1945. ).

Graa: Graa je potpuna; knjige u fazi sreivanja; 300 sveænjevaspisa (u jednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1909.-1930.; dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski, arapski;pismo latinica i arapsko pismo; ima izvorne protokole, zapisnike, imenikei druge arhivske knjige.


6. VAKUFSKA DIREKCIJA

Signatura: VD

Vakufska direkcija je izvrπni organ Vakufsko-mearifskog sabora injegovog Saborskog odbora. U periodu Kraljevine Jugoslavije postojalesu dvije Vakufske direkcije, jedna u Sarajevu, a druga u Skoplju. Na ËeluVakufske direkcije je direktor. Vakufska direkcija djeluje od 1930. do1958. godine, kada je i ukinuta. Arhivska graa, o kojoj piπemo, odnosise na grau Vakufske direkcije iz Sarajeva.

Iako je organizacija vakufa u Bosni i Hercegovini ostala ista i poslije1918. godine, faktiËka organizacija vakufa je bila neureena. Dio vakufskeimovine potpao je pod udar nepraviËne agrarne reforme, veliki dio jezapuπten usljed ratnih prilika a upravljanje vakufima je prepuπtenonesavjesnim mutevelijama koji su sa vakufima postupali na neprimjerennaËin. PostojeÊi vakufi su nestajali, a nije postojala niti formalno-pravnamoguÊnost uvakufljavanja bilo kakve imovine niti stvaranja novih vakufabilo kojeg tipa.

Godine 1930. donesen je Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici, a istegodine i Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije Ëime seuspostavljaju nove uprave vakufa i polahko se sreuje stanje u vakufima.Godine 1936. doπlo je do izmjene i dopune Zakona i Ustava Islamskevjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. ©to se tiËe upravljanja vakufima,nije bilo znatnijih izmjena.

Fond: Vakufska direkcija (1930.-1958.)

305

Graa: potpuna; knjige u fazi sreivanja; 390 sveænjeva spisa (ujednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1930.-1958.; dobrosaËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski, arapski; pismo latinica, iarapsko pismo; sadræi protokole, zapisnike, imenike i druge pomoÊnearhivske knjige.


7. SRESKO VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO

Signatura: SVMP

Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo je organ vjersko-prosvjetnei vakufsko-imovinske uprave Islamske zajednice na podruËju svoga srezasa viπe od 10 000 muslimana. Njegovo sjediπte je mjesto i teritorija sreskeupravne vlasti. Vremenski raspon od 1930. do 1941. godine.

Fond: Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo (1930.-1941.)

Graa: potpuna; knjige u fazi sreivanja; sveænjeva 47 (u jednomsveænju, u prosjeku 500 brojeva spisa); vremenski raspon 1930.-1940.;dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski; pismo latinica; imaprotokole, zapisnike, imenike i druge pomoÊne arhivske knjige.


8. KOTARSKO VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO

Signatura: KVMP

Ovaj organ vjersko-prosvjetne i vakufsko-imovinske uprave Islamskezajednice, pod imenom Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo,pojavljuje se u periodu njemaËke okupacije, odnosno Nezavisne dræaveHrvatske. Nadleæan je na podruËju svoga kotara, gdje mu se nalazilosjediπte uprave. Ima iste nadleænosti i prava kao, gore spominjano, sreskovakufsko-mearifsko povjerenstvo.

Fond: Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo (1941.-1945.)

Graa: nepotpuna; knjige u fazi sreivanja; 49 sveænjeva spisa ( ujednom sveænju, u prosjeku 500 brojeva spisa); vremenski raspon 1941.-1947.; dobro saËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanski; pismo latinica;ima protokole, zapisnike, imenike i druge pomoÊne arhivske knjige.


306

9. MUFTIJSTVA: SARAJEVSKO, TUZLANSKO, MOSTARSKO,TRAVNI»KO, BANJALU»KO I BIHAΔKO

Muftija je glavno vjersko lice Islamske zajednice na svom podruËju(muftijstvu). Muftijstvo je podruËje i sjediπte na kojem djeluje i radi muftija.

Institucija muftije postojala je u svim gore spomenutim periodima,sa skoro istim nadleænostima i pravima. Arhivska graa muftijstava,koja se nalazi u naπem arhivu, odnosi se na period od 1914. do 1935.godine.

Fond: muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko, TravniËko,BanjaluËko i BihaÊko (1914.-1935.).

Graa: nepotpuna; knjige u fazi sreivanja; 60 sveænjeva spisa (ujednom sveænju 1000 brojeva spisa); vremenski raspon 1914.-1935.; dobrosaËuvana; sreena; pristupaËna; jezik bosanki, osmanski, arapski; pismolatinica i arapsko pismo;.


ARHIVSKA GRA–A NASTALA

U PERIODU SOCIJALISTI»KE JUGOSLAVIJE

Arhivska graa nastala u periodu SocijalistiËke Jugoslavije odnosi sena grau nastalu u radu organa i institucija Islamske zajednice koje sudjelovale u SocijalistiËkoj Jugoslaviji od 1945.-1990. godine, a to su:

- odbori Islamske zajednice;

- muftije;

- sabori Islamske zajdnice;

- starjeπinstva Islamske zajednice;

- Vrhovni sabor Islamske zajednice;

- Vrhovno islamsko starjeπinstvo;

- reisu-l-ulema.

Za ovu grau moæemo kazati da koliËinski iznosi 85 metara duænih.Dobro je saËuvana, registraturno sreena i djelimiËno je pristupaËna. Jedandio se nalazi u depou Vakufske direkcije u ulici Reisa Dæemaludina»auπeviÊa broj 2 u Sarajevu, a drugi dio u prostorijama SekretarijataRijaseta Islamske zajednice u Sarajevu u ulici Zelene beretke broj 17.Vremenski raspon grae je od 1945.-1990. godine. VeÊina grae, πto se

307

tiËe teritorijalne nadleænosti, odnosi se na Bosnu i Hercegovinu, manjidio na teritoriju bivπe Jugoslavije.

ARHIVSKE ZBIRKE U ARHIVU

1. PROJEKTI

Signatura: ZP

U toku sreivanja arhivske grae izdvojeni su projekti, nacrti i sliËnaarhivska graa. VeÊina grae je iz perioda SocijalistiËke Jugoslavije, manjidio je iz ranijeg perioda. Projektna dokumentacija je dosta oπteÊena.Popisana je i odloæena po abecedi. Arhiv posjeduje 741 projekat, nacrt isl.

2. KARTE

Signatura: ZK

Zbirka karata, skica i sl. nastala je izdvajanjem grae iz raznih fondovaArhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prilikom njihovogsreivanja. Zbirka raspolaæe sa 180 karata, skica i sl. Najstarija karta jeiz 1827. godine.

3. ZAVR©NI RA»UNI

Signatura: ZR

Arhivska graa zavrπnih raËuna odnosi se na grau nastalu u raduSreskog vakufsko-mearifskog povjerenstava u Sarajevu, Kotarskogvakufsko-mearifskog povjerenstava u Sarajevu, samostalnih vakufa,organizacija Islamske zajednice kao πto su: medrese, tekije i sl. Graa jeregistraturno ureena u koliËini 112 metara duænih, ili 561 sveæanj spisa.Dobro je saËuvana, vremenski raspon od 1910.-1972. godine, arhivistiËkisreena, pristupaËna, preteæno raËunovodstveni i blagajniËki spisipredstavljaju sadræajnu karakteristiku grae, jezik je bosanski, pismolatinica.

308

REGISTAR SIGNATURA ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI

ARIZBIH - Arhiv Rijaseta Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini,

KVMP - Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo,

SVMP - Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo,

UM - Ulema-medælis,

VD - Vakufska direkcija,

VMSO - Vakufsko-mearifski saborski odbor,

ZK - Zbirka karata,

ZP - Zbirka projekata,

ZR - Zbirka zavrπnih raËuna

ZVP - Zemaljsko vakufsko povjerenstvo.

ZVK - Zemaljska vakufska komisija,

ZVR - Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo.

REGISTAR ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI

- Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo 1941.-1945.,

- Muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko,

TravniËko, BanjaluËko i BihaÊko 1914.-1945.,

- Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo 1930.-1941.,

- Ulema-medælis, reisu-l-ulema 1882.-1945.,

- Vakufska direkcija 1930.-1958.,

- Vakufsko-mearifski sabor,

Vakufsko-mearifski saborski odbor 1909.-1945.,

- Zbirka zavrπnih raËuna 1910.-1972.,

- Zbirka karata i skica srezova BiH,

- Zbirka projekata, nacrta i sl.,

- Zemaljska vakufska komisija 1883.-1888.,

- Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo 1894.-1909.,

- Zemaljsko vakufsko povjerenstvo 1894.-1909.

309

STANJE ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI

Red. KoliËina grae

Br. Naziv fonda knj. sveæ. m1

Ulema-medæis, 1882.-1945. - 150 14

Zemaljska vakufska komisija, 1883.-1888. -

Zemaljsko vakufsko povjerenstvo, 1894.-1909.

Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, 1894.-1909.

Vakufsko-mearifski sabor, Vakufsko

-mearifski saborski odbor, 1909.-1945. - 300 51

Vakufska direkcija, 1930.-1941. - 390 68

Sresko vakufsko-mearifsko

povjerenstvo, 1930.-1941.

Kotarsko vakufsko-mearifsko

povjerenstvo, 1941.-1945. -

Muftijstva: Sarajevsko, Tuzlansko, Mostarsko,

TravniËko, BanjaluËko i BihaÊko 1914.-1935.

Ostalo

UKUPNO

ZBIRKE

Red.

br. Naziv zbirke KoliËina grae

Projekti, nacrti 741 kom.

Karte, skice, 1827.- 180 kom.

Zavrπni raËuni, 1910.-1972. sveænjeva 561 112 metara duænih

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

1.

2.

3.

14

1,5

4,5

17

51

68

9

9

9

159

342

-

-

34

67

-

-

-

-

-

-

150

10

25

93

300

390

47

49

45

-

1109

310

LITERATURA

Normativni akti i drugi izvori

1. Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Bosna i Hercegovina, Beograd, 1981.

2. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo,1990., knjiga IX-X, Sarajevo, 1983.

3. »asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2001., broj 1

4. Godiπnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, knjiga XL, 1997.

5. Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini,Sarajevo, 1994, broj 1-3

6. Nacrt ©tatuta za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih ivakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, Mostar, 1909.

7. Prvi izvjeπtaj o radu Ulema medælisa u Sarajevu, Dræavnaπtamparija, Sarajevo, 1932.

8. Statut Islamske vjerske zajednice za podruËje Vakufskog sabora uSarajevu, ©tamparski zavod Veselin Masleπa, Sarajevo, 1957.

9. Ustav Islamske zajednice u SocijalistiËkoj Federativnoj RepubliciJugoslaviji, Sarajevo, 1970.

10. Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, Dræavnaπtamparija u Sarajevu, 1936.

11. VodiË Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.

12. Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije,

Dræavna πtamparija u Sarajevu, 1936.

Knjige

1. AliËiÊ, S. Ahmed: Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878.godine, Sarajevo, 1983.

2. HrvaËiÊ, Esad: Vakuf-trajno dobro, El-kalem, Sarajevo, 2001.

3. DurmiπeviÊ, Enes: Uspostava i pravni pooæaj Rijaseta Islamskezajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2002.

4. MulaliÊ, M. Hajrudin: Institucija vakufa u Bosni i Hercegovini,Svjetlost, Sarajevo, 2001.

5. KreπevljakoviÊ, Hamdija: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave(1878.-1918.), Sarajevo, 1969.

311

A survey of the Archive materials in the Riyasat of theIslamic Community in Bosnia and Herzegovina

The Archive of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia andHerzegovina is placed in the Gazi Husrev-bey Library in the street ofHamdije Kresevljakovica no. 58 in Sarajevo. The full title of the archiveis “Archive of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia andHerzegovina”. Acronym of archive is ARIZBIH.

The archive materials originated from the functioning of the organsand institutions of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovinabetween the years 1882-1970. The amount of the materials, expressed inthe length is more than 450 meters. The materials are completely pre-served, arranged and accessible to the scholars and researchers. It presentsirreplaceable sources of cultural inheritance of the Islamic Community inBosnia and Herzegovina and Bosnians as well. Most of the materials arewritten in Bosnian, fewer in Osmanli, German, Arabic and another lan-guages.

Archive materials are related to the territory of Bosnia andHerzegovina. Content wise is related to materials derived from the workand functioning of the institutions and organs of the Islamic Communityin Bosnia and Herzegovina.

All archive materials can be divided into four periods depending ofthe moment of the origin. Those periods are:

The period of the Austria-Hungary administration

The period of the Kingdom of Yugoslavia

The period of the German occupation and “Independent state of Croatia”

The period of socialistic regime of Yugoslavia

Materials that originated during Austro-Hungarian period are com-pletely preserved, composed and accessible to researchers. The languageis Osmanli, Bosnian, German and Arabic. The alphabet is Latin and Ara-bic. Materials are related to the period from the year 1882-1918. Forresearch one can use protocols, minutes, records, directory and otherarchive materials

312

In the Kingdom of Yugoslavia the organization of the Islamic Com-munity remained the same as during the period of Austro-Hungarianoccupation, only competency of the Islamic Community expanded toSerbia and Macedonia. Archive materials related to this period are com-plete. Books are in the process of arrangement. The language is Bosnianand Arabic and alphabet is Latin and Arabic. The materials are generalpapers and documents.

Archive materials from the period of German occupation and the“Independent State of Croatia” were scattered and damaged. Now thosematerials have been arranged and ready for use.

For material that originated in the period of Socialistic Yugoslavia,we can say that it is completely preserved, recorded and accessible foruse.

Archive services in the Riyasat of the Islamic Community in Bosniaand Herzegovina; was established in the year 1997. Even though we havefaced many difficulties working in archive, such as lack of space, lack oftechnical equipment, professional staff and so on, we have managed suchdisorderly and scattered archive holdings put in order and formed ninearchive holdings and three e collections. Arranged archive holdings are:Ulema majlis, Territorial waqf commission, Territorial waqf commissariat,Territorial waqf directorate, Waqf mearif parliament in Sarajevo, Waqf-mearif department of the district of Sarajevo, Waqf head office, The of-fice of the mufti of Sarajevo, Tuzla, Mostar, Travnik, Banja Luka andBihac.

By settling out materials we have separated from the archive of theRiyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina three dif-ferent archive collections: 1. Collection of maps, sketches, etc, 2. Collec-tion of projects, plans, drafts, etc, 3. Collections of closing bills of differ-ent institutions of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina.

313

Fatima OmerdiÊ

BIBLIOGRAFIJA RADOVA MAHMUDA-EF.TRALJIΔA

UVOD

Hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ od poËetka svog πkolovanja bavio sepisanom rijeËju. Prioritet mu je uvijek bila boπnjaËka kulturna historija itradicija kao i liËnosti i institucije koje su je obiljeæile. Iza sebe je ostavioveliki broj objavljenih radova, bio-bibliografija merhuma, osvrta i prikazaknjiga, Ëasopisa i Ëlanaka, recenzija, broπura i knjiga.

Narodna Uzdanica, El-Hidaje, Kalendar Bakije, Godiπnjak Druπtvabibliotekara, Anali GH biblioteke, Islamska misao, Preporod, samo suneki od Ëasopisa u kojima je hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ objavljivao svojeradove. U nekim Ëasopisima, kao πto su Bibliotekarstvo - GodiπnjakDruπtva bibliotekara BiH, ©ebi-Arus, Takvim bio je i sam urednik ili pakËlan redakcije (Anali GH biblioteke), te struËni saradnik kao, npr.,Enciklopedija Jugoslavije i Diyanet Islam Ansiklopedisi.

Bibliografiju radova rahm. hafiza Mahmuda-ef. TraljiÊa sloæili smohronoloπki, unutar svakog periodiËnog naslova ponaosob, premapreporukama za bibliografska citiranja Nacionalne i univerzitetskebiblioteke BiH objavljenih u Ëasopisu Bosniaca br. 3-4 (2000).

Prvi broj u bibliografskoj jedinici odnosi se na svezak/godiπte. Druganumeracija ispred zagrade je broj Ëasopisa (ako ga ima u svombibliografskom opisu), a u zagradi se nalazi godina njegova izlaska.

SkraÊenicom (rec.) oznaËili smo prikaz knjige ili Ëlanka. Znakom (*)ispred reËenice dali smo pojaπnjenje naprijed navedene jedinice.

Autor je najËeπÊe radove potpisivao punim imenom i prezimenom,zatim inicijalima svoga imena i prezimena. Ponekad se potpisivaoinicijalima H. M., H. M. T. te H. M. AhmetoviÊ, koje nam je deπifrovaosam Hafiz za æivota, kao i radove koje nije potpisao.

Allah rahmet ejlesin!

314

RADOVI U SERIJSKIM PUBLIKACIJAMA

Anali Gazi Husrev-begove biblioteke

- TraljiÊ, Mahmut, Iz proπlosti Gazi Husrev-begove biblioteke.1(1972), str. 149.-151.

- ©tampa o prvom svesku Kataloga arapskih, turskih i perzijskihrukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 1(1972), str. 152.-153.

- Koriπtenje fondova Gazi Husrev-begove biblioteke. 1(1972), str.154.-159.

- Prilog bibliografiji o Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 1(1972), str.159.-160.

- Prof. Omer MuπiÊ. 2-3(1974), str. 261.-263.

- Hafizi-kutubi Gazi Husrev-begove biblioteke : Prilog historijiBiblioteke. 5-6, (1978), str. 45.-54.

- In memoriam : Hasan Kaleπi, Hafiz Ibrahim MehinagiÊ, MuhamedTajib OkiÊ, Sulejman BajraktareviÊ, Raπid HajdareviÊ, Muhamed PaπiÊ.7-8, (1982), str. 273-279.

- In memoriam : Prof. Kasim DobraËa. 7-8, (1982), str. 281.-283.

- (rec.) Hivzija HasandediÊ, Katalog arapskih, turskih i perzijskihrukopisa. 7-8, (1982), str. 295.-298.

-Osvrt na dosadaπnju literaturu o vakufima. 9-10, (1983), str. 171.-178.

- Forma i sadræaj ibadeta u Gazi Husrev-begovoj dæamiji. 9-10, (1983),str. 315.-320.

- Prof. Mehmed-ef. MujezinoviÊ. 9-10, (1983), str. 327.-333.

* Sadræi bibliografiju radova.

- Bibliografija objavljenih radova u deset knjiga (1-10) : Anali GaziHusrev-begove biblioteke. 9-10, (1983), str. 335.-341.

- In memoriam : Dr. Abdurahman Nametak, Muhamed A. MujiÊ,Dr. Ahmed TuzliÊ, Abdulah Polimac, Ahmed SelimoviÊ. 11-12, (1985),str. 331.-336.

- In memoriam : Dr. Muhamed HadæijahiÊ. 13-14, (1987), str. 251-256.

- In memoriam : Prof. Hadæi Fejzulah-ef. HadæibajriÊ. 15-16, (1990),str. 287.-291.

315

- In memoriam : Prof. Hadæi Ali-ef. Nametak. 15-16, (1990), str.293.-299.

- Vaz, vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini. 17-18, (1996), str. 281.-287.

- Prvi svrπenici Daru-l-muallimina suradnici Behara. 19-20, (2001),str. 113.-118.

Bibliotekarstvo : godiπnjak Druπtva bibliotekara Bosne iHercegovine.

- In memoriam : Hamdija KreπevljakoviÊ. 5, 7-8(1959), str. 124.-126.

- IzdavaËka djelatnost muslimanskih druπtava u Bosni i Hercegovinido 1945. godine. 7, 2(1961), str. 67.-83.

- Dva priloga Bosansko-hercegovaËkoj bibliografiji. 7, 4(1961), str.81.-83.

- Bosanske salname (kalendari). 8, 2-3(1962), str. 95.-96.

- BosanskohercegovaËki pisci u izdanjima Matice hrvatske. 8, 4(1962),str. 71.-76.

* Uz 120 godiπnjicu postojanja.

- Nekoliko dopuna i ispravaka uz pojmove Kalendari i Leksikografijau V svesku Enciklopedije Jugoslavije. 9, 2(1963), str. 94.-96.

- Reπat Nuri Guntekin na srpsko-hrvatskom jeziku 9, 3(1963), str. 113.

- Kad je zapravo roen prof. Hamdija KreπevljakoviÊ 9, 3(1963),113.-114.

- Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. 10, 2(1964), str. 69.-70.

- Uz jedan prevod sa turskog. 10, 2(1964), str. 70.-71.

* Bibliografska biljeπka.

- In memoriam : Muhamed Bekir KalajdæiÊ. 10, 2(1964), str. 77.-78.

- Katalog Minijatura u Jugoslaviji. 10, 4(1964), str. 117.-118.

- Saradnici i njihovi radovi objavljeni u naπem glasniku, 1955.-1965.,11, 1-2(1965), str. 7.-30.

- (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke / obradio Kasim DobraËa. Sv. 1. Sarajevo : StarjeπinstvoIVZ za SR BiH, 1963. 13, 3(1967), str. 89.-93.

316

- (rec.) Mehmed MujezinoviÊ. Gazi Husrev-begova biblioteka uSarajevu. 14, 1-2(1968), str. 95.-96.

- (rec.) –oko MazaliÊ, Leksikon umjetnika, slikara, vajara, graditelja,zlatara, kaligrafa i drugih koji su radili u Bosni i Hercegovini. Sarajevo :Veselin Masleπa, 1967. 14, 1-2(1968), str. 97.-99.

- (rec.) Bisera NurudinoviÊ. Bibliografija jugoslovenske orijentalistike.= Bibliography of Yugoslav orijentalistics. 1945.-1960. Sarajevo :Orijentalni institut, 1968. 15, 1-2(1969), str. 91.-93.

- Orijentalna rukopisna djela domaÊih autora u Narodnoj biblioteciBosne i Hercegovine. 16, 4(1970), str. 55.-64.,

- In memoriam : Osman Asaf SokoloviÊ. 18, 1(1972), str. 85.-87.,

- Ahmed-ef. Δesrija : sarajevski kaligraf XVIII stoljeÊa. 19, 1-2(1973),str. 53.-57.

- (rec.) Novi prilozi bosanskohercegovaËkoj bibliografiji u Prilozimaza orijentalnu filologiju. Sv. 20-21. 20, 3(1974), 67.-71..

- Primjeri djela Fetawai-Ahmedi u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteciBosne i Hercegovine. 22, 1-2(1976), str. 79.-85..

- Izloæba bosanskohercegovaËke knjige u Narodnoj i univerzitetskojbiblioteci Bosne i Hercegovine. 22, 1-2(1976), str. 127.-128..

- NauËni i struËni skup u Biblioteci Matice srpske, 23, 1(1977), str.107-108.,

- Branko »uliÊ : bibliotekar i bibliograf. 23, 4(1977), str. 7-13..

- (rec.) Hivzija HasandediÊ. Katalog arapskih, turskih i perzijskihrukopisa. Mostar : Arhiv Hercegovine, 1977. 26, 5-16(1980), str. 124.

- (rec.) Hivzija HasandediÊ. Spomenici kulture turskog doba uMostaru. Sarajevo : Veselin Masleπa, 1980. 26, 5-16 (1980), str. 125.-126.

- (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke. Sv. 2. Mostar : Arhiv Hercegovine, 1981. 27, 5-10(1981), str. 103.-104.

- (rec.) Bisera NurudinoviÊ. Bibliografija jugoslovenske orijentalistike1961-1965., Sarajevo : Orijentalni institut, 1981. 28, 1982, str. 115.-116.

317

El-Hidaje

- Æena danas o nama muslimanima. 3, 6-7/1939-40., str. 79.-80.

- “Treba paziti πta naπa mladeæ Ëita”. 3, 8/1939-4., str. 94.-95.

- Nekoliko misli prigodom ramazana. 4, 2/1940-41., str. 42.-44.

- (rec.) H. Mehmed HandæiÊ. SjeÊanje na pobjedu na Bedru 18ramazana 2. god. po Hidæri. 4, 3/1940-41., str. 91.

- (rec.) Muhamed HadæijahiÊ. ©erijatsko-pravne ustanove o umjetnompobaËaju i njihova primjena u islamskoj dræavi. Zagreb : 1940. 4, 3(1940-41), str. 91.-92.

* ©tampano u MjeseËniku, organu hrvatskog praviËnog druπtva:Zagreb, 1940., str.7.

- (rec.) Kasim HadæiÊ. Poloæaj æene u islamu. Sarajevo : Nova tiskara,VrËek i dr., 1940. 4, 3/1940-41., str. 92.

- Bibliografija radova H. Mehmeda HandæiÊa (1928.-1940.). 4, 4-5/1940-41., str. 118-128.; 4, 6/1940-41., str. 159.-164.

- (rec.) Kalendar Gajreta za godinu 1941. 4, 4-5/1940-41., str. 139.

- (rec.) Kalendar Narodne uzdanice za 1941. 4, 4-5/1940-41., str.139.-140.

- (rec.) Hamdija KreπevljakoviÊ. Menafi-sanduci /poljodjelskepripomoÊne zaklade/ u Bosni i Hercegovini (1866.-1878.). 4, 4-5/1940.-41., str. 140.

- (rec.) MuliÊ Hamdija. Naπa knjiga. Sv. 1. Sarajevo : Vakufskoravnateljstvo, 1941.; »itanka Narodne uzdanice za one koji tek nauËeËitati i pisati. Sv. 1. Sarajevo : Narodna Uzdanica, 1941. 5, 4-5(1941-42), str. 127.-128.

- Merhum Mehmed-ef. Barlov. 5, 6(1941.-42), str. 155.

- (rec.) Narodni Mevlud sa objaπnjenjem i dovom / sabrao i izdaoMahmud DæaferoviÊ. 5, 7(1941.-42), str. 188.-189.

- (rec.) Hamdija MuliÊ. Metodika vjerske nastave. Sarajevo : IslamskadioniËka tiskara, 1941., 5, 7(1941.-42), str. 190.

- (rec.) Osman A. SokoloviÊ. Teπanj prije tri stoljeÊa. Sarajevo: Dræavnatiskara, 1941. 5, 7(1941.-42), str. 191.

- (rec.) Ahmed AliËiÊ. Livanjske dæamije : prilog povijesti Livna.Sarajevo, Dræavna tiskara, 1941. 5, 7(1941-42), str. 191.-192..

318

- Izginuli sluπaËi Viπe πeriatsko-teoloπke πkole. 5, 8-10/1941.-42, str.246.-247.

* Adem EfendiÊ, Mehmed KaroviÊ, Muhamed Kauklija i OsmanHadæiahmetoviÊ.

- (rec.) Mustafa BusuladæiÊ. Lo scritore Hadæi Mehmed HandæiÊ diSarajevo. Roma Instituto per l’Oriente : 1942. 5, 8-10/1941-42., str. 254.-255.

- (rec.) Izdanja Dræavnog izvjeπtajnog i promiËbenog ureda podruæniceSarajevo. 5, 8-10(1941-42), str. 255.-256.

- Prva muslimanska nakladna knjiæara Muhameda Bekira KalajdæiÊai njegova nova izdanja. 5, 11-12/1941-42., str. 291.-294.

- Nekoliko ruænih pojava kod nas, 6, 1-2/1942-43., str. 9-11.

- Merhum Ahmed, MulaliÊ. 6, 4(1942-43), str. 97.-98.

- Merhum Salih-ef. HasandiÊ. 6, 3/1942-43., str. 64.

- El-Hidajina izdanja do danas. 6, 6-8/1942-43., str. 219-221.

- (rec.) Mustafa BusuladæiÊ. Muslimani u Sovjetskoj Rusiji. Sarajevo:Tiskara ”Bosanska poπta”, 1943. 6, 6-8(1942-43), str. 246.-247.

- Merhum Mehmed Ali ef. ΔerimoviÊ. 6, 9(1942-43), str. 253.-255.

- Merhum Salih-ef. SivËeviÊ. 6, 10-11(1942-43), str. 304.-306.

- Ramazanski obiËaji u Sarajevu. 7, 1-2(1943-44), str. 24.-28.

- Merhuma hadæi Mulija SudæukoviÊ hadæi Bula. 7, 4-5(1943-44),str. 145.-146.

- (rec.) Alija Nametak. MladiÊ u prirodi: lovaËke i druge omladinskepriËe. Sarajevo: Knjiæara h. Ahmed KujundæiÊ, 1943. 7, 4-5(1943-44),str. 147.-148.

- (rec.) Alija Nametak. Muslimanske junaËke pjesme. 3. izd. Sarajevo,1943. 7, 4-5(1943-44), str. 149.

- Merhum hafiz Hasib-ef. FazliÊ. 7, 6(1943-44), str. 191.-192.

- (rec.) Hamdija KreπevljakoviÊ. Vareπ kao glavno srediπte gvozdenogobrta u Bosni i Hercegovini do 1891. godine. Zagreb : Hrvatska dræavnatiskara, 1943. 7, 6(1943-44), str. 192.-193.

- Merhum Ibrahim-ef. HaznadareviÊ. 7, 7-8(1943-44), str. 239-240.

- Merhum Hamdi-ef. MuliÊ. 7, 7-8(1943-44), str. 241.-243.

319

- (rec.) Narodna uzdanica : kalendar za godinu 1944. Sarajevo, 1943.7, 7-8(1943-44), str. 244.-246.

- (rec.) Mehmed HandæiÊ. Muhammed a.s. : æivot i rad u najkraÊimpotezima. 2 izd. Sarajevo : Prva muslimanska nakladna knjiæara, 1943.7, 7-8(1943-44), str. 248.

- (rec.) Takvim za hidæretsku godinu 1363. (1944.), Sarajevo. 7, 7-8(1943-44), str. 248.-249.

- (rec.) Osman A. SokoloviÊ. Prilike u Bosni i Hercegovini podkrajXVII stoljeÊa : prilog grai za povijest Bosne i Hercegovine. Sarajevo:Tiskara ”Bosanska poπta”, 1943. 7, 7-8(1943-44), str. 249.

- Merhum Hilmi-ef. HatiboviÊ. 7, 9-10(1943-44), str. 311.

- (rec.) Kasim HadæiÊ. Pljevaljski muftija ©emsekadiÊ i borba protivokupacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Knjiæara H. Ahmed KujundæiÊ,1944. 7, 9-10(1943-44), str. 311.-312.

- Gazi Husrev-begova knjiænica pod upraviteljstvom Hadæi Mehmed--ef. HandæiÊa. 8, 2-3(1944-45), str. 92.-95.

- Bibliografija radova h. Mehmeda HandæiÊa 1941.-1944. 8, 2-3(1944-45), str. 111-115.

- Merhum Hasan-ef. RedæepagiÊ. 8, 4-5(1944-45), str. 164.-165.

- Merhum Δamil-ef. MujagiÊ. 8, 6(1944-45), str. 222.

- (rec.) Narodna uzdanica : kalendar za godinu 1945. 8, 7-8(1944-45), str. 285.-288.

- (rec.) Osman A. SokoloviÊ. O kreditima u Bosni za turske uprave(1463./1878.) : naroËito s obzirom na vakufske i papilarne gotovine.Sarajevo, 1944. 8, 7-8(1944-45), str. 289.

Elif : list islamske zajednice Crne Gore

- Hadæi Fejzullah-ef. o muslimanima u Crnoj Gori. 2(1990), str. 6.

- Adem-ef. KaraozoviÊ : uz 10-godiπnjicu smrti. 4(1991), str. 5.

Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

- Naπi merhumi : Abdullah »amo, hafiz Abdullah-ef. Hizr i Derviπ(A.) Korkut. 11, 10(1943), str. 250.-253.

320

- Novi hafizi u Sarajevu. 27, 3-4(1964), str. 172.

* Halid-ef. HadæimuliÊ i Fadil-ef. PorËa.

- Izdanja Prve muslimanske nakladne knjiæare Muhamed BekiraKalajdæiÊa. 27, 5-6(1964), str. 247.-250.

- Merhum profesor dr. ©aÊir SikiriÊ. 29, 11-12(1966), str. 604-606.

* Potpisano inicijalima H. M.

- Objavljeni radovi profesora rahm. ©aÊira SikiriÊa : povodomgodiπnjice smrti. 30, 11-12(1967), str. 545.-548.

- (rec.) Hafiz Kamil SilajdæiÊ ; Ibrahim Trebinjac. Ahkamu-t-tedævid.Sarajevo, 1973. 36, 9-10(1973), str. 434.-435.

- Hafiz Mehmed Teufik-ef. OkiÊ : uz 40-godiπnjicu smrti. 36, 1-2(1973), str. 38-40.

- (rec.) Jedna naπa nova edicija : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.Knj. 1. 36, 3-4(1973), str. 117.-119.

- U spomen h. Mehmeda-ef. HandæiÊa : Predavanje odræano 13. X1974. godine u Carevoj dæamiji u Sarajevu prilikom hatma-dove povodom30-godiπnjice njegove smrti. 38, 1-2(1975), str. 62.-64.

- (rec.) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj. 2-3. 38, 7-8(1975),str. 372.-374.

* Potpisano inicijalima M. H.

- (rec.) Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafika u Bosni iHercegovini. Knj. 1. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1974. 38, 7-8(1975),str. 375.-377.

- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ i tesavvuf. 38, 7-8(1975), str. 387-389.

* Predavanje odræano na ©ebi-Aruskoj akademiji u Sarajevu 17. 12.1974. godine.

- Merhum hafiz Ragib-ef. Cico. 38, 11-12(1975), str. 563.-564.

- Hadæi Mehmed Dæemaludin »auπeviÊ. 39, 3(1976), str. 221.-223.

- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ. 39, 4(1976), str. 390.-395.

- Muhamed Emin-ef. Dizdar. 39, 5(1976), str. 488.-490.

- Derviπ-ef. Korkut Ibnul Ajn. 39, 6(1976), str. 630.-632.

- Merhum Profesor Muhamed-ef. KantardæiÊ. 39, 6(1976), str. 699.-700.

321

- Vakufnama iz 1630. godine o osnivanju biblioteke MevlaHusamudina Boπnjaka u Banjoj Luci. 40, 1(1977), str. 28.-39.

* U koautorstvu sa Mehmedom MujezinoviÊem.

- Muhamed Seid SerdareviÊ. 40, 1(1977), str. 45.-48.

- ©ukri-ef. AlagiÊ. 40, 2(1977), str. 164.-165.

- Abdurahman Adil-ef. »okiÊ. 40, 3(1977), str. 242.-249.

- Mehmed Ali-ef. ΔerimoviÊ. 40, 6(1977), str. 618.-621.

- ©ejh Abdurahman Sirri bio je i kaligraf. 41, 1(1978), str. 59.-62.

- Hafiz Ibrahim-ef. MehinagiÊ. 41, 1(1978), str. 70.-74.

- Muhamed-ef. Tufo. 41, 2(1978), str. 148.-160.

- Ålija viπi stupanj Gazi Husrev-begove medrese. 41, 3(1978), str.255.-267.

- Sakib-ef. Korkut. 41, 4(1978), str. 298.-303.

- Tridesetogodiπnjica smrti Ahmed-ef. Bureka. 41, 4(1978), str. 309.-310.

* Tekst bez potpisa.

- O Ahmed-ef. Bureku : referat. 41, 4(1978), str. 314.-318.

- Muhamed-ef. ZahiroviÊ. 41, 6(1978), str. 618.-620.

- Edhem-ef. MulabdiÊ. 42, 1(1979). str. 45.-48.

- (rec.) Veliki doprinos nauci : Hivzija HasandediÊ. Katalog arapskih,turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine. Mostar : ArhivHercegovine, 1977. 42, 1(1979), str. 95.-98.

- Dr. Safvetbeg BaπagiÊ. 42, 2(1979). str. 151.-155.

- Jahja-paπina dæamija u Sarajevu. 42, 4(1979). str. 401.-403.

- Prof. Hamdija KreπevljakoviÊ. 42, 5(1979). str. 493-497.

- Prof. dr ©aÊir SikiriÊ. 42, 6(1979). str. 599.-602.

- (rec.) Knjiga koja se preporuËuje : Hasan Kafi PruπËak. DæennetskebaπËe o temeljima vjerovanja / preveo Mehmed HandæiÊ. 42, 6(1979).str. 651-652.

- Osman Asaf SokoloviÊ. 43, 1(1980). str. 75.-79.

- (rec.) U zacrtanim okvirima : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke.Knj. 5-6. Sarajevo, 1978. 43, 1(1980), str. 97.-100.

* Potpisano inicijalima H. M. A.

322

- Merhum Hadæi Kasim-ef. DobraËa. 43, 1(1980), str. 106.-108.

* Potpisano inicijalima H. M. AhmetoviÊ.

- Ali-ef. KadiÊ. 43, 2(1980). str. 151-154.

- (rec.) Na pola puta : izbor hutbi i vazova. 43, 2(1980), str. 208-210.

- Hamdi-ef. MuliÊ. 43, 3(1980). str. 265-268.

- Ibrahim-beg Repovac. 43, 4(1980). str. 147-149/4.

- Merhum dr. Asim MusakadiÊ. 43, 4(1980), str. 221-223/4.

* Potpisano inicijalima H. M. AhmetoviÊ.

- Merhum hadæi Muhamed-ef. PaπiÊ. 43, 5(1980), str. 325-327.

- (rec.) Bogatstvo i slojevitost : Hivzija HasandediÊ. Spomenici kultureturskog doba u Mostaru. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1980. 44, 1(1981),str. 97-100.

- Merhum hadæi Mehmed-ef. MujezinoviÊ. 44, 4(1981), str. 423-427.

- Merhum hafiz Puπina. 45, 1(1982), str. 111-113.


- (rec.) Kapitalno djelo : Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafikaBosne i Hercegovine. Knj. 3. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1982. 45,3(1981), str. 351-354.

- Merhum hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac. 45, 6(1981), str. 749-752.

- Biblioteka Glasnika Islamske vjerske zajednice. 46, 1-2(1983), str.362-368.

- Podaci o autorima : u broju 1-2 Glasnika. 46, 1-2(1983), str. 369-379.


- (rec.) Bogatstvo priloga : Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knj.7-8. Sarajevo, 1982. 46, 4(1983), str. 607-611.

- Hadæi Husein-ef. HadæiraπidagiÊ : uz 5-godiπnjicu smrti. 46, 4(1983),str. 622-623.

- Gazi Husrev-begova medresa izmeu dva rata 1921.-1941. 51,5(1988). str. 503-505.

- (rec.) Prazna polja jedne bibliografije : Bisera NurudinoviÊ.Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1918-1945. Sarajevo :Orijentalni institut, 1986. 52, 5(1989), str. 562-566.

323

- Prof. Enver PozderoviÊ : uz godiπnjicu smrti. 54, 6(1991), str. 515-517.

- Muhamed-ef. HadæijamakoviÊ 1915-1991. 54, 6(1991), str. 820-822.

- HandæiÊ kao druπtveni i javni radnik. 56, 4-6(1994), str. 257-262.

- (rec.) Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Sv. 3. 56, 4-6(1994), str. 313-314.

- (rec.) Hamdija KreπevljakoviÊ. Izabrana djela. Knj. 1-4. Sarajevo :”Veselin Masleπa”, 1991. 56, 4-6(1994), str. 314-315.

- Prije pedeset godina. 57, 4-6(1995), str. 199-204.

- Prije pedeset godina : dio 2. 57, 10-12(1995), str. 495-498.

- Hafiz Abdulah Ajni-ef. BuπatliÊ. 59, 5-6(1997), str. 511-516.

- Husein-ef. RizviÊ : jedan od posljednjih velikih kaligrafa naπih. 59,11-12(1997), str. 1197-1200.

- Hadæi Mujaga MerhemiÊ : uz Ëetrdesetogodiπnjicu njegove smrti.61, 3-4(1999), str. 311-316.

Hrvatski dnevnik

- Prof. Hamdija KreπevljakoviÊ novi Ëlan Akademije znanosti iumjetnosti u Zagrebu. 4, 1270(1939), str. 19.

- Kafija PruπËak na hrvatskom jeziku. 5, (1940).

* Prilog za Kurban bajram 1940.

- Socijalno-humanitarne ustanove u islamu. 5, (1940).

Islamska misao : revija za islamistiku, teologiju i informatiku

- Merhum Kasim-ef. DobraËa. 2, 1(1980), str. 30-31.

- Od islamske æenske vjerske πkole do Gazi Husrev-begove æenskemedrese. 2, 1(1980), str. 37.

- Prilog bibliografiji o Ibn Sinau na srpskohrvatskom i slovenaËkomjeziku. 3, 27(1981), str. 43-44.

- Merhum Hadæi Mehmed-ef. MujezinoviÊ. 3, 30(1981), str. 47.

- Zbirka islamskih rukopisa Narodne i univerzitetske biblioteke Bosnei Hercegovine. 3, 31(1981), str. 33-35.

324

- Bibliografija radova o tesavvufu, tarikatima i tekijama objavljenihna naπem jeziku. 7, 80(1985), str. 22-29.

- Za hifz su potrebni: dobar nijet, ustrajnost, redovno uËenje i stalnoponavljanje. 11, 125(1989). str, 8.

- Hifz i njegovanje hifza kod nas. 11, 125(1989), str. 9-10.

- Hamdija KreπevljakoviÊ kao vjernik i pedagog. 11, 126(1989), str. 21-24.

- Ulema nekad i danas : autoritet i uËenost. 11, 132(1989), str. 21-24.

- Uz 10-godiπnjicu smrti Kasim-ef. DobraËe. 11, 132(1989), str. 46.

- Pedeseta godiπnjica smrti Muhameda Emina Dizdara. 12, 133(1990),str. 45.

- Muhamed Tajjib OkiÊ. 12, 144(1990), str. 35.

Kalendar (Alamanah) Bakije

- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ. (1970), str. 88-93.

- Prof. Hamdija KreπevljakoviÊ. (1970), str. 94-99.

- Edhem-ef. MulabdiÊ. (1972), str. 114-118.

- Hadæi hafiz Ibrahim-ef. MaglajliÊ. (1972), str. 119-122.

Narodna uzdanica - kalendar

- Narodna lirika iz Sarajeva. 6, (1938), str. 197-199.

- Male priËe i dosjetke. 8, (1940), str. 234-237.

- Dedo sabljar. 8, (1940), str. 250.

- O muslimanima u knjizi Narod i zemlja Hrvata. 9, (1941), str. 145-150.

- Male priËe i dosjetke. 9, (1941), str. 167-168.

- Narodna lirika iz Sarajeva. 10, (1942), str. 206-209.

Novi Behar

- Bibliografija posebno πtampanih djela Hamdije KreπevljakoviÊa. 13,1-6(1939-40), str. 36.

- Tiskani radovi rahm. Fehim-ef. Spahe. 16, 4(1944), str. 64-66.

- ©tampa o Kalendaru Narodne uzdanice za 1945. godinu. 17,5(1945), str. 77-79.

325

Osvit

- Deset godina od smrti Sejfullah-ef. Prohe. 1, 42-43(1942), str. 2.

- HandæiÊev rad u Gazi Husrev-begovoj knjiænici-kutubhani. 3,127(1944), str. ?

Preporod : islamske informativne novine

- ZnaËajni datumi islamske proπlosti (u Bosni i Hercegovini) :Dogodilo se— 1, 3(1970), str. 10.; 4(1970), str. 10.; 5(1970), str. 5.;6(1970), str. 5.; 7(1970), str. 10.; 2, 9(1971), str. 10.; 10(1971), str. 7.;12(1971), str. 8-9.; 13(1971), str. 19.; 16(1971), str. 6-7. i str. 10.;17(1971), str. 12.; 18(1971), str. 5.; 20(1971), str. 13.; 21(1971), str. 6.;22(1971), str. 6.; 23(1971), str. 6.; 24(1971), str. 7.; 25(1971), str. 14-15.; 27(1971), str. 6.

- Monografija o Beharu. 2, 16(1971), str. 8-9.

- Ramazanski obiËaji u Sarajevu. 2, 28(1971), str. 10.

* Preneseno iz el-Hidaje, 7, 1-2(1943-44).

- Merhum hadæi Edhem-ef. FoËo. 2, 29(1971), str. 6.

- Hafiz Esad-ef. SabrihafizoviÊ (merhum). 2, 31(1971), str. 6.

- Prigodni sastanci kod nas vjersko-prosvjetnog i kulturnog znaËaja.3, 34(1972). str. 12.

- Merhum Osman Asaf-ef. SokoloviÊ. 3, 35(1972). str. 6.

- (rec.) BosanskohercegovaËka knjiæevna hrestomatija / priredioBranko MilanoviÊ. Knj. 1-3. Sarajevo : Zavod za izdavanje udæbenika,1971-74. 5, 11/90(1974), str. 12.

- Njegovanje uËenja Kur’ana kod nas. 4, 3/58(1975), str. 11.

- Besim-ef. Korkut (Inna lillahi). 6, 24/127(1975), str. 14.

- Muhamed Fadil-paπini vakufi. 7, 2/129(1976), str. 7.

- Poslije jedne izloæbe. 7, 14/141(1976), str. 2.

- Prigodni sastanci kod nas vjersko-prosvjetnog i kulturnog znaËaja.7, 23/150(1976), str. 15.

* SkraÊeni Ëlanak iz br. 34 od 1972. godine, a povodom 150-ogbroja Preporoda.

- Predavanje i tumaËenje Mesnevije kod nas. 8, 1-2(1977), str. 13.

326

- Merhum prof. Muhamed Tajjib OkiÊ. 8, 8/159(1977), str. 5.

- Povodom pola godine od smrti : Vehbija HodæiÊ. 8, 18/169(1977),str. 18.

- Hadæi Osmanov ili TabaËki mesdæid u Sarajevu. 8, 23-24/174-175(1977), str. 6.

- Merhum Muhamed-ef. FoËak. 9, 15/190(1978), str. 18.

- Merhum Salih-ef. ©estiÊ. 9, 15/190(1978), str. 18.

- Dr. MusakadiÊ Asim (Naπi merhumi). 10, 22/222(1979), str. 14.

- Bula hadæi Fatima MujezinoviÊ, ro. FoËak (naπi merhumi). 11, 23/247(1980), str. 18.

- Adem-ef. KaraozoviÊ (u povodu pola godine smrti). 12, 15/264(1981), str. 18.

- Prof. dr. Ahmed-ef. TuzliÊ (merhum). 15, 17/357(1984), str. 18.

- Hafiska dova u Teπnju. 16, 18/362(1985), str. 2.

* Hafiska dova Mustafa-ef. EfendiÊa.

- Merhum hadæi hafiz Smail-ef. FazliÊ. 16, 24/368(1985), str. 14.

- Joπ dvojica novih hafiza. 17, 23/391(1986), str. 5.

* Novi hafizi Salem AletiÊ i Rahman Ademi.

- Hafiska dova u Begovoj dæamiji. 18, 4/396(1987), str. 5.

* Novi hafiz Selver IπeriÊ.

- Druga hafiska dova od poËetka 1987. godine. 18, 6/398(1987), str. 9.

* Novi hafiz Safet HaliloviÊ.

- Za devet mjeseci - hafiz! 18, 20/412(1987), str. 8.

* Novi hafiz Senaid ZaimoviÊ.

- Joπ dvojica novih hafiza. 20, 9/425(1988), str. 18.

* Novi hafizi Enes BeganoviÊ i Nedæad Δeman.

- Dvije hafiske dove. 20, 22/462(1989), str. 7.

* Novi hafizi Selim Hoπi i Suad ©ahinoviÊ.

- Hafiska dova u Viπegradu. 20, 24/464(1989), str. 7.

* Novi hafiz Nazif AhmetagiÊ.

- VeliËanstven jubilej : pedeset godina mature. 21, 13/476(1990), str. 15.

- Nova stara vremena i radosti : dnevnik. 21, 20/483(1990), str. 14.

327

- Dvije hafiske dove u Sarajevu. 22, 2/489(1991), str. 5.

* Novi hafizi Ensar Δutahija i Haso Popara.

- Privatni æenski mektebi u Sarajevu. 22, 6/493(1991), str. 13.

- Ne odbijaj jetima— : povodom obnavljanja rada Muslimanskogdobrotvornog druπtva ”Merhamet”. 22, 6/493(1991), str. 14.

- Vratimo se starim vrijednostima : intervju. 22, 23/510(1991), str. 15.

- Uloga Mekteb-i nuvvaba u obrazovanju muslimana Boπnjaka :istraæivanja. 24, 548/549(1993), str. 14.

- Drage (a i tuæne) uspomene : merhumi Alija DeliÊ, Alija SadikoviÊ,Sadik RibiÊ, Enver MulahaliloviÊ. 25, 8/567(1994), str. 23.

- Drage (a i tuæne) uspomene : o merhumima, Sadik RibiÊ, EnverMulahaliloviÊ i Izet AjanoviÊ. 25, 9/568(1994), str. 23.

- Kasim-ef. DobraËa : 15. godina od smrti Kasima DobraËe. 25, 11/570(1993), str. 20.

- Prijatelj svih iskrenih i poπtenih ljudi : svome savremeniku, saradnikui prijatelju Kasim-ef. DobraËi. 25, 11/570(1994), str. 20.-21.

- HandæiÊ kao druπtveni javni radnik : sa simpozija Islamska misaoh. Mehmeda-ef. HandæiÊa. 25, 12/571(1994), str. 16.

- Mladi moraju poπtivati starije, poπtivati naπe uzore i dræati se vjerskihpropisa. 29, 9/635(1998), str. 8-9.

* Intervju.

©ebi-Arus : godiπnjak Tarikatskog centra - Sarajevo

- Hadæi Mehmed Dæemaludin-ef. »auπeviÊ kao vaiz i mesnevihan.(1974), str. 14.-19.

- Bibliografija pisane rijeËi iz oblasti tarikata. (1979), str. 12.-15.

- Doprinos Adem-ef. KaraozoviÊa i Mehmed ef. MujezinoviÊamevlevizmu i tarikatu. (1981), str. 29.-38.

- Dvije smrti - dva velika gubitka. (1982), str. 41.-44.

* Smrt Mustafe-ef. MehiÊa i hafiz Ibrahim ef. Trebinjca.

- Sedam tekija - sedam stjeciπta bogobojaznih. (1983), str. 36-38.

- Objavljeni radovi na srpskohrvatskom jeziku iz podruËja tesavvufa,tarikata i o tekijama. (1984), str. 43.-60.

328

- Jedan viπestruki jubilej. (1985), str. 64.-67.

* O jubileju hadæi Fejzullah- ef. HadæibajriÊa.

- O hadæi Ali-ef. Nametku kao muslimanu. (1987), str. 12.-13.

- Radili su dobro. (1988), str. 29.-30.

* O sarajevskim vakifima Ahmedagi Hendi, hadæi MehagiSamedoviÊu, hadæi Hasanagi NezirhodæiÊu i hadæi Salihagi KaukËiji.

- Da se podsjetimo! (1989), str. 96.-99.

- Pozdravna i uvodna rijeË. 12(1990), str. 5-6.

- Pozdravna rijeË. 13(1991), str. 1.

- Uz 10-godiπnjicu smrti hadæi Mehmed-ef. MujezinoviÊa. 13(1991),str. 50.-52.

- Tekije i tarikatski redovi u FoËi. 13(1991), str. 57-59.

- U povodu ponovnog otvaranja Hanikaha. 13(1991), str. 61-62.

- Pozdravna i uvodna rijeË. 14(1992), str. 5.

- 500-godiπnjica izgona muslimana iz ©panije. 14(1992), str. 28.-30.

- Pozdravna rijeË. 15-16(1993) [i. e. 1995.], str. 5.

- Dvije znaËajne stogodiπnjice. 15-16(1993) [i. e. 1995.], str. 55.-59.

* Roenje ©akir-ef. SikiriÊa i muderrisa i vaiza Derviπ-ef. SpahiÊa.

- Uvodna rijeË. 15-16(1994) [i. e. 1995.], str. 79.

- Pedeset godina od smrti hadæi Mehmed-ef. HandæiÊa. 15-16(1994)[i. e. 1995.], str. 95.-97.

- Uvodna rijeË. 17(1995) [i. e. 1996.], str. 5.

- Deset godina od smrti hadæi hafiz Smail-ef. FazliÊa. 17(1995) [i. e.1996.], str. 21.-23.

- Pozdravna i uvodna rijeË. 18(1996) [i. e. 1997.], str. 5.

- Predavanje i tumaËenje ”Mesnevije” kod nas. 18(1996) [i. e. 1997.],str. 62.-64.

- Pozdravna i uvodna rijeË. 19(1997) [i. e. 1999.], str. 5.

- Merhum hadæi hafiz Kjamil-ef. SilajdæiÊ. 19(1997) [i. e. 1999.], str.29.-31.

- O 60-godiπnjici smrti hadæi Mehmed Dæemaludin-ef. »auπeviÊa.20(1998) [i. e. 1999.], str. 105.-108.

329

- O merhumima hadæi Halid-ef. VaratanoviÊu i πejh hadæi Sulhi ef.HadæimejliÊu. 21(1999) [i. e. 2000.], str. 34.-36.

Takvim

- Kur’an u æivotu bosanskohercegovaËkih muslimana. (1970), str.111.-117.

- O jednoj desetogodiπnjici : povodom desetogodiπnjice smrti HamdijeKreπevljakoviÊa. (1970), str. 128.-133.

- Dvije znaËajne stogodiπnjice. (1971), str. 87.-97.

* O stogodiπnjici roenja dr Safvet-bega BaπagiÊa i hadæi MehmedaDæemaludina »auπeviÊa.

- (rec.) Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. (1975), str. 300-301.

* Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini.Knj. 1. Sarajevo : ”Veselin Masleπa”, 1974.

- Bajraktar - muhamedanski kalendar za godinu 1312. (uz 80-godiπnjicu njegova izlaska). (1976), str. 172-180.

- Merhum hafiz Mustafa-ef. MujezinoviÊ (uz 30-godiπnjicu smrti).(1976), str. 190.-193.

- Dr. Hazim MuftiÊ. (1977), str. 212-216.

- Abdullah-ef. ©kaljiÊ (uz desetogodiπnjicu smrti). (1977), str. 217.-221.

- Prof. dr. ©aÊir SikiriÊ (povodom desetogodiπnjice smrti). (1977),str. 222.-227.

- Hadæi hafiz Muhamed-ef. HadæimuliÊ (uz 60-godiπnjicu smrti).1978., str. 190-192.

- Prof. Muhamed KantardæiÊ. (1978), str. 193.-196.

- Hafiz Ibrahim Proho (povodom desetogodiπnjice smrti). 1978., str.197.-198.

- (rec.) SaËuvana ljepota natpisa. (1979), str. 332.-334.

* Mehmed MujezinoviÊ. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini.knj. 2., Sarajevo, Veselin Masleπa, 1977.

- (rec.) VodiË za orijentalne rukopise Hercegovine, (1979), str. 335.-337.

* Hivzija HasandediÊ. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisaArhiva Hercegovine. Mostar : Arhiv Hercegovine Mostar, 1977.

330

- (rec.) Beograd u doba Osmanlij. (1979), str. 338.-340.

* Divna –uriÊ-Zamolo. Beograd kao orijentalna varoπ pod Turcima1521.-1867. // Arhitektonsko-urbanistiËka studija. Beograd : Muzej gradaBeograda, 1977.,

- Muhamed Emin Dizdar (uz 40-godiπnjicu smrti). (1979), str. 343-348.

- Profesor Hamdija KreπevljakoviÊ (povodom 20-godiπnjice smrti).(1979), str. 349.-353.

- (rec.) Nusret ©ehiÊ. Autonomni pokret muslimana za vrijemeaustrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Svjetlost, 1980.(1982), str. 259.-261.

- (rec.) Fehim Nametak. Fadil-paπa ©erifoviÊ - pjesnik i epigrafiËarBosne. Sarajevo : Orijentalni institut, 1980., (1982), str. 262.-264.

- (rec.) Hadæi Jusuf Livnjak. Odazivam Ti se, Boæe. Prevod s turskog,uvod i komentar, Mehmed MujezinoviÊ, Sarajevo : Starijeπinstvo IZ u SRBiH, Hrvatskoj i Sloveniji, 1981., (1982), str. 265.-266.,

- Hafiz Muhame-ef. Pandæa (uz 100-godiπnjicu smrti). (1997). str.231.-236.

- Mekteb-salnama za hidæretske 1325. i 1326. godine. (1998), str.261.-268.

- “Nepoznati” DobraËa (uz 20-godiπnjicu smrti). (1999), str. 375.-379.

- Merhum Hasan BajraktareviÊ. (2000), str. 279.-283.

- Hamdija KreπevljakoviÊ - iskreni praktiËni vjernik. (2001), str. 143.-146.

Zemzem : glas udruæenja “Gazi Husrev-beg”

- Jedna nova i korisna knjiga. 4, 5-8(1971), str. 27.-28.

- Merhum hadæi hafiz Asim-ef. SirÊo. 4, 5-8(1971), str. 30.

- Merhum Hasan-ef. Nametak (15.3.1871. - 21.10.1955.). 6, 1-3(1973), str. 35.

- Ahmed-ef. Burek (1876. - 13.6.1948.). 6, 4-6(1973), str. 37.-38.

- Monografija o Aladæi dæamiji u FoËi. 6, 4-6(1973), str. 39.

331

- Muhamed Emin Dizdar. 7, 1-3(1974), str. 22.-23.

- (rec.) Bulbulistan, Fevzije Mostarca. 7, 1-3(1974), str. 24.

* Fevzija Mostarac. Bulbulistan. Sarajevo : Svjetlost, 1973.

- Muhamed Seid SerdareviÊ. 7, 4-6(1974), str. 22.-23.

- Salim-ef. MuftiÊ. 8, 1-2(1975), str. 22.

- Muhamed-ef. Tufo. 8, 3-4(1975), str. 19.-20.

- Ibrahim-ef. Repovac. 9, 1-2(1976), str. 22. i 24.

- Mehmed-ef. MujezinoviÊ (uz godiπnjicu smrti). 15, 1-6(1982), str.45.-46.

Zbornici

- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ : æivot i rad. Islam i kultura Boπnjaka udjelima Safvet-bega BaπagiÊa, Mehmeda HandæiÊa i Edhema MulabdiÊa: zbornik radova Ëetvrtog simpozija 1414.-1994. urednik Dæevad HodæiÊ.Zagreb : Islamska zajednica, 1994. str. 135.-143.

- Nekoliko uspomena na rahmetli Muhameda HadæijahiÊa. »assjeÊanja : Muhamed HadæijahiÊ (1918-1986) : zbornik priloga sa skupaodræanog 22. 6. 1996. u Sarajevu urednik Jasminko MulaomeroviÊ.Sarajevo : Kulturno druπtvo Boπnjaka “Preporod”, 1996. str. 7.-11.

- Poznanstvo, prijateljstvo i suradnja sa hadæi Mehmed-ef.MujezinoviÊem. »as sjeÊanja : Mehmed MujezinoviÊ (1913-1981) :zbornik priloga sa skupa odræanog 23. 7. 1996. u Sarajevu urednikJasminko MulaomeroviÊ. Sarajevo : Kulturno druπtvo Boπnjaka“Preporod”, 1996. str. 9.-14.

- Bibliografija Mehmeda MujezinoviÊa. »as sjeÊanja : MehmedMujezinoviÊ (1913-1981) : zbornik priloga sa skupa odræanog 23. 7.1996. u Sarajevu urednik Jasminko MulaomeroviÊ. Sarajevo : Kulturnodruπtvo Boπnjaka “Preporod”, 1996. str. 43-50.

- HandæiÊ kao druπtveni i javni radnik. Zbornik radova sa znanstvenihskupova o hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu i Zenici.Sarajevo : Udruæenje uleme u BiH “El-Hidaje”, 1996. str. 45.-50

- Hadæi Mehmed-ef. HandæiÊ. Zbornik radova sa znanstvenih skupovao hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu i Zenici. Sarajevo :Udruæenje uleme u BiH “El-Hidaje”, 1996. str. 71-74.

332

- Bibliografija radova hadæi Mehmed-ef. HandæiÊa. Zbornik radova saznanstvenih skupova o hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu iZenici. Sarajevo : Udruæenje uleme u BiH “El-Hidaje”, 1996. str. 131.-149.

- SjeÊanje na Husein-ef. –ozu. Æivot i djelo Husein-ef. –oze : zbornikradova sa nauËnog simpozija 1997. Sarajevo : Fakultet islamskih nauka,1998. str. 49.-53.

- In memoriam : prof. hadæi hafiz Ibrahim Trebinjac. Zbornik radovaIslamskog teoloπkog fakulteta. Sv. 2. Sarajevo : Islamski teoloπki fakultet,1987. str. 279-284.

Enciklopedije

- Kur’an. // Enciklopedija Jugoslavije. 1. izd. Zagreb : Leksikografskizavod FNRJ, 1955.-1971. sv. 5. 1962. str. 455

- Mehmed MujezinoviÊ. // Leksikon pisaca Jugoslavije. Novi Sad :Matica srpska, 1972.-1987.

- Almanasi (u Bosni i Hercegovini). // Enciklopedija Jugoslavije. 2.izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 1. 1980.str. 114.-115.

- Bibliografija (Bosne i Hercegovine). // Enciklopedija Jugoslavije. 2.izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 1. 1980.str. 634.-636.

* U koautorstvu sa Brankom »uliÊem.

- Inkunabule (u Bosni i Hercegovini). // Enciklopedija Jugoslavije. 2.izd. Zagreb : Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990. sv. 5.

- Kur’an i rukopisi Kur’ana. // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb: Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990.

- OkiÊ Muhamed Tajib. // Enciklopedija Jugoslavije. 2. izd. Zagreb :Jugoslovenski leksikografski zavod, 1980.-1990.

- HadæibajriÊ Fejzullah (1912-1990). // Turkiye Diyanet Vakfi IslamAnsiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 14. 1996. str. 499.-500.

- HadæijahiÊ Muhamed (1918-1986). // Turkiye Diyanet Vakfi IslamAnsiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 14. 1996. str. 506.-507.

- HodæiÊ Vehbija (1913-1977). // Turkiye Diyanet Vakfi IslamAnsiklopedisi. Istanbul : DIA, 1988.- sv. 18. 1998. str. 211.

333

- KerimoviÊ Mehmet Ali. // Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi.Ankara : DIA, 1988.- sv. 25. 2002. str. 290.

PojedinaËni radovi u serijskim publikacijama

- Merhum Sead OmeroviÊ. // Naπa buduÊnost. 1, 6(1937), str. 6.

- Mala πetnja preko sarajevskog grada. // Naπa domovina /Beograd/.2, 8-10(1939), str. 162.-164

- Merhum Abdulah-ef. (Avdibeg) ZeËeviÊ. // Novo doba. 2, (1947).

- “El-Dæevheru-l-Esna — “Mehmeda HandæiÊa i njegov doprinosprouËavanju knjiæevnosti naπih muslimana na orijentalnim jezicima. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 14, 1-2(1968), str. 178.-182.

- Branko »uliÊ : in memoriam. // Bibliotekar (Beograd). (1977).

- Identifikacija knjiga pisanih i πtampanih na orijentalnim jezicima iretrospektivna bosanskohercegovaËka bibliografija. // Godiπnjakbiblioteke Matice srpske 1976. (Novi Sad). 1, 1(1977).

- Bibliografija objavljenih radova Mehmeda MujezinoviÊa. // Naπestarine. 14-15, (1981), str. 292.-294.

- Muhamed Seid-ef. SerdareviÊ kao druπtveni i javni radnik. SveËanaakademija : povodom 100-godiπnjice roenja Muhamed Seid ef.SerdareviÊa : 26. decembar 1982. god. u Zenici. Zenica, 1982. str. 81-90.

- Dva velikana naπe proπlosti : sjeÊanje na rad “El-Hidaje”. //Muslimanski glas. 2, 10(1991), str. 18.

- NostalgiËno (i krvavo) listanje povijesti : petstogodiπnjica izgonamuslimana iz ©panije. // Revija Stari grad. 1(1993), str. 25.

- Vrijednost i svrha ustanove posta : prema Gazalijinu “Ihjaul-ulumu”.// Hikmet. 12, 9-12(1999), str. 120.-123.

Monografije

- Bibliografija radova h. Mehmeda HandæiÊa : 1928-1940. Sarajevo: Dræavna πtamparija, 1941. str.18.

* Preπtampano iz El-Hidaje, organa istoimene organizacije IlmijeKraljevine Jugoslavije u Sarajevu.

- Islamska uljudnost. U: El-Hidajin Ilmihal za svakog muslimana imuslimanku. Sarajevo : El-Hidaje, 1942, str. 58.-63.

334

- Ruæni obiËaji u vezi sa æenidbom. U: HandæiÊ, Mehmed; Mahmud,TraljiÊ. Islamski obiteljski æivot. Sarajevo : Glavni odbor El-Hidaje, 1942,str. 23.-25.

- Raanje djece. U: HandæiÊ, Mehmed; Mahmud TraljiÊ. Islamskiobiteljski æivot. Sarajevo : Glavni odbor El-Hidaje, 1942, str. 39.-40.

- Bibliografija radova Marka MarkoviÊa i radovi o njemu. U:JovanoviÊ, Jovan; Mahmud TraljiÊ. Sabrana djela Marka MarkoviÊa. Knj.2. Sarajevo : Svjetlost, 1968, str.

- Bibliografija radova Hamdije KreπevljakoviÊa ; Prilog bibliografijiradova o Hamdiji KreπevljakoviÊu.

U: Ljetopis NauËnog druπtva Bosne i Hercegovine. Knj. 1. Sarajevo,1970, str. 212.-237.

- Od “Muslimanskog muallimsko-imamskog druπtva za Bosnu iHercegovinu” do Udruæenja ilmije u SR Bosni i Hercegovini. U: Spomenicao 20-godiπnjici postojanja Udruæenja ilmije u SR Bosni i Hercegovini.Sarajevo : Preporod : glasilo Udruæenja ilmije SR BiH, 1971, str. 9-37.

* (Preporodova biblioteka. Serija C ; knjiga 1.)

- Biljeπka o piscu. U: HandæiÊ, Mehmed. Uvod u tefsirsku i hadiskunauku. 2. izd. Sarajevo : Vrhovno islamsko starjeπinstvo, 1972, str.119.-121.

- Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog æivota muslimana u GradaËcu / zaπtampu pripremio Mahmud TraljiÊ. GradaËac : Odbor Islamske zajednice,1974, str. 31.

- Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini do osloboenja (1945.)U: HadæijahiÊ, Muhamed; Mahmud TraljiÊ; Nijaz ©ukriÊ. Islam imuslimani u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1977, str. 145.-152.

- MujezinoviÊ, Mehmed; TraljiÊ, Mahmud. Gazi Husrev-begovabiblioteka. Sarajevo : Gazi Husrev-begova biblioteka, 1982, str. 40.

-Gazi Husrev-begova medresa izmeu dva rata. U: 450 godina GaziHusrev-begove medrese u Sarajevu. Sarajevo : Gazi Husrev-begovamedresa, 1988, str. 85.-96.

- MujezinoviÊ, Mehmed; TraljiÊ, Mahmud. Gazi Husrev-begovabiblioteka. U: 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.Sarajevo : Gazi Husrev-begova medresa, 1988, str. 187.-199.

- Bibliografija radova Hamdije KreπevljakoviÊa ; Prilog bibliografijiradova o Hamdiji KreπevljakoviÊu.

335

U: KreπevljakoviÊ, Hamdija. Izabrana djela. Knj. 4. Sarajevo : “VeselinMasleπa”, 1991, str. 297.-328.

- Mali podsjetnik znaËajnijih datuma islamske proπlosti Boπnjaka.Sarajevo : El-Kalem, 1996, str. 152.

- Istaknuti Boπnjaci. Zagreb : Meunarodna zajednica za pomoÊmuslimanima Bosne i Hercegovine, 1994, str. 191.

- Istaknuti Boπnjaci. 2. dopunjeno izd. Sarajevo : El-Kalem, 1998,str. 346.

- Iz kulturne historije Boπnjaka. Travnik : Borac, 1999, str. 365.

- Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu : 450 generacija : Sarajevo1537. / 1943. h. g. - 2000/1421 h. g. / autori Mahmud TraljiÊ... [et al.].Sarajevo : Gazi Husrev-begova medresa, 2000, str. 135.

337

Muhamed MrahoroviÊ

U OKRILJU KATALOGA GAZIJINE BIBLIOTEKE

Uvodni osvrt

Od vremena publiciranja prvog kataloga Gazijine biblioteke koji jeuradio rahmetli Kasim-ef. DobraËa, navrπilo se punih Ëetrdeset godina(maja 1963. g). Posao na biblioteËkoj obradi rukopisa ove renomiraneinstitucije Islamske zajednice u BiH bio mu je povjeren joπ 1956. godine.

Pionirski rad na izradi kataloga ove biblioteke zapoËinje prof.Mehmed-ef. HandæiÊ davne 1937. godine obradivπi ih u cijelosti ilidjelomiËno registrirajuÊi preko dvije hiljade njezinih rukopisa i πtampanihorijentalnih djela. Rad rahmetli HandæiÊa od 1950. pa do 1953. godinenastavlja dr. Hazim ©abanoviÊ, Ëiji samo parcijalni rezultati bivajupublicirani u Glasniku VIS-a Islamske vjerske zajednice u godiπtima od1950.-1953. g.

Od tih prvih poËetaka na obradi rukopisa i izradi kataloga pa do danasobjavljeno je dvanaest tomova ili svezaka, od kojih je, naæalost, veÊi dionjih proπao nezapaæeno i bez potrebnih prikaza u naπoj publicistici.

S obzirom na kulturoloπki i historijski, znanstveni, opÊenacionalni isvjetski znaËaj institucija poput Gazijine biblioteke, njezina rukopisnogblaga, smatrali smo valjanim razlogom na jednom mjestu uraditi za viπeupotrebljive namjere integralan prikaz svih dvanaest svezaka do danasobjavljenih.

Kasim DobraËa predlaæe tradicionalnu podjelu znanosti kao mjeriloza tematsku klasifikaciju rukopisa u procesu kataloπke obrade, zbog Ëegaje doslovce navodimo:

1. Enciklopedije; 2. Kur’ån; 3. Hadis; 4. Akåid; 5. Dove; 6. ©erijatskopravo; 7. Etika i propovjedniπtvo; 8. Misticizam/Tasawwuf; 9. Filozofija;10. Filologija; 11. Historija i geografija; 12. Medicina i veterinarstvo; 13.Matematika i prirodne znanosti; 14. Razno

Po potrebi glavne grupe su dijeljene na podgrupe, a obraivane suprema jezicima na kojima su rukopisi nastajali.

338

OsvrnuÊemo se u formi kratkih napomena na neke tematske cjeline itemeljna rukopisna djela te njihove komentare, glose i superglose, kojasu nastajala kao duhovno-kulturni oblik djelovanja diljem prostranogislamskog svijeta pa i u nas u Bosni pisana ili prepisivana perom naπihumnih ljudi u dugom vremenskom razdoblju. Navodimo po nekolikotemeljnih djela iz osnovnih tematskih cjelina:

Enciklopedije:

1. Mafåtíõ al-‘Ulúm Abdullaha al-Hawarizmija (u. 387./997.) u pri-jepisu Sayyida Ibrahima al-Qaysariya (u. 1061./1659.);

2. Miftåõ as-Sa‘åda wa Mi¥båõ as-Siyåda Ahmeda Taáköprüzade (u.968./1560.).

Prijepisi Mushafa naπih Boπnjaka:

Mushaf Fadil-paπe ©erifoviÊa; BanjaluËki dæuzovi i dr.;

Tefsiri - komentari Kur’åna:

1. Tafsír Abí al-Layth, (u. 373./982.) i njegovi komentari;

2. Õaqå’iq at-Tafsír, An-Ní¥åbúrija (u. 468,/1075.) i komentari teBegavijev Ma‘ålim... i komentari; Baidavijev Anwår at-Tanzíl ... ikomentari, a meu njima i Ibrahima Mostarca (u. 1138./ 1725.); pa Tafsíral-Ûalålain i komentari.

Hadiski zbornici: obraeni su rukopisi Al-Ûåmi‘u a¥-Ôaõíõ ImamaBuharija, Sunan Ibn Måûûa, ©amå’il an-Nabiyyi Imama Tirmizija ikomentari na ova djela.

Islamska teologija: najËeπÊe se pojavljuju rukopisi djela:

1. Al-Fiq al-Akbar, Imama Abu Hanife i komentari;

2. Al-‘Aqída an-Nasafiyya, Imama Nasafija i Taftazanijevi komentari;

3. Al-Mawåqifu fí ‘Ilm al-Kalåm, ‘Adududdina Iûija i komentariDawåinija i Ûurûånija.

Svezak sadræi joπ i pregled koriπÊene literature i izvora, zatimtranskripciju, tabelarni pregled rukopisa razvrstanih po jezicima, dopunei ispravke, indeks djela na arapskom, indeks pisaca i πtamparske greπke.

Pojavu prvog sveska Kataloga popraÊen je u ondaπnjoj jugoslavenskojpa i inozemnoj πtampi s nepodijeljenim oduπevljenjem. Zanimljivo jepodsjetiti da je prvi tekst prikaza kataloπkog prvijenca publiciran uDobrom pastiru, g. XIII/XIV, svezak I-II, str. 446., 1964. godine.

339

Naπ Taib OkiÊ, takoer 1964. g. pravi, opπiran prikaz ovog sveska uËasopisu Ankara Universitesi Ilahiyat Fakültesi Dergisi, çilt XII, s posebnimosvrtom na rukopisna djela znamenitih Boπnjaka.

U Ëasopisu Godiπnjak Zavoda za zaπtitu spomenika kulture SR Bosnei Hercegovine, g. X, str. 261. 1965. g. Mehmed MujezinoviÊ objavljujesvoj osvrt.

Dr. Hasan Kaleπi prireuje znaËajan kritiËki prikaz 1965. g. u ËasopisuBibliotekar Druπtva bibliotekara SR Srbije, g. XVII, br. 5-6, str, 455-459.,ukazavπi na neka odstupanja od standardnih principa kataloπkog rada.

Zanimljiv je prikaz Mahmuda TraljiÊa publiciran 1967. g. u ËasopisuBibliotekarstvo, g. XIII, br. 3 str. 89-93., u kome je pobrojao sve institucijeu Jugoslaviji koje posjeduju orijentalne zbirke rukopisa.

U austrijskom Ëasopisu Anatolica 1969/1970. g., no. III, str. 237-242., naπ Ismail BaliÊ publicira izvrstan prikaz prvog sveska i osvrÊe sena kulturne prilike muslimana u Bosni tokom minulih 400 godina.

Hasan Kaleπi objavljuje zatim i drugi prikaz na njemaËkom jeziku1976. g. u njemaËkom Ëasopisu Der Islam, Band 43, Heft 3, koji izlazi uBerlinu.

Predstavljanje prvog sveska nije izostalo ni u arapskoj publicisticikao npr., u Maroku, meutim naziv Ëasopisa, ime izdavaËa i pisca tekstaprikaza do danas nam nisu poznati.

Nije nam poznato da li su Glasnik i Takvim, nastariji Ëasopisi Islamskezajednice, objavili svoje prikaze o ovom izvanrednom kulturnomdogaaju.

Svezak II

Drugi svezak Kataloga zbog tehniËkih i materijalnih poteπkoÊa pojaviose iz πtampe tek 1979. g., πesnaest godina nakon objavljivanja prvog toma,premda je cjelokupan rad na njemu rahmetli Kasim DobraËa priveo kraju1970. godine. ZahvaljujuÊi finansijskoj podrπci ondaπnjih RepubliËkogfonda za nauËni rad i Fonda za unapreenje izdavaπtva iz Sarajeva tesusretljivosti Dræavne πtamparije u Kairu moglo se konaËno pristupitiπtampanju ovog sveska.

Zanimljivo je podsjetiti da je kataloπki obraenu rukopisnu grauovog sveska prije njegova publiciranja koristio naπ najznaËajniji istraæivaË

340

kulturne baπtine rahmetli Hazim ©abanoviÊ tokom pripreme svogenciklopedijskog djela Knjiæevnost BiH muslimana na orijentalnimjezicima uz saglasnog njegova prireivaËa.

Drugi svezak sadræi tzv. VI grupu rukopisa, koja tretira oblast islams-kog prava (al-Fiqh) u najπirem pojmovnom smislu. Obraeni su i rukopisiiz drugih disciplina ili sasvim drugih oblasti, jer su Ëinili integralne tekstoverukopisnih zbirki. Rukopisi su razvrstani u sljedeÊe cjeline i podcjeline:

1. Uvod u islamsko pravo (U¥úl al-Fiqh);

2. Islamsko pravo (al-Fiqh);

3. Pravne decizije (al-Fatåwå);

4. Islamsko nasljedno pravo (al-Farå’id);

5. Ureenje dræave i zakona (Niùåm ad-Dawla wa al-Qawånín);

6. Vrhovna dræavno-policijska kontrola (al-Õisba) i

7. Postupak pred πerijatskim sudovima (Ådåb al-Qådí ili a¥¥ukúk).

Graa je razvrstana i po jeziËkim oblastima: arapski, turski i perzijski,hronoloπkim slijedom i po starini nastanka autografa ili prijepisa. Zasebnucjelinu Ëine rukopisi nepoznatih autora i prepisivaËa ili neutvr- enihmjesta nastanka. Svezak sadræi i rukopise od specijalnog znaËaja gledestarosti nastanka i rariteta primjeraka ili pak nepostojanja istih ili sliËnihdrugdje u svijetu.

U svesku je obraeno 1160 kodeksa ili 1700 jedinica na 1073 strane.

Sadræi sljedeÊe priloge: uvod i predgovor na bosanskom, engleskom iarapskom jeziku, uputstva za transkripciju, tabelarni pregled rukopisa,ilustracije, indeksi djela i pisaca, prepisivaËa, vakifa i mjesta.

Neka kljuËna djela, njihovi komentari i glose:

1. Kanz al-Wu¥úl ilå ma‘rifa al-u¥úl, Alia al-Pazdawija (u. 482./1089.)i komentari;

2. Munta∂ab al-Õu¥úl fí πarõ Munta∂ab al-U¥úl, autograf MustafeEjuboviÊa Mostarca, poznatog kao ©ejh Jujo (u. 1119./1707.);

3. Fatõ al-Asrår-©arõ al-Mugní, autograf naπeg Mostarca ©ejh-Juje;

4. Manår al-Anwår Abu al-Barakat an-Nasafija (u. 710./1310.);

5. Mir’åt al-U¥úl-©arõ Mirqåt al-Wu¥úl, mnogo je komentara naosnovno djelo meu kojima i naπeg ©ejh-Juje; i dr.

341

Svezak III

Ovaj svezak, koji je kataloπki obradio, danas veÊ rahmetli Zejnil FajiÊ,objavljen 1991. g. sadræi tzv. VII grupu rukopisne grae i obuhvaÊauglavnom materiju iz oblasti etike i propovjedniπtva (al-A∂låq wa al-Mawå‘íù).

Slijeen je isti metod razvrstavanja rukopisa po jeziËkim oblastima.

TreÊi svezak sadræi 670 obraenih kodeksa i preko 1100 jedinica.Djela naπih pisaca su potcrtana masnim slovima. KoriπÊeni su istibibliografski izvori i ista metodologija kataloπke obrade kao i u dvaprethodna toma.

Osim standarnih predgovora i uvoda na bosanskom, arapskom iengleskom jeziku u prilogu se pojavljuju i standardni indeksi.

Spomenut Êemo samo nekoliko temeljnih djela, komentara ili glosakoja dominiraju u ovom treÊem svesku:

1.Wa¥iyya an-Nabiyy ‘alejhi-s-salåm ilå emír al-mu’minín ‘Ali binAbí Ãålib;

2. Wa¥iyya al-Imåm al-A‘ùam Abú Õanífa;

3. ©arõ Wa¥yya al-Imåm Abú Õanífa - Muhammada al-Bartija;

4. Minhåû al-‘Åbidín - Imama Gazalija;

5. Anís al-Wå‘iùín - naπeg Ahmeda MujezinoviÊa Mostarca (u. 1090./1679.);

Svezak IV

Kataloπki ga je obradio prof. dr. Fehim Nametak, a iz πtampe sepojavio, sa zakaπnjenjem od sedam godina, 1998. godine. Tokom obradeispoπtovana je metodologija koju je uspostavio rahmetli Kasim DobraËa.Za razliku od prva tri sveska u kojima su dominirali rukopisi arapskogjeziËkog podruËja, u ovom dominiraju rukopisi osmanskog jezika ialhamijado rukopisi Boπnjaka.

U svezak je uvrπteno nekoliko prijepisa iz oblasti perzijske klasiËneknjiæevnosti izrazito lijepog rukopisa s umjetniËkim unvanima ukraπenihislamskim umjetniËkim minijaturama. To su Hafizov Divan perzijskepoezije i Sunbulistan ©ejha ©uûå‘a, a ovaj drugi u fantastiËnom prijepisunaπeg pjesnika i kaligrafa Hasana Zijaija Mostarca (u. 1585. g.).

342

Meu najznaËajnije autografe obraene u ovom svesku ubrajaju se:Ljetopis (hronika) Mula Mustafe Baπeskije o Sarajevu, autografske zbirkepjesama sarajevskih alhamijado pjesnika Mehmeda M. Guranije,Mehmeda Dæ. »ohadæiÊa, Nabije Tuzlaka i Senaije Mostarca teMuhameda Hevaija Uskufija, Abdulvehhaba Ilhamije i Abdurrahmana Sirrije.

Evo joπ nekoliko kljuËnih djela ovog sveska:

1. poema Bånet Su‘ådu, arapskog pjesnika dæahilitsko-ranoislamskogperioda Ka‘b bin Zuhayra (u. 10./631. ili 26./645.) u pohvalu PoslanikuMuhammedu, a.s., i njezini mnogobrojni komentari;

2. poema zvana Qa¥ída al-Burda, ©erefuddina Busirija, i njezinikomentari;

3. Maqåmåt al-Õaríriyyi, Abu al-Qåsima al-Õaririja al-Ba¥rija (u.516./1122.) i komentari;

4. komentari Sururijeva –ulistana;

5. poeme Ibn Arabija, Núniyya i Tarûumån al-Aπwåq i komentari.

Od ovog sveska na naslovnoj korici Kataloga zasluæeno je udomljenaodrednica “bosanskih rukopisa” zbog Ëinjenice da su naπi boπnjaËkiknjiæevnici osim na orijentalnim jezicima i pismima pisali svoja djela i namaternjem jeziku, adaptiranim arapskim pismom bosanËicom.

PrireivaË je reducirao informacije o rukopisima, autorima iprepisivaËima na naËin kako se to Ëini danas u svijetu. Ustupak je pravljensamo glede rukopisa i prijepisa knjiæevnika Boπnjaka znaËajnih za kulturnuhistoriju Bosne i Hercegovine.

Uvodna rijeË Zekiya Yamaniya, Predgovor Mustafe JahiÊa i UvodFehima Nametka pisani su u tri standardna jezika. Svezak sadræi sveindekse i druge priloge kao i prethodna tri kataloga. U obradi koriπÊenaista bibliografija.

Svezak V

Ovaj svezak Kataloga rukopisa na orijentalnim jezicima, raen poistoj koncepciji, na bazi iste bibliografije i s istim prilozima, kataloπki jeobradio rahmetli Zejnil FajiÊ, a πtampan je 1999. godine. Sadræi obraenih450 kodeksa, odnosno 994 djela u oblastima filozofije i logike, historijei geografije, disputacije i nekih drugih oblasti koje nisu mogle bitimimoiene, buduÊi da su sastavni dio rukopisnih zbirki.

343

PriliËnom broju rukopisa nema traga u dostupnim bibliografijama;dosta ih je bez poËetka ili kraja, a neki drugi su bez naslova, premda sukompletni. VeÊem broju rukopisa nije se moglo utvrditi ime autora iliprepisivaËa, mjesto i godina nastanka ili prijepisa.

Novina u svesku je po prvi put pridodati “indeks djela u transkripciji,pregledu djela po nauËnim disciplinama, inventarskim brojevima rukopisai rednoim brojem Kataloga”.

Nekoliko temeljnih djela:

1. Risåla fí al-‘iπq, Ibn Sinaa (u. 428./1036.) i njezini komentari;

2. Õikma al-‘ayn, al-Qazwíníja al-Kåtibija i njezini komentari (u.615./1276.);

3. Al-Ísågúûí Aïíruddina al-Abhurija (u. 663./1266.), i mnogobrojnikomentari meu kojima vrlo znaËajno mjesto zauzima i komentar naπeg©ejh-Juje;

4. Ar-Risåla aπ-©amsiyya, Naûmuddina al-Qazwiniya al-Kåtibija, injezini komentari;

5. Tahèíb al-Manãiq wa al-Kalåm, Mas‘úda at-Taftazåniya i mnogob-rojni komentari, glose i superglose meu kojima naπeg Mustafe Ejubo-viÊa ©ejh-Juje zauzima poπtovano mjesto;

6. Muõåñara al-Awå’ili wa Musåmara al-Awå∂ir , naπeg ©ejha Ali-dedeb. Mustafa al-Bosnawi al-Mostari (u. 1007./1598.) i prijepisi ovog djela;

7. Õadíqa aπ-©uhadå’i, Mehmeda Fazúlija (u. 910./1505.) i dr.

Svezak VI

Ovaj svezak tretira rukopise nastale uglavnom u oblasti gramatikearapskog i nekoliko djela iz oblasti gramatike turskog i perzijskog jezika.NajveÊi broj rukopisa u ovoj oblasti je udæbeniËke koncepcije i svrhe, aliima i takvih djela koja nadilaze taj nivo i predstavljaju raritetne primjerkeu svijetu ili se, pak, joπ uvijek ne zna da sliËni primjerci uopÊe i postojeizvan Gazijine biblioteke. Kataloπki ga je obradio Mustafa JahiÊ, apublikovan je 1999. godine.

I ovaj svezak sadræi brojna rukopisna djela (autografe i prijepise)naπih Boπnjaka, πto samo potvruje historijsku Ëinjenicu da su naπi ljudiplodotvorno participirali u oblastima svih poznatih znastvenih disciplinana πirokim prostorima Osmanske imperije. Djela Boπnjaka dugi niz godina

344

sluæila su kao osnovna literatura u procesu ondaπnjeg poËetnog, srednjegi visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Izdvajamo nekolikonajznaËajnijih imena Boπnjaka i njihova πiroko poznata djela:

1. ©arõ al-Kåfiyya (Komentar djela Ibn Õåûiba: al-Kåfiyya) AhmedaSudije al-Busnawija (u. 1006./1597.);

2. Al-Fawå’id al-‘Abdiyya Mustafe b. Yúsufa b. Muråda al-Muståríja©ejh-Juje (u. 1119./1707.) kao komentar gramatiËkog djela Al-Unmúèagfí an-Naõw znamenitog Zamahπerija;

3. ©arõ al-Mi¥båõ, Ibråhima al-Mustarija OpijaËa (u. 1138./ 1725-26.);

4. Al-Mu∂ta¥ar fí an-Naõw, istog autora;

5. An-Namliyya fí iùhår al-qawå‘id a¥-¥arfiyya wa an-naõwiyya,‘Abdulkamåla at-Trawnikíja /TravniËanin/ (u. 1052./1642,-43.);

6. Bidåya al-Mubtadí, Mustafe »ajniËanina (u. 1242./1826.).

Sadræi sve priloge kao i u prethodnim svescima.

Svezak VII

Sedmi svezak u obradi Hase Popare i Zejnila FajiÊa pojavio se izπtampe 2000. godine na desetogodiπnjicu jubilarne saradnje izmeu oveGazi Husrev-begove biblioteke i Jemanijeve fondacije Al-Furqån izLondona.

Sadræi 548 kodeksnih jedinica, odnosno 873 rukopisna djela iz oblastistilistike, metrike i rjeËnika pisanih jednojeziËki na arapskom, dvojeziËkiili Ëak kao trojeziËka pa i ËetverojeziËka cjelina (arapsko-tursko- -perzijsko-bosanski).

Ovaj svezak karakterizira obrada nekoliko najstarijih rukopisa usvijetu ili pak najstarijih prijepisa nastalih joπ za æivota ili neposrednoposlije smrti autora.

Najstariji autograf jeste treÊi dio enciklopedijskog djela iz stilistikeMiftåõ al-‘Ulúm Yusufa as-Sakkakija (u. 626./ 1228.), dok je nastarijiprijepis ovog autografa uraen 972./1564. Po starini obraenih rukopisaslijedi kompendij na gornje djelo Tal∂í¥ al-Miftåõ, koje je uradioMuhammed al-Qazwíní (u. 739./1338.), a njegov nastariji prijepispojavljuje se 773./1372-73. Prijepis Qazvinijeva komentara al-Íñåõ fí ‘ilmal-ma‘åní wa al-bayån uraen 751./1350. godine u Havarizmu u Iranu.

345

Meu Boπnjacima u oblasti jezika i jeziËkih disciplina pored Sudije,©ejh Juje, OpijaËa, TravniËanina i »ajniËanina isticali su se joπ i HasanKafija PruπËak komentarima na Qazvinijev prednje spominjani kompen-dij, Husejn Isbeija Sarajlija komentarom Samarkandijeva djela Farå’idal-Fawå’id te Mahmud b. Halil zvani Damad ili Bejazi-zade komentaromna djelo Andalusija ‘Arúñ al-Andalúsí.

Bosansko-arapsko-turske, bosansko-tursko-perzijske rjeËnike, nastalena ovim prostorima perom naπih ljudi, zacijelo ne posjeduje ni jedna drugabiblioteka u svijetu.

I u ovom svesku primijenjena je sva prateÊa aparatura kao i u dosada objavljenim svescima Kataloga.

Svezak VIII

Osmi svezak Kataloga, koji predstavlja nastavak obrade rukopisnegrae u oblasti arapskog jezika i njegovih disciplina, koji je pripremio g.Mustafa JahiÊ, objavljen je 2000. godine. U ovom sluËaju radi se o djelimaiz gramatike i sintakse arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih autora.

Ukupan fond obraenih rukopisnih djela iznosi 503 kodeksa ili 1013djela. VeÊina ih je pisana na arapskom jeziku, a zanimljivu pojavu Ëinerukopisi o arapskom jeziku pisani na bosanskom i pismom arebicom kaoi prijevod latinske gramatike na turski jezik.

U ovaj svezak uvrπten je i obraen veÊi broj neidentificiranih rukopisarazliËitih tematskih oblasti usljed nepostojanja njihova poËetka ili kraja,imena prepisivaËa, mjesta i godine nastanka djela ili njihova prijepisa.

UobiËajena prateÊa knjiπka aparatura i ovdje je u cijelosti zastupljena.Osiguravanje finansijske podrπke pokazalo se izuzetnom motivacijom zadjelotvorniji rad na katalogiziranju rukopisne grae.

Temeljna djela su:

1. Al-Maq¥údu fí at-Ta¥ríf - Imama Abu Hanife te njegovi komentari,glose i superglose;

2. Maråõ al-Arwåõ - Ahmeda b. Alija b. Mas‘úda i komentari;

3. Muqaddima Abí al-Laiï as-Samarqandi - Abu Lejsa Samarkandijai komentari;

4. Aπ-©åfiya fí a¥-Ôarf - Ûamaluddina al-Õåûiba i komentari;

5. Al-Muqaddima al-Åûurúmiyya - A¥-Ôinhåûiya Ibn Åûurúma i komentari.

346

Svezak IX

U tematskom okviru svezak predstavlja nastavak obrade rukopisnegrae zapoËete sa drugim sveskom, i to onog dijela koji se odnosi nauvod u islamsko pravo (u¥úl al-fiqh) i islamsko pravo (al-fiqh). Sadræi551 obraeni kodeks, donosno ukupno 784 djela. Obrada je vrπena premakoncepciji uspostavljenoj veÊ s prvim sveskom Kataloga. Za πtampupripremio ga je hafiz Haso Popara, a objavljen je 2001. godine.

VeÊina pravnih djela unutar ovog sveska (95%) pripada hanefijskojpravnoj πkoli buduÊi da je ta πkola prava i pravnih disciplina predstavljalaoficijelnu orijentaciju na svim prostorima Osmanske imperije.

Kataloπki pripremljena rukopisna djela ovog sveska stoljeÊima sunaπiroko izuËavana i prepisivana, komentirana i glosirana te su preds-tavljala konkretnu formu znanstvenog ugleda autora kako u krugovimauleme tako i na dvorovima sultana, paπa i vezira.

I ovaj svezak Kataloga karakterizira nekoliko raritetnih primjerakanajstarijih prepisanih rukopisa u svijetu kakav je, npr., prijepis osnovnihdjela Al-Mu∂tår li al-Fatwå i al-I∂tiyår li ta‘líl al-Mu∂tår autora Abú al-Fañla al-Mú¥uliya al-Õanafiya (599-683./1203-1284.), koji je uradioBurhån as-Samarqandi 691./1292. godine, osam godina nakon autorovesmrti.

Katalog sadræi i nekoliko znaËajnih autografa ili prijepisa djela naπihznamenitih Boπnjaka, primjerice Hasana Kafije PruπËaka, HasanaDumnawija, Mustafe EjuboviÊa ©ejh-Juje, Mustafe Bali-zådea al-Busne-vija, Abdulwehhaba Ilhamije, Omera Hume i dr.

KoriπÊena ista metodologija obrade, ista bibliografija i priloæenastandardna indeksna aparatura sa uobiËajenim tekstovima u prednjemdijelu Kataloga.

Svezak X

Deseti svezak tematski predstavlja nastavak drugog i devetog sveska,a sadræi rukopisna djela iz islamskog prava (fiqh) kao osnovne oblasti,zatim iz nasljednog prava (farå’id), pravnih decizija (fatåwå), pravnihpostupaka pred πerijatskim sudovima (ådåb al-qåñí), dræavnog prava iureenja dræave (niùåm ad-dawla wa al-qawånín). ©tampan je 2002. g., akataloπku obradu proveo je g. Osman LaviÊ.

347

Obraeno je 482 kodeksa, odnosno 706 djela svrstanih u 352 naslovastandardnom metodologijom obrade. Najstariji rukopis jeste prijepisautografskog djela imama ©afije (u. 507./1113.) pod naslovom Õilya al-‘ulamå’i fí i∂tilåf maèåhib al-fuqahå’i, koji je uradio ‘Abdussalåm an-Nabråwí 585./1189. godine, te niæe navedena djela zajedno sa njihovimkomentarima i glosama:

1. Al-Hidåya fi al-Fiqh al-Õanafi, Burhanuddina al-Fargåniya (u. 593./1197.);

2. Al-Muqaddima al-Gaznawiyya, Ahmeda al-Gaznawiya al-Kåπåniya(u.593./1197.);

3. Multaqå al-Abõur-Ibrahima al-Halabiya napisano 923./1517. g.(u. 956./1549.) i dr. ; zatim djela boπnjaËkih autora, poput:

4. Ahmed al-Mostari (u. 1159./1746.) zbirke fetvi nazvavπi je Durraal-Fatåwå;

5. Hasan Kafija PruπËak (951.-1025./1544./1616.) s komentaromdjela Fiqh al-Kaydåní;

6. Hasan ad-Dumnåwí (Duvnjak) s djelom Maûma‘ al-Ûawåhir naturskom jeziku;

7. Mustafa Båli-zåde al-Busnawí s komentarom Nasafijeva djela Kanzad-Daqå’iq;

8. Mustafa EjuboviÊ ©ejh-Jujo s djelom o metodama disputacije;

9. Abdulwahhab Ilhåmija s djelima pisanim na bosanskom jezikupismom arebicom i dr.

Svezak XI

Iz πtampe se pojavio 2003. g. upravo na jubilarnu Ëetrdesetu godiπnjicuod izlaska iz πtampe prvog sveska u pripremi g. Zejnila FajiÊa.

U okviru 870 kodeksa, odnosno 1265 rukopisnih djela, od kojih je965 arapskih, 278 turskih, 7 perzijskih i 15 bosanskih, katalog nam nudirukopise u sljedeÊim tematskim oblastima:

1. Enciklopedije (al-Ma‘årif),

2. Rukopisni Mushafi i njegovi pojedinaËni dijelovi (al-Ma¥åõif waaûzå’uhu),

3. Tedævid (‘ilm at-Taûwíd),

348

4. MelodiËno recitiranje/uËenje Kur’ana (‘ilm al-Qirå’åt),

5. Komentari Kur’ana (‘ilm tafsír al-Kur’an),

6. Sunna i Hadis (‘ulúm al-Õadí∂ wa as-Sunna),

7. Akaid (‘ilm al-‘aqída al-islåmiyya) i

8. Dove (al-Ad‘iyya).

Meu autorima djela napisanih ili prepisanih u ovom svesku najveÊidio pripada arapsko-islamskom krugu, zatim tursko-islamskom, bosan-sko-islamskom i naposljetku perzijsko-islamskom krugu pisaca.

I u ovom svesku uvrπtena su rukopisna djela znamenitih Boπnjakapisana na orijentalnim jezicima pa i bosanskom, pismom arebicom.

BauduÊi da je ovaj svezak nadopuna prvom svesku, razumljivo je isasvim opravdano da g. FajiÊ koristi identiËnu metodologiju obrade, izvorei druge relevantne elemente za katalogiziranje orijentalnih rukopisa.

Svezak XII

U jubilarnoj 2003. godini, odnosno u Ëetvrtoj dekadi od izlaska izπtampe prvog sveska Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskihrukopisa Gazijine biblioteke, pojavila se i XII knjiga u obradi i pripremiMustafe JahiÊa, direktora ove institucije.

U svesku obraeno je 379 rukopisa (na 618 strana) iz sljedeÊihtematskih oblasti:

1. medicina i tradicionalna farmokologija;

2. veterina;

3. matematika;

4. astronomija;

5. astrologija;

6. tajne nauke;

7. ostale razliËite nauke.

Osim prednje navedenih ova knjiga sadræi i rukopise iz drugihznastvenih disciplina. Njezina glavna karakteristika pokazuje se uznaËajnijem prisustvu djela vezanih za Bosnu i Boπnjake, autore iliprepisivaËe, vlasnike ili vakife πto samo potvruje historijsku Ëinjenicuda sva ta otkrivena i joπ neotkrivena, obraena i joπ kataloπki neobraenadjela, imaju Ëvrste korijene u prostorima koje su nastanjavali Boπnjaci.

349

PrireivaË XII sveska Ktaloga potrudio se priskrbiti mu epitetnajkopmletnijeg sveska inoviranjem metode katalogiziranja rukopisnogblaga obogaÊivanjem standardne prateÊe aparature novim elementima,koje u ranijim izdanjima kataloga kako u ovoj tako i drugim sliËniminstitucijama nismo imali priliku susresti.

Na taj naËin g. JahiÊ metodu katalogiziranja rukopisa podiæe na naj-viπu znanstvenu razinu potvrujuÊi time i svoju visoku struËnost i neupitnoiskustvo na ovom planu.

Svezak XIII

Gazi Husrev-begova biblioteka pred kraj 2004. g. ubiljeæila je joπjedan izvanredan radni uspjeh publiciranjem trinaestog sveska Katalogamanuskripata pisanih na orijentalnim jezicima. Na taj naËin je iznjedrilaiz svojih nepresuπnih riznica bogatog blaga pouzdani vodiË svakomznanstveniku-istraæivaËu koji iskazuje afinitet za izuËavanje islamskekulture i civilizacije.

Na obradi orijentalnih rukopisa ovog sveska manirom visprenogzaljubljenika u rukopise, majstora produbljene i svestrane analize,pouzdanog i raskoπnog znalca historijskih okvira u kojima su nastajalimanuskripti, Ëudesne intuicije i snalaæljivosti, metodom istraæivaËadominantnog iskustva, radio je hafiz Haso Popara.

Tokom paæljive obrade rukopisa nedvosmislenog historijskog znaËaja,u nastojanju da ih smjesti u srediπte opÊih historijskih i kulturnih prilika,zaziruÊi od svake zavodljive improvizacije, gospodin Popara je bioposvemaπnje svjestan da se kroz magiËnu prizmu svakog rukopisaprelamaju istovremeno i znanstveno iskustvo i punina senzibiliteta,karakteristike vremena, slike znamenitih pojedinaca i æivopisnihosobenosti cijelih naroda, te da on takve konstitutivne elemente rukopisnegrae ne smije ostaviti skrivene unutar kaligrafske ljepote rukopisa samogautora ili prepisivaËa.

Ovaj svezak dominantno sadræi obraene rukopise iz oblastiislamskog tesavvufa premda nije mogao mimoiÊi ni drugeinterdisciplinarne koje standarno ukljuËuju razliËite rukopisne medæmue.U njega je uvrπteno 279 rukopisa u 719 djela i 545 naslova od kojih 129na arapskom, 108 na turskom, 40 na perzijskom i 2 na bosanskom jeziku.

350

U svezku je obraeno i nekoliko kapitalnih djela najeminentnijihislamskih znanstvenika i πejhova sufijske gnose, primjerice: Abú Õåmidaal-Gazålija (u. 505/1111.), ‘Abdulqådira al-Ûílånija (u. 561/1167.),Aõmada ar-Rifå‘ija (u. 578/1182.), Faríduddína ‘Aããåra (u. 627/1229.),©ihåbuddína as-Suhrawardija (u. 632/1234.), Muõyiddína ibn al-‘Arabíja(u. 638/1240.), Ûalåluddína ar-Rúmija (u. 672/1273.), Ôadruddína al-Qonawíja (u. 672/1273.), Arslana ad-Dimaπqija (u. 699/1299.),‘Atå’ullåha al-Iskandarija (u. 709/1309.), ‘Abdulkaríma al-Ûillíja (u. 832/1428), ‘Abdurrahmåna al-Ûåmija (u. 898/1492.), ‘Abdulwahhåba aπ-©a‘rånija (u. 973/1565.), Mu¥ãafe ©åmija (u. 1009/1600.), Ismå’íla al-Brúsawija (u. 1137/1724.), ‘Abdulganija an-Nåbulusija (u. 1143/1731.)i dr.

PrireivaË je koristio istovjetan metod kataloπke obrade i klasifikacijerukopisa, izrade indeksa i ostalih priloga, koja je primijenjena od straneprireivaËa prvog sveska rahmetli Kasima DobraËe.

Brojne su teπkoÊe sa kojima se prireivaË suËeljavao tokom obrademanuskripata uvrπtenih u ovaj svezak, meu kojima su:

a) identifikacija rukopisa zbog nedostatka poËetka i kraja,nepostojanja imena autora ili prepisivaËa, oπteÊenosti teksta ili vinjete spodacima o autorima i sl.,

b) utvrivanje tematske oblasti pojedinih rukopisa buduÊi da su upoznatim kataloπkim izvorima u nas i u svijetu ti rukopisi svrstavani Ëasu jednu Ëas u drugu tematsku oblast. PoteπkoÊi je doprinosilo i nepreciznorazgraniËavanje izmeu gnostiËkih sufijskih tekstova i onih koji samoanalitiËki ili kritiËki tretiraju te tekstove iz perspektive drugih znanosti.

Ovdje valja ukazati posebno na nekoliko unikatnih manuskripata,koji su ili autografi ili su pak prepisivani za æivota njihovih autora ili uneposrednoj vremenskoj distanci:

1. prijepis djela Ihyå’u ‘ulúmiddín Abú Õåmida al-Gazålija iz 500/1106. g. nastao joπ za æivota autora, koji je vjerovatno najstariji primjeraku svijetu;

2. prijepis istog djela iz 526/1131. i 562/1166. g. nastali dvadeset ipedeset godina nakon smrti imama Gazalija;

3. autograf u tri knjige komentara Mesnevije na perzijskom jezikuMustafe Surúrije (u. 969/1562.) g.;

351

4. autograf djela Safína an-Naûåt li al-Wu¥úl ilå taríq ma‘rifa al-IlåhMuõammada b. Maπ‘ala b. Sirråûa b. Muõammada ad-Damírija aπ-©åfi‘íja(u. 1067/1657.).

Takoer, uputno je ovdje ukazati i na nekoliko znaËajnih djela naπihznamenitih Boπnjaka, koja su zasluæno naπla svoje mjesto u ovom sveskuprireivaËa:

- Kitåb ∂awåtim al-Õikam wa õall ar-Rumúz wa kaπf al-Kunúz Ali-dede Boπnjaka, zvanog ©ay∂ at-Turba (u. 1007/1597.);

- Maqå¥id-i anwår ‘ayniyya wa arwå∂-i ãayyiba-i gaybiyya AbdullahaBoπnjaka poznatijeg kao ©åriõ al-Fu¥ú¥ (u. 1054/1644.);

- Kitåb taríqåt ¥úfiyya Abdussameda PruπÊaka (u. 1038/1638.)

I na kraju, uz duæno svekoliko poπtovanje kolegi i prijatelju HafizuHasi Popari, osjeÊam potrebu izraziti beskonaËnu zahvalnost zaljubljenikaknjige, osobito one rukopisne, koja nam Ëudesnom ljepotom raskrivaduh vremena starih klasika, privode u aule njihovih ideja i umova koji suih proizvodili.

Svezak XIV

Prije davanja u πtampu ovog broja Anala privedena je kraju obrada icjelovite priprema za publiciranje i XIV sveska Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke. Rad na obradi rukopisnog sadræaja u cijelosti jerealizirao naπ kolega Osman LaviÊ. Uz razne druge obaveze i referate nakojima i danas radi, gospodin LaviÊ je uspio kataloπki obraditi i pripremitiza πtampu X i XIV svezak rukopisa i ponuditi ih na koriπÊenje πiroj javnostii istraæivaËima orijentalne historijske grae, Ëime je dao svoj izvanredandoprinos na planu rasvjetljavanja historijskih Ëinjenica u povijesti Bosneosmanskog pa i postosmanskog razdoblja.

Kako sam autor i prireivaË istiËe, centralna tema obraene rukopisnegrae u Gazijinoj biblioteci pripada πirokoj oblasti islamskog prava injegovih znanstvenih disciplina, koja je i u prethodnim svescima (II, IX iX) u najπirem opsegu tretirana, na osnovu Ëega se nameÊe zakljuËak daznaËajan fond rukopisne grae u Gazinoj biblioteci pripada πirokoj oblastiislamskog prava.

»etrnaesti svezak sadræi 468 kodeksa, odnosno 785 djela od kojih je365 na arapskom, 396 na turskom, 5 na perzijskom i 19 na bosanskomjeziku.

352

KoriπÊenjem veÊ davno utvrene metodologije obrade manuskriptnegrae ni u ovom svesku nisu mogle biti izbjegnute standardne poteπkoÊepoput nedostatka identifikacijskih podataka o rukopisima, osjetnaoπteÊenost vlagom, dugotrajnom upotrebom, dotrajalom staroπÊu papirai dr., koje je autor razrjeπavao uobiËajenim isprobanim metodama.

U ovom svesku pojavljuju se prijepisi rukopisnih djela znamenitihmuslimanskih autoriteta ne samo arapskih, perzijskih i turskih prepisivaËaveÊ i bosanskih, koja su registrirana i obraivana skoro u svakom sveskuprethodno publiciranom, πto samo govori o popularnosti autora i njihovihdjela i na ovim naπim prostorima.

Ovdje Êemo navesti samo nekoliko najpoznatijih autora i njihovih djela:

1. Manår al-Anwår Abu al-Barakåt an-Nasafiya (u. 710/1310),

2. ©arõ Muõta¥ar al-Muntahå ’Adududdina al-Ògiya (u.756/1355) iÛurûånijeve (u. 816/1413.) glose,

3. Muqaddima Abu al-Laiã fi-¥-Ôalah (u. 373(282)/983(993), tekomentari, glose i super glose,

4. Muõta¥ar al-Qudúri Ahmeda al-Bagdadija (u. 428/1037.),

5. Wiqåya ar-Riwåya fi Mas’åil al-Hidåyå Muhammada aπ-©ariah(u. 673/1274.) s mnogobrojnim komentarima i glosama,

6. Munya al-Mu¥alli wa Gunya al-Mubtadi Muhammada al-Kaπgarija(u. 705/1305.) s mnogobrojnim komentarima,

7. Gawåhir al-Fiqh Tahira al-Hawarizmija (u. 771/1369.) s velikimbrojem komentara i glosa,

8. Al-Fiqh al-Akbar Abu Hanife (u. 1650/767.), koje je stoljeÊimaprepisivano i komentirano,

9. Miftåõ al-Hu¥úl li-Mir’åt al-Wu¥úl Muhammeda Husrawa (u. 885/1480.), a meu najznaËajnije komentare ubraja se komentar naπeg MustafeMostarca ©ejh-Juje (u. 1119/1707.)

Vjerujemo da Êe kolektiv Gazijine biblioteke imati zadovoljstvouskoro predstaviti πiroj javnosti nekoliko posljednjih svezaka Katalogana promociji koja Êe biti upriliËena tim povodom.

353

David G. HirschMiddle East BibliographerCharles E. Young Research Library, UCLA

VISIT TO THE GAZI HUSREV BEG LIBRARY INSARAJEVO, JUNE 7-18, 2004*

Introduction

The Gazi Husrev Bey Library in Sarajevo was founded in 1537, to-gether with a Islamic school (madrasah). Gazi Husrev Bey, the OttomanGovernor of Bosnia, had established the oldest higher education institu-tion in Sarajevo for the teaching of Sufi philosophy (hanikah) some sixyears earlier. In his endowment charter (vakufnama) concerning the con-struction of the madrasah, the benefactor requested that “… whateverwas left from the funds for construction should be used for the purchaseof good books, which would be utilized in the aforementioned madrasah,for those who would read them and for those who are involved in scienceto copy from those books”. For this reason, this library is considered tobe the first and oldest cultural institution of the Bosniaks.

The Library remained within the Kurshumlija Madrasah until 1863when, due to the lack of space, it was reallocated to a larger room builtnext to the Gazi Husrev Bey’s Mosque. It remained there until 1935 whenit was moved again because of the large quantity of books in its collec-tions. Its new location was in the building in front of the Imperial (Careva)Mosque. The library and its collections were house there until the begin-ning of the War in Bosnia and Herzegovina in 1992 when safety con-cerns forced the transfer and distribution of the collections to severalother more secure locations within the city.

* Mr. David G. Hirsch visited the Gazi Husrev-bey Library with the aim ofimproving the work of the Library. The visit was organised by US Embassy inSarajevo. We would like to thank Mr. Hirsch for his suggestions as well as toexpress our gratitude to US Embassy in Sarajevo which made this visit possible.

354

The basic collections of the Library consist of manuscripts in Arabic,Turkish and Persian. They number approximately 10,000 codices, whichmakes this Library one of the largest of its kind in Europe. The manu-scripts came from various parts of the Islamic world, mainly from thelargest centers of Islamic culture and science such as Istanbul, Mecca,Medina, Cairo and Baghdad. A considerable number of these manuscriptsoriginated in Bosnian towns and villages where many Bosniaks-Muslimswrote original works or copied the books by other authors from all, thenknown scientific disciplines.

The complete book collections became larger because many individu-als endowed or donated books to the Library. Sometimes the whole pri-vate libraries were given as a gift. A number of manuscripts and othervaluable books, as well as several private collections, were purchased bythe Islamic Community of Bosnia and Herzegovina for this Library.

The library’s holdings today number some 80,000 volumes. Apart fromthe manuscript collections, there are other holdings of printed books, peri-odicals and historical documents in Arabic, Persian and Turkish, in addi-tion to Bosnian and other European languages. While all subject areas arerepresented in the manuscripts collections, many of the Arabic manuscriptsdeal with Islamic Studies whereas the Turkish manuscripts are mainly lit-erary and the Persian manuscripts deal mainly with classical Persian litera-ture. The periodicals’ holdings include the oldest newspapers and maga-zines printed in Bosnia and Herzegovina. Nineteenth century Bosnian peri-odicals, as well as Turkish language and Bosnian language in Arabic script,known as Arebica are represented. The archival collections consist of docu-ments related to the history of Bosnia and Herzegovina during the periodof Ottoman rule. The library also has an important collection of 1,400vakufnamas, and 86 sijills (court records and protocols) from the ShariaCourt in Sarajevo. It should be mentioned that the entire Library collec-tions in the Library were protected during the last war. Bearing in mind thelevel of devastation and destruction of the Bosniak cultural heritage, theLibrary’s holdings represent today almost the only source for research ofthe history and cultural heritage of the Bosniaks and Islamic studies.

The basic functions of the Library are acquisition, cataloguing,processing, preserving and providing access to the collections for scien-tific and research purposes to all individuals involved in research of thesedisciplines.

355

Cataloging

The library has done a remarkable job of cataloging its manuscriptcollections. Fourteen volumes of a printed catalog have been producedand online records have been entered into a Filemaker database.

Vernacular Arabic, Persian, and Ottoman Turkish books, as well asLatin-script books and serials are each cataloged into a separate Filemakerdatabase. These databases have recently become available for browsingthrough the Internet at the library’s website: http://www.ghbibl.com.ba/en/index.html” http://www.ghbibl.com.ba/en/index.html

The librarians catalog at a high level and only minor modificationswould be needed to conform to international standards and contribute tothe major bibliographic databases such as OCLC and the RLG UnionCatalog. During my visit we discussed the issues concerning onlinecataloging of Arabic, the challenges of establishing Arabic authorityrecords (selecting the appropriate form of a name and appropriate refer-ences), and the benefits of cooperation with international partners.

During the site visit the Gazi Husrev Begova Library staff had an op-portunity to view cataloging of manuscripts, books and serials by librariesin the United States and in the Arab World. Some of the catalogs searchedwere Library of Congress, Ohio State University, Harvard University, Uni-versity of Michigan, UCLA and United Arab Emirates University. OhioState University and United Arab Emirates University both employ bilin-gual Arabic-English software. University of Michigan provides fullcataloging of its manuscripts in its online catalog. Librarians also had anopportunity to view cataloging records in the OCLC and RLG databasesan Authority records in the Library of Congress and RLG Union Catalogdatabases. We also discussed cooperative projects such as the Middle EastMicroforms Program and the OACIS database of Middle Eastern serialshosted by Yale University. Contact information for the different softwarecompanies and bibliographic databases was provided to the library staff.

Recommendations

While the catalogers have mastered the intellectual process ofcataloging, some modifications need to be made and some importantdecisions need to be taken.

The librarians currently use accepted reference sources to the extentavailable when establishing Arabic author names.

356

The library catalogs each copy of each book individually. While oldand rare books may vary from copy to copy, most 19th and 20th centurybooks do not vary from one copy to another. Normally a single biblio-graphic record should be sufficient for each title of the same edition. Ifmore than one copy of a book is held, an additional item should be addedto the holdings, or item record.

Archives Collections

The archives collection consists of approximately 500 meters of docu-ments. These include many important documents from 1880-the periodfollowing World War II. Subject matter includes relations between theReis and the religious authorities and the government. These documentsare extremely important to historians and can reveal a great deal aboutthe daily life of Muslims in 19th and 20th century Bosnia. Some of the co

In addition to document archives, the Library also houses collectionsof old Bosnian postcards, over 8000 photographs, negatives and slides,both old and current and death announcements. In the library’s museumcollection, there is also a collection of historical maps. Current storagepractices for these items are also inadequate. These items should also bestore in acid-free paper and containers.

Recommendations

The storage currently provided for these materials is inadequate. Theseunique documents should be separated with acid-free paper and stored inacid-free boxes. The boxes currently being used may actually be acid-freebut the paper being used to separate the individual documents is not ofarchival quality. Many of the documents are already yellowed and brittleand need to be scanned if their intellectual content is to be preserved.Current description level for the individual manuscripts is minimal.

During my visit I demonstrated the Image Databases of the OnlineArchive of California http://www.oac.cdlib.org/ as a model for catalogingand archiving images.

I would also recommend that archive staff examine the Library ofCongress Prints & Photographs Online Catalog which may be examinedat: http://www.loc.gov/rr/print/catalog.html They have recently includedthe Abdul Hamid II collection. This online catalog has become availablesince my visit to Sarajevo.

357

Reprographic Services

The Gazi Husrev Beg Library has surpassed many US libraries in itsmicrofilming and scanning capabilities. They have successfully filmed all10,000 manuscripts and scanned near 3,000 which are available at rea-sonable cost to requesting researchers and librarians.

Some general observations

With the impending more and requisite changes that will result inservice, it is important that the Gazi Husrev Beg library think about whatit’s mission is, who its audience will be, what types of materials it willcollect, and what services it will provide. It would be impossible for thelibrary to collect materials in all subjects and in all languages and clearguidelines need to be established. Many sample mission statements andcollection development policies can be found on the web. I will be happyto do some research in this area on request.

The staff in general felt that cataloging and exchange were done wellat their institution. There was concern expressed at the lack of a clearcollection development policy and the absence of an annual budget forthe purchase of books and journal subscriptions. At present there are nopaid acquisitions and no paid journal subscriptions. All items are receivedas gift. Some staff felt the need for an organizational chart as well as jobdescriptions for each position. There are currently no criteria for advance-ment or promotion within the system; hence there is little incentive foremployees to perform at peak efficiency. Despite this fact, employees dis-played a high level of professionalism.

Many of the staff are involved in publication and research projectsas part of their regular duties.

Public service

The library staff have had little experience in Public Service. As thestaff prepare to move to a more public setting, training sessions shouldbe provided on dealing with the larger community and to school groupswho may not have much background in the field of Near Eastern orIslamic Studies. The needs of the average community visitor are necessar-ily different from those of specialized researchers.

The Library needs to enhance its interaction with the College of Is-lamic Studies. There is much that could be done in terms of cooperation

358

between the two institutions. Librarians at Gazi Husrev Beg should takea leadership role in training librarians at the College and students at theCollege should be encouraged to take advantage of the rich resources atthe Gazi Husrev Beg Library. There is much primary source materialwhich could be used for advanced research relating to the History ofIslam in Bosnia. I had the opportunity to visit the College of IslamicStudies and its small library with Dr. Mustafa Jahic, Ms. Julie O’Reaganand Mr. Douglas Ebner. We were warmly received by the Dean of theCollege, Dr. Enes Karic. In addition to discussing the academic programsoffered by the College, we also discussed the possibilities of future col-laboration between the College and the Gazi Husrev Beg Library.

There are other institutions with extensive holdings relating to Islamand cooperation with them would also be extremely desirable. These in-clude, among others, the Bosniak Institute and the National Library ofBosnia. I was fortunate enough to visit this center during my visit to Sarajevo.The Bosniak Institute’s collections include substantial holdings of modernArabic and Persian monographs and serials which largely complement theholdings of the Gazi Husrev Beg library, while the National Library’s hold-ings include a substantial number of manuscripts in vernacular MiddleEastern languages. A publicly available online catalog including the hold-ings of all these institutions would be a worthwhile goal.

The Gazi Husrev Beg library would be ideally suited to the establish-ment of a group of “Friends”. Such a group might be asked to help infundraising for specific needs of the Library.

The Reis completed his PhD at the University of Chicago and hashad the opportunity to observe how US libraries function. Thus, he takesa strong interest in the activities of the Gazi Husrev Beg Library and isanxious to see it assume an important role in Sarajevo’s educational andcultural worlds.

The Gazi Husrev Beg Library has the potential to be a major centerin the region for advanced Islamic Studies in addition to being an impor-tant cultural center which will help educate the local population. I wishthem every success in their future endeavors.

My sincere thanks to Ms. Julie O’Reagan and Douglas Ebner of theUS Embassy for organizing and facilitating this visit and to Dr. MustafaJahic, Director of the Gazi Husrev Beg Library for his kind assistanceand hospitality during my visits to his library.

359

David G. HirschBibliografer Srednjeg IstokaCharles E. Young Research Library, UCLA

POSJETA GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI USARAJEVU OD 07-18 JUNA 2004. GODINE*

Uvod

Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana 1537. godine, zajednosa Islamskom πkolom (medresom). Gazi Husrev-beg, Osmanlijskinamjesnik Bosne, osnovao je najstarije visoko-obrazovne institucije uSarajevu za izuËavanje sufijske filozofije (hanikah) nekih πest godina ranije.U njegovom testamentu (vakufnami) koji se tiËe izgradnje medrese,dobrotvor (vakif) je zahtijevao da “…πto god pretekne od troπkova zagradnju, neka se koristi za kupovinu dobrih knjiga, koje Êe seupotrebljavati u spomenutoj medresi, za one koji Êe ih Ëitati i one koji sebave naukom da kopiraju iz ovih knjiga”. Iz tog razloga ova bibliotekase smatra prvom i najstarijom kulturnom institucijom Boπnjaka.

Biblioteka je ostala u sklopu Kurπumlije medrese sve do 1863. godine,kada je zbog nedovoljnog prostora bila premjeπtena u veÊu prostoriju uzBegovu dæamiju. Tu je ostala sve do 1935. godine kada je ponovopremjeπtena zbog poveÊanog knjiænog fonda. Njena nova lokacija je bilazgrada ispred Careve dæamije. Biblioteka i njen biblioteËki fond bili susmjeπteni tu sve do poËetka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, kadaje zbog sigurnosnih razloga bila prinuena da se premjesti i svoju biblioteËkukolekciju rasporedi na nekoliko mnogo sigurnijih lokacija u gradu.

Osnov biblioteËke kolekcije Ëine rukopisi na arapskom, turskom iperzijskom jeziku. Taj broj orijentaciono iznosi 10.000 kodeksa, koji Ëine

* Gospodin David G. Hirsch posjetio je Gazi Husrev-begovu biblioteku ucilju unapreenja rada Biblioteke. Posjeta je organizovana od strane AmbasadeSjedinjenih AmeriËkih dræava u Sarajevu. Ovom prilikom izraæavamo zahvalnostgospodinu Hirschu za njegove sugestije i preporuke i Ambasadi SAD-a u Sarajevukoja je organizovala ovu posjetu.

360

Biblioteku jednom od najveÊih te vrste u Evropi. Rukopisi vode porijekloiz razliËitih dijelova islamskog svijeta, posebno iz velikih centara islamskekulture i nauke kao πto su: Istanbul, Meka, Medina, Kairo i Bagdad.ZnaËajan broj ovih rukopisa vodi porijeklo iz bosanskih gradova i selagdje su mnogi Boπnjaci-muslimani pisali originalne radove ili su kopiraliknjige drugih autora iz svih tada poznatih nauËnih disciplina.

Cjelokupna biblioteËka kolekcija postajala je veÊom zato πto su mnogipojedinci darovali ili donirali knjige Biblioteci. Ponekad su cjelokupneprivatne biblioteke davane kao poklon. Brojni rukopisi i druge vrijedneknjige, kao i nekoliko privatnih biblioteka, bile su kupljene od straneIslamske zajednice u Bosni i Hercegovini za ovu biblioteku.

BiblioteËka kolekcija danas broji neπto viπe od 60.000 svezaka. Poredrukopisne kolekcije postoje i druge kolekcije πtampanih knjiga, periodike ihistorijskih dokumenata na arapskom, turskom i perzijskom uz bosanski iostale evropske jezike. Dok su sve predmetne oblasti predstavljene u kolekcijirukopisa, mnogi arapski rukopisi bave se islamskim naukama dok turskirukopisi obrauju knjiæevnost a perzijski rukopisi bave se uglavnomklasiËnom perzijskom literaturom. Fond periodike posjeduje najstarijenovine i Ëasopise πtampane u Bosni i Hercegovini. Bosanska periodikadevetnaestog vijeka, kao i turski jezik i bosanski jezik arapskog pisma,poznatim kao arebica su predstavljeni. Arhivska kolekcija sastoji se oddokumenata vezanih za historiju Bosne i Hercegovine iz perioda osmanlijskeuprave. Biblioteka takoer ima znaËajnu kolekciju od 1.400 vakufnama i86 sidæila (sudski zapisi i protokoli) πerijatskog suda u Sarajevu. Trebaspomenuti da je cjelokupni biblioteËki fond ove Biblioteke saËuvan uzadnjem ratu. ImajuÊi na umu nivo razaranja i uniπtavanja Bosanskekulturne historije, biblioteËki fond predstavlja danas jedini izvor zaizuËavanje historije i kulturnog naslijea Boπnjaka i islamskih nauka.

Osnovne djelatnosti ove biblioteke su nabavka, katalogizacija, obrada,zaπtita i osiguravanje pristupa biblioteËkoj grai za nauËne i istraæivaËkesvrhe za sve pojedince koji su ukljuËeni u istraæivanje ovih disciplina.

Katalogizacija

Biblioteka je uradila znaËajan posao na katalogizaciji svog rukopisnogfonda. Dvanaest svezaka πtampanih kataloga je πtampano i kompjuterskipohranjeno u bazu podataka uraenih u programu Filemakera.

361

Knjige koje su napisane na arapskom, perzijskom, osmanlijskomturskom jeziku, kao i latiniËno pisane knjige i periodiËna izdanja sukatalogizirana u posebne baze podataka uraene u programu Filemakera.Trenutno ni jedna od ovih baza podataka nije dostupna za pretraæivanjepreko interneta. (napomena M.J.; sada jesu)

Tokom pretrage web-stranica, zaposleni u Gazi Husrev-begovojbiblioteci imali su priliku vidjeti katalogizaciju rukopisa, knjiga i periodikeu bibliotekama Amerike i u Arapskom svijetu. Pretraæivani su kataloziKongresne biblioteke, Dræavnog univerziteta Ohajo, Univerziteta Harvard,Univerziteta u MiËigenu, UCLA/ Kalifornijskog univerziteta Los Anelosi Univerziteta Ujedinjenih Arapskih Emirata. Dræavni univerzitet Ohajo iUniverzitet Ujedinjenih Arapskih Emirata koriste dvojeziËke arapsko-engleske software. Univerzitet u MiËigenu u potpunosti osigurava katalogesvojih rukopisa na svom on-line katalogu. Bibliotekari su, takoer, imalipriliku da pregledaju kataloπke zabiljeπke i na OCLC i RLG bazi podatakazapis Normativne jedinice u Kongresnoj biblioteci i RLG centralni katalogbaza podataka. Diskutovali smo takoer o projektima saradnje kao πtosu SrednjoistoËni mikrofilm-program i OACIS bazi podataka periodikeSrednjeg Istoka koje su pohranjene na Univerzitetu Yale. Kontakt-informacije za razliËite kompanije software i bibligrafske baze podatakaosigurane su Ëlanovima kolektiva Biblioteke.

Preporuke

Dok bibliotekari - katalogizatori vladaju intelektualnim procesomkatalogizacije, neke modifikacije trebaju se uraditi i neke vaæne odluketrebaju se donijeti.

Bibliotekari trenutno koriste prihvaÊene referentne izvore u mjeri ukojoj su im dostupni kada formiraju oznake arapskih autora.

Biblioteka katalogizira svaki primjerak svake knjige pojedinaËno. Dokstare i rijetke knjige mogu da se razlikuju od primjerka do primjerka,veÊina knjiga iz 19. i 20. vijeka se ne razlikuju meusobno. Prirodno,pojedinaËna bibliografska biljeπka treba da je dovoljna za svaki naslovistog izdanja. Ako se Ëuva viπe od jedne knjige, dodatni primjerak trebase dodati kolekciji ili da se primjerak registruje.

362

Arhivska kolekcija

Arhivska kolekcija sastoji se od oko 500 metara dokumenata. Ona usebi sadræi veoma vaæne dokumente od 1880. godine, slijedeÊi periodDrugog svjetskog rata. Predmeti koje obrauje tiËu se odnosa izmeureisu-l-uleme i drugih vjerskih autoriteta i vlade. Ovi dokumenti suizuzetno vaæni za historiËare i mogu otkriti znaËajne detalje svakodnevnogæivota muslimana 19. i 20. vijeka Bosne.

Pored arhivskih dokumenata, Biblioteka Ëuva stare bosanskerazglednice, preko 8.000 slika, negativa i slajdova, starih i novih, tesmrtovnice umrlih osoba. U biblioteËkoj muzejskoj kolekciji nalaze sehistorijske mape. Trenutno pohranjivanje ove vrste dokumenata koje sepraktikuje je neadekvatno. Ovi dokumenti treba da se pohrane u trajni -nekiseli papir i stave u posebna spremiπta.

Preporuke

Prostor koji je trenutno obezbjeen za ovu vrstu materijala jenedovoljan. Ovi jedinstveni dokumenti trebali bi biti odvojeni sa nekiselimpapirom i pohranjeni u trajne kutije. Kutije koje se trenutno koriste mogubiti trajne - nekisele, ali papir koji se koristi da se odvoji svaki dokumenatje, ustvari, papir za pakovanje mesa. Mnogi od ovih dokumenata supoæutjeli i izlomljeni. Potrebno je da budu snimljeni ako se æeli njihovintelektualni sadræaj saËuvati. Nivo trenutnog opisa dokumenta jeminimalan.

U toku moje posjete pokazao sam slike Baze podataka online ArhivaKalifornije http//www.oac.cdlib.org/ kao primjer za katalogiziranje iarhiviranje slika.

PreporuËio bih, takoer, da bibliotekari arhivari istraæe Kongresnubiblioteku πtampanog i fotografisanog online kataloga koji se moæepretraæivati na web-stranici http//www.loc.gov/rr/ print/catalog.html. Onisu odskoro ukljuËili i kolekciju sultana Abdul-Hamida II. Ovaj onlinekatalog postao je dostupan od kako sam bio u posjeti Sarajevu.

Servis reprografije

Gazi Husrev-begova biblioteka je nadmaπila mnoge ameriËkebiblioteke u mikrofilmskim moguÊnostima kao i sa moguÊnostima

363

snimanja. Oni su uspjeπno filmovali i skenirali blizu 6.000 rukopisa kojese mogu dobiti po prihvatljivoj cijeni na zahtjev istraæivaËa i bibliotekara.

Neka generalna zapaæanja

Sa predstojeÊim i neophodnim promjenama koje Êe se odraziti naservis u biblioteci, vrlo je vaæno da Gazi Husrev-begova biblioteka mislio tome πta je njena misija/zadatak, ko Êe biti njeni korisnici, koju vrstugrae Êe nabavljati i koju vrstu usluga Êe pruæati. Bilo bi nemoguÊenabavljati materijale iz svih oblasti i na svim jezicima. Jasne smjernice utom smislu treba da se utvrde. Mnogi uzorci/primjeri zadataka bibliotekekao i primjerci politike razvoja biblioteËke kolekcije mogu se naÊi naweb-stranicama. Ja Êu biti sretan da obavim istraæivanje u ovoj oblastiako se to od mene zatraæi.

Zaposleni u biblioteci preteæno osjeÊaju da je katalogizacija i razmjenauraena dobro u njihovoj instituciji. Postoji zabrinutost izraæena unedostatku jasne nabavne politike i odsustva godiπnjeg budæeta za nabavkuknjiga i Ëasopisa. Trenutno nema pretplate na periodiËna izdanja. Svimaterijali su dobiveni kao poklon. Neki zaposleni osjeÊaju nuænost da seuradi organizaciona shema sa opisima poslova za svako pojedino mjesto.Trenutno nema kriterija za napredovanje u okviru ovog sistema, zbogtoga ima vrlo malo poticaja za uposlene da dostignu viπi nivo efikasnosti.I pored toga, zaposleni pokazuju visok stepen profesionalizma. Mnogizaposleni objavljuju i ukljuËeni su u istraæivaËke projekte kao dio njihovihredovnih obaveza.

Sluæba za rad sa Ëitaocima

Zaposleni u Biblioteci imaju malo iskustva sa radom u javnom servisu.Poπto se planira da Biblioteka kreÊe viπe prema javnom servisu, zaposlenibi trebali da se obuËe za pruæanje usluga πiroj javnosti kao i grupamakoje, moæda, i nemaju znanja u oblasti Bliskog Istoka i islamskih nauka.Potreba prosjeËnog korisnika je neophodno razliËita od potrebe specijalisteistraæivaËa.

Biblioteka treba da unaprijedi saradnju sa Fakultetom islamskihnauka. Ima mnogo toga da bude uraeno na saradnji izmeu ove dvijeinstitucije. Bibliotekari u Gazi Husrev-begovoj biblioteci trebaju preuzeti

364

lidersku ulogu u pripremi bibliotekara Fakulteta a studenti sa Fakultetatrebaju se podsticati da koriste prednosti bogate kolekcije Biblioteke. Imadosta prvorazrednog izvornog materijala koji bi se mogao koristiti naviπem stepenu istraæivanja vezanog za historiju Islama u Bosni. Imao sampriliku posjetiti Fakultet islamskih nauka i njegovu malu biblioteku sadr. Mustafom JahiÊem, gospoom Julie O’ Regan i gospodinomDouglasom Ebnerom. Bili smo toplo primljeni od strane dekana Fakultetadr. Enesa KariÊa. Pored diskusije o akademskim programima koji se nudena Fakultetu, razmatrali smo i moguÊnosti saradnje izmeu Fakulteta iGazi Husrev-begove biblioteke.

Postoje i druge ustanove sa znatnom kolekcijom vezanom za Islam isaradnja sa njima bila bi veoma poæeljna. Ovo ukljuËuje izmeu ostalogBoπnjaËki institut i Nacionalnu biblioteku Bosne i Hercegovine. Imaosam sreÊe da posjetim ove centre u toku moje posjete Sarajevu. KolekcijaBoπnjaËkog instituta sadræi bit modernih arapskih i perzijskih knjiga iperiodike koje u velikoj mjeri nadopunjuju kolekciju Gazi Husrev-begovebiblioteke, dok kolekcija Nacionalne biblioteke sadræi rukopise nasrednjoistoËnim jezicima. Javno dostupan online katalog, ukljuËujuÊiposjed svih ovih institucija, bio bi vrijedan pogodak.

Gazi Husrev-begova biblioteka bila bi idealna za formiranje druπtva“Prijatelji Biblioteke”. Od takvog druπtva mogla bi se traæiti pomoÊ uprikupljanju novaca za specijalne potrebe Biblioteke.

Reisu-l-ulema je zavrπio doktorat na Univerzitetu »ikago i imao jepriliku da vidi kako ameriËke biblioteke funkcioniπu. Tokom naπe posjetepokazao je veliku zainteresovanost za aktivnosti Gazi Husrev-begovebiblioteke i oduπevljen je idejom da vidi znaËajnu ulogu Sarajeva kaosvjetskog centra za obrazovanje i kulturu.

Gazi Husrev-begova biblioteka ima potencijal da bude glavni centaru regionu za izuËavanje islamskih nauka pored toga πto je znaËajan kulturnicentar koji Êe pomoÊi obrazovanju domaÊeg stanovniπtva. Æelim im svakiuspjeh u buduÊem radu.

Moja iskrena zahvalnost g-i Julie O’ Regan i Douglasu Ebneru izameriËke ambasade za organizovanje posjete i pomoÊ koju su mi pruæiliu toku posjete kao i dr. Mustafi JahiÊu, direktoru Gazi Husrev-begovebiblioteke, za njegovu ljubaznu pomoÊ i gostoprimstvo u toku moje posjetenjegovoj Biblioteci.

365

Dr Su’ud Muhammad al-AsfurDepartment of HistoryFaculty of ArtsUniversity of Kuwait

THE POLITICAL ROLE OF THE ULAMA OFDAMASCUS AT THE TIME OF CIRCASSIAN

MAMELUKS(784H/1382AD-923H/1517AD)

Political life in Damascus and other cities of al-Sham was in the handsof Circassian Mameluks who differed in race, origin, language, tempera-ment, and qualities from the people of Damascus. The CircassianMameluks kept aloof from their subjects due to an education system thatconfined them to military barracks and made them loyal only to theirrulers (amirs) who trained them. They were also loyal to their brothers inarms.1 Their main concern was focused on the organization of army andthe exploitation of people. The high-ranking officers chose for themselvesforces appropriate to their ranks and they directly trained, disciplinedand used them. In addition to that, the representative of the sultanate inDamascus kept a big legislative organization2 to which he appointed high

1 B.Lewis, The Arabs in History, pp.155-156, D.Ayalon, Studies on theStructure of Mamluke Army -1,11,111 Bulletin of the School of Oriental andAfrican Studies (BsiAs) vols, xv.2, pp.203-228, xv.3, pp.448-476, xvl. 1, pp.57-90.

2 Naeib Al-Sultana in Damascus : He was named in official letters as “KafelAl-Sultanah Al-Sharif a in Al-Sham Al-Mahrouss”, He used to represent theSultan, reports used to be written at his behest, as with with the Nazer of Al-Omawi Mosque and Bimarestan Al-Nouri, he managed all Sultaanate affairs,using soldiers, arranging officials, he was also named Malek Al-Omaraa, KabeerAl-Omaraa, he sits in Egypt next to the Sultan, his qualities should not be attrib-uted to others, Naeib of Damascus has been held in the Mamluke era by seventyeight, some of them hold the position several times such as Baidmer Al-Khawarezmi who hold it six times, and Al-Amir Ali Al-Mardini, and Sheikh Al-Khaski three times, Qansou Al-Yehyawe, Bard Bek Al-Dhaheri, Norouz Al-Haf

366

military commanders in order to facilitate his military matters. The sul-tanate supported itself economically by imposing taxes on traders, farmers,and artisans and for that purpose it employed a great number of officialssuch as scribes, accountants and tax collectors. Since the ulama wereappointed as judges and inspectors of public finances and markets, theywere a category of the society that was closest to the ruling authorities.3

One must not overestimate the political role played by the ulama ofDamascus as they were really powerless to prevent the grave acts of cor-ruption which resulted in the destruction of the pillars of the CircassianMameluk state.

It would seem to a researcher that the reason for that has to do withthe ulama being obliged to perpetuate the governing regime as an indis-pensable thing for the unity of community on the one hand, and with theabsence of a military power capable of making a change, on the other.

Since the Mameluks did not have influence on the masses of Damas-cus on account of their aloofness from them, the ulama became the linkbetween the Mameluks and the masses as they appointed themselves theguardians of the masses of Damascus, defending their rights and rising totheir support.4

ezi twice, see: Sobh Al-Aasha, vol.4, p.188, Aalam Al-Wara, pp.47, 49, 50, 51,52, 53, 57, 58, 59, 63, 64, 85, 88, 92, 98, Neyabat Al-Sultana Fi Misr ZamanSalateen Al-Mamaleek (648-923H/1250-1517AD) for Muhammad Abd Al-GhaniAl-Ashqar, An M.A. Thesis, Faculty of Arts, History Department, Ain ShamsUniversity, 1993AD.

3 Boliak A.N., Al-Intifada Al-Shabiya Fi Al-Asr Al Mamluki Wa AsbabohaAl-Ijtemaiya, Islamic Studies Magazine, translated by Antoine Farah 1989AD,8/551-573, Bauper-William, Misr Wa Sourya Tahta Hokm Salateen Al-Jarakessa,translated by Louis

Sayel, Beirut, 1988AD 15/60-65,16/9-21, Kahen-Claude, Tataworr Al-Iqtaa,8/25-52, Al Harakat Wai Tanzeemat Al-Shaabiya Fi Modon Aasia Al-IslamiyaFi Al-Osour Al-Wosta 7/273-288, translated by Said Sayegh, Beirut, 1987AD,Ialoon-David, Al-Jarakessa Fi Mamlakat Al-Mamaleek, translated, Beirut, 1990AD, 69/135-147, Kahen claude, Tareikh Al-Arab Wai Shooub Al-Islamiya, trans-lated by Selim Rouhi, Beirut vol.1 p.646, Ibrahim Tarkhan, Dawlato Al-MaaleekAl-Jarakessa, p.251, Said Aashour,Al-Asr Al-Mamaleeki, p.308.

4 Poliak, A.N, Les Revoltes Populaires en Egypte Al, Epoque des MamelouksET Lews Causes Economiques, ABSTRACTA ISLAMICA, p.252

367

They did so because they came from among the sons of the oppressedpeople of Damascus. An example of this is the rebellion of the ulama ofDamascus against Sultan al-Zahir Barquq5 who encouraged the peopleof Damascus to demand his abdication.6 This resulted in al-Zahir Barquqimprisoning some of them, such as judges Sadr al-Din Ibn Muflih,7 whowas beaten and jailed until his death in 789H./1387AD,8 and Shihab al-Din Ibn al-Qurashi9 who climbed on the highest walls of Damascus andcalled on its citizens at the top of his voice:“Fighting Barquq is moreincumbent on you than praying the Friday prayer.“10 After he was im-prisoned, he was beaten and tortured to death in 793/1390. Badr al-DinIbn Khatib al-Hadithah11 was imprisoned and beaten because he publicly

5 Barqouq Ibn Ans or Anss Al-Othmani, Abu Said, Saif Al-Din, Al-MalekAl-Dhaher, the first Jarakessa king in Egypt, brought by one of the slave traderswho gave him his name and sold him, he seized the Sultanate from Al-SalehAmir Hajj, the last Qalawoons sultan, in 784H/1382AD, and was named Al-Malek Al-Dhaher, Al-Jarakessa State nourished during his era, ruling Egypt andAl-Sham, he died in 801H/1398AD, see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography,vol.4 pp.50-54, Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 pp.10-12, Badaei Al-Zohour, vol.1pp.258,290, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pp.6-7.

6 Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper26.

7 Suliman Bin Youssef Bin Mefleh, Al-Demashqi, Al-Yassouffi, Al-Shafei,Sadr Al-Din, Faqih, Mohaddith, born in 739H/1338AD and died in 789H/1387AD,see: Al Durar Al-Kamena, his bibliography, vol.2 p.166, Anbaa Al-Ghamr, vol.2p265, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.11 p.312, Shatharat Al-Dhahab, vol.6 p307.

8 See previous resources for his bibliography.

9 Ahmad Bin Omar Bin Muslim Al-Qorashi, Al-Demashqi, Al-Qabibati,Al-Malhi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, known by Ibn Al-Qorashi, Qadi, Faqih,Mohaddith, died in 793H/1390AD see: Nozhato Al-Nofouss Wai Abdan, hisbibliography, vol.1, p.339, Al-Durar Al-Kamena, vol. 1, p.232, Al-Daleel Al-Shafi, vol.1 p.266, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12, p.123, Anbaa Al-ghamr, vol.1p.343, Tareikh Ibn Qadi Shahba, vol.1 p.391, Qodat Damashque, p.116.

10 Al-Sairafi, Nozhato Al-Nofouss Wai Abdan, vol.1 pp.324-325, IbnToloun, Naqd Al-Taleb, paper 46, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 36.

11 Al-Hassan Bin Ali Bin Sorour, Al-Ramthawi, Al-Demashqi, Al-Shafei, BadrAl-Din, known as Ibn Khateib Al-Haditha, Faqih, Mohaddith, born in 736H/1335AD died in 800H/1397AD, see: Al-Durar Al-Kamena, his bibliography,vol.2 p.24, Anbaa Al-Ghamr, vol.3 p.403, Tabaqat Al-Shafeiya for Ibn QadiShahba, vol.3 p.152, Shatharat Al-Dhahab, vol.6 p.364, Mogam Al-Beldan, vol.2 p.232.

368

criticized al-Zahir Barquq; he did not stop commanding the good andprohibiting the evil until he died in 800/1397.12

A Damascene alim Shihab al-Din al-Hasabani (d.815/1412)13 chal-lenged the injustice of Sultan Al-Zahir Barquq and those around himwho controlled people’s livelihoods and took away their freedom. Heopposed them and exposed them. This brought him a lot of troubles asthey disliked him, imprisoned him and tortured him until he nearlydied.14

A Damascene alim Shihab al-Din al-Ba’uni (d.816/1413)15 fiercelyopposed Al-Zahir Barquq’s greed, refusing to lend him money from theorphans’ fund, and enticed ulama against him. Al-Zahir responded byremoving and humiliating the alim and by throwing him into prison untilSultan al-Nasir Faraj16 released and entrusted him with the judgeship ofDamascus.17

12 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Shaf eiya, vol.3 p.152, Ibn Toloun ZakhaeirAl-Qasr, paper 76.

13 Ahmad Bin Ismail Bin Khalifa, Al-Nablsi, Al-Hassabani, Al-Demashqi,Al-Shafei, Shehab Al-Din, Mohaddith, Faqih, Osouli, Loghawi, born in 749H-1348AD, died in 815H-1412AD see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.1p.237, Anbaa Al-Ghamr, vol.7 p.78, Lahz Al-Alhaz for Ibn Fahd, p.244, ThailTathqera Al-Hoffaz for Al-Sayoti, p.374, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.1 p.224,Al-Manhal Al-Safi, vol.1 p.224, Qudato Demashque, p.131, Qudato Al-Shafeiyafor Ibn Qadi Shahba, vol.4 pp.10-11, Mojam Al-Moalef een, vol.1 p.164.

14 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Sahfeiya, vol.4 pp.10-11, Ibn Toloun,Zakhaeir Al-Qasr, paper 129, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 115.

15 Ahmad Bin Nasser Bin Khalifa, Al-Nasseri, Al-Baouni, Al-Demashqi,Al-Shafei, Shehab Al-Din Abu Al-Abbass, Faqih, Mohaddith, Mof assir,Modarriss, born in 752H-1351AD, and died in 816H-1413AD, see: Al-DawoAl-Lamei, his bibliography, vol.2 p.231, Qudato Demashque, pp.122-124,Shatharat Al-Dhahab vol.7 pp.118-119.

16 Faraj Bin Barqoq, Al-Malek Al-Nasser, one of the Jarakessa kings, hehad a Baiaa for the Sultanate in 801H-1398AD He exaggerated in slaughteringhis father’s Mamaleeks till they hated him and killed him in 815H-1412AD, see:Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.6 p.168, Badaei Al-Zohour, vol.1pp.317, 350, 354-357, and Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pll2.

17 Al-Sakhawe, Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 p.12, Ibn Toloun, his letters, pa-per 16

369

In the year 795/1392 a Shafi’i judge in Damascus, Najm al-Din al-Hasabani,18 opposed the Mameluk amirs and representatives and pro-tected the people from their violence. He stopped al-hajib al-kabir19

Tamrarbugha al-Manjaki20 who wanted to lay his hands upon the or-phans’ properties, exposed him and enticed people against him.Tamarbugha became angry and imprisoned Najm al-Din, but after a whilehe had to release him when the other judges intervened and threatenedhim with taking the matter to the governor of al-Sham, amir Sayf al-DinTanbak al-Hasani.21 He also opposed dawadar22 Janbak23 who was vio-lent and unjust and Najm al-Din used to describe him in worst terms.When he heard that Najm al-Din criticized and disparaged him, Janbakimprisoned him and framed him for falsifying testimonies of witnessesand for taking bribe. He beat him severely and fined him a lot of money.Najm al-Din continued struggling against the unjust Mameluk emirs andrepresentatives until he was killed in 830/1426.24

18 Omar Bin Haji Bin Moussa, Abu Al-Fotouh, Al-Saadi, Al-Hasbani, Al-Shafei,Najm Al-Din, born in 767H-1365AD Qadi, Faqih, dead in 830H-1426AD see:Tabaqat Al-Shafeiya for Ibn Qadi Shahba, his bibliography, vol.4 pp.95-98, AnbaaAl-Ghamr, vol.8 pl29, Qudato Demashque, pl33, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.193

19 Al-Hajeb Al-Kabeer : He is also named Hajeb Al-Hejab, his job was tomediate between the Omaraa and the Gonoud either by himself or by telling theNaeib, see: Sobh Al-Aasha, vol.4 p.19, vol.5 p.449, Mojam Al-Alfadh Al-Tareikhiya, Al-Asr Al-Mamluki p.59.

20 Tamarbugha Al-Manjaki, Saif Al-Din Al-Hajeb Al-Kabeer, ascribed toAl-Amir Manjak al-Youssuffi, Hajeb Demashque, Tamarbugha liked the scien-tists at the beginning then he hated and hurt them, he was killed in 798H-1395AD,see: Al-Durar Al-Kamena, his bibliography vol.l pp 518-519.

21 Al-Amir Tanbak Al-Hassani, Saif Al-Din, Naeib Al-Sham. He was asagacious, religious, courageous, flexible man, he had Niyabat Al-Sham in 795H-1392AD and was killed in Damascus Fort in 802H-1399AD see: Aalam Al-Wara, his bibliography, p.56, Al-Dawo Al-Lamei vol.3, pp.44-45.

22 Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 113

23 Al-Amir Janbak, one of the Moqadems in Damascus, and its Dawadar,he was originally one of the Otaqaa of Al-Taghri Barmash Al-Tarkumani NaeibHalab, he was killed due to his tyranny in 873H-1468AD see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.2 p.62

24 Ibn Qadi Shahba, Tabaqat Al-Shafeiya, vol.4 pp.95-97, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 146.

370

These were some attitudes of the Damascene ulama who expressedsincere loyalty to their people and whole-hearted devotion in defendingthem from harm. Therefore it is not surprising that their words wereheard, influencing feelings and behavior of the Damascene society of thetime.

One of the proofs demonstrating how much influence the Damasceneulama exerted on the masses is an appeal by the deposed governor of al-Sham, emir Nawruz25 - who refused obedience to Sultan al-Mu’ayyadShaikh al-Mahmudi26 - to the Damascene ulama in 817/1414 seekingtheir support in his uprising against Sultan al-Mu’ayyad Shaikh.27 Whenhis cause became stronger, some ulama accepted the appeal, but the restof them rejected it. This led to a huge discord because a great number ofsoldiers and the common people joined Nawruz’s army28 following the

25 Norouz Al-Hafezi, ascribed to Al-Sultan Al-Dhaher Barqouq who was thefirst to promote him to a Khaski then Amir Khor, he was unjust, miser, who raisedcorruption in Al-Moayed Sheikh’s time, killed in 817H-1414AD, see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.7 p.163, Al-Dawo Al-Lamei, vol.10 pp.204-205.

Al-Khaski, singular of Al-Khaskiya is who accompany the Sultan in his pri-vate time, leads his procession and prepares his Mawkeb, Al-Khaskiya at Al-Malek Al-Nasser Muhammad Bin Qalawoon’s time were numbered as fortythen more till they were around one thousand by Al-Malek Al-Ashraf Bersbai’stime, see: Zobdato Kashf Al-Mamalek for Ibn Shaheen Al-Dhaheri, p.116, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.7 pp.179-180.

Amir Akhor is in charge of the stables of the Sultan or the Amir, he isresponsible for all the requirements of their horses, cattle and the like, the nameis composed of two words: Amir and Akhor which means the one who takescare of the cattle, see: Sobh Al -Aasha, vol.5 p.461.

26 Sheikh Bin Abd Allah Al-Mahmaoudy Al-Dhahery Abu Al- Nassr, Al-Moayed, one of the Jarakessa kings who was a Khaski then Naeib for Tripolithen Damascus then Sultan, he was brave, generous and sagacious, he was deadin 824H-1421AD see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.7 pp. 435-437,Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 pp.308-311, Badaei Al-Zohour, vol.2 p.2, ShatharatAl-Dhahab, vol.7 p.164, Al-Moqtafa, papers 18-28.

27 Ibn Toloun, Zakhaeir Al-Qasr, paper 122.

28 Al-Awam or Al-Aama: They divided in Mamluke age into two greatparts, one known now as The middle-class which is divided into three sections :fine artists, traders, then craftsmen, the second part is divided into three sections

371

opinion of the ulama who accepted that appeal. Sultan al-Mua’yyad senta message to amir Nawruz to appease him and seek reconciliation. Buthe rejected it and he fortified himself inside the Damascus citadel.Mu’ayyad’s army besieged him. The ulama advised him to surrender, buthe refused and so his army and the common people deserted him. Whenhe sensed that defeat was near he sought safety and it was granted. Butwhen he left the citadel, al-Mu’ayyad betrayed him, chained him and hadhim killed.29

The Tatar attacks led by Timurlank (Tamerlane)30 against theCircassian Mameluk state put the Damascene ulama under a real testshowing through it the extent of their loyalty and devotion to their peo-ple. In fact, the Tatar danger became clearer when Timurlank succeededin conquering, with a surprising speed, Transoxiana making Samarqand31

which are villagers, city dwellers of the Ayareen, Fedaweya, Shottar, and Reaasects, Polyak describes the Aama as the farmers, Bedouins, Slaves, craftsmen andsmaller trades men who suffered differentiation between classes resulting in so-cial and economic relationships.

We do not contradict this definition but we add to it those who are inten-tionally or non-intentionally unemployed, like Al-Zoar, Al-Awaniya, Al-Belassiya,Al-Ghawghaa and the rest, we will refer to these sects in our study of the Socialrole of the scientists, see: Taareefat Al-Awam for Ahmad Ramadan in his bookAl-Mogtamaa Al-Islami Fi Belad Al-Sham Fi Asr Al-Horoub Al- Salibiya, pp.100-101, and see: Poliak (A.n.) Les Revoltes Populaires en Egypte AL” Epoque desMamelouks Et Leurs Causes-Economiques, ABSTRA ISLAMIC, Cinquieme serie(1932-34), p.251.

29 Ibn Hijjr Al-Asqalani, Anbaa Al-Ghamr, vol.7, p.163, Ibn Iyass, BadaeiAl-Zhohour, vol.2, pp.13-14, Ibn Kanan, Al-Mawakeb Al-Islamiya Fil MamalekAl-Shamiya, Ibn Toloun, Zakhaer Al-Qasr, paper 123.

30 Taymor, wrongly pronounced Taimour, means melting iron, or meltingkings, and “Lank” means the limp, and he was so called when he composed agang to steal the cattle and was injured, his origin is of Jorkan tribe, that camefrom the Tartarian Berlas tribe, his grandfather is f Qarashor Noyan minister ofJaqtai, the second son of Jenkeez Khan, see: Agaeb Al-Maqdour, his bibliogra-phy, p.194, Sobh Al-Aasha, vol.7 p.307, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.254,Anbaa Al-Ghamr, vol.1 p.15, FakehatAl-Kholafaa, p.291.

31 Samarqand : Lands beyond the river, it is said to be of Thi Al- Quarnainbuildings, built upon Wadi Al-Safad, Al-Azhari mentioned that Shamar Abu

372

his capital. Shortly afterwards he occupied Khorasan,32 Herat,33

Tabaristan34 and Gurgan35 and then he turned towards the city of Tabriz,36

placing it under his control and getting rid of its ruler Kara Muhammadal-Turkomani.37 Then he turned towards Middle East conquering it infast and surprising expeditions.38 It became clearly visible that Timurlankwas aiming to subjugate all the rulers on the earth and to show his terri-ble personality to the world’s nations known at the time as the leader ofan undefeatable army.39 There is no doubt that the establishment of a

Karb built it, so it was called Shamar Kant, then Samaqand, it was also said thatAlexander built it, and said that it was ascribed to Shamar Bin Afriquis BinAbraha, see: Mogam Al-Beldan, vol.3 pp.246-250.

32 Khorassan: a spacious land, its first boundary after Iraq is AzathoirQasabat Gouin and Baihaq, its last boundaries after India, Takharstan, Ghazna,Sagistan and Karaman, it includes big cities like Nissabour, Horat, Marou, Balakh,Taleqan, Abiord, Sarkhass and the cities of Gihoun river, researchers differedconcerning its origin, saying that it is ascribed to Khorassan Bin Aalem Bin SalemBin Nouh (PUH), others said that Khorassam is the sun in Farsi language andWassan is the origin of a thing whereof it issues, others said that it means all thatis plain, as Kharkal Wa San means plain, see: Moagam Al-Beldan, vol.2 pp.350-354.

33 Horat: one of the big cities of Khorassan, it includes big pastures, andfluxing waters, it is said to be built by Alexander, see : Mogam Al-Beldan, vol.5pp.396-397.

34 Tabaristan: Tabari is ascribed to Tabar, while Stan means place or side,so it means the side of Tabar, it encompasses spacious countries like Dahistan,Gorgan, Estrabath, Aamel, Shallouss, see: Mogam Al-Beldan, vol.4, pp.13-16.

35 Gorgan: a great city amidst Tabaristan and Khorassan, some consider itpart of each of them, it contains many mansions and waters, palms and snowspread in its land, see : Mogam Al-Beldan, vol.2 pp.119-122.

36 Tabreez: the most celebrated city of Athrabeegan, includes running riv-ers and great pastures, see : Mogam Al-Beldan, vol.2 p.13

37 Qara Muhammad Bin Beram Khaga Al-Turkumani, Hakem Tabreezand Al-Moussel, died in 791H-1388Ad, see: Al-Dawo Al-Lamei, vol.6 p.216,Badaei Al-Zohour, vol.1/2 p.392.

38 Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 58, 59, Sykes : A History of Persia, VII.P.P. 281-302.

39 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.43, Ibn Hajji, AbraAl-Eissar, paper 58-61, Malcolm, J: History of Persia, pp.482-483.

373

new Mameluk state such as the Circassian Mamluk state - which theneighboring states recognized and submitted to and with which theywere connected through the links of friendship and alliance - simultane-ously with Timurlank’s aspirations to humiliate rulers of the conqueredcountries, represented an obstacle to his expansionist ambitions and hopes.Therefore he resolved to destroy them. Facing such a threat, Sultan Al-Zahir Barquq began preparing for it.40 But the fate intervened because hedied before the start of the Tatar invasion in 801/1398. He was suc-ceeded by his son al-Nasir Faraj and this news made Timurlank happy.41

However, Timurlank marched against the cities of the Mameluk sul-tanate and the cities of al-Sham, such as Aleppo, Hama, Sidon, and Bei-rut, began falling one after the other into the Tatar hands where theconquerors committed terrible crimes of murder, plunder, rape and de-struction.42

And the turn of Damascus came. Its ulama had an obvious influencein directing public opinion and mobilizing it for repelling Tatar attacks.The majority of Damascene ulama met with the notables among the amirs,merchants and the rich. All of them were more afraid of the possiblelosses from surrender than from dangers of resistance.43 So they decided

40 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.l/L pp.369, 378, 386, 387, Ibn Toloun,his letters paper 19, Al-Naeimi, Al-Onwan, papers 59, 56, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 53.

41 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 p.264, Ibn Hajji, AbraAl-Eissar, paper 63, Lamb, H. La vie de Tamerlane. Trad.de L’anglais par Robert.P.204.

42 Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.3 pp.1033-1034,1036, Ibn Al-Shahna, Al-Rawda, vol.2 pp.190-198, Al-Aini, Oqd Al-Guman, vol.27 paper 174-175, IbnArabshah, Agaeib Al-Maqdour, pp.130-138, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12 pp.223-226, Al-Sairafi, Nozhato Al-Nofouss, vol.2 pp.74-77,Al-Salami, Mokhtassar Al-Tawareikh, paper 90, Ibn Eyass, Badaei Al-ZohourVi pp.597,598,599., Mignaelli, vita Tamerlani, p.211, wiet : L’Egypte, Arab,p.526; Price, Memoirs VIII, p.330, Thoumin, Histoire de Syrie, p.245,Yazdi:Zafanama VIII, p.176, Hilda.H, Tamburlaine, pp. 226-229, Champdor.A, Tamerlan, pp.175-178.

43 Ibn-Elwan, Al-Nasaeih Al-Mohemma ( A transcription in DhaheriyatDemashque, no.7357) paper 18, anonymous, Tareikh Al-Ashraf Quaitbai (a tran-scription in the National Library in Paris, no.5916) paper 23.

374

to distribute weapons and supplies in order to prepare the city for a siege.44

They did all that out of fear from the bloodthirsty reputation of the in-vaders. The resistance of Damascus lasted for two whole days because ofgood fortification and the abundance of supplies and equipment. Butsome ulama, including judge Ibn Muflih al-Hanbali45 (d. 803/1400) real-ized the gravity of situation and so they called for the surrender of thecity of Damascus and putting it under the mercy of the invader.46 Histo-rian Ibn Taghriyy Bardi accused them of cowardice, treason andcareerism.47 But the matter cannot be interpreted in that way. However,it is possible that the reason for the eagerness of the Hanbali judge andhis companions for the surrender was their fear for the safety and secu-rity of the citizens of Damascus, especially since, as we have said, theother cities of al-Sham had fallen into the hands of the invaders withoutdisplaying offering worthy resistance.

Finally the inevitable happened to Damascus. It was totally plun-dered and burned. The men were killed, women and children were rapedbestially and hideously. The historians of that era recorded all that. Theinvaders were not just satisfied with destroying the city of Damascus andso when they left, they took away artisans, skillful craftsmen and some ofthe ulama who were plentiful in Damascus.48

44 Ibn Khaldoun, Al-Taarief, p.367, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12, p.219, Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.288-289, Ibn Hajji,Abra Al-Eissar, papers 111-112, Fischel, Ibn Khaldoun and Tamerlane, pp.33-34.

45 Ibrahim Bin Muhammad Bin Mefleh, Al-Ramini, Al-Maqdissi, Al-Demashqi, Al-Hanbally, Taqio Al-Din, Faqih, Mohaddith, a well-cultured ora-tor, who wrote : Fadlu Al-Salato Ala Al-Nabi (PBUH), Ketabu Al- Malaeka, see:Al-Qalaed Al-Jowhariya, his bibliography, vol.1 pp.161, 162, and Al-Daris, vol.2,pp.47-48, Sahatharat Al-Dhahab, vol.7, p 22, Kashf Al-Dhonoun, p.1097, IdahAl-Maknoon, vol.2, pp. 78,198,333.

46 Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.3, p.1046, Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.12, p.240.

47 Ibn Taghri Burdi, Al-Nojoum AL-Zahera, vol.12 pp.236,237,238,239,240.

48 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, 1/2 pp.615-616, Mignanelli, op.cit.p.229,Hilda.H,op.cit 235; Champdor.A.op.cit. P.123;Hitti, Hist, of The Arabs. P.701;Schiltberger : The Bondage and Travels, p.23.

375

The ulama of Damascus were exposed to another real test exempli-fied by their attitude concerning the Mameluk-Ottoman49 conflict and itsoutcome. In fact, the Mameluk-Ottoman relations passed through differ-ent stages. During the reign of Sultan Al-Malik al-Ashraf Qaytbay (872-951/1467-1496) those relations were close and smooth in the face of amutual enemy Ismail al-Safawi.50 During the reign of Sultan Qanswa al-Ghuri (906-922/1501-1516) the relations entered a stage of closenessmixed with caution and were mainly characterized by expressions of ex-

49 In 700H/1200AD Othmani State was founded in Al-Anadoul upon thewreckages remaining from Al-Mamaleek Al-Slajeqa on account of BezantiumEmpire, it remained for two thirds of a century as a mere small Emirate on theborders, living in constant anticipation and fear of the coming danger of war,which sometimes did threaten, and always in motion preparing for it.

Brussia was its capital since 727H/1326AD, and in 768H/1366AD, thissmall Emirate developed into a kingdom on seizing a European land and making“Aderna” its capital, in 857H/1453AD Muhammad Al-Thani openedQostantiniya announcing the start of a new era which is the empire age, thisgreat man centered his forces of his empire on the Bosf or edges mastering bothAsia and Europe wherefore he deserved to inherit the great empire of Byzan-tium, his successors managed to inherit the Mamaleeks and rule the remaindersof the Arab countries, here follows Othmani Sultans in sequence: Othman Al-Awal, Orkhan Al-Awal, Murad Al-Awal, Bazied Al-Awal, Muhammad Galbi,Murad Al-Thani, Muhammad Al-Fateh, Bazid Al-Thani, Selim Al-Awal, SulimanAl-Qanouni, Selim Al-Thani, Murad Al-Thaleth, Muhammad Al-Thaleth, AhmadAl-Awal, Mustafa Al-Awal, Othman Al-Thani, Murad Al-Rabei, Ibraheem Al-Awal, Muhammad Al-Rabei, Suliman Al-Thani, Ahmad Al-Thani,Mustafa Al-Thani, Ahmad Al-Thaleth, Mahmoud Al-Awal, Othman Al-Thaleth, MostafaAl-Thaleth, Abd Al-Hamid Al-Awal, Selim Al-Thaleth, Mostafa Al-Rabei,Mahmoud Al-Thani, Abd Al-Meguid, Abd Al-Azia, Murad Al-Khamis, Abd Al-Hamid Al-Thani, Muhammad Rashad, see : Tariekh Al-Dawla Al-Aliya Al-Othmaniya, Muhammad Farid Bek, pp.8-9,10, Majmouat Monshaat Al-Salateen,Feridon Bek, paper 9, document 16/8.

50 Ismail Al-Safawi: Shah Faris (1499-1524AD), he founded the Saf awiyaState, he resorted independence to the countries, made the Shite the official cultof Faris, he won his battles with the Osbakiya tribes, and started a long warseries with the Turkish Othmanis on resisting the Turkish Sultan Selim Al-Awal’sinvasion to his country (1511Ad) see: Monshaat Al-Salateen (Mashoosh Halab)paper 329, Ibn Elwan, Nassamat Al-Asshaar, paper 78, Al-Nassaeh Al-Muhemmafor the same author, paper 111.

376

treme sympathy of one side to the other. At the beginning of 922/151652

and as a result of the expansionist aspirations of the Ottoman SultanSelim I, the two sides clashed in the battle of Marj Dabiq which ended ina sweeping Ottoman victory after which the Ottomans entered Aleppoand then turned towards Damascus ushering the beginning of a real testfor its ulama. As soon as Selim I entered Damascus, its ulama welcomedhim as the liberator considering him the saviour of the Damascene peo-ple from the oppression and despotism of Circassian Mameluks. The ulamainstructed the Damascene masses to attack the army retreating before theOttomans and declared their loyalty and recognition to the new author-ity after they realized that this would be to the benefit of the Damascenepeople whose guardians they appointed themselves.

There is no doubt that the ulama had no choice but to submit to thevictors and accept them so they hurried to recognize the new ruling au-thority bestowing it with legality and insisting with the Damascene massesabout the necessity of extending obedience to them.53 The ideal way forachieving this was through their mosque sermons. For that reason theirfirm principle was deference to the conqueror and submission to him.54

51 Quansou Bin Abdullah, Al-Sultan, Al-Ashraf, Abu Al-Nassr, Al-Jarakassi,known by Al-Ghori, one of the Mamaleek Al-Jarakessa, born around 850H-1446AD, succeeded to the Sultanate throne in 906H-1500AD, and managed tokeep it for fifteen years then died in 922H-1516AD, see: Badaei Al-Zohour, hisbibliography, vol.3 p58, Al-Badr Al-Talei, vol.2 p.55, and Shatharat Al-Dhahab,vol.8, pp.113-115.

52 Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.5 pp.148-150,171,174,176, Ibn Toloun,Mofakahat Al-Khellan, vol.2 p.60, Aalam Al-Wara, p.38, Ibn Zanbal, AakheratAl-Mamaleek, pp.131-136, Ahmad Fouad Metwalle, Al-Fath Al-Othmani LeBelad Al-Sham, p.85, Muhammad Mostafa, Ziyada, Nehayato Salateen Al-Mamaleek, Al-Jameiya Al-Misriya Magazine for Historical Studies, May Edi-tion 1951 AD, pp.9,18, Das Tubinger Fragment der Chronic des Ibn Tulun,Hartmann, p.128; A.N. Poliak, Feudalism in Egypt, Syria, Palestine and Leba-non, p.59.

53 Ibn Al-Shahna, Al-Durr Al-Montakhab, pp.203-206, Al-Aleemi, ThailAl-Anass Al-Galil, paper 117, Ibn Toloun, his letters paper 205-206.

54 Rozental, Al-Fikr Al-Siyassi Fi Al-Islam, pp.3-27 (translated by YoussefNazer, Syria 1988AD) H.Ragab, Baad Al-Eetebarat Hawla Nathariyat Al-SonnaHawla Al-Khelaf a, 3/101-110 (translated by Gamil Cadouri, Syria 1987AD)

377

We cannot accept that the majority of ulama who were connectedwith the Circassian Mameluks as the ruling authority were honest to themasses in expressing their position of being guardians to them. A lot ofthese ulama offered their services to the Mameluks,55 not out of concernfor the welfare of the Damascene masses, but because of the shared mu-tual interests with the Mameluks. Some of the ulama put themselves inthe service of prominent princes for the sake of winning their sympathyand out of ambition for high offices. In 894/1488 somebody threw a stoneinto the Dar al-Niyaba in Damascus with a letter saying that Shu’ayb,56

deputy Shafi’i judge,56 was unjust. Qanswah al-Yahyawi,57 the sultanate’srepresentative, conveyed it to the Shafi’i judge Shihab al-Din Ibn al-Farfur58

who had no option but to sack him without checking the report.59

Furthermore some ulama did not hesitate to place themselves in theservice of the enemies of Islam such as the judge of Damascus Shams al-Din al-Nabulsi60 (d.805/1402), who backed the Tatar invaders and par-

L.Bandar, Nazariyato Al-Ghazali Hawla Al-Hokouma Al-Islamiya, p.99 (trans-lated by Khaled Selim, Syria 1987AD).

55 Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 pp.274-275, 290,Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.2 pp.115,127,173, vol.3 pp.21,43, 48, Ibn TaghriBurdi, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.6 pp.253-254; Ibn Sasri, Al-Dura Al-Modiya,p.37.

56 No resources were found for his bibliography.

57 Qansou Al-Yehyawe, Al-Dhahery Jumqaq, Wali Neiybat Alexandria,Tripoli, Halab, Damascus in 884H-1479 AD. He was badly reputed at the be-ginning of his work life that Damascus people stoned him in 898H-1492AD.But later he became virtuous in his life that they extremely desired to carry himupon their heads on his death in 903H-1497AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, hisbibliography, vol.6 p.199, Badaei Al-Zohour, vol.3, p.296, Aalam Al-Wara,pp.97-99.

58 Ahmad Bin Mahmoud Bin Abd Allah, Shehab Al-Din, Ibn Al-FarfourAl-Demashqi, Al-Shafei, Faqih, Adib, born in 825H-1448AD and died in 911H-1505AD, see Al-Qawaqeb Al-Saeira,vol.1 pp.141-145.

59 Al-Basrawi, his history, p.133, Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 49,Fayet Caston, Thabata Be Maraseem Mamaleek Souriya, p.55 (translated byAntoine Farah, Beirut 1990AD.)

60 Muhammad Bin Muhammad Bin Ahmad, Al-Nablsi, Al-Demashqi, Al-Hanbali, Shams Al-Din, Faqih, Loghawi, Modarriss, he held Qadaa Al-Hanabela

378

ticipated in taking people’s property unjustly.61 Some faint-hearted ulamapartook in his misdeed. One such person was Muhy al-Din Ibn al-Kishk62

(808/1405) whom the Tatars appointed a judge. He was named the Judgeof the Tatar kingdom. He became involved with them in wrongdoingsexcessively maltreated the people of Damascus.63

Some ulama contributed to the imposition of additional taxes on theDamascene people and for an unauthorized spending of the propertyendowed for the orphans and different schools after they removed rea-sons for resistance to those taxes with invalid fatwas.64 One of thoseulama was the afore-mentioned Shams al-Din al-Nabulsi. Nobody wassatisfied either with his testimony or with his rulings. Ibn Tulun said ofhim “Never in the history of Islam were endowments sold out as in histime, and rarely was any of it sold properly. In this way he opened thedoor which will never be closed.”65

Cooperation between the Mameluks and the ulama required that theulama enter different state bodies and so they were appointed judges,legal consultants, heads of state treasury,66 and inspectors. Besides, all

in Damascus several times, died in Damascus in 805H-1402AD, see: QudatoDemashque, his bibliography, p.287, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 pp.52-53.

61 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.287, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 68.

62 Mahmoud Bin Ahmad Bin Ismail, Al-Demashqi, Al-Hanafi, Mohye Al-Din, known by Ibn Al-Kishk, Faqih, he held Qadaa Demashque in 800H-1397AD,he said Al-Khotba in Al-Omawi Mosque, died in 808H-1405AD, see : Al-DawoAl-Lamei, his bibliography, vol.10 p.127, Qudato Demashque, p.202, ShatharatAl-Dhahab, vol.7 p.80.

63 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.204,287, Zakhaeir Al-Qasr, paper38-39, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 76

64 Al-Younini, Thail Meraatu Al-Zaman, vol.2 pp.386-387, Al-Siqaii, TaliKetab Al-Wafiyat, p.18, Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb Le Zaghal Al-Manasseb,paper 22, Muhammad Mostafa Zayada, Nehayato Salateen Al-Mamaleek,pp.38,39. Lapidus, Muslim Cities in the Later Middle Ages, p.4.

65 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.287, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 115.

66 Khazanato Bait Al-Mal: to which all finance of the kingdom is carried, itis managed by a distinguished Nazer, see : Sobh Al-Aasha, vol.4 p.31, Al-WolatWai Qudato, Al-Kindy, pp.70,112, 113, Al-Aalaq Al-Nafissa, p.16, Khotat Al-Maqreezi, vol.2 p.249,Al-Intessar, vo.4 pp.64-65.

379

the grand Sufi shaikhs,67 chief reciters of the Qur’an,68 lecturers, preach-ers and imams received official decrees of their appointments.69

The supreme judges benefited most among the category of ulama.70

They enjoyed a lot of political participation by virtue of their proximityto the governing authority. Unfortunately in most cases their posts be-came corrupt and based on bribery, so that the buying positions in thejudiciary became widespread in spite of the importance of these posts.71

There are a lot of examples for this: a Hanafi judge in Damascus, Zaynal-Din Ibn al-Kafri72 (d.809/1406), got his post through bribery. He did

67 They supervise men of Al-Toroq Al-Soufiya, see : Sobh Al-Aasha, vol.6p.38, vol.11, pp.90,98.

68 Scientists who knew Ahkam Quraan reading, see: Sobh Al-Aasha, vol.7p.323.

69 Ibn Al-Furat: Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 pp.12-13, Ibn Toloun,Omaraa Demashque, pp.84-85, 102, 117, Ibn Eyass, Badaei Al-Zohour, vol.2p.258, Al-Naeimi, Al-Daress, vol.1 pp.9-10, 413, Supernheim-Mortz, NeqoushArabiya Li Sourya Al-Shamaliya, Magazine of The Institute of France for Al-Aathar Al-Sharqiya, Cairo, 25/11 Becker, S.H., Hawla Neqoud Sourya Fi Al-Asr Al-Mamluki, pp.93-100 (translated by Louis Sayel, Beirut 1990AD), Straus-Eily, Al-Asaar Wai Rawateb Fi Al-Asr Al-Mamluki, Magazine of Al-DerassatAl-Islamiya Institute, Paris 5/86-87, Bauper-William, Misr Wa Souriya TahtaHokm Salateen Al-Jarakessa, 16/118-123 (translated by Louis Sayel-Beirut1988AD)

70 Qudat Al-Qudat: appointed by Al-Sultan Al-Mamluki who grants themQadaa Khloaat, holds a celebration at their appointment, they used to judgedifferent Qadaya , civil, criminal, legislative, they will be discussed in details involume 4, see : Sobh Al-Aasha, vol.4 pp.36,41, Khotat Al-Maqrizi, vol.3 p.340,Al-Wolat Wai Qudat, p.589.

71 Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.7 p.175, Soufageih,Marasseem Mamaleek Souriya (Al-Derassat Al-Sharqiya Institute Periodical,Beirut), 12/46, Al-Maqrizi, Al-Solouk, vol.2 p.126, Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 pp.30, 37, 63, 77, 140, Ahmad Abd Al-Razeq, Al-Bathl WaiBarttala, p.97, Gibb and Bowen : Islamic Society and the west V.I.Pt.207, Russel,Voyage en Syrie et en Egypte Pendant Les Annees 1782-1885, V.II.P.93.

72 Abd Al-Rahman Bin Youssef, Bin Ahmad Ibn Al-Kafri, Al-Demashqi,Al-Hanafi, Zein Al-Din, Qadi, Faqih, Mohaddith, born in 750H-1349AD anddied in 805H-1402AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.4 p.159,Qudato Demashque, pp.203,205.

380

not have good reputation and was ignorant of fiqh. He was selling booksafter changing their titles.73 A Shafi’i judge in Damascus, Nasir al-Din b.Khatib Naqrin74 (d.818/1415), also got his post through bribery, wasignorant of fiqh, engaged in selling posts, and was accused of stealing thepeople’s endowments.75 A Shafi’i judge in Damascus, Shihab al-Din al-Himsi76 (825/1421), got his post through bribery and publicly took bribe.77

A Maliki judge in Damascus, Shihab al-Din al-Umawi78 (d.836/1432),also got his post through bribery, and Sultan Mua’yyad Shaikh despisedhim for that and called him a magician.79 A Hanbali judge in Damascus,Izz al-Din al-Baghdadi80 (d.846/1442), got his post through bribery had abad reputation, took money from people for issuing fatwas.81 Baha al-

73 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.205, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper118-119.

74 Muhammad Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Hamawe, Al-Demashqi, Al-Shafei, Nasser Al-Din, known by Ibn Khateeb Naqreen, Faqih,held the Qadaa of Demashque, Halab and Tripoli, born in 790H-1388AD anddied in 818H-1415AD, see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliography, vol.7 pp.202-203, Al-Dawo Al-Lamei, vol.10 p.14, Qudato Demashque pp.129-130.

75 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.129-130, Zakhaeir Al-Qasr, paper211, Al-Bathl Wai Barttala, p.lll

76 Ahmad Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Hamsi, Al-Salhi, Al-Demashqi, Al-Shafei, Shehab Al-Din, Faqih, held Qadaa of Al-Shafeiya in Da-mascus in 806H-1403AD and was deposed in 808H-1405AD, see QudatoDemashque, his bibliography, p.130.

77 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.130, Thakhaeir al-Qasr, paper 216.

78 Ahmad Bin Abd Allah Bin Muhammad Al-Omawi, Al-Demashqi, Al-Malki, Shehab Al-Din, Wali Qadaa Demashque and Tarablus, Faqih, Mohaddith,died in 836H-1432AD, see Al-Dawo Al-Lamei, vol.1 pp.369-370, QudatoDemashque, pp.254,255.

79 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.255, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 119.

80 Abd Al-Aziz Bin AH Bin Abd Al-Aziz, Al-Baghdadi , Al-Maqdissi, Al-Bakri, Al-Hanballi, Ezz Al-Din, Abu Al-Barakat, Mofassir, Faqih, Osouli, Moqrei,Mohaddith, Nahawi, Bayani, born in 770H-1368AD and died in 846H-1442AD,see: Qudato Demashque, his bibliography, p.294, Al-Anas Al-Galil, pp.597-598,Al-Dariss, vol.2 p.53, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.259, Kashf Al-Dhonoun,1292, Hadiyato Al-Aaref een, vol.1 pp.582,583.

81 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.299-300, Thakhaeir Al-Qasr, pa-per 225.

381

Din Ibn Hajji82 (d.850/1446) got his post of a Shafi’i judge in Damascusfor 5,000 dinars paid as bribe.83 Najm al-Din b. Qadi84 (d.850/1446) gothis post of the Hanafi judge in Damascus through bribery after he criti-cized others for doing the same.85 Muhibb al-Din b. Al-Qasif86 (d.909/1503) paid 3,000 dinars as a bribe to get the post of Hanafi judge inDamascus. Also Shihab al-Din Ibn al-Farfur (d.911/1505) paid the amountof 32,000 dinars as a bribe to get the post of Shafi’i judge in Damascus,so he beat his rival Salah al-Din al-Adawi87 (d.908/1502) who could notcollect more than 10,000.88

The supreme judges were directly responsible for organizing the issues ofjudiciary and jurist schools, and for maintaining other schools. But they leftthese duties to their deputies. These kinds of appointments were also cor-rupted. The examples of these are: in 856/1452 Shafi’i judge Shihab al-Din Ibnal-Farfur entrusted Shafi’i judgeship of Damascus to a person from Hamawho was a gate-keeper at the Madrasa al-Badra’iyya in exchange for a bribe.89

82 Muhammad Bin Omar Bin Hajji, Al-Saadi, Al-Hasbani then Al-Demashqi,Al-Shafei, Bahaa Al-Din, Wali Qadaa Al-Shaf eiya in Demashque in 830H-1426AD, he was a Faqih, Mohaddith who died in 850H-1446AD, see: Al-DawoAl-Lamei, his bibliography, vol.8 pp.242-243, Qudato Demashque, pp.156-159.

83 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.156, his letters, paper 275.

84 Omar Bin Ahmad Al-Nomani then Al-Demashqi, Al-Hanafi, Najm Al-Din Al-Baghdadi, Faqih, held Qadaa Demashque then Niyabat Al-Sirr, Al-Hisba,Wakalat Beit Al-Mal, died in 850H/1446AD see: Anbaa Al-Ghamr, his bibliog-raphy, vol.9 p.250, Qudato Demashque, p.219,220, 221.

85 Ibn Toloun, Qudato Demashque, p.220, Al-Naiemi, Al-Onwan, paper96.

86 Muhammad Bin Ahmad Bin Hilal Al-Demashqi, Al-Hanafi, known byIbn Al-Qassiff, Moheb Al-Din, Faqih, Mohaddith, held Damascus Qadaa sev-eral times, born in 843H/1439AD, and died in 909H-1503AD, see: QudatoDemashque, his bibliography, pp.236,237, Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.1 p.57,Shatharat Al-Dhahab, vol.8 p.44, Idah Al-Maknoon, vol.1 p.545.

87 Muhammad Bin Abdullah Bin Abd Al-Salam, Al-Adawi, Al-Demashqi,Al-Shafei, Salah Al-Din, Wali Qadaa Al-Shaf eiya in Damascus and Wakeel Al-Sultan and Nazer Al-Jeish, died in 908H-1502AD, see: Qudato Demashque, hisbibliography, p.179, Al-Dawo Al-Lamei, vol.8 p.98.

88 Al-Sakhawi, Al-Dawo Al-Lamei, vol.8 p.98, Ibn Toloun, Mof akahatAl-Khellan, vol.1 pp.36-37

382

In 885/1480 Radi al-Din al-Ghazzi90 asked judge Qutb al-Din al-Khaydari91 tobe appointed deputy judge of Damascus in exchange for 900 dinars in gold.He paid a part of it and for the rest he wrote in an IOU.92 In 902/1496 aMaliki judge, Shams al-Din al-Andalusi,93 entrusted his deputy ignorant oflegal rulings, Shihab al-Din, the nephew of judge Shu’ayb,94 with Maliki judge-ship in Damascus because the judge owed him some money and they agreedon writing off this debt in exchange for the appointment. Out of fear of peo-ple’s talk they also agreed that Shihab al-Din should bring nazir al-jawali,95

89 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.50, Al-Naeimi, Al-Onwan,paper 115,116,118

- Al-Badraeiya School: Of Al-Shafeiya schools in Damascus, was built byAl-Qadi Najm Al-Din Abu Muhammad Abd Allah Al-Badraei, died in 654H-1256AD, it was built where the Amir Usama Al-Jabali’s house was, he was oneof Salah Al-Din Al-Aayoubi’s Amirs, it was for the Asqofiya Al-Romaniya, itstill exists as a center for Al-Fath Al-Islami Institute, see: Al-Bedaya Wal-Nehayavol.13 p.196, Al-Daress, vol.1 p.205.

90 Muhammad Bin Ahmad Bin Abd Allah Al-Aameri, Al-Ghazzi, Al-Demashqi, Al-Shafei, Radio Al-Din, born in 811H-1408AD, Faqih, he studiedand gave Fatawa, worked in a book he called “Bahgato Al-Nazereen Ela TaragemAl-Motaakhereen Men Al-Shafeiya Al-Motabareen”, died in 885H-1480AD, see:Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.6 p.324.

91 Muhammad Bin Muhammad Bin Abd Allah, Bin Khaider, Al-Zobaidi,Al-Balqawi, Al-Demashqi, Al-Shafei, known by Al-Khaidari, Qotb Al-Din,Mohaddith, Osouli, Faqih, Moarekh, Nassabah, born in 821H-1418AD anddied in 894H-1488AD, see:

Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.9 pp.117-124, Nozom

Al-Eqyan, p.162, Qudato Demashque, pp.177-179, Al-Daress,

vol.1 pp.7, 8, Al-Badr Al-Talei, vol.2 p.245, Idah Al-Maknoon,

vol.1 p.231, vol.2 p.67, Hadiyato Al-Aarefeen, vol.2 pp.215-216.

92 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.31, his letters, paper 148.

93 Muhammad Bin Yousseff Al-Andalussi, Al-Demashqi, Al-Malki, ShamsAl-Din, he held Qadaa Al-Malekiya in Damascus in 900H-1494AD and wasdeposed twice, he gave Fatwa, and taught, died in 920H-1514AD, see: QudatoDemashque, his bibliography, p.268.

94 No bibliography was found.

95 Nazzer Al-Gawali: who supervises the Gezya taken form Ahl Al-Zemmaof Gezya each year, see: Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.462-463.

383

Barsaby the Mad,96 who was known for his absent-mindedness and van-ity, to intercede on his behalf with a judge so that the judge could say ofanyone who objected to that appointment that he was forced to do so.97

In the year 916/1510 the Shafi’i judge in Damascus Shihab al-DinIbn al-Farfur sacked his deputy Abd al-Qadir al-Nu’aymi because he didnot borrow him money.98 He also entrusted Badr al-Din al-Mu’tamidwith the Shafi’i judgeship in Damascus in exchange for a bribe of 200dinars. He also appointed others for 40 sacks of barley.99

In the year 921/1515 Shafi’i judge in Damascus Waliy al-Din Ibn al-Farfur demanded from Shiab al-Din al-Ramli100 1,000 dinars,101 but herefused, then he asked second time but the latter came up with 500. WhenShihab al-Din demanded that this debt be written on paper, Ibn Farfurbecame angry, sacked him and appointed Taqiy al-Din al-Qari’,103 whoalso promised him a large amount for this post104 of deputy imam at theUmayyad Mosque.102

96 Bersbai Al-Majnoun, he was appointed as Hajib Thani in Damascus in899H-1493AD, then as Nazzer Al-Gawali in 907H-1501AD see: MofakahatAl-Khellan, vol.1 pp.156, 171,232,244, 257.

97 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 p.171, Qudato Demashque,p.265.

98 Ibn Toloun, Naqd Al-Taleb, paper 35.

99 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1, p.354.

100 Muhammad Ahmad Bin Mahmoud, Al-Demashqi, Al-Shafei, WalioAl-Din, known by Ibn Al-Farfour, Qadi Halab then Damascus, Faqih, Mohaddith,dead in 937H-1530AD, see: Qudato Demashque, his bibliography, pp.182-183,Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.2 pp.22-23.

101 Ahmad Bin Muhammad Bin Ali Al-Ramli, Al-Demashqi, Al-Shafei,Shehab Al-Din, known by Ibn Al-Mallah, Faqih, Naeib in Imamat Al-OmawiMosque, Mashyakhat Al-Iqraa in Al-Sibaiya School, born in 859H/1454AD,diedin 923H/1517AD, see: Al-Kawakeb Al-Saeira, his bibliography, vol.1 pp.127-128, Shatharat Al-Thahab, vol.8 p.123.

102 Al-Omawi Mosque: also called Gamei Demashque, Gamei Bani Omaya,Al-Gamei Al-Kabeer, in the Arameyeen era, it was a great statue named upon“Hadad” their god, then the Greeks used it as a temple for their gods in Al-Helnesti epoque, so did the Romans who took it for “Jupiter”, then in Rome’sCaesar Theodos’ era, some of its walls have been fallen, he built it wonderfully,turned it to a church named “Mario Hanna Al-Meimdan”, then the Arab Mus-

384

Since the appointment of some deputy judges was completed in thesemanners, it was not surprising that some ignorant and sinners reachedruling positions, so the people of Damascus avoided them.105 This madethem leave their posts or courts or even leave Damascus itself. Shihab al-Din al-Ramli, deputy to the Shafi’i judge Waliy al-Din Ibn al-Farfur, choseto join his son106 in Egypt “when he realized that he was not accepted inDamascus”.107 Also the Shafi’i judge Sharaf al-Din al-Zanklawi108 moved

lims opened Damascus and turned the eastern part of the temple or the churchinto a mosque, when Al-Waleed Ibn Abd Al-Malek came, he took the westernpart to complete the mosque, Ibn Asaker and other Moarekheen have men-tioned that Al-Waleed have given Christians four churches in return, when OmarAbd Al-aziz ruled, they tried to take back Mario Hanna church, he offered togive them even more than what Al-Waleed has given them, offering them all Al-Ghota churches, and wrote certificates for them proving their ownership andapproval, building Al-Gamei Al-Omawi started in effect in 87H-705AD, where-upon Al-Waleed wrote: “Our God the Greatest has willed us to build this mosqueand subvert the church that was within, this has duly been done by Abd AllahAl-Waleed Amir Al-Momeneen, in Al-Hijja, year Eighty Seventh of Al-Hijra.”Its building was completely finished in 96H-714AD see: Mokhtassar TareikhDemashque, vol.1 p.295, Al-Daress, vol.2 p.371, Al-Rawdato Al-Ghanaa,pp.105,106, Morouj Al-Thahab, vol.3 p.167, Ahsan Al-Taqasseem, p.158.

103 Abu Bakr Bin Muhammad Bin Yousseff, Al-Qarei, Al-Demashqi,Al-Shafei, Taqio Al-Din, Faqih, Moqrei, Nahawi, Osouli, Shaeir, died in 945H-1542AD, see: Al-Kawakeb Al-Saeira, vol.2 p.89-90, Shatharat Al-Dhahab, vol.8pp.260-261.

104 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Khellan, vol.1 .386, Ibn Elwan, Al-NassaehAl-Mohemma, paper 53.

105 Ibn Toloun, his letters, paper 218, Ahmad Abd Al-Razeq, Al-Bathl WaiBartala, p.138.

106 His name was not found.

107 When he found that he was not liked amongst people. (108) No bibli-ography was found for him.

107 Maidan Al-Hasa: in Damascus near Al-Qedam Mosque, starts by BabAl-Mosalla to Al-Gizmatiya, see: Kotat Demashque, p.443,

Al-Solouk, vol.1 p.824, vol.2 p.99.

108 Bab Al-Jabiya: one of Damascus city gates, it is in the west,ascribed toAl-Gabiya village, see: Nozhato Al-Anam, p.25, Khotat Demashque, p.434.

385

from Maydan al-Hasa109 to Bab al-Jariya110 because he was not acceptedby the citizens of Maydan. Ibn Tulun described him as “supporting him-self through extortion.” 111

This means that people in Damascus were not forced to turn to courtswhose judges’ honesty they doubted, that is to say, they could take theircases to any judge in the city, and such an example we have not seenbefore or since.

The Circassian Mameluks richly rewarded the ulama linked to themand participated with them in administering Damascus. They even ap-pointed them to positions outside of religious affairs such as the posts ofvizier,112 secretary113 and army inspector.114 There is nothing strange here,because at that time there was no separation between religion and statewhich is, unfortunately, the contemporary view. But in essence these can-

109 Ibn Toloun, Mofakahat Al-Kellan, vol.1 p.121.

110 Al-Wazeer: his is the highest supreme job which was once donated tomen of swords and the other to men of letters, in both it was once elevated to fullemployment in which the Wazeer has the authority to tell his opinion in allcountry affairs, thus equalizing Naeib Al-Sultana or echoes his authorities, see:Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.478-479, vol.10 p.91, Khotat Al-Maqrizi vol.2 p.305,Al-Hadara Al-Islamiya Fil Osour Al-Wosta for Ahmad Abd Al-Razeq p.53-57.

111 Katib Al-Sirr: Katem Al-Sirr in slang language, he keeps the secrets ofthe king and signs the Qassass in Dar Al-Adl and others, sits on the Sultan’s leftat Dar Al-Adl to solve the complaints, the Sultan depends upon him in Tashareef,he reads messages to the Sultan, receives news of the Kingdoms and informsthem to the Sultan, he answers the letters sent for him, he informs deputies oftheir duties, he looks up the Bareed, Nijaba and their affairs, he does not employin his office except qualified people, see: Sobh Al-Aasha vol.1 p.104, vol.4p.29,44,53, vol.11 p92-93.

114 Nazer Al-Jaish: he is responsible for registering soldiers’ names, theirnumbers and expenses, see: Sobh Al-Aasha, vol.11 pp.323-325, Khotat Al-Maqrizi, vol.1 p.141, Naqdu Al-Tableb, paper 25.

- Of who held the position of Wazeer, Katib Al-Sirr, and Nazer Al-Jaish inAl-Jarakessa time, see: Al-Siqaii, Tali Waf iyat Al-Aayan, pp.4, 33, 58, 59, 78,84,86, Al-Sakhawi, Al-Dawo Al-Lamei, vol.11 p.6, Al-Sayyoti, Nozom Al-Oqyan,pp.26-27,162, 168, Ibn Al-Furat, Tareikh Al-Dowal Wai Molouk, vol.9 p.357,Shimil Annie Mary, Al-Kholafaa Wai Qudat pp.44-53,99-100 (translated byGoerge Sobh, Beirut 1992AD)

386

not be separated. Among those who were richly rewarded by theMameluks was Sadr al-Din al-Adami115 (d.815/1412), who, in additionto being deputy Hanafi judge, was a secretary, and an army and marketinspector in Damascus. Afterwards he was appointed the supreme Hanafijudge in Damascus, and then in Cairo. Before he took up these posts hewas a pauper. After being dismissed from them he became rich on ac-count of handsome rewards the Mameluk representatives gave him.116

Another one of those ulama was Shams al-Din al-Ikhna’i117 (d.816/1413)who changed posts so he was a judge in al-Rakb,118 Zar’a,119 Gazza, andwas deputy judge in Damascus and in the army.120 He was also in chargeof the treasury121 and was an army inspector and judge at the court ofAleppo. Then he was appointed supreme Shafi’i judge in Damascus. TheMameluks showered him money and favours.122 Another one of them is

115 Ali Bin Muhammad Bin Muhammad Al-Demashqi, Sadr Al-Din Al-Aadami,Al-Hanafi, born in 770H/1368AD, worked in Fiqh and Adab, died in 815H/1412AD,see: Qudato Demashque, his bibliography, pp.206-207, Al-Dawo Al-Lamei vol.6 p.8.

116 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.206-207, Zakhaeir Al-Qasr forthe same author, paper86.

117 Muhammad Bin Muhammad Bin Othman Al-Ikhnaei, Al-Shaf ei, ShamsAl-Din, Faqih, Muhaddith, born in 757H/1356AD, dead in 816H/1413AD, see:Qudato Demashque, his bibliography, p.126, Al-Dawo Al-Lamei, vol.9 p.136,Anbaa Al-Ghamr, vol.7 p.14.

118 Qadi Al-Rakb: he is the judge who approves Rakb Al-Hojjaj, signs it inDiwan Al-Inshaa, knows Ahkam Al-Hajj, Al-Hokm in Mahzorat Al-Ihram, see:Sobh Al-Aasha, vol.11 p.442, Naqdu Al-Taleb, paper 65.

119 Zaraa: one of Horan villages, see: Taqweem Al-Beldan, p.259.

120 Qadi Al-Askar: He holds Qadaa Al-Askar and judges their cases likeGhanaeim, Shareka, Qisma, Mabieat, Al-Rad Bel Aib, he solves problems in Al-Askar realm to avoid them during war battles, Qudat Al-Askar representedMalekiya, and Hanbaliya in Al-Saham and represented Al-Hanafiya and Al-Shafeiya in Egypt, see: Sobh Al-Aasha, vol.4 pp.36,192, vol.11 p.96.

121 Wakalato Beit Al-Mal: a great job, who held it used to talk of all that isconcerned with properties sold or bought by Beit Al-Mal, it was not held except bythose of high status of Sheikhs Al-Adl, he used to sell whenever he found it essentialand good for Beit Al-Mal, see: Sobh Al-Aasha, vol.3 pp.483-484, vol.4 pp.36-37.

122 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.126-127, Al-Naimi, Al-Onwan,paper 128.

387

Najm al-Din Ibn Hajji (d.830/1426) who was in charge of fatwas at Daral-Adl,123 and of the Shaikh Umar Shah Khaniqah,124 and judgeship ofHama and Tripoli twice each, and Shafi’i judgeship of Damascus. Sultanal-Ashraf Barsaba’i125 favoured him and rewarded him richly.126 He couldinfluence the sultan who was receptive to his word. Shihab al-Dina Ibnal-Kishk127 (d.837/1433) who was in charge of Hanafi judgeship severaltimes in Damascus was also entrusted with inspecting the army. He usedto visit and flatter sultans and representatives a lot. For that reason hisword was influential with them and his requests were regularly met.128

As for the ulama who were not connected to the Mameluks and whoopposed their views, they did not enjoy the reward. On the contrary,they were chased because of their political ideas and were beaten, impris-oned and demoted from their positions of giving Friday sermons, leadingprayers, teaching, judging, etc. They made difficult for them to earn liv-ing. One of those was muhaddith and faqih of Damascus Shihab al-Dinal-Milhi (d.793/1390) who openly opposed Sultan al-Zahir Barquq andsupported those representatives who refused obedience to him. When hewas arrested and brought in front of al-Zahir Barquq, the first thing he

123 If taa Dar A-Adi: in Egypt, this position was held by four, each ofwhom used to represent one of the four Mathaheb, they were two in Al-Sham,one Shafei and the other Hanafi, the Naeib used to sign their Walaya, see: SobhAl-Aasha, vol.4 pp.36,198, Naqdu Al-Taleb, paper 16

124 It is also called Al-Khanqah Al-Nahriya.

125 Bersbai Al-Daqmaqi Al-Khaheri, Abu Al-Nassr, Al-Sultan Al-MalekAl-Ashraf, one of Al-Salateen Al-Jarakessa, he succeeded to the throne of theSultanate in 824H/1421AD, he invaded Cyprus and imprisoned its king, he erectedmany schools in Egypt, was an august king, pious to the Sharia, loved by itsscientists, died in 841H/1438 AD, see: Al-Dawo Al-Lamei, vol.3 p.8, Badaei Al-Zohour, vol.2 p.15, Tareikh Al-Kaaba for Ba Salama, p.141.

126 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.146-147.

127 Ahmad Bin Mahmoud Bin Ahmad, Al-Demashqi, Al-Hanafi, knownby Ibn Al-Kishk, Shehab Al-Din, held Qadaa Demashque for many years, andwas also Nazer Al-Jaish for many times, died in 837 H/1433 AD, see: Anbaa Al-Ghamr, vol.8 p.308, Al-Nojoum Al-Zahera, vol.15 pp.185-186, Shatharat Al-Dhahab, vol.7 p.219.

128 Ibn Toloun, Qudato Demashque, pp.212-214, Al-Naeimi, Al-Onwan,paper 132.

388

told him was: “Allah made you rule over us even if we are wrong-doers.”The Sultan ordered his imprisonment and beating and so he was beatenbadly and left in prison till he died.129 Ala al-Din al-Sabki130 (d.809/1406)was the faqih of Damascus who opposed the oppression of Sultan al-Zahir Barquq and openly opposed his son al-Nasir Faraj and. Nasir hadhim arrested, accused him on trumpeted charges of taking money fromendowments illegally and banned him from teaching at the madrasas ofDamascus. Ala al-Din ran away from him and died in hiding.131 Shihabal-Din al-Bauni (d.816/1413), the famous faqih and khatib of Damascus,was falsely accused of bribery because he was supporting the truth andits promoters. He was appointed the supreme Shafi’i judge of Damascusand he performed honorably and honestly. In 796/1393 sultan al-ZahirBarquq demanded to borrow money from the orphans funds but he re-fused and so the sultan sacked him and banned him from giving Fridaysermons at the Umayyad Mosque.132

Nevertheless, the ulama of Damascus exercised great influence asactive factors in the society and as helpers of the ruling regime. On theone hand, they were the elite among the cultured and unchallenged inter-preters of the heavenly law who also managed commercial, educationaland legal issues of the people. They were not a separate class, but part ofthe people who belonged to different social levels. On the other hand, theulama of Damascus relied on cooperation with the Circassian Mameluksas the ruling class. They succeeded in utilizing state assets and the assetsof the Mameluks themselves for establishing various educational institu-

129 Ibn Toloun, his letters, paper 216, Zakhaeir Al-Qasr, paper 175, IbnHajji, Abra Al-Eissar, paper 103.

130 Ali Bin Muhammad Bin Abd Al-Barr Al-Answari, Al-Khazragi, Al-Sobki,Al-Demashqi, Al-Shafei, Alaa Al-Din, born in 757 H/1356 AD, he held QadaaAl-Shaf eiya in Damascus twice in Al-Sultan Al-Dhaher Barqoq’s era, twice inhis son, Nasser Al-Faraj’s era, Faqih, Mohaddith, died in 809H/1406AD, see:Al-Dawo Al-Lamei, his bibliography, vol.5 p.308, Qudato Demashque, pp.124-125.

131 Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 186, Ibn Toloun, Zakhaeir Al-Qasr, pa-per 126, Ibn Hajji, Abra Al-Eissar, paper 105.

132 Ibn Toloun, his letters, papers 112,113,116-117, Qudato Demashque,pp.122-124, Al-Naeimi, Al-Onwan, paper 73, Fridon Bek, Majmouat MonshaatAl-Salateen, papers 169,170.

389

tions. The best examples for this are numerous endowment deeds whichcontain the names of Mameluk representatives and amirs of Damascuswho provided generous grants to the city’s educational institutions.133

In any case, as we have already mentioned, we should not overesti-mate the political role played by the Damascene ulama. What we havewritten is but a sample of methods of presentation, not a research intothe ulama’s influence.

133 See: Hojjato Waqf Al-Amir Jumqaq Naeiyb Al-Sham 824H/1421AD,was written as: “Awqaf for his school in Damascus, put sixteen people in it, foreach fifteen Dirhams, for each pupil forty five, for the Sheikh five hundred permonth”, (Waqf Al-Amir Jumqaq, Awqaf, Hojja no.618, Dhaheriyat Demashque),Hojjato Waqf Al-Amir Seif Al-Din Shathi Bek Dawadar Naeib Al-Sham in 857H/1453H, for his school named Al-Shathbakiya, was written as /’forty five Dirhamfor the Imam, sixty for the doorman, fifteen for each reader, five hundred fororphans’ clothes, fifty for ink and pens, thirty per month for the Waqf Mohassel”(Waqf Al-Amir Shathi Bek, Awqaf, Hojja no.621, Dhaheriyat Demashque). HojjatWaqf Al-Amir Qajmass Al-Ishaqi Naeib Al-Sham in 891H/1486AD, for his schoolnamed Al-Qajmassiya, was written as : “ forty five Dirhams for the Imam, tenDirhams for the students, sweets in Mowsem Rajab Wa Nisf Shaaban,..” (WaqfAl-Amir Qajmass Al-Ishaqi, Naeib Al-Sham, Awqaf 2 Mokarrar, Hojjat no.817,Dhaheriyat Demashque) It would have been more profitable if I included theseHojjaj in my research, and added my personal comment, but unfortunately theywere unavailable for copying as they are in a bad need for sustenance

390

PolitiËka uloga uleme Damaska u doba Ëerkeskihmameluka

U Ëlanku naslovljenom “PolitiËka uloga uleme Damaska u dobaËerkeskih mameluka (784H/1382n.e-923/1517n.e.)” autora dr. Su’udaMuhammeda el-Usfura, sa Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetuKuvajtskog univerziteta, razmatra se mjesto uleme u odnosima vladajuÊihmameluka i njihovih podanika u Damasku.

Zaokupljeni odræavanjem svoje vojne, politiËke i ekonomske prevlastiu Siriji, mameluci su se dræali podalje od podanika od kojih su se razlikovaline samo druπtvenim poloæajem veÊ i jezikom i etniËkim porijeklom. Poπtosu pripadnici uleme bili ukljuËeni u javnu upravu, prije svega kao sudijei inspektori javnih fondova, trænica i vojske, zatim kao sekretari, pa Ëaki veziri, ulema postaje znaËajna spona izmeu vladara i naroda. Dok jedio uleme vezao svoj interes za odræavanje mameluËke vlasti radiostvarivanja ili zadræavanja vlastitog probitka, drugi njen dio nije ostajaoravnoduπan na sluËajeve tlaËenja naroda iz kojeg je veÊina uleme i potjecala.

Tako se kroz historiju mameluËke vlasti u Damasku i Siriji smjenjujuprimjeri podaniπtva i otpora vladajuÊim mamelucima. Kada je ulemapotakla mase na pobunu protiv sultana Zahira Berkuka, vladar ih je daouhapsiti, muËiti a neke, poput kadije Sadruddina ibn Mufliha (umro 789/1387), i pogubiti. Ista sudbina zadesila je i ©ihabuddina ibn el-Kureπija(umro u zatvoru 800/1397) i alima ©ihabuddina el-Hasbanija (umro 815/1412). Zato ne Ëudi da je takva ulema, ærtvujuÊi se za dobro narodaDamaska, postala utjecajan druπtveni faktor a njihova rijeË uvaæavana.Meutim bilo je i onih koji su pokazivali odsustvo svih obzira svojomspremnoπÊu da izdaju fetve koje su odgovarale vlastima, uzurpiranjemvakufske imovine i aminovanjem velikih nameta na narod. Tako je,naprimjer, Zejnuddin el-Kafri (umro 809/1406) dobio poloæaj hanefijskogsudije Damaska davanjem mita. Nasiruddin b. Hatib Nakrin (umro 818/1415) je stekao mjesto πafijskog kadije Damaska mitom, nije poznavaofikh, prodavao je funkcije drugima, a optuæen je i da je otuio vakuf.

Odnos uleme prema vlasti posebno je doπla na kuπnju pojavomTimurlenka, koji je za kratko vrijeme pokorio viπe sirijskih gradova pod

391

mameluËkom vlaπÊu. Iako je ulema pozvala na opÊi otpor naroda kojemje podijeljeno i oruæje, Damask je poslije samo dva dana opsade osvojeni opljaËkan, mnogi stanovnici su pobijeni, a dio zanatlija i dio ulemeodveden. Neki su i saraivali, poput Muhjuddina el-Kiπka (umro 808/1405), kojeg su Tatari bili postavili za kadiju.

Drugi takav test doπao je s teænjama Osmanskog carstva da se proπirina Siriju. Odnosi samih mameluka i Osmanlija proπli su kroz nekolikofaza. U vrijeme mameluËkog sultana Melika el-Eπrefa Kajtbeja (872-951/1467-1496) obiljeæeni su bliskoπÊu saveznika ujedinjenih neprijateljstvomprema perzijskom πahu Ismailu el-Safaviju. Ali kada je osmanlijski sul-tan Selim I iskazao otvorene pretenzije prema mameluËkim posjedima uSiriji, dolazi do sukoba i bitke na Mardæ Dabiku, koja zavrπava potpunimmameluËkim porazom. Osmanlije osvajaju Alep, a ubrzo potom i Dam-ask. Gradska ulema je doËekala osvajaËe kao oslobodioce od mameluËkogdespotizma, izjavljujuÊi svoje priznavanje i odanost novoj vlasti.

PolitiËka uloga uleme Damaska u vrijeme mameluka je svakako bilavaæna, ali je ne bi trebalo preuveliËavati. BuduÊi da je dolazili iz razliËitihslojeva naroda, ulemu se ne moæe posmatrati kao izdvojenu druπtvenuskupinu koja je uvijek nastupala jedinstveno, a meu njom zabiljeæeni suprimjeri kako onih koji su se zauzimali za opÊe dobro tako i onih drugihkoji su uËestvovali u nepravednim i protuzakonitim rabotama.

393

IN MEMORIAM

395

HFZ. MAHMUD-EF. TRALJIΔ(1918.-2002.)

Hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ je vanredni boπnjaËki alim i uËenjak. Iakosam viπe godina pratio njegov nauËni rad ne mogu tvrditi da Êe bitilahko istraæiti i valorizirati njegovu obimnu i izvanrednu nauËnuzaostavπtinu. Dug naπ je velik prema ovom skromnom Ëovjeku irespektabilnom uËenjaku, posebno pojedinaca koji su se bavili naukomi istraæivanjem naπe boπnjaËke baπtine, a koje je on zaduæio svojompomoÊi hizmet ËineÊi nauci. Hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ bio mi je profesorkiraeta na postdiplomskom studiju na Fakultetu islamskih nauka uSarajevu i ostaÊe mi u sjeÊanju po svojoj dobroti, πirokogrudnosti iautoritativnosti.

Biografija

Hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ je roen 28. aprila 1918. godine u uglednojsarajevskoj porodici. Nakon zavrπene osnovne πkole primljen je naπkolovanje u Gazi Husrev-begovu medresu, a po zavrπetku iste upisao seu Viπu islamsku πerijatsko-teoloπku πkolu u Sarajevu 1940., na kojoj jediplomirao 1944. godine. Po okonËanju studija zapoπljava se u GaziHusrev-begovoj biblioteci, u kojoj radi do 1947. U istom periodu obnaπaoje duænost profesora u Gazi Husrev-begovoj æenskoj medresu i bio imamu sarajevskoj dæamiji Sinan Vojvoda Hatun na Vratniku.

Njegova uspjeπna karijera istraæivaËa, profesora i imama nasilno jeprekinuta hapπenjem u junu 1947., da bi brzo iza toga u montiranomkomunistiËkom procesu mnogim drugim boπnjaËkim alimima, uËenjacimai uglednim ljudima i on bio osuen na dugogodiπnju robiju. On je sueni osuen u grupi u kojoj su bili: Kasim-ef. DobraËa, Derviπ-ef. Korkut,dr. Jusuf TanoviÊ, dr. Kasim TurkoviÊ, dr. Salih UdævariÊ, Abdullah-ef.DerviπeviÊ, Ibrahim KaraliÊ, Muharem AvdihodæiÊ, Hasan AvdiÊ, MustafaHeboviÊ i Hasan-ef. LjevakoviÊ. Osuen je na zatvorsku kaznu od 10godina, a odleæao je devet godina i osam mjeseci. Iz zatvora je izaπao ujanuaru 1957. godine.

396

ZahvaljujuÊi poznanstvu Hamdije KreπevljakoviÊa sa Brankom»uliÊem, hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ se zapoπljava u Narodnu i univer-zitetsku biblioteku BiH u Sarajevu, u odjeljenje specijalistiËke zbirke. Natom mjestu je proveo 27 godina, odakle je otiπao u mirovinu 1984. godine.Za to vrijeme je, istovremeno obnaπao duænost imama u ΔurËiÊa Jahja-paπinoj dæamiji u Sarajevu, u kojoj je Ëuvao mihrab do 1996., kada ga jepoËela popuπtati snaga. Dugi niz godina je poËasno obnaπao duænostinazira u Gazi Husrev-begovom vakufu te devrihana, dæuzhana i sahibi-nokte u Gazi Husrev-begovoj dæamiji.

Od 1987. pa do 1992. godine bio je profesor kiraeta na Fakultetuislamskih nauka, a kada je otvoren postdiplomski studij postao je profesoristog predmeta postdiplomcima. U tom svojstvu je doËekao svojepreseljenje u vjeËnost.

Zadnje dvije godine svoga æivota hfz. Mahmud-ef. TraljiÊ nije izlazioiz svoje kuÊe jer mu je zdravlje sve viπe slabilo. Svoju plemenitu duπupredao je u milost njezinom plemenitom Gospodaru u subotu 28.decembra 2002. godine. Dæenaza mu je klanjana pred Gazi Husrev-begovom dæamijom, kom prilikom je slovo o ovom boπnjaËkom velikanuodræao Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH prof. dr. Mustafa-ef. CeriÊ.Spuπten je u mezar u nedjelju, 29. decembra 2002. u haremu ΔurËiÊaJahja-paπine dæamije u »urËiÊa mahali, preko puta njegove kuÊe, uprisustvu mnogobrojnih uglednika, prijatelja i poπtovalaca.

Hafizova trilogija o kulturnoj historiji Boπnjaka

Viπe stotina bibliografskih jedinica u obimnoj i bogatoj bibliografijiradova hafiza Mahmud-ef. TraljiÊa svjedoËe da je æivio svoj æivot plodno,radno i dostojanstveno. Njega su njegova djela nadæivjela. ©to je zapisaojedan putopisac kada je doπao u jedno Ëudno mjesto i Ëitao hronogramena niπanima njihovih merhuma: “Æivio sam dva dana”, pisalo je najednom, “æivio sam sedam dana”, pisalo je na drugom, “nisam uopÊeæivio”, pisalo je na treÊem... ZaËuen, upitao je prvog prolaznika, kakoje moguÊe da ovdje ljudi tako malo æive? On mu je odgovorio: “MiraËunamo da æivimo samo onoliko dana u kojima uradimo djela koja Êenas nadæivjeti.”

Doista, hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ svojim plodnim radom je postigaoono πto ga Ëini nama uzorom i primjerom samoprijegornog praktiËnog

397

vjernika, nauËnika i istraæivaËa koji je obiljeæio svoje doba i sebe svojimdjelima u tom vremenu. Mnogobrojni njegovi radovi jesu jedinstveni posvojoj temi i predmetu, jer ih je on jedini mogao napisati buduÊi da jedogaaje rekonstuisao po svome briljantnom sjeÊanju i pamÊenju. Uteπkom vremenu kroz koje je proπao, rame uz rame sa hadæi Mehmed-ef.HandæiÊem, Kasim-ef. DobraËom i drugima, doima me jedna preporukakoju mu je dao Mehmed-ef.: “Ne piπi! Sada se mnogo πta ne piπe. Pamti!”ZahvaljujuÊi njegovoj bistrini kojom ga je obdario Allah, dæ.π., jakojmemoriji koju mu je joπ viπe pospjeπivao i Ëuvao hifz Kur’ana, mogao je,htio i napisao sjeÊanja sa neprocjenjivim podacima o ljudima i institucijamaislama i Boπnjaka u Bosni. Na naπu sreÊu, Hafizova svijest o vaænostizapisanog sjeÊanja, agilnost, Ëestitost i vanredna pismenost darovala namje zlata vrijedne knjige i radove bez kojih je nezamislivo istraæivanjeislamske i kulturne baπtine Boπnjaka. Njegova trilogija iz ove oblastiosigurala mu je trajno mjesto u kulturnoj povijesti Bosne:

1. Istaknuti Boπnjaci (prvo izdanje: Zagreb, 1994., 191 str. i drugodopunjeno i proπireno izdanje: El-Kalem, 1998., 345 str.,

2. Mali podsjetnik znaËajnih datuma islamske proπlosti Boπnjaka,El-Kalem, Sarajevo, 1996., 152 str.)

3. Iz kulturne historije Boπnjaka, Travnik, 1999., 363 str.

Hafiz TraljiÊ, kao rijetko ko u naπem narodu uviao je potrebu da seo znamenitim ljudima, dogaajima i institucijama napiπe slovo i timesaËuva uspomena na njih. Ovaj njegov napor, htijenje i duπevna potrebaoËita je na stranicama njegove spomenute trilogije i drugih radova koje jeza æivota objavio.

Hifz

Postao je nosilac Ëasnog zvanja hafizu-l-Kur’ana joπ dok je bio uËenikMedrese, 1935. godine. Njegov muhaffiz je bio poznati sarajevski alimhfz. Mustafa-ef. MujezinoviÊ, otac Mehmeda-ef. MujezinoviÊa. Tokompolaganja hifza pred komisijom hafiza dnevno je uËio po tri dæuza Kur’an-i kerima. Istovremeno je iπao na nastavu i bio ispitivan u razredu odsvojih profesora iz raznih nastavnih predmeta. Hifz se tada tretiraoprivatnom stvari onih koji ga uËe i nisu buduÊim hafizima davane nikakveolakπice, niti stimulacija.

398

Hafiz Mahmud-ef. TraljiÊ je doæivio da bude najstariji hafiz te meunajistaknutijim i najuglednijim hafizima u Bosni i na Balkanu. On je biomuhaffiz mnogim naπim danaπnjim hafizima. Izveo je 14 hafiza kako jeto sam potvrdio u sehurskoj emisiji na Radiju Faderacije BiH uz ramazan01. decembra 2002. godine. Do pred svoju smrt je bio nezaobilazan ËlanKomisije za presluπavanje novih hafiza i dugo vremena njezin predsjednik.Svojim odnosom prema ovom Ëasnom poslu postavio je standard i pravilaza uËenje hifza i dolazak do zvanja hafiza Kur’ana.

PovjesniËar boπnjaËke kulture

Od svojih studentskih dana razvijao je i unapreivao svoje spisateljskei istraæivaËke sposobnosti. Bio je historiËar boπnjaËke kulture i izvanredanbibliograf, revnosan uËesnik i svjedok autentiËnih zbivanja u duhovnomæivotu Bosne i Boπnjaka. I sam ærtva nasilja nad boπnjaËkom duhovnoπÊuu vremenu instaliranja druge Jugoslavije kada su nasilno presjeËeninajvaæniji tokovi izvorne boπnjaËke tradicije i kulture, hafiz Mahmud-ef.TraljiÊ je kao nauËnik, istraæivaË i pisac istrajao u prezentiranju iafirmiranju kulturnih vrijednosti Boπnjaka.

Vjerovatno je dugi niz godina bio najbolji poznavalac povijesti naπihinstitucija i znamenitih Boπnjaka. On ne samo da je o tome pisao veÊ jesve to u pamÊenju pohranjeno imao.

Teπko je danas dati odgovor na brojna pitanja u vezi sa ulogamakoje su imale neke institucije Islamske zajednice i boπnjaËkog naroda,pogotovo πto se o tome nije dovoljno pisalo niti je dokumentacija saËuvana.Za nas je sasvim znaËajno doÊi do taËnih historijskih podataka o svimnaπim ljudima, ali i o institucijama. U tom traganju jako je znaËajno doÊido istine otkrivanjem taËnih podataka o ukupnom naπem naslijeu. Dvasu puta: otkrivanjem originalne dokumentacije i biljeæenjem i kazivanjemsavremenika. To su znaËajni koraci u izgradnji svijesti naroda koji Êe gasvakim svojim djeliÊem i elementom Ëuvati od zaborava, gajiti mu ponos,poticati ga i podsjeÊati na neπto πto je sudbinski vaæno za njegovubuduÊnost.

Ono πto je Hafiz napisao jeste rekonstrukcija podataka o nekolikoznaËajnih institucija i mnogih istaknutih ljudi iz boπnjaËke proπlosti kojesu imali snaæan peËat i ulogu u osvjeπÊivanju naroda i njegovomosposobljavanju za æivot i buduÊnost.

399

Ogledalo kulturnoga, vjerskoga i svakog drugog nivoa razvijenostijednoga naroda jesu njegove kulturne i odgojno-obrazovne institucije.Stoga je za naπ podrobniji uvid u stanje jednog dijela obrazovnog sistemavaæno u Bosni i iπËitavanje Hafizovog djela Iz kulturne historije Boπnjaka.Hafiz je na sebi svojstven naËin predano istraæujuÊi podastro Ëitateljimaove knjige vrlo precizne podatke koje neÊe moÊi zaobiÊi buduÊi istraæivaËiodgojno-obrazovnoga sistema naπe zemlje iz vremena koje ona prati. Tose posebno odnosi na Gazi Husrev-begovu medresu, a naroËito na stanjeu njoj nakon donoπenja Pravilnika iz 1925. godine kojim je ova odgojno-obrazovna ustanova stupnjevana na srednji i viπi rang, s ciljem preustrojaobrazovnih institucija u skladu sa zahtjevima vremena i potrebamamuslimana. Taj viπi stupanj Gazi Husrev-begove medrese - Alijja, bio je urangu fakulteta prema miπljenju akademika Hamdije KreπevljakoviÊa,kojega citira hafiz Mahmud-ef TraljiÊ. Hafiz u ovoj svojoj knjizi prouËavai Gazi Husrev-begovu biblioteku i Mekteb-i nuvvab, stavljajuÊi akcenatna njihov doprinos u obrazovanju Boπnjaka i razvoja ovoga muslimanskogevropskog naroda na svim poljima. No, kako se da zakljuËiti na stranicamaove knjige, sve te institucije su nosili vanredni pojedinci o kojima je Hafizu svojim knjigama pisao i dao vlastitu ocjenu njihovog rada, ËuvajuÊitako spominjane velikane od zaborava.

Moje prijateljstvo sa Hafizom

Sa Hafizom se poznajem od 1981. godine kada sam doπao na rad uStarjeπinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevo. Povremeno smo seviali i u radu raznih komisija zajedno uËestvovali. Bolje poznanstvo Êebrzo uslijediti kada je rjeπenjem predsjednika Starjeπinstva dr. AhmedaSmajloviÊa, formirana sluæba za islamska istraæivanja, dokumentaciju iinformacije, u kojoj se poËeo razvijati centar Islamske zajednice zadokumentaciju. To je bilo krajem 1981. godine. Za odlaganjedokumentacije osigurana je posebna prostorija i napravljeni duboki plakarisa fajlovima za razvrstavanje prikupljene grae. Dr. Muhamed HadæijahiÊje ranije napisao klasifikacionu shemu (august 1980.) i poËelo se sasakupljanjem grae. U ovoj ekipa su bili: hfz. Mahmud TraljiÊ, dr.Muhamed HadæijahiÊ, Ismet BuπatliÊ, Dæemal SalihspahiÊ i MuharemOmerdiÊ. Shema je odreivala raspored grae u tri velike oblasti:personalna imena, geografski pojmovi i ostali pojmovi. Primjerak te sheme

400

Ëuvam u svojoj biblioteci. Bila je sakupljena ogromna i vrijedna graa.Mlai su uËili od starijih. Odlaskom dr. SmajloviÊa sa duænostipredsjednika Starjeπinstva ekipa je prestala sa radom, a sakupljena bogatadokumentacija je baËena u stari papir. Kada je dr. HadæijahiÊ vidio kakose to baca u kamion rekao je Hafizu da kada umre u listovima IZ-e onjemu niko niπta ne smije pisati. Hfz. TraljiÊ me nazvao telefonom i preniomi njegov vasijjet. Kad je veÊ Doktor bio teπko bolestan sa IsmetomBuπatliÊem sam ga posjetio. Pitao sam ga je li odustao od svog zahtjevakoga je saopÊio Hafizu, ali mi je odluËno ponovio svoju raniju odluku.Kad je na bolji svijet preselio dr. HadæijahiÊ, Hafiz me je nazvao i zaæelioda me vidi. U razgovoru je istaknuo skori izlazak Anala GH biblioteke inapomenuo dr. HadæijahiÊevu odluku. Ona je kao emanet bila na namadvojici. Pitao me hoÊu li sa njim dijeliti dio odgovornosti za prekrπenudoktorovu odluku da on u Analima napiπe neπto o njemu. Prihvatio samprijedlog nadajuÊi se da Êe nam taj veliki Ëovjek halaliti na Sudnjem danu.Hafiz je, potom, napisao u Analima prelijep tekst o svom velikomprijatelju. Ovu priËu navodim u namjeri da ukaæem na dvije stvari vezaneza Hafiza: prvo, njegovo insistiranje da Islamska zajednica ima svojdokumentacioni centar Ëija Êe arhiva imati vaænu ulogu u istraæivaËkimprojektima, u Ëemu je njegova zasluga najveÊa, uspio je u toj nakani i zanekoliko godina sakupljeno je i u uloπke razvrstano viπe hiljada primjerakadragocjene grae; drugo, voenje raËuna o detaljima, kao πto je bila æeljadr. HadæijahiÊeva i njezino smirivanje na naËin kako je reËeno naprijed.

Kada sam doπao u Gazi Husrev-begovu biblioteku na duænostdirektora u njezinom fondu periodike nisam zatekao Ëasopis El-Hidaje,jer su je ranije “posudili” organi dræavne bezbjednosti kad su zatvoriliMuharem-ef. HasanbegoviÊa, tada na duænosti glavnog imama u Goraædu.Traæiti od njih da se to vrati bila je pogibelj, pa sam se poæalio Hafizu itraæio savjet. “Nemoj”, rekao mi je on, “veÊ napiπi oglas u Preporodu itraæi ko ima da pokloni ili proda, a ja i ti Êemo raditi da se svi brojevisaberu.” Nije proteklo puno vremena a svi brojevi El-Hidaje su bili upolicama Biblioteke. Volio je ovu Biblioteku i Ëesto u nju svraÊao. Ujednoj prilici razgovarao sam sa njim o normiranju rada u obradi rukopisa.Rekao je kao iskusan bibliotekar i nauËni radnik: “Norma bi trebala bititri kodeksa dnevno.” To sam rekao kolegama koji su radili na timposlovima i oni su prihvatili njegov stav i posao se veoma dinamizirao. Urezultatima kolektiva ove Biblioteke ima velikih njegovih zasluga. Posebna

401

mu je zasluga za mnogobrojna uvakufljavanja i poklone knjigama,rukopisima i namjenskih donacijama.

Bio je dostojanstven kao rijetko ko. Bio je prepoznatljiv po urednomi skromnom odijevanju. Jednom prilikom mi je ispriËao: “Kad sam zavrπioMedresu, otac mi je rekao: - Nemoj hodati gologlav! - Od tada kapunisam skidao.” Uvijek je bio s kapom na glavi, a blâgo je prigovarao πtose klanja i uËi Kur’an gologlav. Na ispitu prilikom polaganja hifza novihhafiza nije dao da se uËenje Kur’an-i kerima sluπa bez kape. Isto tako,dæuzhani u Gazi Husrev-begovoj dæamiji su svoj dæuz uËili pokriveneglave dok je on bio Sahib-i nokta. Smatrao je to naπom tradicijom i znakompoπtovanja prema namazu i kiraetu Allahove Knjige.

Bilo malo, bilo mnogo, za njega je tue bilo nepoznanica. PriËao mije da, dok je radio u Narodnoj i nacionalnoj biblioteci u Sarajevu, nikadasvojoj kuÊi iz kancelarije nije ponio niti jedan list papira, ni olovku, nigumicu, a kamoli neπto vrednije.

Opisati njegovu narav mogao bih ovim rijeËima: vedar, nasmijan,odrjeπit, otvoren, direktan, konkretan, uvjerljiv, povjerljiv, bez zadnjihmisli, sa vlastitim stavovima... Deπavale su se mnoge promjene upolitiËkom i vjerskom æivotu u Sarajevu, u Ëemu je bilo mnogo podvala ineËasnih radnji meu rivalskim stranama, ali u tim intrigama Hafiz nikadanije uËestvovao. Za mnoge ljude traæilo se njegovo miπljenje. Ako je imaopozitivan stav govorio je otvoreno, a ako nije preπutio bi...

Njegova supruga Naila-hanuma mi je priËakla da se u æivotu samodva puta od nje odvajao. Jednom je iπao u Beograd a jednom u Skoplje,oba puta kao referent na nauËnim skupovima.

On se svikao pamÊenju onoga πto ga je interesiralo, a bio je joπ ihafiz, tako da se pretvorio u æivi izvor znanja i podataka. Mnogi diplomskii magistarski radovi nastajali su primanjem uputstava o izvorima odHafiza. Bio je inspirator mnogim nauËnim skupovima i uËesnik u njima.Dugogodiπnji je uËesnik na akademijama “©ebi-arusa” te referent na njima,a nakon smrti πejha Fejzullah-ef. HadæibajriÊa i njezin moderator iorganizator.

OËi njegove duπe bile su pronicljive, iako mu se u pozne godine njegoveæivotne dobi smanjio vid. Snaæna i blistava memorija, zahvaljujuÊi daruBoæijem, inteligenciji, urednom islamskom æivotu, mirnoj kuÊnoj atmosferii hifzu Kur’an-i kerima, Ëinila ga je rudnikom znanja i informacija.

402

Oslabljenost njegovog tijela nije utjecala da mu “misao i znanje bude upunom cvatu” πto bi rekao Seneka. Njegovo znanje nije viπe niπta stiskalo,bio je potpuno slobodan i otvoren, u πto sam se liËno uvjerio dva mjesecaprije njegovog preseljenja. Moralni napredak i svoj nauËni uzlet mnogisu doæivjeli zahvaljujuÊi druæenju sa Hafizom.

On, kao i dr. HadæijahiÊ uputili su me u metodologiju istraæivanja,odabira, sortiranja i Ëuvanja grae, kao i formiranje vlastitog arhiva izpodruËjâ svoga interesovanja. “Ovo Êe te uvijek Ëiniti spremnim za pisanje,za predavanja i javne nastupe”, govorili su. Hafiz je uvijek afirmiraodinamiku kod mladih, razvijao teænju za islam, za Bosnu, za Ëuvanje svojetradicije... Bio je talentovani vizionar i znao se opredjeljivati za pravevrijednosti. Svojim ugledom i znanjem bio je cijenjen uËitelj i uzor veÊemdijelu danaπnjih intelektualaca u Sarajevu koji prouËavaju islam i bosanskutradiciju. Bio je æiva enciklopedija. Kao niko od svojih savremenika pamtioje podatke o ljudima i dogaajima.

Po onome πto znam o Hafizu to je bio jedan vrli dostojanstvenik,gospodin i mudar alim. Kako su hafizi elita Ummeta, ja mislim da je onbio proËelnik te elite kod nas u Bosni. Bio je jedan fini i skromni musliman,iskren prijatelj, mudar savjetnik i prijatan sagovornik. Imao sam sreÊuËestog druæenja sa njim. Posebno πto je on u lancu mojih uËitelja predkojima sam i od kojih sam uËio. Pred njegovu smrt na par mjeseci dugosmo razgovarali u njegovoj kuÊi. Viπe stvari mi je ispriËao koje samzabiljeæio. Evo, dok ovo piπem gledam te biljeπke. Da to nisam zabiljeæiootiπlo bi sa njim nepovratno. U njegovom sluËaju, doista, moæe se razumjetiPoslanikov, a.s., hadis kada je rekao: “Smrt alima je kao smrt naroda!”

Zaista je Hafiz iza sebe ostavio veliko dobro. Sva sjeÊanja ljudi nanjega su pozitivna. To nije lahko, jer æivot je teæak a kontakti sa ljudimasu puni iskuπenja. O njegovom æivotu i radu trebaju pisati oni koji su gapoznavali kako bi se od zaborava saËuvalo πto viπe detalja vezanih zanjegovo ime.

Rahmetullahi ‘alejhi rahmeten wasi‘ah!

Muharem OmerdiÊ

403

HIFZIJA HASANDEDIΔ(1915 - 2003)

SlijedeÊi misao da su uËeni ljudi nasljednici vjerovjesnika sklapamo19. oktobra 2003. godine stranice æivotne hronologije profesora HifzijeHasandediÊa, kojega su joπ od milja zvali æiva legenda Mostara iHercegovine.

Svoj boravak na zemlji opravdao je svojim dugogodiπnjim radom,Ëiji rezultati osvjetljavaju proπlost sa svim njenim vrijednostima,materijalnim i duhovnim, a koje su istovremeno i putokaz i smjerniceonima æeljnim rada i nauke. Profesor Hifzija HasandediÊ roen je 1915.godine u Jablanici. Osnovno obrazovanje stekao je u Jablanici, a srednjei viπe u Sarajevu. Maturu je polagao 1935. godine u Gazi Husrev-begovojmedresi a zatim je zavrπio Viπu πerijatko-teoloπku akademiju u Sarajevu.Nakon zavrπenog studija radio je u Mostaru u graanskoj πkoli kaovjerouËitelj u periodu od 1940-1945. godine. Meutim svoj istinskisenzibilitet i ljubav prema istraæivaËkom radu ispoljio je u radnom perioduod 1954. do 1976. radeÊi u Arhivu Hercegovine u Mostaru.

Njegov primarni rad sastojao se u prikupljanju, selektiranju iizuËavanju historijske i rukopisne grae pisane na orijentalnim jezicima:arapskom, turskom i perzijskom. Tek nakon uvida u ovu grau i spoznajenjenog znaËaja i vrijednosti za kulturnu, druπtvenu i politiËku historijuove regije, poËeo je intenzivnije da je prikuplja po kuÊama, privatnimbibliotekama i na svim drugim mjestima gdje se ona mogla naÊi. Svojdugotrajan rad posveÊen izuËavanju kulturne, materijalne i politiËkehistorije nekadaπnjih hercegovaËkih oblasti i ljubav prema njima pretoËioje u brojne nauËne radove, objavljivane u struËnim i nauËnim Ëasopisima,relevatnim za izuËavanje duhovne i materijalne historije, zatim u nekolikoknjiga koje predstavljaju saËuvano pamÊenje o islamskoj baπtini iz periodakada su danaπnji dijelovi Hrvatske, Crne Gore i Hercegovine Ëinili teritorijOsmanske dræave u zasebno izdvojenim administrativnim jedinicama:HercegovaËkom i Kliπkom sandæaku, u kojima su, u periodusrednjovjekovne bosanske dræave, gospodarili bosanski velikani porodiceKosaËa.

404

Godine 1977. πtampan je Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisaArhiva Hercegovine, u kojem je profesor HasandediÊ kataloπki obradiorukopisni fond Arhiva Hercegovine, Muzeja Hercegovine, ProvincijalataherecegovaËkih franjevaca, zatim privatnih biblioteka porodica: BiπËeviÊ,Kajtaz i MuslibegoviÊ. Katalog sastoji 756 kataloπkih jedinica. Zamaterijalnu i duhovnu historiju Mostara veoma je znaËajna njegovamonografija Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, koja je objavljena1980. godine. Knjiga Muslimanska baπtina Boπnjaka u istoËnoj Hercegovini,koja je objavljena 1990. godine govori o historiji Stoca i okoline, Ljubinjai okoline, Nevesinja i okoline, BileÊa, Gacka i Cernice. Svoje kazivanje ohistoriji navedenih naselja bazirao je na pisanim izvorima sadræanim usidæilima, vakufnamama i predanjima koja su uspjela preæivljeti protokvremena. Veoma su dragocjena njegova kazivanja o vjerskim objektima uovim naseljima, zatim okulturno- -prosvjetnim, socijalno-humanitarnim,zdravstvenim i privrednim objektima koji su predstavljali urbanu osnovu idalju nadgradnju navedenih naselja. NajveÊi dio tih objekata je nasilnouniπten i spomen o njima ostaÊe saËuvan u ovoj knjizi. Muslimanska baπtinaBoπnjaka u juænoj (srednjoj) Hercegovini, objavljena 1997. godine obraujevakufske objekte i tradiciju Boπnjaka u Blagaju i okolini, PoËitelju i okolini,»apljini i okolini, zatim u Neumu i Kleku.

Muslimanska baπtina Boπnjaka II - Herceg Novi i okolina, Vrgorac iokolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina,objavljena 1999. godine govori o islamskom nasljeu na ovim prostorimakoji su nekada bili sastavni dijelovi srednjovjekovne bosanske dræave.Slijedom historiskih dogaanja æivot Boπnjaka na ovim prostorima jesuæavan i onemoguÊavan, pa je konsekventno tome uniπtavano iliuzurpirano i njihovo nasijee. O æivotu Boπnjaka na ovim prostorima unekim mjestima tragovi su se saËuvali kako autor istiËe, samo utoponimima, a ostat Êe zapisani i u redovima ove knjige.

Monografija Mostarski vakifi i njihovi vakufi, objavljena 2000. godineregistrira vakufe koji su nastajali u Mostaru, zahvaljujuÊi kojima je inastalo ovo naselje, govori o njigovu znaËaju za dalji urbani, ekonomski,prosvjetni i socijalni razvoj Mostara. U ovoj studiji profesor HasandediÊje registrirao i stradanja preostalih vakufskih objekata u Mostaru u tokuagresije 19992-1995. g.

U svim svojim studijama profesor HasandediÊ je saËuvao ljepotuljudskog uma i dragocjenost ljudskog rada i pregalaπtva namijenjenog

405

dobru ljudske zajednice. U svom æivotu nije gradio dæamije ni medrese,kamene kule ni mostove, ali je ljubavlju i radom sagradio duhovne mostoveka buduÊim generacijama. On i nije napustio ovaj naπ prostor. Stalno jeprisutan i kroz svoja djela razgovara sa ljubiteljima proπlosti o onomeËega viπe nema, a moglo je biti, objaπnjava, i nenamjerno i nesvjesno, uËikako treba da se æivi. Zbog svega toga trajno je ugraviran u bosansko-hercegovaËki duhovni pejzaæ.

Hatidæa »ar-Drnda

407

SELIM IBRAHIMA JELOVAC(Ebu Ilham)

Pjesnik Veleæistana

Biografski podaci

Roen je od oca Ibrahima i majke Teme, 02. septembra 1946. godineu malom hercegovaËkom podveleπkom zaseoku Do na padinama mis-tiËke planine Veleæ. »etverogodiπnju osnovnu πkolu zavrπio je 1957. godineu rodnom mjestu, a iste godine upisuje osmogodiπnju Gazi Husrev-begovumedresu i zavrπava je 1965. godine.

Po zavrπetku srednje πkole odlazi na odsluæenje vojnog roka, a potomse zapoπljava u Odboru Islamske zajednice u Mostaru obavljajuÊi imam-sku duænost u nekoliko hercegovaËkih mjesta.

Od 1967.-1972. studira u Iraku na Filozofskom fakultetu Bag-dadskog univerziteta, Odsjek teologija-filozofija.

Neposredno po uspjeπnom okonËanju studija kraÊe vrijeme radi kaoimam na podruËju Odbora IZ-e Mostar, a zatim se teπko razbolio inekoliko godina ostaje izvan radnih aktivnosti. Jedno kraÊe vrijeme, nakonzdravstvenog poboljπanja, radio je kao simultani prevodilac pri Vojnojakademiji u Zadru.

Godine 1976. poËinje raditi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, naËijim poslovima Êe ga i zadesiti prerana smrt.

U meuvremenu, 02. novembra 1973. godine stupio je u brak, koji muje darovao kÊerku Firdevsu i sina rahmetli Ilhama, Ëiji mladi æivot je prekinulazloËinaËka granata ispaljena iz Lukavice od strane lukaviËkih Ëetnika.

Prerani tragiËni gubitak sina Ilhama, nepresuπnog vrela jednog dijelaSelimovih pjesniËkih inspiracija, dodatno Êe pogorπati njegovo zdrav-stveno stanje. Tuæno je bilo biti svjedokom razliËitih manifestacijaSelimova bola za tragiËno nastradalim sinom Ilhamom. Suze kao pratiljetuge srca i bolom raspoluÊene duπe nerijetko su iznevjeravale iskazati ihu uobiËajenim formama.

Za samo tri historijska lika, koja najsnaænije obiljeæavaju obzire sve-topovijesti usljed najteæih kuπnji i æivotnih udaraca njima namijenjenih, i

408

koji podnoseÊi ih, potvrivaπe i dokazivaπe punu priljeænost Misijisvetopovijesnog poslanja, mogu svjedoËiti da su patili i kuπali bol ravanili moæda teæi od Selimova iskuπenja, boli i patnji, a to bijahu Sulejman,Isa i Muhammed, Allahovi selami i slavati neka su s njima.

Allahu milostivi, oprosti prijatelju njegovu na slobodi da ovakvomkomparacijom iskaæe teæinu iskuπenja Ebu Ilhama, snagu njegove vjere,stamenost u bolima, neposustalost u nadanju!

Ebu Ilham kao pjesnik

Vrijeme poËetka njegova aktivnog bavljena poezijom nismo mogliutvrditi, ali je evidentno da pjesniËki dar za izraæavanjem svog nutarnjegpersonaliteta u formama stiha nosi u sebi od roenja, kao genetski kodkoji Êe se poËeti iskazivati veÊ u srednjoj πkoli, a njegova umjetniËkaraskoπnost i nesluÊene moguÊnosti u godinama provedenim na studiju uBagdadu, u dvojakom jeziËkom izrazu: arapskom i bosanskom-mater-njem. Prvu pjesmu na arapskom jeziku posveÊuje slijepom profesoru napredmetu KlasiËni arapski tekstovi: iπËitavanje i analiza, koji ga svojimnastupom, oËinskim odnosom prema nama - stranim studentima i vrsnimanalizama klasiËnih arapskih tekstova, osobito poezije, kao vrhunskeforme samopotvrivanja arapskog genija, posebno inspiriraπe i oduπev-ljavaπe. Profesor nam se redovito obraÊaπe rijeËima ”Jå, Ebnå’í/Sinovimoji”, po Ëemu Êe i Selimova prva poema biti nazvana ”Jå, Ebnå’í”.Znano nam je da je osim ove spjevao joπ nekoliko poema u arapskojmetrici, kanoniziranoj u svih dvanaest metriËkih formi klasiËne arapskepoezije, koju Selim vrlo dobro poznavaπe. Njihovi naslovi Êe vjerovatnoostati nepoznati u njegovoj biografiji, jer nam njegove zabiljeπke izstudentskih dana nisu bile dostupne. Koliko se oduπevljavao arapskomstarom, predislamskom i islamskom klasiËnom poezijom moæe potvrditipodatak da je od od svakog pjesnika tih perioda znao napamet po jednupoemu, a poema Banet Suadu bijaπe mu jedna od najdraæih.

S kraja 1983./84. Ebu Ilham i pisac ovog teksta, uradili su prijevod,prijepjev i izbor metriËke forme arapske poezije mevluda Reπada KadiÊana zahtjev izdavaËa iz Kaira i uz saglasnost autora mevluda.

VeÊ u prvoj godini studija, Selimova duπa nije mogla skriti nostalgijuza rodnim krajem, planinom Veleæom, roditeljima i rodbinom. Ni iraËko-sirijska pogledom neuhvatljiva pustinja ni visoke planine Anadola nisumogle isprijeËiti se izmeu njegovih nabujalih pjesniËkih muza i rodnog

409

kraja i veÊ tada on u rimu i stih sriËe svoj nutarnji osjeÊaj: I pogledi, tebiseæu, Veleæu... Dobar dio pjesama nastajao je upravo u periodu Selimovihstudija u gradu Haruna ar-Reπida, Ëuvenog abbasidskog halife i©eherzadinih Hiljadu i jedne noÊi.

Selim je pjesnik koji u kulturni æivot Boπnjaka reinstalira tradicijuislamske poezije, koja je smrÊu Safvet-bega BaπagiÊa i Muse Δazima ΔatiÊabila gotovo potpuno iπËezla, a takav status vjerske poezije uopÊe, aislamske napose, diktirale su politiËko-kulturne prilike u ex-Jugoslaviji.Uz ovu dvojicu, kao treÊi pjesniËki uzor, bar po formi pjesniËkog izraza,Selimu je bio Skender KulenoviÊ. BuduÊi da je Selim pjevao poeziju navjerske teme, on se moæe tretirati pjesnikom koji je navjeπtavao ovu vrstupoetskog izraza, tragao za njegovom strukturom, tematikom pa i formom,modelirao njegov vjerski okvir priljeæno kur’anskom stavku: ”A pjesnici- njih slijede zabludjeli, osim one koji se iskreno vjeri predaju...” Zacijelo,pod utjecajem Kur’ana i arapske islamske sredine, naπ pjesnik Êe vrloodluËno, veÊ u startu ispoljavanja svog poetskog genija, markirati crturazlomnicu izmeu onog bitnog i pohvalnog u poetskoj tematici ipjesniËkom jeziku sa stajaliπta islamskog poimanja pohvalnog izabludjelog. On na tom planu ukazuje na sveosebujan okvir islamskogpoetsko-umjetniËkog izraza, toliko sveosebujan koliko je i sam islam kaovjera univerzalan i prema tome nesvodljiv u bilo kakve skuËene okvire.Zbog svega toga, Selimov poetski jezik ostaje prepoznatljiv po njegovuvjerskom naboju i produhovljenosti, katkada je jezik metafore isimboliËkih znakova u kojim je unjedrena pjesnikova krajnja namisao, aznak ima za cilj privesti Ëitaoca u bìlò njenih smislova, kako to pjesnik kaæeu pjesmi “Mubarek-noÊ”:

Ibadet zvijezda prostore drijema,

izdiπe bit tijela, u Ëista vrela

duha, tog vjeËnog ruha,

gdje se od nura u nuru æivi.

Tu nema hlada, bola ni plaËa,

tu nema jada, suza ni maËa,

tu nema tajne, noÊi ni traËa,

ni smrti.

410

Ili, pak, u drugoj nazvanoj “Srce u sjeni”:

A naπa srca πta su

kad svjetlo iz njih ne sja?

Ni kamen nije hladan,

ko hladne naπe duπe.

Ni stijena nije suha,

ko srce bez iskri duha.

Za pjesnika smrt ne sukusira fiziËko umiranje tijela, veÊ sloboduduπe, utrnulost srca bez svjetla vjere i iskri duha, nespremnost duπe da sekaje i da oprost Boæiji moli. On se smrti Ëak πta viπe ne plaπi, ne zazire odnje; njega viπe brinu moguÊa patnja, iskuπenja, fiziËka oduzetost, duπevnaklonulost i posustalost kao moguÊe popratne pojave razluËivanja dvapolutka ljudskog biÊa. Postoji samo jedna bol - bol duπe, koja se jednomreflektira putem fiziËkih organa i kao tako reflektiranu moguÊe ju jeneutralizirati medikamentima, dok ona koja biva locirana u samoj duπi,to je stvarna i najteæa bol. Takve bol i patnja zabrinjavale su naπeg pjesnikai on taj osjeÊaj nije skrivao ni u poeziji a niti u razgovorima sa ahbabima.Svojom æivotnom sudbinom i iskuπenjima, koja su svakodnevnoprokuπavala snagu njegove vjere, stasitost pjesniËke duπe, izdræljivostnjegovih damara, Ebu Ilham se pozabavio viËnoπÊu velikih umjetnika -poeta, izrazom koji zavirivaπe u svaki kutak njegove duπe rastakaneiskuπenjima patnji i boli. S njim se moglo saosjeÊati ili nijemo zuriti uneuspjelim pokuπajima da mu se pronikne u samu bit bola i patnje, alirazumjeti ga i uhvatiti iskuπenja duπe u nutarnjem aktu, bijaπe zacijelonemoguÊe. Znaπe taj pjesnikov hal samo Milostivi Allah, jer Ga iskuπavanisluga Njegov u tegobnom halu ne poreËe, slaviπe Ga i zahvaljivaπe Mu:

Olovo da je

istopilo bi se,

srce kueno.

Ni mjesec ne rudi

kad kletva sudi,

jer noÊ veÊ zvoni

kroz moje grudi. (Srce kueno)

411

Tegobne noÊi zindana,

olovne halke na kapiji dana,

a zore ne sviÊu u gluhome gradu,

slomljeno srce pati, o, jadu! (Sevdah zundana)

Æivota hol

i moja bol

samo su dol

sudbine.

A πta je Fatum

kad se gubi um,

to je samo πum

u duπi. (Moja bol)

Planina Veleæ vrlo je Ëesto zaokupljala pjesnikovu duπu: i onda kadaje æelio izraziti nostalgiju za rodnim krajem, i pustoπ u duπi zbog daljineod roditelja i rodbine, i zbog nemoguÊnosti da pustinjom nadoknadi vrletiVeleæovog krajolika. Za naπeg pjesnika Veleæ ima mistiËnu snagu poputSinaja u poeziji islamskih sufija i mistika u jevrejskoj tradiciji.

I moja duπa

poboæno sluπa

Allah Allah

dah munare Veleæi. (Minaret Veleæi)

Nur-vrela mojih damara

Glas mog Veleæistana.

Na sedædi Veleæ tada

Kibli se pokorno pruæa

Osjetiπ vrelo slada

Postajeπ dæennetska ruæa. (Salavat Veleæistana)

Veleæ kamenje æivo,

a iza majËino srce

rahmet

koraËam tromo

ja. (A iza)

412

Muzika, Veleæ u snu

Selam alejkum (Veleæ u snu)

Duboka rana

mog Veleæistana

me boli. (Duboka rana)

Ljubav prema Allahu i vjera u Njegovu milost, ljubav prema Poslanikui islamu, duπa i duh, namazi i molitva kao spona koji se usrediπtavajuizmeu pjesnika i prednje spomenutih poetskih kategorija, mati i evlad,smrt i zlo, vatan i njegovo prirodno okruæenje, kandilji i πpilja, πehidi iπehitluci, bijahu pjesnikov poetski svijet, svratiπte njegova promiπljenogpoetsko-filozofskog, artificijelnog iskaza i nutarnjeg nadahnuÊa, njegovanajiskrenija molitva, koja inspirirajuÊi se tim svijetom i prazneÊi u njemu,dosezaπe puninu umjetniËkog doæivljaja. Pjesnikov duh i stih, duπa i rijeËbijahu u znaku punog slavlja i najiskrenije priljeænosti Allahu i NjegovuPoslaniku, poput harfa “Nun” u Allahovoj Knjizi.

Nun je protegnut ko ja na smrti.

Nun je savijen ko ja u biti.

Nun je u klupku ko ja na sedædi,

taËka je znak mu ko moje oko.

Nun je ko starost najmlae lae.

Nun je ko osluh mora i zora. (Harf Nun)

Poetski rad Selima Jelovca publiciran je u dvije zbirke pjesama podnaslovima Salavat Veleæistana i Selam Veleæistana, a, koliko nam je poznato,od neobjavljenih pjesama, mogla bi se prirediti i treÊa knjiga koja bi i svojimnaslovom korelirala prvim dvjema i kompletirala trilogiju njegove poezije.

Ebu Ilhamovo knjiæevno djelo

Osim u poeziji, kao primarnim knjiæevnim interesiranjem, Jelovac sepotvrivao kao dobar poznavalac πerijatskog prava a u tom kontekstufikhskih mes’ela posebice, islamske teologije/skolastike (kalam), sufizmaDæelaluddina Rumija, Ebu Hamida el-Gazalija i sufijske poezije JunusaEmrea, Omera Hajjama, Sadija ©irazija, Hafiza. Uvidom u nejgovuknjiæevnu rukopisnu ostavπtinu utvrdili smo odreen broj tekstovapubliciranih u Ëasopisima Islamske zajednice i izvan nje (Islamska misao,

413

Muallim, Preporod, Glasnik, Anali GH biblioteke, Kabes, Mostovi) inekoliko nepubliciranih zbog nemoguÊnosti autora da ih sam sredi zaobjavljivanje.

ZnaËajniji intelektualni rad Jelovac je ostvario na planu prevodilaπtva.U okviru izdavaËkih projekata IC El-Kalem njegov prijevod knjigeegipatskog modernog mislioca Ahmeda Behdæeta Allah - islamskopoimanje i vjerovanje doæivio je nekoliko izdanja u velikom tiraæu. Uradioje i prijevod teksta profesora Irfana Abdul-Hamida (naslov: Orijentalistikai islam) i publicirao ga u nekom od Ëasopisa (?). Od nas trojice koji smobili dogovorili prijevod doktorske disertacije istog autora i naπeg profesoraakaida s Bagdadskog univerziteta (Islamske πizme i islamska teologija)Selim je jedini dovrπio prijevod svog dijela i sada je u rukopisu.

Njegovu reËenicu karakterizira kratka konstrukcija, teËna i lagahnapoetska kompozicija, racionalizirana i pravilna upotreba maternjegknjiæevnog jezika, bez tuica, koje mu naruπavaju izvornost. Autorskiprozni tekstovi Selima Jelovca vézú poetskim artificijelnim nitima njegovorazmiπljanje u misaonu cjelinu, a prijevodi pretaËu znaËenja izvornogteksta slobodnom jeziËkom akribijom sukladirajuÊi duhovne specifikumedva razliËita jezika.

Bibliografija radova

a) originalni - publicirani:

1. Salavat Veleæistana, zbirka pjesama, Mostar, 1986. i 2002. g.,

2. Selam Veleæistana, zbirka pjesama, Mostar, 2002.,

3. poveÊi broj pjesama uvrπtenih i neuvrπtenih u dvije objavljenjezbirke poezije,

b) originalni - u rukopisu:

1. Pjesme, obima jedne zbirke,

2. u agresiji na BiH stradali rukopisi struËnih tekstova,

c) prijevodi - publicirani:

1. Ahmed Behdæet, Allah - i slamsko poimanje i vjerovanje, El-Kalem,Sarajevo, 1986. 2x, 1987., 1998., 1999., 2001. (redigirano izdanje),

414

2. Isto, Allahovi poslanici-meleki, Islamska misao, VIII/1986, 92, 3-6, 3. Isto, Allahovi poslanici-ljudi, isto, VIII/1986, 94, 18-21,

4. Irfan Abdu-l-Hamid, Zapadni orijenatalisti i islam?,

5. Reπad KadiÊ, Mevlud, prijevod i prijepjev na arapski u koautorstvusa Muhamedom MrahoroviÊem, za egipatskog izdavaËa,

6. Izbor Poslanikovih hadisa, recenzija i konaËana obrada, u saradnjisa h. hfz. Halidom HadæimuliÊem i Muhamedom MrahoroviÊem,Starjeπinstvo IZ-e, Sarajevo, 1984.,

d) prijevodi - u rukopisu:

1. Irfan Abdu-l-Hamid, Islamske πizme i islamska teologija,

2. nekoliko tekstova za koje znamo, ali ih nismo uspjeli pronaÊi,

Muhamed MrahoroviÊ

415

ZEJNIL-EF. FAJIΔ(1934 - 2004.)

U ponedjeljak 11. ramazana 1425. odnosno 25. oktobra 2004. godine,nakon duæe bolesti, u 71. godini, preselio je na Ahiret hadæi Zejnil-ef.FajiÊ, viπi bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke u penziji.

Zejnil-ef. je roen 20. oktobra 1934. godine od oca Sulja i majkeMedine u selu Tuπilima, opÊina Trnovo. Odmah po zavrπetku Drugogsvjetskog rata 1945. godine Zejnil-ef. se upisao u osnovnu πkolu a potomπk. 1949/50. godine u Gazi Husrev-begovu medresu, koju je zavrπio saodliËnim uspjehom πk. 1956-57. godine.

Redovno πkolovanje nastavio je na Filozofskom fakutletu u Sarajevu,gdje je 15. februara 1963. godine diplomirao na Odsjeku orijentalistike,grupa arapski jezik i knjiæevnost i turski jezik i knjiæevnost.

Poslije okonËanog πkolovanja i odsluæenja vojnog roka Zejnil-ef.poËinje raditi u prosvjeti, kao direktor novootvorene osnovne πkole u©abiÊima - opÊina Trnovo a poslije u Rogatici. PoËetkom 1967. godinedobija posao u Odboru IZ-e Sarajevo kao imam, hatib i muallim udæamijama “Divan Katib Hajdar” zvana Bijela dæamija, “Bali-zade hadæiMehmed” u Sunbul-mahali i Jahja-paπinoj zv. »urËiÊa dæamiji. Povremenoje obavljao imamsku duænost i u drugim dæamijama, kao πto su dæamijana Komatinu, Soukbunaru, ©irokaËi itd. Krajem 1971. godine Zejnil-ef.prelazi na rad u Gazi Husrev-begovu biblioteku i tu ostaje dopenzionisanja, 31. 10. 1999. godine. Penzionisanje ga je zateklo u izradijedanaestog sveska Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke kojizavrπava honorarnim angaæiranjem. Posljednje dvije godine radio je uBoπnjaËkom institutu na poslovima katalogizacije knjiga πtampanih naorijentalnim jezicima.

Dolaskom u Gazi Husrev-begovu biblioteku Zejnil-ef. se ozbiljnijepoËeo baviti struËnim radom u oblasti bibliotekarstva, posebnokatalogizacije rukopisa i istraæivanjem boπnjaËke kulturne baπtine. U ovojustanovi proπao je sve etape rada u biblioteci, od bibliotekara pripravnika,do najsloæenih poslova na obradi i katalogizaciji rukopisa. Preko tridesetgodina Zejnil-ef. je marljivo i strpljivo ispisivao inventarske knjige Gazi

416

Husrev-begove biblioteke, primao i opsluæivao stranke, brinuo se o nabavcinovih naslova, pisao molbe i zahvalnice ako bi πto ustrebalo ili ako bineko poklonio koji Êitab, u viπe navrata zamjenjivao direktora Biblioteke,jednom rijeËju ovu kuÊu doæivljavao viπe nego vlastitu i tako se premanjoj i odnosio. U svom dugogodiπnjem radu bio je spona izmeu starijihgeneracija orijentalista i bibliotekara kakvi su bili rahm. Kasim-ef.DobraËa, dr. Hazim ©abanoviÊ, Fejzullah-ef. HadæibajriÊ, i nas mlaihkojima je nesebiËno prenosio svoja iskustva i uvodio nas u tajne obrade ikatalogizacije biblioteËke grae. Dobitnik je nagrade Fondacije al-Furqan iz Londona 2002. godine za rad na kataloπkoj obradi rukopisaGHB.

Iza njega su ostala Ëetiri sveska Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begovebiblioteke u kojima je obradio i πiroj nauËnoj javnosti predstavio preko3500 djela te nekolike veoma vrijedne bibliografije. Saraivao je i svojeradove objavljivo u mnogim Ëasopisima kao πto su Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Glasnik Vrhovnog starjeπinstva, Takvim, Hercegovina,Islamska misao, Muallim, Kabes i drugi.

Viπe od deset godina Zejnil-ef. bio je muvekit Gazi Husrev-begovogvakufa i - izmeu ostalog, izraivao kalendarski dio takvima.

Zejnil-ef. je æivio skromno, tiho, nenametljivo. Ostao je vezan zadæamiju od djeËaËkih dana iz Konjica, gdje je, prema kazivanju prof.Jusufa MuliÊa, koji je bio s njim u πkoli, jedan od rijetkih koji je kaodjeËak sa desetak godina u vrijeme uspostavljanja komunistiËke vlastiredovno odlazio u dæamiju. Takav je bio i kao direktor osnovne πkole iostao do kraja æivota. Poznato je da se svaki dan u Begovoj dæamiji prouËii pokloni hatma pred duπu velikog vakifa Gazi Husrev-bega. Zejnil-ef. jedugo uËestvovao u uËenju i poklanjanu te hatme. Umro je onako kako jei æivio; tiho, skoro neËujno, okruæen paænjom svojih najbliæih: suprugomNaom, kÊerkama Nedæmom i Belmom, zetovima i unukom Nedimom,o kome je Ëesto s ljubavlju govorio. Dæenazu je, pred Begovomdæamijom, uz prisustvo velikog broja radnih kolega, prijatelja i rodbine,26. oktobra, obavio njegov radni kolega hafiz Haso-ef. Popara a namezarju od rahmetlije oprostio se direktor Biblioteke Mustafa JahiÊ.Ukopan je u mezarju Hambina carina u Sarajevu.

417

Bibliografija radova hadæi Zejnila FajiÊa

a/ knjige

1. Tabelarni pregled hidæretskih godina preraËunatih u godine noveere. Starjeπinstvo Islamske zajednice, Sarajevo, 1982.; 119 str. 2.Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeπinstva u SFRJ od 1933.do 1982. godine. Vrhovno islamsko starjeπinstvo u SFRJ, 1983.; 244 str.

3. Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeπinstva u SFRJ iRijaseta Islamske zajednice u SFRJ od 1983. do 1992. godine. RijasetIslamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini, 1995.; 80 str.

4. KATALOG arapskih, turskih i perzijskih rukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, El-Kalem, 1991.; sv. III, 518 str.

5. KATALOG arapskih, turskih i perzijskih i bosanskih rukopisa.Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Rijaset Islamske zajednice uBiH: El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 1999.; sv. V, 497 str.

6. KATALOG arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. GaziHusrev-begova biblioteka u Sarajevu, Rijaset islamske zajednice u BiH:El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 2000.; sv. VII, 568 str. (Ovajsvezak je uraen u koutarstvu sa hfz. Hasom Poparom).

7. KATALOG arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. GaziHusrev-begova biblioteka u Sarajevu; Rijaset islamske zajednice u BiH:El-Furqan - Islamic Heritage Foundation, 2003.; sv. XI, 732 str.

b/ radovi

1. Hutba o pravednosti i Ëudoreu. // Glasnik VIS-a, VIII (XX)/1957.;4-6; 158-159.

2. Najnovniji vakifi Gazi Husrev-begove biblioteke. // Preporod, III/1972.; 41; 7.

3. Mala historija dogaaja u Hercegovini. // Anali Gazi Husrev- -begove biblioteke, 1974.; II-III, 97-108.

4. Neka sjeÊanja na rahmetli Reis-ul-ulemu H. Sulejman ef. Kemuru.// Glasnik VIS-a, XXXVIII/1975.; 3-4; 187-190.

5. Fragmenti iz kronike hadæi Husejn-efendije Muzaferije. // AnaliGazi Husrev-begove biblioteke, 1976.; IV, 33-39.

418

6. Ali-paπina uprava prema BraËkoviÊevom rukopisu - Mala historijadogaaja u Hercegovini - i njegova knjiæna baπtina. // Hercegovina,Mostar, 1977.; 9; 91-103.

7. Dvadeset godina jedne generacije. // Glasnik VIS-a, XL/1977.; 3;354-357.

8. Bivπi maturanti Gazi Husrev-begove medrese. // Glasnik VIS-a,XL/1977.; 6; 677-681; XLI/1978.; br. 1; 97-100; br. 2; 178.182; br. 4;376-380; br. 5; 505-510; XLII/1979.; 5; 524-528; 6; 634-638.

9. Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u GaziHusrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. // Anali Gazi Husrev-begovebiblioteke, 1978.; V-VI, 245-302.

10. Hilmi ef. MuftiÊ (Merhum). // Glasnik VIS-a, XLI/1978.; 2; 189-190. (Nekrolog je napisan s Fejzulah-efendijom HadæibajriÊem).

11. Bibliografija objavljenih radova u 40 godiπta “Glasnika”. //Glasnik VIS-a, XLI/1978.; 1; 1-15; 3; 16-26; 4; 27-35; 5; 37-47; 6; 48-57; XLII/1979.; 1; 58-70; 2; 71-81; 4; 83-92; 5; 93-101; XLIII/1980.; 1;102-112; 2; 113-122; 3; 123-128; 4; 129-132; 5; 133-140; 6; 141-152;XLIV/1981.; 1; 153-161. (Bibliografija je πtampana kao prilog“Glasniku”).

12. Putovanje na hadæ u 1398/1978. godini. // Glasnik VIS-a, XLI/1978.; 6; 629-636.

13. Neprocjenjivo knjiæevno i kulturno blago u Gazi Husrev-begovojbiblioteci. Kasim DobraËa: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,svezak II. Prikaz. // Glasnik VIS-a, XLIII/1980.; 3; 311-314.

14. Bibliografija radova o hadæu objavljenih u Glasniku VIS-a od1933. do 1980. godine. // Islamska misao, II/1980.; 24; 21-22.

15. Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih zavrijeme provale Eugena Savojskog. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,1982.; VII-VIII, 89-107.

16. Originali i prepisi vakufnama saËuvanih do danas. // Anali GaziHusrev-begove biblioteke, 1983.; IX-X, 25-28.

17. Prilog bibliografiji radova o namazu. // Islamska misao, VI/1984;.65; 43-47.

18. Nepoznati i rijetki rukopisi u Gazi Gusrev-begovoj biblioteci uSarajevu. // Glasnik VIS-a, XLVII/1984.; 5; 594-602; 6; 727-733.

419

19. Biblioteka πejha Abdurahmana Sirije sa Oglavka. // Anali GaziHusrev-begove biblioteke, 1985.; XI-XII, 55-68.

20. Hadæi Ahmed-efendija, sin Mustafe, DupËaninin, bivπi muderisGazi Husrev-begove medrese i njegove biblioteke. // Takvim, 1986.; 149-160.

21. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. // Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 1987.; XIII-XIV, 15-36.

22. O jednom rukopisnom djelu. // Islamska misao, XI/1989.; 129;48-51.

23. Abdurrahman MuftiÊ - novo ime u knjiæevnostibosanskohercegovaËkih Muslimana na orijentalnim jezicima. // Anali GaziHusrev-begove biblioteke, 1990.; XV-XVI, 237- 241.

24. Biblioteka hadæi Muhamed ef. sina Husufova, FojniËanina, zvanog»elebi. // Glasnik VIS-a, LIII/1990.; 6; 55-60.

25. Samo nova zgrada i novi kadar spaπavaju rukopise. // Islamskamisao, XII/1990.; 134; 22-23.

26. Bibliografija merhuma prof. hadæi Fejzullah-ef. HadæibajriÊa(12.1.1913 - 21.4.’90.). // Islamska misao, XII/1990.; 137; 49-51.

27. Hadæi Muhammed-efendija b. Mustafa b. Mustafa b. Ahmed al-Bosnavi »ajniËanin, zvani »ajno. // Islamska misao, XII/1990.; 138; 54 -55.

28. Islamski praznici u 1993. godini / hidæretska godina 1413/ 1414.// Preporod, XXIII/1992.; 531/532; 2.

29. Nepoznati Rukopisi, Glasnik VIS-a. // Glasnik, LV/1992.; 1-2;42-46.

30. Ahmed b. Muhammed el-Mostari i njegovo djelo. // Takvim,1994.; 141-145.

31. Bibliografija Glasnika Vrhovnog Islamskog starjeπinstva u SFRJi Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ. // Glasnik, LVII/1995.; 10-12; 1-79.(Bibliografija je objavljena kao poseban prilog).

32. Bibliografija Takvima od 1991. do 1995. godine. // Takvim, 1996.;249 - 255.

33. Takvim nije tako crn kako ga je ocrnio Rijaset islamske zajednice.// Muallim, 1996.; 50; 7.

420

34. Marginalije na rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke uSarajevu. // Muallim, 1997.; 52; 23.

35. Kako (ni)smo Ëuvali vakufsku imovinu u proπlosti. // Muallim,1997.; 52; 23.

36. KrπÊani pod sultanovom zaπtitom. // Muallim, 1997.; 53; 30-31.

37. Marginalije na rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke. //Muallim, 1997.; 53; 31; 1997.; 54; 25.

38. Æuti Hafiz. // Muallim, 1997.; 54; 24 - 25.

39. Æene zavjeπtaËi (vakife) nekih rukopisa Gazi Husrev-begovebiblioteke. // Muallim, 1997.; 55; 11.

40. Jedan znaËajan sarajevski prepisivaË. // Muallim, 1997.; 55; 28-29.

41. Mostarski prepisivaËi. // Kabes, III/1997.; 23-24; 37-38.

42. Alim iz Sarajeva, porijeklom iz Olova. // Glasnik VIS-a, LIX/1997.; 3-4; 291-296.

43. Islamski rukopisi prepisani u Gazi Husrev-begovoj medresi uSarajevu. // Glasnik VIS-a, LIX/1997.; 5-6; 517-526; 7-8; 728-737.

44. Merhum dr. Adem HandæiÊ (1916.-1998.). // Anali Gazi Husrev--begove biblioteke, 2003.; XXI-XXII, 21-22; 347-348.

Osman LaviÊ

421

SADRÆAJ

RIJE» UREDNIKA............................................................................. 5

5................................................................كلمة احملررA WORD BY EDITOR....................................................................... 9

Mr. Muharem OmerdiÊ:DJELA AHMED-EFENDIJE BEJADI-ZADEA BO©NJAKA ............. 13Works of Ahmed Efendi Beyadi-zade Boshnaq ................................. 33

Mustafa JahiÊ:RUKOPISI MATEMATI»KIH DJELA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................... 41Manuscripts of mathematical works in the Gazi Husrev-bey Library .... 52

Haso Popara:O JEDNOM AUTOGRAFU KOJI SE »UVA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI ................................ 55About an autograph kept in the Gazi Husrev-bey Library ................ 60

Nedim ZahiroviÊ:FETÅVÅ-YI AQÕÒÔÅRÍ: RUKOPIS U NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BE»U................. 61Fetawa-yi Akhisari: Manuscript in the National Library in Vienna ... 70

Sead Seljubac:JEDAN STARI RUKOPIS (u biblioteci porodice AzapagiÊ iz Tuzle) ... 73An old manuscripts (In the Azapagic family library from Tuzla) ....... 84

Ahmed MehmedoviÊ:NOVI PODACI O MUHAMMEDU-EF. PROZORCU I NJEGOVOM DJELU .......................................... 85A new detail about Muhammed ef. Prozarac and his work ............... 90

422

Ismet BuπatliÊ:BLAGAJSKI MUFTIJA MUSTAFA ΔI©IΔ I NJEGOV KODEKS FATÅWÅ MAÛMÚ‘ASÍ ........................... 93Mustafa Cisic, mufti of Blagaj and his codex Fatawa Magmu’asi ... 114

Haso Popara:ISLAMSKI RUKOPISI (historijat, nastanak, procvat, stradanje i procjena vrijednosti) .... 117Islamic manuscripts (history, origin, blooming, destruction and estimation of value) .. 152

Alena RamiÊ:SLAVENSKI NAZIVI MJESECI U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE .......... 155Slavic names of the months in manuscripts of the Gazi Husrev-bey Library .............................. 168

Mina KujoviÊ:PRILOG HISTORIJI KNJIGE U BOSNI I HERCEGOVINI ........... 171Contributions for history in Bosnia and Herzegovina ..................... 175

Jusuf MuliÊ:O NEKIM POSEBNOSTIMA VEZANIM ZA POSTUPAK PRIHVATANJA ISLAMA U BOSNI I NETA»NOSTIMA KOJE MU SE PRIPISUJU ......................... 179About some particularities related to way of accepting Islam in Bosnia and some untruths which are attributed to it .............. 203

Kerima Filan:TURSKA LEKSIKA U RJE»NIKU MAKBULI ARIF MUHAMEDA HEVAIJA USKUFIJA ............................... 205Turkish vocabulary in the dictionary of the Makbuli Arif Muhamed Hevai Uskufi ....................................... 217

Aladin HusiÊ:O GRADSKOJ DÆAMIJI U TRAVNIKU ....................................... 219About the City mosque in Travnik .................................................. 228

423

Semra MahiÊ:MEKTEB VÅKIFA HENDE AHMED-AGE NA VRATNIKU ........ 229An elementary school in Vratnik: Waqf Henda Ahmed-agha .......... 252

Samija SariÊ:UDRUÆENJE ISLAMSKE OMLADINE U SARAJEVU ISLAMSKI KLUB (1905 - 1910) ......................... 257The Islamic Youth Association in Sarajevo ..................................... 263

Zalkida HadæibegoviÊ:ZNA»AJ I METODE ODRE–IVANJA KIBLE .............................. 267The significance and methods of determination of Kibla, the Holy Islamic direction ........................................... 279

Enes Pelidija:DOPRINOS SARADNIKA ORIJENTALNOG INSTITUTA IZ

SARAJEVA U IZU»AVANJU HISTORIJE BOSNE IHERCEGOVINE OSMANSKOG PERIODA............................. 281

About contribution of associates of the Oriental Institute in Sarajevo in the study of history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman times ............... 294Muhamed HodæiÊ:PREGLED ARHIVSKE GRA–E RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI ............. 297A survey of the Archive materials in the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina ................... 311

Fatima OmerdiÊ:BIBLIOGRAFIJA RADOVA MAHMUDA-EF. TRALJIΔA ............ 313

Muhamed MrahoroviÊ:U OKRILJU KATALOGA GAZIJINE BIBLIOTEKE ...................... 337

David G. Hirsch:VISIT TO THE GAZI HUSREV BEG LIBRARY IN SARAJEVO, JUNE 7-18, 2004 ............................ 353

424

David G. Hirsch:POSJETA GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI U SARAJEVU OD 07-18 JUNA 2004. GODINE....................... 359

Dr Su’ud Muhammad al-Asfur:THE POLITICAL ROLE OF THE ULAMA OF DAMASCUS AT THE TIME OF CIRCASSIAN MAMELUKS (784H/1382AD-923H/1517AD).......................... 365

IN MEMORIAM

Muharem OmerdiÊ:HFZ. MAHMUD-EF. TRALJIΔ (1918.-2002.) .............................. 395

Hatidæa »ar-Drnda:HIFZIJA HASANDEDIΔ (1915 - 2003) ......................................... 403

Muhamed MrahoroviÊSELIM IBRAHIMA JELOVAC....................................................... 407

Osman LaviÊ:ZEJNIL-EF. FAJIΔ (1934 - 2004.) .................................................. 415

anali 23-24

Documents

Transcript of anali 23-24