anali 21-22

1

ANALI GAZI HUSREV-BEGOVEBIBLIOTEKE

Knjiga XXI-XXII

5

RIJE» UREDNIKARIJE» UREDNIKARIJE» UREDNIKARIJE» UREDNIKARIJE» UREDNIKA

Od posljednjeg objavljenog sveska Anala Gazi Husrev-begove biblioteke(knjiga broj XIX-XX), koji je πtampan 2001. godine, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci uradilo se mnogo poslova vrijednih spomena i posebnepaænje.

I

Prvo, objavljena su Ëetiri nova sveska Kataloga GHB, i to:

- Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. IX; obradiohafiz Haso Popara. Ovaj svezak kataloga sadræi rukopise iz oblasti fikha,a πtampan je 2001. godine.

- Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. X; obradioOsman LaviÊ. I ovaj svezak je takoer iz podruËja fikha, a πtampan je2002. godine.

- Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa , sv. XI; obradioZejnil FajiÊ. Jedanaesti svezak kataloga πtampan je 2003. godine i bavi serukopisima s podruËja Kur’ana, hadisa, tefsira, tedævida te dovama. Toje bila i tematika prvog sveska kataloga GHB koji je uradio rahmetliKasim ef. DobraËa.

- Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. XII,obradio mr. Mustafa JahiÊ, a svezak je objavljen takoer 2002. godine.Sadræi rukopise iz oblasti prirodnih nauka.

Kad smo kod kataloga, recimo da je u odmakloj fazi rad na XIII iXIV svesku i njihovo objavljivanje i πtampanje treba oËekivati uskoro.

Objavljivanjem XIII i XIV sveska katalogizacijom Êe biti obuhvaÊenesve oblasti rukopisnih fondova GHB.

Ovakav uspjeh i efikasnost u radu na katalozima i njihovomobjavljivanju ne bi bilo lahko postiÊi da nije izuzetno uspjeπne saradnjeGazi Husrev-begove biblioteke i Al-Furqana, Fondacije za islamsko

6

kulturno naslijee sa sjedistem u Londonu, koju je osnovao gospodinAhmed Zeki Yamani, bivπi ministar za naftu Kraljevine Saudijske Arabije.Napominjemo da je fondacija Al-Furqan suizdavaË ovih kataloga zajednosa Rijasetom IZ-e u Bosni i Hercegovini.

U vrijeme kad su itekako oskudna materijalna sredstva koja GaziHusrev-begova biblioteka i Rijaset Islamske zajednice mogu izdvojiti zaπtampanje kataloga, saradnja koju je mr. Mustafa JahiÊ, direktor GHbiblioteke, ostvario sa Al-Furqanom zasluæuje da se posebno spomene.

II

Drugo πto æelimo istaÊi takoer je u vezi sa rukopisnim fondovimaGH biblioteke. Naime, radosna je vijest da je najveÊi dio rukopisa oveinstitucije mikrofilmovan, a oko 95% mikrofilmovane grae pohranjenoje na Ëuvanje na raznim lokacijama u Bosni i Hercegovini i u svijetu.

Takoer je nastavljen rad na skeniranju odabranih rukopisa ponajnovijim tehnoloπkim metodama. Dosada je skenirano oko 1500kodeksa i pohranjeno u digitalnoj formi.

III

Biblioteka uspjeπno sarauje sa srodnim institucijama u zemlji isvijetu, a posebno istiËemo uspjeπnu saradnju sa veÊ spomenutomfondacijom Al-Furqan, zatim sa institutom Jum‘a Majid iz UjedinjenihArapskih Emirata te Centrom za prouËavanje islamske povijesti, kulturei umjetnosti (IRCICA) iz Istanbula. Napomenimo da je u protekle dvijegodine prof. dr. Ekmeleddin Ihsanoûlu, generalni direktor IRCICA-e,dva puta posjetio GH biblioteku i interesirao se za njen rad.

IV

S posebnom radoπÊu u ovoj uredniËkoj besjedi napominjemo da suobavljene sve potrebne pripreme za poËetak gradnje nove zgrade GHbiblioteke, a tokom jula 2003. godine poloæen je i sam kamen-temeljac.Graevinski radovi oËekuju se veÊ u ovoj godini.

Ovdje sa zadovoljstvom treba spomenuti da su reisu-l-ulema Islamskezajednice u Bosni i Hercegovini, prof. dr. Mustafa ef. CeriÊ, i direktorGH biblioteke mr. Mustafa JahiÊ uloæili velike napore u iznalaæenju

7

donacija za izgradnju novog zdanja Biblioteke. Dræava Qatar je nanajviπem nivou prihvatila finansiranje ovog projekta, πto treba posebnospomenuti uz sve znake zahvalnosti.

V

Na kraju recimo da ovaj svezak Anala GH biblioteke koncepcijom neodstupa od utrvene tradicije do koje se doπlo u ovom Ëasopisu. »itateljiÊe naÊi zanimljive priloge koji se temelje prije svega na rukopisnimfondovima GH biblioteke.

U ovom broju Anala donosimo i nekoliko poglavlja iz magistarskihradnji odbranjenih na Fakultetu islamskih nauka tokom proteklihnekoliko godina. Ovim gestom, objavljivanjem poglavlja iz magistarskihradova, uredniπtvo æeli Ëestitati mladim istraæivaËima i podstaÊi ih nadaljnji rad.

U Sarajevu, augusta 2003. Enes KariÊEnes KariÊEnes KariÊEnes KariÊEnes KariÊ

9

Kerima FilanKerima FilanKerima FilanKerima FilanKerima Filan

O JEDNOM “SPORADI»NOM” RUKOPISU NAO JEDNOM “SPORADI»NOM” RUKOPISU NAO JEDNOM “SPORADI»NOM” RUKOPISU NAO JEDNOM “SPORADI»NOM” RUKOPISU NAO JEDNOM “SPORADI»NOM” RUKOPISU NATURSKOM I BOSANSKOM JEZIKUTURSKOM I BOSANSKOM JEZIKUTURSKOM I BOSANSKOM JEZIKUTURSKOM I BOSANSKOM JEZIKUTURSKOM I BOSANSKOM JEZIKU

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu meu rukopisnimdjelima na orijentalnim jezicima nalazi se i povelik broj rjeËnikajednojeziËnih, znatno viπe dvojeziËnih, te neπto trojeziËnih i jedannedovrπeni ËetverojeziËni.1 Nekoliko od ovih rjeËnika su tursko-bosanski,a jedan od njih predmet je ovoga priloga.

RjeËnik kojim Êu se ovdje pozabaviti ima signaturu R-6213. (KatalogVII, 482.-483.). To je, zapravo, ukupno dvadaset listova ispisanih slabimrukopisom, arapskim pismom. Na prvom se listu nalazi neistaknut naslovLúgat - Türkî - Bosnevî (RjeËnik - Turski - Bosanski) koji je, sudeÊi porukopisu, naknadno napisan. Knjiæica je bez poveza, nepotpuna je i napoËetku i na kraju. Pisac ovoga, kako u naslovu stoji rjeËnika, ili moædanjegov prepisivaË, te datum nastanka rukopisa nisu poznati. (KatalogVII, 483.). Paginacija je naknadno izvrπena, vjerovatno prilikombiblioteËke obrade. Na jednom je listu dvanaest do trinaest redova.

U rjeËniku se navodi rijeË za rijeË, najprije na turskom jeziku a ispodje njen prijevod na bosanskom, πto je inaËe uobiËajeno u ovoj vrstirjeËnika.2 No, ovaj se rjeËnik od drugih razlikuje po tome πto ovdje imanekoliko listova na kojima su ispisane cijele reËenice na turskom sanjihovim prijevodom na bosanski jezik. MjestimiËno reËenica na turskomzauzima cijeli red a ispod nje slijedi prijevod na bosanski, mjestimiËnoje turski a zatim bosanski tekst u istom redu. ReËenice su razdvojenekrupnim taËkama. Po nekoliko je reËenica smislom povezano, ali se nagloprelazi s jedne “teme” na drugu. U jednom dijelu ovoga (manje-viπe)vezanoga teksta preporuËuje se uËenje turskoga jezika (vidjeti prilog).

1 RjeËnici su sabrani u Katalogu arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezaksedmi, str. 275-501.

2 U svim se drugima bosanko-turskim rjeËnicima koji se nalaze u ovoj bibloteci navodi rijeËza rijeË i to najprije na turskom jeziku a ispod se daje njen prijevod na bosanski jezik.

10

Nakon teksta slijede stranice na kojima je ispisana konjugacija glagolâöûrenmek i olmak, proπirena i izvedenim imenskim oblicima, te deklinacijanekoliko zamjenica. Stoga ovoj knjiæici viπe odgovara naziv priruËniknego rjeËnik. No, najviπe se vjerovatnom Ëini pretpostavka da je ovouËeniËki defter.

S obzirom na to da su svaka rijeË, izvedeni oblik i reËenica u ovojrukopisnoj knjiæici prevedeni na bosanski jezik, sigurno je da je onasluæila nekome u Bosni za uËenje turskoga jezika. To, pak, znaËi da jeturski jezik koji ovdje nalazimo na nekoliko listova, onaj πto se uËio (igovorio) u Bosni. BuduÊi da u knjiæici ne stoji nikakav datum, ne moæese pouzdano govoriti o vremenu kada se upravo ovaj turski uËio u naπimkrajevima. Meutim, kako sam veÊ spomenula, u istom je svesku Katalogazavedeno joπ nekoliko tursko-bosanskih rjeËnika. Primjerci u kojima semoæe utvrditi datum nastanka vidi se da su napisani ili prepisani u 19.stoljeÊu. U jednom kodeksu sa signaturom R-7695 u istom sveskuKataloga (s. 481.) na listovima 1 do 25 ispisan je takoer jedan tursko-bosanski rjeËnik Ëiji je datum nastanka/prijepisa poznat, 1162./1748.godine. Odmah iza ovoga slijedi, takoer, kratki tursko-bosanski rjeËnik(L. 27b-36) za koji prireivaË ovoga dijela Kataloga kaæe kako se “Ëini daje ovaj prijepis neπto mlai od prethodnoga”. (Katalog VII, 482.). Ovajje, pak, potonji zanimljiv zbog toga πto je na listovima 28a/8 do 30a/3ispisan isti onaj tekst na turskom s prijevodom na bosanski jezik, koji senalazi na listovima 2a-3b u knjiæici πto je predmet ovoga priloga. Naosnovu toga moæe se pretpostaviti da ova dva teksta istoga sadræajapripadaju istom vremenu, 18. ili joπ vjerovatnije 19. stoljeÊu. Ovo takoerupuÊuje na pretpostavku da je tekst koji ovdje donosim u prilogu premarukopisu R-6213 sluæio kao lekcija (ili lekcije) za uËenje turskoga jezika.MoguÊe je da se prepisivao i uËio napamet.3 S obzirom na to da je tekstumnoæen - zabiljeæen u dva razliËita rukopisa - moguÊe je da mu je izvoristi. No, kad se dva primjerka teksta uporede, uoËavaju se neke razlike unaËinu pisanja i rijeËi i sufiksa. U drugom rukopisu (R-7695) ima viπegreπaka i neπto nedovrπenih reËenica. Spomenut Êu neke po kojima seovaj rukopis razlikuje od prvoga (R-6213): anmamıásun umjestoañmamıásun; ben unutmiáim napisano sa tı umjesto sa te; eyle umjestoöyle; gönli umjesto göñli; halkı cem napisano spojeno; herkes kendi áey’i

3 Vidjeti prilog. U samom se tekstu govori o uËenju napamet.

11

ister umjesto istiyor; kıyas idüm umjesto kıyas ëtdüm; neredeñ umjestonereden; seniñ söyledügün mada umjesto seniñ söyledügüñden ma’da.SudeÊi po ovim razlikama vjerovatno je da dva teksta nisu nastalaprepisivanjem iz istoga predloπka. Drugi tekst (R-7695) viπe upuÊuje napretpostavku da je pamÊen, a onda zapisan. Dva rukopisa nisu sasvimpodudarna u poËetnom dijelu rijeËnika, samo su neke rijeËi zajedniËkei jednome i drugom. Razlog ovome moæe biti to πto je rukopis R-6213na poËetku nepotpun. Onaj, pak, dio rjeËnika koji slijedi nakon tekstaπto ga sadræe oba rukopisa potpuno je isti, s tim πto je drugi rukopisnepotpun na kraju. Spomenut Êu ovdje joπ da je naslov rukopisa R-7695istaknuto napisan i glasi Haza Kitab-i Türkiyât Dili (ovo je knjiga za turskijezik), πto ide u prilog pretpostavci da se radi o nekom priruËniku izkojega se uËio turski ili o uËeniËkom defteru u koji su se ispisivale lekcijeiz turskoga jezika.

Ova dva i obimom i sadræajem skromna rukopisa ispisana razliËitomrukom i uglavnom podudarnoga teksta, bar u dijelovima u kojima su sesaËuvali, nama su zanimljivi zbog toga πto predstavljaju zapisani tragturskoga jezika koji se uËio u Bosni4 i u ovome Êe se skromnom priloguposmatrati samo s tog aspekta, onoliko koliko je to moguÊe.5

Poznato je, naime, da kod Ëitanja tekstova na turskom jeziku ispisaniharapskim pismom nepremostivu poteπkoÊu predstavlja to πto se ne moæeodrediti vrijednost vokala. MoguÊe ju je odrediti jedino prema kriterijulabijalizirani/nelabijalizirani vokal, buduÊi da se jedni i drugi biljeæerazliËitim arapskim grafijama (vav i je, odnosno dama i fetha/kesra,)dok vrijednost vokala po kriteriju palatalni/velarni ostaje sasvim nejasna.Ista je poteπkoÊa prisutna i u rukopisu R-6213. S druge, pak, strane,ovdje je cijeli tekst vokaliziran πto omoguÊava da se prepoznaju vokali ina onim mjestima gdje inaËe nije uobiËajeno da se biljeæe arapskimznacima vokalizacije - fethom, kesrom i dammom. Ove su oznake vokalaposebno vaæne kod Ëitanje turskih sufiksa. No i dalje Êe pitanjepalatalnosti/velarnosti vokala ostati potpuno zakriveno.

4 Krupno je pitanje prema kojim se (sve) izvorima tada turski uËio u Bosni: Da li se uËioprema odreenim priruËnicima, ili je svaki uËitelj imao svoj naËin rada? Gdje je i na koji naËinuËitelj uËio turski jezik? NameÊe se joπ mnogo pitanja na koja je teπko dati odgovor bez sveobuhvatnijeanalize ne samo saËuvanih priruËnika turskoga jezika nego i drugih izvora.

5 U leksikografsku vrijednost rjeËnika ovdje neÊu ulaziti. Samo Êu se mjestimiËno posluæitiprimjerima iz rjeËnika koji bi mi, eventualno, mogli pomoÊi u jeziËnoj analizi vezanoga teksta.

12

Ovdje namjeravam ukazati na neke jeziËne osobenosti vezanogateksta u rukopisu R-6213 usredsreujuÊi se samo na one koje se pouzdanomogu utvrditi. U prilogu donosim tekst u transkripciji. S obzirom nagore spomenutu poteπkoÊu, analiza ne moæe dati cjelovitu slikubosanskog turskog sadræanog u ovome kratkom tekstu. Tekst Ëitam kaosavremeni turski jezik prema pravilima vokalne harmonije ma koliko jeupitno da li je on stvarno tako glasio s obzirom na poteπkoÊu okopouzdanog odreivanja vrijednosti vokala. Na eventualna biljeæenja kojadaju signal palatalnosti/velarnosti vokala, ili se, pak, mogu takoprotumaËiti, ja Êu ukazati u analizi. U samoj transkripciji takoer neÊukoristiti posebne znakove koji bi ukazivali na tu neodreenost vokala,na jednoj strani da olakπam Ëitanje jednoga sasvim jednostavnog i lahkorazumljivog teksta, s druge strane zbog toga πto bi ovi znakovi, s obziromna to koliko bi mnogobrojni morali biti, skrenuli paænju sa onoga πto se sasigurnoπÊu moæe utvrditi kao jeziËna (ili grafiËna) osobenost ovoga teksta.Stoga Êu nastojati ukazati na ona biljeæenja koja odstupaju od uobiËajenihili se, pak, u samome tekstu javlja dvojako pisanje iste jeziËne jedinice.

Grafijske osobenostiGrafijske osobenostiGrafijske osobenostiGrafijske osobenostiGrafijske osobenosti

Osmanski vokal takozvano zatvoreno ë u ovome je tekstu biljeæenna sljedeÊi naËin: Kod glagola demek uvijek je oznaËen fethom:dedügünde, demesünler, der, desünler. Kod glagola etmek biljeæen jerazliËito: 1) elif + j πto sugerira Ëitanje iderse 8b/4, ider 8b/8, iderse10a/5, iderüm 11b/8, iderüz 12a/9; 2) elif + kesra πto bi se takoerËitalo itdügümüzü 9a/9, itma 9b/3, itdikde 9b/5; 3) elif + fetha πtoupuÊuje na vokal e: edemez 8b/9, 10a/6, etma 10a/11. Kod glagolavermek vokal ë napisan je na viπe mjesta sa y i kesrom: viriyor 10b/5,virür mi 11a/3 i sa kesrom kao oznakom vokala i: virma 10a/12, no najednom mjestu sa fethom, pa bi se Ëitao vokalom e: verma 10b/12.Imenica gece prolazi na jednom mjestu u obliku gice. Zbog ovogarazliËitoga pisanja u izvorniku, u transkripciji sam navedeni vokaloznaËavala grafijom ë.6

UoËljivo odstupanje od uobiËajenog naËina pisanja turskihkonsonanata vidi se kod glasova g’ i k’. Ovi su mjestimiËno biljeæeni

6 Ovaj je vokal jednako ovako razliËito biljeæio i M. M. Baπeskija u svome Ljetopisu, opetonim grafijama koje se ovdje spominju. (v. Filan, 2000: 24).

13

grafijama koje inaËe suponiraju velarne alofone - gajnom i kafom, pa senailazi na dubletni grafijski lik istih leksiËkih ili gramatiËkih morfema.Tako je fonem g’ napisan sa g /gajnom/ u primjeru ögrenürsün 13a/7,dok je na drugim mjestima u istoj poziciji napisan ispravno grafijom g /kef/: ögrenmek 12b/1 i ögrenülsün 12b/5. Ovaj je tip odstupanja oduobiËajenoga naËina pisanja dosta Ëest kod gl. imenice na -dik. Ponegdjeje ovaj sufiks na palatalnoj gl. osnovi napisan ispravno grafijom g /kef/(fikr ëtdügümüzü, istedugüñ), no viπe je puta u toj poziciji zabiljeæengrafijom g /gajn/ (gördügü, istedügümüz, iáitdügü, söyledügüm 2a/1,söyledügüñ 2a/7, söyledügüñden 2a/9).

I kod pisanja glasa k’ postoji odstupanje sliËno onome koje samutvrdila za glas g’. MjestimiËno je za k’ koriπÊena grafija k /kef/, kao πtose i oËekuje (eylemek, fikr, gerek, (murad) ëtdikde, ögrenmek 12b/1),mjestimiËno, pak, grafija k /kaf/ (çekerse, gerçek, iálersek,söyledüklerinde 12a/5).7 U rijeËi büyük je glas k’ na jednom mjestunapisan grafijom k /kef/ (9b/7), a na drugom mjestu grafijom k /kaf/(10b/3). Palatalno k je nekada u istoj poziciji napisano ovim razliËitimgrafijama, naprimjer, gerek /kefom/ a gerçek /kafom/.

Dvojako biljeæenje postoji i kod glasa t, i to grafijom te (Türçe 13a/7) πto je uobiËajeno pisanje ove rijeËi, i grafijom tı (Türçe 12a/1/3/9).

Arapska rijeË sıklet koja se izvorno piπe grafijom s /se/ ovdje jenapisana sa s /sin/.

U grafijska obiljeæja naπega teksta treba ubrojiti i koriπÊenje ñ koje urijeËima i sufiksima suponira glas n (aña>ona, añarsa, añlaya, göñli, saña,Tañrı, isterseñ, geterdiseñüz, söyledügüñ). Da je glasovna vrijednost ovogagrafema n, pokazuju razliËito napisani primjeri, negdje grafijom ñ(istedügüñ, iáüñ) a negdje grafijom n (göñlinden çıkarma, senüñ iáüni).8

Kao grafijska osobenost moæe se spomenuti da je u ovome tekstuarapski grafijski znak sukun biljeæen redovno: çok°dur°, iá°lerüm°,var°dur°, söz°ler°, her°kes°, çok° yer°lere. Teπdid je napisan samo nanekoliko mjesta ondje gdje mu je predvieno mjesto u arapskim rijeËima:kuvveti, amma. U turskim rijeËima javlja se na jednom mjestu u oblikuummazdum. U ovome su tekstu mjestimiËno zajedno pisane rijeËi kojeËine semantiËku ili akcenatsku cjelinu: nekadar, neyler.

7 Ista je grafijska osobenost uoËena u Ljetopisu M. M. Baπeskije. (v. isto, 30-32).8 U transkripciji sam svuda naznaËila gdje je u izvorniku biljeæena grafija ñ.

14

Promjene kod vokalaPromjene kod vokalaPromjene kod vokalaPromjene kod vokalaPromjene kod vokala

Sa stanoviπta savremenoga turskog jezika kod vokala su uoËljivesljedeÊe osobenosti.

Labijaliziranje vokala ı>u vidi se u finalnom slogu kod nekih rijeËi:lazum (ali na drugom mjestu lazimdür), yaluñuz, yardum, yardumcı.9

Labijalizacija vokala uoËena je i u srednjem slogu kod rijeËi proπirenihsufiksima: senüñ iáüni 2a/11, takoer i iáümüzi 9a/7, herkes kendi áeyüni2b/7,10 Allah adunı 10b/7. Labijaliziranje u istoj poziciji vokala kojioznaËava posvojni sufiks za 3. l. j. (ovdje herkes kendi áeyüni, Allah adunı)uoËeno je mjestimiËno i u tekstu Ljetopisa Mula Mustafe Baπeskije, naprimjer, agzuna, baáuna, sakaluna, seyrüne. (Filan, 1999: LXXI). O istojpojavi govori i Németh (1970: 80) i navodi primjere gitmesüne, içmesüne,cümlesüne. Jedan zanimljiv primjer labijalizacije vokala nalazi se i u oblikubizcüleyin. Imenica korku u ovome tekstu prolazi u obliku korkı. MoguÊeje da se ona doista u Bosni izgovarala u ovome obliku (ili joπ vjerovatnijekorki). I danas je poznat turcizam korkija. (©kaljiÊ). U Ljetopisu M. M.Baπeskije na jednom mjestu ova rijeË prolazi takoer u obliku korkı,dok je viπe puta jasno napisana u obliku korku. (Filan, 1999: 367)

U naπem tekstu neke rijeËi imaju, s glediπta savremenoga jezika,arhaiËan oblik: ey (>iyi), heman (>hemen), hepisi (>hepsi), içün (>için) iniçün (>niçün), kangı (>hangi), yohsa (>yoksa). Turski prilog yalnız uovome tekstu prolazi na jednom mjestu u obliku yaluñuz. I u rukopisuR-7695 ovaj je prilog napisan u istom obliku: yaluñuz. Glagol getirmekjavlja se u obliku getürdüñüz mi, getürülmiá i geterdiseñüz.

Biljeæenje koje bi se moglo protumaËiti kao signal vokalne harmonijevidi se u primjerima bunlar da (12a/9) i onsuz da (3a/3) gdje je veznikde/da napisan u obliku dal + elif, za razliku od primjera o da (3a/4) ukojem je isti veznik napisan dal + he.

Promjene kod konsonanataPromjene kod konsonanataPromjene kod konsonanataPromjene kod konsonanataPromjene kod konsonanata

Kako je turski palatal k’ biljeæen na dva naËina, grafijama k /kef/ i k/kaf/, razmotrila sam vrijednosti ovih grafija u tekstu na bosanskom

9 Oblik yardüm utvrdio je i »auπeviÊ (1996: 128).

10 MoguÊe je da je taj labijalizirani vokal glasio u a ne ü kako ga ovdje biljeæim, ali poπto uovome tekstu ne mogu imati nikakvu potvrdu za to, preciznost po kriteriju palatalni/velarni vokalostavljam po strani i rjeπenje nalazim, kako sam veÊ naznaËila, u Ëitanju teksta prema pravilimasavremenoga turskog jezika.

15

jeziku. Ovdje grafija k /kaf/ uvijek ima vrijednost glasa k, dok grafija k/kef/ ima vrijednost glasa Ê (hoÊe li, s(e)ve Êe, doÊ, iπÊe, uniÊ). DrugimrijeËima, bosanski glas Ê u ovome je tekstu redovno biljeæen grafijom k/kef/. Tako je u kontaktu glasova k i Ê prvi uvijek biljeæen /kafom/, drugi/kefom/ (pak Êu, ako hoÊeπ).11 S druge strane, glas Ë uvijek je napisanodgovarajuÊom grafijom koja inaËe u tekstovima pisanim arapskim pismomsuponira glas Ë (riË, svaËemu, p(i)riporuËit, uËinit, uËimo, goveËe, uËi).

PolazeÊi od ovih vrijednosti grafija k /kef/ i k /kaf/ u bosanskomtekstu, uporedila sam ih sa onima koje imaju u turskom tekstom sobzirom na jedno od najznaËajnijih poznatih fonetskih obiljeæja turskogajezika koji se govorio u Bosni i drugim dijelovima Rumelije - s obziromna snaænu palatalizaciju turskih glasova g’ i k’ koja moæe iÊi do vrijednosti i Ê.12 Poπla sam, naime od, pitanja da li se i u turskom tekstu grafiji k /kef/ moæe dati vrijednost glasa ç? Najprije treba reÊi da je u turskomtekstu koriπtena uobiËajena grafija /ç/ za turski glas ç, naprimjer gerçek,güç, niçün, Türçe. Osim toga, dvojako biljeæenje - jedanput kefom, drugiput kafom - glasa k’ u istoj poziciji (npr. biyük) ne daje za pravo da se, naprimjer, turske rijeËi kendi i kimse uzimaju u fonetskom liku Êendi i Êimse.13

U vezi s ovim pozabavila sam se i grafijskim likom rijeËi geç i güçkod kojih se u arapskom pismu glas g’ biljeæi grafijom g /kef/. Premaizrazitoj osobenosti bosanskog turskog koja se ogleda u promjeni uodreenoj poziciji palatalnog k’ u Êi, isto tako, u promjeni palatalnog g’u ,14 moguÊe je da su ove rijeËi glasile eË i üË (ili pak ÊeË i ÊüË15), no

11 Ovaj je naËin biljeæenja bosanskog glasa Ê vrlo raπiren i kod Baπeskije u Ljetopisu. (v. Filan,2000: 30-32).

12 Polazim od obiljeæja koje je dobro poznato u zapadnorumelijskim turskim dijalektima a okojem govore Németh (1970: 119.) i »auπeviÊ (1991: 388. i 2000: 158.).

13 Nije suviπno ovdje spomenuti joπ jednu poznatu osobenost zapadnorumelijskog turskogdijalekta. Naime glas k’ u finalnoj poziciji uglavnom zadræava svoju vrijednost. (AdamoviÊ, 234.) Utom sluËaju treba uzeti u obzir da grafija k /kef/ u rijeËima na primjer gerçek i gerek moæe imativrijednost glasa k, πto opet ne dopuπta da se grafiji k /kef/ u naπem tekstu daje samo vrijednost ç.Ovo sam pitanje razmatrala i u povodu biljeæenja palatalnog k i velarnog k u Ljetopisu. (v. Filan,2000:35.-36.).

14 U ovome kratkom tekstu samo je jedan primjer gdje je bosanski glas napisan grafijom g/kef/ - : zastiivao (18b/7), pa sam s glediπta ovoga primjera mogla razmatrati eventualnu moguÊnostbiljeæenja glasovne promjene g’>.

15 MoguÊnost izgovaranja ovih rijeËi u obliku ÊeË i ÊüË navodim na osnovu toga πto sam utekstu naπega ljetopisca M. M. Baπeskije utvrdila da je imenica güç na viπe mjesta napisana baπ uobliku çüç. (Filan, 1999: 315). Takoer, zbog naprijed navedene poteπkoÊe oko ispravnoga Ëitanjavokala, ovdje ne uzimam u obzir pitanje stvarne vrijednosti vokala.

16

takav nam podatak ovaj tekst ne pruæa. I ispravno pisanje rijeËi geç (kef+ fetha + ç) i güç (kef + vav + ç) kako ih ovdje nalazimo, veÊ sugerira daje u inicijalnoj poziciji palatalni konsonat, bez obzira do koje vrijednostipalatalnost iπla. Stoga ih i uzimam u obliku geç i güç.

U ovome tekstu grafija g /gajn/ ima vrijednost glasa g.16 Ovo jezanimljivo istaknuti zbog toga πto neuobiËajeni naËin pisanja palatalnogg’ grafijom g /gajn/ - moæe ukazivati na fonetsku osobenostzapadnorumelijskih turskih dijalekata u koje spada i bosanski turski.Ona se ogleda u ozvuËavanju finalnog konsonanta k u Ÿ. (»auπeviÊ, 2000:158). Osim primjera sa sufiksom dik koje sam navela naprijed kodgrafijskih osobenosti (gördügü, istedügümüz…), o ovoj osobenostisvjedoËi i biljeæenje glasa g’ grafijom g /gajn/ kod sufiksa -lik u primjerubirlüginde.17

Uporede li se gornji primjeri sa ovima dogdugı, kulagıyla, ortagıkoji odraæavaju ozvuËavanje finalnoga fonema k u intervokalnoj pozicijiu spoju osnova + sufiks, vidi se da je pisac koristio isti grafem (gajn) zaglas g u istoj poziciji i kad je u okruæenju palatalnih i kad je u okruæenjuvelarnih vokala. MoguÊe je da ova grafija upuÊuje na realizaciju glasa gËak i u oblicima sa palatalnim vokalima.

Kao jedan od primjera u kojima je turski glas g’ napisan grafijom g/gajn/ spomenula sam glagol ögrenmek. Ako se grafija g /gajn/ uprimjeru ögrenürsün (13a/7) uporedi sa primjerima birlüginde,kulagıyla, ortagı i dr. u kojima je isto tako palatalni glas g’ biljeæen gajnom,onda bi se ona mogla protumaËiti kao signal takoer jedne osobenostizapadnorumelijskih turskih dijalekata - odræavanje glasa g’ ispredsuglasnika i izmeu dva samoglasnika.18

Htjela bih se ovdje osvrnuti na joπ jednu situaciju koja ide u prilogpretpostavci da gornji naËin pisanja glasa g u okruæenju palatalnih vokalaukazuje na njegovu realizaciju u govoru. Naime, imenska negacija deûil

16 U bosanskom je tekstu glas g uvijek biljeæen grafijom g /gajn/ (govorijo, d(u)ruga, b(i)riga,s(o)voga).

17 Ne treba gubiti iz vida da je u svim ovim primjerima konsonat g u okruæenju labijaliziranihvokala.

18 O ovoj osobenosti zapadnorumelijskih turskih dijalekata govori Németh (1956: 17.). Istaje osobenost uoËena i u jeziku M. M. Baπeskije u veÊem broju primjera. od kojih su neki podudarnisa primjerima u naπem tekstu, kao gl. ögrenmek (Filan, CV) i sufiks -lik kad primi posvojni sufiks za3. l. j. (isto, CXVIII)

17

koja se u arabiËkim tekstovima uobiËajeno piπe dal + kef + l, u ovome jetekstu redovno zabiljeæena u obiku dal + hemze + l (πest primjera), πtosugerira izgovor deil, odnosno gubljenje glasa g’ (g’>ø) u ovoj poziciji.Bez obzira na to da li se u izgovoru jedno j ipak Ëulo (dejil), naËin pisanjaimenske negacije kakav nalazimo u ovome tekstu zanimljiv je zbog togaπto nedvojbeno ukazuje na promjenu kod glasa g’. Kad se gleda tekst ucjelini, moæe se pretpostaviti da bi pisac glas g’ napisao da je on postojaou artikulaciji (degil), kao πto je to Ëinio i u gornjim primjerima.

Ispadanje konsonanta n (odnosno ñ) susreÊe se na jednom mjestu uprimjeru postpozicije soñra - zabiljeæena je u obliku sora (2a/3). S obziromna to da je ista postpozicija ispravno napisana na ostalim mjestima (triprimjera), ovo bi se biljeæenje moglo smatrati omaπkom. Primjer, ipak,navodim ovdje poπto je kod oblika sora i finalni vokal napisan elifomumjesto sa he.

Jedan primjer sekundarne geminacije nalazi se u rukopisu R-7695 uzamjenici hepsi koja ovdje ima oblik heppisi. Geminacija glasa pnaznaËena je teπdidom.19

Primjer specifiËne promjene kod konsonanata vidi se kodpostpozicije iñleri (>ileri). »ini se da se ovaj primjer moæe dovesti u vezusa oblikom ove postpozicije u Ljetopisu Mula Mustafe Baπeskije gdje jeona redovno zabiljeæena u obliku illerü. (Filan, 1999: XC). Ako se ovarijeË u bosanskom turskom (ili bar u nekim krajevima) izgovarala sageminiranim l, kako ju Baπeskija redovno biljeæi, onda nije neobiËno daje u artikulaciji moglo doÊi do disimilacije l>n kako je zabiljeæeno u naπemtekstu.

S glediπta savremenoga jezika paænje je vrijedno da su inicijalnikonsonanti u rijeËima daûıldılar i doûru u ovome tekstu biljeæeni grafijomtı: tagıldılar i togrı. U vezi sa vrijednoπÊu ovoga konsonanta treba istaknutida je u arabaËkim tekstovima ovo uobiËajeno pisanje navedenih turskihrijeËi.20

Takoer s glediπta savremenoga turskog jezika uoËljivo je da glagolititremek i tükenmek u ovome tekstu u inicijalnoj poziciji, imaju grafiju

19 O sekundarnoj geminaciji kao osobenosti zapadnorumelijskog dijalekta v.: »auπeviÊ, 1996:130; »auπeviÊ, 2000: 159. Registrirano je i nekoliko primjera kod Baπeskije u Ljetopisu. (v. Filan,1999: XC).

20 Kod Baπeskije tagıdmak (>daûıtmak) i togrı (>doûru). (Filan, 414, 422). S druge strane, utekstu na bosanskom jeziku grafija tı suponira glas t: taka (<takva), tako.

18

d (ditremek, dükenmez) πto, isto tako, odgovara naËinu pisanja ovihrijeËi u arabiËkim tekstovima21 te da je glagol tutmak napisan u oblikudutar.22

©to se tiËe morfonologijskih osobenosti ovoga teksta, osim gorepomenutoga ozvuËavanja finalnog k u Ÿ, treba ukazati na ozvuËavanje t>d u intervokalnoj poziciji u primjeru iáidür- < iáitmek.

Progresivna asimilacija konsonanata u ovome tekstu nije zabiljeæenani u jednom primjeru. Tako Ëitamo Allahdan, çokdur, gerekdür, geziáde,iáitdügi, (kıyas) ëtdüm, (murad) ëtdikde, sıkletdür, yokdur, vakitde. Jedinobi se ovom glasovnom promjenom mogao protumaËiti primjer Türçekoji se u tekstu javlja Ëetiri puta uvijek u istom obliku. Ispuπtanje grafijekoja bi suponirala glas k ovdje bi moglo ukazati na asimilaciju suglasnikak i ç koja ide do gubljenja glasa k.23

GramatiËke morfemeGramatiËke morfemeGramatiËke morfemeGramatiËke morfemeGramatiËke morfeme

-ci: u jednom primjeru: yardumcı,

-cileyin: samo u jednom primjeru i to u obliku bizcüleyin,

-li: samo u dva primjera, oba puta napisan lam + je: kudretli i suçlı.

-lik: uvijek biljeæen lam + dama + kaf: Allahüñ birlüginde, kulluk,muslumanlukda. I u onome dijelu naπega rukopisa koji predstavlja rjeËnikovaj je sufiks napisan na isti naËin u primjerima kızılluk, otluk i yeáilluk,

-siz: labijalizirani vokal biljeæen damom: dilsüz, direksüz, onsuz.

Upitna Ëestica mi uvijek je napisana u obliku m + j: olur mı,söyledügüm mi.

-ler pluralni sufiks: uvijek biljeæen lam + fetha + re sa sukunum, πtoje uobiËajeni naËin pisanja ovoga sufiksa u arapskom pismu. U nastojanjuda Ëitanje vokala a i e koliko je moguÊe pribliæim taËnome, uporedilasam njihovo biljeæenje i u drugim pozicijama. Zanimalo me je, naime,da li fetha uvijek ima vrijednost vokala e, πto bi moglo razrijeπiti,naprimjer, Ëitanje pluralnoga sufiksa -ler, s obzirom na to da su turskitekstovi napisani u nekom drugom a ne arapskom pismu pokazali kako

21 Kod Baπeskije takoer ditremek i dükenmek. (isto, 321, 323).

22 Kod Baπeskije takoer dutmak (isto, 323) ali i tutmak (isto, 423).

23 U tekstu na bosanskom jeziku turski tri puta, tursi jednaput. Kod Baπeskije je na dvamjesta zabiljeæen oblik Türçe. (isto, 424).

19

se u zapadnorumelijskom dijalektu javlja palatalna deklincija i poslijevelarne osnove. (»auπeviÊ, 2000: 158.) No, fetha u ovome tekstumjestimiËno oznaËava i vokal a, naprimjer kod glagola yapmak ili unegativnom obliku prezenta neodreenog olmaz. Primjere pisanja vokalaa potraæila sam i u dijelu rjeËnika. Ovdje, takoer, fetha mjestimiËnoima vrijednost vokala a: kiraz, áalgam (oba a napisana fethom), tekne(prvo a fethom, drugo sa he), yaprak (prvo a fethom, drugo elifom).Stoga ostajem pri Ëitanju ovoga sufiksa (kao i drugih) prema progresivnojasimilaciji vokala.

Posvojni sufiksiPosvojni sufiksiPosvojni sufiksiPosvojni sufiksiPosvojni sufiksi

-(i)m: labijalizirani vokal: hacetüm, iálerüm, kasavetüm, söyledügüm.

-(i)ñ: Jedan naËin pisanja ovoga sufiksa je labijalizirani vokal biljeæenvavom i damom a konsonant biljeæen grafijom ñ: istedügüñ, iáüñ,söyledügüñ. Drugi naËin biljeæenja je nelabijalizirani vokal i konsonantbiljeæen grafijom n (nun): dedüginde, göñlinden çıkarma, kendi evladını.Na jednom mjestu u primjeru senüñ iáüni ovaj je sufiks oznaËen damom(labijaliziran vokal) i grafijom n (nun). Ova je sintagma po naËinu pisanjapodudarna sa sintagmom herkes kendi iáüni u kojoj je imenica iá primilaposvojni sufiks za 3. l. j.

-i: uvijek nelabijalizirani vokal: bilmesi, birlüginde, gördügi, iáitdügi,karnında, kızı, kulagına, ortagı, oglı. U primjeru yüzinde oznaËen jekesrom.

-(i)miz: vokal labijaliziran biljeæen damom: cümlemüzi, (fikr)ëtdügümüz, istedügümüz, iáümüzi.

Padeæni sufiksiPadeæni sufiksiPadeæni sufiksiPadeæni sufiksiPadeæni sufiksi

-(n)iñ sufiks za genitiv: vokal labijaliziran biljeæen damom, konsonantbiljeæen grafijom ñ: Allahuñ, onuñ.

-e sufiks za dativ: Uvijek biljeæen sa he: aña (>ona), baáa, kimseye,kulagına, neye, saña, vücuda, yerlere.

-i sufiks za akuzativ: Uvijek nelabijaliziran vokal biljeæen sa y: Allahı,bunları, cümlemüzi, iáümüzi, onı, seni, uáagı, yolı.

-de sufiks za lokativ: Biljeæen dal + he: altında, bunda, iáde,müslümanlukda, nerede, vakitde.

20

-den sufiks za ablativ: Uvijek biljeæen dal + fetha + nun sa sukunom:Allahdan, beladan, nereden, söyledügünden, tarafdan.

Predikativni sufiksiPredikativni sufiksiPredikativni sufiksiPredikativni sufiksiPredikativni sufiksi

Kod predikativnog sufiksa -dir vokal je redovno oznaËen damomπto ukazuje na njegovu labijaliziranost: birdür, çokdur, eydür, güçdür,kadirdür, korkmalıdur, muslumandur, vardur, yokdur.

U ovome se tekstu joπ javlja predikativni sufiks za 1. l. j. u oblikuhoánudim i za 1. l. m. u obliku kadir iz.

Perfekt odreeniPerfekt odreeniPerfekt odreeniPerfekt odreeniPerfekt odreeni

U 3. l. j. i m. nelabijaliziran vokal -di: dezildi, oldılar, tagıldılar ipluskvamperfekt dezildidi. U 1. l. j. i m. vokal labijaliziran biljeæen dama+ me, odnosno dama + kaf: (kiyas) ëtdüm, kalduk, te u oblicima imperektaevetlemezdüm, umazdum. U 2. l. j. i m. vokal labijaliziran: getürdüñüzmi, utandırduñ. U rukopisu R-7695 jedan oblik getürdün mi.24

Perfekt neodreeniPerfekt neodreeniPerfekt neodreeniPerfekt neodreeniPerfekt neodreeni

Uvijek biljeæen m + kesra + π πto ukazuje na nelabijalizirani vokal uovome sufiksu: olmıáım, ögrenmiáim, unutmıáım, añmamıásun,söylemiásün, unutmamıásun, getürülmiá, yaratmıádur.

Prezent neodreeniPrezent neodreeniPrezent neodreeniPrezent neodreeniPrezent neodreeni

Sufiks ima viπe oblika: Vokal labijaliziran, biljeæen vavom i damom:bitürürüm, bulursun, ögrenürsün, açılur, bilür, dutar, gelür, görür, iáidür,olunur, olur, vërür. Vokal nelabijaliziran, biljeæen fethom: (kulluk)ëderüm, umarum, istersün, der, ëder (8b/10), saklar, (hazz) ëderüz.

Kod negativnog je oblika vokal uvijek naznaËen fethom: (kulluk)ëtmem, kesmem, olmazsun, bilmez, içmez, olmaz, yemez.

24 U R-6213: Hane o áey, getürdüñüz mi. U R-7695: Ben sizden istedügüm getürdün mi, atrebalo bi: Benim sizden istedügümi getürdüñüz mi.

21

Prezent odreeniPrezent odreeniPrezent odreeniPrezent odreeniPrezent odreeni

Oblici çagırıyorlar, geliyor, vëriyor i üáeniyor odgovarajusavremenom jeziku. Ovima su bliski i oblici besleyor, ditreyor i isteyor stim πto se ovdje, za razliku od savremenog jezika, vokal e iz gl. osnove nemijenja u i. Zabiljeæen je i jedan oblik koji glasi söyleorlar. U dijelu gdjesu zabiljeæene konjugacije na listu 14 prolaze oblici ögreniyor iögrenmeyor.

FuturFuturFuturFuturFutur

U tekstu je zabiljeæen samo u obliku bakacak olursañ. Stoga sampogledala njegov oblik u dijelu knjiæice gdje su ispisane konjugacije.Futur gl. öûrenmek napisan je u obliku ögrenecek i ögrenmeyecek, stim πto je glas k’ oba puta napisan grafijom k /kaf/, kao i u primjerubakacak.

KondicionalKondicionalKondicionalKondicionalKondicional

U 3. l. j. uvijek je napisan sin + he: añarsa, çekerse, dilerse, ëderse,gelürse, ise, isterse. Takoer i sufiks irealnoga kondicionala: bilse,fısıldasa, olmasa. ©to se ostalih lica tiËe, 1. l. m. u primjeru iálerseknapisano je sin + fetha + kaf. 2. l. j. ima biljeæenje sin + fetha + grafija ñ:dilerseñ, diñlerseñ, isterseñ. 2. l. m. susreÊe se samo u primjerugeterdiseñüz u kojem je vokal sufiksa za oznaku lica labijaliziran.

ImperativImperativImperativImperativImperativ

2. l. j. vidi se u oblicima çalıá, çıkarma, (fikr) eyle, (áek) eyleme,giderme, oku, yaz. 2. l. m. imperativa glasi gösterüñ. Kako primjerpokazuje, vokal je labijaliziran, ovdje obiljeæen damom, a konsonant jenapisan grafijom nnnnn. Sufiks za 3. l. j. ima labijalizirani vokal πto se vidi izprimjerâ açsun, gitsün, olsun, ögrenülsün. Isti oblik sufiks ima i u 3. l.m. kad je proπiren sufiksom -ler: dësünler. U vezi sa imperativom trebaspomenuti da se forma na -(y)e (añlaya, (gerçek) bile, eyleye, ezberleye,inana, isteye, ola) u ovome tekstu Ëesto na naπ jezik prevodi 2. l. j.imperativa.25

25 O formi na -(y)e v. rad E. »auπeviÊa, 1988.

22

OptativOptativOptativOptativOptativ

U ovome tekstu nalaze se sljedeÊi primjeri optativa: bitüreyim,bulayım, olmayasın. Oblici za ova dva lica jednine ne razlikuju se odsavremenog jezika, dok sufiks za 1. l. m. uvijek ima labijalizirani vokal:çevirelüm, ëdelüm, kalmayalum, ögrenelüm, utanmayalum, yapalum.

NecesitativNecesitativNecesitativNecesitativNecesitativ

Necesitativ ima isti oblik kao u savremenom jeziku: bilmemeli,istemeli, korkmalıdur, sıgınmalıdur.

Glagolski likoviGlagolski likoviGlagolski likoviGlagolski likoviGlagolski likovi

Sufiks za faktitiv-kauzativ ne razlikuje se od oblika u savremenomjeziku u primjerima giderme, utandırduñ, utandırmazdum, dok je uprimjerima bitüreyim i bitürürüm vokal labijaliziran, u prvom oznaËendamom, u drugom vavom i damom. Oblik pasiva odgovara savremenomjeziku u primjerima açılur, okunan, yazılan, ali je u primjeru ögrenülsünpomoÊni vokal labijalan za razliku od savremenog jezika u kojem jenelabijalan. Vokal je labijalan i u primjeru getürülmiá, πto se, pak, moæeprotumaËiti utjecajem prethodnoga labijalnog vokala koji je, opet, usavremenom jeziku nelabijalan.

Glagolska imenica na -dikGlagolska imenica na -dikGlagolska imenica na -dikGlagolska imenica na -dikGlagolska imenica na -dik

Sufiks -dik ima labijalni vokal biljeæen vavom i damom: bildügüñdogdugı, (fikr) ëtdügümüz, istedügüñ. Kako je veÊ spomenuto, nekadaje finalni konsonant ovoga sufiksa na gl. osnovi sa palatalnim vokalimakod ozvuËenja k>g napisan grafijom g /gajn/ kao u primjerimadëdüginde, gördügi, iáitdügi, söyledügüm (2a/1), söyledügüñ (2a/7).Isto je tako u primjeru söyledüklerinde (12a/5) palatalno k’k’k’k’k’ napisanografijom k /kaf/. No, na jednom je mjestu u primjeru (murad) ëtdikdevokal ovoga sufiksa oznaËen kesrom. Treba napomenuti da je u ovomeprimjeru i glas k’ napisan grafijom k /kef/.

ZamjeniceZamjeniceZamjeniceZamjeniceZamjenice

LiËna zamjenica za 3. l. j. javlja se u obliku o i ol. Kroz deklinacijuova zamjenica ima oblike onuñ, aña, onı, añuñla. Oblici deklinacije ostalih

23

liËnih zamjenica razlikuju se od savremenog jezika u primjerima benüm,senüñ, bizüm. Pokazna zamjenica o takoer se javlja u obliku o i ol.Upitna zamjenica hangi u ovome tekstu ima oblik kangı, a neodreenazamjenica hepsi ovdje glasi hepisi (u drugom rukopisu heppisi). UpitnarijeË hani ima oblik hane.26

Oblici gerunda u ovome tekstu glase: ezberleyüp, ezberlemeyüp,ëtmeyince, olmayınca, varınca, bakarken, katlanurken.

Postpozicije i kvazipostpozicije su: aáadan (>aáaûıdan), beriden,geride, göre, ile (gözile kalbile kulagıla, neyle), iñleri (>ileri), öteden,togrı, yukardan (>yukarıdan).

SintaktiËke osobenostiSintaktiËke osobenostiSintaktiËke osobenostiSintaktiËke osobenostiSintaktiËke osobenosti

S glediπta savremenoga turskog jezika neobiËna je u ovome tekstuËesta inverzija u poretku reËeniËnih konstituenata. Tako u sloæenimreËenicama zavisni dio zauzima mjesto iza glavnoga kao u primjerima:

- Ben unutmıáım niçün sora (>sonra) añmamıásun. (2a/3) -posljediËna reËenica;

- Ben Oña kulluk ëderüm ziyade nice bu ana varınca kulluk ëtmiáim.(11b/8) - poredbena reËenica. Na drugom mjestu takoer jednaporedbena reËenica ima oËekivani poredak glavnoga i zavisnog dijela iglasi: Kendi evladını bildügüñ gibi öyle Allahı bilmek gerekdür. (11a/12);

- Her bir kelamı her kaideye çevirelüm kolay ögrenülsün. (12b/5) -namjerna reËenica;

- Allah vërür eger murad ëderse. (8a/1) Gayrısı kadir de’ildür biráey lakin eger Tañrı yardum ëderse. (8a/3) Òstedügüñ vakitde pak kalbileiste, eger isterseñ kabul olsun. (9b/9) - pogodbene reËenice.

Kad se ovi primjeri turskih reËenica uporede sa njihovimprijevodima na bosanski jezik, vidi se da bosanska reËenica uvijek imapravilan poredak svojih konstituenata, dok je red konstituenata u turskojreËenici obrnut - glavni dio reËenice prethodi zavisnom. Moglo bi sereÊi kako je ovdje turska reËenica pod utjecajem bosanske, πto nijeneoËekivano s obzirom na to da nema nikakve sumnje kako je piscu

26 Kod Baπeskije takoer kangi i hane (Filan, 1999 : 357., 340.), ali hepüsi (isto, 343.).

24

ovoga teksta turski drugi jezik, a bosanski maternji. Meutim, pisac jeovdje iπao od turskoga prema bosanskom jeziku - on je prvo pisao turskia potom bosanski tekst. U tom se sluËaju nameÊe zakljuËak da je poredakreËeniËnih konstituenata u naπim primjerima upravo onakav kakav jeon doista bio u bosanskom (i πire, rumelijskom) turskom. DrugimrijeËima, ovaj obrnut poredak konstituenata u turskoj zavisnosloæenojreËenici nije posljedica jednokratnoga utjecaju dotiËne bosanske reËenicena tursku nego je to sintaktiËko obiljeæje turskoga jezika u Bosni, i u Rumeliji,koje se ogleda u rasporedu reËeniËnih konstituenata pod opÊim utjecajemlokalnoga (odnosno lokalnih) jezika.27 Stoga i ove primjere nije dovoljnoposmatrati izolirano s glediπta samo jednoga (naπega) teksta kao rezultatkonkretnoga utjecaja jedne bosanske reËenice na njen turski ekvivalent.

Treba spomenuti da u tekstu ima i nekoliko turskih pogodbenihreËenica sa pravilnim poretkom glavnoga i zavisnoga dijela. To su primjeri:Eger Tañrı seni hıfz ëderse saña kimse bir áey ëdemez. (10a/5-6) Egerögrenmek isterseñ yazılan ve okunan pek ezberleye. (12b/1) Zanimljivoje da se u prijevodu ovih primjera na bosanski jezik na prvom mjestunalazi zavisni reËeniËni dio, kao i u turskom tekstu, s tim πto ovaj redkonstituenata u bosanskom tekstu ne naruπava sintaktiËke pravilnostibosanskoga jezika.

U navedenim primjerima zavisnosloæenih reËenica uoËava seupotreba upitnih zamjenica niçün (zaπto) i nice (kako) u funkciji veznika,prvoga u znaËenju veznika poπto, zato πto, a drugoga u znaËenju veznikakao πto.28 (Ben unutmıáım niçün sora (>sonra) añmamıásun. (2a/3) BenOña kulluk ëderüm ziyade nice bu ana varınca kulluk ëtmiáim. (11b/8).U namjernoj reËenici pak (Her bir kelamı her kaideye çevirelüm kolayögrenülsün.) vidi se odsustvo pokazatelja subordinacije diye koji seoËekuje na kraju reËenice. U primjeru kangı ka’ideye gelür oña göresöyle upitna zamjenica kangı upotrijebljena je u znaËenju odnosne, a gl.je oblik umjesto u kondicionalu doπao u indikativu, oËigledno po modelubosanske reËenice. Ipak, ova se pojava ne moæe uzeti kao obiljeæje naπegateksta buduÊi da je kondicional u sliËnim primjerima na viπe mjestanaznaËen: baáa her ne gelürse, benden her ne ëderse, biz her ne iálersek,her ne zeman isterseñ, kim öyle Allahı bilse, nice isterse ëder i drugi.

27 O inverziji glavne i zavisne reËenice kao autentiËnom obiljeæju bosanskog turskog govorii »auπeviÊ. (1991: 392.).

28 Primjere ovakve upotrebe upitnih zamjenica v. i u: »auπeviÊ, 1991: 392.

25

Odstupanja u poretku rijeËi u turskoj reËenici dosta se Ëesto ogledajuu smijeπtanju priloπke odredbe na kraj reËenice, iza predikata, kao usljedeÊim primjerima: nice ëdelüm áimdi, Allahdan korkmalıdur da’ima;o iá vücuda gelür kolay; ol kimse geride kalmaz bir zeman; ben oñakulluk ëderüm ziyade. Ova se pojava vidi ne samo kod jednostavnihpriloga nego i kod proπirenih adverbijala u primjerima benüm nekadariálerüm vardur senüñ söyledügüñden ma’da, bunda onsuz da olabilürañuñla gibi, te kod gerunda u primjerima acıkdum katlanurken, susadumbakarken, yohsa biz ne kadir iz ëtma O bir áey vërma murad ëtmiyince.

I druge su glagolske dopune i dodaci, osim priloπkih odredbi,mjestimiËno izmjeπtene na kraj reËenice. U sljedeÊim je to primjerimadirektni objekat: kimse bozamaz gitmegi, ben Tañrıdan umarum heráey,kaçan biráey dilerse ëtma, dogdugı birle bilür beslema, a u jednomprimjeru objekat u dativu: ne poturlar dëmesünler bize.

U primjeru ezberlemeyüp ‘aklına gelemez her kelam na kraj reËeniceizmjeπten je subjekat her kelam, a u primjeru bir sözi dëdügiñde bundayazılan atributska sintagma bunda yazılan izmjeπtena je na krajproπirenoga adverbijala kojemu pripada.

MjestimiËno je u kratkim reËenicama predikat zauzeo mjesto napoËetku, πto je takoer neuobiËajen poredak elemenata za turskureËenicu, osim onda kad je on stilski markiran πto ovdje nije sluËaj,narimjer: güçdür halkı cem’ ëtma, tagıldılar hepisi, te u sredini kratkereËenice u primjerima benüm yokdur suçum, o áeye dër ola πto je takoerza predikat nepredvieno mjesto u turskoj reËenici.29

Sa stanoviπta savremenoga jezika zanimljivi su oblici gl. imenice na-me. Ona se na jednom mjestu javlja sa posvojnim sufiksom za 3. l. j. -Onuñ bilmesi i cijela konstrukcija glasi kao i u savremenom jeziku. Nona svim je drugim mjestima glagolska imenica na -me napisana mim +elif, πto sugerira Ëitanje -ma. Dok u primjeru güçdür halkı cem’ ëtmaona ima funkciju subjekta, u veÊini drugih primjera gl. imenica na -meje u funkciji objekta: kaçan biráey dilerse ëtma, o bir áey vërma muradëtmeyince, dogdugı birle bilür beslema, söylema bilenler. U ovimprimjerima nije naznaËen sufiks akuzativa iako se on Ëesto vidi naodgovarajuÊem mjestu u tekstu, na primjer: bunları bitüreyim, senuñiáüni bitirürüm, kimse bozamaz gitmegi, o her áeyi bilür, Allahı bilse, ol

29 Ovu je osobenost bosanskog turskog registrirao i »auπeviÊ, 1991: 391.

26

cümlemüzi besleyor. Glagolska imenica na -me ima oblik -ma i kad je ufunkciji dopune glagola üáenmek i pridjeva kadir koja, inaËe, dolazi udativu. I tada ne nosi sufiks padeæa dativa: her yere varma üáeniyor,yohsa biz ne kadir iz ëtma, kimse komama kadir de’ildür.

U vezi sa upotrebom gl. imenice na -me u ovim primjerima trebaimati u vidu osobenost bosanskoga turskog na koju je »auπeviÊ skrenuopaænju. Ona se ogleda u upotrebi gl. imenice na -me u velariziranomobliku (-ma) na mjestu gdje u bosanskom jeziku stoji infinitiv ili supin,pa se ovim moæe obrazloæiti i njena indeklinabilnost u navedenimprimjerima. (»auπeviÊ, 1991: 392., napomena 36). Primjer koji sam navelana poËetku (onun bilmesi) potvruje da u bosanskom turskom gl. imenicana -me u genitivnoj konstrukciji ima pravilan oblik, no kad se ona naeu spomenutom poloæaju u reËenici (tamo gdje u bosanskoj reËenici dolaziinfinitiv ili supin) dobiva velarizirani oblik i postaje indeklinabilna.

Da je gl. imenica na -me Ëesto zastupljena u bosanskom turskom,πto je takoer konstatirao »auπeviÊ na navedenom mjestu, moæe potvrditinaπ primjer her kim ögrenma isterse gdje je trebala doÊi gl. imenica na-mek. Ipak, zanimljivo je uoËiti da se u ovome tekstu kao dopuna turskogaglagola istemek (htjeti, æeljeti) susreÊe i gl. imenica na -mek: egerögrenmek isterseñ. Sasvim je sigurno da je po istome modelu pisac oveknjiæice-rjeËnika saËinio i reËenicu dahi cennete girmek dilerseñ u kojojje glagol dilemek (æeljeti) dobio kao dopunu gl. imenicu na -mek uapsolutnom padeæu umjesto u akuzativu.

Sufiks padeæa akuzativa u ovome je tekstu izostavljen joπ na nekimmjestima, osim onih koja sam navela u vezi sa upotrebom glagolskeimenice na -me: ben Tañrıdan umarum her áey, kaçan bir áey dilerseëtma, O bir áey vërma murad ëtmeyince. Treba primijetiti da su u svimovim primjerima u funkciji objekta neodreene zamjenice bir áey i heráey.30 Takoer se u primjeru Ondan biyük yardumcı nerede bulayımizostavljanje sufiksa za akuzativ na imenici yardumcı moæe protumaËitineodreenoπÊu ove imenice; ovdje, zapravo, nedostaje jedno bir ufunkciji neodreenoga Ëlana ispred imenice yardumcı. “Teæi sluËaj”izostavljanja sufiksa za akuzativ je u naprijed navedenom primjeru dahicennete girmek dilerseñ, te na dva mjesta kod participa na -en: eger

30 U tekstu prolazi i jedan primjer O her áey’i bilür. UpuÊujem na uporedbu ovih primjera saonima na koje skreÊe paænju »auπeviÊ (2000: 161) u katoliËkim tekstovima na turskom jeziku.

27

ögrenmek isterseñ yazılan ve okunan pek ezberleye i bunda yazılanyukardan aáadan fikr eyle.

Sufiks za dativ izostavljen je u primjeru Her nere (umjesto her nereye)göñli isterse,31 te u primjeru gayrısı kadir de’ldür bir áey gdje je trebaodoÊi na zamjenici u funkciji dopune pridjeva kadir. Kad se ovaj poslednjiprimjer uporedi sa drugim, o her áey’e kadirdür vërma, sudeÊi poprijevodu na bosanski jezik (On je viristan s(i)vaËemu dat), ovdje dativne stavlja zamjenicu her áey u funkciju dopune pridjeva kadir nego glagolavermek.

Sufiks za padeæ genitiv izostavljen je samo u jednom primjeru sensöyledügüñ (2a/7), pa se ovo moæe smatrati omaπkom s obzirom na toda je genitiv redovno naznaËen, Ëak u istoj sintagmi u neposrednoj blizininavedenoga primjera (senüñ söyledügüñden ma’ada, 2a/9).

Neke osobitosti u leksiciNeke osobitosti u leksiciNeke osobitosti u leksiciNeke osobitosti u leksiciNeke osobitosti u leksici

Kad se leksika ovoga teksta uporedi sa stanjem u savremenomturskom jeziku uoËava se da je ovdje glagol etmek Ëesto upotrijebljen uznaËenju glagola yapmak. Glagol evetlemek (2b/1) ili ivitlemek, kakostoji u rukopisu R-7695, ne biljeæe rieËnici savremenoga turskog jezikano zabiljeæen je kod Zenkera u oba oblika (evetlemek i ivetlemek) i uzupuÊivanje na glagol ivmek daje se njegovo znaËenje æuriti, hitati. Zapredikat doûrudurum (ispravit Êu) u primjeru neyle olursa dogrudurum(18b/8) moæe se rekonstrinfinitiv u obliku dogrudurmak za koji nenalazimo potvrdu ni u savremenom turskom jeziku ni u rjeËnicimaosmanskoga jezika.32 Glagol katlanmak ovdje je upotrijebljen u znaËenjuËekati, kako stoji u prijevodu primjera na bosanski jezik (18b/4). Ovajglagol u savremenom jeziku ima znaËenje izdræati, podnositi, dok Zenkerkao poslednje znaËenje gl. katlanmak biljeæi Ëekati.

Kako turski tekst u ovoj knjiæici prati njegov prijevod na bosanskijezik, zanimljivo je primijetiti joπ neke osobenosti u vezi sa leksikom.Nije neoËekivano, ali je vrijedno spomenuti da su neke turske rijeËi udijelu teksta na bosanskom jeziku prevedene turcizmima, naravno u

31 Indeklinabilan oblik upitne zamjenice nere utvrdio je i »auπeviÊ u primjeru Nere istersünÊitma? (1991: 391).

32 Na ovome je mjestu mogao stajati glagol doûrultmak, faktitiv-kauzativ od gl. doûrulmak ilipak doûrutmak (Zenker).

28

onom obliku u kojem su se koristili u bosanskom jeziku. Tako se ovdjeturski glagol ezberlemek prijevodi turcizmom ezberlejisati (nauËitinapamet), imenica hazine u prevodu na bosanski glasi hazna (riznica), aimenica kaide glasi kajda (ovdje, pravilo). Pridjev kabul preveden je istimoblikom - kabul (usliπan), kako i jeste poznat u naπem jeziku. Glagolmurad ëtmek takoer je mjestimiËno preveden glagolom murad uËinit,ali i glagolom htjeti (murad = æelja). Joπ je pridjev hoánud prevedenturcizmom kail (ovdje, zadovoljan). S druge pak strane imenica muslimanprevodi se kao turËin i muslimanluk kao turkovanje. Sasvim je sigurnoda ovdje imenice turËin i turkovanje u tekstu na bosanskom jezikuoznaËavaju pripadnost islamu.

Najzad, u ovome kratkom tekstu prolaze i dva frazeologizma, i obasu na naπ jezik prevedena takoer frazeologizmima. Jedan glasi ayakaltında kalmak a njegov prijevod na naπ je jezik ostati pod nogama (12a/3).33 Drugi je frazeologizam üzerinde kalmak a njegov je prijevod ostatina nekome (18b/8).34

Prilog - Transkripcija tekstaPrilog - Transkripcija tekstaPrilog - Transkripcija tekstaPrilog - Transkripcija tekstaPrilog - Transkripcija teksta35

2a

Saña söyledügüm olur mı? Ne söylemiásün?

©(o)to sam ti govorijo hoÊel bit? ©(o)to si govorijo?

Ben unutmıáım niçün sora36 añmamıásun.

Ja sam zaboravijo jer nisi poslije napomenuo.

33 Ovaj turski frazeologizam ima ovjeru u: Aksoy, 493. Bosanski je kod MateπiÊa zabiljeæen uobliku biti (komu) pod nogama i u znaËenju biti komu potËinjen, biti pobijeen (od koga), (s. 382).Isti je naπ frazeologizam registrirao i TanoviÊ (s. 140).

34 I drugi turski frazeologizam ima ovjeru u Aksoy s tim πto autor upuÊuje na njegovfrekventniji oblik üstünde kalmak (s. 924). Iako za bosanski oblik nisam naπla ovjeru ni kod MateπiÊani kod TanoviÊa, za πto je, uostalom, razlog mogao biti korpus na kojem su ovi autori radili, moæese reÊi da je on i danas dobro poznat u razgovornom bosanskom jeziku.

35 Kako je ovo kratak tekst na turskom jeziku sa prijevodom na bosanski koji neposrednoslijedi svaku tursku reËenicu iz tehniËkih sam se razloga u transkripciji odluËila za savremenu turskulatinicu, bez oznake karakteristiËnih arapskih konsonantskih grafija. ©to se tiËe biljeæenjâ u tekstuna bosanskom jeziku, smatrala sam da treba ukazati na mjesta gdje je uveden laæni vokal ispred iliizmeu suglasnika inicijalne grupe, s obzirom na to da se ova pojava tumaËi kao utjecaj arapskeortografije i uzusa osmanskoga jezika. (O ovome v. JankoviÊ, s. 17). Takve sam vokale biljeæila uzagradi.

36 Odnosno soñra.

29

Kıyas ëtdüm, unutmamıásun. Benüm gayrı kasavetüm

M(i)lidoh nisi zaboravijo. U mene je d(u)ruga b(i)riga

çokdur. Benüm ne hacetüm sen söyledügüñ. Benüm

puno. ©(o)to ja hajem π(o)to si ti govorijo. Koliko

nekadar iálerüm vardur senüñ söyledügüñden ma’ada.

u mene ima poslova osim π(o)to si ti govorijo.

Bunları bitüreyim soñra senüñ iáini bitürürüm.

Da ove opremim pak Êu37 t(o)voj poso opremit.

2b

Evetleme hep olur, senden öyle sözler

Ne hiti, s(e)ve Êe bit, ottebe38 Êe taka riË doÊ.

gelür. Ben ummazdum, ben evetlemezdüm baña sıklet

Ja se ne bi nadao, ja ne bi hitijo da meni nije

olmasa. Kaç yerden baña sıkletdür, o öteden

prisÊika. Iskoliko je mista meni prisÊika, oni ottuda39

bu beriden, herkes kendi áeyüni isteyor.

a ovi odovud s(i)vak s(o)voga iπÊe.40

Her tarafdan mektublar geliyor, çok yerlere

Sa svake s(e)trane k(i)njige41 dohode, na puno mista

çagırıyorlar. Olabilür, her nere42 göñli

zovu. More bit kud god mu s(i)rce

3a

isterse kimse bozamaz gitmegi, isterse gitsün

iπÊe, ne more nitko (i)smest otiÊ, ako Êe nek ide.

Bunda onsuz da olabilür añuñla gibi.

37 Napisano spojeno pakku s tim πto je prvi fonem k napisan grafijom kaf a drugi grafijomkef, kako sam u analizi veÊ spomenula.

38 Odnosno od tebe.

39 Napisane su dvije grafije /t/ jedna bez vokala (sa naznaËenim sukunom), druga sa vokalomo (grafija /v/ + dama.

40 Odnosno svako svoje traæi.

41 Odnosno pisma, pozivi.

42 Odnosno nereye.

30

Ovde i brez njega more bit kao i π njim.

O da bize gerek olur, sume gitmez, bir áeye harcIjono43 Êe nam valat,44 neÊe zaludo otiÊ, u πto god Êe se

olunur. Sizden istedügümüz hane o áey?utratit. ©(o)to smo od vas iskali kamo ono?

Getürdünüz mi? Getürdiyseñüz gösterüñ, hepisiDonesoste li? Ako ste donili ukaæite neka s(i)vi

görsünler. Nereden getürülmiá görülsün.vide. Odkud se donilo nek se vidi.

3b

Halk dezildi. Bir yere cem’ oldılar. BütünLjudi se iskupiπe. Na jedno se misto iskupiπe. Dok se

cem’ olmayınca. Halk dezildidi.45 Güçdür halkı cem’ ëtma.46

s(e)ve ne sabere. Bijahu se ljudi iskupili. MuËno je ljude sabrat.

Tagıldılar hepisi yaluñuz kalduk. Ne yapalum,

Razidoπe se s(i)vi, ostasmo sami. ©(o)to Êemo Ëinit,

nice ëdelüm47 áimdi? gövde, baá,

kako Êemo sad Ëinit? tijelo, g(a)lava,

göz, kulak, boyun, bogaz, gögüsoko, uho, v(a)rat, g(i)rlo p(i)rsa…

(Naredne stranice su rijeË za rijeË na tuskom pa onda na bosanskom jeziku).

8a

Allahdan isteye. Od Boga isÊi. Allah vërür Bog Êe dat

eger murad ëderse. ako hotijo bude. Ondan istemeli. Od Njega vala48 iskat.

43 Odnosno i ono.

44 Odnosno valjat, trebati.

45 Kod pluskvamperfekta na -diydi pitanje je da li je izgovor -diydi ili pak -didi. S obzirom nato da pisac nije napisao sukun, koji inaËe redovno koristi kao grafiËko sredstvo na konsonatima bezvokala, uzimam oblik -didi. Pisanje ovoga oblika provjerila sam u dijelu knjiæice gdje se nalazekonjugacije. I ovdje nije zabiljeæen sukun, pa bi se oblik pluskvamperfekta Ëitao ögrendidük,ögrendidünüz.

46 Odnosno etmek.

47 Odnosno yapalım.

48 Odnosno valja, treba.

31

8b

Baáa her ne gelürse π(o)to god dojde na glavu49

gayrısından bilmemeli. odrugoga50 ne valja z(i)nat.

Gayrısı kadir de’ildür bir áey51 D(u)rugi nije niπta viristan

lakin eger Tañrı yardum ëderse. veÊ ako Bog pomoæe.

Zira Onuñ kuvveti çokdur. Jer je Njegova jaËina puno.

Kimsede okadar olmaz. Ne more ni u koga onoliko bit.

Her ne dilerse kadirdür. ©(o)to god hoÊe, more.

Nice isterse ëder.52 Kako hoÊe añako53 Êe uËinit.

O her áeyi bilür, on s(i)vaπto z(i)na, hem görür. hem vidi.

Bizcüleyin bilmez de’ildür nije kano mi da ne zna, sanma ne mli.54

(Ovdje je sa strane vjeπtijim rukopisom napisano “Inne’llaheûamiu’l-munafikin ve’l-kafirin fi ûehenneme ûemi’an” sa naznakomda je ajet.)

9a

Gerçek bile doisto55 z(i)naj Allah birdür Bog je jedan

Gayrı yokdur. D(u)rugoga nejma. Öyle inana. Tako viruj.

Kim öyle Allahı bilse Ko tako Boga z(i)nade müslümandur. turËin je.

Allahuñ ortagı yokdur U Boga nejma ortaka nikakva. bir asıl.

Oglı kızı yokdur. Sina ni kÊeri. Yemez içmez. Ne jede ne pije.

Uyumaz. Ne spava. Her yerde hazirdür. S(e)vagdi je gotov.56

Allahu Te‘ala bizüm iáümüzi görür, Gosodin Bog naπ poso vidi

biz her ne iálersek. mi π(o)to god radimo.

49 Na glavu je napisano spojeno, pa je inicijalna suglasniËka skupina razdvojena na dva sloganag-la-vu. Stoga u ovome primjeru nema pomoÊnoga vokala koji bi razbio suglasniËki skupinu gl akoji inaËe nalazimo u ovakvoj poziciji.

50 odrugoga je napisano spojeno sa jednom grafijom ddddd umjesto od drugoga.

51 Odnosno: bir áey yapmaya.

52 Odnosno yapar.

53 U ovome bosanskom primjeri (añako>onako) zanimljivo je uoËiti da je fonem n napisangrafijom ñ.

54 Odnosno nemoj tako misliti.

55 Odnosno doista.

56 gotov u znaËenju prisutan.

32

Dahi fikr ëtdügümüz57 hep bilür. Joπ π(o)to god pomislimo z(i)na.

Onuñ bilmesi kalbile de’ildür. Njegovo z(i)nanje s(i)rcem nije.

Gördügi gözile de’ildür. ©(o)to vidi oËima nije da vidi.

Òáitdügi kulagıla iáitmez. ©(o)to Ëuje uπima ne Ëuje.

9b

Bir kimse bir kimseye kulagına fısıldasa Da tko komu na uho priπapÊe

ol kimse iáitmese da oni Ëovik ne Ëuje Tañrı Bog

iáidür. Ëuje. Kaçan bir áey dilerse ëtma58 Kad π(o)to hoÊe uËinit

kimse komama kadir de’ildür. nitko nije viristan ubranit.

Bir áey murad ëtdikde Kad π(o)to murad uËini59 o zaman onda

o áeye dër ola, onomu reËe budi, olur. ono bude. Öyle büyük kuvvetivardur. Tako ima golemu jaËinu.

Ol ulu Allahdan çok isteye. Od onoga Boga puno isÊi.

Her ne zeman isterseñ Kad god iπÊeπ umiz ol. uzdaj se.

Òstedügüñ vakitde Kad isÊeπ pak kalbile iste60

eger isterseñ kabul olsun. ako hoÊeπ da ti je kabul.61

Bir zeman dilinden giderme. Nikad s(i) jezika ne jamivaj.

10a

Togrı yolı öyle bulursun. Tako Êeπ naÊ p(e)ravi put.

Tañrı seni beladan saklar. Bog Êe te od belaja uvarovat (?).

Her iáüñ kolay olur. S(i)vaki Êe ti poso lasno bit.

Bir áey saña güç olmaz. Niπto62 ti neÊe muËno bit.

Eger Tañrı seni hıfz ëderse Ako te Bog uspazi

saña kimse bir áey ëdemez.63 ne more ti nitko niπta uËinit.

Tañrıdan korkan kimse Ko se Boga boji eydür. dobro je.

57 Odnosno fikr ëtdügümüzi.

58 Etmeyi odnosno yapmayı.

59 Odnosno hoÊe.

60 Ovdje je sa strane vjeπtijim rukopisom dopisano: Ëistim s(i)rcem isÊi, πto je prijevod oveturske reËenice.

61 Ovdje je vjeπtijim rukopisom dopisano bude.

62 Odnosno niπta.

63 Odnosno yapamaz.

33

Gayrı kimseden korkmaz D(u)rugoga se ne boji, añlaya. razumi.

Allahdan korkmalıdur da’ima. Od Boga se vala64 bojat (i)sve udalj.65

Ol cümlemüzi besleyor. On nas (i)sviju h(a)rani.

Yohsa biz ne kadir iz ëtma66 Ja67 mi (i)πto smo virisni uËinit

O bir áey vërma68 murad ëtmiyince. dok on π(i)ta murad ne uËini dat.

10b

Ben Tañrıdan umarum her áey. Ja se od Boga uzdam s(i)vaπto.

Ben Ondan umiz kesmem. Ja od Njega neÊu uzdanja otsiÊ.

Ondan bijük yardumcı nerde69 bulayım. Od Njega di Êu naÊ veÊegapomoÊnika.

Cümlemüzi ol yaratmıádur. (i)Sviju nas je On (i)st(o)vorijo.

Ceyi’ nesnelere rızk vëriyor. (i)Svemu h(a)ranu daje. Gücü yeter. More.

Hazinede bir zeman dükenmez. U hazni neÊe nikad nestat.

Allah adunı her kim añarsa Boæije ime ko god pomene

Her ey iáde añmak gerek. u svakomu dobru poslu valja pomenut.

O iá vücuda gelür kolay. oni Êe poso lasno za rukom doÊ.

O kimi iñleri70 çekerse Koga on naprid potegne

ol kimse geride kalmaz bir zeman oni71 neÊe natragu ostat nikad.

O her áey’e kadirdür vërma.72 On je viristan s(i)vaËemu dat.

11a

Her kim neye mustahik ise Ko god je Ëemu dostojan

neye mustahik de’il ise Ëemu nije dostojan i πto Êe neyler

Tañrı aña onı vërür mi? Bog hoÊe li nemu ono dat?

Kime ne lazum ise o bilur. Komu π(o)to vala on z(ı)na.


65 Odnosno uvijek.

66 Odnosno etmeye, odnosno yapmaya.

67 Odnosno a (mi πta smo...).

68 Odnosno vermeyi.

69 Odnosno nerede.

70 Odnosno ileri.

71 Odnosno ta osoba.

72 Odnosno vermeye.

34

Her áeyde Allaha sıûınmalıdur. U svaËemu se vala Bogu p(i)riporuËit.

Ve onuñ üzerine dayanmak gerek. I na Nega se vala naslonat.

Eger isterseñ iáüñ iá olsun, Ako heÊeπ da ti je poso poslom,

dahi cennete girmek dilerseñ, joπ ako hoÊeπ uniÊ u dæennet,

Allahuñ birlüginde áek eyleme. u Boæijedinstvo73 ne dvoumi.

Sıdkıyla iman getüre Istinito virovane donesi Allaha. Bogu.

Müslümanlukda áek eylemek olmaz. U turkovanu ne more bit dvoumit.

Kendi evladını bildügüñ gibi öyle Allahı bilmek gerekdür.

11b

Kako s(o)voj porod z(ı)naπ onako vala Boga z(ı)nat, bile, z(ı)naj.

Bir zeman göñlinden çıkarma, Nikad iz s(i)rca ne vadi, fikir eyle misli,Allahuñ ne asıldur fikr eyle kakav je yüzi, kudreti misli.

Daha karnında74 uáagı diri dutar. U materinu trbuhu dite æivo d(i)ræi.

Dogdugı birle bilür beslenma75 kako se76 umije se h(a)ranit.

Hak Te’ala ne kudretli padiáahdur. Gospodin Bog veleπi (?) je vir(i)stancar.77

Gökleri direksuz nice o.78 Ko bi anako mogo uËinit kao On.

Ben Oña kulluk ëderüm ziyade Ja Êu nemu robovat veÊma

nice bu ana varınca kulluk ëtmiáim. kako sam do sad robovo.

Gayrısına kulluk ëtmem. D(u)rugomu robovat neÊu.

Onuñ emrine muti’ olmıáım. Negovoj zapovijedi pridao sam se.

Benden her ne ëderse hoánudım Od mene π(o)to god uËini kailsam.

12a

Ve bundan soñra ináaallah Türçe öûrenelüm.

Poslije ovoga ako Bog da da turski uËimo,

ayak altında kalmayalum, Türçe bilenden utanmayalum.

73 Odnosno Boæije jedinstvo.

74 Treba: Aña karnında.

75 Odnosno beslenmeyi.

76 Ovdje nedostaje rijeË rodi - kako se rodi.

77 v(i)ristan car je napisano sa strane u produæetku reda kojemu pripada.

78 Ova je reËenica na turskom nepotpuna (Kako On nebesa bez stubova...)

35

da pod nogam79 ne ostajemo, ko tursi80 z(i)na da ga se ne sdidimo.81

Söylema82 bilenler söyledüklerinde bilelüm ne söyleorlar.83

Koji umiju govorit, kad govore da znamo π(o)to govore.

Dilsuz gibi oturmayalum, ne poturlar dëmesünler bize.

Kao brez jezika da ne sidimo, vala, ti su poturice nek nam ne reku.

Bunlar da Türçe bilür dësünler. Öyle olup hazz ëderüz.

Ijovi84 turski z(e)naju nek reku. Tako budev d(i)rago Êe nam bit.

Türçe bilmeyen sıgır gibidür, her yere varma85 üáeniyor

Ko turski ne zna kao goverËe86 je, s(i)vakud iÊ uvodi se. (?)

12b

Eger ögrenmek isterseñ yazılan ve okunan pek ezberleye.

Ako hoÊeπ nauËit π(o)to se napisalo ijuËi dobro.

Oku yaz pekçe çalıá Da ne budeπ (i)zloËest

uËi piπi dobro radi. olmayasın nekbet ve yaramaz.

Her bir kelamı her kaideye çevirelüm kolay ögrenülsün.

S(i)vaku riË na svaku kajdu da okreÊemo nek se lasno nauËi.

Söz sözi açsun, bir söz on söz açsun.

Nek riË riË otvora, nek jedna riË deset riËi otvori.

Eger ey bakacak olursañ öyle saña açılur fikr ëdüp

Ako dobro uzg(e)ledaπ, tako Êe ti se otvorat misli viπe.

Bir sözi dëdüginde87 bunda yazılan yukardan aáadan88 fikr eyle.

Kad reËeπ jednu riË ovde π(o)to se upisalo ozdol ozgor misli.

79 Odnosno nogama.

80 Odnosno turski.

81 Odnosno stidimo.

82 Odnosno söylemeyi, taËnije konuámayi.

83 Odnosno söyleyorlar.

84 Odnosno i ovi.

85 Odnosno varmaya.

86 Odnosno goveËe.

87 Odnosno söylediûinde.

88 Odnosno yukarıdan aáaûıdan.

36

13a

Kangı ka’ideye gelür oña göre söyle amma ezberleyüp ibtida.

Na koju Êe kajdu doÊ p(e)rama onim govori ama ezberlejsav89 napre.90

Ezberlemeyüp ‘aklına gelemez her kelam, heman ezberlemelidür.

Neezberlejsav91 ne more doÊ s(i)vaka riË na pamet, heman vala92

ezberlejsat.

Beni diñlersen böyle eyleye, soñra piáman olmazsun.

Ako mene Êutiπ, evako uËini, neÊeπ se poslije kajat.

Kolay Türçe ogrenürsün her ne istersun.

Lasno Êeπ turski nauËit π(o)to god hoÊeπ.

Her kim ögrenma93 isterse gice gündüz bunı okusun.

Ko god hoÊe nauËit dan noÊ nek ovo uËi.

Ne ogrenmiásün, ne kadar ogrenmiásün, ogrenmiáim.

©(o)to si nauËijo, koliko si nauËijo, nauËijo sam.

18b

Çok kimse yetiáememiádür. Puno ji94 nije prispilo.

Yetiásün, geç yetiásün, erken gelmiá olsañ bulurduñ.

Nek prispije. Nek docne prispije. Da budeπ rano doπao, naπao bi.

Geç kalkmıásun. Acıkdum katlanurken. Susadum bakarken.

Docne si ustao. Ogladnih ËekajuÊi. Oæednih gledajuÊi.

Ben añmazdum, onı utandırmazdum. Sen beni utandırduñ, ben daJa ne bi pominao, nega95 ne bi zastiivao. Ti mene zastidi i ja

unutmam. Neyle olursa dogrudurum.96 Üzerimde kalmaz.

neÊu zaboravit. »ijem bude ispraviÊu.97 NeÊe na meni ostat.

89 Odnosno nauËivπi napamet.

90 Ova se rijeË moæe proËitati samo na navedeni naËin ili moæda napreh.

91 Odnosno ne nauËi li se napamet.

92 Odnosno valja.

93 Odnosno ögrenmek.

94 Odnosno ih.

95 Odnosno njega.

96 Odnosno doûrulturum.

97 Odnosno ispraviÊu neËim (na neki naËin).

37

20a

Ditreyor. Neden ditreyor? Kordıdan. Üáümekden.

D(i)rπÊe. Odaπta d(i)rπÊe. Od straha. Od zime.

Yeter mi o yohsa yetmez?

HoÊe li ono dosta bit il neÊe bit?

Eger yetmezse sen suçlı olursun. Benüm yokdur suçum, ben bilmem.

Ako dosta ne bude ti Êeπ bit k(i)riv. Nejma moje k(i)rivice, ja neznam

nekadar lazimdür? Kime beñzer? Yüzinde saña beñzer geziáde baña beñzer.

kolko vala.98 Na koga nalikuje? U obrazu na te nalikuje u hodu name nalikuje.

Umjesto zakljuËkaUmjesto zakljuËkaUmjesto zakljuËkaUmjesto zakljuËkaUmjesto zakljuËka

U ovome prilogu se razmatraju jeziËne osobenosti jednoga i obimomi sadræajem skromnoga teksta na turskom jeziku koji se nalazi u takoeri obimom i sadræajem skromnom tursko-bosanskom rjeËniku za koji sepretpostavlja da je napisan u 19. stoljeÊu a pohranjen je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. S obzirom na odreene poteπkoÊe urjeπavanju nekih jeziËnih osobenosti u turskim tekstovima pisanimarapskim pismom, posebno onih koje se odnose na fonetsko-fonoloπkapitanja, pa prema tome i nemoguÊnost da se ukaæe na sve osobenostikoje jeziËna analiza teksta podrazumijeva, ovu rijeË ne nazivamzakljuËnom ona je umjesto zakljuËka.

Jedan od razloga koji me naveo da ovaj rukopis od samo nekolikolistova predstavim u ovome prilogu jeste taj πto tekst cijeli nosi sva obiljeæjasredine u kojoj je nastao. I kad se ostavi po strani najoËiglednije od tihobiljeæja - tekst na bosanskome jeziku koji je ovdje prijevod turskogateksta πto mu prethodi - lokalna su obiljeæja jasno uoËljiva i u turskometekstu. Ona se ogledaju u karakteristiËnoj grafiji, u nekim fonetskimpromjenama, joπ viπe u sintaktiËkim osobenostima i jednim dijelom uleksiËkim. Ovo, pak daje vaænost naπem tekstu kao pisanom svjedoËanstvuo turskom jeziku koji se uËio u Bosni. JeziËne (i grafiËne) osobenostikoje sam zapaæala u ovome tekstu uporeivala sam sa onima veÊ poznatim


38

o bosanskom turskom. Ovo je uporeivanje pokazalo da razmatrani tekstsadræi mnoge opÊe osobenosti onoga turskog jezika koji se nazivabosanskim turskim, dok je pojava spontanoga biljeæenja ili, pak,jednokratnoga utjecaja konkretne bosanske jeziËne jedinice na njenprijevodni ekvivalent u turskom jeziku sporadiËna u odnosu na navedenukarakteristiku naπega teksta.

Ponekad nas i odabir nekoga “sporednog” rukopisa iz jedne zbirkemoæe odvesti u sasvim neoËekivanom pravcu i otkriti nam poneπto oproπlim vremenima. Kad se naemo pred takvom situacijom, ona kaoda nas joπ jednom podsjeti na vrijednost pisane rijeËi. Nama preostajesamo da je Ëitamo. I da u njoj naemo svjedoËanstva o proπlosti, odnosnoo nama samima

LITERATURA

AdamoviÊ, M., O poreklu srpskohrvatskih osmanizama, Juænoslovenskifilolog, 30/1-2, Beograd, 1973., s. 229-236.

Aksoy, Ö. A., Deyimler Sözlüûü, TDK Yayınları, Ankara, 1978.

»auπeviÊ E., Da li su u staroosmanskom jeziku postojale dvije paradigme‘optativne’ forme na -(y)a-(y)e?, Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalniinstitut u Sarajevu, 37/1987, vol. 37, Sarajevo, 1988, s. 73-89.

»auπeviÊ, E., Bosanski’ turski i njegova autentiËna obiljeæja, Prilozi zaorijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 41/1991, vol. 41,Sarajevo, 1991., s. 385-394.

»auπeviÊ, E., Das Türkische des Josip DragomanoviÊ, Materialia Tur-cica, Band 17, 1996., s. 119-141.

»auπeviÊ, E., Tri katoliËka teksta na turskome jeziku iz Bosne iHercegovine, Trava od srca - Hrvatske Indije, Sekcija za orijentalistikuHrvatskoga filoloπkog druπtva i Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu,Zagreb, 2000., s. 145-190.

Filan, K., Baáeski Áevki Molla Mustafa Ruz-name Metin - Sözlük -Ìnceleme, Basılmamıá Doktora Tezi, Ankara Üniversitesi, Ankara, 1999.

Filan, K., Osro grafske karakteristike Ljetopisa Mula Mustafe Baπeskije,Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 49/1999.,Vol. 49, Sarajevo, 2000., s. 19-43.

39

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, (1420/2000) Katalogarapskih, turskıh, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak sedmi, (obradili:Haso Popara, Zejnil FajiÊ), London-Sarajevo.

JankoviÊ, S., Ortografsko usavrπavanje naπe arabice u πtampanimtekstovima (Uticaj ideja Vuka KaradæiÊa), Prilozi za orijentalnu filologiju,Orijentalni institut u Sarajevu, 38/1988., vol. 38, Sarajevo, 1989., s. 9-40.

MateπiÊ, J., Frazeoloπki rjeËnik hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb, 1982.

Mollova, M., Syntaxe de l’ancien Turc en Bosnie, Prilozi za orijentalnufilologiju, Orijentalni institut u Sarajevu, 37/1987, vol. 37, Sarajevo,1987., s. 9-72.

Németh, G., Zur Einleitungen der türkischen Mundarten Bulgariens,Bulgarische Akademie der Vissenschaften, Sofia, 1956.

Németh, J., Die türkische Sprache in Ungarn im siebzenten Jahrhundert,Akademia Kiado Budapest, 1970.

©kaljiÊ, A., Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Sarajevo,1985.

TanoviÊ, I., Frazeologija bosanskoga jezika, Sarajevo, 2000.

Zenker, J. T., Dictionnaire Turc-Arabe-Persan, Leipzig, 1866.

About one ‘sporadic’ work on Turkish and BosnianAbout one ‘sporadic’ work on Turkish and BosnianAbout one ‘sporadic’ work on Turkish and BosnianAbout one ‘sporadic’ work on Turkish and BosnianAbout one ‘sporadic’ work on Turkish and Bosnianlanguagelanguagelanguagelanguagelanguage

This work discusses the linguistic characteristics of the one modesttext on Turkish language which, is by scope and content a small Turk-ish-Bosnian dictionary. This dictionary was written in the 19th centuryand is kept in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo. Some difficultiesin solving the linguistic characteristics in the Turkish text, (which waswritten in Arabic script), particularly those which deal with phonetic-phonological issues, resulted in almost impossible position to point outall the characteristic which linguistic analysis mean. Therefore, the wordson these pages should not be considered as conclusion but rather re-marks instead of conclusion.

40

One reason which leads me to present this work, that consists outof only a few pages, is in fact that the whole work has the characteristicsof the environment from where it originated. The most obvious charac-teristic is that - the work is in Bosnian language, which has been trans-lated from the preceding Turkish text. Local characteristics could beclearly seen in Turkish text as well. That is reflected in a specific graphicrepresentation, in same phonetic changes, and even more in syntaxicaland one part of the lexical characteristics. These characteristics, in fact,gave an importance to this text as a written evidence which proves thatthe Turkish language was studied in Bosnia.

Linguistic (and graphic) characteristics, which have been noticed inthis text, were compared with another, already known Turkish languagein Bosnia. This comparison has shown that the examined text possessesmuch more specific characteristic of Turkish language which we callBosnian-Turkish.

Sometimes the selection of one work from a collection of many canlead us to completely different unexpected ways and uncover to us some-thing from the bygone times. When we face such a situation, it remindsus once again about worthiness of written word. It was left to us just toread it. And inside it to find sign of past times, about ourselves.

41

Azra Gadæo-KasumoviÊAzra Gadæo-KasumoviÊAzra Gadæo-KasumoviÊAzra Gadæo-KasumoviÊAzra Gadæo-KasumoviÊ

O SIDÆILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJO SIDÆILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJO SIDÆILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJO SIDÆILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJO SIDÆILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJBIBLIOTECIBIBLIOTECIBIBLIOTECIBIBLIOTECIBIBLIOTECI

Gazi Husrev-begova biblioteka nedvojbeno je ostala kao najznaËajnijiËuvar historijske i kulturne grae vezane za osmanski period bosanskehistorije. Meu tom raznovrsnom graom nalazi se i zbirka sidæilasarajevskog πerijatskog suda. U popisu iz Spomenice Gazi Husrev-begoveËetiristogodiπnjice iz 1932. godine stoji da se u biblioteci nalaze 84 sidæilasarajevskog πerijatskog suda i jedan mostarski pod brojem 5. Ta graanije raznovrsna u smislu u kojem je bila raznovrsna zbirka od 54 sidæilau OIS. Ta zbirka je, kao πto je poznato, izgorjela. U njoj su se nalazilesudske knjige, protokoli πerijatskih sudova, po jedan ili viπe primjeraka,raznih kadiluka u Bosni i Hercegovini iz XVII, XVIII i XXIX stoljeÊakao πto su mostarski, jajaËki, ljubuπki, teπanjski, zeniËki, blagajski,travniËki, fojniËki, graËaniËki, prusaËki, prijedorski, duvanjski.1 ©to se

1 V. opπirnije H. ©abanoviÊ, Turski diplomatiËki izvori vezani za istoriju naπih naroda, POF 1,Sarajevo, 1950., str. 129; Fehim Dæ. Spaho: Arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu, POF XXV/1975.Sarajevo 1977. Zbirka sidæila str. 48-49. Treba napomenuti da ipak nije sve izgorjelo i da su saËuvanisljedeÊi sidæili koji se sada nalaze OIS: Sidæil mostarskog kadije /br.4/ iz 1185.-1186. sa kasnijimdodacima iz 1187.-1201/, kadije Ahmed Seida, str. 53.; sidæil ljubinjskog kadije /br. 19/ iz 1203.-1204., kadija Abdulah i Nuri Mustafa; sidæil visoËkog kadije /br. 67/ iz 1161.-1167., kadija Omer, str.98.; sidæil travniËkog kadije /br. 30/ iz 1248.-1251./, kadija es-sejjid Ali Riza, str. 78.; fragmenti dvajusidæila mostarskog kadije /br. 2/ iz 1080.-1081. i 1144.-1145., str. 34., oπteÊen; odlomci dva sidæilamostarskog kadije/br. 3/ iz 1092.-1096.-1097. i 1177., kadija Zulfikar Hasan, kadija ∆urËiÊ Alija, str.74.; sidæil mostarskog kadije /br. 7/ sa dva odlomka iz kadijskog sidæila kasnijeg datuma iz 1244.-1249., kadija Murteza-efendija, sin Aburrahima, str. 224+86. Hatidæa »ar ima saËuvan i rukopisprijevoda koji je saËinila sidæila teπanjskog kadije iz 1746.g. koji je bio evidentiran u OIS pod brojem21. Usto je saËuvan i popis spahija bosanskog ejaleta iz 1244.-1245 /br. 68/; OIS je u okvirupreuzimanja osmanske grae iz Akademije nauka preuzeo i sljedeÊe sidæile u prijevodu ilifotokopijama koji su zavedeni u knjigu inventara arhivskog materijala: Blagajski sidæil /br.78/ iz1183.-1202/1769.-1787., str. 125., prijevod; sidæil nevesinjskog naiba /br. 81/ iz 1181.-1184/1767.-1770., kopija iz JAZU, Zagreb, str. 165.; pljevaljski sidæil sa drugim dokumentima /br. 80/, god. 1221.-1223/1806.-1808., kopija Jazu, Zagreb; fragmenti stolaËkog sidæila /br. 82/ iz 1248.-1249/1832.-1833.,str. 16., kopija iz JAZU, Zagreb; sidæil Sarajeva /br. 95/, 18 stoljeÊe, prijevod; nevesinjski sidæil /br.107/, iz 1181.-1189/1767.-1775., prijevod; mostarski sidæil /br.109/, iz 1143.-1146/1730.-1733.,prijevod; blagajski sidæil /br. 110/, iz 1114/1702., str. 128., regeste; sarajevski sidæili /br. 125/, iz17..i 18. stoljeÊa, str. 164., kopije s filma br. 119.; visoËki sidæil /br. 135/, iz 1828.-1829., str. 27,

42

tiËe grae u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ona ima znaËaj stoga πtoposjeduje tri najstarija sidæila iz 16. stoljeÊa kao i stoga πto posjedujeneprekinut niz sarajevskih sudskih protokola od 1762.-1852. godine. Timeje obuhvaÊen cjelovito jedan period lokalne historije od druge polovice18. do sredine 19-og stoljeÊa. Ta Ëinjenica daje moguÊnost za obuhvatnijaistraæivanja u odnosu na grau koju pruæaju fragmentarni sidæili. ZnaËajËuvanja ovog materijala koji se odnosi na lokalnu historiju Bosne, najviπeSarajeva, sarajevske nahije jeste u tome πto se kopije tih sidæila nisunalazile u Istanbulu kao πto je sluËaj sa raznim defterima koji su dosadabili uglavnom predmet interesiranja naπih nauËnih radnika, a koji seodnose na sumarne popise Bosanskog sandæaka.2

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci postoji danas zbirka od 88 sidæila.U Spomenici Gazi Husrev-begove Ëetiristogodiπnjice uz navoenje godinei kadije registrirano je 85 sidæila.3 U svom vrlo kratkom popisu Hazim©abanoviÊ je dodao i drugi najstariji sidæil iz 964. i 965/1556.-1558. godineza koji kaæe da ga je Biblioteka dobila zaslugom Hamdije KreπevljakoviÊa.4

Taj drugi najstariji sidæil, Ëija je regesta izradio ©abanoviÊ,5 nije bioregistriran zajedno sa ostalim sidæilima, nego se neregistriran Ëuvao utrezoru Biblioteke. Sada je taj sidæil registriran kao sidæil 1a da bi pratioslijed registriranja po godinama starosti kako je u registraciji sidæilaobjavljenoj u Spomenici navedeno. Smatramo da je potrebno, radidetaljnijeg uvida u stanje saËuvanih sidæila, ukazati i na jedan popissarajevskih sidæila bez datuma koji se nalazi u arhivskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke pod brojem A-993/TO a u kojemu je ubiljeæeno 80sidæila. U ovom popisu se ne nalazi ubiljeæen sidæil 1 iz 959/1552.godine,ali se nalazi uveden kao “sicil-i atik” sidæil spomenutog Fadil-paπa-zadeta

regeste: teπanjski sidæil /br. 202/, 1751.-1781., str. 119.; teπanjski sidæil /br. 214/iz 1751.-1781.,(uvezano u 42 knjige) prijevod; sidæil Mula Mestvice Muhameda /br. 237/ iz 1800.-1848., prijevod;sidæil zeniËkog naiba /br. 239/, iz 1828.-1838., 1763.-1764., br. 22 i 23, prijevod; sidæil fojniËkog naiba/br. 243/ iz 1249.-1258/1833.-1842., prijevod; graa iz ljubinjskog sidæila /br. 11/, iz 1756., prijevod.

2 Poznato nam je do sada jedino to da se jedan sarajevski sidæil nalazi u biblioteci Turskoghistorijskog druπtva u Istanbulu(Nr. Y 514) iz 1693/94 i 1717./Prema H. ©abanoviÊ, n.d. str. 131/

3 V. Fehim Spaho, Gazi Husrev-begova knjiænica u Spomenica Gazi- Husrev-begove Ëetiristogodiπnjice,Sarajevo, 1932., str. 76.-79.

4 V. Hazim ©abanoviÊ, n.d., str. 130.

5 V. Regesta sarajevskog sidæila iz 1555.-58., rukopis, Gazi Husrev-begova biblioteka br. 6472.Prof. B. M. NedjeljkoviÊ u Ëasopisu Arhiv za pravne i druπtvene nauke, Beograd X, 1934. ,str. 190.navodi da se rukopis regesta nalazi u Arhivi OpÊeg seminara za ihstoriju dræave i prava na Pravnomfakultetu u Sarajevu.

43

iz 964. godine. Ovaj sidæil nije bio ubiljeæen ni u popisu sidæila iz 1912.godine koji je saËinio hafiz-i kutub Hadæi Husein-beg Mehmed Akif.Takoer je u ovom starom popisu registriran sidæil Mehmeda Emina-efendije i Abdurahmana iz 1168.-1169/1754.-55., sidæil MehmedaKemaluddina-efendije i Osmana-efendije iz 1130.-1132./1717.-1719.,sidæil Mimar-zade Hadæi Hafiz Emina-efendije iz 1179.-1180/1765.-1766.,sidæil Jahja-zade Ahmeda-efendije iz 1193.-1194/1779.-1780., sidæil HafizHadæi Hasana-efendije iz 1194.-1195/ 1780., sidæil ©ejh-zade MehmedaSeida-efendije iz 1222.-1223/1807.-1808. godine. Ni jedan od navedenihsidæila nije registriran u Spomenici niti u popisu iz 1912. a nisu pronaenini u biblioteci. Iza sidæila iz 1130-1132. godine stoji biljeπka: “Nema 43sidæila od 1132.-1176/1719.-1762. godine. Kada je u okupaciji izgorjelastara mahkema - sarajevska sudnica koja se nalazila naspram Ëasne GaziHusrev-begove dæamije, vjerovatno su izgorjela 43 sidæila.”

Pored sidæila evidentiranih u Spomenici i posebno numeriranih odbroja 1-85, pronaπli smo joπ dva sidæila i evidentirali ih kao sidæil 86 isidæil 87. Sada sa sidæilom iz trezora iz 964.-965. godine Ëije je regestesaËinio Hazim ©abanoviÊ u Biblioteci ima 88 sidæila.Poπto je sidæil iz964.-865. godine evidentiran kao 1a to ima na broju 87 sidæila +1a.

Pabirci iz sidæila i neevidentirani sidæiliPabirci iz sidæila i neevidentirani sidæiliPabirci iz sidæila i neevidentirani sidæiliPabirci iz sidæila i neevidentirani sidæiliPabirci iz sidæila i neevidentirani sidæili

Postoji u Biblioteci izjestan broj sidæila ili listova iz sidæila koji suzavoeni u Inventar pojedinaËih dokumenata a koje treba navesti radipotpunosti informacije o stanju ove vrste fonda u Gazi Husrev-begovojbiblioteci. Napominjemo da pabirci iz sidæila koji su dospjeli u ovubiblioteku uglavnom nisu sarajevski.

- Sidæil πerijatskog suda u Maglaju iz 1236.-1244. Poklon Biblioteciod kadije Derviπa ButuroviÊa.6

- Fragment od dva lista iz jednog sarajevskog sidæila iz 1039.g. kojigovori o Gazi Husrev-begovom vakufu.7

- Fragment lista iz sidæila nekog πerijatskog suda, vjerovatnotravniËkog, bez datuma.8

6 U GHB, A-3154/TO.

7 U GHB, A-1231/TO.

8 U GHB, A-3275/TO.

44

- PojedinaËni listovi iz raznih sidæila.9

- Jedan list iz sidæila mostarskog πerijatskog suda iz 1120. g.10

- Jedan list iz nekog sidæila na kom se nalazi popis sidæila raznihkadija sa naznakom vakfija raznih vakifa.11

- Jedan list sidæila πerijatskog suda u FoËi iz 983. g. U njemu se nalazezapisnici o naravnanju za dug, o tapiji na zemlju u selu DragoËava unahiji Sokol, o jamËenju tutora malodobnoj djeci i o kupoprodajnimugovorima.12

- Fragment od Ëetiri lista sidæila srebreniËkog kadije iz 1203. g.13

- Jedan list foËanskog sidæila iz 1159. g.14

- Fragment od Ëetiri lista nekog kadijskog sidæila ( ) od kojih je jedanprazan/ a na kojem se nalazi popis bosanskih timara.15

- List iz nekog sidæila vezan za sarajevsku nahiju. Ubiljeæeno nekolikotezkera i temesuka.16

- Fragment nekog sidæila iz FoËe iz 1073/1662. g.17

- List iz nekog foËanskog sidæila iz 1221/1806.18

- Nepotpun sidæil iz Tuzle iz 1054/1644. Ima 36 listova od kojih suneki djelomiËno oπteÊeni. Ima saËuvan originalan kartonski povez.19

- Nepotpun sidæil iz Tuzle iz 1055/1645. Listovi ubiljeæeni od 37.-69. Nalazi se u kartonskom povezu. Listovi neuvezani i poneki djelomiËnooπteÊeni. Radi se o jednom te istom sidæilu kao πto je gore navedeni kojije neko razdvojio na dva djela, na jedan iz 1054. i drugi iz 1055. godinei postavio u dva razliËita kartonska poveza.20

9 U GHB, A-4o94/TO.

10 U GHB, A-2957/TO.

11 U GHB, A-2619/TO.

12 U GHB, A- 2528/TO.

13 U GHB, A-1278/TO.

14 U GHB, A-1287/TO.

15 GHB , A-1409/TO.

16 GHB, A-3991/TO.

17 GHB, A-4o18/TO.

18 GHB, A-4019/TO.

19 GHB, A-4158/TO.

20 Isto.

45

- Fragmenti sidæila iz Livna/Ihlevne iz 1208/1793.g. SaËuvana Ëetirilista, neuvezana u kartonskom povezu.21

- Fragmenti sidæila ili nesluæbene kadijske biljeænice u vidu sidæilabez poveza /odreeni ispisani redovi prekriæeni/, 13 saËuvanih listovavjerovatno iz 1268/1851./Ubiljeæeno samo kao 68.g. tj. /12/68.22

- Pabirci iz mostarskog sidæila iz 1144/1731. godine. Mehak oπteÊenkartonski povez sa ostacima koænog hrbata. Tekst ispisan i na koricama.Sidæil ima 30 stranica, od toga πest praznih. Na koricama razne sitnebiljeπke. Na 12 stranica ispisana vjenËanja. Na pet stranica su ispisanikadijski hudæeti. Na jednoj stranici se nalazi defter salijane od ljetnihprinosa razrezan na mostarska sela. Ima i jedan ferman.23

U Gazi Husrevbegovoj biblioteci joπ nalaze se i fotokopije rukopisaregesti sidæila zeniËkog naiba iz godine 1170.-73/1756.-59. sa kasnijimbiljeπkama iz 1177.-78/1763.-64. godine u prijevodu Fehima Dæ. Spahe,Sarajevo, mart 1975.24

Detaljniji opis pojedinaËnih sidæilaDetaljniji opis pojedinaËnih sidæilaDetaljniji opis pojedinaËnih sidæilaDetaljniji opis pojedinaËnih sidæilaDetaljniji opis pojedinaËnih sidæila25

Svaki sidæil bio je vrijedan za posebnu i detaljnu obradu πto bi biosloæen i dugotrajan posao. Mi smo ovdje u moguÊnosti dati samokataloπku obradu svakog sidæila poπto je zadaÊa ovog rada predstavitisve sidæile u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Stoga smo se opredijelili zato da iz pojedinih sidæila navedemo poneπto πto je njihova osobenost.Sigurno je, meutim, da je bez detaljnog predstavljanja svakog sidæilateπko steÊi uvid u njihovu pravu vrijednost i pravi sadræaj buduÊi dasvaki dokument i svaka biljeπka moæe za nekog istraæivaËa biti interesantnasamo po jednoj rijeËi ili jednom detalju πto je nemoguÊe u jednom brzomi kratkom pregledu predstaviti.

21 GHB, A-4159/TO.

22 GHB, A-4160/TO.

23 GHB, A-4161/TO.

24 GHB, A-145/B; Rukopis regesti Ëuva se u Istorijskoj zbirci Muzeja grada Zenice, a fotokopijeoriginalnog dokumenta koji je izgorio u OIS, napravljene novembra 1991. godine nalaze se uposjedu Saliha Jalimama. (Usp. Saliha Jalimam, Sidæil zeniËkog naiba kao izvor za historiju Zenice,POF, 47.-48/1997.-98., Sarajevo 1999., str. 127.-143.)

25 Ovaj se opis i popis sidæila odnosi na sadaπnje stanje navedenog fonda u GHB. Iz dosadaπnjihpopisa koji su saËinjeni samo na osnovu godine i kadije teπko je odmah uoËiti o kom se sidæilu radi,jer pojedini sidæili imaju i viπe godina i viπe kadija a Ëesto su samo pojedini kadije i pojedine godinebiljeæene od odreenih popisivaËa. U tom smislu ovaj popis donosi viπe podataka.

46

Kao primjer navoenja onog πto se podrazumijeva pod uobiËajenimsadræajima donosimo sidæil br. 8 gdje najviπe ima ostavinskih deftera(58 ), bujuruldija (16), fermana (7), deftera hrane (5), in‘amat deftera(3), berata (2), deftera taksit poreza (2).

Sidæil 1:Sidæil 1:Sidæil 1:Sidæil 1:Sidæil 1: Iz 959/1551-52. je nepotpun Kadija nepoznat. Ima 62stranice. ©ir.21,5cm, duæ. 32cm. Iz ovog sidæila saËuvano je neπtodokumenata koji su zalijepljeni na listove knjige. Knjiga ima kartonskipovez sa koænim hrbatom. Stranice 1-20, 23-26, 33-36, 43-62 su neispisane.Dokumenti su ubiljeæeni samo na stranicama od 21-42. Ovaj sidæil kao isvi ostali izuzev sidæila pod brojem 5 iz 1765-68.godine /mostarski sidæil/biljeæi predmete vezane za sarajevski kadiluk. U ovom sidæilu nalaze seprijepisi najznaËajnijih zakladnica vakufnama iz tog vremena a to suKemal-begova vakufnama i Kemalbegov testament-vasijetnama26 tevakufanama Gazi Husrev-begove supruge ©ahdidar.27 Vakfiju Kemal-bega28 su potpisali: Mevlana Muhjuddin, imam, Muhamed Hilmi,muderris, Muhjuddin, imam, sin Kasimov, Alauddin sin Nesuha, imam,Hadæi Hasan al-Firuzi, »auπ ©udæa sin Abdullah, Hadæi Mahmud, znalac,Osman sin Mahmuda, muderris. Pored gore navedenih znaËajnijihdokumenata tu se nalazi nekoliko biljeæaka poput biljeπke o prodajizemljiπta Memije, sina Hasanova, iz dæemata mesdæida SaraË Ali uSarajevu, Kasimu, sinu Huseinovu.

Sidæil 1a:Sidæil 1a:Sidæil 1a:Sidæil 1a:Sidæil 1a:29 Iz 963/1556.-57. i 965/1558.30 godine. Ima originalankoæni povez. Stranica 446. ©ir. 21,5cm, duæ. 31,5cm. Uglavnom sadræiubiljeæene kadijske hudæete. Ovaj se sidæil u popisu sidæila bez datumapod brojem A-995 navodi kao stari sidæil Fadil paπa-zadeta. Tu suubiljeæeni predmeti sa potpisom kadija raznih kadiluka: Mehmed, sinHusama, kadija u Edrenama/str. 89/, Mustafa, ovlaπten za kadilukZvornik/23/, Mehmed, ovlaπÊen za kadiluk Belgrad/str. 273/, Musa,sin Mahmuda, kadija u Ljubuπkom /str. 311./ i drugi.

26 Ovu vasijetnamu preveo je S. Kemura u djelu Javne muslimanske graevine u Sarajevu, str.260.

27 Prevedena u Vakufname iz BiH, XV i XVI vijek, Sarajevo, 1985., str. 73.

28 Sidæil 1, str. 30.

29 Ovaj sidæil se nalazio u trezoru i nije nikada bio zaveden pod brojem niti ubiljeæen uSpomenici. Stoga smo mu odredili broj 1a da bi registracija sidæila tekla poznatim redom i premagodinama izdavanja.

30 Regeste izradio H. ©abanoviÊ, v . br. 49.

47

Sidæil 2:Sidæil 2:Sidæil 2:Sidæil 2:Sidæil 2: 973. /1565.-58. godine. Ima isprava i iz 972.-974.g. Kadijanije naveden. Ima 468 stranica, 20 praznih stranica, zadnji list malooπteÊen. Povez je kartonski sa koænim hrbatom. Dimenzije: ©ir. 25cm,duæ. 31cm. Sadræi uglavnom razne sitne tekuÊe predmete. Iako je ovajsidæil vrlo obiman, on ne sadræi nijedan prijepis dokumenata centralnihvlasti kao πto su berati, fermani, bujuruldije a niti sadræi vakufname.

Na prirodu materijala koji se nalazi u ovom sidæilu znaËajno upuÊujerad Avde SuÊeske: Vakufski krediti u Sarajevu prema podacima iz sidæilasarajevskog kadije iz godine 973.9 i 974/1564, 65 i 6631 kao i rad MuhamedaMujiÊa: Poloæaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlaπÊu.32

Sidæil 3:Sidæil 3:Sidæil 3:Sidæil 3:Sidæil 3: Godina 1119., 1120. i 1121/1707.-1708.-1709.33 Stranica101. ©ir. 10cm, duæ. 29,5cm. Tekst je ubiljeæen i na koricama. Povez jeod mehkog kartona bez uobiËajenog koænog hrbata. Rukopis je neuredani sasvim sitan Ima mnogo ubiljeæenih pa prekriæenih predmeta, uglavnomsitnih tekuÊih poslova. Moglo bi se zakljuËiti da se radi o biljeænici naibau koju je upisivao registracije stranaka i predmeta koje su strankepodnosile sudu. Na poËetku nije navedeno ime kadije. S obzirom da uSpomenici stoji da sidæil pod brojem 3 sadræi nekoliko vakufnama i dostasitnih tekuÊih poslova, jasno je da se ne radi o istom sidæilu. Sidæil(biljeænica) koji je nama dostupan pod brojem 3 jeste ovaj sa datumimaiz 1119., 1120. i 1121.godine. U tom sidæilu, bolje reËeno biljeænici naiba,nema vakufnama niti bilo kakvih drugih znaËajnijih dokumenata.

Sidæil 4:Sidæil 4:Sidæil 4:Sidæil 4:Sidæil 4: 1140. i 1141./ 1727.-1728. Stranica: 104. ©ir.10,5cm, duæ.26,5cm. Ima tvrd kartonski povez sa koænim hrbatom. Rukopis je vrlouredan. Stranice 1. i 104. sadræe sitne registracije raznih predmeta. Nastranicama 2-83. ubiljeæena su pisma i ostavinski defteri, od toga dostranice 66. uredno su ispisani ostavinski defteri sa datumima 1140. i1141. godine. Na navedenim stranicama nema ubiljeæenog nijednogdrugog predmeta. Od stranice 67.-83. te na stranici 93. ubiljeæena surazna pisma. (Npr. na str. 72. ubiljeæeno je pismo (arzuhal) upuÊenorumelijskom kaziaskeru Abdurrahimzade Jahja-efendiji, te pismoglavnom pisaru (reis ul-kuttab) Dami-efendiji; pismo Asim-efendijeupuÊeno Isa-efendiji u Istanbulu/str. 75/; pismo na str. 76. potpisao od

31 POF 44-45/1994-95, Sarajevo 1992., str, 99.

32 POF, II-IV, 1952, str. 537. MujiÊ u ovom radu kaæe: “Najdragocjenije podatke za ovaj radsmo naπli u sidæilima sarajevskog suda a specijalno u sidæilu iz 1564-65.g.”

33 U Spomenici n.d. str. 77 navedena godina 1112/1700. Nema navedenog kadije.

48

kadije Isa-a iz Sarajeva a upuÊeno nekom od istanbulske uleme. Pismona str. 77. koje je upuÊeno istanbulskom muderrisu Abdullah-efendijipotpisao je Mustafa, ovlaπÊen za grad Sarajevo. Na str. 11 stoji potpisispod jednog ostavinskog deftera: Ibrahim al-kadi ve’l-kassam Saraj-Bosna.Na str. 42. ispod jednog ostavinskog deftera je napisano: Ibrahim muvellahilafeten ve al-kasam al-askeri bi medineti Saray-Bosna. Pismo upuÊenorumelijskom teskeredæiji Mehmeda Hajrullah-efendiji na str. 78. potpisaoje Mustafa poznat kao Kirgevizade??, (el-muvella hilafeten bi dar al- dæihadbi medineti Saray-Bosna.) Stranice 84., 86.-92., 94.-96., 100.-102. suneispisane. Na stranici 97. navodi se ime sarajevskog kadije FehmiMustafe, a na stranici 98. upisana je dova. Stranica 99. sadræi popis knjiga.Na stranici 103. ubiljeæen je defter troπkova sluæbenika neke dæamije.

Sidæil 5Sidæil 5Sidæil 5Sidæil 5Sidæil 5: Godina 1180. 1182/1766.-1768.: Stranica 158. Duæ. 32cm.Kao kadija ubiljeæen je mostarski kadija Ahmed. Korice su ispisane. Nastranici 25. nalazi se potpis mostarskog kadije Ibrahima. Takoer se kaomostarske kadije potpisuju i kadije odnosno naibi Hafiz Mehmed i DerviπMehmed te Kiπlaki-zade Ruπdi Sulejman-efendija. Ima kartonski povezsa koænim hrbatom i paginirane ispisane korice. Na stranicama 1.-2.,156.-158. ubiljeæeni su sitni predmeti. Stranice 3.-4., 27., 41., 68. suneispisane. Na stranici 5. je ubiljeæena murasela Ahmeda, kadije uMostaru upuÊena Kiπlaki-zade Ruπdi Sulejman-efendiji kojom od poËetkadæumade’l-ula 1179. godine prenosi na njega kompetenciju da preuzmeπerijatske poslove mostarskog kadiluka gdje je on postavljen na visokipoloæaj/ber vechi mensab. Na stranicama 6.-155. ubiljeæeni su razniuobiËajeni predmeti. U ovom sidæilu biljeæenje vjenËanja nije razdvojenood biljeæenja drugih predmeta.

Sidæil 6Sidæil 6Sidæil 6Sidæil 6Sidæil 6: Ima originalan i lijep koæni povez. Kadija nije naveden.Stranica 165., πir. 10,5cm, duæ. 29 cm. Od stranice 1-28. na prepisanimispravama nisu navedeni datumi. Te isprave predstavljaju, uglavnom,dokumenate kao πto su razne vrste murasela/tahsil murasela, ta’zirmurasela, tenbih murasela, murasela za postavljanje mutevelije, muraselakoja se izdaje od strane vakufa na zakup, murasela za obraÊanjekajmakamu, ihùar murasela, nijabet murasela kojom se u odreenu nahijuproduæava nijabet s tim da meu stanovniπtvom odreene nahije provodiπerijatske odredbe, primjeri obrazaca za sklapanje braka, primjeri hudæeta/kasas hudæet, vasi hudæet, keπf hudæet i sliËno.Od stranice 28.-165. na veÊinidokumenata postoje datumi. Na stranicama 29., 55.-62,. 70. upisane su

49

registracije raznih sitnih predmeta, kao πto su registracije jemstva izastupnika. Stranice 63.-68., 41., 43., 54. su neispisane. Na stranici 42.upisan je recept za neki lijek a na stranici 69. dova. U ovom sidæilu-biljeænici nema bujuruldija, fermana. BuduÊi da ima dosta sluæbenihakata koji imaju datum i vrijednost vjerodostojnih dokumenata iz 1166.-1177/1753.-63. godine, ova biljeænica moæe ostati u kodifikaciji sa ostalimsidæilima. Ova biljeænica naiba sadræi registracije stranaka koje supristupale sudu kao i registracije njihovih predmeta.

Sidæil 7Sidæil 7Sidæil 7Sidæil 7Sidæil 7: Godina 1177.-1183./1763.-1769. U ovom sidæilu na stranici52 ima ubiljeæeno vjenËanje godine 1204. Stranica. 126. ©ir. 15cm, duæ.32cm. Neugledan. Ima povez kartonski s koænim hrbatom. Sadræi i raznesitne biljeπke, liËna pitanja, vjenËanja. Ovaj sidæil predstavlja sidæilfojniËkog naiba. Na stranici 17. ispod pisma upuÊenog Husein-efendijipotpisan je kadija Mehmed Said Muslim-zade, kadija u gradu Saraj-Bosna.Na stranici 28. ubiljeæen je kadijski ilam koji je potpisao kadija Husein,kadija i naib u nahiji Fojnica i Kreπevo. Na stranici 50. stoji potpisMehmeda Zihnije, kadije u gradu Saraj-Bosna. Na stranici 51. ispodhudæeta iz 1177. godine stoji potpis Mehmeda, kadije u Saraj-Bosni. Naistoj stranici ubiljeæen je ilam iz 1179. godine upuÊen naibu fojniËkenahije sa potpisom Ibrahima, kadije u Saraj-Bosni. Na stranici 74. potpisaoje arz i ilam Hafiz Mustafa, kadija u nahiji Fojnica. Na stranici 94. ilamfojniËkom naib-efendiji potpisao je Mu’min, kadija u Saraj-Bosni. Ovajsidæil, kao i kasniji sidæili, sadræi pored sitnih biljeπki i vjenËanja velikibroj fermana, bujuruldija, kadijskih ilama i hudæeta. U sidæilu ima najviπefermana i bujuruldija. Evidentno je da u odnosu na druge kasnije sidæileovaj sidæil sadræi neznatan broj ostavinskih deftera. Predmeti u ovomsidæilu su pomijeπani. Sitne biljeπke i vjenËanja nisu izdvojena kao πto jesluËaj kod sarajevskih saËuvanih sidæila iz 18. i 19. stoljeÊa

Na osnovu gore navedenog opisa, na osnovu toga πto zahvaÊa pe-riod od pet godina i πto godine ne idu hronoloπkim redom nego najËeπÊesu navedeni predmeti po godinama vrlo izmijeπani /npr. iza 1182. dolazi1177. /, te na osnovu velikog broja navedenih kadija kao i na osnovunerazdvojenih sadræaja, jasno je da se radi o biljeænici sidæilu naiba.

Sidæil 8: Sidæil 8: Sidæil 8: Sidæil 8: Sidæil 8: Godina 1180. i 1181/1766.-1767. Kadija Abdul MuminHulusi-efendija, sin Omera, muderris iz medrese Alaijje. Ima 204 stranice.©ir. 16 cm, duæ. 43,5 cm. Ima nepaginirane ispisane korice na kojim suubiljeæena jemstva i druge razne sitne biljeπke. Povez je katronski sa

50

koænim hrbatom. Na stranicama 1.-2., 200.-201. ubiljeæene su razne sitnebiljeπke. Na stranicama 3.-62., 77.-158. ubiljeæeni su razni uobiËajenipredmeti. Stranice 63.-76., 109.-178., 198., 203.-204. su neispiane. Nastranici 199. ubiljeæeni su dokumenti o postavljenju kadije. Na stranicama179.-197., 202. ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil sadræi prijepise bujuruldija/npr. Bujuruldiju Mehmedakajmakama, valije kadiluka Ozu, od 22 mjeseca zilhidæe 1180./str. 17/,bujuruldiju Ahmed-paπe, fermane, deftere zehire /str. 14 i 15, 17 npr/izdate po naredbi ranijeg bosanskog valije Kopruluzade Hadæi Ahmed-paπe, defteri dnevnih potreba u hrani/zehair defter/ kapiædibaπeIbrahim-bega /str. 16/, berate poput berata /str. 8/ o postavljenjumuderrisa sejjida Abdullaha iz Amasije uz platu od 3o akËi dnevno s timda mu se plata daje iz bosanske ciganske dæizje i da novac uzima iz rukusakupljaËa dæizje/dæizjedara, ostavinski spisi poput ostavinskog defterastanovnice Hadæi Huseinove mahale Zejneb, kÊeri Ibrahimove/str. 9/,stanovnika SagrakËi Mahmudove mahale Alibaπe, sina Hadæi Meh- med-age str. 10./, te stanovnika Varoπ-mahale Nikole, sina Riste/str. 11./

Sidæil 9: Sidæil 9: Sidæil 9: Sidæil 9: Sidæil 9: Godina 1182. i 1183./1768.-1769. Kadija Es-sejjid Ali-efendija34 i Isa-zade Ismail-efendija. Stranica 134. Dimenzije: ©ir. 16,5cm, duæina 46cm Korice su paginirane i ispisane. Ima kartonski povez skoænim hrbatom. Na stranicama 1.-2. upisane su razne sitne biljeπke.35

Stranica 1. sadræi razne biljeπke i zakljuËenja braka.36 Stranice 3., 20.-41.,132.-133. su neispisane. VjenËanja su ubiljeæena na stranicama 4.-19.,134. Na stranicama 42.-131. ubiljeæeni su razni uobiËajeni predmeti:ostavinski defteri, bujuruldije, fermani. Nema ubiljeæenih dokumenatao postavljenju kadije. Kad su u pitanju zakljuËenja braka spominju sestanovnici sljedeÊih mahala i sela:

M. Gerdeni Hadæi Huseina, m. Mehmed-bega, selo Rakova Nogastr. 4/; selo Rakovica, mahala Havadæezade H. Mustafe, m. Balizade, m.Peltek Husamuddin, m. Mula Arab dæedid, selo LediÊ, m. Havadæezade

34 U Spomenici stoji podatak da je Ali-efendija kadija u Ufi.

35 Primjer: U blizini grada Sarajeva u Koπevu je pronaeno jedno goveËe i predato Mehmed-baπi, eminu bejtu-l-mala te mu je za svaki dan odreena nafaka od 4 pare dnevno (tekst nanepaginiranim koricama prije stranice 1)

36 Primjer: Novi muæ Ciganin Mustafa, sin Alije, iz mahale Hadæi Turhan i njegova nova æenaCiganka Radija iz spomenute mahale su pristupili πerijatskom sudu i zakljuËili brak uz mehrimuedædæel, 5. zilkade 1182.g.

51

H. Ahmeda str. 5/; m. Sinan-vojvode, m. Lojo-zade, m. Haladæ Davud,m. Mimar Sinana, m. Hadæi Sejjid-bega, m. Berkuπa, m. Duradæik, m.Davud Ëelebi, selo Podkraj, m. Abdul Halim-age/str. 6./; m. Jakub-paπe,m. Mufti Sulejmana, m. Terzibaπe, selo Kakna, selo OsiniÊ, selo PazariÊ,m. Dajanli H. Ibrahim, m. H. Idriz, m. H. Piπman, m. Jahja-paπe, seloUliπtoviÊ, dæemat Viπnjica, m. Kemaluddin-bega, selo BioËa, selo ZeniËa,m. Iskender-paπe, m. Hadæi Mustafe /str. 7./; m. Kodæazade H. Ahmed,m. Kara Ferhad, m. Pehlivan Hasan, m. Topal H. Mustafe, m. HadæiAhmeda, m. Kasim Katiba, m. Kebkebir, selo Hadæilli, m. H. Idriz, m.Armagandæi Sinana /str. 9./; m. Ahmed Ëelebije /str. 10./, seloKiriloglavica (??), m. Kjose Sinan, m. Davud »elebije, selo Isvraka, m.Ojandæi-zade, m. Gazgani H. Alije, m. Aπik H. Memije, selo Brest, seloBrisËa, m. Dajanli H. Ibrahim, m. Bali-zade, m. Debbag hane, m. VekilHardæa, m. Uskudari Ahmed »elebije, selo Ivlakovo, m. Hunkjar, seloKoπevo, m. KuËuk Katib, selo »ernotina (str. 11); selo Podovnica, m. KovaËi,m. Pehlivan Hasan, m. Mehmed-beg, m. Tokmo-zade, m. ©ejh Ferruh, m.KeËedæi Sinan, m. Jahja-paπe, m. Hadæi Hajdar, m. Bakir Baba, m. DebbagSulejman, m. Mimar Sinan, m. Nesr-zade (??), selo Glavogodina, m. H.Idriz (str. 12.); m. Kemal-beg, m. Kasab-zade H. Ibrahim, m. Komatin, m.Balizade, m. SaraË Ali, m. Bozadæi-zade, m. »okadæi Sulejman, m. »obanHasan, m. Mula Arab Atik, selo »rna Rika, m. Sagr Hadæi Ali. (str. 18.-19.).

Na stranici 50. ovog sidæila nalazi se, pored joπ nekoliko fermana uovom sidæilu, ferman novog sultana Abdulhamid-hana

Sidæil 10:Sidæil 10:Sidæil 10:Sidæil 10:Sidæil 10: Godina 1176.-1177 / 1762.-1763. Sidæil broj 10 je starijiod sidæila broj 7 ali je ovako od poËetka zaveden u katalog pa mislimoda nije uputno mijenjati veÊ uobiËajene nazive sidæila po brojevima.Kadija Mehmed37 Zihni-efendija. Stranica 148. ©ir. 14,5cm, duæ. 42 cm.Ima kartonski povez sa koænim hrbatom. Paginacija je dupla. Ovdje jeprihvaÊena paginacija oznaËena crvenom tintom. Na stranicama 1., 146.-148. upisane su sitne registracije. Stranice 2.-3., 35.-47., 90.-104., suneispisane. Na stranicama 4.-34., 48.-89., 140.-141. ubiljeæeni su razniuobiËajeni predmeti kao πto su arzuhali, fermani, ostavinski defteri. Nastranici 48. nalazi se samo peËat i potpis kadije Mehmeda Zihnije. Nastranicama 105.-139., 142., 144.-145. ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici143. ubiljeæena je zahvala Bogu, ferman o postavljenju Mehmeda Zihni-

37 U Spomenici..n.d. str. 77. stoji Muhamed.

52

efendije, bujuruldija ili zapeËaÊeno pismo rumelijskog kazaskera OsmanaPirije kojom mu nareuje da od poËetka safera 1176. godine preuzmekadijsku duænost. Na stranici 26. ubiljeæena je kratka zahvala kadije Bogui murasela kadije Mehmed Zihnije upuÊena njegovom amidæi kojom nanjega prenosi funkciju naiba u glavnoj sudnici od poËetka mjesecazilkadeta 1176.godine.

Sidæil 11:Sidæil 11:Sidæil 11:Sidæil 11:Sidæil 11: 1184/1770. godina. Kadija Ibrahim al- Kibrisi, bivπi sofijskikadija. Stranica 188. ©ir. 15cm, duæ. 43cm. Ima kartonski povez sa koænimhrbatom. Na stranicama 1., 3., 188. upisane su registracije sitnih predmeta.Na stranicama 4.-84., 86.-156. ubiljeæeni su uobiËajeni dokumenti meukojima su na stranicama 26.-84. upisani ostavinski defteri.. Stranice 85.,157.-168. su neispisane. Na stranicama 2, 169-186 ubiljeæena su vjenËanja.Na stranici 187 zavedeni su uobiËajeni dokumenti o postavljenju kadije.

Poslije stranice 86. nalaze se defteri, hudæeti, ostavinski defteri,bujuruldije/Muhsin-zade paπe/, pisma/npr. pismo sa potpisom AbdullahAga-zade iz kadiluka Timur Hisar /str. 124./, na stranici 124. nalazi seOsmanov ostavinski defter iz sela MaleπiÊi, na stranici 127. nalazi setemesuk za mutevelijsko mjesto od sejjida Kasim-efendije kao i drugibrojni predmeti sliËni navedenim. U ovom defteru na stranici 187. nalazise ubiljeæen ferman iz 18. zilkadeta 1183. upuÊen bivπem sofijskom kadijiKibrisi Ibrahimu kojim se nareuje da od poËetka muharrema 1184.godine preuzme duænost, zatim zapeËaÊeno pismo/muhurlu mektubrumelijskog kazaskera ©erif-zade Mehmeda sa istim navodima kao unavedenom fermanu. Na stranici 142. nalazi se ferman od sredine safera1184. godine upuÊen naibu πerijataskog suda u Bosna-Brodu SulejmanRuπdi-efendiji, te pismo koje predstavlja potvrdu kadijskog postavljenjaod rumelijskog kaziaskera ©erif-zade es-sejjida Mehmeda.

Sidæil 12:Sidæil 12:Sidæil 12:Sidæil 12:Sidæil 12: Godina 1183/ 1769. Kadija Trabzoni Ismail-efendija.Stranica 118. ©ir. 15,5 cm, duæ. 44cm. Ima kartonski povez sa koænimhrbatom. Na stranicama 1-73. ubiljeæeni su razni uobiËajeni predmetikao πto su kassam defteri /npr. Kassam defter Hadæi Husein Polo-zadena stranici 54., hudæeti, bujuruldije, fermani i drugo. Stranice 74.-98. suneispisane. Na stranicama 99.-118. ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 13:Sidæil 13:Sidæil 13:Sidæil 13:Sidæil 13: Godina 1185./1771. Kadija je muderris Tusijevi Ismail-efendija. Stranica 110. ©ir.: 16,5cm, duæ. 43,5cm. Ima kartonski povezsa koænim hrbatom. Paginacija je dvostruka. Ovdje vaæi paginacijaoznaËena crvenim mastilom. Korice su nepaginirane i ispisane

53

registracijama raznih sitnih predmeta. Na stranicama 1.-3., 107.-108.upisane su, uglavnom, registracije sitnih predmeta. Na stranicama 4.-76. ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti kao πto su bujuruldije, ostavinskidefteri, kadijski hudæeti (npr. hudæet koji se odnosi na Dæenneti-zadeMustafu, str. 17.; manji broj fermana, npr. na stranici 34., 41., 67…;vakufname, npr. vakfija Dæino-zade Hadæi Mehmed-age na stranici 18.;berati, npr. berat spahije Omera iz sela Hadæilli, str. 17.). Stranice 77.-86., 106. su neispisane. Na stranici 109 ubiljeæen je kratak ferman ilamod 6. zilkadea 1184. godine, pismo-muhurlu mektub rumelijskogkazaskera Salih efendi-zade Mehmeda Emina. Na stranicama 87.-105.,110. ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 14:Sidæil 14:Sidæil 14:Sidæil 14:Sidæil 14: Godina 1186.-1187./ 1772.-1773. Kadija bivπi kadijaLefkoπe Izmiri Mehmed38 Emin-efendija. Stranica 120. ©ir. 16,5cm, duæ.45 cm. Ima kartonski povez sa koænim hrbatom. Korice su nepaginiranei ispisane registracijama raznih sitnih predmeta kao πto su registracijejemstva te registracije o izgubljenoj i pronaenoj stoci. Na stranicama1.-3., 120. upisane su registracije sitnih predmeta i vjenËanja. Nastranicama 4.-98. upisani su uobiËajeni predmeti ( npr. na stranici 40.-44. nalazi se in‘amat defter koji se odnosi na zimski taksit, na stranici 80.ima berat imama iz Viπnice, na stranici 54. govori se o vakufu koji jeuvakufio merhum ©ejh Hadæi Hasan-efendija iz mahale »okadæiSulejman, kao i drugi sliËni predmeti uobiËajeni za sidæile 18. i 19.stoljeÊa). Na stranicama 99.-115., 119. upisana su vjenËanja. Na stranici116. ubiljeæen je tarih. Na stranici 117. upisani su uobiËajeni dokumentio postavljenju kadije. Stranica 118. je neispisana.

U ovom defteru Êemo ukazati na fermane: npr. po jedan ubiljeæenfeman nalazi se na stranicama 89., 91., 92., 95….19., 26., 27., 30., te po 2fermana na stranicama 47., 65., 78., 8o., 82., 83., 85., 86…/ Ovaj popisfermana pokazuje koliko se u jednom sidæilu od 160. stranica prosjeËnonalazi ubiljeæenih fermana. Na stranici 77. ubiljeæen je πerijatski hudæetpotpisan od kadije Mahmuda u kadiluku Bogurdelen/©abac.

Sidæil 15:Sidæil 15:Sidæil 15:Sidæil 15:Sidæil 15: Godina 1187. i 1188./1773.-1774. Kadija Edirnevi39 es-sejjid Ahmed-efendija. Stranica 136. ©ir. 16 cm, duæ. 45cm. Ima kartonskipovez sa koænim hrbatom. Korice su nepaginirane i ispisane biljeπkama.

38 U Spomenici n.d. str. 77. stoji Muhamed.Emin Izmiri.

39 U Spomenici..n.d. str. 77. pogreπno stoji Ahmed Urnevi.

54

Na stranici 1 ubiljeæeno je pismo rumelijskog kazaskera Damad-zadeMehmeda Murada gdje se nalaæe kadiji da se od 2. πevvala 1187. godinena njeg prenosi duænost da obavlja poslove kadije. Na stranicama 2.-95.,97.-104. ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti ( fermani, ostavinski defteri,hudæeti…/ in‘amat defteri /npr. na str. 75.-78./, bujuruldije/npr.bujuruldija Ali-age, bosanskog kethude na str. 5., 6., 26., 3. bujuruldijena 28 stranici kethude Alije, kajmakama ejaleta Bosna, str. 98 bujuruldijakajmakam Ali-paπe, bosanskog valije, str. 62 bujuruldja Hasan-paπe, valijeKustendila, bujuruldije glavnog bevvaba /ser bevvabine/ Ibrahima,kajmakama vilajeta Bosna na str. 56., 59., 61. Na stranici 17. nalazi seferman sa ovjerom/mutabik li aslihi/ Hadæi Mustafe, kadije u graduRusËuku. Na stranici 13. nalazi se ferman o postavljenju ferraπa uz platuod dvije akËe dnevno i nazira takoer sa dvije akËe plate dnevno u dæamijikoju je sagradio Iskender-paπa (9. πaban 1187.) Na stranici 96. ubiljeæenje ferman o postavljenju bivπeg kadije Lefkoπe Mevlana es-sejjid Ahmeda,od 6. zilkadeta 1186. godine. Stranice 105.-118, 134. su neispisane. Sdruge strane deftera, kao πto je i uobiËajeno, od stranice 119.-136.ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicama 135.-136. upisane su sitne biljeπkekoje se npr. odnose na raspodjelu mesa ili izgubljenu stoku

Sidæil 16:Sidæil 16:Sidæil 16:Sidæil 16:Sidæil 16: Godina 1188.-1189/1774.-1775. Kadija: Fejzullah-efendiLutfullah-zade.40 Stranica 199. ©ir. 15,5cm, duæ. 44,5cm. Ima kartonskipovez sa koænim hrbatom.

Na stranici 1 i 3 upisane su sitne biljeπke koje se npr. odnose nastoku, na esnaf i drugo. (Na stranici 1 pored imena kadije stoji i potpis©akir Mustafa el-katib eπ-πejh Abdullah Kurevi-zade.) Stranice 2, 169.-175.,194.-195. su neispisane. Na stranicama 4.-168. ubiljeæeni su razni predmetiuobiËajeni za sidæile/bujuruldije, fermani, ostavinski spisi, arzuhali, ilami,hudæeti/. Na stranici 193. (ili 5) unesen je peËat kadije Fejzullah- efendije.Na stranicama 192-193 (ili 4-5, prema paginaciji stranica sa druge strane)ubiljeæen je ferman o postavljenju spomenutog kadije i potvrda - pismood rumelijskog kaziaskera: Mehmed Murada i Salih efendi-zade MehmedaEmina da VjenËanja su ubiljeæena na stranicama 176.-191., 196.

Sidæil 17:Sidæil 17:Sidæil 17:Sidæil 17:Sidæil 17: Godina 1189. i 1190/1775.-1776. Kadija: Mustedæi-zadeAbdulaziz-efendija.41 Stranica 200. ©ir. 15,5cm, duæ. 41cm. Ima kartonski

40 Lutfullah efendi hafidi Fejzullah-efendija.

41 U Spomenici Abulaziz Hafiz Mustedæi-zade. Na sidæilu napisano: Hafid-i Mustedæi-zadeAbdulaziz efendi.

55

povez sa koænim hrbatom. Na stranici 1 ubiljeæene su braËne razmirice irazvjenËanja. Na stranicama 2-3, 198 navedene su biljeπke o raznim tekuÊimsitnim predmetima. Na stranicama 4-5 ubiljeæeni su predmeti vezani zapostavljenje kadije: (ferman o postavljenju, kadijsko pismo upuÊeno Salihefendi-zade Mehmedu, rumelijskom kazaskeru, pismo Mustedæi-zade, kadijeu Saraj-Bosni upuÊeno Omer-efendiji, pismo potvrda postavljenjarumelijskog kazaskera es-sejjid Mehmed ©erifa, pismo kadije Mustedæi-zadeta sinu Abdullah-efendije na kojeg prenosi kadijsku duænost.) Nastranicama 6-172 ubileæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 173-175, 199su neispisane. Na stranici 176 stoji samo potpis i peËat kadije u Saraj Bosni,Abdulaziza. Na stranicama 177-197, 200 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 18:Sidæil 18:Sidæil 18:Sidæil 18:Sidæil 18: Godina 1190. i 1191./ 1776.-1777. Kadija Ismail paπa-zade Mehmed42 Emin-efendija. Stranica 262. ©ir. 22,5cm, duæ. 65cm.Ima tvrdi kartonski povez s koænim hrbatom, dobro oËuvan. Nastranicama 1-2, 261-262 upisane su sitne registracije (vjenËanje, jemstvai sliËno). Stranice 3-13, 189-190, 203-243, 258, 260 su neispisane. Nastranicama 14-188, 191-202 upisani su uobiËajeni predmeti. Nastranicama 244-257 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici 259. upisani suuobiËajeni dokumenti o postavljenju kadije. Na str. 198 je ubiljeæenazahvala, pismo murasela kadije Ismail paπa-zade Mehmed Emina Omer-efendiji gdje ga postavlja naibom u Saraj- Bosni. Spomenuti Omer Rifdi-efendija potpisan je ispod dijela koji se odnosi na biljeæenje vjenËanja.Najviπe ima ubiljeæenih ostavinskih deftera i kupoprodajnih ugovora,skrbniËkih isprava, ilama, berata, fermana i bujuruldija.

(Primjeri nekih predmeta: Str. 46-49 popis vlasnika Ëifluka u Sarajevuod 23. muharrema 1191.godine. Na stranici 118 ubiljeæen je deftertroπkova za opravku tvrave Saraj-Bosna. Bujuruldije bosanskog valijesilahdar Mehmed-paπe iz 1191. ubiljeæene su na stanicama: 25, 31., 104.,120., 121. a na stranici 145 ubiljeæene su Ëetiri bujuruldije. Fermani suupisani na str. 55, 66, 77, 80, 81,94, 116, 128, 151, 17o, 173, 174, 189,190, 198. Na stanicama 162-165 upisani su ostavinski defter stanovnikaHaseki mahale Hadæi Ibrahima-efendije, sina Hadæi Duraka.

Sidæil 19:Sidæil 19:Sidæil 19:Sidæil 19:Sidæil 19: Godina 1191. i 1192./1777.-1778. Kadija es-sejjidMehmed43 Lubbi-efendija, raniji kadija Kajserije. Stranica 222. ©ir.

42 U Spomenici Muhamed Emin Ismail-paπa-zade.

43 U Spomenici Muhamed Lubbi.

56

16,5cm, duæ. 45, 5cm. Ima kartonski povez sa koænim hrbatom. Nastranicama 1-3, 221 upisane su registracije sitnih predmeta. Na stranicama4-194 ubiljeæeni su uobiËajeni dokumenti. Stranice 195-204, 220 suneispisane. Na stranicama 218-219 upisani su dokumenti o postavljenjukadije (ferman, potvrda rumelijskog kazaskera Durri-zade Mahmuda.Na stranici 5 nalazi se pismo Mehmeda Es‘ada upuÊeno kadiji MehmedaLubbi-efendiji.) Na stranicama 205-217, 222 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 20:Sidæil 20:Sidæil 20:Sidæil 20:Sidæil 20: Godina 1192. - 1193. /1778.-1779. Kadija je bivπi beogradskikadija Sandukli Mehmed-efendija.44 Stranica 149. ©irina 16,5cm, duæina44cm. Ovo je jedan od rijetkih sidæila koji ima potpuni koæni povez. Nastranicama 1, 3, 147-149 ubiljeæene su registracije sitnih predmeta. Nastranicama 4-117 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 2, 118-132su neispisane. Na stranicama 133-145 ubiljeæena su vjenËanja.

Na stranici 146 ubiljeæen je ferman od 27. redæeba 1192. godine tepismo rumelijskog kazaskera Durri-zade Ataullaha.

Sidæil 21:Sidæil 21:Sidæil 21:Sidæil 21:Sidæil 21: Godina 1195. i 1196./ 1781.-1782. Kadija je NumanDebbag-zade. ©ir. 18cm, duæ. 49cm. Ima originalan koæni povez saukrasima. Korice su nepaginirane i imaju ubiljeæene registracije sitnihpredmeta. Sidæil ima 188 stranica. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedipaginacija naznaËena crvenim mastilom). Na stranici 1 upisan je fermano postavljenju kadije Numana i kopija pisma o potvrdi kadijskogpostavljenja rumelijskog kazaskera Mehmeda Arifa. Na stranicama 2,184-188 ubiljeæene su registracije raznih sitnih predmeta. Na stranicama3-158 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 159-168 su neispisane.Na stranicama 169-183 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 22:Sidæil 22:Sidæil 22:Sidæil 22:Sidæil 22: Godina 1196. i 1197./1781.-1783. Kadija je muderrisErzurumli Abdullah-efendija. Stranica 296. ©ir. 16,5cm, duæ. 45cm. Imakartonski povez sa koænim hrbatom. Na nepaginiranim ispisanimkoricama uvedene su registracije sitnih predmeta. Na stranicama 1, 3ubiljeæene su sitne registracije. Stranice 4-20, 283, 286 su neispisane. Nastranicama 21-282 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranicama 284-285 ubiljeæen je ostavinski defter. Na stranicama 2, 287-296 ubiljeæenasu vjenËanja. Nema ubiljeæenih predmeta vezanih za postavljenje kadije.Na stranici 160 nalazi se potpis kadije: Ahmeda, sina Hadæi Osmana,zaduæenog da bude kadija u gradu Saraj-Bosna.

44 U Spomenici Muhamed.

57

Sidæil 23Sidæil 23Sidæil 23Sidæil 23Sidæil 23: Godina 1197. i 1198./ 1783.-1784. Kadija je muderris es-sejjid Abdurahman-efendija. Stranica 168. ©ir. 18,5cm, duæ. 52cm. Imakartonski povez sa koænim hrbatom. Paginacija je dvostruka. (Ovdjevrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom).Korice su nepaginirane iispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-3, 168 ubiljeæenesu uobiËajene registracije sitnih predmeta. Stranice 4-7, 114-130 suneispisane. Na stranicama 8-113 upisani su uobiËajeni predmeti. Nastranicama 131-165 upisana su vjenËanja. Na stranici 166 upisane sustvari Uskuplu Mula Osmana koje su ostale u duÊanu CigiÊ Muharem-efendije. Na stranici 167 ubiljeæeni su dokumenti vezani za postavljenje:zahvala spomenutog kadije Bogu, kratak ilam ferman o njegovompostavljenju s poËetka πa‘bana 1197. godine s tim da nastupi na duænostod poËetka zilhidæeta 1197. godine, kratko pismo rumelijskog kazaskeraAhmed Ataullaha s ponovljenim navodima iz fermana. Na stranicama 3-114 upisani su uobiËajeni predmeti.) bujuruldije, fermani, hudæeti… (Nastranici 23 nalazi se hudæet ispod kojeg stoji potpis Hafiz Hadæi Hasan,kadija u Saraj -Bosni.

Na str. 91 se npr. nalazi primjer trgovaËkog ugovora koji je sklopljenizmeu Nijemaca i Visoke porte nakon PoæarevaËkog mira 1130/1717.g.

Sidæil 24:Sidæil 24:Sidæil 24:Sidæil 24:Sidæil 24: Godina 1199/1784. Kadija je Krimi es-sejjid Ismail-efendijaStranica 204. ©ir. 16cm, duæ. 54,5cm. Ima kartonski povez sa koænimhrbatom. Paginacija je dvostruka. (Ovdje je prihvaÊena paginacijacevenim mastilom). Na stranicama 1-2, 198-199, 202-203 upisana suvjenËanja i registarcije drugih sitnih predmeta. Na stranicama 3-156ubiljeæeni su razni predmeti uobiËajeni za sidæile. Stranice 157-175, 200,204 su neispisane. Na stranicama 176-195, 201 ubiljeæena su vjenËanja.Na stranici 196 upisane su biljeπke kadije Ismaila u vezi sa ispaljivanjemtopa povodom ramazana. Na stranici 197 ubiljeæena je zahvalaspomenutog kadije Bogu, ferman ilam od poËetka zilkadeta 1198.godinei pismo-muhurlu mektub rumelijskog kazaskera Durri-zade MehmedaArifa.

Sidæil 25:Sidæil 25:Sidæil 25:Sidæil 25:Sidæil 25: Godina 1199. i 1120./1784.-85. Kadija je Imam-zade Nijazi-efendija. Stranica 208. ©ir. 17cm, duæ. 38,5cm. Ima kartonski povez sakoænim hrbatom. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacijanaznaËena crvenim mastilom). Na stranicama 1-5, 208 ubiljeæene suregistracije sitnih predmeta (vjenËanja, klanje stoke, jemstva, bljeπke oizgubljenopj stoci i sliËno). Na stranicama 6-7 ubiljeæen je ferman o

58

postavljenju kadije. Iza toga slijedi prijepis pisma-potvrde kadijskogpostavljenja od rumelijskog kaziaskera Mehmeda Sadika, a na stanici 7ubiljeæeno je pismo-murasela Ebu Bekira Nijazije upuÊeno MevlanaAbdullah-efendiji kojim ga postavlja da bude naib u sudnici Saraj-Bosne.Na stranicama 8-27 ubiljeæena su vjenËanja. Stranice 28-45 su neispisane.Na stranicama 46-207 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti.

Sidæil 26:Sidæil 26:Sidæil 26:Sidæil 26:Sidæil 26: Godina 1201. i 1200./1786.-87. Kadija: je bivπi sofijskikadija Hatib-zade Mahmud-efendija45 i njegov naib Birader-zadeMuhammed-efendija. Ima kartonski povez sa koænim hrbatom. Stranica136. ©ir.16,5cm, duæ.46,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedipaginacija naznaËena crvenim mastilom). Korice su nepaginirane iispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-3 ubiljeæene suregistracije sitnih predmeta. Stranice 4, 6, 114-119, 128, 132, 134-136 suneispisane. Na stranici 5 upisana je murasela nekibul-eπrafa es-sejjidMehmeda Kamila El-Husnija upuÊena Haπim-zade es-sejjida Fejzullahu.Na stranicama 7-113 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranicama120-127, 129 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicama 130-131 upisanisu dokumenti o postavljenju kadije (ferman o postavljenju spomenutogkadije, potvrda pismo rumelijskog kazaskera Mehmed-bega, pismomurasela sarajevskog kadije Mahmud-efendije Birader-zadeMuhammed-efendiji da u Saraj-Bosni bude naib. Na istoj stranici senalazi i bujuruldija vezira Sirri Selim-paπe upuÊena Hatib-zadeMuhammed-efendiji da od poËetka 12. safera 1201. godine nakonsmrti Mahmud-efendije obavlja kadijsku duænost dok ne doe odgovorod padiπaha.)

Sidæil 27:Sidæil 27:Sidæil 27:Sidæil 27:Sidæil 27: Godina 1201 i 1202./1786.-87. Kadija je Vardari ©ejh-zade Hadæi Sun’ullah- efendija. Ima kartonski povez sa koænim hrbatom.Stranica 240. ©ir. 16,5cm, duæ. 45,5cm. Paginacija je dvostruka. (ovdjevrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Korice su nepaginiranei ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-5, 238, 240ubiljeæene su registracije raznih sitnih predmeta. Na stranici 6 upisan jeferman o postavljenju kadije. Stranice 7, 208-221. Na stranicama 8-207ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti: (kadijski hudæeti, bujuruldije, fermani,ostavinski defteri, in‘amat defteri, npr. fojniËki in‘amat defter na str.19). Na stranicama 222-237, 239 ubiljeæena su vjenËanja.

45 Na koricama sidæila stoji zabiljeπka: “Spomenuti Mahmud-efendija je umro dok je biomula u Bosni. Zakopan je u haremu uz Sultan Mehmed-han dæamiju. Na niπanu ima tarih.”

59

Sidæil 28: Sidæil 28: Sidæil 28: Sidæil 28: Sidæil 28: Godina 1204. i 1205/1789.-1790. Kadija je bivπi sofijskikadija Mehmed Selim.46 Stranica 179. ©ir. 16cm, duæ. 45cm. Ima kartonskipovez sa koænim hrbatom.Korice su nepaginirane i ispisane registracijamasitnih predmeta. Na stranicama 1-145, 151-157, 175 ubiljeæeni su razniuobiËajeni predmeti za sidæile. Stranice 146-150 su neispisane. Nastranicama 158-174, 179 ubiljeæena su vjenËanja. Na stanici 176 ubiljeæenisu dokumenti o postavljeju kadije (zahvala kadije Bogu, ferman opostavljenju bivπeg sofijskog kadije Mehmeda Selima da od poËetkazilkadeta stupi na duænost, zapeËaÊeno pismo/muhurlu mektubrumelijskog kazaskera Mustafe Aπira, murasela kadije Mehmed SelimaupuÊena Mehmedu Esad-efendiji da on od poËetka mjeseca zilkade 1204.godine vrπi kadijsku duænost). Na stranicama 177-178 ubiljeæene suregistracije raznih predmeta (imena trgovaca stokom, jemstva, registracijaarzuhala ciganina Ridvana i sliËno).

Sidæil 29:Sidæil 29:Sidæil 29:Sidæil 29:Sidæil 29: Godina 1193. i 1194./1779.-1780. Kadija: je Ahmed Jahja-zade. Ima kartonski povez s koænim hrbatom. ©ir. 16cm, duæ. 45cm.Stranica 220. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËenacrvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijamaraznih sitnih predmeta. Na stranicama 1, 219-220 ubiljeæene suregistracije sitnih predmeta. Na stanici 4 ubiljeæeni su dokumenti opostavljneju kadije (ferman da od poËetka dæumadel- ule 1193. godinepreuzme kadijsku duænost, potvrda-pismo rumelijskog kazaskera es-sejjida Ibrahima, murasela Jahja-zade Ahmed-efendije upuÊena HadæiMehmed-efendiji). Stranice 2-3, 175-199 su neispisane. Na stranici 5upisano je pismo Nekibul-eπrafa es-sejjida Ibrahima al-Humsija (ili el-Hamisija?) upuÊeno es-sejjidu Abdullah-efendiji. Na stranicama 6-174ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranicam 200-218 ubiljeæena suvjenËanja

Sidæil 30:Sidæil 30:Sidæil 30:Sidæil 30:Sidæil 30: Godina 1202. i 1203. /1787.-1789. Kadija je es-sejjid Ali-efendija i njegov naib Mehmed47 Emin-efendija. Stranica 220. ©ir. 16cm,duæ. 46,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija crvenimmastilom). Korice su nepaginirane i ispisane uobiËajenim sitnimregistracijama. Na stranicama 1-3, 220 upisane su razne sitne registracije.Stranice. 4-6, 190-200, 217, 219 su neispisane. Na stranicama 7-189 upisani

46 U Spomenici, n.d. str. 78 : Muhamed Kadi-zade.

47 U Spomenici n.d. str. 78 Muhamed Emin.

60

su uobiËajeni predmeti. (npr. na stranici 72 ima upisanih bujuruldijaEbu Bekir-paπe, seraskera Bosne). Na stranici. 189 u zaglavlju ubiljeæenoje: Esad Ismail al-kadi bi medinet-i Bosna. Na stranicama 201-216, 218ubiljeæena su vjenËanja. Nema ubiljeæenih dokumenata o postavljenjukadije.

Sidæil 31:Sidæil 31:Sidæil 31:Sidæil 31:Sidæil 31: Godina 1203. i 1204/1788.-1789. Kadija je Mehmed Haπim-efendija poznat kao Abdulehad Efendi-zade.48 Ima kartonski povez sakoænim hrbatom. Stranica 258. ©ir. 16,5cm, duæ. 46,5cm. Stranice 1-2 suneispisane. Na stranici 3 ubiljeæeni su dokumenti o postavljenju kadije.Na stranicama 4-209 upisani su razni uobiËajeni predmeti, 210-241 suprazni listovi. Na stranicama 241-258 upisana su vjenËanja.

Sidæil 32:Sidæil 32:Sidæil 32:Sidæil 32:Sidæil 32: Godina 1205.-1206/1790.-1791. Kadija je Nekib-zade es-sejjid Hadæi Sadullah-efendija i njegov glavni naib muderris medreseAhmed »auπ u Alasoniji Ebu Bekir, sin Sulejmanov, postavljen da budekadija u gradu Saraj-Bosna. Ima kartonski povez sa koænim hrbatom.Stranica 228. ©ir. 16cm, duæ. 46cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedipaginacija oznaËena crvenom olovkom). Korice su nepaginirane i ispisaneregistracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-5, 226 ubiljeæene surazne uobiËajene registarcije. Na stranicama 6-147, 150-155, 158-160ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 148-149, 156-157, 161-200,224-225, 227 su neispisane Na stranicama 201-221, 228 upisana suvjenËanja. Na stranicama 222-223 upisani su dokumenti o postavljenjukadije (ferman upuÊen kadiji Nekib-zade es-sejjid Sa’dullahu, zapeËaÊenopismo kazaskera Abdullaha navednom kadiji da preuzme duænost odpoËetka zilakdeta 1205. godine, murasela kadije Hadæi Sa’dullahaupuÊena naibu Ebu Bekir-efendiji te zapeËaÊeno pismo kazaskeraVelijuddin Efendi-zade Mehmeda Emina navedenom kadiji da preuzmeduænost od poËetka redæeba 1206. godine.

Sidæil 33:Sidæil 33:Sidæil 33:Sidæil 33:Sidæil 33: Godina 1206.-1207/1791.-1792. Kadija je es-sejjid Osman-efendija poznat kao Mantiki el-Agribozu.49 Ima kartonski povez s koænimhrbatom. Stranica 276. ©ir. 16cm, duæ. 45cm. Paginacija je dvostruka.(Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Korice supaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 267-268upisane su sitne registracije i vjenËanja. Na stranicama 4-227, 263-265

48 U Spomenici Muhamed.

49 Eπ-πehir bi mantiki Agribozu.

61

ubiljeæeni su razni uobiËajeni predmeti. (Na stranici 226 upisana jemurasela navedenog kadije upuÊena naibu Sidki Salih-efendiji; nastranicama 264-5 ubiljeæeni su ferman o postavljenju bivπeg kadije Antepaes-sejjida Osmana i pismo rumelijskog kazaskera Velijuddina Efendi-zadeMehmeda Emina). Stranice 228-238, 260-262, 266 su neispisane. Nastranicama 239-259 ubiljeæena su vjenËanja. Korice su paginirane kaostranica 269 i ispisane raznim sitnim registracijama.

Sidæil 34:Sidæil 34:Sidæil 34:Sidæil 34:Sidæil 34: Godina 1208./1793. Kadija je Ahaskavi Muhammed ©akirSa’juddin, sin Abdusselama. Ima povez sa koænim hrbatom. Stranica198. ©ir. 16,5cm, duæ. 44,5cm. Korice su nepaginirane i ispisane sitnimregistracijama. Na stranicama 1-3, 198, 194-196 upisane su uobiËajenesitne registracije (postavljanje vekila, izgubljena stoka, jemstva, vjenËanjai sliËno). Stranice 4, 6-7, 144-170, 197 su neispisane. Na stranicama 5, 8-143 ispisani su uobiËajeni predmeti (na stranici 5 upisana je muraselakadije Mehmeda ©akira o postavljenju pandura). Na stranicama 171-191, 198 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicma 192-193 ubiljeæena jezahvala kadije Bogu, ferman od 5. πevvala 1207.godine o postavljenjunavedenog kadije, zapeËaÊeno pismo /muhurlu mektub rumelijskogkazaskera Mustafe Aπira i murasela kadije o postavljenju naiba Salih-efendije.

Sidæil 35:Sidæil 35:Sidæil 35:Sidæil 35:Sidæil 35: Godina 1209.-1210/1794.-1795. Kadija je AlaijjeliAbdulmumin-efendija. Ima kartonski povez s koænim hrbatom. Stranica216. ©ir. 16,5cm, duæ.45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedipaginacija obiljeæena crvenim matilom). Korice su nepaginirane i ispisanesitnim registracijama. Na stranicama 1-2, 214-216 upisane su uobiËajenesitne registracije (na stranici 214 upisana je murasela kadijeAbdulmumina upuÊena naibu Edib Mustafa-efendiji). Na stranicama 3-188, 210-211 ubiljeæeni su razni uobiËajeni predmeti (na stranici 211upisan je ferman o postavljenju bivπeg sofijskog kadije kadije AlaijjeliAbdulmumina, pismo kazaskera Ahmeda Esada da preuzme duænostod poËetka muharrema 1209., te pismo kazaskera Hajrullaha da preuzmeduænost od poËetka redæepa 1209.). Na stranicama 189-209, 212-213upisana su vjenËanja.

Sidæil 36:Sidæil 36:Sidæil 36:Sidæil 36:Sidæil 36: Godina 1210. i 1211/1795.-1796. Kadija je bivπi beogradskikadija ©ejhzade es-sejjid Muhammed Seid-efendija. Ima izuzetanoriginalan koæni povez sa metalnim ukrasima u sredini. Paginacija jedvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija crvenim mastilom). Korice su

62

nepaginirane i ispisane registracijama uobiËajenih sitnih predmeta.Stranica 266. ©ir. 16,5cm, duæ. 45,5cm. Na stranici 1, 262-265 upisanesu registracije uobiËajenih predmeta (npr. klanje stoke, oslobaanje oddæizje i sliËno). Na stranicama 2-211 ubiljeæeni su razni uobiËajenipredmeti. (Npr. na stranici 2 ubiljeæena je bujuruldija Husamuddin-paπe,bosanskog valije. Na stranici 4 ubiljeæen je ferman o postavljenju kadije.Na stranici 5 ubiljeæena je murasela Mehmeda Seid-efendije upuÊenanaibu Sulejman-efendiji i druga upuÊena naibu Salih-efendiji). Stranice212-228, 258-260 su neispisane. Na stranicama 229-257, 261, 266ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 37:Sidæil 37:Sidæil 37:Sidæil 37:Sidæil 37: Godina 1211. i 1212/ 1796.-1797. Kadija je Mihaldæi HasanEsad-efendija, raniji sofijski kadija. Ima kartonski povez sa koænimhrbatom. Stranica 250. ©ir. 17cm, duæ. 44cm. Paginacija je dvostruka.(Ovdje vrijedi paginacija crvenim mastilom). Korice su nepaginirane iispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-5, 250 upisanesu registracije uobiËajenih sitnih predmeta (murasela kadije Hasana Esadao postavljenju naiba Mehmeda, popis trgovaca stokom, jemstva i drugo).Na stranicama 6-209, 244, 246 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti.. Nastranici 245 upisani su dokumenti o postavljenju kadije (ferman izapeËaÊeno pismo kazaskera Velijuddin-zade Mehmeda Emina). Nastranici 247 ubiljeæeno je zapeËaÊeno pismo kazaskera Omera Hulusije.Na stranici 210 ubiljeæen je peËat i potpis kadije Hasana Esada. Stranice211-221 su neispisane. Na stranicama 222-243, 248-249 ubiljeæena suvjenËanja.

Sidæil 38:Sidæil 38:Sidæil 38:Sidæil 38:Sidæil 38: Godina 1213. i 1214/1798.-1799. Kadija je bivπi kadijaAmida Numan-paπa-zade es-sejjid Muhammed S‘adullah-efendija.Stranica 280. ©ir. 16cm, duæ. 44cm. Ima ukraπen koæni originalan povezsa metalnim ukrasima u sredini s obje strane. Paginacija je dvostruka.Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Na stranicama 1,275, 278-280 upisane su uobiËajene sitne registracije (jemstva, drvenagraa, vjenËanja i sliËno). Na stranicama 2-3, 246-273 upisana su vjenËanja.Na stranicama 4-7 upisane su uobiËajene sitne registracije a na stranicama8-236 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 237-245, 274 suneispisane. Na stranicama 276-277 upisani su dokumenti o postavljenjukadije (ferman upuÊen kadiji Numan-paπa-zade Mehmedu, pismokazaskera Omera Hulusije i murasela navedenog kadije upuÊena naibuSalih-efendiji).

63

Sidæil 39:Sidæil 39:Sidæil 39:Sidæil 39:Sidæil 39: Godina 1214.-1215/ 1799.-1800. Kadija je ©ejh-zade es-sejjid Muhammed Said. Ima originalan koæni povez sa ukrasima. Stranica254. ©ir. 16,5cm, duæ. 45cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedipaginacija oznaËena crvenim mastilom). Tekst je ispisan i nanepaginiranim koricama. Na stranicama 1-3, 247-254 ubiljeæene suregistracije sitnih predmeta. Stranice 4-8, 12-13, 205-219, 243-247 suneispisane. Na stranicama 9-11, 14-204 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti(Na stranici 10 stoji zahvala kadije Bogu iz 1214.godine, ferman opostavljenju bivπeg bosanskog kadije Mevlana es-sejjida MuhammedaSaida iz 1213. godine da od poËetka muharrema 1214. obavlja navedenuduænost, pismo kazaskera Ahmeda Esada sa istim navodima kao ufermanu. Na stranici 11 ubiljeæena su dva fermana o produæenju sluæbekadije za dva mjeseca i pismo ©ejh-zade Muhameda Said-efendije, kadijeu Saraj-Bosni upuÊeno Salih-efendiji gdje na njega kao na svog naibaprenosi od poËetka rebiulevvela 1214. godine duænost kadije koju obnaπa“ber vechi mevlevijet”

Na stranicama 220-242 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 40:Sidæil 40:Sidæil 40:Sidæil 40:Sidæil 40: Godina 1215. i 1216/ 1800.-1801. Kadija je Hadæi SulejmanEfendi-zade Mehmed Seid-efendija.50 Stranica 240. Duæ. 45cm. ©ir. 16cm.Na nepaginiranoj stranici na koricama i na stranici 1 registrirani su sitnipredmeti koji se odnose na odmetnike/eπkija, na klanje stoke, jemstvo,esnaf i sliËno. Na stranici 2 ubiljeæeno je postavljenje kadije fermanom,pismo s peËatom rumelijskog kazaskera es-sejjida Ibrahima Ismeta.Stranice 3-4 su neispisane. Na stranicama 5-6, 8-166 ubiljeæeni su razniuobiËajeni predmeti. Na stranici 6 nalazi se zahvala kadije MehmedaSeid-efendije Bogu, ferman o postavljenju bivπeg erzerumskog kadijeSulejmana Efendi-zade Mevlana Mehmeda Seida, pismo-potvrda opostavljenju rumelijskog kazaskera es-sejjida Ibrahima Ismet-efendijeupuÊeno kadiji. Stranice 7, 167-210 su neispisane. Na stranicama 211-240 ubiljeæana su vjenËanja.

Sidæil 41:Sidæil 41:Sidæil 41:Sidæil 41:Sidæil 41: Godina 1217. i 1216. / 1801-1802. Kadija je MihaldæiHasan Esad-efendija Stranica 266. ©ir. 15,5cm, duæ. 43cm. Paginacija jedvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeæena crvenim mastilom). Koricesu nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-7, 251-254, 258-260 ubiljeæene su uobiËajene registracije. Stranice 8-11, 198-

50 U Spomenici Muhamed Seid.

64

226, 250, 255-257, 264-265 su neispisane. Na stranicama 12 i 13 ubiljeæenisu predmeti o postavljenju kadije: ferman, pismo-potvrda rumelijskogkazaskera Mehmed Arifa. Na stranicama 12-197 ubiljeæeni su razniuobiËajeni predmeti. Na stranicama 227-249, 260-263 ubiljeæena suvjenËanja.

Sidæil 42:Sidæil 42:Sidæil 42:Sidæil 42:Sidæil 42: Godina 1217.- 1218/ 1802.-1803. Kadija je Halil Fehmi-efendija. Korice su nepaginirane i neispisane sa ebru oslikanjem. Stranica276. Na stranicama 1-4, 6-7, 264, 273, 244-275 ubiljeæene su uobiËajeneregistracije. Stranice 5, 8, 148-244, 265-268, 270-272 su neispisane. Nastranicama 9-146 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti ( na stranici 10 upisanisu podaci o postavljenju kadije, zahvla kadije Bogu od poËetkarabiulevvela 1217. godine, ferman od 14. muharrema 1217. o postavljenjukadije Mevlana Husein-efendije “ber vechi mensab”, pismo sarajevskogkadije Husein-efendije upuÊeno Mevlana Halil-efendiji da od poËetka17. muharrema 1217. obavlja kadijske poslove za koje je on zaduæen bervechi mensab). Na stranici 147 ubiljeæen je samo peËat i potpis naibaHalil-efendije. Na stranicama 245-263, 269 ubiljeæena su vjenËanja. Nastranici 276 stoji napisano samo: Ovo je strana (za registracije) vjenËanja.

Sidæil 43:Sidæil 43:Sidæil 43:Sidæil 43:Sidæil 43: Godina 1218. i 1219. /1803.-1804. Kadija je Sofjavi HadæiAbdulfettah. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËenacrvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnihpredmeta. Stranica 197. ©ir. 16cm, duæ. 46,5cm. Na stranicama 1-5, 194,198 ubiljeæeni su registracije raznih predmeta. Stranice 6-7, 154-171 suneispisane. Na stranicama 8-153 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Nastranicama 172-193, 196-197 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici 195upisani su dokumenti o postavljenju kadije: ferman, pismo rumelijskogkazaskera Ahmed ©emsuddina, pismo sarajevskog kadije AbdulfettahaupuÊeno Selim-efendiji.

Sidæil 44:Sidæil 44:Sidæil 44:Sidæil 44:Sidæil 44: Godina 1219/1804. Kadija je Ishak efendi-zadeMuhammed Emin-efendija i njegov naib es-sejjid Abdurahman-efendija.Ima kartonski povez sa koænim hrbatom. ©ir. 17cm, duæ. 43cm. Stranica236. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeæena crvenimmastilom). Na stranicama 1-2, 4-6, 8-9, 235-236 upisane su registracijesitnih predmeta. Na stranicama 3, 204-206, 208-225 ubiljeæena suvjenËanja. Na stranici 207 upisan je ferman o postavljenju kadije TarablusiAbdulkerima i pismo kazaskera Mehmeda Ataullaha. Na stranicama 10-109, 227, 230, 234 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 7, 111-

65

203, 226, 229, 232-233 su neispisane. Na stranici 228 upisano je joπ jednopismo kazaskera Mehmeda Ataullaha upuÊeno Abdurahman-efendiji dau kadiluku Saraj-Bosna obavlja kadijske poslove. Na stranici. 231 jeubiljeæena zahvala spomenutog kadije Bogu spoËertka rebiulevvela 1219.godine, ferman od 23. redæeba 1218. o njegovom postavaljenju, pismo speËatom rumelijskog kazaskera Ibrahima Ismet-efendije. Na stranici 230ubiljeæena je murasela Ishak-zade Muhammeda Emina upuÊenaAbdurahman-efendiji gdje na njeg prenosi duænost da bude glavni naibu Saraj-Bosni od poËetka rebiulevvela 1219.

Sidæil 45:Sidæil 45:Sidæil 45:Sidæil 45:Sidæil 45: Godina 1219. i 1220/1804. i 1805. Kadija je Tarablusi es-sejjid Abdulkerim-efendija.51 Stranica 276. ©ir. 16cm, duæ. 45cm.Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeæena crvenimmastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnihpredmeta. Na stranicama 1-2, 9-17 ubiljeæene su uobiËajene registracije(na stranici 10 ferman upuÊen kadiji Tarablusi Abdulkerimu, pismokazaskera Muhammeda Ataullaha; na stranici 15 upisana je muraselakadije Abdulakerima upuÊena naibu KuËuk-zade Mehmeda Haib-efendiji). Stranice 3, 8, 18-19, 23, 42-152 su neispisane. Na stranicama20-22, 24-41 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicama 4-7, 153-276 ubiljeæenisu uobiËajeni predmeti. Na stranici 10 upisan je ferman o postavljenjukadije, pismo s peËatom rumelijskog kazaskera es-sejjida MuhammedaAtaullaha. Nema uobiËajenog kadijskog pisma o postavljenju naiba.

Sidæil 46:Sidæil 46:Sidæil 46:Sidæil 46:Sidæil 46: Godina 1221/1806. Kadija je Selanikli Esad-efendija.Stranica 226. ©ir. 16cm, duæ. 43cm. Tekst je ubiljeæen i na nepaginiranimkoricama. Ima kartonski povez sa koænim hrbatom. Paginacija jedvostruka (Ovdje vrijedi paginacija obiljeæena crvenim mastilom). Nastranicama 1-7, 221-228 ubiljeæene su razne registracije sitnih predmeta.Na stranicsma 8-153 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. (Na stranici 10upisani su uobiËajeni dokumenti o postavljenju kadije: ferman, pismo speËatom rumelijskog kazaskera Mehmeda Arifa). Stranice 154-190, 220su neispisane. Na stranicama 191-219 upisana su vjenËanja.

Sidæil 47:Sidæil 47:Sidæil 47:Sidæil 47:Sidæil 47: Godina 1221. i 1222./1806.-1807. Kadija je Selanikli HafizAhmed-efendija. Stranica 218. ©ir. 17,5cm, duæ. 47cm. Paginacija jedvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeæena crvenim mastilom). Koricesu nepaginirane i ispisane registracijama sitnih predmeta. Na stranicama

51 U Spomenici Trabolisi. (str. 78)

66

1-5, 210, 212-218 ubiljeæene su registracije sitnih predmeta (npr. dvijemurasele kadije Hafiza Ahmeda o postavljenju hatiba, ispalata nagradaza rad). Na stranicama 6-162 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti (Nastranici 6 ubiljeæeni su dokumenti o postavljenju kadije, ferman i pismokazaskera; na stranici 24 upisana je vakfija Hadæi Ahmed-efendije, sinaHusamuddina, koju je potpisao kadija u Saraj-Bosni Alauddin; nastranicama 159 i 161 ubiljeæeni su ostavinski defteri koje je potpisaoSalih Sidki postavljen na kadijsku duænost u Saraj-Bosni). Stranice 163-177, 206-207, 211 su neispisane. Na stranicama 178-205, 208-209ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 48:Sidæil 48:Sidæil 48:Sidæil 48:Sidæil 48: Godina 1223.-1224/1809. Kadija je ©ejh-zade es-sejjidMehmed Seid-efendija, bivπi erzurumski kadija. Stranica 236. ©ir. 16cm,duæ. 43cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeæenacrvenim mastilom). Korice su nepaginirane i ispisane registracijama sitnihpredmeta. Na stranicama 1-4, 236 ubiljeæene su uobiËajene registracije.Stranice 5-11, 135-194, 226-233 su neispisane. Na stranicama 12-134upisani su uobiËajeni predmeti. (Na stranici 12 ubiljeæni su dokumentio postavljenju kadije: zahvala kadije Bogu, ferman od 11. rebiulevvela1222. godine, pismo-potvrda o postavljenja kadije od rumelijskog kazaskeraAhmed ©emsuddina). Na stranicama 12-134 ubiljeæeni su uobiËajenipredmeti. Na stranicama 195-225, 234-235 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 49:Sidæil 49:Sidæil 49:Sidæil 49:Sidæil 49: Godina 1224. i 1225./1809.-1810. Kadija je Fahrul-ulemaMevlana es-sejjid Hadæi Ahmed Hajati-efendija, muderris Dahili salise-iEhi Ëelebi medrese. Stranica 152. ©ir. 16cm, duæ. 45,5cm. Paginacija jedvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Imanepaginirane ispisane korice. Na stranicama 1, 146-147, 150-152 upisanesu uobiËajene registracije. Na stranicama 2-89 ubiljeæeni su uobiËajenipredmeti. (Na stranici 4 upisana je zahvala kadije Bogu, pismo-muraselakadije u Saraj-Bosni Hadæi Ahmeda Hajatije upuÊena ©akir-efendiji,ferman o postavljenju od 20. πa‘bana 1213. godine iz kog se vidi da jepostavljen “ber vechi mensab”). Stranice 90-125 su neispisane. Nastranicama 126-145, 148-149 ubiljeæena su vjenËanja i razne sitne biljeπke.

Sidæil 50:Sidæil 50:Sidæil 50:Sidæil 50:Sidæil 50: Godina 1225. i 1226./ 1810. i 1811. Kadija je Brusali Kadi-zade es-sejjid Abdurrahim-efendija. Korice su kartonske sa koænimhrbatom i oπteÊene su. Stranica 148. ©ir. 19,5cm, duæ. 50cm. Paginacijaje dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Tekstje ubiljeæen i na nepaginiranim koricama. Na stranicama 1-4, 143-148

67

ubiljeæene su registracije raznih sitnih predmeta (npr. na stranicama 3-4ubiljeæena je kefilema iz 1225.). Stranice 5-7, 9, 73, 86-122, 140, 142 suneispisane. Na stranici 8 upisani su dokumenti o postavljenju: kadije,zahvala Bogu, ferman, pismo kazaskera es-sejjid Mustafe, te pismo-murasela sarajevskog kadije Abdurahim-efendije Mevlana HafizaupuÊeno Mehmed-efendiji. Na stranicama 10-72, 74-85 ubiljeæeni suuobiËajeni predmeti (npr. na stranicama 83-85 upisani su ilami i ostavinskidefteri koje je potpisao kadija es-sejjid ©akir, naib u Saraj -Bosni).

Na stranicama 123-139, 141 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 51:Sidæil 51:Sidæil 51:Sidæil 51:Sidæil 51: Godina 1226/1811. Kadija je Mufti-zade MuhammedTevfik-efendija. Stranica 114, πir. 18cm, duæ. 50cm. Paginacija jedvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Nastranicama 1, 3, 111-112, 114 upisane su razne sitne biljeπke (npr. nastranici 114 upisane su registracije pandura po dæematima). Stranice 2,5, 31, 65, 67-94, 102-110, 113 su neispisane. Na stranici 4 ubiljeæeni sudokumenti o postavljenju kadije, kratka zahvala kadije Bogu, ferman od11. πevvala 1225.godine o postavljenju bivπeg sofijskog kadije BoleviHasana, pismo-murasela kadije Hasana upuÊeno Muhammed Tevfik-efendiji kojim na njega prenosi nijabet. Nije navedeno pismo kazaskera.Na stranicama 6-30, 32-64 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranici66 upisana je murasela kadije Gelembevi-zade Mehmeda Emina upuÊenaglavnom pisaru sarajevske sudnice Ibrahim-efendiji. Na stranicama 95-101 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 52:Sidæil 52:Sidæil 52:Sidæil 52:Sidæil 52: Godina 1226. i 1227/1811.-1812. Kadija je ©ejh-zade es-sejjid Mehmed Seid-efendija.52 Stranica 180, πir. 16,5cm, duæ. 46cm.Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenimmastilom). Na stranicam 1-6, 177-180 ubiljeæen je popis raznih dæematai drugi sitni predmeti (npr. na str. 1 upisan je spisak pandura podæematima). Stranice 7-9, 127-141, 172-173, 176 su neispisane. Na stranici10 upisani su dokumenti o postavljenju kadije: zahvala Bogu, ferman,pismo rumelijskog kazaskera Mehmed Hafida. Na stranici 11 upisan jeferman upuÊen kadiji Mehmeda Eminu da od poËetka πa‘bana 1227.godine preuzme duænost i murasela navedenog kadije upuÊena naibues-sejjid Mehmed-efendiji. Na stranicama 12-126 ubiljæeni su uobiËajenipredmeti. Na stranicama 142-171, 174-175 ubiljeæena su vjenËanja.

52 U Spomenici Muhamed Seid ©ejh-zade.

68

Sidæil 53:Sidæil 53:Sidæil 53:Sidæil 53:Sidæil 53: Godina 1228/ 1813. Kadija je Fahrul-mevali Kelembevi-zade Mehmed Emin-efendija53 i Hafiz Ibrahim, sin Mustafe, sin Ibrahima,naib u Saraj-Bosni. Stranica 148. ©ir. 16,5cm, duæ. 45cm. Paginacija jedvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Koricesu nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 140-144 ubiljeæene su registracije uobiËajenih predmeta. Stranice 4-9, 11-13,105-122, 138-139 su neispisane. Na stranici 10 ubiljeæena je zahvala kadijeBogu. Nema ubiljeæenih uobiËajenih dokumenata o postavljenju. Nastranicama 14-104 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranicama 123-137, 145-148 upisana su vjenËanja.

Sidæil 54:Sidæil 54:Sidæil 54:Sidæil 54:Sidæil 54: Godina 1229/ 1814. Kadija je Amasjali es-sejjid Mehmed©akir-efendija54 i es-sejjid ©akir-efendija (sarajevski muftija), i IbrahimHilmi.55 Stranica 182. ©ir. 16cm, duæ.43,5cm. Korice su paginirane iispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 181-182 upisane suregistracije su raznih sitnih predmeta, Stranice 4-10, 116-143, 175-177,179-180 su neispisane. Na stranicama 11-115 ubiljeæeni su uobiËajenipredmeti. Na stranicama 144-174, 178. ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici41 upisana je murasela kadije u Saraj-Bosni Jazidæi-zade es-sejjid hafizMustafa-age upuÊena naibu es-sejjid ©akir-efendiji, sarajevskom muftijida od poËetka rebiulevvela preuzme poslove kao naib. Na stranici 82ubiljeæeno je pismo rumelijskog kazaskera Mekki efendi-zade MustafeupuÊeno Abdulfettah-efendiji da preuzme poslove nijabeta u kadilukuBosna od poËetka ramazana 1229.godine.

Sidæil 55:Sidæil 55:Sidæil 55:Sidæil 55:Sidæil 55: Godina 1229.-1230/1814.-1815. Kadija je Sofjali HadæiAbdulfettah-efendija. Stranica 376. ©ir. 15cm. Duæ. 45cm. Paginacija jedvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija obiljeæena crvenim mastilom). Imanepaginirane ispisane korice i kartonski povez sa koænim hrbatom. Nastranicama 1-2, 9 ubiljeæeni su razni sitni predmeti. Stranice 3-8, 299-313, 364-368, 370 su neispisane. Na stranicama 10-298 ubiljeæeni suuobiËajeni predmeti. Na stranicama 314-363, 369 ubiljeæena su vjenËanja.Na stranici 371 upisani su dokumenti o postavljenju kadije, zahvala kadijeAbdulfettaha Bogu spoËetka zilkadeta 1229. godine, ferman od 25.rebiulevvela kao obavijest sofijskom kadiji Abdulfettahu o postavljenjuza kadiju u Bosni, i joπ jedna zahvala Bogu s peËatom kadije Abdulfettaha.

53 U Spomenici Muhamed Emin Kelembevi-zade.

54 U Spomenici Muhamed ©akir Amasjali.

55 Od broja 54-57 nema uobiËajenog biljeæenja postavljenja.

69

Sidæil 56:Sidæil 56:Sidæil 56:Sidæil 56:Sidæil 56: Godina 1231/1816. Kadija je Gollu-zade Mustafa Mujesser.Stranica 186. ©ir. 16cm, duæ. 43cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedipaginacija oznaËena crvenim mastilom). Ima nepaginirane ispisane koricei kartonski povez sa koænim hrbatom. Na stranicama 1-4, 186 ubiljeæenisu razni sitni predmeti. Stranice 5, 93, 97, 104-138 su neispisane. Nastranicama 6-92, 94-96, 98-103 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Nastranicama 139-185 upisana su vjenËanja.

Na stranici 183 upisana je zahvala kadije Hadæi Mustafa-efendi-zadeMustafe Mujessera spoËetka zilhidædæeta 1230.godine, ferman od 8.redæeba 1230. upuÊen bivπem kadiji Maraπa Mustafa-efendi-zade MevlanaMustafi, pismo rumelijskog kazaskera es-sejjida Mustafe Araba upuÊenospomenutom kadiji da od poËetka zilhidædæeta preuzme duænost. Nastranici 54 ovog sidæila nalazi se vakfija Mevlana Hadæi Hurrema, sinaBalija iz mahale Havadæe Ahmedove dæamije, datirana 1011/1602.godine iznad koje su ubiljeæeni kadijski potpisi: kadije Gollu-zade Mustafei Hasana, sina Mehmedova, zaduæenog da bude vojni kassam u Bosni.

Sidæil 57: Sidæil 57: Sidæil 57: Sidæil 57: Sidæil 57: Godina 1231. i 1232. / 1816.-1817. Kadija je »okadæi-zade beg Mustafa beg-efendija i Mektubi Mustafa Raπid-efendija. Stranica154. ©ir. 15,5cm, duæ. 44,5cm. Ima paginirane ispisane korice. Nastranicama 1-3, 151-154 ubiljeæeni su razni sitni predmeti. Na stranicama5-6, 9-32 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicama 66-144 ubiljeæeni suuobiËajeni predmeti. (Na stranici 110 upisana je murasela kadije Hatib-zade Mehmeda Saliha upuÊena Mustafa Reπid-efendiji da petog zilhidæetastupi na duænost kao naib te murasela Mustafe Raπida o postavljenjuIbrahima Hilmi-efendije kao glavnog pisara u sudnici). Stranice 4, 7-8,33-65, 145, 147-150 su neispisaane. Na stranici 146 ubiljeæeni su dokumentio postavljenju kadije, zahvala Bogu kadije »okadæi-zade Mustafa Beg-efendije, naiba u Saraj Bosni spoËetka zilhidædæeta 1231.godine, bujuruldijaSulejman-paπe, valije Bosne iz 1231.godine kojom se nareuje da kadijskeposlove obavlja muderris u Saraj-Bosni »okadæi-zade Mustafe nakon smrtinaiba es-sejjida Hadæi Sa‘dullah-efendije.

Sidæil 58:Sidæil 58:Sidæil 58:Sidæil 58:Sidæil 58: Godina 1232.-1233/1817.-1818. Kadija je Ebu Bekir ©ukri-efendija. Stranica 166. ©ir. 16cm, duæ. 44cm. Paginacija je dvostruka.(Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Korice supaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 163, 165ubiljeæeni su razni sitni predmeti. Stranice 4-10, 12, 96-131, 157-158,161-162, 164 su neispisane. Na stranicama 13-95 ubiljeæeni su uobiËajeni

70

predmeti. Na stranicama 132-156, 159-160 ubiljeæena su vjenËanja. Nastrani 11 stoji zahvala kadije Ebu Bekir ©ukri-efendije Bogu spoËetkazilkadeta 1232., ferman od 26. dæumadelula 1232. godine upuÊen bivπemkadiji Maraπa Ebu Bekir ©ukri-efendiji. Nema kazaskerove potvrde opostavljenju kadije.. Na stranici 38 stoji ispod jednog kadijskog ilamapotpis Saliha Nurije, naiba u BelgradËiku.

Sidæil 59:Sidæil 59:Sidæil 59:Sidæil 59:Sidæil 59: Godina 1233.-1234/1818.-1819. Kadija je Amasjali es-sejjidMuhammed ©akir- efendija. Stranica 162. ©ir. 16cm, duæ. 45cm. Imanepaginirane ispisane korice i kartonski povez sa koænim hrbatom.Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenimmastilom). Na stranicama 1-3, 128-161 ubiljeæeni su razni sitni predmeti.Stranice 4-5, 119-138, 158-159 su neispisane. Na stranicama 7-117ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranici 118 ubiljeæen je peËat ipotpis navedenog kadije Muhameda ©akira. Na stranicama 139-157, 160-161 upisana su vjenËanja. Na stranici 6 stoji zahvala kadije Muhammeda©akira Bogu, pismo-murasela es-sejjid Husein-efendije, kadije u Saraj-Bosni upuÊeno Muhammedu ©akiru da od poËetka zilhidædæeta 1233.godine bude naib u Saraj-Bosni. Nema ubiljeæenog fermana o postavljenjukadije niti kazaskerovog pisma.

Sidæil 60:Sidæil 60:Sidæil 60:Sidæil 60:Sidæil 60: Godina 1235. i 1236/ 1819.-1820. Kadija je Hatib-zadeHafiz Ahmed-efendija. Stranica 210. ©ir. 16,5cm, duæ. 46cm. Imapaginirane ispisane korice i kartonski povez sa koænim hrbatom.Paginacija je dvosturka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenimmastilom). Na stranicama 1-6, 205, 209-210 ispisane su uobiËajeneregistracije. Na stranicama 7-150 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti.Stranice 151-165, 203-204, 206 su neispisane. Na stranicama 166-202,207-208 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicama 209-210 upisani su raznisitni premeti. Na stranici 7: upisana je zahvala Bogu i prisega Hatib-zadeHafiz Ahmeda, ferman o postavljenju bivπeg sofijskog kadije »erkeπliHattat Muhammeda od 26. πa‘bana 1234. godine kojim se obavjeπtavada je postavljen na tu funkciju od poËetka zilhidædæeta 1234. i pismo sapotpisom Hattat Muhammeda, kadije u Saraj-Bosni kojim prenosikadijsku duænost na Hafiz Ahmed-efendiju. Na stranici 8 stoji fermanod 11. rebiulevvela 1235. godine kojim se Ali Rida postavlja kadijom uSaraj-Bosni od poËetka zilhidædæeta 1235. i pismo Ali Ridaa muderrisaZejni-zade »elebi medrese iz sklopa Sahni seman medresa koji je opet1235.godine postavio kao naiba istog Hafiz Ahmed-efendiju.

71

Sidæil 61:Sidæil 61:Sidæil 61:Sidæil 61:Sidæil 61: Godina 1236.-1237/1820.-1821. Kadija je Fejzi-zade es-sejjid Ahmed ©erif Kadri-efendija. Stranica 149. ©ir. 16cm, duæ. 46cm.Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenimmastilom). Ima paginirane ispisane korice i kartonski povez sa koænimhrbatom. Na stranicama 1-3, 147-149 ispisane su razne sitne registracije.Stranice 4-5, 7, 85-123, 142-144, 146 su neispisane. Na stranicama 8-84ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranicama 124-141, 145 upisanasu vjenËanja. Na stranici 6 upisani su dokumenti vezani za postavljenjekadije: zahvala Bogu kadije Fejzi-zade Ahmed ©erifa, ferman opostavljenju od 13. rebiulevvela 1236.godine upuÊen bivπembeogradskom kadiji Fejzi-zade Ahmed ©erifu, pismo rumelijskogkazaskera Sidki-zade Ahmeda upuÊeno kadiji da od poËetka zilkadeta1236. godine preuzme obavljanje kadijske duænosti u Saraj -Bosni.

Sidæil 62:Sidæil 62:Sidæil 62:Sidæil 62:Sidæil 62: Godina 1237. i 1238./ 1821.-1822. Kadija je AhaskaviIbrahim-efendija i naib kojeg je on postavio Mehmed Tahir-efendija.56

Stranica 142. ©ir. 16cm, duæ. 45cm. Paginacija je dvostuka. (Ovdje vrijedipaginacija oznaËena crvenim mastilom). Ima ispisane paginirane korice.Na stranicama 1-2, 140-142 upisani su razni sitni predmeti. Stranice 4-6,112-118, 137, 139 su neispisane. Na stranicama 7-111 ubiljeæeni suuobiËajeni predmeti. Na stranicama 119-136, 138 ubiljeæena su vjenËanja.Na stranici 3 stoji zahvala Bogu kadije Mehmeda Tahira, sina Mustafa-efendije, ferman od 25. rebiulahira 1237. godine o postavljenju za kadijumuderrisa Sahni seman medrese Ahaskavi Mevlana Ibrahima. Na istojstranici je i pismo murasela Ahaskavi Ibrahima upuÊeno Mehmed Tahir-efendiji da od poËetka mjeseca zilhidædæeta 1237. godine obavlja kadijskuduænost kao naib u Saraj Bosni Na stranici 59 ispod jednog kadijskogilama iz 1232. godine stoji potpis Mustafe Raπida, naiba u Saraj-Bosni idrugi Hadæi Ebu Bekira ©ukrija, kadije u Saraj -Bosni.

Sidæil 63:Sidæil 63:Sidæil 63:Sidæil 63:Sidæil 63: Godina 1238. i 1239/ 1822.-1823. Kadija je Hafiz AhmedKaraferijevi. Stranica 177. ©ir. 20,5cm, duæ. 45cm. Paginacija je dvosturka.(Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Korice sunepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-2ubiljeæene su registracije sitnih predmeta. Stranice 3, 61-168 suneispisane. Na stranicama 5-60 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Nastranici 4 ima ubiljeæena zahvala Bogu kadije Huseina, mutesarrifa u

56 U Spomenici naib Muhamed Tahir.

72

kadiluku Saraj -Bosna. Na stranici 35 ubiljeæeno je ime naiba u SarajBosni Ibrahima Hilmije. Na stranicama 184-185, 186-188 ubiljeæena suvjenËanja.

Sidæil 64:Sidæil 64:Sidæil 64:Sidæil 64:Sidæil 64: Godina 1230. i 1231./1814.-1815. Kadija je es-sejjidMehmed57 Zejnulabidin i od njeg postavljeni naib Ibrahim Edib-efendija.Stranica 200. ©ir. 16,5cm, duæ. 46,5cm. Korice su nepaginirane i ispisaneregistracijama sitnih predmeta. Na stranicama 1-3, 5, 199-200 ubiljeæenesu registracije raznih sitnih predmeta. Na stranici 4 upisana je zahvalaBogu kadije u Saraj-Bosni Mehmed Zejnulabidina i murasela upuÊenanjegovom naibu Ibrahim Edib-efendiji. Ostalih uobiËajenih dokumenatao postavljenju kadije nema. Na stranicama 6-77 ubiljeæeni su uobiËajenipredmeti. Stranice 78-175, 198 su neispisane. Na stranicama 176-197ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 65:Sidæil 65:Sidæil 65:Sidæil 65:Sidæil 65: Godina 1242. i 1241./ 1825.-1826. Kadija je HadæiAbdulfettah-efendija58 i od njega postavljeni naib Husein Hamid-efendija,sin Omer-efendije. Stranica 117. ©ir. 16cm. Duæ. 47,5cm. Ima paginiranei ispisane korice. Na stranicama 1-4, 116-117 ispisane su registracije sitnihpredmeta. Na stranicama 8-73, 75-77 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti.Stranice 5, 74, 78-82, 115 su neispisane. Na stranicama 83-114 ubiljeæenasu vjenËanja. Na stranici 6 ubiljeæeno je vjenËanje kadije Husein Hamid-efendije, sina Omerova, ferman o postavljenju jedrenskog muderrisabivπeg fenar kajmakama u Jeniπehiru, nakibul- eπrafa es-sejjida Sulejmanaza sarajevskog naiba a na preporuku πejhu-l-islama i muftije MustafeAsima, pismo Sulejmana, kadije u Saraj Bosni upuÊeno Husein Hamid-efendiji gdje na njega prenosi duænost koja mu je dodijeljena. Na stranici7 ubiljeæena je zahvala kadije Husein Hamida od poËetka safera1241.godine, ferman upuÊen ranijem bosanskom kadiji Abdulfettahu opostavljenju na mjesto kadije od 13. dæumadelahira 1240.godine, te pismokadije u Saraj-Bosni Hadæi Abdulfettaha od poËetka safera 1241. upuÊenoHuseinu Hamid-efendiji gdje se na njeg prenosi duænost da bude naib.Na stranici 36 nalazi se potpis Davud Arifa, naiba u nahiji Fojnica iKreπevo.

Sidæil 66:Sidæil 66:Sidæil 66:Sidæil 66:Sidæil 66: Godina 1242. i 1244./1826.-28. Kadija je Hafiz Ahmed-efendija, sin Sulejman- efendije Prilepevije. Stranica 276. ©ir. 16cm, duæ.

57 U Spomenici Muhamed Zejnulabidin.

58 U Spomenici Hadæi Abdulfettah Sofijavi.

73

44,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËenacrvenim mastilom). Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama.Na stranicama 1-8, 271, 273 ubiljeæene su registracije raznih sitnihpredmeta. (Na stranici 8 upisana je registracija pisma od nekibul-eπrafaAhmeda Reπida el-Husejnija upuÊena Fadil-efendiji, sinu ©erif-zadeMustafe Nuruddina koji je ranije bio kajmakam). Drugih uobiËajenihdokumenata o postavljenju kadije nema. Na stranicama 9-221 ubiljeæenisu uobiËajeni predmeti. Stranice 222-241 su neispisane. Na stranicama242-270, 272 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 67:Sidæil 67:Sidæil 67:Sidæil 67:Sidæil 67: Godina 1244. i 1245/1828.-1829. Kadija je bivπi beogradskikadija Hadæi Ebu Bekir ©ukri-efendija, sin Osmana Nurije. Drugi putaje bio kadija od mjeseca safer ul-hajra. Prvi put bio je kadija 1232-33.59

Stranica 164. ©ir. 16,5cm, duæ. 46,5cm. Korice su nepaginirane i ispisanesitnim registracijama. Na stranicama 1-2, 164 upisane su registracijeraznih sitnih predmeta. Stranice 3-5, 7, 98-142, 158-162 su neispisane.Na stranici 6 nalazi se zahvala Bogu od poËetka safera 1244., ferman opostavljenju bivπeg beogradskog kadije Ebu Bekira ©ukrija. Nemamurasele kadijske niti drugih dokumenata vezanih za kadijskopostavljenje. Na stranicama 8-97 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Nastranicama 143-157, 163 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici 75 ispodostavinske rasprave ubiljeæen je potpis Mufti-zade Ahmeda, naiba u Saraj-Bosni i joπ jedan potpis Mehmed Saida, kadije u nahiji Visoko.

Sidæil 68:Sidæil 68:Sidæil 68:Sidæil 68:Sidæil 68: Godina 1245.-1246/ 1829.-1830. Kadija je Kara HisariMufti-zade Ahmed-efendija, sin Osmana. Stranica 158. ©ir. 15,5cm, duæ.45,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËenacrvenim mastilom). Ima paginirane ispisane korice. Na stranicama 1-3ispisane su registracije raznih sitnih predmeta. Stranice 4-5, 105-139,155-157 su neispisane. Na stranici 6 ubiljeæena je registracija nastupanjanavedenog kadije na duænost. Na stranicama 7-104 ubiljeæeni suuobiËajeni predmeti. Na stranicama 140-154 ubiljeæena su vjenËanja. Nastranici 35 nalazi se potpis kadije u Saraj- Bosni Hafiza Ahmeda, sinaSulejmana Prilipevije.

Sidæil 69:Sidæil 69:Sidæil 69:Sidæil 69:Sidæil 69: Godina 1246. i 1247/ 1830.-31. Kadija je: Ali Riza-efendija,bivπi erzurumski kadija i njegov naib Mehmed Zuhuri-efendija.60 Stranica

59 V. sidæil 58.

60 U Spomenici Ali Riza, bivπi erzurumski kadija, naib Muhamed Zuhuri.

74

134. ©ir. 16,5cm, duæ. 46cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdje vrijedipaginacija ispisana crvenim mastilom). Ima paginirane ispisane korice.Na stranicama 1-4, 133-134 upisane su uobiËajene registracije. Nastranicama 5-104 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 105-111 suneispisane. Na stranicama 112-132. ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici3 upisana je kratka zahvala kadije Bogu, ferman od 27. redæeba1245.godine upuÊen bivπem erzurumskom kadiji Mevlana Ali Ridau,pismo-murasela kadije Ali Ridaa upuÊeno Mehmeda Zuhuri-efendiji nakojeg prenosi kadijsku duænost. Original fermana ovjerio je kadijaMustafa Sabri, kadija u Bosna Brodu. Na stanici 61 nalazi se potpis kadijees-sejjida Abdulkerima, sina Jusufa, naiba u Saraj -Bosni.

Sidæil 70:Sidæil 70:Sidæil 70:Sidæil 70:Sidæil 70: Godina 1247/1831. Kadija je Iπkodravi Ismail-efendija.Stranica 139. ©ir. 16,5cm, duæ. 48,5cm. Paginacija je dvostruka. (Ovdjevrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom). Na nepaginiranimkoricama ispisana su jemstva a potom prekriæena. Stranice 1-4, 6, 34,37-127, 133-135, 137-138 su neispisane. Na stranicama 7-33, 35-36ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranicama 128-132, 136 upisanasu vjenËanja. Na stranici 139 upisane su registracije sitnih predmeta. Nastranici 5 ubiljeæen je ferman o postavljenju naiba Iπkodravi Ismail-efendije. Ostali uobiËajeni dokumenti o postavaljenju kadije nisuubiljeæeni.

Sidæil 71:Sidæil 71:Sidæil 71:Sidæil 71:Sidæil 71: Godina 1248/1832. Kadija je ©erif-zade nekibul eπraf es-sejjid Mir Mehmed Fadil- efendija, sin Mustafe.61 Ima originalan koænipovez bez ukrasa. Stranica 216. ©ir. 16,5cm, duæ. 49cm. Korice sunepaginirane i ispisane registracijama raznih sitnih predmeta. Nastranicama 1, 216 upisane su registracije sitnih predmeta. Stranice 2-7,12-154 su neispisane. Na stranici 155 upisan je peËat i potpis navedenogkadije. Na stranicama 8-11 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicama 156-215 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti.

Sidæil 72:Sidæil 72:Sidæil 72:Sidæil 72:Sidæil 72: Godina 1248. i 1249/1832.-1833. Kadija je Ispartavi HuseinNuri-efendija Havadæe-zade. Stranica 182. ©ir. 16,5cm, duæ. 46cm. Imakartonski povez sa koænim hrbatom. Korice su nepaginirane i i neispisane.Na stranicama 1-5, 182 ispisane su registracije raznih sitnih predmeta.Na stranicama 7-111 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Stranice 6, 112-160, 179, 181 su neispisane. Na stranicama 161-177, 180 ubiljeæena su

61 U Spomenici Mir Muhamed Fadil ©erif-zade.

75

vjenËanja. Na stranici 178 nalazi se zahvala kadije Bogu od poËetka safera1248.godine, ferman od 3. safera 1248.godine o postavljenju sadaπnjegerzurumskog kadije Ispartavi Huseina, ferman o potvrivanjupostavljenja od 20. ramazana 1248. godine upuÊen sadaπnjem bosanskomkadiji Huseinu. Na stranici 110 ubiljeæeno je i ime kadije u Saraj-BosniSamakovi Ahmed Nazif- efendije.

Sidæil 73:Sidæil 73:Sidæil 73:Sidæil 73:Sidæil 73: Godina 1249.-1250/1833.-1834.. Kadija je bivπi beogradskikadija Ahmed Nazif Samakovi. Stranica 156. ©ir. 19,5cm, duæ. 56cm.Sidæil je lijepo uvezan, kombinacija platnenog i kartonskog poveza.Paginacija je dvostruka. (Obje paginacije su ubiljeæene crvenim mastilomOvdje vrijedi paginacija koja poËinje od sitnih registracija i vjenËanja).Korice su neispisane i nepaginirane. Na koricama nema uobiËajenognatpisa sa imenom kadije i godinom njegove sluæbe. Na stranicama 1-3,12, 154-156 upisane su uobiËajene registracije sitnih predmeta. Nastranicama 4-9, 21 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranicama 13-21 upisanasu vjenËanja. Na stranicama 10-11 upisani su dokumenti vezani zapostavljenje kadije. (Ferman o postavljenju za kadiju upuÊen sarajevskomkadiji Ahmedu Nazifu, zapeËaÊeno pismo kazaskera MehmedaZejnulabidina, murasela navedenog kadije upuÊena naibu MehmedHasib-efendiji, ferman navedenom kadiji da se popiπe ostavπtina Husejin-kapetana i zapeËaÊeno pismo kazaskera Mehmeda Sa‘dullaha). Stranice22-31 su neispisane. Na stranicama 32-152 upisani su uobiËajeni predmeti(Npr. na stranicama 48-61 ubiljeæeni su izvjeπtaji lokalnih kadija, naiba ivekili naiba sa njihovim potpisima o stanju u tvravama pojedinihkadiluka, nahija, gradova… Zabiljeæeni su kadiluci Livno/Ihlevne/, BanjaLuka, Jajce, Bosna Brod, nahija GlamoË, grad Jeni Pazar, kadiluk bekije-i Kostajnica, Stari Vlah, Jezero/Golhisar/, Zenica/IzeniËe/, Maglaj,GradaËanica, Novosel, Kamengrad Na stranici 55 ubiljeæen je potpiskadije Sulejmana ©ukrije, vekili naiba u kadiluku Kostajnica, na str. 54Muharem Zuhdije, naiba u nahiji GlamoË, na str. 60 Muharema Zuhdije,kadije u kadiluku Novosel, na str. 52 Es-sejjid Abdulhadi Neima, kadijeu kadiluku Jajce /JajaËa/, na str. 56. Musa-a, kadije u kadiluku StariVlah /Istari Eflak/, na str. 57 Omera, vekili naiba u nahiji Zenica/IzeniËe/, na str. 56. Abdullaha Mahi-zade, kadije u kadiluku Jezero/Golhisar/ , na str. 51. Mustafa ©ukrije, naiba u kadiluku Banja Luka, nastr. 61 Omera, naiba u kadiluku Kamengrad). Na stranici 153 ubiljeæenje potpis kadije Mehmeda Mustafe.

76

Sidæil 74:Sidæil 74:Sidæil 74:Sidæil 74:Sidæil 74: Godina 1250.-1251/1834.-35. Kadija je bivπi kadijaBeograda Selanikli Nekib-zade es-sejjid Abdurrahman-efendija, sin es-sejjida Mehmed-efendije. Stranica 136. ©ir. 19cm, duæ. 55cm. Korice sunepaginirane i neispisane. Na stranicama 1-2, 136 ubiljeæeni su raznisitni predmeti. Stranice 3-5, 26-28, 106-117, 132-134 su neispisane. Nastranicama 6-105 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranicama 118-129, 135 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici 131 ubiljeæena je zahvalakadije Bogu, ferman od 20. πa‘bana 1249. kojim se nareuje spomenutomkadiji da od tog dana stupi na kadijsku duænost, pismo rumelijskogkazaskera es-sejjid Mehmeda Zejnilabidina kadiji da “ber vechi mevlevijet”preuzme kadijsku duænost. Na stranici 130. nalazi se joπ jedan fermanod 3. zilkadeta 1250. godine o postavljenju kadije te pismo rumelijskogkazaskera Mehmeda Zejnilabidina upuÊeno sadaπnjem bosanskom kadijida popiπe ostavinu umrlog »okadæi Mehmeda Nazif-efendije i pravednoje podijeli meu nasljednicima.

Sidæil 75:Sidæil 75:Sidæil 75:Sidæil 75:Sidæil 75: Godina 1251.- 1252./ 1835.-1836. Kadija je HadæiMuhammed Hasib-efendija, sin Hadæi Ibrahima. Ima originalan koænipovez sa ukrasima. Stranica 258. ©ir. 16,5cm, duæ. 47,5cm. Korice sunepaginirane i neispisane. Na stranici 1, 257-258 upisane su sitneregistracije. Na stranicama 2-226, 251-256 ubiljeæeni su uobiËajenipredmeti. (Na stranici 3 nalazi se pismo Mehmeda Fadila, sina MustafeNuruddina, od 15. dæuamade-l-ule 1252. godine upuÊeno MuhammmeduHasibu gdje se na njega prenosi duænost da obavlja poslove naiba. Nastranici 58 nalazi se ispod hudæeta iz 1217.godine potpis Halila, kadije ugradu Saraj-Bosna. A na stranici 97 ispod ostavinskog deftera ubiljeæenje potpis kadije Mehmeda Nurije, naiba u Donjoj Tuzli. Na istoj straniciispod druge ostavinske rasprave je ubiljeæen potpis kadije MehmedaZihnije, naiba u kadiluku Banja Luka). Na stranicama 227-248, 250ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici 249 upisana je vakfija Frπko HadæiMustafa-age, sina Sulejmanova, iz mahale KuËuk Katiba.

Sidæil 76:Sidæil 76:Sidæil 76:Sidæil 76:Sidæil 76: Godina 1252.-1254/ 1836.-1838. Kadija je HadæiMuhammed Hasib-efendija, sin Hadæi Ibrahima, naib u gradu Saraj -Bosna. Ima originalan koæni povez. Stranica 308. ©ir. 16cm, duæ. 47,5cm.Paginacija je dvostruka. (Obje paginacije su ispisane crvenim mastilom.Ovdje vrijedi paginacija sa lijeve strane rijeËi ”sahifa”). Korice supaginirane i ispisane. Na stranicama 1-7, 10 ubiljeæeni su razni sitnipredmeti. Stranice 8-9, 212, 253-262, 299-302, 305 su neispisane. Na

77

stranicama 13-211, 213-252 ubiljeæeni su razni uobiËajeni predmeti. Nastranicama 263-298, 303-304 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici 11upisana je bujuruldija Mehmed Salih Vedæihi-paπe iz 1252. godine i pismorumelijskog kazaskera Paπa-zade Abdulkadira od poËetka πa‘bana 1252.godine upuÊeno Muhammedu Hasib-efendiji gdje se na njega prenosiduænost da bude naib kadije u Saraj Bosni. Na stranici 12 upisana jebujuruldija Mehmed Vedæihi-paπe iz 1253. i pismo Mehmeda, ©erifa,kadije u Saraj-Bosni upuÊeno Muhammedu Hasib-efendiji kojom na njegaprenosi kadijske poslove od poËetka πa‘bana 1253.godine.

Sidæil 77:Sidæil 77:Sidæil 77:Sidæil 77:Sidæil 77: Godina 1254. i 1255/1838.-1839. Kadija je Hadæi SalimEfendi-zade es-sejjid Mustafa-efendija. Ima 163 stranice. Korice sunepaginirane i neispisane. Prva stranica je nepaginirana, ispisana sitnaregistracija (svjedoËenje da su stanovnici mahale Hadæi Turhanoveprodali 85 oka olova sa sruπene munare). Na stranicama 1-2, 4, 161, 163upisane su registracije uobiËajenih predmeta. Stranice 3, 5-6, 9-12, 62,103-138, 157-159, 162 su neispisane. Na stranici 7 upisani su dokumentio postavljenju kadije (zahvala Bogu od poËetka πa‘bana 1254.godine,ferman od 29. mjeseca zilkadeta 1253.godine o postavljenju bivπegbeogradskog kadije Salim Efendi-zade Mustafa-efendije. Iza tog fermanaslijedi joπ jedan ferman od 4. rebiulevvela 1255. u kom se nalaæespomenutom kadiji da poËne obavljati kadijsku sluæbu od poËetka πevvala1255. godine, zatim slijedi zapeËaÊeno pismo Mehmeda Arifa, rumelijskogkazaskera). Na stranicama 8, 139-156, 160 upisana su vjenËanja. Nastranicama 13-61, 63-101 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti (Na stranici 35ubiljeæen je ferman iz 1251. godine a na stranicama 41 i 42 ostavinskerasprave iz 1255. godine. Takoer je ubiljeæena i jedna vakfija iz 866. godinekoju je s originalom sravnio Mahmud, sin Saduddina poznat kao Nevali-zade, kadija u Saraj-Bosni. Na toj vakfiji nalaze se potpisi nekoliko kadija).Na stranici 102 nalazi se potpis i peËat kadije Salim Efendi-zade Mustafe.

Sidæil 78:Sidæil 78:Sidæil 78:Sidæil 78:Sidæil 78: Godina 1255.-1257/1839.-1841. Kadija je MuhammedHasib-efendija, sin Hadæi Ibrahima, od poËetka mjeseca zi-l-kadeta 1256.do kraja πevvala i Hadæi Mustafa Muhibbi od poËetka zi-l-kadeta 1256.godine. Stranica 238. ©ir. 16cm, duæ. 47,5cm. Korice su paginirane iispisane sitnim registracijama. Paginacija je dvostruka. (Obje pagincijesu ispisane crvenim mastilom. Ovdje vrijedi paginacija koja poËinje sastrane na kojoj se biljeæe uobiËajeni predmeti). Na stranicama 1-4, 235-238 ispisane su registracije raznih sitnih predmeta. Stranice 5-6, 8-10,

78

12, 198-212, 233 su neispisane. Na stranici 7 upisan je defter/popis knjiga.Na stranicama 213-232, 234 ubiljeæena su vjenËanja. Na stranici 11ubiljeæena je zahvala kadije Bogu s poËetka zilkadeta 1255.godine. Naovoj stranici upisana je i bujuruldija Mehmed Salih Vedæihi-paπe,bosanskog valije kojom obavjeπtava da je za naiba u Saraj-Bosni postavljenMuhammed-efendija. Ostali dokumenti o postavljenju nisu ubiljeæeni.Na stranicama 13-197 upisani su uobiËajeni predmeti

Sidæil 79:Sidæil 79:Sidæil 79:Sidæil 79:Sidæil 79: Godina 1257.-1260/1841.-1844. Kadija je Debbag-zadeMehmed ©erif, Baltadæi-zade Ali Riza i Seid Efendi-zade Mehmed Riza injihov naib Ahmed Naim-efendija, sin Osman-efendije. Stranica 486.©ir. 16,5cm, duæ. 47cm. Korice su paginirane i ispisane. Na stranicama1-5, 482-486 upisane su uobiËajene registracije. Stranice 6-7, 414-429 suneispisane. Na stranicama 430-481 upisana su vjenËanja. Na stranici 9ubiljeæena je zahvala kadije Ahmed Naim-efendije Bogu spoËetkarebiulevvela 1257.godine, murasela kadije u Saraj-Bosni Debbag-zadeMehmed ©erifa upuÊena Mevlana Ahmed Naim-efendiji na kojeg prenosinijabet u spomenutom kadiluku da obavlja te poslove od poËetkarebiulevvela 1257.godine. Na stranici 11 upisano je pismo rumelijskogkazaskera od poËetka zilhidædæeta 1257. godine upuÊeno naibu kadije.Na ovoj strani je takoer ubiljeæeno pismo mutesarrifa Saraj-Bosne AliRizaa upuÊeno Ahmed Naim-efendiji da se od poËetka dæumadelule 1258.postavlja na duænost naiba; pismo Seid Efendi-zade Mehmeda Rizaa,kadije u Saraj-Bosni upuÊeno Ahmeda Naim-efendiji od poËetkadæumadelule 1259. godine kojim mu prenosi poslove da bude naib uSaraj-Bosni. Na stranicama 8, 10, 12-413 upisani su uobiËajeni predmeti.(Npr. na stranici 262 ubiljeæen je muhimmat defter za tvravu u SarajBosni datiran 15. rebiulevvela 1260. godine. Ispod navedenog defteranalazi se potpis seraskera i kadije Ahmeda Naima, naiba u Saraj-Bosni.U ovom sidæilu nalazi se viπe ubiljeæenih ovjera Hafiz-Saliha Ruhanije,naiba iz Saraj-Bosne).

Sidæil 80:Sidæil 80:Sidæil 80:Sidæil 80:Sidæil 80: Godina 1260.-1261/1844.-1845. Kadija je muderrisMuhammed Nuri-efendija.62 Stranica 178. ©ir. 16,5cm, duæ. 47cm. Imakartonski povez sa koænim hrbatom koji je oπteÊen. Paginacija jedvostruka. (Obje paginacije oznaËene su crvenim mastilom. Ovdje vrijedipaginacija sa lijeve strane rijeËi “sahifa”) Korice su paginirane i ispisane.

62 U Spomenici Muhamed Enveri.

79

Na stranicama 1-2, 103-104, 177-178 upisane su uobiËajene registracije.Na stranicama 13-101, 107-136 upisani su uobiËajeni predmeti. Na stranici5 ubiljeæena je kadijska zahvala Bogu, pismo-murasela mutesarifasarajevske kaze Mehmeda Kadrije upuÊena Muhamedu Nuri-efendiji dase od poËetka dæumade-l-ule 1260. godine na njega prenose kadijskiposlovi. Na stranici 107 ubiljeæena je zahvala Mustafa Muhibbi-efendijeBogu i bujuruldija bosanskog valije Osmana Nuri-paπe iz 1261. godine kojompostavlja glavnog pisara sudnice u Saraj-Bosni Hadæi Mustafu Muhibbi-efendiju na mjesto vekili naiba). Stranice 4, 6-12, 102, 105-106, 137-152,173-176 su neispisane. Na stranicama 153-172 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 81:Sidæil 81:Sidæil 81:Sidæil 81:Sidæil 81: 1261. i 1262/1845. Kadija je bivπi erzurumski kadija ©ejhIsmail Hakki Efendi-zade Ahmed Tevhidi-efendija. Stranica 244. ©ir.17cm, duæ. 50cm. Ima kartonski povez s koænim hrbatom. Paginacija jedvostruka. (Obje pagincije ispisane su crvenim mastilom. Ovdje vrijedipaginacija sa lijeve strane rijeËi “sahifa”). Tekst je ispisan i na paginiranimkoricama. Na stranicama 1-2, 243-244 upisane su uobiËajene registracije.Na stranicama 3-193, 241-242 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. (Nastranici 7 stoji zahvala kadije Bogu datirana mjeseca dæumade-l-ule 1261.godine, ferman o postavljenju kadije od poËetka dæumadelule 1261.godine upuÊen bivπem erzurumskom kadiji ©ejh Hakki Efendi-zadeAhmed Tevhidi-efendiji, te joπ jedan ferman upuÊen sadaπnjembosanskom kadiji ©ejh Hakki Efendi-zade Mevlana Ahmedu Tevhidi-efendiji da mu se duænost produæava za joπ Ëetiri mjeseca. Na stranici 28nalazi se potpis kadije Mehmeda Emina a na stranicama 188 i 191 HadæiMustafe Muhibbije, naiba u Saraj-Bosni). Stranice 194-214 su neispisane.Na stranicama 215-240 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 82:Sidæil 82:Sidæil 82:Sidæil 82:Sidæil 82: Godina 1262.-63/1845.-46. Kadija je Mufti-zade es-sejjidAbdurahman iz Niπa. Stranica 249. ©ir. 17cm, duæ. 51cm. Korice supaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama 1-3, 247-249upisane su registracije uobiËajenih predmeta. Stranice 4, 6-7, 148-227su neispisane. Na stranici 5 ispisana je zahvala Bogu datirana poËetkomramazana 1262. godine, ferman ilam - obavijest o postavljenju kadijeMufti-zade Abdurrahman-efendije datirana mjeseca muharrema 1262.godine da kadija preuzme duænost od poËetka dæumade-l-ule 1262.godine i drugi ferman o preuzimanju duænosti spomenutog kadije datiranpoËetkom ramazana 1262.godine da mu se od kraja πa‘bana 1263. godineproduæava sluæba za dva mjeseca. Na stranicama 8-147 ubiljeæeni su

80

uobiËajeni predmeti. (Na stranici 68. kadija Abdurahman potpisao sekao Abdurahman Esad.)63 Na stranicama 228-246 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 83:Sidæil 83:Sidæil 83:Sidæil 83:Sidæil 83: Godina 1263. i 1264/ 1847.-1848. Kadija je FilibeviHuseinbeg-zade mir es-sejjid Mehmed Izzet.64 Stranica 157. ©ir. 19,5cm,duæ. 56cm. Korice su paginirane i ispisane sitnim registracijama. Imakartonski povez sa koænim hrbatom. Na stranicima 1, 4-5, 7, 155-157ubiljeæene su uobiËajene registracije (npr. defter za Êumur nahije Kreπevoi Fojnica; pismo Ismet-beg-zade Arifa upuÊeno bosanskom muiftiji isliËno). Na strani 6 upisani su dokumenti o postavljenju navedenog kadije.Stranice 2-3, 8-11, 111-134, 152-154 su neispisane. Na stranicama 12-110ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranici 6 upisana je zahvala kadijeBogu datirana mjeseca zilkadeta 1263. godine, ferman o postavljenjukadije od 29. redæeba 1263. godine, zahvala Bogu kadije Huseinbeg-zade Izzeta, ferman upuÊen privremeno postavljenom bosanskom kadijiFilibevi Husein-beg-zade Mevlana Mehmedu Izzet-efendiji. Na stranicama135-151 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 84:Sidæil 84:Sidæil 84:Sidæil 84:Sidæil 84: Godina 1265./1848. Kadija je Ali Ahmed Ataullah, naib uSaraj-Bosni.65 Stranica 160. ©ir. 18cm, duæ. 55cm. Paginacija je dvostruka.(Ovdje vrijedi paginacija obiljeæena crvenim mastilom) Korice sunepaginirane i neispisane. Na stranicama 1-2, 159-160 upisane su sitneregistracije. (Npr. na stranici 1 ubiljeæen je defter za Êumur nahijeFojnica). Stranice 3-5, 101-138, 156-158 su neispisane. Na stranicama 8-100 ubiljeæeni su uobiËajeni predmeti. Na stranici 6 ima ubiljeæena zahvalaBogu datirana spoËetka mjeseca zilkadea 1264 godine, fermanbrusanskom muderrisu, sadaπnjem eminul-fetva Mevlana MehmeduRefiku o postavljenju od mjeseca zilkadea 1264. godine, pismo s peËatomrumelijskog kazaskera o postavljenju “ber vechi mevlevijet” brusanskogmuderrisa Mehmeda Refika, pismo-murasela bosanskog kadije MehmedaRefika kojim postavlja kao svog naiba Ahmeda Ataullah- efendiju. Nastranici 7 upisano je pismo-murasela nekibu-l-eπrafa Hasana el-HusnijaupuÊeno mir es-sejjid Mustafa Hajrudin-efendiji. Na stranicama 139-155ubiljeæena su vjenËanja.

63 U Spomenici kao sidæil 82 ubiljeæeno: 1263-64/1847-48. Kadija Muhamed Izet Huseinbeg-zade.

64 U Spomenici ubiljeæen pogreπno kao sidæil 82.Kadija Muhamed Izet Husejinbeg-zade.

65 U Spomenici ubiljeæen pod brojem 83: Kadija Muhamed Refik, fetva emin, vrπio duænostnaib Ahmed Ataullah.Pod brojem 84 u Spomenici stoji ubiljeæen sidæil iz 1265.-1266., kadijaMuhamed Enis Mufti-zade, vrπio duænost Ismail Hakki Mufti-zade.

81

Sidæil 85:Sidæil 85:Sidæil 85:Sidæil 85:Sidæil 85: Godina 1266/1849.66 Kadija je Mehmed Enis Mufti-zade67

i njegov naib Ismail Hakki. Stranica 167. ©ir. 18, duæ. 55,5cm. Paginacijaje dvostruka. (Ovdje vrijedi paginacija oznaËena crvenim mastilom).Korice su nepaginirane i neispisane. Na stranicama 1-2, 126 upisane suuobiËajene sitne registracije. Stranice 3, 5, 84-89, 96-97, 100-104, 125,127 su neispisane. Na stranici 4 stoji zahvala Bogu koja sadræi ime IsmailHakkija, naiba kadije, pismo-murasela Mehmeda Enisa Mufti-zadetaupuÊeno Ismail Hakki-efendiji kojim ga postavlja za naiba, od poËetkazilkadeta godine 1265., pismo s peËatom/muhurlu mektub Abdullaha,rumelijskog kazaskera kojim se postavlja kadija Mehmed Enis -efendijada vrπi duænost mule u Saraj-Bosni. Na stranicama 6-83, 90-92, 98-99upisani su uobiËajeni predmeti. (Na stranici 99 upisan je potpissarajevskog kadije Hafiza Husejina Kazima). Na stranici 93 ubiljeæen jepeËat i potpis kadije Mufti-zade Ismaila Hakki-efendije. Na stranicama105-124 ubiljeæena su vjenËanja.

Sidæil 86: Sidæil 86: Sidæil 86: Sidæil 86: Sidæil 86: Godina 1231., 1232., 1233/1815.,1816., 1817. Kadija jeHadæi Ebu Bekir-efendija. Stranica 65. ©ir. 15,5cm, duæ. 41,5cm. Stranicesu bile nepaginirane. Paginacija je naknadno upisana grafitnom olovkom.Korice su nepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Na stranicama1-65 upisani su uobiËajeni predmeti. Stranice 1-2, 21 su oπteÊene. Nastranici 55 ubiljeæena je godina 1237. a na stranici 52 godina 1239. Nastranici 28 upisana je zahvala kadije Allahu, pismo-murasela Hadæi EbuBekira upuÊeno Ali ©akir-efendiji kojim ga postavlja naibom u fojniËkojnahiji. Na stranici 44 upisana je murasela kadije Hadæi Ebu BekiraupuÊena naibu Kiri-zade Mehmedu. Na stranici 46 upisana je muraselasarajevskog naiba Mehmeda Tahira kojom postavlja kao naiba u nahijamaFojnici i Kreπevu Jusufa Kadi-zade Mehmeda Emin-efendiju. Na stranici58 ubiljeæena je murasela Mehmeda Tahira,68 kadije u Saraj BosniupuÊena Mevlana Kiri-zade Mehmedu Sadik-efendiji kojom na njega odpoËetka πevvala 1238. prenosi πerijatske kadijske poslove nahije Kreπevai Fojnice. Nema ubiljeæenog fermana niti kazaskerovog pisma opostavljenju kadija. Na stranici 2 ispod ilama ima potpis kadije es-sejjidAbdulkerima, naiba u nahiji Fojnica. Na stranici 41 ilam je potpisaokadija Mehmed ©akir, naib u nahiji Fojnica Na stranici 48 ubiljeæen je

66 U Spomenici pod brojem 85: 1267.-68/1849.-18.

67 Kadija Muhammed Enis Mufti-zade.

68 V. sidæil 62, Mehmed Tahir vrπio duænost naiba 1237.-1238. godine.

82

ilam sa potpisom es-sejjida Mehmeda ©akira, kadije u gradu Saraj -Bosna.Na stranici 44 ubiljeæeno je pismo Hadæi Ebu Bekira, kadije u Saraj-Bosni upuÊeno Mehmeda Sadik-efendiji kojim mu prenosi πerijatsko-sudske poslove u nahiji Fojnica sa Kreπevom. U ovom sidæilu predmetinisu razdvojeni na sitne biljeπke i vjenËanja i ostale predmete. Ima samonekoliko vjenËanja ubiljeæenih na stranici 52-53. Ostalo su sve, uglavnom,fermani, bujuruldije, defteri (str. 8, 12, 13, 55).

Sidæil 87:Sidæil 87:Sidæil 87:Sidæil 87:Sidæil 87: Godina 1267. i 1268/1850.-1852.69 Kadija je Sivasi-zadeJusuf Zijauddin. Stranica 170. ©ir. 17cm, duæ. 38,5cm. Korice sunepaginirane i ispisane sitnim registracijama. Paginacija je oznaËenagrafitnom olovkom. Na stranicama 1-2, 6-8, 167-169 upisane su sitneregistracije ( raznih deftera i sliËno). Stranice 3-5, 9-10, 45, 164-166, 170su neispisane. Na stranicama 11-44, 46-132 ubiljeæeni su uobiËajenipredmeti. (Na stranici 11 upisan je kadijski ilam koji je potpisao Ad-da’i,kadija u Saraj-Bosni. Na stranici 12 ubijeæeni su predmeti vezani zapostavljenje kadije, zahvala Bogu kadije Sivasi-zade Jusufa Zijauddina,ferman od 4. rebiulevvela o postavljenju kadije spoËetka zilkadeta 1267.godine. Nema uobiËajenog kazaskerovog pisma). Na stranicama 133-163 upisana su vjenËanja.

U ovom defteru za razliku od ranijih u kojim su veÊinom ubiljeæenifermani, bujuruldije, kadijski ilami, hudæeti, arzuhali ubiljeæeni suveÊinom ostavinski defteri a ima i vakfija. Radi ilustracije Êemo navestineke stranice sa predmetima koji su na njima ubiljeæeni:

Ostavinski defteri upisani su na sljedeÊim stranicama: 16-19, 20-21,23-35, 70-80, 83-91, 93-95,96- 105, 123-126, 108-116, 118-124, 126, 131,132. Na stranicama 27-29 upisan je popis esnafa po Ëarπijama. Na stranici13 ubiljeæena je bujuruldija Omer-paπe. Na stranici 92 upisan je arzuhal.Jedan ferman ubiljeæen je na stranici 106-107. Na stranici 14-15 upisanje spisak topova i drugih vojnih potrepπtina. Na stranicama 6-8 ispisanisu defteri koji evidentiraju grau za carsku kasarnu koju su obaveznidati odreeni dæemati. Na stanicama 37-43 ubiljeæen je defter koji opisujekonake na kojima je smjeπten Ëetvrti tabor Ëetvrtog pjeπadijskog pukarumelijske carske vojske, oficiri i neferi. Na stranici 81 ubiljeæena jevakfija. Na stranici 76 vakfiju je potpisao Ahmed Ataullah, naib u graduSaraj -Bosna. Usto stoji i drugi potpis: Sivasi-zade Jusufa Zijauddina.

69 U Spomenici ubiljeæen kao sidæil 85. (poslednji sidæil)

83

About About About About About sijillsijillsijillsijillsijills in Gazi Husrev-begs librarys in Gazi Husrev-begs librarys in Gazi Husrev-begs librarys in Gazi Husrev-begs librarys in Gazi Husrev-begs library

Gazi Husrev-begs library in Sarajevo certainly represents the mostvaluable inheritor of historical cultural heritage originating from Bosniaof Othoman period. At year 1932. in the register of this Institution 84protocols of Sheriah Court in Sarajevo and one of the similar Courtfrom Mostar have been registered.

It is important to say that Gazi Husrev begs library within its ar-chive of protocols has got 4 eldest protocols originating from XVI cen-tury. Up to date in its possession the library already has 88 protocols ofhuge value.

The work of our colleaque, as known to us, represents the firsteffort to present by the attentive analysis the Gazi Husrev beg library’sarchive of protocols in one integral text. Apart from the valuable infor-mation, all documents are namely presented, wether they were com-plete or incomplete, healthy or damaged, registered or non-registered.Also, it has been pointed out to which sheriah-legal territories everysingle protocol belongs as well as the name of every Qady who wrote it.

This kind of historical heritage in scientific-research work is treatedas valid and reliable sources for illuminating the historical circumstancesin the past times, for strengthening of political and cultural fluctua-tions, economical and social occasions that, in this case, were dominat-ing in Bosnia and were caracterizing the Othoman empire.

In this regard it is important to evaluate the value of this researchfor the learning of history of Bosnia and Herzegovina.

85

Hatidæa »ar-DrndaHatidæa »ar-DrndaHatidæa »ar-DrndaHatidæa »ar-DrndaHatidæa »ar-Drnda

©ERIJATSKI SIDÆILI I NJIHOVA ZASTUPLJENOST©ERIJATSKI SIDÆILI I NJIHOVA ZASTUPLJENOST©ERIJATSKI SIDÆILI I NJIHOVA ZASTUPLJENOST©ERIJATSKI SIDÆILI I NJIHOVA ZASTUPLJENOST©ERIJATSKI SIDÆILI I NJIHOVA ZASTUPLJENOSTU BOSNI I HERCEGOVINIU BOSNI I HERCEGOVINIU BOSNI I HERCEGOVINIU BOSNI I HERCEGOVINIU BOSNI I HERCEGOVINI1

©erijatski sidæili (kadijski sidæili, ili kadijski defteri) su protokoli odlukai zapisa kadije odreene teritorijalno-upravne oblasti.2 Kadija je u okviruosmanskog druπtvenog sistema, sve do tanzimata imao u pravnomsistemu πiroke kompetencije, a za svoju djelatnost bio je odgovoran samosultanu, odnosno njegovom zastupniku. Osim pravnih obavljao je i drugeaktivnosti. U nedostatku organa opÊe nadleænosti kadija je aktivnousmjeravao naredbe centralne i lokalne administracije i nadzirao njihovurealizaciju. Time je on sticao odreene ingerencije u domenu uprave.Sve te naredbe i instrukcije koje su stizale na kadijinu adresu prepisivanesu u sidæile pa su zahvaljujuÊi tome brojni bitni dokumenti saËuvani i donaπih dana. Kao pravosudno lice kadija je bio zaduæen za kontrolu radau esnafskim organizacijama, za kontrolu vakufskih prihoda i rashoda,kao i za trænu inspekciju. Sve te aktivnosti bivale su registrirane usidæilima. Zbog πirokog obima kadijne djelatnosti πerijatski sidæilipredstavljaju prvostepena historijska svjedoËanstva za izuËavanjepolitiËke, pravne, ekonomske, socijalne i kulturne historije Osmanskeimperije. Kako je ova politiËka zajednica bila sastavljena od razliËitihnaroda sa razliËitim religijskim i kulturnim specifiËnostima, πerijatskisidæili predstavljaju bitne izvore za izuËavanje njihovih osobenosti injihovog druπtveno pravnog tretmana u osmanskoj druπtvenojzajednici.

Izvori πerijatskog prava jesu Kur’an i Sunna. Ona æivotna pitanjakoja ovim izvorima nisu bila regulirana dopunjavana su sultanovimodredbama, sankcioniranim od strane najviπih pravnih autoriteta, kojesu dobijale snagu zakona. U principu one nisu mogle biti u koliziji sa

1 Ovaj rad proËitan je na skupu odræanom u povodu pedesetogodiπnjice Orijentalnog institutau Sarajevu, u oktobru 2001. godine.

2 Suraiya Faroqhi, Sidjill, The Encyklopaedia of Islam, New edition, volum IX, Leiden E.J.Brill,1995, s.538-545.

86

©erijatom. Te odredbe su nazivane kanunname (pravni kodeksi) i njimasu regulirana odreena pitanja iz oblasti zemljiπnih odnosa, ratnog pravai nastalih situacija koje je bilo nuæno pravno sankcionirati. Na bazi ovihpravnih izvora odvijao se zakonodavni æivot u Osmanskoj carevini.

©erijatski sidæili imaju primaran znaËaj za izuËavanje nadleænostikadije i njegove djelatnosti u pravno-upravnom sistemu Osmanskecarevine, kao i za izuËavanje πerijatskog prava u osmanskom druπtvenomsistemu i njegove primjene na pripadnike islamske i neislamske konfesije.Sa stanoviπta historije prava njihova vaænost se ogleda u tome πto se onoËituje u oblasti svih grana prava.

Iz sudskih odluka zabiljeæenih u πerijatskim sidæilima saznajemo kakosu funkcionirale institucije vjenËanja, braka, sistem imovinskesamostalnosti kod supruænika, pravo i duænosti supruænika jednog premadrugom, kako je primjenjivano pravo razvoda, pravo duænosti roditeljaprema djeci i obrnuto. Na osnovu sidæilskih dokumenata moæe seizuËavati struktura porodice u odreenim razdobljima, utjecaj politiËkih,ekonomskih i drugih faktora na njen sastav i njen razvoj.

Pripadnici drugih konfesionalnih zajednica rjeπavali su privatno-pravne i nasljedne sporove u skladu sa svojim obiËajnim pravom, ili suse, po vlastitom opredjeljenju mogli za to obratiti πerijatskom sudu.

U oblasti kriviËnog prava Osmanska uprava prilagodila se odlukamaπerijatskog prava. Meutim postojale su kazne koje su ostavljane rjeπenjunajviπeg pravnog autoriteta ( ta‘zir-i siyaset).3

©erijatski sidæili sadræe veoma bitne podatke za izuËavanjeekonomskog sistema u Osmanskoj imperiji. Poπto je kadija po svojojduænosti vrπio inspekciju esnafa, vakufa i trænica i sve to zavodio u sidæile,iz tih dokumenata moæemo upoznavati proizvodne artikle tog vremena,kao i vrste zanatskih djelatnosti koje su u odreenom vremenu bileaktuelne. Iz sultanskih fermana koji su stizali na kadijinu adresu, aodnosili su se na zabranu uvoza, ili izvoza odreenih prehrambenih izanatskih proizvoda saznajemo πta je sve bilo predmet trgovine lokalnogi meunarodnog znaËaja.

Prilikom ratnih operacija kadijama su upuÊivani fermani, ilibujuruldije sa specifikacijom potraæivanja prehrambenih proizvoda za

3 Akgündüz, A., ©eriyye Sicilleri, Mahiyeti, Toplu Kataloπu ve Secme Hükümler, I cild, Istan-bul, 1988, s.14

87

vojsku i tovarne æivotinje. Pri tome je za svaki artikl odreivana i novËanavrijednost. Na bazi tih podataka mogu se pratiti odreena ekonomskakretanja i ekonomsko stanje u odreenom periodu. Takoer se mogupratiti vrste novca u opticaju, njegova devalvacija i inflacija.

©erijatski su sidæili vaæna historijska svjedoËanstva za izuËavanjetrgovine, trgovaËkih odnosa, kao i trgovaËke etike i morala. Osmanskauprava uspostavila je jedinstveno πiroko trgovaËko podruËje. TrgovËkacirkulacija intenzivno se odvijala od Indije, Kine, Afrike, Italije dozapadnih evropskih zemalja. Brojne zabiljeπke u vezi sa tom aktivnoπÊumogu se naÊi u sidæilima u vidu fermana, bujuruldija, ili hudæeta.

Kada se æeli pristupiti izuËavanju agrarnih odnosa i njihove evolucijeu osmanskom druπtvenom sistemu nuæno je izvrπiti detaljnu analizusidæilskih dokumenata. Iz njih se moæe saznati struktura timara, odnosina timaru, zatim tapijski odnosi koji su uspostavljani uz znanje vlasnikazemlje (dræave) i uæivaoca timara sa novim uæivaocima dijela posjeda.Uspostava takvih odnosa redovno je registrirana u sidæilskimdokumentima u vidu kupoprodajnih ugovora.

Vakuf se, takoer pojavljivao na sudu kao pravni subjekt, jer je i ondavao svoju imovinu pod najam. Kako je kadija po svojoj duænosti bionadzornik vakufa, svi prihodi i rashodi, kao i sve promjene na vakufuredovno su unoπene u sidæile. Vakufskom aktivnoπÊu graene suinstitucije prosvjetnog, socijalnog, humanitarnog i uopÊe utilitarnogkaraktera, pa su ovi dokumenti nezaobilazni za izuËavanje urbanestrukture odreenog naselja i urbaniteta Osmanske carevine u cjelini. Uovim dokumentima zabiljeæeni su nazivi odreenih lokaliteta, gradskihstambenih Ëetvrti, prosvjetnih objekata, imena muderrisa, muallima idrugih sluæbenika ovih institucija, tako da se prosvjeta, kulturno-socijalnii humani profil osmanskog druπtva ne mogu konsekventno izuËavatibez poznavanja i koriπÊenja sidæila.

Tragom sidæilskih dokumenata moæe se, do najsitnijih pojedinosti,izuËavati dræavna organizacija Carevine s njenom hijerarhijskomstrukturom, kao i njena teritorijalno-upravna organizacija kroz nahije,kadiluke, sandæake i ejalete.

©erijatski sidæili sadræe podatke relevantne za izuËavanje politiËkihprilika u Carevini, a takoer i na meunarodnoj pozornici. Kada bi doπlodo ratne situacije kadije su dobijale fermane sa informacijama gdje i

88

protiv koga se vodi ratni pohod, koliko vojnika za tu priliku trebapripremiti u podruËnim kadilucima, gdje i kako osigurati smjeπtaj iishranu vojsci, novËane nadoknade i sve ostalo πto je stanovniπtvo trebalopripremiti za vojsku. Osim prehrambenih artikala po odreenoj otkupnojcijeni (narh) tu su spadali i konji, veslari, lae, prevoz municije doodreenog mjesta i sl.

Ukratko, na bazi grae koju sadræe sidæili moæe se izuËavatikompletna historija Osmanske imperije i provincija koje su ulazile unjezin sastav.

Struktura sidæilske grae nije bila u svim periodima ista. U vrijemedok je kadija imao apsolutnu sudsku vlast ove su knjige Ëinile riznicuhistorijskih izvora, a dokumenti koje sadræe generalno se mogu podijelitina dvije cjeline:

Prvu cjelinu predstavljajusve vrste dokumenata nastale u sudnici predkadijom i porotom (πuhúdu-l-hål), sastavljenom od uglednih stanovnikadotiËnog mjesta. To su obiËno sljedeÊe vrste dokumenata:

- kupoprodajni ugovori,

- ostavinske rasprave,

- vakufname,

- dokumenti o oslobaanju roba ropstva,

- inspekcija vakufskih prihoda,

- inspekcija esnafskih organizacija,

- maksimiranje cijena (narh),

- dokumenti o zastupniπtvu,

- dokumenti o naimenovanju staratelja za maloljetnu djecu, ili stareosobe,

- vjenËani ugovori,

- brakorazvodne parnice,

- potraæivanje duga i sl.

Drugu grupu dokumenata Ëine naredbe i saopπtenja koja potiËu odsultana, beglerbega i drugih visokih predstavnika osmanskeadministracije, upuÊivane niæim instancama i redovno kadijama, koji sukao pravna lica nadzirali njihovo izvrπenje. Sve vrste tih dokumenateprepisivane su u sidæile. To su:

89

- prepisi fermana (sultanske naredbe, ili odluke) sa raznovrsnomtematikom mirnodopske i vojno-politiËke prirode,

- berati - dokumenti o postavljenju na odreenu duænost samaterijalnom nadoknadom

Nakon tanzimata, kada su, intencijom evropskih dræava, izvrπenereforme u cjelokupnoj druπtveno-politiËkoj strukturi i u pravnom sistemudoπlo je do znaËajnih promjena. Po ugledu na evropske pravne sistemeuvodi se svjetovno pravo, koje je obuhvaÊalo sporove graanskog ikriviËnog prava svih podanika dræave. Kompetencije πerijatskih sidæilanakon toga svodile su se na porodiËne i nasljedne predmetemuslimanskih podanika, kao i na vakufske predmete. Meutim, i poredpostojanja graanskih sudova dogaalo se da su se u privatno-pravnimsporovima nemuslimanski podanici obraÊali πerijatskom sudu.4

Konsekventno tome sadræaj πerijatskih sidæila biva siromaπniji, Ëime onigube na svojoj vaænosti sa stanoviπta historijskih istraæivanja. Meutim, isa tako reduciranim sadræajem predstavljaju dragocjene izvore zaizuËavanje raznih oblasti æivota u pojedinim geografskim regijama.

Iako su πerijatski siæili uredno i redovno voeni u svakom kadilukui ispostavama (naibluk), njihov se broj u Bosni i Hercegovini do naπihdana, zahvaljujuÊi, πto neprijateljskim aktivnostima, πto neodgovornomodnosu rukovodnih pojedinaca, saËuvao u veoma ograniËenom broju.Najviπe su stradali u ratnim vihorima, zatim u poæarima, a znatan dio jesvjesno uniπten kao reminiscencija na “mraËnu proπlost”. U Bosni iHercegovini najveÊi broj sidæilske grae se Ëuva u fondu Gazi Husrev-begove biblioteke. Sasvim mali dio nalazi se u fondovima drugih arhiva,koje Êemo dolje navesti.

Orijentalni institut u Sarajevu. Orijentalni institut u Sarajevu. Orijentalni institut u Sarajevu. Orijentalni institut u Sarajevu. Orijentalni institut u Sarajevu. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu(1992-1995) Orijentalni institut u Sarajevu je posjedovao 67 cjelovitih i27 fragmentarnih knjiga πerijatskog suda.5 Kada je agresor na naπusuverenu zemlju 17 maja1992. godine granatama zapalio Institut sa

4 Sidæil FoËanskog kadiluka iz 1869-1888. godine, strana(s) 15, dokumenata (d)2,s.33,d3,s.43,d2,s.53,d 1,s.54,d1,s.82,d1,d2 i drugi.

5 Viπe o arhivskom materijalu u Orijentalnom institutu pogledati radove: HadæibegiÊ, H.,“Arhivski materijal u Orijentalnom institutu u Sarajevu”, Glasnik Arhiva i druπtva arhivista Bosne iHercegovine, godina I, knj. I, Sarajevo, 1961, s. 205-209; Spaho, F., “Arhiv Orijentalnog instituta uSarajevu”, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) 25 (1975.) Sarajevo 1977.,45-55. Orijentalni institutje, kada god je to bilo moguÊe popunjavao svoje fondove, tako da njegov cjelokupni arhivski irukopisni fond nisu ovim radovima obuhvaÊeni.

90

namjerom da se uniπte pismeni tragovi postojanja Boπnjaka muslimana,autorica ovog teksta je sljedeÊeg dana iz svoje radne prostorije u Institutuuspjela izbaviti sedam cjelovitih i πest fragmentarnih sidæila, koje jeneposredno prije paljenja Instituta obraivala. Danas Institut posjedujesljedeÊe cjelovite sidæile:

- sidæil mostarskog kadije iz 1681-1685 godine,

- sidæil mostarskog kadije iz 1771-1773. g.,

- sidæil mostarskog kadije iz 1828-1834. g.,

- sidæil travniËkog kadije iz 1832-1836. g.,

- sidæil prijedorskog naiba iz 1868-1876. g.,

- sidæil visoËkog naiba iz 1755-1810. g.,6

- sidæil ljubinjskog kadije iz 1788-1790 g.,

- Fragmentarni sidæili:

- dio sidæila mostarskog kadije iz 1669-1671. g,

- dio sidæila koji sadræi popis spahija Bosanskog sandæaka iz prvepolovine 19. st.,7

- dio sidæila bijeljinskog πerijatskog suda iz 1849.g.,

- dio πerijatskog sidæila Bekije Kostajnica iz 1846. g.,

- dio πerijatskog sidæila Bekije Kostajnica iz 1847. g.,

- dio πerijatskog sidæila iz Livna iz 1853. g.

Institut takoer posjeduje i prijevod teπanjskog sidæila, Ëiji je origi-nal izgorio u poæaru navedenog dana, a koji datira iz 1740-1746. g,8 kaoi regesta fojniËkog sidæila iz 1833-1842.9 i fotokopije sidæila zeniËkognaiba iz 1757-1760. god., Ëija je regesta uradio Spaho Fehim.10

U Institutu se nalaze i fotokopije sidæila travniËkog kadiluka (frag-ment) iz prve polovine 18. st., kao i kopija sidæila zeniËkog naiba iz 1861-1863. g., koje je Institutu poklonio gosp. Jaliman.

6 Prikaz sidæila: »ar-Drnda,H., “Sidæil visoËkog kadiluka (1755-1810) kao istorijski izvor”, POF38, Sarajevo 1989, s.253-263.

7 Sidæil prevela H. »ar-Drnda i nalazi se u rukopisu.

8 Sidæil prevela H. »ar-Drnda u okviru radnog zadatka prije 15 godina i nalazi se u rukopisu.

9 Ova je regesta prije rata (1992-1995) za potrebe Akademije nauka Bosne i Hercegovine(ANUBiH) uradio Spaho Fehim. Rukopis se nalazi u Orijentalnom institutu u Sarajevu.

10 Jaliman, Salih, “Sidæil zeniËkog naiba kao izvor za historiju Zenice“, POF 47-48, Sarajevo1999,s.127,128, bilj. 4 i.

91

Nakon rata Akademija nauka Republike Bosne i HercegovineAkademija nauka Republike Bosne i HercegovineAkademija nauka Republike Bosne i HercegovineAkademija nauka Republike Bosne i HercegovineAkademija nauka Republike Bosne i Hercegovine jepoklonila Orijentalnom institutu prijevode sidæila koje je posjedovalanjihova Zbirka, a koje su uradili Abdulah Polimac i Fehim Spaho:

- graa ljubinskog sidæila iz 1756.,11

- fragmenti regesta iz sidæila u Mostaru iz 18. i 19. st.,12

- prijevod blagajskog sidæila iz 1758-1779.,

- prijevod 4 sarajevska sidæila iz 1801-1805.,13

- prijevod mostarskog sidæila iz 1732-1736. g,

- prijevod blagajskog sidæila iz 1769-1787.,

- prijevod nevesinjskog sidæila iz 1767-1770. g.,14

- prijevod sidæila Stoca ( fragmenti) iz 1832-33.,15

- prijevod mostarskog sidæila iz 1730-1733.,

- prijevod blagajskog sidæila ( regesta) iz 1702-1798.,

- prijevode sarajevskog sidæila iz 17 i 18. st.,16

- prijevod visoËkog sidæila ( regesta) iz 1828-1829.,

- prijevod teπanjskog sidæila iz 1751.,17

- prijevod sidæila Mula Mestvice Muhameda iz 1800-1848. g.

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu.Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu.Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu.Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu.Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. NajveÊi broj sidæilaposjeduje Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu.18 Zbirka sadræi 88sidæila, od Ëega tri potiËu iz 16., 37 iz 18., a ostatak iz 19. stoljeÊa. Jedanod 88 navedenih kadijskih sidæila Ëini protokol mostarskog kadije SejjidaAhmeda iz 1768. godine, jedan iz 1763. godine Ëini protokol fojniËkognaiba, dok su ostali sidæili protokoli sarajevskog πerijatskog suda. Zbirkaove biblioteke sadræi joπ fragmente sidæila tuzlanskog kadije iz 17. st.,kao i viπe neobraenih fragmentarnih sidæila iz drugih kadiluka.19

11 Original se nalazio u Orijentalnom institutu.

12 Original kod Provincijalata hercegovaËkih franjevaca u Mostaru.

13 Originali se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (GHB).

14 Original se nalazi kod HAZU Zagreb.

15 Original se nalazi kod HAZU Zagreb.

16 Original se nalazi u GHB.

17 Original se nalazi u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu.

18 Vidjeti H. »ar-Drnda, Zbirka sidæila Gazi Husrevbegove biblioteke, Anali GHB, knj. XIII-XIV,Sarajevo 1987., s. 53-64.

19 Vidjeti viπe o tome u radu A. Gadæo, Katalog sidæila Gazi Husrev-begove biblioteke ( u rukopisu).

92

Arhiv grada SarajevaArhiv grada SarajevaArhiv grada SarajevaArhiv grada SarajevaArhiv grada Sarajeva posjeduje zbirku od 5 sidæila: temiπvarski sidæiliz 1657. god., fragmente livanjskog sidæila iz 1782. g. i tri sidæila visoËkogπerijatskog suda iz 1822.,1839. i 1868. g. Arhiv grada Sarajeva posjedujepriliËan broj sidæila visoËkog πerijatskog suda koji datiraju iz zadnjihdecenija 19. st., a koji joπ nisu obraeni i dostupni nauËnoj javnosti.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka u SarajevuNacionalna i univerzitetska biblioteka u SarajevuNacionalna i univerzitetska biblioteka u SarajevuNacionalna i univerzitetska biblioteka u SarajevuNacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu posjeduje dvasidæila. Jedan je sidæil teπanjskog πerijatskog suda iz druge polovine 18.st. Sidæil je preveo Abdulah Polimac, koji viπe ne boravi meu æivima,dok sam prijevod joπ uvijek nije publiciran. Drugi je sidæil foËanskogπerijatskog suda i odnosi se na period 1869-1888. godine.20

ZaviËajni muzej u VisokomZaviËajni muzej u VisokomZaviËajni muzej u VisokomZaviËajni muzej u VisokomZaviËajni muzej u Visokom posjeduje sidæil visoËkog πerijatskog sudaiz 1825-1829. g.

Do prije rata Arhiv bosanske krajine u Banjoj LuciArhiv bosanske krajine u Banjoj LuciArhiv bosanske krajine u Banjoj LuciArhiv bosanske krajine u Banjoj LuciArhiv bosanske krajine u Banjoj Luci posjedovao jedva sidæila πerijatskog suda u Banjoj Luci. Jedan je datirao iz 1863. god.sa 96 listova i drugi iz 1884. godine sa 165 listova.

Arhiv Hercegovine u MostaruArhiv Hercegovine u MostaruArhiv Hercegovine u MostaruArhiv Hercegovine u MostaruArhiv Hercegovine u Mostaru posjeduje zbirku od 12 sidæila mostarskogπerijatskog suda iz perioda 1787-1909. g. i jedan fragmentaran sidæil blagajskogkadije iz 1697-1779. g.21 Ovaj Arhiv posjeduje kopije sidæila, Ëiji su se originalido prije rata nalazili u Arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu:

- sidæil blagajskog kadije iz 1702-1798.,



- sidæil blagajskog kadije iz 1757-1822.,- sidæil blagajskog kadije iz 1760-1835.,



- sidæil mostarskog kadije iz 1634-1763. (fragment),

- sidæil mostarskog kadije iz 1765-1768.,

- sidæil mostarskog kadije iz 1828-1832. ( fragment),

- sidæil mostarskog kadije iz 1825-1850. ( fragment),

- sidæil mostarskog kadije iz 1873-1877.

20 Prijevod i nauËnu obradu ovog sidæila uradila je u okviru radnog zadatka Orijentalnoginstituta Hatidæa »ar-Drnda

21 ZahiroviÊ, ©., Sidæili mostarskog kadije iz 1787-88. godine, POF, br. 44-45, Sarajevo, 1996., s.4o5, 406.

93

Osim navedenih sidæila Arhiv Hercegovine u Mostaru posjeduje joπfotokopije prozorskog i trebinjskog kadije, zatim fragment sidæilastolaËkog kadije, Ëiji se original nalazi u zbirci Hrvatske akademije uZagrebu, sidæil nevesinjskog kadije iz 1767-1775, Ëiji se originala nalaziu HAZU, fotokopiju sidæila ( fragment) mostarskog kadije, Ëiji se origi-nal nalazi kod gospoe Zehre BiπÊeviÊ i fotokopije blagajskog sidæila iz1728-1732, Ëiji se original nalazi u Provincijalatu hercegovaËkih franjevacau Mostaru.22

Arhiv Srednje Bosne u Travniku Arhiv Srednje Bosne u Travniku Arhiv Srednje Bosne u Travniku Arhiv Srednje Bosne u Travniku Arhiv Srednje Bosne u Travniku posjeduje protokole πerijatskogsuda Livno iz austrijskog perioda. PotiËu iz 1880-1890. g. Osam odpetnaest postojeÊih protokola sadræe samo registraciju predmeta i kaohistorijski izvor ne mogu istraæivaËu ponuditi πiri uvid u materiju.

Regionalni istorijski arhiv TuzlaRegionalni istorijski arhiv TuzlaRegionalni istorijski arhiv TuzlaRegionalni istorijski arhiv TuzlaRegionalni istorijski arhiv Tuzla posjeduje fragmente πerijatskogsuda u Srebrenici iz 1885. i 1887. godine, sidæil πerijatskog suda u Tuzliiz 1867. g., sidæil πerijatskog suda u Tuzli iz 1904-1911., zatim sidæilπerijatskog suda u Bijeljini iz 1879-1882.23

Iako sidæili sadræe sve relevantne podatke za izuËavanje historijeBosne i Hercegovine njihovoj obradi i publikovanju nije posveÊena duænapaænja.24 Da obrada ovih izvora nije nimalo jednostavna govori Ëinjenicada je do sada, kada je proslavljeno pedeset godina postojanja Orijentalnoginstituta u Sarajevu, objavljen samo jedan sidæil.25

22 Isto

23 HodæiÊ, N., Orijentalna zbirka 1578-1936., Sarajevo, 1990., s. 9/10.

24 Neki nauËni radnici u Bosni i Hercegovini dali su znaËajan doprinos izuËavanju ovihdokumenata: Truhelka, ∆., “Pabirci iz jednog jajaËkog sidæila“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu(GZM), br. XXX, Sarajevo,1918, s. 157-175 sidæil je; SokoloviÊ, O. A., “Teπanj prije tri stoljeÊa“,Narodna uzdanica - Kalendar za godinu 1942, g. X, Sarajevo, 1941, s. 166-176. U ovom radu autorje dao prikaz teπanjskog sidæila iz 1639-1642.g.; BejtiÊ, A., “Sarajlija Abdulah Drniπlija i njegov zbornikbosanskih memorijala“, Radovi ANUBiH,, knj. LX, Odjeljenje druπtvenih nauka, knj.19, Sarajevo,1977, s. 201-241; Boπkov. V., “Zum diplomatischen Aspekt der Sigillurkunden“, Zeitschrift der DeutschenMorgenlåndischen Gesellschaft, Wisbaden,1977, s. 116-121; Spaho, Dæ.F., “Sidæil blagajskog kadijeiz druge polovine 18. st.“, Poseban otisak “Tribunia” br.3, Trebinje,1977,s.195-210; “ar-Drnda, H.,“Sidæil teπanjskog kadiluka iz 1740-1746. kao istorijski izvor”, Naπe starine br. 2, Sarajevo,1984,119-126 i raije navedeni radovi iste autorice, kao i drugih autora.

25 M. MujiÊ, Sidæil mostarskog kadije 1632-1634., Mostar,1987.

94

Shari’a Shari’a Shari’a Shari’a Shari’a sijillsijillsijillsijillsijillsssss and their representation in Bosnia andand their representation in Bosnia andand their representation in Bosnia andand their representation in Bosnia andand their representation in Bosnia andHerzegovinaHerzegovinaHerzegovinaHerzegovinaHerzegovina

In her work, the researcher was dealing with Shari’a sijils or record-books of kadis which covered certain territorial and administrative ar-eas under the Ottomans as well as organization of social life accordingto Shari’a.

Until the time of Tanzimat, kadi had wide jurisdiction and was di-rectly responsible to sultan for his work.

All orders and instructions, of Shari’a and legal-executive nature,issued by sultan were kept by kadis in ther sijils. Thanks to their efforts,these documents of great historical value have been preserved until to-day and help in understanding political and legal, economic and social,humanitarian and cultural circumstances in Bosnia and Herzegovinaduring Ottoman rule and in the Ottoman Empire in general. Apartfrom these, sijils contain valuable information about military expedi-tions, internal and external trade relations as well as agrarian develop-ments.

The work contains a complete list of sijils kept in the Oriental Insti-tute and other similar institutions in Bosnia and Herzegovina.

95

Vera ©timacVera ©timacVera ©timacVera ©timacVera ©timacSamija SariÊSamija SariÊSamija SariÊSamija SariÊSamija SariÊ

GAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN I TA©LIHAN UGAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN I TA©LIHAN UGAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN I TA©LIHAN UGAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN I TA©LIHAN UGAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN I TA©LIHAN USARAJEVU, 1889. - 1890.SARAJEVU, 1889. - 1890.SARAJEVU, 1889. - 1890.SARAJEVU, 1889. - 1890.SARAJEVU, 1889. - 1890.

Trgovina je uvijek bila vaæan faktor u osnivanju i razvoju naselja,pored vojno-strateπkog i saobraÊajnog znaËaja podruËja, doprinosila jestvaranju bogastva i blagostanja.

Tako je bilo i na podruËju Sarajeva, gdje su postojala trgovaËka naseljai prije osnivanja grada oko saraja osmanlijskog namjesnika kada gradpostaje i politiËki centar, πto je joπ viπe ubrzalo njegov razvoj u svakompogledu pa i u pogledu trgovine. Sarajevo Êe postati nadaleko poznatopo svojoj Ëarπiji s brojnim trgovaËkim radnjama, bogato snabdjevenimrobom koja je karavanima dopremana i sa istoka i sa zapada.

Zbog toga su u gradu podizani hanovi i karavan-saraji, oko kojih seπirila Ëarπija. U sarajevskoj Ëarπiji su izgraeni: MoriÊa-han, Kolobara-han, Taπli-han, »ul-han, Beπirov-han, –ulagin-han, a bilo je manjih hanovai u okolici Sarajeva.

Po uzoru na orijentalne gradove i u gradu Sarajevu graeni su ibezistani - pokrivene Ëarπije (zidani od kamena i presvoeni kupolamaili baËvastim svodovima) u kojima su se nalazile radnje sa manufakturnomi galanterijskom robom. U Sarajevu su sagraena tri takva veÊa bezistana.

Najstariji bezistan nastao je prije februara 1462. godine, (podigaoga je sin Isa-bega IshakoviÊa, Mehmed-beg IshakoviÊ), istoËno od hanaKolobare, nekoliko puta vatrom je opustoπen pa obnovljen i konaËnozauvjek nestao u poæaru 1842. godine.

Do naπih dana saËuvala su se dva bezistana: najmlai Brusa-bezistan(nazvan tako prema porijeklu veÊine robe koja se u njemu prodavala), asazidao ga je veliki vezir Rustem-paπa, juæno od Kolobara-hana, prije1561. godine.

Neπto stariji, (nazvan Gazi Husrev-begov bezistan), sazidan je zapadnood Begove dæamije, duæ Kujundæiluka, sa kamenim karavan-sarajem Taπli-

96

hanom na zapadu. Gazi Husrev-begov bezistan razlikovao se oduobiËajenoga Ëetvrtastog tipa osnove pri gradnji bezistana, izduæenimfundamentom u pravacu sjever-jug sa vratima. Na istoku su bila dvaizlaza u Kujundæiluk zaπtiÊena æeljeznim vratima, a na zapadu je bioodvojen hrastovim vratima od kamenog karavan-saraja Taπli-hana.

Prilog I: Skica »arπije (market-place) u Sarajevu

97

Bezistan je bio presvoen baËvastim krovom zajedno sa okolnimradnjama i izdignut od tla za dvije-tri stepenice. Izgraen je poslije smrtiGazi Husrev-bega na zemljiπtvu i sredstvima Gazi Husrev-begova vakufa.

Gazi Husrev-beg za æivota nije izgradio ni Taπli-han ni Bezistan. Dokazza to je taj da se ti objekti ne spominju ni u jednoj zakladnici Gazi Husrev-bega, jer je datum najmlae zaklade iz 1537. godine. Prema tome Taπlihani Bezistan graeni su, na zemljiπtu i sredstvima Gazi Husrev-begovavakufa, izmeu 1537. (vjerovatno poslije smrti Gazi Husrev-bega 1541.godine) i 1555. godine, kada je i zavrπen.

Vakuf i sarajevski trgovci æeleÊi zaπtiti svoju imovinu od Ëestih poæaraËkoji su pustoπili sarajevsku Ëarπiju, za graevinski materijal, ovoga puta,odabrali su kamen, po Ëemu je han i dobio ime “Kameni han” ili“Taπlihan”. Iz tog vremena u DubrovaËkom arhivu Ëuva se prema pisanjuprof. Hamdije KreπevljakoviÊa “nedatirana molba sarajevskih trgovaca isvih stanovnika πehera upuÊeno dubrovaËkom knezu i vlasteli, kojommole da se poπalje trideset majstora, koji su struËnjaci u gradnji zidova,svodova i kupola”, kao pomoÊ pri gradnji Taπlihana i Bezistana.

I pored takvog graevinskog materijala od velikog poæara koji jeizbio u augustu 1879. godine i koji je uniπtio preko 600 objekata nadesnoj obali Miljacke, nisu bila u potpunosti zaπtiÊena ni ova dva kamenazdanja. Bezistan s okolnim duÊanima, a joπ viπe Taπlihan, tom prilikomteπko su oπteÊeni.

ZahvaljujuÊi nastojanjima vlasnika duÊana i magaza, Ëiji su se prostorinalazili u Bezistanu i Taπlihanu, da izvrπe popravke, ostala je o tomesluæbena prepiska u arhivskoj grai austro-ugarskih organa vlasti, te naosnovu te dokumentacije danas moæemo rekonstruirati stepenoπteÊenosti objekata. Isto tako u dokumentaciji je ostao i spisak vlasnikaduÊana, odnosno imena trgovaca - bezistanlija.

Popravak pogorjelog Bezistana i Taπlihana otegao se dulji niz godina,kompliciran regulacionim planom grada, planom Vakufa za popravkuobjekata kao i nejasnim imovinskim odnosima. Tokom 1909. godine, uzodbijenicu æalbe na molbe za graevinske dozvole popravka tri ruπevneradnje, skupljeno je viπe akata u predmet o pogorjelom Taπlihanu iBezistanu od 1889. do 1909. godine.

U jednom od tih akata iz 1889. godine (akt Zemaljske vakufskekomisije za Bosnu i Hercegovinu upuÊen Zemaljskoj vladi za Bosnu i

98

Hercegovinu) stoji da “deset godina nakon velikog poæara Taπlihan, kojise nalazi u Franje Josipa ulici na najljepπem mjestu grada Sarajeva, kojije veÊim dijelom izgorio i joπ u vrlo hravom stanju stoji i ruæni prizorprikazuje”. U istom aktu stoji da Vakuf kao vlasnik objekta, “namjeravaga u moderno i koristonosno stanje dovesti”. Stoga se je Zemaljskavakufska komisija za Bosnu i Hercegovinu obratila Zemaljskoj vladi uSarajevu “da opunomoÊi Vakuf i izda nuæni naputak” za raspisivanjejavnog natjeËaja za izradu plana za preureenje Taπlihana. U tu svrhuodreene su nagrade za prva tri izabrana plana: 800, 500 i 300 for. izsredstava Gazi Husrev-begova vakufa. Poπto se ureenje Taπlihana “zapoljepπavanje grada odnosi i na opÊi interes”, Zemaljska vakufska komisijaje zamolila Zemaljsku vladu “da mjernicima zemaljske uprave dozvolipridruæiti se u svrhu sastavljanja planova”. Na kraju dopisa (datiranog27. novembra 1889. godine) koji je za Predsjednika potpisao mufetiπIbrahim BaπagiÊ, data je obavjest da Êe “nakon sastavka plana posebnimizvijeπÊem izvijestiti o tome kako Êe se postojeÊa prava u Taπlihanupojedinih vlasnika otkupiti”.

O toku natjeËaja nema podataka u ovom predmetu, ali iz priloæenihakata iz 1890. 1904. 1908. 1909. godine o popravcima pojedinih dijelovagraevina Taπlihana i Bezistana, koje su se smatrale jednomgraevinskom cjelinom, takoer, moæemo rekonstruirati tok cjelokupnetadaπnje situacije.

U aprilu 1904. godine Gradsko poglavarstvo proslijedilo je Zemaljskojvladi molbu Vakufa za odobrenje popravka Taπlihana i Bezistana. Objekatje komisijski pregledan, zapisnik nije priloæen, ali iz primjedbi na priloæenigraevinski plan popravka i zahtjeva za izmjene moæe se vidjeti u kakvomse stanju nalazio. Odreeno je da materijal za gradnju mora bitivatrostalan, da se parter presvodi betonom, izrade betonski stupovi iizostavi planirani “Riegelwand” (riglvand - drvo i ÊerpiË ili cigla) za nekezidove.

Dalje u aktu stoji “u decembru 1908. godine desio se znaËajangraevinski lom”. U lokalu katastarske parcele 82 Bezistana. nastala jepukotina na svodu, lokal se nije mogao koristiti i predstavljao je opasnostza cijeli Bezistan. Isto je stanje bilo i u duÊanima na parcelama 83 i 84.Vlasnici navedenih parcela podnijeli su molbu za dodjelu graevinskedozvole za popravak, ali su dbijeni sa obrazloæenjem da se Taπlihan iBezistan uzimaju kao jedna cjelina i ne moæe se pojedinim vlasnicima

100

Prilog II: Faksimil akta Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i HercegovinuBroj 3430/1889. godine dva lista

101

ove zajedniËke cjeline, izdati dozvola, jer bi se ruπenjem jednog dijelaizazvao raspad cijeloga kompleksa. Osim toga prema ulici Franje JosipaBezistan je leæao ispred regulacione linije. Vlasnici istih parcela æalili suse i 1909. godine kada im je odbijena æalba sa istim obrazloæenjem: daTaπlihah i Bezistan predstavljju jednu graevinsku cjelinu. To je kompleksduÊana sa dvoriπnom zgradom, kompliciranog posjedniËkog odnosa -zemljiπte i zgrada kao i dio duËana su vlasniπtvo Gazi Husrev-begovavakufa, a pojedine radnje pripadaju raznim vlasnicima. Osim navedenog,zgrada smeta i regulaciji ulice Franje Josipa, a postoji i plan Vakufa zapregradnju cijelog zdanja. Tako su vlasnici parcela 82, 83 i 84 Juda Altaraci Muhamed Kumaπin te S. Hai SumbuloviÊ opet odbijeni i nisu dobiligraevinsku dozvolu.

U izvjeπtaju se pojavljuje i novi status - “idæaretlija Gazi Husrev-begovog vakufa” πto znaËi zakupac, kirajdæija.

Godine 1889. Vakuf je, uz odobrenje Zemaljske vlade u Sarajevu,angaæirao gradskog mjernika, arhitektu »ernija, da izvrπi mjerenje i izradiplan Taπlihana i Bezistana, zbog renoviranja pa Ëak i planirane potpunepregradnje tog trgovaËkog centra, teπko oπteÊenog u poæaru 1879.godine. U odreenom roku arhitekta »erni je izvrπio mjrenje i izradioplanove Taπlihana i Bezistana. ZahvaljujuÊi toj Ëinjenici mi danas moæemona osnovu tih podataka rekonstruirati, kako su deset godina nakon poæaraizgledala ta dva objekta u centru grada.

Arhitekta »erni je, kako smo rekli, izvrπio mjerenje i izradio planove:“Nacrt izmjerenja prostorijah Taπlihana i Bezistana u Sarajevu. Tlorisrazizemlja” (prizemlja) i “Nacrt izmjerenja prostorijah Taπlihana iBezistana u Sarajevu. Tloris I Boja” (sprata).

Nacrti su upotpunjeni popisima svih korisnika poslovnog prostoraTaπlihana i Bezistana to su: “Pregled pojedinih vlasnikah. Razizemlje od1 - 140” i “Pregled pojedinih vlasnikah I Boj. od 141 - 177”

Uvijek se pisalo i govorilo, uopÊe i posebno o znaËaju trgovine, otrgovima, Ëarπijama, trgovaËkim putevima, kojim su karavani prolazili,o velikim trgovaËkim kuÊama, a malo se pisalo i malo se spominjalepojedine osobe, koje su se bavile tom znaËajnom granom privrede,naroËito o posjednicima pojedinih duÊana, te je ovaj akt znaËajan i zbogtoga πto se u njemu poimeniËno spominju vlasnici i povrπina njihovihduÊana

102

Ovaj spisak trgovaca iz 1890. godine svjedoËi da je Gazi Husrev-begov bezistan s Taπlihanom bio pravi trgovaËki centar Bosne iHercegovine. Spisak daje i podatke o poslovnom prostoru svakogpojedinog trgovca, o broju duÊana koje je koristio, o kompanjonima iuporeen sa nacrtima moæe posluæiti za rekonstrukciju razmjeπtajatrgovaca u Bezistanu i Taπlihanu, dok kompletan predmet pokazujenastojanje da se pogorjela graevina obnovi.

1.

Pregledi vlasnika, pored imena i prezimena sa razmjerom ikvadratnim metrima sadræe i “TekuÊi broj posjeda”. Ti brojevi su upisaniu parcele “Nacrta” pa uporeenje “Pregleda vlasnika” sa “Nacrtima”daje moguÊnost da se odredi lokalitet svakog pojedinog trgovca irekonstrukcija slike Taπlihana i Bezistana kakva je bila od 1879. do 1890.godine.

Prema “Pregledima vlasnika” u graevini je bilo 180 lokaliteta i to uprizemlju 143 ( od 1 -140 + 70 a + 70 b + 108 a), a na spratu 37 ( od 141do 177). Ukupna povrπina tih lokaliteta iznosila je 3354,90 m2. (prizemlje2307,7 m2 i prvi sprat 1047,70 m2).

Taπlihan i Bezistan su, kako smo veÊ naveli, Ëinili jednu graevinskucjelinu isparcelisanu na pojedinaËne lokalitete - duÊane oznaËene tekuÊimbrojevima “Pregled vlasnika”, tako da se za svakog trgovca moglo odreditimjesto poslovanja, mogao se ustanoviti broj duÊana koje je posjedovaote da li je radio sam ili je bio u suvlasniπtvu i na kraju povrπina svakogposlovnog prostora (Vidi plan i spisak).

U »ernijevom “Nacrtu” prvo se redaju duÊani oko graevine: ispredTaπlihana i Bezistana na Franje Josipa ulici (danas Zelenih beretki) uzBezistan duæ Kujundæiluka (danas Gazi Husrev-begova) i pred Bezistanomna Ferhadiji ulici.

Vanjski duÊani na Franje Josipa ulici su od parcele 1 do 11 i to od 1do 8 ispred Taπlihana, a 9, 10 i 11 uz Bezistan. Duæ Kujundæiluka su od11 do 42, a prema Ferhadiji mali poslovni prostori od 43 do 50.

Unutraπnji niz duÊana u Bezistanu s obje strane obiljeæen je brojevimaparcela od 51 do 107. Juæni ulaz u Bezistan bio je izmeu parcele 9 i 10,te 78 i 79. Pred ulazom od Ferhadije bili su mali poslovni prostori 48 i49 te uz njih neπto prostraniji prostor 47 i 50. Ulaz u Kujundæiluk bio je

103

izmeu duÊana 30 i 33, te 31 i 32 spolja, a 98 i 99 s unutraπnje strane.Drugi ulaz iz Kujundæiluka bio je izmeu parcela 18 i 21 (19 i 20 uvanjskom nizu duÊana), a iznutra izmeu 86 i 87. Preko puta ovogaulaza, izmeu parcela 70 i 71 od strane Bezistana i 70 a i 70 b od Taπlihanabila su vrata, koja su povezivala oba objekta.

Taπlihan nije saËuvan do naπih dana pa je vrijednost ovih nacrtastoga veÊa. Prema ovom nacrtu Taπlihan je bio prislonjen uz Bezistanod parcele 64 do 77 Bezistana sa parcelama 114 do 121 Taπlihana i veÊopisanom komunikacijom izmeu oba zdanja. U prizemlju Taπlihananizale su se radnje oko dvoriπta i prizemlja (34 32 m na sjeveru 34,25 mistoËno 35,44 m juæno i 34,37 m zapadno) sa brojevima parcela od 108do 140. Glavni ulaz u Taπlihan bio je iz Franje Josipa ulice izmeu parcele2 i 3 vanjskog niza radnji sa radnjama 108 i 109 duæ prolaza πirine 3,28m, a na dvoriπne strane bile su parcele 108 a i 110. Iz tog prolaza uzparcelu 108 a, na zapadnu stranu vodile su stepenice na sprat. Nasjevernoj strani dvoriπta uz prolaz za parcelu 125 bile su stepeniceobostrano i na zapad i na istok uz parcele 127 i 124. Na prvom spratuTaπlihana su parcele od 141 do 176 oko dvoriπta i izdvojenom parcelom177 na sjevernoj strani koja je podjeljena na 24 male prostorije πirine od2,36 do 3,59 m i posebnim stepeniπtem sa sjevera, a iznad prizemnihparcela 125 i 126. Stepeniπte koje vodi iz glavnog ulaza od Franje Josipaulice izlazi na spratu uz parcele 146 i 145. Sjeverno dvoriπno stepeniπtebilo je uz parcele 170, 171 i 172. Parcela 177 je imala i stepeniπte sistoËne strane. Parcele od 150 do 167 na istoËnoj strani su bile u dvareda sa po 9 duÊana u jednom redu. Prostor izmeu parcele 141 i 176prema hotelu Evropi je prazan, nije niπta ucrtano. To je prostor iznadprizemnih parcela 132, 133 i 134. Moæda je to bio izgorjeli dio.

RaËun za nacrte “sadaπnje situacije Taπlihana” (misli se na godinu1889. - 90.) “gradskom arhitektu gospodinu »erniju” iznosio je 670 for.i 98 novËiÊa, a koji je podnijela Zemaljskoj vladi za BiH (1. februara1890. godine) Zemaljska vakufska komisija za BiH sa potpisom zaPredsjednika Mufetiπ Ibrahim BaπagiÊ.

Na osnovu planova i spiskova, koji je napravio mjernik »erni odreditÊemo taËnu lokaciju svakog pojedinog vlasnika duÊana sa povrπinomkoju je imao.

U »ernijevom “Nacrtu” prvo se redaju duÊani oko graevine: ispredTaπlihana i Bezistana na Franje Josipa ulici, uz Bezistan, duæ Kujundæiluka

104

i pred Bezistanom na Ferhadiji ulici, zatim unutar Bezistana sa jedne idruge strane, te u Taπlihanu u prizemlju i na spratu. U posjedu tih duÊanabili su sljedeÊi trgovci:

Prilog III: RaËun za mjernika »ernija.

105

Adolf Klein imao je tri poslovna prostora ispred Taπlihana na FranjeJosipa ulici i to na broju 1 povrπine 131,96 m2, i na broju 2 povrπine51,38 m2, povezan sa duÊanom broj 108 povrπine 5,35 m2, koji se nalaziou zapadnom dijelu prolaza za glavni ulaz u Taπlihan iz Franje Josipaulice.

Dæabija Muhamed imao je duÊan na broju 109 povrπine 5,35 m2 nadrugoj istoËnoj strani prolaza za glavni ulaz u Taπlihan,

Svrzo Ahmed efendija imao je duÊan na Franje Josipa ulici, ispredTaπlihana istoËno od glavnog ulaza na broju 3 povrπine 27,58 m2, a donjega je bio duÊan ZlataroviÊ mali oznaËen brojem 4, a povrπine 23,98m2.

»omara Avdaga i Mehmedaga na broju 5 povrπine 25,02, a do njihsu bili Svrzo Mehmedage sinovi na parceli 6 povrπine 24,42 m2.

Iste povrπine bio je i duÊan BakareviÊ Ibrahimage i Asimage nalokaciji broj 7.

Niz duÊana ispred Taπlihana na Franje Josipa ulici zavrπavao seduÊanom trgovaca »omara Avdage i Mehmedage na broju 8 povrπine30,15 m2. To je drugi duÊan u njihovu posjedu (prvi je na broju 5).

Uz Bezistan na Franje Josipa ulici bili su sljedeÊi duÊani:

Vejsilaga BakareviÊ na broju 9 povrπine 28,62 m2. DuÊan je imaodva ulaza sa ulice i iz prolaza za ulaz u Bezistan.

U dubini prolaza uz vrata Bezistana na zapadnoj strani juænog ulazaMali Sado JudiÊ bio je posjednik duÊana broj 78 povrπine 8,48 m2.

Preko puta ovoga duÊana, na istoËnoj strani istog ulaza, bio je duÊanHadæe BeharoviÊa na parceli 79 povrπine 9,45 m2. Ova dva lokalitetaspadala su u unutraπnjost Bezistana. Dalje pred Bezistanom, na FranjeJosipa ulici, istoËno od juænog ulaza bio je duÊan Svrzo Mehmedagesinova na broju 10 povrπine 28,62 m2, kao i lokalitet broj 6 ( veÊspomenut).

Na uglu Franje Josipa ulici i Kujundæiluka bio je duÊan opet na ime»omare Avdage i Mehmedage na parceli broj 11 povrπine 18,46 m2, kaoi na broju 5 i 8.

Pred Bezistanom, duæ Kujundæiluka, redali su se duÊani od broja 11do 42. Vejsil ef. Svrzo posjedovao je duÊan na broju 12 povrπine 15,13m2. Do njega je bio Jakob Salom Baruh na broju 13 povrπine 11,18 m2.

106

Hadæi Derviπ ∆ejvanija bio je na broju 14 povrπine 12,07 m2.

Sadik Lovi na broju 15 imao je duÊan povrπine 11,34 m2. Na broju16 povrπine 11,59 m2 bio je Hadæi Ahmed Dæino, do njega je na broju17 povrπine 10,98 m2 poslovao Ibrahimaga NaniÊ. Zatim, uz ulaz uBezistan iz Kujundæiluka, bio je duÊan Hajdina Hasana i »uvage MulaMehmedage na broju 18 povrπine 4,54 m2, a iza njih je Menu HajimSalom na broju 19 povrπine 8,06 m2 u prolazu za ulaz iz Kujundæiluka.

Na sjevernoj strani ulaza u Kujundæiluk na lokalitetu broj 21 povrπine6,06 m2 bio je duÊan vlasnika Ismeta MerhemiÊa, a iza njega u prolazuna broju 20 povrπine 5,75 m2 bio je Mustajbeg FadilpaπiÊ.

Dalje na Kujundæiluku na broju 22 povrπine 11,34 m2 bili su duÊaniPinje i Imπirije. Na broju 23 povrπine 12,13 m2, bio je duÊan Eliasa Kabilja.Parcela broj 24 povrπine 13,91 m2, pripadala je vlasniku Neziragi ZildæiÊu.Na broju 25 i 26 bio je Mehmed-beg MuteveliÊ (povrπina prvog duÊanaiznosila je 16,80, a drugog 11,45 m2). Broj 27 pripadao je MehmedagiKumaπinu sa povrπinom 9,83 m2, a broj 28 Elijasu Kabilju sa povrπinom10,42 m. Vlasnik dva susjedna duÊana bio je Vejsil ef. Svrzo i to na broju29 sa povrπinom 2,49 m2 i broju 30 sa povrπinom 2,47 m2.

Iza ove dvije Svrzine povrπine, u prolazu II ulaza iz Kujundæiluka,radio je Lovi Juda u duÊanu na broju 31 povrπine 8,45 m2. Na suprotnojstrani prolaza bili su Semiz Mujaga i Sulejman NaniÊ u duÊanu broj 32povrπine 7,21 m2. Ispred njih, na Kujundæiluku uz drugi ulaz, na parcelibroj 33 povrπine 4,30 m2, vlasnici su Hadæi Kumaπin i Hadæi Ahmed.Zatim dva lokaliteta jedan iza drugog, sa ulazom iz Kujundæiluka broj 34povrπine 6,53 m2 i broj 35 povrπine 5,20 m2 na ime Ismetage MerhemiÊa.Isti posjednik je imao duÊan i na broju 21.

Muhamed GariboviÊ je imao duÊan na broju 36 povrπine 11,50 m2,a do njega je bio duÊan Ibrahimage NaniÊa na broju 37 povrπine 11,30m2. (Isti posjednik imao je i duÊan i na broju 17).

Isak SumbuloviÊ i Ismetaga MerhemiÊ su imali duÊan na broju 38povrπine 11,30 m2, »olakoviÊ Salom na broju 39 duÊan povrπine 11,46m2, a do njega Salom Juda Savio na broju 40 imao je duÊan povrπine11,42 m2. Na broju 41 povrπine 11,30 m2 bio je Mordo Havio Havio.

Na uglu Kujundæiluka i Ferhadije na parcelama 42 i 43 povrπine6,76 m2 i 9,08 m2 vlasnici duÊana su zajedno bili Moπo Havio i brat muMordo Havio.

107

U Ferhadiji ispred Bezistana bilo je nekoliko manjih duÊana. Tu jeMujaga SemizoviÊsupruga vlasnica duÊana na broju 44 povrπine 2,80m2, iza kojeg je lokalitet broj 45 sa povrπinom 5,00 m2, na ime SemizoviÊ.Do duÊana na broju 44 bio je lokalitet broj 46 povrπine 3,37 m2 i izanjega duÊan na broju 47 povrπine 4,83 m2. Obje ove parcele su bile naime Haπimage Gloe. Uz ulaz u prolazu do vrata Bezistana, na broju 48povrπine 2,14 m2, bio je duÊan Hadæi –. ∆ejvanije.

Na drugoj zapadnoj strani ulaza u Bezistan iz Ferhadije ulice bio jeduÊan trgovaca Josefa Haima Kamposa i Coloa Jussea, na broju 49 duÊanpovrπine 2,29 m2, do samih vrata. Zapadno od ovoga duÊana, predBezistanom na Ferhadiji bio je duÊan ©ahinagiÊ Ahmedage broju 50 sapovrπinom 12,97 m2.

Sa ovim je zavrπen popis duÊana oko Bezistana i ispred Taπlihana

U zgradi Bezistana iza vrata od Ferhadije, prema vratima na FranjeJosipa ulici, duæ prolaza, sa obje strane, redali su se duÊani na lokalitetimaod broja 51 do 107 i to na zapadnoj strani od 51 do 78, a na istoËnojstrani od 79 do 107. Tu su radili slijedeÊi trgovci: DæenetiÊ Zaim-beg nabroju 51 povrπine 12,90 m2, Hodæa BahuroviÊ na broju 52 povrπine 12,64m2. Na broju 53 povrπine 13,36 m2 imala je duÊan mati HadæiI MuhamedaKumaπina. Na broju 54 povrπine 12,01 m2 bio je duÊan na ime Ahmedaef. Svrze. Na broju 55 povrπine 12,37 m2 vlasnik duÊana je DæenetiÊZaim-beg. Hadæi Salih »elebiÊ, Vakuf DæabiÊ i KariÊ su vlasnici na broju56 povrπine 12,24 m2. Hadæi H. Seifaga sinovi su na lokalitetu broj 57povrπine 11,57 m2. Vejsil ef. Svrzo posjedovao je duÊan na broju 58povrπine 12,46 m2. Do njega Muhamedaga SliniÊ, »omara Mujaga iAsimaga na broju 59 povrπine 12,37 m2. Ahmed ef.. Svrzo supruga jeimala duÊan na broju 60 povrπine 12,55 m2. DæabiÊ Muhamed, Nurija iHasanaga i Mujaga i Vakuf na broju 61 povrπine 12,90 m2. MaπiÊ Mujagai Ibrahimaga su vlasnici na broju 62 povrπine 12,90 m2. Vejsil i MehmedSvrzo sinovi su u duÊanu na broju 63 povrπine 11,75 m2. Avdaga Hendai Ahmedaga su na broju 64 povrπine 14,11 m2. Do njih je bila KumaπinHadæi Muhamedaga supruga na broju 65 povrπine 13,62 m2, zatim ÆigaIbrahimaga i dva brata na broju 66 povrπine 14,21 m2, a do njih je bilaHasiboviÊ Ahmed ef. supruga na broju 67 povrπine 12,20 m2. U dvaduÊana je Malo Sado JudiÊ zaveden kao vlasnik i to na broju 68 povrπine14,11 m2 i na broju 69 povrπine 8,53 m2.

108

U prolazu do vrata za Taπlihan na broju 70 povrπine 5,14 m2 radio jeMaπiÊ Ibrahimaga, a iza vrata u prolazu za dvoriπte Taπlihana imao jeMali Sado JudiÊ na 70 a poslovni prostor od 4,36 m2, koji nije bio odvojenod sredine prolaza. Na drugoj juænoj strani istog prolaza bio je duÊanArnaut Ibrahim Ismaila IbeËira, na broju 70 b povrπine 4,36 m2, takoer,bez pregrade prema prolazu. Ove dvije posljednje parcele, prema planu,spadale su veÊ u povrπinu Taπlihana. Kroz drvena vrata vraÊamo seponovo u Bezistan, na zapadnu stranu. Tu je, u prolazu do vrata nabroju 71 povrπine 3,21 m2 radio Hadæi SabadoviÊ Uzeiraga.

Od njega, dalje prema juænom ulazu u Bezistan iz Franje Josipa ulicebili su slijedeÊi trgovci: Na broju 72 povrπine 14,85 m2 Daniel Baruh. Nabroju 73 povrπine 13,12 m2 kao vlasnik zavedena je Hadæi BakareviÊAπida. Na parceli 74 povrπine 14,85 m2 zaveden je opet trgovac SvrzoVejsil effendi. DuÊan na broju 75 povrπine 13,12 m2 posjedovala je MatiHadæi Kumaπina. Na broju 76 povrπine 13,36 m2 vlasnik je opet MaliSado JudiÊ, kao i na parceli 78 povrπine 8,48 m2, u samom ulazu u Bezistanod Franje Josipa ulice. Izmeu ova dva posljednja JudiÊeva duÊana, naparceli 77 povrπine 14,06 m2, vlasnik je SariÊ Hilmi efendi.

Sa parcelom 78 zavrπava se niz duÊana na zapadnoj strani Bezistana.

Na istoËnoj strani u Bezistanu duæ prolaza od vrata iz Franje Josipaulice do vrata iz Ferhadije ulice, redali su se duÊani na parcelamaoznaËenim brojevima od 79 do 107 sa dva ulaza iz Kujundæiluka. Tu suradili slijedeÊi trgovci: u prolazu juænog ulaza u Bezistan bio je HodæaBeharoviÊ, na broju 79 povrπine 9,45 m2. Do njega, prvi do ulaza naistoËnoj strani bio je Daniel Baruh na broju 80 povrπine 12,47 m2.

Dalje na istoËnoj strani su: na broju 81 povrπine 11,39 m2 bio jeduÊan Danijel Saloma, na broju 82 povrπine 12,47 m2 opet je Mali SadoJudiÊ, na parceli 83 povrπine 12,25 m2 kao vlanik upisan je Vakuf. Na br.84 povrπine 12,90 m2 vlasnik je Mehmed KapetanoviÊ supruga, a nabroju 85 povrπine 12,47 m2 Hadæi Mehmed Kumaπin mati je vlasnik,kao i na broju 75 i broju 53. Ibrahimaga MaπiÊje na broju 86 povrπine4,37 m2, a na broju 87 povrπine 7,84 m2 Danijel Salom. Parcele 86 i 87 suse nalazile u prolazu iza vrata prvog ulaza u Bezistan iz Kujundæiluka.Parcela 87 obuhvatala je parcelu na broju 88 povrπine 9,57 m2 na imeGiussepe Vita Salom. Na broju 89 povrπine 15,05 m2 Mujaga SliniÊ. UduÊanu na broju 90 povrπine 12,67 m2 vlasnici su zajedno Jussuf Avram

109

Danon i TalagiÊ Hadæi Ibrahim. Na broju 91 povrπine 12,32 m2 JusufDæolakoviÊ. Na broju 92 povrπine 21,34 m2 vlasnik je Henda Ahmedaga.KuloviÊ Essad efendi mati na broju 93 povrπine 13,48 m2. Na broju 94povrπine 13,35 m2 BakaroviÊ Salim efendi, a na broju 95 povrπine 13,02m2 vlasnici su zajedno »omara Mujaga i Asimaga i SariÊ Hilmi efendi iIsmet UzuniÊ. Zatim kod prolaza drugog ulaza iz Kujundæiluka bile sudvije parcele, manja broj 96 povrπine 3,73 m2 sa ulazom iz centralnogprolaza Bezistana na ime Kujun Giogli i Hadæi Hassan i veÊa prcela nabroju 97 povrπine 7,32 m2 na ime Danijel Menehaim Salom. U prolazudrugog ulaza iz Kujundæiluka uz broj 96 bila je mala parcela na broju 98povrπine 1,23 m2 na ime vlasnika Hafiz Pazarac i SliniÊ Mehmedaga. Nasjevernoj strani istog prolaza na broju 99 povrπine 7,27 m2 je bio MojπeSalamon. Ova je parcela obuhvatala parcelu broj 100 povrπine 6,40 m2 ana ime Jakov Isak Romano. Na broju 101 povrπine 12,45 m2 bio je Mentoal-Kalaj (Alkalaj). Na broju 102 povrπine 12,32 m2 vlasnici su Mustaj-begFadil PaπiÊ i Haπimaga Glodæo. Na 103 povrπine 12,91 m2 radio je HodæaBeharoviÊ Moπo. Vlasnik duÊana na broju 104 povrπine 12,64 m2 bio jeVejsil efendi Svrzo. Na broju 105 povrπine 12,73 m2 bio je AbrahamPapo, a na broju 6 povrπine 12,73 m2 zajedno su vlasnici Vakuf i TulundæiÊSulejmanage sinovi. Uz ulaz iz Ferhadije bio je duÊan broj 107 povrπine12,51 m2 na ime Abraham Daniel i tim se zavrπava spisak trgovaca uBezistanu.

Raspored duÊana u prizemlju Taπlihana i to od broja 108 do 140.

Glavni ulaz u Taπlihan bio je iz Franje Josipa ulice. U vanjskom dijeluprolaza za glavni ulaz, na zapadnoj strani bio je veÊ spomenuti prostor108 povrπine 5,35 m2 u vlasniπtvu Adolfa Kleina. Na suprotnoj strani,istoËnoj, na broju 109 povrπine 5,35 m2 bio je duÊan trgovca DæabijeMuhameda.

U unutraπnjem dijelu prolaza glavnog ulaza u Taπlihan, na zapadnojstrani bila je parcela broj 108 A povrπine 5,06 m2 u posjedu Vakufa, apreko puta ove na broju 110 povrπine 6,60 m2 isto je posjednik Vakuf.Vakufska parcela uz ulazna vrata Taπlihana u dvoriπte okruæenoduÊanima, a tu su i stepenice za “I boj” (sprat).

Na juænoj strani prizemlja Taπlihana, istoËno od glavnog ulaza, nabroju 111 povrπine 19,10 m2 vlasnik je Plokan JudiÊ Avram. Do njega na112 povrπine 17,26 m2 bila je KapetanoviÊ Mehmeda supruga. Na 113

110

povrπine 17,14 m2 bio je duÊan BakareviÊ Hadæi Mustafe, a do njega uuglu na broju 114 povrπine 16,95 m2 bio je BakareviÊ Hadæi Ibrahim. NaistoËnoj strani prizemlja Taπlihana na broju 115 povrπine 18,20 m2 vlasnicisu Asim ef. BakareviÊ i Sudæuka H. Mustafa. HaladæoviÊ Junuz efendijaje vlasnik na broju 116 povrπine 18,00 m2. Do ovog je David Eskinazi nabroju 117 povrπine 17,22 m2 uz prolaz ulaza iz Bezistana. U samomprolazu su veÊ spomenute povrπine broj 70 a i 70 b. Dalje na istoËnojstrani, na broju 118 povrπine 16,77 m2 radio je Mujaga MaπiÊ.

Mujaga SliniÊ i Mehmedaga vlasnici su na broju 119 povrπine 17,10m2, a Ahmed efendi Svrzo na parceli 120 povrπine 16,16 m2. U sjevero-istoËnom uglu prizemlja Taπlihana je parcela 121 povrπine 17,64 m2, a uposjedu Vejsil efendi Svrzo supruge. Na sjevernoj strani prizemlja na122 povrπine 17,46 m2 vlasnik je PetroviÊ. Do njega je na broju 123povrπine 18,32 m2 duÊan MaπiÊ Ibrahimage, a do ovoga na parceli 124povrπine 18,23 m2 vlasnik je MaπiÊ Mujaga. Uz ovaj duÊan bio je za velikeparcele u posjedu Vakuf na broju 125 povrπine 320,78 m2 i 126 povrπine32,19 m2. Iz ovog prolaza vodile su stepenice na sprat, okrenute nazapadnu i na istoËnu stranu. Do ovog prolaza, zapadno, na broju 127povrine 18,23 m2, vlasnik je bio UzËuplija Daniel (piπe Uz Ëuprija).Dalje, na sjevernoj strani prizemlja, bio je Imπirija Mehmedaga na broju128 povrπine 18,10 m2, a do njega, na broj 129 povrπine 17,56 m2 i na130 povrπine 18,20 m2 u sjevero-zapadnom uglu prizemlja, vlasnik jeHaladæoviÊ Salih-aga. Na zapadnoj strani prizemlja, HaladæoviÊ Salih-age sestra Fatima je vlasnik na broju 131 povrπine 17,18 m2. LubardiÊJovo i MiËini nasljednici vlasnici su na broju 132 povrπine 36,81 m2. Doove velike parcele bio je uski prolaz u posebno ograeni prostor uz zidTaπlihana, podjeljen na 4 male povrπine povezane zajedniËkim prilazom.Zid je obuhvatao sjevernu i zapadnu stranu ovog prostora, a jug je bioneozidan (slobodan).

Dalje, na zapadnoj strani prizemlja, juæno od uskog prolaza na broju133 povrπine 17,59 m2 vlasnik je Juso Sumbul, a do njega na broju 134povrπine 17,89 m2 i na broju 135 povrπine 18,23 m2 vlasnik je DanielSalom. MerhemiÊ Ismet-aga je posjedovao parcelu 136 povrπine 17,38m2 i parcelu 137 povrπine 17,89 m2 u jugozapadnom uglu prizemljaTaπlihana, a do ove dvije parcele joπ i parcela 138 povrπine 17,85 m2, alitu je uz MerhemiÊa Ismet-agu (Adolf Klein). Joπ su dvije parcele na juænojstrani dvoriπta Taπlihana, zapadno od glavnog ulaza i to broj 139 povrπine

111

17,85 m2 na ime JudiÊ Salom Unuc (Adolf Klein) i na broju 140 povrπine17,01 m2 na ime JudiÊ Salom Unuc.

Ovim se zavrπava prizemlje Taπlihana uz napomenu da su sve oveopisane parcele od 108 a do 140 bile poredane oko Ëetverokutne povrπinedvoriπta ne baπ potpuno istih strana ( istoËna strana 34,25 m, sjeverna34,32 m, zapad 34,37 m a na juænoj strani nejasan broj na planu - moædaje 33,44 m).

Na prvi sprat (“I boj”) Taπlihana su vodile stepenice na juænoj straniiz glavnog ulaza i na sjevernoj strani iz prolaza izmeu parcela 124 i 127.Na spratu su bili lokaliteti od broja 141 do 177.

Zapadni dio sprata i jugo-zapadni ugao vjerovatno su oπteÊenipoæarom jer jedan dio na zapadnoj strani nije ni ucrtan u plan, a zaparcele na jugo-zapadnom uglu: broj 141 vlasnik Fadil-paπa i broj 142vlasnik GoriÊ Aleksa piπe “ne more se izmeriti”.

Manojlo JeftanoviÊ (Adolf Klein) su vlasnici na broju 143 povrπine20,29 m2. Mento UÊupriÊ (M. JeftanoviÊ Dim.) na broju 144 povrπine19,22 m2. M. JeftanoviÊ na broju 145 povrπine 19,07 m2, a na broju 146povrπine 24,02 m2. Fadil-paπa (M. JeftanoviÊ). Na broju 147 povrπine15,89 m2 vlasnik je trgovac Jozef Haim. Na broju 148 povrπine 19,44 m2

vlasnici su Johan »ukoviÊa sinovi. David Eskinazi je bio na broju 149povrπine 19,22 m2. To bi bili poslovni prostori na juænoj strani sprata.Na istoËnoj strani sprata prostorije su poredane u dva reda. Tu je ujugo-istoËnom uglu na broju 150 povrπine 22 m2 i na broju 151 povrπine20,60 m2 bio vlasnik Fadil-paπa. Dalje, na istoËnoj strani sprata u dvoriπtulokaliteta na broju 152 povrπine 19,45 m2 i na 153 povrπine 20,95 m2

kao vlasnik upisan je Danijel bez prezimena (i sa ubaËenim “j”, ranijeDaniel).

Hadæi Luka DæuroviÊ je vlasnik na broju 154 povrπine 18,62 m2 i nabroju 155 povrπine 19,26 m2, a Vejsil ef. Svrzo na broju 156 povrπine17,25 m2. Iza njega u dvoriπtu, ali sa posebnim ulazom, na parceli 157povrπine 18,56 m2, bili su HadæiI Mustafa sin Hamida i nasl. Do nih su udvoredu i isto sa posebnim ulazom na broju 158 povrπine 17,57 m2 vlasnikFadil-paπa. Ispred ove parcele na broju 159 povrπine 16,59 m2 vlasnik jeKostiÊ Gafka (tako piπe a sigurno je Savka). Dalje u dvoredu na broju160 povrπine 18,49 m2 i broju 161 povrπine 23,90 m2 vlasnici su HadæiMustafa sin i nasl. Do njih, na broju 162 povrπine 18,19 m2 i na broju

112

163 povrπine 18,48 m2 vlasnici su Fadil-paπa i Mali Sado. Zatim opetFadil-paπa na 164 povrπine 18,62 m2 i broj 165 povrπine 20,29 m2. Dvoredzavrπava parcelama 166 povrπine 16,91 m2 i 167 povrπine 19,74 m2 naime Daniel Salom (sjeveroistoËni ugao sprata). Na sjevernoj strani spratana broju 168 povrπine 18,95 m2 vlasnik je Salamon Isak, a do njega na169 povrπine 19,13 m2 Esad ef. KuloviÊ mati. Na broju 170 povrπine19,38 m2 vlasnica je Ahmed ef. Svrzo supruga. Pred ovu parcelu je izlazilaistoËna strana sjevernih stepenica. Na parceli 171 povrπine 14,79 m2

opet je vlasnik Fadil-paπa. Vlasnik parcele 172 povrπine 20,25 m2 i broj173 povrπine 17,75 m2 bio je Paso Hadæi RistiÊ (vjerovatno Taso). Predparcelu 172 izlazila je zapadna strana sjevernih stepenica. Vlasnica nabroju 174 povrπine 16,07 m2 bila je Savka VlaËiÊ. Na sjeverozapadnomuglu na broju 175 povrπine 18,34 m2, vlasnici su Fadil-paπa, Fadil-paπin,Hadæi Mehmed ErgiÊ i Vakuf (ovo je prepisano kako piπe u “Pregledu”)Na zapadnoj strani sprata izmjerena je samo parcela 176 povrπine 18,49m2, a vlasnik je bio Hadæi RistiÊ. U plan su ucrtane na jugozapadnomuglu veÊ spomenute parcele 141 i 142 koje se nisu mogle izmjeriti.

Na kraju “Pregleda vlasnika na I boj” pod opaskom “ne more seizmjeriti” dat je popis sljedeÊih vlasnika: Zlatar Avdaga supruga, KuloviÊEsad ef. mati, Fadil-paπa, pa Mustafa, Vejsil, Alija, Dæino Hadæi Avdijasinovi, Fadil-paπa i opet Fadil-paπa.

Na spratu je bila joπ jedna velika parcela izdvojena od ovogtrgovaËkog dijela sprata, a iznad velikih parcela 125 i 126 u prizemlju.To je parcela broj 177 povrπine 402,13 m2, a bila je u vlasniπtvu Vakufakao i prizemne velike parcele. Pristup ovoj povrπini je bio posebnimstepenicama na istoËnom dijelu, a vodile su u prolaz, duæ cijelog prostora177 u pravcu istok - zapad. Prolaz je bio pregraen vratima iza kojih jevodio dio prolaza prema stepenicama sa sjeverne strane. Cijela povrπina177 bila je podjeljena, na sjevernoj i na juænoj strani srediπnjeg prolaza,na male prostorije nejednakih povrπina od 4,25 m2 do 2,37 m2. Prvi diosrediπnjeg prolaza od istoËnih stepenica do pregradnih vrata bio je dug26.24 m, a drugi dio, sa ulazom stepenicama sa sjevera, bio je dug 14.36m. U prvom dijelu bilo je 7 veÊih prostorija oko 3,50 m na sjevernojstrani i 9 manjih prostorija ispod 2,50 m. Na juænoj strani srediπnjegprolaza sa izuzetkom prve prostorije do ulaza koja je imala povrπinu4,25 m. Dio u koji se ulazilo sa sjevera bio je podjeljen na 3 veÊe prostorijepreko 3,50 m2 na sjeveru prolaza i 5 malih prostora, ispod 2,50 m2 na

113

juænoj strani srediπnjeg prolaza iza pregradnih vrata. Ova velika parcelaovako izdjeljena i sa izdvojenim posebnim ulazima vjerovatno je bilahan - prenoËiπte. Prizemna velika parcela 125 koja je isto u posjeduVakufa, sa ulazom iz dvoriπta moæda je bila spremiπte za kola i konje -πtala. Prizemna isto vakufska parcela 126, potpuno pregraena od parcele125, imala je ulaz sa sjevera, zapadno od sjevernih stepenica za parcelu 177.

Ovim bi bio zavrπen prikaz rasporeda vlasnika na pojedine lokaliteteu Taπlihanu i Gazi Husrev-begovom bezistanu godine 1889-1890. prema“Nacrtima” koje je izradio arhitekta »erni.

“Pregledi vlasnika”, sami bez “Nacrta” daju joπ nekoliko podataka otrgovaËkoj sredini Sarajeva 1889-1890. godine. Kao prvo, upoznaju nassa trgovaËkim porodicama tog vremena, brojem poslovnih prostora kojesu posjedovali, Ëlanovima porodica ukljuËenih u posjed, pa i vjerskojpripadnosti svakoga trgovca.

Prema broju lokaliteta koje su posjedovali na prvom je mjestuporodica Svrzo sa 16 povrπina: Ahmed ef. Svrzo na brojevima 3, 54 i120, a na ime Ahmed ef. Svrzo supruge bili su brojevi 60 i 170. ZatimSvrzo Vejsil ef. na brojevima 12, 29, 30, 58, 74, 104 i 156, a Svrzo Vejsilef. supruga na broju 121. Svrzo Mehmed-aga sinovi imali su prostorepod brojevima 6 i 10, Svrzo Vejsila i Mehmeda sinovi na broju 63.

Porodica Fadil-paπe (vjerovatno FadilpaπiÊi) bila je vlasnik na 12lokaliteta. Pod Mustaj-beg FadilpaπiÊ zaveden je posjed na broju 20, a saHaπimagom Glodæom na broju 102. Na ime Fadil-paπa kao samostalniposjednik zavedene su parcele 150, 151, 158, 164, 165 i 171, a usuvlasniπtvu sa Malim Sadom na 162 i 163, a sa JeftanoviÊem na 146.Pod brojem 175 zaveden je Fadil-paπa, Vakuf i Hadæi Mehmed ef.

Porodica BakareviÊ (negdje i BakaroviÊ) posjedovali su 8 lokaliteta.BakareviÊ Ibrahim-aga i Asim-aga na broju 7, BakareviÊ Vejsil-aga nabroju 9, BakareviÊ Hadæi Ibrahim na 114, BakareviÊ Salim ef. na 94.Hadæi Mustafa na broju 113 i jedina æena posjednik (punim imenom iprezimenom, bez muπkog srodnika) u cijelom trgovaËkom centru HadæiBkaraeviÊ Aπida na broju 73. U suvlasniπtvu je bio Asim ef. BakareviÊ saSudæuka Hadæi Mustafom na broju 115.

MerhemiÊ Ismet-aga imao je 7 lokaliteta i to na brojevima 21, 34,35, 136 i 137, a u suvlasniπtvu sa Isakom SumbuloviÊem na 38 i AdolfomKlajnom na 138.

114

Porodica Kumaπin imala je 6 lokaliteta i to Kumaπin Mehmed-agana 27, Kumaπin Hadæi Mehmeda mati na 85, Hadæi Kumaπin i HadæiAhmeda kÊer na 33, Hadæi Kumaπin Muhamed mati na 53, HadæiKumaπina mati na 75 i Hadæi Kumaπina supruga na 65.

Porodica MaπiÊ bila je na 6 lokaliteta: MaiÊ Mujaga I Ibrahim-agana 62, MaπiÊ Ibrahim-aga na 70, 86 i 123, MaπiÊ Mujaga na 118 i 124.

Porodica »omara posjedovala je 5 lokaliteta i to: »omara Avdaga iMehmed-aga na broju 5, 8 i 11 i u suvlasniπtvu »omara Mujaga i Asim-aga sa SliniÊ Mehmed-agom na broju 59 te sa SariÊ Hilmi ef. i IsmetPaom UniÊem na 95.

Porodica SliniÊ zavedena je na 4 lokaliteta: SliniÊ Mujaga na broju89, SliniÊ Mujaga i Mehmed-aga na 119 i u suvlasniπtvu SliniÊ Mehmed-aga sa Hafizom Pazarcem na 98 i Mehmed-aga SliniÊ sa »omarom Asim-agom i Mujagom na 59.

Porodica HalahodæiÊ posjedovala je 4 lokaliteta i to: HalahodæiÊ Junuzef. na broju 116, HalahodæiÊ Salig-aga na broju 129 i 130, a na broju 131HalahodæiÊ Salih-age sestra Fatima.

Haπim-aga Glodæo imao je tri lokaliteta i to samostalno na 46 i 47, ana 102 sa Mustaj-begom FadilpaπiÊem.

KapetanoviÊ Mehmed-age supruga na brojevima 84 i 112.

KuloviÊ Esad ef. mati na brojevima 93 i 169.

MuteveliÊ Mehmed-beg na brojevima 25 i 26.

Porodica SemizoviÊ na 3 lokaliteta i to na broju 45 i SemizoviÊ Mujagesupruga na broju 44. Zatim Semiz Mujaga u suvlasniπtvu sa NaniÊSulejmanom na broju 32.

SariÊ Hilmi ef. na broju 77 i u suvlasniπtvu sa »omarom Mujagom iAasim-agom i Ismet-paπom UznoviÊem na broju 95.

NaniÊ Ibrahim-aga imali su 3 lokala na brojevima 17 i 37, a na broju32 bio je u suvlasniπtvu Mujaga Semiz i Sulejman NaniÊ.

DenetiÊ Zaim-beg imao je duÊane na brojevima 51 i 55.

»ejvanija Hadæi Derviπ imao duÊane na brojevima 14 i 48.

DæabiÊ Muhamed, Nurija, Hasan-aga i Mujaga i Vakuf na broju 61,a Vakuf i DæabiÊ i KariÊ sa H. Salihom »elebiÊem na broju 56.

Na ime Hadæi Mustafe sin Hamid i nasl. bez prezimena su na trilokaliteta 157, 160 i 161.

115

Ostali trgovci su sa po jednim lokalitetom i to su: Dæino H. Ahmedna 16, Pinjo i Imπirija na broju 22, ZildæiÊ Nezir-aga na broju 24, GariboviÊMuhamed na 26, ©ahinagiÊ Aahmet-aga na 50, HuseinoviÊ H. Sejfagasinovi na broju 57, Henda Avdaga i Ahmed-aga na broju 64, Æiga Ibrahimi dva brata na broju 66, HasiboviÊ Ahmeda ef. supruga na broju 67.Hadæi SabadoviÊ Ueir-aga na broju 71, Henda Ahmed-aga na 92, KujunGiogli i Hadæi Hassan na broju 96, TalundæiÊ Sulejman-aga sinovi i Vakufna broju 106. Imπirija Mehmed-aga na broju 128, Arnaut Ibrahim Ismaili BeÊir na 70 b (njegova radnja je bila u prolazu za dvoriπte hana, izavrata izmeu Taπlihana i Bezistana). Ovo su bili vlasnici na 108 lokalitetaTaπlihana i Bezistana, koje su posjedovali trgovci islamske religije upovrπini od 1514,23 m2.

U posjedu Vakufa bilo je 6 parcela ukupne povrπine 769,01 m2, a tosu dvije parcele zapadno i istoËno, u ulazu Taπlihana na broju 108 a i110, zatim u Bezistanu broj 83 i tri velike parcele na sjevernoj straniTaπlihana u prizemlju broj 125 i 126, a na spratu 177. Na parceli 196Vakuf je u suvlaπnistvu sa sinovima TulundæiÊ Sulejman-age.

Trgovci Jevreji su posjedovali 54 poslovne prostorije ukupne povrπine849,64 m2 rasporeena po cijelom trgovaËkom centru u graevini i okolo.NajveÊi broj radnji posjedovala je porodica Salom i to Daniel Salom 6,na brojevima 81, 87, 134, 135, 166 i 167, Salom Menehajm na 97, SalomMenehajm na 19, –uzepe Vita Salom na broju 88, JudiÊ Salom na 139 i140, »olakoviÊ Salom na broju 39. Mali Sado JudiÊ imao je 6 radnji nabrojevima 68, 69, 70 a, 76, 78 i 82, a u suvlasniπtvu na broju 162 i 163.Adolf Klein je posjedovao 3 lokaliteta na broju 1, 2 i 108, a u suvlasniπtvuna 138, 139 i 143. Po dva duÊana imali su Daniel Baruh na broju 72 i 80,David Eskinazi na 117 i 149, Moπo i Mordo Havio na broju 42 i 43.Mordo Haim Havio je na broju 41. Josef Haim na 147. Dvije lokacije jeimao i Elias Kabiljo na broju 23 i 28. Ostali su posjednici sa po jednomlokacijom: Mento Alkalaj, Jakov Salom, Baruh Colo, Jusso Jussuf, AvramDanon, Jussuf DæolakoviÊ, Plokan JudiÊ Abram, Josef Haim Kampos,Levi Juda, Levi Sadik, Abraham Papo, Jakov Isak Romano, SalomonIsak, Mojπe Salamon, Salamon Judas Savio, Sumbul Juso, SumbuloviÊIsak, UzÊuplija Daniel, UzÊuplija Mento. Jedan duÊan je i na ime AbrahamDaniel, a dva su na ime Danijel.

Tri parcele su na ime Hodæa BeharoviÊ na broju 79, Hodæa BeharoviÊMoπo na broju 103 i Hodæa BeharoviÊ na broju 52 (Vjerovatno Jevreji).

116

Trgovci pravoslavne vjere poslovali su na podruËju Taπlihana i to uprizemlju, na sjevero - istoËnom uglu dvoriπta Taπlihana i to PetroviÊ nabroju 122, a na zapadnoj strani dvoriπta Taπlihana vlasnici LubardiÊ Jovoi MiËini nasljednici na broju 132.

Na spratu Taπlihana u jugozapadnom uglu koji je izgleda najviπenastradao u poæaru 1879. godine na parceli 142 vlasnik je GoriÊ Aleksa,ali se prostor nije mogao izmjeriti. Na juænoj strani sprata ManojloJeftanoviÊ je vlasnik na 4 parcele i to na broju 145 samostalno, na 143 saAdolfom Kleinom, na broju 144 sa Mentom UzÊuplijom i na broju 146Fadil-paπa i M. JevtanoviÊ. Na istoj strani sprata na broju 148 vlasnici susinovi Johana »urkoviÊa. Na istoËnoj strani Hadæi Luka DæuroviÊ je imaodva duÊana na 154 i 155, a na 159 KostiÊ Gafka. Na sjevernoj stranisprata na 172 i 173 bio je Paso Hadæi RistiÊ, a do njega Savka VlaËiÊ. Naostatku zapadne strane uz sjeverozapadni ugao na broju 176 vlasnik jeHadæi RistiÊ.

Pravoslavni trgovci posjedovali su 12 lokaliteta ukupne povrπine221,32 m2. Na tri parcele JeftanoviÊ je bio u suvlasniπtvu sa Kleinom,UzÊuprijom i Fadil-paπom.

Ovo je prikaz trgovaca-bezistanlija i rasporeda njihovih poslovnihprostorija, slika Taπlihana i Bezistana 1889.-1890. godine prema»ernijevim “Nacrtima” i “Pregledu vlasnika”.

Poznati istoriËar Hamdija KreπevljakoviÊ u “Izabranim djelima” tomII, str. 507. pod naslovom “Naπi bezistani” daje spisak trgovaca-bezistanlija, koji je sastavljen 1908. godine, prema sjeÊanju SeidaMemiπeviÊa, Ëiji je otac bio trgovca u Bezistanu preko 30 godina.

Uporeenjem ova dva popisa mogu se ustanoviti promjene koje sunastale za 18 godina vremenske razlike ovih svjedoËanstava.

O ruænom izgledu graevine pisala je i dnevna πtampa.

Pored oπteÊenosti od poæara i zub vremena je doprinijeo “ruπevnomizledu graevine u centru grada”, pa je zbog toga, a i opasnosti od ruπenja,1911. godine voena prepiska gradskih vlasti i Zemaljske vlade u Sarajevuo ruπenju magaze Danijela Baruha na gornjem spratu Taπlihana o Ëemuse, takoer, govori u jednom od akata.

Godine 1915. odreena je svota od 295,10 K za ograivanjeTaπlihana, kako bi se sprijeËilo bacanje smeÊa, jer je taj prostor, koji jebio vlasniπtvo Gazi Husrev-begova vakufa, “postao smetljiπte za cijeluËarπiju”.

117

Prema pisanju istoriËara Hamdije KreπevljakoviÊa “vakufska upravaje odluËila da na mjesto propalog Taπlihana sagradi veliku zgradu, te jetaj prostor poruπila 1913. godine, a 1914. godine bilo se pristupilo iruπenju Bezistana, jer ni on nije bio viπe ono πto je bio u proπla vremena,te bi i njega nestalo, da nije izbio rat”. ZahvaljujuÊi takvoj jednoj okolnostimi danas moæemo uæivati u toj staroj, lijepoj i korisnoj graevini. U tomsmislu, reklo bi se, “jedinstvenoj dobrobiti rata”.

U tom pravcu, iz akta se vidi da su vrπena ozbiljne pripreme za obnovui popravak Taπlihana i Bezistana. Mnogi trgovci, pa i Vakuf, traæili sugraevinske dozvole za popravak duÊana. Prema podacima kojimaraspolaæemo, Vakufu je neπto odobreno, a pojedinaËni zahtjevi suodbijeni.

The Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan inThe Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan inThe Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan inThe Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan inThe Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan inSarajevoSarajevoSarajevoSarajevoSarajevo

In the year 1889 Waqf administration in Bosnia and Herzegovina,with permission of Provincial government, hired architect Cerni tomeasure and to sketch a plan of Tashlihan and Bezistan (marketplace),for the need of renovation and earlier planned partition of this com-mercial center, which was heavily destroyed by fire in 1879.

Architect Cerni did measurement and made plans. Plans werecomplimented with record of all users of the business offices of theTashlihan and Bezistan. Survey of owners, beside their names and sur-names, had also ratio in square meters of the lots and “Current numberof property”. These numbers were written in lots of “Plans”. Based onthis lot of each individual merchant could be established, and recon-struction of the Tashlihan and Bezistan as it was in year 1889-1890 madepossible.

According to “Survey of owners’ building had 180 lots. Out of these143 (from 1-140+70a+70b+108a) were based on ground floor, and 37(from 141-177) on the first floor. The total area of all 180 lots was 3354,90m (ground floor 2307,20 m and first floor 1047,70 m).

Tashlihan and Bezistan made one unit divided into individual lots -shops, marked with current number of “Survey of owners”. Based on

118

this it could be determined each marchant’s place of work, number ofshops which he possessed, whether he worked alone or had co-ownerand the like.

119

Aladin HusiÊAladin HusiÊAladin HusiÊAladin HusiÊAladin HusiÊ

TREBOTI∆ I UTVRDA KLI»EVAC U VRIJEMETREBOTI∆ I UTVRDA KLI»EVAC U VRIJEMETREBOTI∆ I UTVRDA KLI»EVAC U VRIJEMETREBOTI∆ I UTVRDA KLI»EVAC U VRIJEMETREBOTI∆ I UTVRDA KLI»EVAC U VRIJEMEOSMANSKE VLADAVINEOSMANSKE VLADAVINEOSMANSKE VLADAVINEOSMANSKE VLADAVINEOSMANSKE VLADAVINE

UvodUvodUvodUvodUvod

Utvreni KliËevac je dugo vremena predstavljao svojevrsnunepoznanicu kao i æupa TrebotiÊ u kojoj se nalazio. Za razliku od gradakojeg do danas poznati pisani srednjovjekovni izvori ne spominju,TrebotiÊ se od 1326.-1426. godine u razliËitim poveljama javljakontinuirano.1 Na osnovu njih, meutim, nije bilo moguÊe ni pribliænoodrediti mjesto i teritorij koji je pripadao æupi TrebotiÊ a time ni lokalitetutvrenog KliËevca koji se u izvorima javlja u drugoj polovice 15. stoljeÊa.DjelimiËno rjeπenje problema æupe TrebotiÊ, kasnije nahije, bilo jemoguÊe tek na osnovu osmanskih izvora. Popisni defter iz 1468. godineomoguÊio je pribliænu identifikaciju poloæaja spomenute nahije, ali kakoje kao administrativna jedinica potom kratko egzistirala i u narednimpopisima2 se ne javlja, njen teritorijalni opseg i dalje je ostao nedefiniran.H. ©abanoviÊ je samo ukazao na ta pitanja koja su ostala otvorena.3 Uistom izvoru po prvi put spominje se i tvrava sa posadom, Ëiji lokalitetni nakon toga nije bio poznat. U njemu je bilo sjediπte nahije TrebotiÊ iprema H. ©abanoviÊu, kao jedini utvreni grad sa posadom, ujedno jebio upravni centar ne samo nahije nego i cjelokupnog Vilajeta KovaË.Osim lokaliteta, dodatni problem je predstavljao njegov pravi naziv.

Na osnovu tih nauËnih rezultata, koji su predstavljali dobru osnovuza dalja istraæivanja P. AneliÊ je otklonio mnoge dileme, oko ubikacijeæupe i nahije TrebotiÊ kao i naziva i ubikacije utvrenog grada u njenom

1 Pavao AneliÊ, Ubikacija oblasti TrebotiÊa i teritorijalno-politiËka organizacija bosanskog Podrinjau srednjem vijeku, Studije o teritorijalno-politiËkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo1982., str. 174.-175. (dalje: Ubikacija oblasti TrebotiÊa...,);

2 Tahrir defteri za: 1485., 1489., 1516., 1530., 1540. godinu, Istanbul, Baπbakalik Arπivi, (BBA)T. D., No. 18., 24., 56., 164., 211.;

3 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982., str. 135.,(dalje: Bosanski paπaluk...);

120

podruËju.4 Raspoloæivi i za navedeno pitanje vrlo dragocijeni podacivraÊaju nas iznova ovom problemu i daju moguÊnost novog sagledavanjau svjetlu manje koriπÊenih ili nepoznatih pisanih izvora.

1. TrebotiÊ nakon pada pod osmansku vlast1. TrebotiÊ nakon pada pod osmansku vlast1. TrebotiÊ nakon pada pod osmansku vlast1. TrebotiÊ nakon pada pod osmansku vlast1. TrebotiÊ nakon pada pod osmansku vlast

Vrijeme i naËin zauzimanja slivnog podruËja Zelenog Jadra isrednjovjekovne utvrde kao centralnog uporiπta u TrebotiÊu za sadanisu preciznije poznati. I ako se nalazi nedaleko od Srebrenice, nemapokazatelja da je i grad-utvrda u TrebotiÊu pao 1462. godine, kada jeona kao bogato rudarsko nalaziπte sa πirim podruËjem trajno preπla uruke Osmanlija. Da je tvrava u dolini Zelenog Jadra zauzeta kada isama Srebrenica, bila bi vjerovatno u sastavu nahije Srebrenica, ili bislivno podruËje Zelenog Jadra kao posebna nahija uπlo u sastavSmederevskog sandæaka, kojem je prvih decenija pripadala lijeva obalaDrine od Zvornika do Srebrenice.5 Po geografskim karakteristikama togpodruËja i po svome poloæaju ovaj utvreni grad se mogao znatno duæeodræati i predstavljati najistureniju odbrambenu taËku prije konaËnogpada Bosne 1463. godine. To upuÊuje da je ova utvrda, kao i veÊinadrugih srednjovjekovnih tvrava u Bosni zauzeta u odluËujuÊem pohoduOsmanlija 1463. godine. Meutim, u ofanzivi πirih razmjera, sa sjeveraUgarske i juga sinova hercega Stjepana, sin Vlatko uspio je zauzetinekoliko gradova u oblasti PavloviÊa i tri grada KovaËeviÊa, jedan odnjih kod Srebrenice.6 Meu njima treba svakako raËunati i na KliËevac.Ako je ova prepostavka i taËna, takvo stanje nije potrajalo dugo jer jeveÊ u ljeto 1464. g. izgubljena mjesta u tom dijelu Bosne sultan uspiopovratiti i staviti pod svoju vlast. Zauzimanjem ove utvrde u upotpunostije uspostavljena vlast na cjelokupnom podruËju æupe TrebotiÊ koja jeprivremeno zadræala svoje administrativne granice i kao nahija. Njenprostor meutim ostao je priliËno dugo nedefiniran.

Teritorij nahije dosada je jedino, i priliËno uspjeπno, ubicirao P.AneliÊ. U svojim iztraæivanjima i odreivanju granica, u nedostatkuodgovarajuÊih, prije svega pisanih izvora, najviπe se oslanjao na geografskekarakterisitike terena. NajkraÊe, nahiju TrebotiÊ Ëinilo je porjeËje Zelenog

4 Pavao AneliÊ, Ubikacija oblasti TrebotiÊa..., str. 174.-203. ;

5 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk..., str. 168.;

6 Sima ∆irkoviÊ, Istorija srednjovekovne bosanske dræave, Beograd 1964., str. 330.;

121

Jadra, izuzimajuÊi nekoliko sela u njegovom izvoriπnom dijelu. Upojedinim dijelovima granice nahije su potpuno jasne, i prirodne, kao premaSrebrenici i Ludmeru, dok gornji tok Jadra i prema BirËu to nisu.7

Prostor o kojem je rijeË, sudeÊi po broju zateËenih naseljenih mjesta,u srednjem vijeku bio je priliËno nastanjen. Ako su æupa i nahija potpunoidentiËne, πto je veoma Ëest sluËaj, onda je u podruËju æupe prije pojaveOsmanlija u tim krajevima bilo 48 sela i Ëetiri seliπta. Na osnovu toganije moguÊe odrediti ni pribliæno demografsko stanje, ali se ipak, bezobzira na veliËinu naselja, odnosno broj domaÊinstava u njima, veÊ pobroju moæe govoriti o intenzivnoj naseljenosti. Jedino registriranonaseljeno mjesto 1468. godine bilo je selo SuÊeska sa 30 domaÊinstava.Njemu su pripadale i puste mezre: Dubrovine, KliË, Kutuzero iÆedanjsko.8 Pored njega zateËena sela, kako smo ih uspjeli deπifrirati su:MrËevo, Bogomilovo, Brnarevo, MokoπiÊ, VukmaniÊ, VraniÊ, MrËanoviÊ(ili MranoviÊ), Bobovo (ili Popovo) VukinoviÊ, LiπnjariÊ, Ilijin Dol,MilikoviÊ, MrenoviÊ?, Radoslav JanjiÊ, Ivko NahoriÊ, VuËina VeseliÊ,Vukπa TrumiπiÊ, Radomir ÆitniÊ, Radosav VraniÊ, Radonja VukiÊ, VuËinaDragaliÊ, NaljeπkoviÊ, Vrbova, Pomor (ili Ponor), Sidramlje, Vrbovodrugim imenom Krstjan, BaËine Klade (ili BaËina Glava), HranovoGreblje, SlezenoviÊi, TurπanoviÊi, HrankoviÊ, Brajko HvaliÊ, ObradMuπiÊ, VukoviÊ, Gradivoj (ili Kradivoj) OkosaliÊ, Radaπin HrgoviÊ, ObradVeseliÊ i ubicirana i danas poznata naselja ili lokaliteti; Bilo Polje, NikoliÊi,©ljivovo, Sedlari, BaËiÊi, ©tedra, Viπnjica, DubaËko, Koprivno i LehoviÊi.9

7 Pavao AneliÊ, Ubikacija oblasti TrebotiÊ..., str. 178.;

8 Kutuzero i Æedanjsko, danas sela zapadno od Srebrenice u dolini Zelenog Jadra, u blizinisela SuÊeska. Dubrovina je nepoznata. KliË (كـــــــــــــلـــــــــــــيــــــــــــــج) je moguÊe Ëitati i kao »eliÊ (»elice). BuduÊi dasliËno naselje ili lokalitet nismo mogli pronaÊi opredijelili smo se za KliË smatrajuÊi da je uskovezan za naziv KliËevac.

9 Istanbul, Ataturk Kutuphanesi, (Mualim Cevdet Yazmalari), T. D., No. 0,76., fo. 156.-157.Ubikacija ovih naselja oteæana je viπestruko ali Êemo spomenuti osnovne poteπkoÊe: ortografskerazlike usljed nesnalaæljivosti pisara, neprilagodljivost naziva osmansko-turskom jeziku, izostanakdijakritiËkih znakova, nestanak mnogih naselja, promjena imena pojedinih naselja posebnonaseljavanjem vlaha - stoËara i druge. U dijelu ovoga priloga istaÊi Êemo kakve je sve poteπkoÊepredstavljala ubikacija KliËevca kao najpoznatijeg mjesta u nahiji i koliko je vremena trebalo proÊida bi se doπlo do rjeπenja. SliËan problem je i sa nazivom same nahije koju je popisivaË zabiljeæokao “TrabutiÊ”. (fo.156.) Stoga Êemo barem pokuπati dati neke naznake do kojih smo u ovomtrenutku mogli doÊi koje Êe dalje moæda moÊi olakπati ili pak biti od pomoÊi u konaËnim rjeπenjima.MrËevo, nepoznato. Postoje MrËevci, zaselak sela Obadi, sjeveroistoÊno od Srebrenice. Po svompoloæaju mala je moguÊnost da se moæe odnositi na njega. U kasnijim popisima u nahiji Vratarspominje se takoer selo MrËevo, sa istom ortografijom, koje pod tim imenom danas ne postoji.

122

Mjesta ubiljeæena po imenima i prezimenima vjerovatno predstavljajuskupine nekadaπnjeg nomadskog (vlaπkog) stanovniπtva. Potpunomubikacijom navedenih naselja bilo bi moguÊe gotovo precizno odreditigranice srednjovjekovne æupe, kasnije nahije, ali se i na osnovu ovoga

Bogumilovo, danas ne postoji. U izvorima se javlja i kao, Bogumilovo Selo, Bogumilovac, a lokalitetmu se nalazio u blizini sela SuÊeska, zapadno od Srebrenice. Do kraja XVI stoljeÊa spominje sesamo kao obradivo zemljiπte (mezra) koju uæivaju stanovnici sela SuÊeska. Brnarevo, nepoznato.MokoπiÊ, nepoznato. VukmaniÊ, nepoznato. Vranik, danas nepoznato, moguÊe ga Ëitati i kao VraniÊ.MranoviÊ, nepoznato. Bobova, nepoznato. VukinoviÊ ili VukanoviÊ, nepoznato. LiπnjariÊ, podovim nazivom nepoznato. Ortografija u kasnijem popisu (1485.) napisana kao “IstariÊ”. Vjerovatnose radi o istom imenu. Ilin Do, nepoznato. Kasnije se uopÊe ne javlja u izvorima. MilikoviÊ, danasnepoznato. U nahiji Vratar spominje se ispasiπte (jajlak) Ravne koji uæivaju stanovnici sela Miljkovo.Zato bi lokalitet ovoga sela moæda trebalo traæiti juænije prema nahiji Vratar. Selo Ravne postoji ijugoistoËno od Vlasenice, ali je iz spomenutog razloga nemoguÊe da se odnosi na te Ravne.MrdenoviÊ, pod ovim ili sliËnim nazivom nije poznato. Radoslav JanjiÊ, nepoznato. Ivko NahoriÊ,nepoznato. VuËina VeseliÊ, pod ovim imenom nepoznato. Krajem XVI stoljeÊa spominje se ©tedriÊ,drugim imenom VeseliÊ ili Veselica, te bi lokalitet ove skupine vlaha trebalo traæiti u slivnom podruËju©tedriÊ potoka, jugoistoËno od Vlasenice. Vukπa TrumπiÊ, nepoznato. Radomir ÆitniÊ, nepoznato.Radosav VraniÊ ili Vranik, nepoznato. Radojin VukiÊ, nepoznato. VuËihna DragaliÊ, nepoznato.Kako se 1485. g. javlja DraganiÊ u nahiji Osat, onda bi lokalitet ovoga sela trebalo traæiti u srednjemtoku Zelenog Jadra, negdje blizu sela SuÊeska. Moæda bi i nekadaπnje selo trebalo traæiti na timprostorima. Naljeπkovi ili Naljeskovi, kako je ortografija zapisana, moglo bi se poistovjetiti saNeπkoviÊ, zaseokom sela Obadi sjeveroistoËno od Srebrenice. BuduÊi da bitno izlazi iz teritorijalnogokvira nekadaπnje æupe TrebotiÊ, takvo poistovjeÊivanje znaËi ne dolazi u obzir. Kako se 1485. unahiji Osat javlja Liskovik, onda bi se i Naljeπkovik, moglo odnositi na danaπnje selo Ljeskovik,juæno od Srebrenice. Po svom lokalitetu, u izvoriπnom dijelu Jadra, ono bi moglo nekada pripadatinavedenoj æupi i nahiji TrebotiÊ. Vrbovo, nepoznato. Ponor, nepoznato. Sidramlje, nepoznato.Vrbovo, drugim imenom Krstjan, nepoznato. U narednom popisu iz 1485. godine spominje sesamo kao Krs i to mezra. BaËina Glava (ili Klada), nepoznato. MoguÊe je da se radi o danaπnjemnaselju BaËino Brdo, zaseoku sela Gradine istoËno od Vlasenice. U kasnijim izvorima se pod ovimimenom ne spominje. Hranovo Greblje, danas nepoznato. U kasnijim izvorima javlja se pod sliËnimimenima i to kao: Hranov Grob, (1485. g.) i Hranulov Grob i Ugor, oboje nepoznati. BuduÊi da jejedan od dizdara Ahmed (bio dizdar 1485./89.), imao u njemu Ëifluk, onda nebi terebalo da jedaleko od KliËevca. SlezenoviÊi (IslezenoviÊi), nepoznato. Brajko HvaliÊ, nepoznato. Obrad MuπiÊ?,nepoznato. VukoviÊ, selo istoÊno od Vlasenice. MoguÊe je Ëitati i VukoliÊ, ali sliËno nije poznato.Kradivoj OkosaliÊ, nepoznato. Radaπin HrkoviÊ, nepoznato. Obrad VeseliÊ, nepoznato. Bilo Polje,danas postoji selo Bijelo Polje, jugoistoËno od Vlasenice. Po svom poloæaju spomen u ovom izvorumogao bi se odnositi na njega. BuduÊi da se 1485. u skupini obradivih zemljiπta u podruËju selaKutuzero i Paleæ nalazi i mezra Bilo Polje, onda se moæe odnositi samo na lokalitet Bijelo Poljejuæno od sela Kutuzero. NikoliÊ kao naselje danas ne postoji. Krajem XVI stoljeÊa, bilo je to manjeselo od sedam domaÊinstava. Spomen tom naselju do danas zadræao se u hidronimu NikoliÊ-potokjuæno od sela Kutuzero, zapadno od Srebrenice. ©ljivovo, zaselak sela Paleæ, jugozapadno odSrebrenice. Sedlari (SedlariÊ), zaselak sela OsmaËe, jugozapadno od Srebrenice. Istu ortografiju uosmanskom jeziku moæemo Ëitati kao BakiÊi i BaËiÊi. BakiÊi se nalaze istoËno od Vlasenice. I poredtoga πto postoje tri naselja BaËiÊi koja bi mogla doÊi u obzir, najprihvatljivjim rjeπenjem se Ëiniidentificirati ga sa BaËiÊima juæno od MiliÊa. ©tedra, u orginalu Iπtedra, selo zapadno od Srebrenice.Viπnjica, selo zapadno od Srebrenice. DubaËko, istoËno od Vlasenice. Koprivno, istoËno od Vlasenice.LehoviÊ, zaselak sela Babuljice sjeverozapadno od Srebrenice.

123

moæe reÊi da bitnijih odstupanja od onog prostora koji je definirao P.AneliÊ nema, izuzev moæda u izvoriπnom podruËju Zelenog Jadra.

Sva naprijed istaknuta sela su prije ili neposredno nakon 1463.godine, bila napuπtena. Stanovniπtvo je izbjeglo u sigurnija podruËja alije pravac moguÊeg migracionog kretanja nepoznat.

Iz popisa 1468./69. godine se vidi da je ova oblast potpuno pusta uprvoj deceniji osmanske vladavine. Nenaseljenost je opÊa karakteristikamnogih dijelova Bosne koje su Osmanlije kontrolirale odmah nakon1463. godine. Ukupan broj posebno ubiljeæenih pustih sela u Bosanskomsandæaku 1468./69. iznosio je 255 naselja. To je prema N. FilipoviÊuposljedica nekoliko faktora i to: unutraπnjih previranja u Bosni prije1463., Ëestih i dugotrajnih upada Osmanlija, osvajanja 1463., maarskeprotuofanzive krajem 1463., te otpora unutraπnjih snaga.10 UvaæavajuÊipodjednako sve navedene razloge, Ëini se da su se ipak razliËito reflektiraliu pojedinim krajevima, πto posebno do izraæaja dolazi u podruËju o kojemje rijeË. Od ukupnog broja posebno ubiljeæenih pustih sela na podruËjucijelog sandæaka (255) skoro jedna polovina (104) je otpadala na samotri nahije: TrebotiÊ, Uskopje i Laπvu. Uskopje i Laπva su 1464. godinebila najisturenija podruËja prema ugarskoj JajaËkoj banovini. CjelokupnopodruËje nahije Laπva, u gornjem toku istoimene rijeke, sjeverozapadnood Travnika, iako pod vojnom kontrolom Osmanlija, bilo je potpunopusto, dok ni jedno selo u srednjem i donjem toku Laπve nije. To upuÊujeda je stanovniπtvo ove dvije nahije bjeæalo, prije svega zbog nesigurnostiu zoni Ëestih sukoba izmeu Osmanlija i Ugara a ne iskljuËivo upovlaËenju pred Osmanlijama kako se Ëesto naglaπava. Utjecaj drugihfaktora, Ëini se, da je na tom podruËju zanemariv.

Nahija TrebotiÊ, u odnosu na Laπvu i Uskopje, bila je u znatnonepovoljnijem poloæaju. Odmah nakon pada srpske despotovine (1459.)Osmanlije su poËele ugroæavati znaËajnija mjesta Podrinja, Zvornik iSrebrenicu. Zvornik se nije uspio odræati pa je veÊ 1460. godine biozauzet. Ovaj punkt bio je vrlo vaæan i iz njega su polazili ostali pohodi utom dijelu Podrinja. Iz tih razloga πiri pojas lijeve obale Drine bio jepriliËno nesiguran. No i pored potpunog zauzimanja i zaokruæivanjateritorija pod kontrolom Osmanlija do sredine 1463., to se podruËje,

10 Nedim FilipoviÊ, Osvrt na poloæaj bosanskog seljaπtva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanskevlasti u Bosni, Radovi Filozofskog fakulteta, III, Sarajevo, 1965., str. 64-65.;

124

usljed Ëestih ugarskih protunapada, u narednoj godini nije moglosmatrati sigurnim. Nakon gubitka Jajca i sjeveroistoËne Bosne, u jakojugarskoj protuofanzivi 1464. g. uspostavljen je dugi odbrambeni pojasorganiziran u JajaËku i SrebreniËku banovinu, iz kojih su Ugri ugroæavalipodruËja preostala Osmanlijama. Posebno Ëesti pohodi tih godinaorganizirani su na Zvornik i Srebrenicu, a najteæi je opsada Zvornika1464. godine od ugarskog kralja Matije Korvina nakon Ëega je i Srebrenicabila u potpunosti poharana.11 U takvim historijskim okolnostima stepenopustoπenosti TrebotiÊa koji se naslanjao na navedenu oblast daleko jeveÊi (47 sela), gotovo koliko u obje naprijed spomenute nahije (61 selo).Tamo gdje je stanovniπtvo bilo zaπtiÊeno i sigurno, odræalo se i nakon1463. godine. Jedino naseljeno mjesto u njemu, selo SuÊeska, nalazilose neposredno uz tvravu, koja je pruæala sigurnost njegovim mjeπtanima.

Vlast u slivnom podruËju Zelenog Jadra potpuno se stabilizirala do1468. godine ali se, kao novonastala administrativna jedinica - nahija,oblast TrebotiÊa, meutim, nije dugo odræala kompaktnom cjelinom iveÊ od 1485. godine pod tim imenom se viπe ne spominje.12 Teritorijkoji je zahvaÊala podjeljen je izmeu susjednih nahija Osat i BirËe. Granicate dvije administrativne jedinice iπla je pribliæno do lokaliteta Vratnica,u srednjem toku Zelenog Jadra, tako da je podruËje uzvodno pripaloOsatu, tj. danaπnja sela Æedanjsko i Kutuzero, a BirËu sela nizvodno,©tedra, Viπnjica, Koprivno13 i druga.

2.KljuËevac ili KliËevac?2.KljuËevac ili KliËevac?2.KljuËevac ili KliËevac?2.KljuËevac ili KliËevac?2.KljuËevac ili KliËevac?

Postojanje utvrenog grada i posade u njemu potvreno jenavedenim izvorom iz 1468./69. a i u nekoliko kasnijih.14 Ono πto je,

11 Adem HandæiÊ, Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, GDI BIH, XVIII/1968/69.(1970.), Sarajevo, 1970., str. 154.;

12 ©abanoviÊ je bio miπljenja da je u potpunosti pripojena nahiji Osat. Meutim, kasnijiizvori daju mnogo jasniju sliku administrativne podjele navedenog prostora. Hazim ©abanoviÊ,Bosanski paπaluk..., str. 135.; Uporedi popis iz 1485., T. D., No. 18., i, Opπirni popis Bosanskog sandæakaiz 1604. godine. Obradila: Snjeæana Buzov, Sv. II, Sarajevo, 2000., str. 359-385., i str. 577.-623.;

13 Posljednja tri sela sa joπ nekim derbendæijskim selima iz donjeg toka Zelenog Jadra, A.BejdiÊ neopravdano pripisuje nahiji BarËe, vjerovatno zbog djelimiËne sliËnosti ortografije BirËe iBarËe. (Vidi: Alma BejdiÊ, Derbendæijska organizacija u Bosanskom sandæaku poËetkom XVII vijeka”,PII, XXII, 24 (1988.), Sarajevo 1988., str. 73.). Treba napomenuti da ih se ne moæe poistovjeÊivatijer se nahija BarËe nalazi u juænoj Srbiji, izmeu mjesta Nova Varoπ i Sjenica, a BirËe na podruËjuVlasenice u Bosni.

14 To su popisi iz 1485., 1489., 1516. i popis tvrava iz 1530. godine.

125

meutim, ostalo nerazjaπnjeno u potpunosti jeste pitanje pravog naziva.Pojavljivanje u historijskim izvorima predstavljalo je veliko otkrovenje,buduÊi da se u struËnoj arheoloπkoj i historijskoj literaturi za njega uopÊenije znalo niti se spominjao. To nameÊe i jedno drugo pitanje, nije litvrava sagraena nakon zauzimanja podruËja kojem je pripadao i nepredstavlja li potpuno novu utvrdu koju su Osmanlije sagradile poosvajanju tih oblasti? Najbolji odgovor mogu dati arheoloπka istraæivanjakoja bi po naËinu gradnje, osobinama materijala i drugim elementimapruæila adekvatan odgovor. BuduÊi da takvih pokuπaja nije bilo, namaostaje istaÊi neke druge momente na osnovu kojih se moæe suditi o tome.

VeÊina tvrava koje se u popisima XV i poËetkom XVI stoljeÊaspomiju, predstavlja veÊ zateËene utvrde. Nijedna, koliko je poznato,nije sagraena iznova poslije 1463. godine. Promatrano sa stanoviπtajezika, jasno se vidi da je rijeË predosmanskog porijekla, πto znaËi da suOsmanlije zatekle navedeni naziv a time i tvravu. Sam poloæaj utvrde injena sudbina krajem prve polovine XVI stoljeÊa govore, da je nastalana mjestu koje je, po odabiru lokaliteta za njih, viπe karakteristikapredosmanskog nego li osmanskog perioda u kome se vodilo raËuna oposadama na glavnim komunikacionim pravcima pa i moguÊoj gradnjinovih tvrava na njima.

P. AneliÊ je istakao da je grad po osobinama reljefa gdje se nalaziomogao nositi i naziv Sutjeska, πto se odræalo u nazivu obliænjeg selaSuÊeska.15 Ne iskljuËujuÊi takvu moguÊnost u ranijoj povijesti utvrde,moæe se reÊi da je takvo ime, ukoliko je postojalo, prije 1463. g. bilopotpuno potisnuto i zaboravljeno. Bilo da se radi o zateËenim dvojnimnazivima ili davanju novih, u osmanskim izvorima su redovno biljeæeniu obje varijante, kao npr.: “Fenarlk nam-i diger Kaπtel” (Fenarlik, drugimimenom Kaπtel) ili “Belgrad nam-i diger DlamoË” (Beograd, drugimimenom GlamoË). U mjestima gdje se radilo i o pojavi novih imena, saevidentno turskim porijeklom, ona su najËeπÊe samo prevoena naosmanski jezik, kao πto su Jezero (Golhisar-Grad jezero), Beograd(Akhisar-Bijeli grad)16 i sl. KliËevac za takvu vrstu adaptacije nije biopogodan i on je zadræao svoj raniji naziv. Tvrava je, po svemu sudeÊi,zateËena u vrijeme dolaska Osmanlija ali je u nedostatku srednjovjekovnih

15 Pavao AneliÊ, Ubikacija oblasti TrebotiÊa..., str. 176.-177.;

16 Istanbul, BBA, Maliyeden Mudevver, No. 540.;

126

pisanih spomenika bilo vrlo teπko doÊi do adekvatnog rjeπenja unjegovom Ëitanju iz osmanskih izvora. Otuda je, s obzirom naspecifiËnosti osmanskog jezika i razliËitih moguÊnosti Ëitanja, pa irazliËitih varijanti pisanja bilo vrlo teπko adekvatno razrijeπiti njegov pravinaziv. Zato se u odreenim fazama interesiranja za ovo utvreno mjestodolazilo do razliËitih rijeπenja. HistoriËari osmanisti su ga uglavnomdeπifrirali kao KljuËevac,17 dok je P. AneliÊ doπao do neπto drugaËijegnaziva - KliËevac.18

BuduÊi da je otkriven zahvaljujuÊi osmanskim izvorima, istaÊi Êemoneke specifiËnosti pisanja tog imena u njima. U viπe sluËajeva, ortografijaza pojedina mjesta uvijek nije pisana jednoobrazno. Doda li se tome iredovni izostanak dijakritiËkih znakova, onda deπifriranje nazivapojedinih mjesta, posebno onih koja danas ne postoje ili su manjepoznata, Ëini se joπ teæim. Isti sluËaj je i sa nazivom utvrenog grada uTrebotiÊu, Ëije ime se u osmanskim izvorima sreÊe u razliËitimvarijantama. U najstarijem izvoru koji ga spominje, ortografija je napisanaKljuËevac, (KljuËevaÊ) i drugaËije je i nije moguÊe Ëitati.19 - كلوجواج

U defteru iz 1485. godine, popisivaËi su ga registrirali znatno drugaËije,u formi جـــــــــــــــــوــــــــــــــــجــــــــــــــــيــــــــــــــــلك u kojoj je naziv najlogiËnije Ëitati kao “KliËeviÊ”20 πto bi uvarijanti prilagoenoj bosanskom jeziku moglo odgovarati KliËevcu.

Samo nekoliko godina kasnije, (1489.) ortografija je primila drukËijuformu كليجواج koja je u odnosu na prethodnu u zadnjem slogu dobila elifπto ju je vratilo u prvobitni oblik sa zavrπetkom na “vac”.21 Ovakav naËinse moæe Ëitati kao KliËevac.

Zabunu u moguÊe konaËno rjeπenje naziva unio je defter iz 1516.godine u kojem se pojavljuju dva oblika ove rijeËi i to kao: كليجوجه (KliËevÊe)

17 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk..., strane 42.,120., 134., 135. Nedim FilipoviÊ, Historijsko-geografski rjeËnik, period 1301.-1599., Sarajevo, 1980., rukopis u Arhivu BiH, str. 21.; Adem HandæiÊ,O organizaciji vojne krajine Bosanskog ejaleta u XVII stoljeÊu, sjeverna i sjeverozapadna ganica, PII, XXIII,24, (1988.), Sarajevo, 1988., str. 46.; Adem HandæiÊ, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo,1975., str. 39. (dalje: Tuzla i njena okolina...);

18 Pavao AneliÊ, Ubikacija oblasti TrebotiÊa...., str. 173-176.;

19 Istanbul, Ataturk Kutuphanesi (Belediye Kutuphanesi), Muallim Cevdet Yazmalari, T. D.,No. 0,76., fo.1,97, 156. (Rukopis prijevoda ovog deftera u Orijentalnom institutu u Sarajevu: AhmedS. AliËiÊ, Ramiza IbrahimoviÊ, Sumarni popis Bosne (1468./69.) Na isti naËin su je Ëitali i prevodiociovoga deftera.

20 Istanbul, BBA., T. D., No. 18., fo.111.;

21 Istabnul, BBA. T. D., No. 24., fo. 446.;

127

i كــــــــلــــــــيـــــــــجـــــــــواج (KliËevac).22 Tek 1530.23 godine nalazimo jednoobrazan naËin,povremeno prisutan i u ranijim izvorima iz 1489. na jednom mjestu, i1516. godine i to: كليجواج (KliËevac).

Kao πto se vidi problem nisu predstavljali samo vokali, nego ikonsonanti, πto je dodatno oteæavalo deπifriranje.

HistoriËari-orijentalisti su se opredijelili za varijantu iz najranijegizvora prema kojoj ga je moguÊe Ëitati jedino kao KljuËevac. P. AneliÊsmatra da je takav oblik u literaturu unio H. ©abanoviÊ i da je to posljedicateπkog deπifriranje navedenih izvora. Miπljenja smo da je na izbor prvogoblika utjecao neπto πiri splet okolnosti a ne samo navedeni razlog. Podtim prije svega podrazumijevamo nedostatak dovoljnog broja izvora izkojih bi se mogle uoËiti sliËnosti koje su upuÊivale i vodile ka izvornomnazivu. Druga okolnost, koja se Ëini presudnijom, je to πto gasrednjovjekovni izvori nisu spominjali niti je u historijskoj literaturi biopoznat, te je prvi oblik vjerovatno smatran ispravnijim i najbliæimzateËenom imenu. KoristeÊi preteæno defter iz 1468. godine isti oblik suprihvatili N. FilipoviÊ24 kao i A. HandæiÊ.25 Na osnovu tog izvora svakodrugo rjeπenje i nije bilo moguÊe.

Kako danas raspolaæemo izvorom viπe, ranije potpuno nepoznatim,koji je moguÊe Ëitati jedino kao KliËevac,26 moæe se zakljuËiti da seortografija vremenom pribiæavala izvornom obliku imena, zahvaljujuÊimoæda i utjecaju domaÊih ljudi ili samim uËeπÊem u popisima. U svimvarijantama od 1485. godine prvi slog je bio jednoobrazan “KliË... كــــلـــــيـــــج”tako da je prvobitni oblik “KljuË... كلوج” iz 1468. godine moguÊe, posljedicanesnalaæenja pisara.

To su do danas jedini pisani tragovi o nazivu ovoga grada, koji sukako se vidi iz popisa u popis postajali jednoobrazniji.

Koliko naziv toliko je i njegov lokalitet u struËnoj arheoloπkoj ihistorijskoj literaturi bio potpuno nepoznat. P. AneliÊ je 1975./76.

22 Istanbul, BBA. T. D., No. 56., fo. 1. i fo. 125.;

23 Istanbul, BBA., Maliyeden Mudevver, No. 540., fo. 1 i 13. Ovaj izvor bio je povod da se ovadilema razjasni na malo viπe prostora.

24 Nedim FilipoviÊ, Historijsko-geografski rjeËnik..., str. 21.;

25 Adem HandæiÊ, Tuzla i njena okolina ..., str. 39.; Isto: O organizaciji vojne krajine..., str. 46.;

26 Ovaj oblik koriπÊen je i u dva novija rada. Vidi: Aladin HusiÊ, Tvrave Bosanskog sandæakai njihove posade 1530. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju 49/1999, Sarajevo, 2000., str. 212.(dalje: Tvrave Bosanskog sandæaka...); Isto: O imamskoj sluæbi u tvravama Bosanskog sandæaka u 15. iprvoj polovini 16. vijeka, Novi Muallim, God. 1, br. 4., Sarajevo, 2000., str. 93.;

128

godine obavio terenska istraæivanja na podruËju Srebrenice i Vlasenice.27

Detaljnom provjerom na terenu, provjerom topografskih karata, zatimkod mjeπtana u okolnim selima, ustanovio je da je u lokalnoj upotrebijedino naziv KliËevac i zakljuËio da je to izvorni oblik koji se u potpunostiuspio saËuvati dok je oblik KljuËevac rezultat teπkog Ëitanja osmanskogpisma. Raznolikost oblika ortografija u izvorima ne daje potvrdu jednomdijelu takvog zakljuËka, ali se nametala kao vaæna poteπkoÊa u konaËnomrjeπenju ovog naziva.

Topografski znak ruine i njen naziv KliËevac unesen je i uaustrougarske karte. To znaËi da je takav oblik zateËen i austrougarskomokupacijom 1878. godine.28 Sam lokalitet grada se nalazio nedaleko oddanaπnjeg sela SuÊeska, na desnoj obali Zelenog Jadra.29

Na osnovu naprijed istaknutih osmanskih izvora, posebno terenskogistraæivanja P. AneliÊa jedino opravdanim moæe se smatrati nazivKliËevac.

3. KliËevac nakon pada pod osmansku vlast3. KliËevac nakon pada pod osmansku vlast3. KliËevac nakon pada pod osmansku vlast3. KliËevac nakon pada pod osmansku vlast3. KliËevac nakon pada pod osmansku vlast

Nakon potpune stabilizacije vlasti u Bosanskom sandæaku saËinjenje njegov popis 1468. a time i oblasti TrebotiÊa sa njegovim srediπtemutvrenim KliËevcem u kojem se nalazila posada. Vjerovatno je onasmjeπtena odmah po osvajanju tvrave, ali se o tome za sada ne moæeniπta odreenije reÊi. S obzirom na veÊ naprijed istaknute historijskeokolnosti oko 1463./64., osnovano se moæe pretpostaviti da je brojvojnika nadilazio broj onih koji su 1468. godine registrirani kao timarniciπto vrlo Ëesto predstavlja samo dio vojnog potencijala smjeπtenog upojedine tvrave, posebno u prvim godinama nakon njihovog zauzeÊaod strane Osmanlija. Stoga ne iznenauje Ëinjenica da je u KliËevcu1468. godine bilo smjeπteno samo 24 mustahfiza timarnika. Zapovjednikte prve posade bio je Resul i za svoju sluæbu dobio je timar od 5449 akËi.

27 Tih godina objavljena je i serija pod nazivom “Karavan” koju je emitirala ondaπnja TelevizijaBeograd, za koju je novinar Milan KovaËeviÊ napravio reportaæu o ruπevinama KliËevca. (Vidi: P.AneliÊ, Ubikacija..., str. 173.).; Do podataka o KliËevcu objavljenih u emisiji kao i onih do koje jeprikupio P. AneliÊ, doπlo se zahvaljujuÊi Jusufu HasiÊu tadaπnjem direktoru Banje Guber i SalihuSalihoviÊu, tadaπnjem potpredsjedniku Skupπtine opπtine Srebrenica.

28 K.u.K. Militargeographisches Institut, Zone 29 Col. XX, 6362 Vlasenica und Srebrenica,(razmjer 1:75.000) ;

29 Pavao AneliÊ, Ubikacija oblasti TrebotiÊa..., str. 176.-177.

129

Iz nepoznatih razloga naslijedio ga je jajabaπa Ajdin 01. zu-l-hidædæeta876. (10.02.1472.) godine. Njihov posjed saËinjavala su sela: Cerovica,Daljegoπta u nahiji Osat, zatim selo SuÊeska sa mezrama (obradivimzemljiπtima) Kutuzero, Æedanjsko, KliË, Dubrovine, u nahiji TrebotiÊ.Posljednja predstavljaju i prostor u neposrednoj blizini same tvrave.

U vojnoj strukturi timarskih posada dizdari su redovno imali svojezamjenike (Êehaja ili kethuda), koji su ih po potrebi mijenjali ali im je toujedno bila i priprema za unapreenje u rang zapovjednika. Takvufunkciju u KliËevcu vrπio je Êehaja Dogan i uæivao je sela Dobrak, diosela Brezovice i Karin, u nahiji Osat, juæno i jugoistoËno od Srebrenice.Iz tih sela na ime rente njemu je pripadalo 2176 akËi.

SljedeÊa, obavezna sluæba koju je imala gotovo svaka tvrava i posada,uz moguÊe rijetke izuzetke, bila je imamska, koju je za ovu posaduobavljao Hamza-fakih. On je zajedno sa joπ dvojicom suvlasnika uæivaosela Klokotovac dio BrodËica, BeroπeviÊi, (Osat), D. Vrelo (Vratar) iPodbukovica. Ukupan rentni prihod iz ovih sela iznosio je 6119 akËi.Koliko mu je pripadalo nije potpuno jasno, ali se, s obzirom na brojsuvlasnika, moæe uzeti oko 2000 akËi. On je ovu sluæbu obavljao najkraÊedo 1477. godine.

U okviru ove posade postojala je i tobdæijska sluæba. Nju su obavljalabraÊa Radivoj i Ifko?. Poslije smrti Radivoja, u sluæbi ga je naslijedioponovo nemusliman, Jovan PohvaliÊ. Zbog zanemarivanja sluæbe, Ifkoje izgubio vojniËki status, pa su umjesto njega primljeni Vukaπin i njegovbrat Ëije ime nije poznato. Ma koliko se Ëinila neuobiËajenom i bez obziraπto nije Ëesta, ova pojava je dakle prisutna u posadama tvrava veÊ 1468.godine. Ona nas upuÊuje i na to da je rijeË o lokalnom stanovniπtvu,najvjerovatnije iz uæeg podruËja Srebrenice, ali i da su navedeni veÊ ranijebili na tim sluæbama, u ovoj ili nekoj drugoj utvrdi uæeg ili πireg podruËjaSrebrenice. BuduÊi da se radi o sluæbi za koju je neophodna neπtosloæenija edukacija i u koju je izbor vrπen po stroæijim kriterijima, moralose raditi o veÊ dobro obuËenim i provjernim tobdæijama, koji suporodiËnu i vojnu tradiciju nastavili i nakon 1463. godine, istina ne takodugo. Sve naprijed istaknute promjene izvrπene su u vrlo kratkomrazdoblju, do 13. novembra 1471. godine.

Po nadoknadi koju su dobijali njeni Ëlanovi ona se tih godina upogledu visine iznosa prihoda sa dodjeljenih lena nije razlikovala od

130

ostalih posada u sandæaku. Iz onoga πto se moæe vidjeti, najmanjipojedinaËni timar iznosio je 1900 akËi, dok su i kolektivni, u podjeli nabroj suvlasnika, iznosili 1900 akËi pa i viπe. U ovom sastavu, uz rijetkepromjene, posada je ostala negdje do 1477. godine. Izuzev veÊspomenutih, umjesto umrlih Mustafe i ©ahina dovedeni su drugi ljudi,dok je Dursun zbog ubistva izgubio status vojnika i na njegovo mjestodoveden je Alija iz LefËe.30

Kako je do narednog spomena u izvorima doπlo do izvjesnihadministrativnih promjena i TrebotiÊ bio podijeljen, KliËevac se naπaou oblasti koja je pripala nahiji Osat. Potpunija stabilnost πireg prostorauËvrstila je te promjene na duæi vremenski period.

Iako neznatno, izgleda da se stabilizacija prilika i uËvrπÊivanje vlastiipak djelimiËno odraæavala i na brojno stanje u KliËevcu. Godine 1485.posada je imala neπto manji broj timarnika, njih 20 na Ëijem Ëelu se kaodizdar nalazio Ahmed sa prihodima od 5122 akËe iz sela Osatnica i CrniVrh u nahiji Osat. ∆ehaja mu je bio Jusuf, sa timarom znatno manjim uodnosu na svog prethodnika, u iznosu od 1630 akËi u selu Kupnice?.Imam Junus uæivao je selo Zgonje iz kojeg je na ime timara ubirao 1562akËe. Od drugih sluæbi treba joπ spomenuti tobdæijsku koju je obavljaoHoπkadem i jednog buljukbaπu Karagoza, koji su sa svojim suvlasnicimauæivali sela Brloænik (nahija Vratar) i Dobrak (Osat). Od 1485. godinetimari ove posade nisu bili tako visoki kao 1468. Izuzev dizdaru svimdrugim posadnicima sume su znatno umanjene.31 Smanjenje brojaposadnika i iznosa koje su primali za vojniËku sluæbu reflektirali su se nabroj naseljenih mjesta koja su bila uglobljena u timare ove posade. Natakve promjene mnogo viπe se ipak odrazila revitalizacija privrede,

30 Istanbul, Ataturk Kutuphanesi (Belediy Kutuphanesi), Muallim Cevdet Yazmalari, T. D.,No. 076, fo. 97-99.; Prvu posadu saËinjavali su joπ: Hamza, Karagoz, Balaban (i uæivali dio BrodËiÊa?-nahija Osat), drugi Karagoz (Ljeskovik, Bobetnica?-Osat), Mahmud (Æabokvica-Osat) Jusuf (SidaËe,Odrat-Osat, NoæiÊi-nahija Vratar), Anadolac (Anadolu) Alija, drugi Alija, Klokotovac-dio BrodËica,BeroπeviÊi-Osat, Donje Vrilo, Podbukovica-Vratar), Hamza, Karagoz (–urevica i VuÊebil?-Osat)Hizr (Grabovik-drugi dio, Jasenica- Vratar, MrËevo,

Podlaznica, dio Luka, Godomilje) Jusuf iz Toplica (Podæeplje-Vratar, Zgonje-Osat) Ishak iHamza (Barnik, Podstranje-Vratar dio Zgonja, Pridvorica drugim imenom Osatnica-Osat), Mustafa,Ismail i Dursun (Stari Brod, drugim imenom Milin Do, Podvidova Gora, Ljubomiπlje-Vratar, PeruËica-Osat), Ismail (Pridol-Vratar), Mustafa i ©ahin (Obrat, Toplice-Osat)

31 Istanbul, BBA., T. D., No. 18., fo. 111-112.; Ostatak posade saËinjavala su sljedeÊa lica:Murat, Mustafa, Vukaπin, Mahmud, Alija, Alija KovaË, Ishak, Ismail, Hamza, Balaban, Karagoz,»elebi, Iskender, Isa i Gazi.

131

odnosno poljoprivrede kao njenog dominantne grane, Ëijim poveÊanjemproizvodnje je manji broj sela mogao izmiriti naturalne obaveze premamustahfizima tvrave. Zato su, osim sela Brloænik, sva naselja iz susjednogVratara, u odnosu na 1468. godinu bila osloboena obaveza premaKliËevcu a preostale potrebe posade podmirivane iz prihoda sljedeÊihsela s podruËja Osata: Osatnica, Crni Vrh, Kupnica?, Zgonje, Raduice(moæda danaπnji RadovËiÊi), Dobrak, BrodËiÊi, mezre Simun, PeruËica,DraæeviÊi?, ©ljivice, Daljegoπta, Brankovo i Ostojak.

SljedeÊi podatak o ovoj tvravi potiËe iz 1489. godine. Njena posadabrojËano je ostala ista sa neznatnim promjenama u sastavu ali potpunoistom komandnom strukturom, znaËi dizdar Ahmedom, ÊehajomJusufom i buljukbaπom Karagozom. Ranijeg imama zamjenio je noviimam Hamza sa istom visinom timara i selom koje je uæivao njegovprethodnik. Ko je te godine vrπio tobdæijsku sluæbu nije sasvim jasno, alije ona i dalje postojala buduÊi da se spominje i kasnije.32

Do kraja XV pa ni poËetkom XVI st. nisu uoËljive bilo kakveznaËajnije promjene kako u pogledu poveÊanja ili smanjenja tako ni ustrukturalnom smislu. Od ostalih posadnika, po svojim funkcijama i daljese izdvajaju dizdar Mustafa Arnaut (5012 akËi-Kutizero, Osatnica), Junuskethuda (1625), imam Abduldæemil (1400 akËi- G. Zgonje, Osat), tobdæijaIskender, (zajedniËki timar) serbuljuk Orhan, sin Balabana (1478 akËi,PeruËica).33 Nakon 1516. godine Orhan je unaprijeen u Êehaju.

Razdoblje spoËetka 16. stoljeÊa je, moæemo reÊi u znaku mirovnihugovora s rivalom Ugarskom Ëiji su interesi prisustvom Osmanlija znatnopogoeni. Dugogodiπnji rivalitet i viπedecenijsko vojno konfrontiranjedonekle je splasnulo u prvih decenijama 16. stoljeÊa, potaknuto Ëini seviπe drugim razlozima nego stvarnom æeljom za trajnijim mirom. Nougovori iz 1503. i 1519. godine barem deklarativno su nagovjeπtavalineko mirnije razdoblje izmeu suparnika Ëiji interesi su se prelamali napodruËju Bosne i samog TrebotiÊa, koji je bio Ëesto izloæen vojnimakcijama. Novi kurs znaËio je izvjesno olakπanje i za KliËevac, koji baremkada su timarnici u pitanju ipak nije biljeæio promjene veÊ ustaljenog

32 Istanbul, BBA, T. D., No. 24., fo. 446-450. ;

33 Istanbul, BBA., T. D., No. 56., fo. 125.-126. ; Preostali Ëlanovi posade bili su: Alija, sinSarudæe, Berrak, Ejnebegi, Islam, Jahja i Abdi - sinovi Mustafe, Iskender sin Ibrahima, Ilijas Alije,Ajas Alije, Mehmedi iz Moreje (Moralu), Mehmed, Arnaut, Mehmed, sin Mustafe, Hasan, sinBalabana, Halil sin Karagoza, Husejn, sin Karagoza i Iskender, sin Hamze.

132

vojnog kontigenta Ëak ni u vrijeme dolaska Sulejmana Zakonodavca naprijesto i njegove odluËnosti da bez obzira na ugovore svoga prethodnikakrene u konaËno uklanjanje ugarskog prisustva juæno od Save. I poredtoga KliËevac je joπ predstvaljao dio odbrambenog sistema ustanovljenogtokom druge polovine 15. stoljeÊa te je u njemu i poslije pada JajaËkebanovine 1527. i 1530. godine ostala stacionirana brojËano gotovo istaposada od 19 mustahfiza34 meu njima sedam iz prethodnog sastava(1516.).35 Ovo bi moglo ukazivati na njen ne baπ veliki znaËaj kako pobroju tako i po obnovi njenog sastava. Formacijska postava posade bilaje potpuno identiËna i promjene bilo koje vrste nisu uoËljive baremkada se tiËe onog dijela koji je obuhvaÊen ovim popisom. Ipak, nekesluæbe kao πto su imamska ili tobdæijska ostale su nenaglaπene kao πto sedeπavalo i ranije. Ali su zato precizirane druge obavezne sluæbe sa nosiocimai njihovim lenima. Tako su timar dizdara Mahmuda od 5012 akËi Ëinila susela Razdol, Kutizero, (Vratar) Crni Vrh, Obojak, Gostilj i SidaËe. Orhan jeobavljao sluæbu Êehaje do 10. ramazana 943. (20.2.1537.) godine, akasnije, poslije smrti, zamijenio ga je Piri. Kako su do 1516. visine timaraove tvrave stabilizirane, tako ni 1530. godine nisu doæivjele znaËajnijekorekcije. Od ostalih Ëlanova posade, osim navedenih, samo je jedanuæivao polovinu osnovnog timara, dakle 700, a svi ostali po 1400 akËi.

Stalnost posade nije viπe tako evidentna i njen sastav izmeu 1530.i 1540. g. u odnosu na prethodne bitno je promjenjljiv. Izgleda da jenastupilo izvjesno opuπtanje i labaviji odnos spram vojniËke sluæbe. Dali su tome doprinijele prilike ili je kontrola, veÊa tako da su i rotacije napojedinim sluæbama bila ËeπÊe. Bilo πto da je u pitanju, KliËevac u odnosuna druge nije predstavljao nikakav izuzetak i te pojave su prisutne i udrugim tvravama. Ipak, pojedine napomene upuÊuju na izvjesnoopuπtanje i nemar spram sluæbe. Smjene su bile mnogo ËeπÊe negoli seto moæe vidjeti u ranijem razdoblju. U razlozima zbog kojih je ponekadtimar oduziman pojedincima nalazimo i sljedeÊe sluËajeve: napustiosluæbu, ne obavlja sluæbu, Ëak i zbog toga πto “pravi razdor”.

I ako regrutiranje lokalnog stanovniπtva u posade ne predstavljanovinu, u tvravama to postaje ËeπÊa praksa. U vojnu sluæbu stupio je

34 Ova posada ukratko predstavljena je i u jednom drugom kontekstu. Vidi: Aladin HusiÊ,Tvrave Bosanskog sandæaka..., str. 212.;

35 Alija, sin Sarudæe, Islam, Orhan sada Êehaja, Ilijas Alije, Ajas Alije, Mehmedi iz Moreje iMehmed Arnaut.

133

“Boπnjak Kurd”, koji je nanovo preπao na islam a od 1539. godine senalazio na sluæbi u KliËevcu.36

Historijske okolnosti krajem prve polovine XVI st. bitno su serazlikovale od onih krajem XV ili poËetkom XVI stoljeÊa. U znatnoizmijenjenim prilikama Ëetrdesetih godina tvrava KliËevac viπe nije imalavojnog niti strateπkog znaËaja pa je i posada ukinuta. Tako poËinjedugotrajni proces obruπavanja i postepenog propadanja ove utvrde.

ZakljuËakZakljuËakZakljuËakZakljuËakZakljuËak

Ovim smo na temelju koriπÊene arhivske grae pokuπali upotpunitiranije istraæivaËke pokuπaje i skrenuti paænju na osnovne historijsketokove na prijelazu dva stoljeÊa u oblasti TrebotiÊa i time proπirili osnovuza dalja prouËavanja.

Historijske i druπtvene mijene tokom druge polovine 15. i poËetkom16. stoljeÊa imale su negativnog odraza na podruËju TrebotiÊa. Tepromjene nisu iπle u pravcu afirmiranja, naprotiv, ovu su oblastpotiskivale na marginu zbivanja, πto je, u konaËnici, rezultiralo podjelomizmeu susjednih Osata i BirËa. »ini se da je to posljedica evidentnogmigracionog kretanja nastalog polovinom 15. stoljeÊa. U tim procesimapostepeno je slabio i znaËaj utvrde KliËevac koja je podjelom matiËnogprostora jednim dijelom pripojena susjednom administrativnompodruËju, nahiji Osat. Prvobitno namijenjena uloga upravnog i vojnogcentra bila je privremenog karaktera. Kao upravni centar najvjerovatnijeprestao je postojati podjelom teritorija TrebotiÊa, ali je kao vojni punktzadræan neπto duæe, do pred kraj prve polovine 16. stoljeÊa

Trebotic and fortress Klichevac during the OttomanTrebotic and fortress Klichevac during the OttomanTrebotic and fortress Klichevac during the OttomanTrebotic and fortress Klichevac during the OttomanTrebotic and fortress Klichevac during the Ottomanreignreignreignreignreign

Written medieval sources did not give enough and complete identi-fication of the medieval district of Trebotic, which was mentioned bydifferent charters and letters from the period between 1326-1426. But,for the reconstruction of history the big mystery was fortress Klicevac,

36 Istanbul, BBA., MMV., No. 540., fo. 13.;

134

which appeared in the sources only in the middle of the 15th century.Identification of the locality and the name of the region are not clear.Research done by H. Sabanovic gives a good basis for further research.P. Andjelic, because of shortage of written material and only based ongeographical and field research, gives dwellings of the medieval districtand town Klichevac.

The mentioned district lay around river Zelenog Jedra.

After the fall of Ottoman Empire, that region has retained localadministration as a district with the same diapason as earlier.

According to a register in the year 1468/69 in the middle ages thisregion was quite populated with 48 villages and another four smallerones. Because of big uncertainty on the borderline, most of occupantsleft this region. As the only place which was populated in 1468/69 inTrebotic, was the village Suceska close to a fortress town which hadgarrison- armed forces.

When a new power was established there, the region Trebotic didnot totally unite with Osatu, rather it was divided between neighbour-ing districts, Osat and Birch. Border between the two districts was onthe middle of the river Zelenog Jedra, near the cliff Vratnica. The uppercourse of the river Zelenog Jadra falls to Osatu, while the lower part toBirach.

In the region of Trebotic there was a medieval castle which played avery important role in the political and military life of the region. Histo-rians came over to the name of ‘Kljuchevac’ for this district, mainlybecause of the available sources that have been used from the recordsof year 1468/69. They did not take into account alternative options,which were offered in 1468. In more detailed research of Podrinje, andbased on field research by P. Andjelic, it was discovered that Klichevacis the only known name of this medieval town.

Analysis of some of Ottoman written sources totally justified thisconclusion.

When the fortress fell to the Ottoman rule 24 members of the gar-rison were placed in it. Apart from that there were temporary adminis-trative centers for the region. After the 16th century fortress did nothave any more significance, occupants left it in 1540 and castle was leftto be ruined by time.

135

Samija SariÊSamija SariÊSamija SariÊSamija SariÊSamija SariÊ

©EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA©EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA©EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA©EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA©EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURA1863-1917.1863-1917.1863-1917.1863-1917.1863-1917.

Kemure, poznata sarajevska porodica, prema pisanju ©ejha SejfudinaFehmija ef. Kemure, doπli su sa Sultan Fatihom u Bosnu kao komordæije,a bili su rodom iz sela Kjumurkjoja u Brusanskom vilajetu. Dugi nizgodina stanovali su u mahali Koπevo, a zatim u mahali Gerdeni HadæiHusein na Vratniku te u Gazi Mehmed-begovoj mahali zvanoj Bistrik.

©ejh Sejfudin Fehmi efendija Kemura, vjerouËitelj, knjiæevnik, pisaci neumorni istraæivaË historije Sarajeva iz vremena turske vladavine, roenje na Bistriku 1863. (22. πa‘bana 1280.), a æivio do 14. septembra 1917.godine u Sarajevu.

UËio je saraËki zanat, kojim se bavio i bio dobro priznat majstor injegov otac Alija Kemura. Nakon oËeve smrti preπao je kod djedaIbrahima Kemure te iπao u mekteb i uËio pred h. hafizom Ibrahimomef. Luledæijom do okupacije tj. do 1878. a od 1884. godine pred h.Abdulahom ef. DæihanoviÊem u narodu prozvanim Stuparom. Nekovrijeme poslije smrti djeda Ibrahima Kemure, kako navodi u svojoj kratkojbiografiji “Moj æivotopis”, bavio se i ekmekËijskim zanatom radeÊi kodRiste CvijanoviÊa, a kasnije je nastavio uËiti saraËki zanat, koji je zavrπioza tri godine kod Muπe BajraktareviÊa.

Uz izuËavanje saraËkog zanata, Kemura je stalno uËio i kako samkaæe od djetinjstva se interesirao za proπlost Bosne i Boπnjaka te je ranopoËeo pisati, najprije na turskom a potom na bosanskom jeziku. Svojimpravim uËiteljem smatrao je hadæi-Abdulaha ef. DæihanoviÊa-Stupara.On ga je pored ostalog uveo i u nakπibendijski derviπki red. Poslije smrtinjegova uËitelja postavljen je za muallima. Bio je kratko vrijeme i πejhJedilerske tekije, a to mu je bila prva znaËajnija sluæba, koju je obavljao.Godine 1905. postao je bibliotekar (hafizi-kutub) u biblioteci Carevedæamije. Biblioteka je bila u veoma nesreenom stanju, ali ju je marljivimradom sredio i uËinio svakome pristupaËnom. U ovoj biblioteci je radio

136

do 1914. godine. U isto vrijeme bio je vjerouËitelj na Srednjoj tehniËkojπkoli i Velikoj realki Franje Josipa I u Sarajevu. Godine 1914. i 1915.proveo je kao vjerouËitelj na ove dvije πkole da bi 1916. godine biopremjeπten u sarajevsku ruædiju - II djeËaËku narodnu osnovnu πkolu.Na ovoj πkoli radio je, vrlo kratko, kao uËitelj orijentalnih predmeta od17. aprila 1916. godine do svoje smrti.

Za Kemuru je bilo presudno sluæbovanje u biblioteci Osman ©ehdief. Kjutubhana, biblioteci Careve dæamije od 1905. do 1914. godine.RadeÊi u ovoj ustanovi imao je priliku doÊi u dodir sa brojnim historijskimizvorima, koji su privukli njegovu paænju. Dobar dio historijskog materijalkoji se nalazio u sidæilima (protokoli πerijatskog suda u Sarajevu)kutubhane (biblioteke) Careve dæamije objavio je i time svoje imeovjekovjeËio, a nauci na taj naËin uËinio veliku uslugu. Svojimhistoriografskim radom osvjetlio je veliki broj tamnih stranica u naπojhistoriji. Njegova djela, koja su do njegove smrti objavljena najbolji sudokaz koliko je uËinio za proπlost Bosne.

DruæeÊi se sa Muhamedom Enverijem ef. KadiÊem, strastvenimsabiraËem historijske grae o Bosni i Hercegovini, Kemura se poËeobaviti istraæivanjem historije sarajevskih dæamija iz osmanskog vremena.U radu ”Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turske dobe” (GlasnikZemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine XXII. 1. 1908.) opisao je ipriloæio crteæe preko πesdeset sarajevskih dæamija, veÊim dijelom sa lijeveobale Miljacke, jer se rodio i stanovao u Gazi Mehmed-begovoj mahali(Bistrik) πto ga je moglo opredijeliti da veÊinu dæamija opiπe upravo sa

Mesdæid hadæi Mustafe Haradæije u Hadæiabdinici

137

ovoga dijela grada. PrikazujuÊi njihovu historiju, dao je i natpise idokumente iz sidæila, koji su se na te dæamije odnosili.

Uz opis sarajevskih dæamija dao je opis i crteæe i drugih vjersko-prosvjetnih i humanitarnih ustanova u Sarajevu (tekije, medrese, mektebi,musafirhane, Ëesme, mostovi, turbeta i znamenitiji mezari).

Poznanstvo sa dr. ∆irom Truhelkom uvelo ga je meu saradnikeGlasnika Zemaljskog muzeja. Tim okolnostima treba zahvaliti da je KemuranajveÊi dio svojih radova upravo objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja.Prvi njegov prilog, u Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1908. godine, bio jeprijevod “Iz Sejahatname Evlije »elebije”. Ovaj izvadak preveo je Kemuraiz carigradskog izdanja, πto ga je priredio Ahmed Dæevdet efendija, aizdalo ga je uredniπtvo “Igdama” 1897. godine.

Ova Sejahatnama je jedan od najznaËajnijih putopisa o Bosni, kojuje napisao poznati turski putopisac Evlija »elebija, koji je za valije MilikAhmed-paπe u dva navrata putovao u Bosnu od 1658. do 1660. i drugiput 1664. godine. Kemura je iz ovog opseænog djela preveo samo onapoglavlja, koja su se odnosila na Bosnu.

U istom broju Glasnika Zemaljskog muzeja iz 1908. godine Kemuraopπirno opisuje Carevu dæamiju. Ovaj rad je dopunjen sa sedamnaestslika, dvije tabele i nekoliko berata.

“U dvoriπtu Careve dæamije mehrum Osmana ©ehdi ef. Kjutubhana”je djelo od Kemure πto je izaπlo 1916. godine u kojem nam pisac dajekratak historijat ove biblioteke od njenog osnivanja pa do zatvaranja1914. godine (vjerovatno zbog rata).

©ejh Kemura je sabrao pjesme (ilahije i kaside) jedanaestoricepjesnika muslimana, koje je sredio i objavio. Uvodni dio napisao je dr.Vladimir ∆oroviÊ. Ova knjiga je izaπla u Sarajevu 1912. godine podnaslovom: Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII XVIIIund XIX Jahrhundert, a izdao ga je Bosansko- hercegovaËki zavod zaprouËavanje Balkana u Sarajevu.

U knjizi Sarajevske muftije ocrtao je ©ejh Kemura æivot i rad sarajevskihmuftija od 1519. pa sve do 1916. godine. Prikupljao je podatke i osarajevskim kadijama, ali koliko se zna nije ih objavio.

Treba naglasiti da se Kemura nije ograniËio samo na prouËavanjehistorijske grae, koja se odnosila na muslimanske ustanove, on jeuporedo prouËavao i proπlost pripadnika drugih konfesija.

138

Tako je u Ëetvrtoj knjizi Glasnika Zemaljskog muzeja od 1909. godine,Kemura objavio devet turskih dokumenata (1703.-1830.), koji se odnosena historiju bosanskih katolika pod naslovom: “Turski dokumenti zapovijest bosanskih katolika iz sidæila kutubhane Careve dæamije uSarajevu”.

»lanak pod naslovom “Stara hriπÊanska crkva u Sarajevu” πtampanje u treÊoj knjizi Glasnika Zemaljskog muzeja od 1911. godine u komenam Kemura iznosi razne biljeπke iz turskih historijskih djela i sidæilakutubhane Careve dæamije, πto se odnose na gradnju ove crkve.

Takoer u treÊoj knjizi Glasnika Zemaljsskog muzeja od godine 1912.objelodanio je Kemura s dr. Vladimirom ∆oroviÊem 27 dokumenata zahistoriju pravoslavne crkve XVIII i XIX stoljeÊa (1763.-1856.).

Prvi srpski ustanak pod Karaorem od 1804. do 1862. je knjiga nastalaprevoenjem turskih izvora, gdje su objelodanjeni u originalu i prijevodumnogi fermani, bujurldije i drugi zvaniËni dokumenti, koji se odnose naustanak, a nalazili su se u sidæilima. Uz ovu dokumentaciju pisac je koristiotursku literaturu, koja se odnosila na srpski ustanak.

Posljednje njegovo djelo je: Biljeπke iz proπlosti bosanskih katolika injihovih bogomolja po turskim dokumentima gdje su objelodanjena Ëetrdeseti dva dokumenta. Ovo je ustvari proπiren rad objavljen 1909. godine uGlasniku zemaljskog muzeja. Dobar dio novih dokumenata naπao je ifotografirao u kruπevskom manastiru dvorski savjetnik dr.∆iro Truhelka,te od svakog fotografiranog dokumenta ustupio po jedan primjerakKemuri, a neke mu je opet donio iz manastira Sutjeska prof. dr. fraFranjo BlaæeviÊ. Prvi je dokumenat ahdnama (oprosna povelja) sultanaFatiha Mehmeda II od 28. maja 1463. godine. πto ju je izdao na Milodraæjufra Anelu ZvizdoviÊu, a posljednji ferman sultana Abdul-Medæida izgodine 1858.

Sarajevski list broj 227 od 15. septembra 1917. godine u rubrici”Sarajevske vijesti” objavio je: “NoÊas je umro ovdaπnji vjerouËitelj iknjiæevnik Sejfudin ef. Kemura, te mu je prije podne bila dæenaza.Rahmetlija je, koji je veÊ poboljevao dvije godine, preveo mnoge povijesneradnje iz turskog jezika, koje su izaπle u Glasniku Zemaljskog muzeja.

Dva dana nakon smrti ©ejh Sejfudina ef. Kemure, HamdijaKreπeljvakoviÊ, poznati historiËar, istraæivaË, pisac i publicista, poznavalaci prijatelj umrlog, dao je πiri opis njegovog nauËnog djela u Sarajevskom

139

listu broj 227, od 17. septembra 1917. godine, a koji smo ovom prilikomkoristili. Na kraju svog osvrta KreπevljakoviÊ piπe, citiramo: “Iz bolnicedo Begove dæamije dopratiπe ga aci ovdaπnje realke s profesorskimzborom. Ispred uËiteljstva grada Sarajeva bio je ©efkullah ef. HusakoviÊ.Poslije dæenaze-namaza odnesoπe ga na Hambinu carinu gdje je pokopanpored svoje majke.”

Nad njegovim mezarom saËuvan je samo uzglavni niπan, izraen odkamena miljevine, sa Ëatal--turbanom ispod kojeg su ukrasi. Natpis uuklesan je u deset redaka u lijepom nesh pismu.

“PomoÊ je od VjeËnog (Boga). Umrli πejh Sejfudin Fehim-efendijaKemura, sin Alijagin, poznati historiograf, autor mnogobrojnih djela islatkorjeËivi pjesnik, umro u petak 28. zilkade 1335. godine” (17.septembar 1917.)

©ejh Sejfudinu Kemuri je Muhamed KadiÊ spjevao jedan kronogram,koji je zabiljeæio u svom Zborniku.

140

“On (Bog) je vjeËan. Sejfudin Fehmi-efendija, poznat kao ©ejhKemura.

U ovoj godini je zavrπio svoj æivot

Pjevao je pjesme i kronograme u ebdæedu,

Pa je i time sebi saËuvao trajnu uspomenu.

Kronogram smrti izreËe mu Enverija bez

Tamije ovako:

Neka Sejfudinova duπa dospije u raj!

Godina 1335.” (1917.)

BIBLIOGRAFIJA

1. Kemura, ©ejh Sejfudin Fehmi-efendija Sarajlija, Iz SejahatnameEvlije »elebije (NastaviÊe se), str. 183-201., Glasnik Zemaljskog muzejaSarajevo, XX, 1908., 2, str. 129-266 + (16)

2. Kemura, ©ejh Sejfudin Fehmi-efendija Sarajlija, Iz SejahatnameEvlije »elebije (Svrπetak), str. 289-341., Glasnik Zemaljskog muzeja, XX,1908., 3, str, 267-417.

3. Kemura, Sejfudin Fehmi-efendija, Javne muslimanske graevine uSarajevu, str. 475-512., Glasnik Zemaljskog muzeja, XX, 1908., 4, str. 419-567.

4. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turskedobe, I. - VIII., str. 533-554., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXI, 1909., 4, str.479-615.

5. Kemura, Sejfudin πejh, Turski dokumenti za povijest bosanskih katolikaiz sidæila kutubhane Careve dæamije u Sarajevu, str. 559-575., GlasnikZemaljskog muzeja u Sarajevu, XXI, 1909., 4, str. 479-615.

6. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turskedobe, IX-XXVII (Nastavak). str. 41-134., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXII,1910, 1, str. 1-208.

7. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turskedobe, XXVIII-XLI. str.209-305., Glasnik Zemaljskog muzeja. XXII, 1910, 2-3, str. 209-536 + (16).

141

8. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turskedobe, (Nastavak). XLII-I. str., 589-643., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXII,1910, 4, str. 537-694.

9. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turskedobe, (Nastavak). LI-LIII. str. 175-208., Glasniku Zemaljskog muzeja, XXIII,1911., 1-2, str. 1-252 + tbl. 1-V.

10. Kemura, Sejfudin πejh Sarajlija, Stara hriπÊanska crkva u Sarajevu,str. 297-302. (Êir.), Glasnik Zemaljskog muzeja XXIII, 1911., 3, str. 253-435.

11. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turskedobe, (Nastavak). LIV-LVII. str. 391-435., Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII,1911., 3. str. 253-435.

12. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske dæamije i druge javne zgrade turskedobe, (Nastavak) . LVIII-LXI. str. 535-547., Glasnik Zemaljskog muzeja,XXIII, 1911., 4, str. 437-551.

13. Kemura, ©ejh Sejfudin Fehmi bin Ali, Moj æivotopis, GlasnikZemaljskog muzeja, 1911., godina.

14. Kemura, Sejfudin, πejh ef. i Vladimir ∆oroviÊ, Prilozi za historijupravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini u XVIII i XIX stoljeÊu, str. 413-441.(Êir.), Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIV, 1912., 3, str. 295-441.

15. Kemura, Sejfudin πejh, Serbokroatische Dichtungen bosnischerMoslims aus dem XVII. XVIII und XIX. Jahrhundert, 1912., Sarajevo, Izdaoje: Bosansko-hercegovaËki zavod za prouËavanje Balkana u Sarajevu.

16. Kemura, Sejfudin πejh, Prvi srpski ustanak pod Karaorem odgodine 1804. do 1862., Sarajevo, 1916. godine.

17. Kemura, Sejfudin πejh, U dvoriπtu Careve dæamije merhum Osman©uhdi ef. Kjutubhana, Sarajevo, 1914. godine, 1-16.

18. Kemura, Sejfudin πejh, Sarajevske muftije od 1519. do 1916.,Sarajevo, 1916. godine, 1-31.

19. Kemura, Sejfudin πejh, Biljeπke iz proπlosti bosanskih katolika injihovih bogomolja po turskim dokumentima, Sarajevo, 1916. godine.

142

Sheikh Sejfudin ef. KemuraSheikh Sejfudin ef. KemuraSheikh Sejfudin ef. KemuraSheikh Sejfudin ef. KemuraSheikh Sejfudin ef. Kemura

Sheikh Sejfudin ef. Kemura, religious teacher, writer, author, tire-less researcher on history of Sarajevo from the Ottoman times, was bornin Sarajevo in 1863 (22 Shaban 1280 H). Kemura developed great inter-est in history of Bosnia and Bosniaks from his childhood. He started towrite at a young age, thanks to his work in the Library of the OsmanShehdi ef. the library of the Imperial mosque from 1905 to 1914. Work-ing in this library he came across with many historical sources, some ofthem he translated and published later.

Muhamed Enveri ef. Kadic, a passionate collector of historical ma-terials on Bosnia and Herzegovina influenced Kemura to move towardsresearch of history of Sarajevo’s mosques from the Ottoman times. Inhis work “Sarajevo’s mosques and other public buildings of Turkish time”he describes and provides sketches of more than sixty of Sarajevo’smosques. Surveying their history he gave texts of inscriptions and docu-ments from sidjils, related to those mosques.

Acquaintanceship with Ciro Truhelka helped him to become a con-tributor to the journal Glasnik Zemaljskog muzeja (The Herald of Home-land museum) in Sarajevo. Thanks to these circumstances, Kemura pub-lished a great deal of his work in this journal.

It is important to note that Kemura did not confine himself only tothe study of historical materials dealing with Islamic institutions. Ratherhe did research and studied the history of other confessions as well.

He died in Sarajevo on 14 of September 1917 and was buried inHambina carina cemetery beside the grave of his mother.

A short bibliography of his works is attached to this paper.

143

Tajib OkiÊTajib OkiÊTajib OkiÊTajib OkiÊTajib OkiÊ

BOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMABOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMABOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMABOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMABOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMANEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMANEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMANEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMANEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMANEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMA*****

UVOD

Mi se u ovom naπem istraæivaËkom radu ne æelimo baviti vjerombosansko-hercegovaËkih bogumila i ustrojstvom njihove crkve poznatekao Bosanska crkva, nego namjeravamo prezentirati osmanskedokumente vezane za njihovu historiju. Aproksimativno, tokom jednogstoljeÊa, bogumilstvo bijaπe naæalost pristrasno izuËavano, posebno odstrane srpskih i hrvatskih pisaca, sa Ëasnim izuzetcima kakav bijaπe uvaæeniuËenjak Aleksandar Solovjev. Takva istraæivanja su za rezultat imalanegativan utjecaj koliko na vjeru toliko i na politiku i naciju.

Nije uzimano u obzir stvarno stanje boπnjaËkih predaka u XV stoljeÊu,u periodu njihova prihvatanja islama, jer bogumilska vjera nije bila vaænanego je bila vaæna vjera tih pisaca i njihovo politiËko opredjeljenje. Æeljelose akcenat staviti na napuπtanje vjere, napuπtanje pravoslavlja ilikatoliËanstva od strane bogumila.

DrukËije kazano: ovi istraæivaËi su negirali postojanje bogumila uBosni, a kasnije i πire. Nije ni potrebno napominjati da su ovakva glediπtabez ikakve realne osnove veÊ su, po naπem miπljenju, motiviranapolitiËkim i nacionalnim pobudama. To samo potvruje uvjerenje daistinska nauka moæe biti ærtvovana. U prilog naπem stavu moæemo navestiobjektivan odnos profesora Æenevskog univerziteta, nepristrasnognauËnika, Aleksandra Solovjeva i njegova studiozna istraæivanja kao irezultati do kojih je doπao. U jednoj od svojih mnogih radnji o bosanskimbogumilima i bogumilstvu Profesor ovako piπe:

“U ovih pedeset godina, u srpskoj i hrvatskoj literaturi moæe se naÊidosta radova koji æele dokazati kako srednjovjekovna crkva Bosanskanije bila heretiËka nego ortodoksna. Tako ovi radovi, u zavisnosti od

* Ovaj referat na francuskom jeziku prezentiran je na X meunarodnom kongresu bizantologa19. septembra 1955. godine u Istanbulu. Prijevod sa francuskog na turski jezik uradili: Prof. dr.Salih Akdemir i doc. dr. Redæep Duran

144

nacionalne pripadnosti istraæivaËa, prikazuju bogumilstvo kao srpskuortodoksiju ili kao katoliËanstvo”.

Solovjev, na osnovu poznatog negativnog stava bogumila naspramkrsta i nakon istraæivanja nadgrobnih spomenika i drugih dokumenata,zakljuËuje da je crkva Bosanska autentiËno bogumilska, a da su srpski ihrvatski historiËari izuËavali i promovirali uËenje anadolskog monofizitaPavla. Prije nego πto zahvatimo samu temu smatramo korisnim ukazatina neke materijalne greπke koje su Ëinili lokalni istraæivaËi u svojimistraæivanjima o bogumilima.

Generalni pogled na pitanjeGeneralni pogled na pitanjeGeneralni pogled na pitanjeGeneralni pogled na pitanjeGeneralni pogled na pitanjebogumila u jugosloavenskoj historiografijibogumila u jugosloavenskoj historiografijibogumila u jugosloavenskoj historiografijibogumila u jugosloavenskoj historiografijibogumila u jugosloavenskoj historiografiji

Srpski i hrvatski istraæivaËi, po pitanja bogumila, nude nam tri teze.Prva: priznaje se Bosanska crkva i bogumili; Druga: Bosanska crkva seidentificira sa ortodoksnom crkvom; TreÊa: Bosanska crkva se moæe, unajmanju ruku bar u poËetku, tretirati kao katoliËka crkva.

Prvu od ovih teza postavio je hrvatski nauËnik Franjo RaËki, koji je,oslanjajuÊi se na latinske izvore, doπao do zakljuËka da je Bosanska crkvaizopÊena, heretiËka, bogumilska i dualistiËka. U cilju fundiranja togstajaliπta RaËki ga je obrazlagao u mnogim svojim Ëlancima tako da Êe tateza dugo vremena vaæiti kao temeljna ideja. Istu tezu je, skoro do predkraj svoga æivota, zastupao i drugi hrvatski istraæivaË ∆iro Truhelka dabi odjednom promijenio miπljenje i okrenuo se tezi o katoliËkomidentitetu Bosanske crkve. Uvaæeni srpski historiËari: Ilarion Ruvarac,Vladimir ∆oroviÊ, Jovan RadonjiÊ, Vladislav SkariÊ i katoliËki sveπtenikDragutin Kamber su u osnovi zastupali isto miπljenje kao i RaËki.Poslednja istraæivanja, a posebno istraæivanja profesora A. Solovjeva,pokazuju da Êe teza RaËkog dominirati. Koliko i Solovjev, nepristrasniistraæivaË Anto BabiÊ, zsatupao je isto glediπte. Mora se spomenuti da sui boπnjaËki istraæivaËi, od Safvet-bega BaπagiÊa pa do Mehmeda HandæiÊa,doπli do istih rezultata. Ovi, poslednji istraæivaËi koristili su dostaograniËene i u velikoj mjeri neprovjerene islamske izvore. U kontekstuovog rada namjera mi je prezentirati turske historijske izvore, koji suvrlo pouzdani, πto mi predstavlja veliko zadovoljstvo.

Druga spominjana teza, koja utemeljuje pravoslavni identitetBosanske crkve, prvi put je artikulirana i branjena od strane Boæidara

145

PetranoviÊa 1867. godine. ObrazlaæuÊi svoje stajaliπte ispoljio je velikuteorijsku kolebljivost pa i nesigurnost jer ne odbacuje u cijelosti latinskeizvore, Ëak prihvaÊa i miπljenja da je Bosanska crkva imala ustrojstvo naprincipima bogumilstva dok su, onaj njezin dio poznat kao kristijaniodnosno odabrani bogumili (bogumiles parfait), πira zajednica (obiËnibogumili-vjernici) bili pravoslavci. Jedan pisac, pod pesudonimom Atom(vjerovatno Simo TomiÊ), u jednom svom osrednjem tekstu branio jetezu da je Bosanska crkva ustvari bila ortodoksna. Istu tezu daljeproteæiraju pravoslavni sveπtenik Jovan JevtiÊ kao i malo poznati pisacSivetislav (Svetislav?) DavidoviÊ. Bez sumnje, najvatreniji zagovornik oveteze je Vaso Gluπac koji u svojim djelima ne samo da je zastupao tezu onebogumilskom porijeklu Bosanske crkve nego i tezu o nepostojanjubogumila na prostorima Balkana uopÊe. Po njemu, svjedoËanstva opostojanju bogumilstva utemeljuju se samo na latinskim dokumentimakoja su u stvari nastala kao posljedica zavjere Vatikana.

Ortodoksni izvori su plod sofisticiranja (haluciniranja) monaha.Bizantijski dokumenti su bezvrijedni i rijeËi sveπtenika Cosmasa su snovi(ovdje Gluπac slijedi Blogojeva). On upotrebljava sve dokaze kako biudovoljio svojim politiËkim i vjerskim pristrasnostima. U vezi s tim AntoBabiÊ kaæe sljedeÊe: ”Veoma je teπko naÊi sliËan primjer falsificiranjahistorijskih Ëinjenica u namjeri da se potkrijepi jedna teza”.

Hrvatski historiËar Vjekoslav KlaiÊ ovakav GluπËev ekscentriËan stavobjaπnjava njegovim neprijateljskim pogledima. KlaiÊ glede toga iznosisljedeÊe miπljenje: ”Zbog zaslijepljenosti vlastitim miπljenjima, a u namje-ri da se deplasiraju stara uvjerenja, Gluπac je smatrao da bi njegova teorijatrebala uÊi u πkolske udæbenike. Bio je veoma iznenaen πto muslimanijoπ uvijek nisu hriπÊani, πto se ne vraÊaju svojoj staroj vjeri i pravoslavnojcrkvi, zbog toga πto je kod njih i kod Srba ista vjera, πto su autentiËniSrbi, i u biti su istinski ortodoksi. »udio se πto se muslimani ne veæu zasvoju matiËnu ortodoksnu crkvu. Iz takvih stavova Gluπca potvruje sezakljuËak da je njegovo “istraæivanje” uraeno s ciljem.

TreÊa teza: o katoliËkom karakteru Bosanske crkve naπla je svojezagovornike u interpretacijama Milobara i Pilara. Prema objaπnje- njimaA. BabiÊa teza se manje oslanja na historijske Ëinjenice, a dokumenti seviπe upotrebljavaju u politiËke svrhe. Ova dva pisca æele dokazati dabosanski bogumilski pokret nije niπta drugo doli vremenomtransformirani model hrvatskog glagolizma. VeÊ smo napomenuli da je

146

∆iro Truhelka zarad teze o katoliËkom identitetu Bosanske crkve napustiosvoje ranije miπljenje. Na kraju, ova teza je naπla svoga stvarnog zagovaraËau Jaroslavu Sidaku. Prema njegovu miπljenju Bosanska crkva nijeheretiËka nego samo izdvojena crkva. I on kao i Gluπac prihvaÊa tezu dasu latinski izvori izazvali razliËita gledanja i proizveli nerazumijevanje.Kad smo kod ortodoksnih izvora, u njima se Bosanska crkva optuæuje zaheretiËnost. Prema Sidaku Bosanska crkva se u teritorijalnom smislunalazila na prostoru koji je nekada pripadao katoliËanstvu.

Savremena istraæivanja o bogumilimaSavremena istraæivanja o bogumilimaSavremena istraæivanja o bogumilimaSavremena istraæivanja o bogumilimaSavremena istraæivanja o bogumilima

Poslednja istraæivanja o ovoj veoma vaænoj temi potvrdila suneispravnost teza koje su zastupali Jaroslav Sidak i Vaso Gluπac i jedno-vremeno su podstakla na nova istraæivanja. Ovaj put tema je dobranoodreenija. Zbog svega toga poËeÊe se ozbiljno govoriti o posebnojbogumilskoj i bosanskoj crkvi. NaroËito je znaËajna Ëinjenica da Êe selatinskim izvorima u propitivanju ovg problema suprotstaviti pojedinidomaÊi izvori. U poslednje vrijeme pojedini istraæivaËi bogumilstvaponudili su veoma ozbiljne radove. Osim veÊ poznatog AleksandraSolovjeva potrebno je istaknuti Mihajla DiniÊa i Dragutina Kniewalda.Rezultati njihovih radova potvruju samostalnost Bosanske crkve s kara-kteristiËnim elementima bogumilstva. S druge strane orginalni osmanskidokumenti bogumile tj. bosanske kristijane nedvojbeno odvajaju oddrugih krπÊana/hriπÊana. Osim toga osmanski podatci nam podastiru iprecizne informacije o mjestima u koja su se raselili bogumili πest godinanakon osvojanja Bosne od strane sultana Mehmeda Fatiha. Tragovi uzvaniËnim registrima vode do poËetka XVII stoljeÊa.

Poznato je da su pravi bogumili sami sebe nazivali kristijanima ilihristijanima. Meu mnogim imenima koja su bogumili koristili(dubrovaËki arhiv) spominju se Babun, Patarene i dr. Meu pravimbogumilima bilo je veoma raπireno ime Kristijan i ono se veoma Ëestospominje u literaturi o bogumilima i bogumilstvu. U zvaniËnim registrimao popisu stanoviniπtva u doba osmanske Imeperije takoer jeupotrebljavano to ime. Drugi nemuslimani nazivani su “gebr” (medæúsi,oboæavaoci vatre) ili “kafiri” (nevjernici, oni koji ne poznaju i ne vjerujuu jednog Boga) a bogumili se izriËito spominju pod gore citiranimimenom. U kategoriju “gebr” i “kafir” najËeπÊe su svrstavani pripadnici

147

svih vjera koje se nisu uzdigle do stupnja “krisitijana” (pravovjernihbogumila) ne ukljuËujuÊi tu obiËne bogumile. Svi prihvaÊaju Ëinjenicuda su pravovjerni bogumili bili u sastavu hijerarhije bogumilske crkve.

Mislimo da nema potrebe govoriti koliku vaænost imaju Tahrir defteriza Osmansku imperiju. Od statistiËkih spisa (sidæilla) od historijs- kogznaËaja za Osmansku dræavu, koji se nalaze u dræavnim arhivima uIstambulu i Ankari, njih oko 150 odnosi se na dræave koje su nekadsaËinjavale bivπu Jugoslaviju. Skoro polovina spisa od tog broja odnosise na Bosnu i Hercegovinu ukljuËujuÊi i sandæake Klis, Krku, Poæegu iLaknas.

Mi smo istraæivali veliki broj ovih dokumenata zadræavjuÊi se posebnona bosanskim krisitijanima-bogumilima. Odmah upada u oËi Ëinjenicada se u predjelima koji su bili pod vlaπÊu Maarske tj. u sjevernimdijelovima Bosne (kasabe Jajce i Srebrenik), sjevero-istoËnim i jugo-istoËnim dijelovima, ne spominju se bogumili, Ëak nema ni tragova onjihovu postojanju. Ova πutnja moæe se objasniti represivnim mjeramaprotiv bogumila od strane maarsko-hrvatskog kraljevstva i Vatikana.Nije sporno da su kraljevi te carevine i Vatikan pokretali krstaπke vojnepohode i inkvizicijske reperkusije protiv bogumila. Ratovi protiv bogu-mila nisu se ni po Ëemu razlikovali od ratova protiv muslimana u Palestiniza osvajanje Kudsa (Jerusalema) pod motivom “ËiπÊenje svetog mjestaod pagana-muslimana”. Tragove pravovjernih bogumila nalazimo uoblastima koje su bile prije ili su u vrijeme osvajanja sultana MehmedaFatiha, doπle pod vlast Osmanlija. U drugim oblastima bogumila ili nijebilo (nestali su) ili su se preobratili u katoliËanstvo, a u nekim mjestimaËak i u pravoslavlje. No, sasvim se pouzdano zna da je bilo bogumila ilitragova njihova prisustva u onim oblastima koje su Osmanlije osvojili.

A) U vrijeme vojnih pohoda sultana Mehmeda Fatiha pod Osmanskuvlast su uπle su sljedeÊe oblasti:

1. Kraljevska oblast (Vilajet-i Kral) s nahijama Saraj (Sarajevo), Visoko,Bosna Dubrovnik, Brod, Uskoplje, Laπva, Rama i Maglaj;

2. HercegovaËka oblast s nahijama: Neretva, Samobor, Borovac,Sokolac, Vrabac, Blagaj, Konac polje, Osanica, Goraæde, Zagorje,Bistrica i Pribud;

B) Mjesta koja su bila pod Osmanskom vlaπÊu prije sultana MehmedaFatiha:

148

1. Zemlja KovaËeviÊa (Vilajet-i KovaË ili Kovac) s nahijom: Osat;

2. Zemlja PavloviÊa (Vilajet-i Pauli) posebno nahije: Olovci, Borac,Hrtar i Brodar.

U drugim oblastima bogumili su se vratili u islam iz katoliËanstva ipravoslavlja koje su pod prisilom bili prihvatili u vrijeme ugarskihosvajanja. Period prisilnog konvertiranja u krπÊanstvo-hriπÊanstvo, zavisnood oblasti, trajaπe deset godina, a nekad i duæe.

Ovdje joπ imamo potrebu ukazati na nekoliko podataka odokumentima koje smo istraæivali u turskim arhivima u Istanbulu i Ankarite koje smo koristili u naπem radu.

Arhivi u IstanbuluArhivi u IstanbuluArhivi u IstanbuluArhivi u IstanbuluArhivi u Istanbulu

Ustanovili smo da se o pravovjernim bogumilima tj. kristijanimagovori u najstarijem Tahrir-defteru kog imamo u rukama, a koji je datiran872.- 873./1468.-1469. godine. U cjelosti se odnosi na Bosnu i nastao jeπest godina nakon πto je Bosna osvojena od strane sultana MehmedaFatiha.

Gotovo da nema potrebe spominjati da se u ovom defteru nespominje oblast sjeverne Bosne do Save zbog toga πto je tu oblast, nedugoiza osvajanja Bosne od strane sultana Fatiha, pod svoju upravu stavilaUgarska (1464.) godine. Kao πto je poznato Maari su u ovim krajevimaosnovali dvije administrativne oblasti: jednu u Jajcu a drugu u Srebreniku.»udno je πto se u ovom dokumentu ne spominje Zvornik jer je poznatoda ga Maari nisu uspjeli okupirati. Ovaj dokument nam takoerpotvruje da je u Bosni bilo formirano pet vilajeta:

1. Vilajet JeleË s nahijama: JeleË, ZveËan, Vrace, Ras ili Novi Pazar,Sjenica, NikπiÊ;

2. Pavli vilajet (Vilajet-i PavloviÊi) s nahijama: Borac, Olovci, Volu- jak,»ataldæa (?), Mokro, Brodar, Pogazi, Pomori (?), Viπegrad, Dobrun, Hrtar;

3. Vilajet KovaË (Zemlja KovaËeviÊa) s nahijama: Osat i Vrata;

4. Vilajet Kralja, tj. dio Bosne koji je poslednji ostao u vlasti bosanskogkralja, s nahijama: Sarajevsko polje (Sarajevo), Visoko, (Bosna)Dubrovnik, Bobovac, Kreπevo, Hvojnica, (Fojnica), Laπva, Uskoplje,Rama, Neretva, Brod, PribiÊ ili Kamenica, GradaËac, Kladanj i Jelskaæupa;

149

5. Vilajet Hercegovina s nahijama: Mileπeva, Kukanj, Sokol, Samobor,Goraæde, Zagorje, Tukovac(?), Kom, Kava, Bilhoric, Gacko, Trebinje,Dabri, Nevesinje, Dreænica, Blagaj, Mostar, Neretva, Visevo, Osanica,Bistrica, i Dvistica.

Kako se da primijetiti u ovom dokumentu ne spominje se ni oblastHercegovine uz morsku obalu, kao Herceg Novi (Castel Nuovo) izapadnih oblasti Dalmacije koje su Osmanlije kasnije osvojili. U tomsluËaju, mi smo primueni da se u naπem istraæivanju tragova obogumilima ograniËimo na oblasti koje smo gore naveli. Prema ovimizvorima mi smo svjedoci postojanja kristijana ili u najgorem sluËajupostojanja razliËitih imena koja upuÊuju na njihovo postojanje u ovimvilajetima; Vilajet PavloviÊi (nahije: Olovci, Borac), Vilajet Kralja (nahije:Sarajevo, Visoko, Dubrovnik i Brod) i Vilajet Hercegovina (nahije:Neretva, Konac polje, Bistrica, Borovac, Vrabac, i Samobor), Unutardokumenta se nalazi i lista posjednika timara koji su obnaπali funkcije utvravama.

Sidæill je zapoËet s pisanjem poËetkom mjeseca redæeba 872. (krajemfebruara 1468.) godine naredbom sultana Mehmeda Fatiha, a zavrπenkrajem πevvala 873. (sredinom maja 1469.) godine. OvjerivaË Tahrira jeAjas a osoba pod imenom Ahmed je pisala sidæill. Kao πto mu i imekazuje, ovaj sidæil predstavlja siæe (bir siçil muçmel) i zbog toga je u odnosuna kasnije sidæile manjkav. Ovdje se spominju domaÊinstva, kuÊe(porodice), neoæenjeni i hudovice ali kako god nisu spomenuti glaveπneporodica isto tako nije spominenut ni ukupan broj stanovnika naselja unahiji. Osim toga, ne definira se precizno ni naËin upotrebe posjeda(çiftlik, mezrea, i td). Cijela zemlja je sultanov posjed koji se dodjeljujebosanskom valiji Isa-begu i timarnicima. Svaka oblast je razdijeljena naposjed sultana, valije Bosne (Isa-beg) i timarnike.

Dugujemo svoje izvinjenje istraæivaËima zbog toga πto ovaj defter,koji ima izuzetnu vaænost zbog prvog popisa stanovniπtva, nismoizdvojeno prikazali i πto smo ga samo djelimiËno preveli.

Mi, u ovom kontekstu, æelimo se osvrnuti na bogumile koji suprihvatili islam i koje defter spominje, a ubiljeæeni su kao vlasnici timarai kao novi muslimani, primjerice: Mahmut (str. 63.), Ishak (str. 112.),Kasim (str. 118.), Iskender (str. 122.), Muhamed (str. 136.), Ismail (str.137.), Hamza (str. 166.), Ahmet (str. 166.), Sulejman (str. 174.), Isa (str.

150

205.). Za jednog se kaæe da je vlasnik timara (Isa-bali, str. 150.) i da je“jedan od onih koji su tvravu predali Osmanlijama”.

Pored imena novih muslimana nalaze se imena njihovih oËeva ilibraÊe muslimana, primjerice: Musa sin Nikole (str. 107.), Sulejman sinRadiÊa (str. 140.), Kasim i otac mu Radko (str. 143.), Mustafa i braÊa muAhmet i Mehmed te njihov otac Radun (str. 148.), Hasan, Ali i Husein,sinovi Borovine (str. 167./168.), Jusuf i brat mu Vladislav (str. 172.),Iljas sin Sokola (str. 202.).

Tu, takoer, zapaæamo da mnoge osobe nose tipiËno bosanskaprezimena iz Ëega moæemo zakljuËiti da su novi u islamu, kao πto su:Ismail –uriÊ (str. 135.), Mahmut GarovËiÊ (str. 139.), Jusuf RadosaliÊ(str. 142.), Iskender RadinoviÊ (str. 142.), Jusuf DivkoviÊ (str. 153.),Rustem Pretrzan (str. 155.), Kasim AndriÊ (str. 161.), Iljas BratiloviÊ (str.162.), Ismail RepuπeviÊ (str. 163.), Ali BoæidarËiÊ, Mahmud DragiloviÊ iMahmud RuæiÊ (str. 202.).

Osim toga, otkrivamo meu posjednim timarima u Bosni i osobaËijim prezimenima je dodat sufiks: Madæar (Hungårås), Arnaut (Alba-nac) i Vlah (eflak). U madæarska imena svrstavamo: Mahmud (str. 109.),Ishak (str. 125.), Kasim i Mustafa (str. 126.), Hamza (str. 145.), Jusuf(str. 178.), a meu Arnaute (Albance): Hamza (str. 239.), Ilijas (str. 242.)i Ahmet (str. 260.). Meu Vlahe pribrajaju se najËeπÊe ovakva imena:Vlah Hamza (str. 241.), Jusuf (str. 248.), Ishak (str. 308.) i Vlah Mustafa(str. 317.). Spominju se Ëak i jedan Nijemac Karagoz (str. 287.) i jedanSaksonac (Sas Ali, Kethåda-i u Kañå-i Dobrun) (str. 287.).

Moramo napomenuti da je bilo dosta ljudi koji su vrπili razne duænostiu tvravama u Bosni i koji su doπli iz raznih balkanskih krajeva. To navodina pomisao ili da su sami postali muslimani ili su im pretci prihvaÊaliislam. Mi Êemo ovdje navesti nekoliko primjera: Jusuf i Iskender iz More(str. 257.), Ilijas iz Florine (str. 245.), Mustafa iz Soluna (str. 248.), Ilijasiz Kraveria (str. 238.), Ishak iz Larisse (str. 240.), Iskender iz Sereza (str.241.), Muhamed iz Drama (str. 242.), Ali iz Vardara (str. 246.), Kasim izTrikala (str. 247.), ©irmerd iz Sofije (str. 240), kao i Hamza (str. 245.) iIlijas (str. 245.), Ahmed iz Trnove (str. 238.), Muhamed i Karadæa izFiliba (str. 239.), Mahmud i ©irmerd iz Nikbolua (str. 241.) i (str. 242.),Turhan i Dodæan iz istog mjesta (str. 249.), i (str. 248.), Ahmed Hoπkadeniz Skopja (str. 239.) i (str. 242.), Ahmed i Ilijas iz Prilepa (str. 241.) i (str.

151

243.), Atmadæa iz ZveËana (str. 301.), Mustafa iz TrepËe (str. 301.),Sulejman iz Strumice (str. 288.), Hamza iz Kostendila (str. 319.),Sulajeman iz Tetova (str. 246.), Hizir iz ©tipa (str. 248.), Atmadæa izOvËe-polja (str. 248.), ©irmerd iz ∆uprije (str. 247.), Karagoz iz Karadæe(str. 248.), Hamza Radomira (str. 243.), Karagoz iz Novog brda (str.248.), ©irmerd iz DuboËice (str. 240.), Jusuf, ©ahin (str. 240.), i Karagoz(str. 244.) iz ©ehirkojlua, Hizir iz Vranja (str. 239.), Karagoz iz Niπa (str.319.), Jusuf iz Toplice (str. 226.), Atmadæa iz Smedereva (str. 246.),Dodæan iz Beograda (str. 239.). Za Atmandæu (str. 241.) tvrdi se da jeLazoviÊ iz Laza. Podatak ukazuje da on dolazi iz Srbije, iz Lazarove zemlje.Drugi nadimak Srbin potvruje da je porijeklom iz srpskog naroda (str.127.). Joπ da pripomenemo da se pojavljuju i titule “knez” u nekimprezimenima mada su njihovi nosioci hrvatskog porijekla (str. 151.).

Kasniji defteri preuzimaju iz ovog deftera podatke o πirenju islamameu bogumilima i njima se detaljnije bave.

2. Defter broj 52. Defter broj 52. Defter broj 52. Defter broj 52. Defter broj 5

Ovaj defter, pripremljen deset godina kasnije, poËetkom mjesecaramazana 882. godine (poËetkom decembra 1477.), u vrijeme sultanaMehemda sina Murata II i njegovom naredbom. Napisan je rukom pirMehmeda Katib sina Alije i potpisan od ovjerivaËa tahrira MevlanaMuhjuddina poznatog kao Vildan. Defter sadræi mnogo novih podatakao Bosni ukljuËujuÊi i Hercegovinu. Posebno je znaËajan po niæenabrojanim nahijama: Sokol, Bistrica, Dvistica i Konac-polje, Neretva iMileπeva, Kukanj, Samobor, Dabri i Popovsko, Goraæde, Zagorje iOsanica; kao i tvravama: Ljubuπki i Rug, KljuË, Mostar, Blagaj, PoËitelj,Klobuk, Samobor, Mileπeva.


Ovaj defter se bavi samo Bosnom i potpuniji je od prethodnog. Nanjegovu poËetku nalazi se zapis: ‘Ovaj defter je zapoËet s pisanjem unamjeri da se otklone nedostatci predhodnog deftera te da bi seprethodni dopunio.’ Pripremljen je poËetkom ramazana 894. (kraj jula1489.) godine. Osim πto se bavi timarima Mustafhiza devet bosanskihtvrava ovaj defter tretira i pitanje timara Zeameta i Hassovina πest nahija

152

kao i privatnim posjedima ZvorniËkog sandæak-bega Hazira sinaBrankovog. Kao πto se pokazuje, defter se ne bavi Hercegovinom, anjegovo publiciranje izvrπit Êe Institut za historiju Turske.

4. Yeni defter4. Yeni defter4. Yeni defter4. Yeni defter4. Yeni defter

Ovaj defter je poznat joπ kao Defteri cedid-i Mufassal ili Novi defter,markiran pod brojem 157 i u cijelosti se odnosi na Bosnu. Njegovo pisa-nje zapoËeto je u vrijeme vladavine sultana Sulejmana (Sulejman Zako-nodavac), sina Selimova, sina Bajazitova, u vrijeme velikog vezira Ibra-him-paπe poËetkom mjeseca rebi‘u-l-evvela (druga polovina oktobra1528.) godine, a zavrπen poËetkom muharrema 937. (kraj augusta 1530.)godine. Povjerenik registra je ministar rudarstva po imenu Ivaz, a napisaoga je Katib Ali, jedan od rumelijskih zaima. Ni ovaj defter se ne baviHercegovinom, ali se bavi sjevernim dijelovima Bosne i novoosvojenimnahijama u Dalmaciji.


Pisao ga je izvjesni Bajazit, a ovjerivaË bijaπe neki Mustafa. Pisanje jezapoËeto s podjelama timara poËetkom rebi‘u-l-evvela 947. (poËetkomjula 1540.) godine, a zavrπeno oko polovine zu-l-hidædæeta 948. (polovinamarta 1542.) godine. Ovaj defter se bavi i novoosvojenim dijelovimaBosne. U to vrijeme dogaaju se osvajanja poznatog namjesnika BosneGazi Husrev-bega, koji je osim Like i Krbave osvojio joπ Jajace i Srebrenik.

6. Defter broj 212.6. Defter broj 212.6. Defter broj 212.6. Defter broj 212.6. Defter broj 212.

Ovaj defter nosi isti datum kao i prethodni. Bavi se iskljuËivomustahfizima bosanskih tvrava. Iz tog razloga ovaj defter ne zahvataHercegovinu.


Veliki dio ovog deftera nedostaje. UnatoË tome πto su registrirane usaæetku ovog deftera, u obradi nedostaju sljedeÊe nahije: Arzane, ZveËan,JeleË, Ras, Vrace, Sjenica, Dobrun, Viπegrad, Hrtar, Brodar, Vratar, Osat,i Banja Luka. Defter poËinje s nahijom BoraËa-jazovnicom i sadræi

153

podatke o nahijama: Olovci, Kladanj, Sarajevo, (Bosna) Dubrovnik,Bobovac, Visoko, Brod, Laπva, Maglaj, Teπanj, Dobor, Kamengrad, Kotor,Jajce, Drenovica, Cernik. Defter je u veoma loπem stanju. MoguÊe jereÊi da je defter zavrπen 941. (1534.) godine s obzirom na jedan dokuments tim datumom iz Ëega bi se dalo zakljuËiti da je ovaj defter nastao ranije.U tom sluËaju defter je morao nastati negde u prvoj polovini XV stoljeÊa.

8. »ifluËki defter (Çiflikat-i Bosna)8. »ifluËki defter (Çiflikat-i Bosna)8. »ifluËki defter (Çiflikat-i Bosna)8. »ifluËki defter (Çiflikat-i Bosna)8. »ifluËki defter (Çiflikat-i Bosna)

VeÊi dio ovog deftera nedostaje, tj. njegov poËetak i kraj. VeliËina ibroj Ëifluka navedenih u dijelu koji imamo u rukama odnosi se naSarajevo, posebno na nahiju Visoko. Na osnovu nekih naznaka u tekstui imena vlasnika Ëifluka moæemo zakljuËiti da je defter pripremljen udrugoj polovini XVI stoljeÊa. Mi smo se samo djelimiËno koristili njego-vim podacima. ©ta-viπe nismo ga u cjelini ne pregledali, a kada smo tonamjeravali, nismo ga uspjeli pronaÊi u novoj lokaciji.

B. Arhivi u AnkariB. Arhivi u AnkariB. Arhivi u AnkariB. Arhivi u AnkariB. Arhivi u Ankari

Doπavπi do deftera koji se Ëuvaju u ankarskom Tapu Kadastro GenelMudurluku ustanovili mo da se i u njihovim defterima susreÊemo saimenom Kristijani. Koristili smo tri kljuËna deftera:

1. Veliki defter, koji se odnosi na Bosnu i sastoji se iz tri toma (brojevi5, 6, i 7). U defteru nema datuma njegova nastanka, ali ako se paæljivoposmotri jedna opaska zabiljeæena u tomu broj 5, (na poleini 198. lista)na kojoj je ubiljeæena godina 997./1588., moglo bi se konstatirati da jeovaj defter nastao s kraja XVI stoljeÊa ili moæda Ëak s poËetka XVIIstoljeÊa.

2. Veliki HercegovaËki defter (Hersek defter-i kebiri), sastoji se od dvatoma pod brojevima 7 i 8. Zapisano je na poËetku prvog toma (broj 7)da je ovaj defter predat Bab-i ‘Aliji (Vladi) poËetkom dæumadel-evvela993. (poËetkom maja 1585.) godine.

3. Veliki defter: odnosi se na live Klis i Krka, a ne sadræi nikakavdatum poËetka i zavrπetka pisanja. Ipak, njegov naziv moæe pomoÊi uodreivanju aproksimativnog vremena njegova nastanka s obzirom danam je poznato da je liva Klis uspostavljena poslije osvojenja kliπke tvrave(12. mart 1537.) godine. Liva Krka ili Lika je osnovana neπto kasnije i

154

potom pripojena kliπkom sandæaku. U tom sluËaju defter, o kome jerijeË, pripremljen je sredinom XVI stoljeÊa ili u njegovoj drugoj polovini.

DOKUMENTI

A) Naselja u Bosni i Hercegovini u kojima su æivjeliA) Naselja u Bosni i Hercegovini u kojima su æivjeliA) Naselja u Bosni i Hercegovini u kojima su æivjeliA) Naselja u Bosni i Hercegovini u kojima su æivjeliA) Naselja u Bosni i Hercegovini u kojima su æivjelikristijanikristijanikristijanikristijanikristijani

U defteru, u kome se govori o najstarijem popisu stanovniπtva uBosni, pripremljenom 873./1469. godine, nailazimo na liste nekolikokristijanskih naselja. Meutim, u njemu nisu navedena i imena domaÊinaporodica. Ovdje iznosimo listu potpuno kristijanskih naselja:

1. Veliko kristijansko naselje Prc/i/kovo (?) u nahiji Borac: 34porodice, 4 neoæenjena (str. 32.);

2. Kristijansko naselje Bila u nahiji Vrbac, 6 kuÊa (str. 177.);

3. Naselje Gradac u nahiji Konac-polje, sastoji se od 4 kuÊe (str.70.);

4. Naselje Milotina u nahiji Bistrica ima 11 kuÊa (str. 75.);

5. Dva kristijanska naselja u nahiji (Bosna) Dubrovnik: Brezovica s14 kuÊa i HoËevje s 11 kuÊa (str. 57.). Moramo napomenuti i podatak daje u samom Dubrovniku bilo 10 kristijanskih kuÊa (str. 57.);

6. Naselje Idbar (?) u nahiji Brovac, imalo je 4 kuÊe (str. 248.);

7. Naselje Osik u nahiji Neretva nastanjavalo je 6 porodica i jedanneæenja te naselje Terebun (?) sa 13 porodica;

8. Jedno naselje u nahiji Brod, s aspekta identiteta kristijana, posebnoje interesantno. ©taviπe, njegovo staro ime Kristijanska gora ukazuje napostojanje kristijana u njemu. Prema najstarijem defteru (str. 98.) u ovomnaselju je æivjelo 10 porodica i 4 neoæenjena (ali oni nisu bili oznaËenikao kristijani). Ime ovog naselja pojavljuje se sredinom XVI stoljeÊa isusreÊe se u joπ jednom kasnije nastalom defteru (broj, 432, list 407.b).

Samo u jednom kristijanskom naselju u Hercegovini izriËito suspomenuta dva poglavara porodica. (Defter, 1477, broj 5):

a) Naselje RibiÊ u nahiji Brovac saËinjavalo je 6 porodica a imenanjihovih poglavara su:

1. Peter Stori (?).

2. Radun Kristian

3. Cvitko Kristian

155

4. Radivoj Kristian

5. Radonja sin Milovita (?) (list, 175.b). Deset godina ranije, premadefteru u popisu stanovniπtva (1469, str. 247.) i na osnovu zabiljeæenihimena domaÊina, to naselje je brojalo 8 kristijanskih porodica.

b) U naselju Restoka u nahiji Samobor æivjelo je 7 kristijanskih poro-dica. Imena domaÊina porodica su:

1. Jelonja Kristijan

2. Raduh Kristijan

3. Radeljko Kristijan

4. Vuksa Kristijan

5. Milivoj Kristijan

6. Radaπ Kristijan i

7. Perinko Kristijan (list 106.a).

Stanovniπtvo ovog naselja u deset narednih godina smanjilo se, a tajpodatak biljeæi nam najstariji defter (str. 316.) navodeÊi devet imenadomaÊina porodica.

B. Nasljedni posjediB. Nasljedni posjediB. Nasljedni posjediB. Nasljedni posjediB. Nasljedni posjedi

Iz podataka zabiljeæenih u defterima saznajemo da su kristijanskaimena uglavnom vezana za nasljedno zemljiπte ili ostavπtinu kao niæenavedene:

1. Kristijan ostavπtina:1. Kristijan ostavπtina:1. Kristijan ostavπtina:1. Kristijan ostavπtina:1. Kristijan ostavπtina:

a) u nahiji Visoko, naselje »emernica, spominje se s kraja XVI stolje-Êa, a zapisana u Ankarskom defteru broj 11, (list, 174.a);

b.) u naselju Boljska, nahija Brod (isti defter, list, 121.b).

2. Ostavπtina kristijana:2. Ostavπtina kristijana:2. Ostavπtina kristijana:2. Ostavπtina kristijana:2. Ostavπtina kristijana:

a) u naselju Pridvorica, nahija Olovci (ankarski defter, broj 5, list,240.b);

b) u naselju Suhodlak, nahija Sokol, (Ankarski defter, broj 8, list, 44.b).

3. Ostavπtina kristijana:3. Ostavπtina kristijana:3. Ostavπtina kristijana:3. Ostavπtina kristijana:3. Ostavπtina kristijana:

a) naselje Kuti, nahija Uskoplje (defter, broj, 157, list, 356.a, te def-ter, broj 211, list, 245.a).

156

4. Ostavπtina koju dræe kristijani:4. Ostavπtina koju dræe kristijani:4. Ostavπtina koju dræe kristijani:4. Ostavπtina koju dræe kristijani:4. Ostavπtina koju dræe kristijani:

a) u posjedu Kristijana: DragiÊ nekretnina u naselju Gornji Zaporanj,nahija Neretva (Ankarski defter, broj 7, list, 39.b); Tripko nekeretnina unaselju Strniπte, nahija Osanici u kazi FoËa, (defter, broj 8, list, 125.a) iRadesin nekretnina u naselju Doljnji Svinjac (ista kaza, ista nahija, istidefter, list, 123.b);

b.) u posjedu kristijana: u naselju Zaπljivje, nahija Neretva, (Istanbulskidefter, broj 5, list, 176.b).

5. Njiva kao nekretnina kristijana:5. Njiva kao nekretnina kristijana:5. Njiva kao nekretnina kristijana:5. Njiva kao nekretnina kristijana:5. Njiva kao nekretnina kristijana:

a) s ljetnjim paπnjakom u naselju Podi, nahija Sokol, (Ankarski def-ter, broj, 8, list, 5.a);

b) njive Ëiji su vlasnici poimence spominjani:

1. nekretnina Radivoja kristijana Pajka, naselje Seljan, nahija Neretva(Ankara, defter, broj 8, list, 30.b);

2. nekretnina kristijana Radka, naselje Stavoro, nahija Hrtar, (An-kara, defter, broj 6, list 127.b);

3. nekretnina kristijana Radmila, (isto naselje, isti dokument, isti list);

4. nekretnina kristijana Radovana, (isto naselje, isti dokument, istilist);

5. nekretnina kristijana Radosava u naselju Gornja Tatovnica, nahijaHrtar, (isti defter, list, 129.a);

6. nekretnina kristijana VukiÊa u naselju Peci, nahija Osat, (isti defter,list, 169.a);

7. nekretnina kristijana Radovana u naselju Klokotnica, nahija Osat(isti defter, list, 166.a);

8. nekretnina kristijana Ivladisava i kristijana Ostoje u naselju DoljnjiZgunj, nahija Osat, (defter, broj , 432, list, 84.b);

9. nekretnina kristijana Cehnovic (Cernovic) u naselju DoljnjiZaporan, nahija Konac Polje, kaza Nevesinje, (Ankara, defter, broj, 7,list, 22.a);

10. nekretnina kristijana Hladic (?), (isto naselje, isti dokument, list22 a);

11. nekretnina kristijana RadiÊ, u naselju Bristno Ustje (?), nahijaBrodar (Ankara, defter, broj 6, list, 137.b);

157

12. nekretnina kristijana Boæidara u naselju Doljnji Svinjac, nahijaOsanica, kaza FoËa, (Ankara, defter,broj 8, list, 124.a);

13. nekretnina kristijana Radosava Novic (?), (isto naselje, isti defter,isti list);

14. nekretnina (ime kristijana neËitko) u naselju Doljnji Susnik, nahijaGoraæde, (isti defter, list, 172.b);

15. nekretnina kristijana Radivoja, (isto naselje, isti defter, isti list);

16. nekretnina kristijana Radovac, (isto naselje, isti defter, isti list);

17. nekretnina kristijana Vukosava, (isto naselje, isti defter, isti list);

18. nekretnina kristijana Dobresin, (isto naselje, isti defter, isti list);

19. nekretnina kristijana Milasin k, (isto naselje, isti defter, isti list);

20. nekretnina kristijana Radojle (ili Radile) u naselju Rastoka, nahijaPribud, kaza Kom, (isti defter, list, 203.a);

21. nekretnina kristijana Milivoj, (isto naselje, isti defter, isti list);

22. nekretnina kristijana BerkoviÊ (u najstarijem defteru jezabiljeæeno ime naselja Rijavasa, (str. 65.) i u defteru broj 24 zabiljeæenoje kao Rijavniπte, list, 98.b).

C. MezreaC. MezreaC. MezreaC. MezreaC. Mezrea

U defterima spominju se sljedeÊi posjedi za sjetvu usjeva (mezrea)kristijana:

1. JednaJednaJednaJednaJedna mezrea u blizini naselja Topolnica, nahija Visoko, (Ankara,defter, broj, 11, list, 165.a); drugadrugadrugadrugadruga pod imenom “Posjed za sjetvu Kristian”(defter, broj, 432, list, 396.b); treÊatreÊatreÊatreÊatreÊa kod naselja Mutnica, nahija Brod,(najstariji defter, stranica 103.); ËetvrtaËetvrtaËetvrtaËetvrtaËetvrta u nahiji Uskoplje oko VinËaca ublizini naselja Novi Kalesi, (defter, broj, 157, list, 401.a) i, na kraju, petapetapetapetapeta unahiji Sarajevo u blizini naselja Zucka, (Ankara, defter, broj 11, list, 83.a).

2. U najstarijem defteru spominju se dvije mezree: jedna jedna jedna jedna jedna u nahijiVisoko kod naselja Podvinac pod imenom Krabe (moæda: Grabe), (str.106.) i drugadrugadrugadrugadruga kod naselja Bogusevu, nahija Sarajevo pod imenom“Nekretnina mezrea”, (str. 132.). Sve te mezree nalazile su se u nahijikoja se takoer zvala nahija Kristijanska. TipiËan primjer je treÊa mezreau nahiji Visoko, kod naselja Podvinac poznata pod imenom Dib, πtoznaËi Dub, (defter, broj 24, list, 226.a).

158

3. U nahiji Visoko, naselje Podvinac postojala je mezera pod imenomKralupi. Za nju se kaæe da je “Krisitjanska zemlja”, (ËifluËki defter, list8.b) ili “kristiansko mjesto”, (defter, broj 432, list, 313.). Dalje, u nahijiOlovci, naselje Pridvorica gornji i donji, znaËi Doljnji kristianlik i Gornjikristianlik, spominju se joπ dvije mezree koje su stanovnici pomenutognaselja koristili za sjetvu usjeva, (najstariji defter, str. 34.). Spome- nuÊemoi joπ jednu kristiansku mezreu u nahiji Visoko, kod naselja Viπnjica, (defterbroj 157, list, 95,b) te (defer, broj 211, list, 241.a).

D. VinogradiD. VinogradiD. VinogradiD. VinogradiD. Vinogradi

U nahiji Neretvi u naselju Cadulj dol spominju se vinogradi poznatikao vinogradi kristijana Vukote PeriËiÊa (defer broj 24, list 111.a). Istivinogradi se spominju i pola stoljeÊa kasnije (defter broj 212, list, 340.a).Na kraju Êemo spomenuti i neke vinograde koje su napustili kristijani,kao Vinograd Rae Susoje u nahiji Neretva u naselju Cadulj Dol koji jepoznat kao Pretkucac a koji se graniËi sa vinogradom kristijana Vukote(defter broj 24, lisit 111.a, i defter broj 212, list, 340.b). Ponovo se govorio jednom vinogradu koji je napustio kristijan Svitac, a koji se spominjeu najstarijem defteru.

E. »ifluciE. »ifluciE. »ifluciE. »ifluciE. »ifluci

U Ankari, u generalnoj upravi arhiva nalazi se defter popisa stanov-niπta iz 1586. godine, broj 7 u kom su zabiljeæena dva sluËaja koriπÊenjaËifluka od strane krisitijana, a koji su se nalazili u nahiji Neretva. Jedanje u Sopotnici s neËitkim imenom kristijana, (list, 30.a) a drugi u naseljuSelo takoer s neËitkim imenom vlasnika kristijana, (isti list).

F. Mülk (vlasniπtvo)F. Mülk (vlasniπtvo)F. Mülk (vlasniπtvo)F. Mülk (vlasniπtvo)F. Mülk (vlasniπtvo)

Ovdje Êemo navesti samo jednu æenu kristijansku po imenu Jelosavakoja je imala vinograd u posjedu, (defter, broj 5, list, 175.a).

G. Napuπtena kristijanska naseljaG. Napuπtena kristijanska naseljaG. Napuπtena kristijanska naseljaG. Napuπtena kristijanska naseljaG. Napuπtena kristijanska naselja

U razliËitim popisima stanovniπtva koji su vrπeni od 1489. do krajaXVI stoljeÊa (znaËi poslije 1588) u defterima se spominju razliËita mjestakoja su kristijani napustili:

159

JednoJednoJednoJednoJedno napuπteno kristijansko mjesto nalazilo se kod naselja Pridvori-ca, nahija Olovci, (defer, broj 24, list, 184.b., i defter, broj 211, list, 41.b),zatim drugodrugodrugodrugodrugo mjesto poznato kao “kristijansko seliπte”, (defter, broj,15.,list, 50.a, i defter, broj 211, list, 41.b.), i treÊetreÊetreÊetreÊetreÊe kod naselja Ricice, nahijaMaglaj, (defter, broj, 432, list, 125.a. te defter, broj 5, list, 232.b), koji senalazi u arhivu grada Ankare.

H. NekretnineH. NekretnineH. NekretnineH. NekretnineH. Nekretnine

Jedno zemljiπte zvano “kristijanski dol” kod naselja Gornja Trnovica,nahija Zagorje u kazi FoËa (Ankara, defter, broj 8, list,141.), zatim jednanekretnina kod naselja Dusina, nahija Brod, (defter, broj 432, list 443.b)i na kraju nekretnina u rukama vojnika kristijana kod naselja GornjaTatovnica, nahija Hrtar, (Ankara, defter, broj 8, list, 129.a).

I. Njive (tarlalar)I. Njive (tarlalar)I. Njive (tarlalar)I. Njive (tarlalar)I. Njive (tarlalar)

Spomenu Êemo samo jednu njivu poznatu kao “kristijanski gaj” uOlovici (Mercatum-pazaru) koja je bila privatan posjed sultana ili “hassa”(defter, broj, 24, list 9.b).

J. Kristijanske baπËeJ. Kristijanske baπËeJ. Kristijanske baπËeJ. Kristijanske baπËeJ. Kristijanske baπËe

Navest Êemo samo jednu “kristijansku baπËu” u naselju Banic, nahijaBrod, (defter broj, 432, list, 456.a).

K. Mjesta kristijanK. Mjesta kristijanK. Mjesta kristijanK. Mjesta kristijanK. Mjesta kristijan

IstraæujuÊi podatke o mjestima kristijana zapazili smo da se veomaËesto spominje ime Kristijan, poput:

1. Kristijan mjesto: Pod ovim imenom zabiljeæena je jedna njiva podimenom “seliπte” koja je napuπtena od strane kristijana, u naselju Dusina,nahija Brod, (defter, broj, 432, list, 443.b). U ostavπtini kristijana Kuca-nik zabiljeæeno je i jedno mjesto u naselju Tatina (Babina), nahija Brod,(defter, broj, 211, list, 313.a);

2. U nahiji Sarajevo, naselje Hrasnica i Hrancic Ëifluk su posjedovaliAlija i Husejn, sinovi Iljasovi, kog su oni naslijedili kao miras od svojihpredaka kristijana. Temeljem toga potvruje se da su Alija, Husejn injihov otac porjeklom bogumili, (defter, broj 157, list, 346.a);

160

3. Jedan Ëifluk koji je poznat kao kristijansko mjesto (neËitko imevlasnika) u naselju Osik, nahija Neretva, (Ankara, defter, broj 7, list,44.b). Zatim, mjesta i vinogradi Ostoje kristijana, Vukasa i Radosavakristijana i Nedelja (?) kristijana u naselju Rjesoma (?), nahija Osanica ukazi FoËa (Ankara, defter, broj 8, list, 114.a). Jedan dio od polovine podimenom kristijan (defter, br. 432, list, 264.b) u nahiji Laπva i kazi Brodili, pak, jedno mjesto koje je oznaËeno kao polovina jednog dijela (An-kara, defter, br. 11, list, 264.b);

4. Jedno naselje je u osnovi kristijanska zemlja koja je pripadalaRadonji Gostu u nahiji Kreπevo-kaza Visoko (ËifluËki defter, list, 4.). Zajedan Ëifluk se kaæe da su kristijanska mjesta u naselju Nahorevo, nahijaSarajevo (defter, broj, 157, list, 257.a), te defter, broj, 21, list, 386.a).Jedno kristijansko mjesto koje se nalazi u naselju Zabsan Lug, nahijaVisoko, (defter, broj, 212, list, 191.a). Jedno mjesto zvano kristijanskomjesto koje bijaπe Ëifluk u naselju Doljnji PolesiÊ (?), nahija Olovci (defter,broj, 432, list, 133.b). Isto tako jedan Ëifluk u naselju Skrobovic (?), nahijaUskoplje, (defter, broj, 13, list, 66.); takoer drugo mjesto koriπÊenokao Ëifluk u naselju Prckovo, nahija Borac (ankarski defter, broj, 5, list,203.b). Spominje se i mjesto kristijan blizu potoka zvanog Izliveni Potoku naselju Bila, nahija Laπva (defter, broj, 432, list, 489.a);

5. Tri njive koje pripadaju Ëifluku Balija sina Iskenderovog i Mustafesina Ivanova u naselju Luka, nahija Sarajevo (defter, broj, 157, list, 391.b, i defter, broj, 432, list, 209.a);

6. U ankarskom defteru broj, 5 spominje se podatak da su njive kupljenenovcem od kristijana u naselju Doljnji Lepenac, nahija Borac (list, 183.a);

7. Mjesto u kom se nalazio Ëifluk u vlasniπtvu Mahmuta i njegovaoca Radka, u vrijeme Hercega, u naselju Kunovo, nahija Sokol i mjestakoja su u vlasniπtvu kristijana Cvatka Gosta (istanbulski defter, broj 5,list, 107.b);

8. Ukazujemo na jedan Ëifluk koji bijaπe u posjedu kristijana Milunau selu Dolac, nahija Sarajevo (defter broj, 432, list, 223.);

9. Mjesto veliËine jedne treÊine Ëifluka kristijana Radina, u posjeduvojvode Hoπkadema u naselju Doljani, nahija Sarajevo (najstariji defter,str. 83.);

10. Jedan kristijanski posjed u nahiji Visoko na granici izmeu naseljaKaostica i Gomionica i Ëifluka Bawwaba Husejna (najstariji defter, str. 83.);

161

11. Jedno kristijansko mjesto koje se nalazi iznad granice sela Viπnjicai Gomionica u nahiji Visoko. To je Ëifluk UdovËiÊ Hasan-bega koje jebilo vlasniπtvo Baraka, sina Ahmedova, i Ëetvorice njegovih kompanjona(defter, broj, 157, list, 95.b, i defter broj, 211, list 241.a);

12. Biljeæimo jedan posjed poznat kao kristijan mjesto u naseljuZabsan Lug, nahija Visoko, (defter, broj , 4322, list, 335.);

13. Kao kristijan mjesto je poznat i Ëifluk Nasuha, sina Radica, unaselju Toplica, nahija Visoko. Ovo mjesto se ne spominje samo u defterubroj, 157, list, 483.b i broj 211, list, 246.b) nego i pola stoljeÊa kasnije uankarskom defteru, (broj, 11, list, 190.a). Isto tako se radi i o kristijanmjestu, registriranom kao Ëifluk u defteru (broj, 211, list, 247.a), i uankarskom defteru, (broj, 11, list, 190.a) u nasejlu Toplica, nahija Visoko.To su Ëifluci Alije i Balija sinova Sulejmanovih i Musaovih, Faika i Saida,sinova ©ehirli Mehmeda. Zatim, u istom naselju joπ jedan Ëifluk koji sespominje kao kristijan mjesto. To je Ëifluk Mehmeda, sina Jusufova, iHamze sina Abdullahova. Ovaj Ëifluk se spominje i u defteru (broj, 211,list, 247.b) i u ankarskom defteru, (broj, 11, list, 190.a.). Osim u ova dvadeftera taj Ëifluk se spominje joπ i u defteru koji se bavi samo Ëiflucima(list, 7.a). Spominje se i jedan Ëifluk oznaËen kao kristijan mjesto u naseljuViπnjica, nahija Visoko (defter, broj, 432, list, 394.a);

14. Takav je sluËaj i sa Ëiflukom-mjestom koje su napustili kristijania koji sada pripada stanovnicima naselja Ljubogoπta u nahiji Sarajevo ikoji je koristio izvjesni Ismail (defter, broj, 24, list, 412.a). Registriran jejoπ jedan Ëifluk koji na isti naËin pripada stanovnicima pomenutog sela(ankarski defter, broj, 11, list, 77.a);

15 U naselju Orahovica, nahija Neretva bijaπe nekakva parcela zvana“Babino brdo” i u njoj lokacija “Mel’un kral” (prokleti kralj) koju je ovajoduzeo od kristijana i dao stanovnicima naselja. Ova interesantna opaskapokazuje nam kako se bosanski katoliËki kralj odnosio prema svojimpodanicima kristijanima (defter, broj, 157, list, 297.b). Jedanaest godinakasnije spominje se ista primjedba (defter, broj, 212, list, 341.);

16. Spominju se i mjesta koja dræe vojnici i kristijani koji nisu iz togkraja. To je naselje Gornja Tatinica u nahiji Hrtar (defter, broj, 24, list,317.a). Upozoravamo na njega bez obzira na vremensku razliku od jednogstoljeÊa (ankarski defter, broj, 6, list, 129.a). Naselje smo veÊ spominjaliu podnaslovu (Nekretnine). Tamo je njegovo ime Tatovnica. Registrirano

162

je joπ i mjesto u naselju Gornja Blizna poznato i kao Potok u nahijiPribud i kazi Kom koje su koristili kristijani Vukas, Cvitko i Vukas akasnije je postalo Ëifluk Hasana i Mahmuda, sinova Radka (ankarskidefter, broj, 8, list, 195.a). Navedeno je joπ jedno mjeso u nahiji Kladanj,naselju Pribiznica (?) u blizini naselja Kukorina Ëiji su vlasnici bili kristijani(ankarski defter, broj, 11, list, 108.a). Na kraju spominjemo mjesto kojeje kralj liËno dao kristijanu BoæiËeviÊu a koje se nalazi na granici selaVrucan (najstariji defter, str. 65.).

L. Kristijanska ispasiπtaL. Kristijanska ispasiπtaL. Kristijanska ispasiπtaL. Kristijanska ispasiπtaL. Kristijanska ispasiπta

U defterima koji govore o popisima stanovniπtva spominju se dvaispasiπta kao posjedi kristijana:Jedno u naselju Zdrmci u nahiji UskopljeËiji jedan dio nosi naziv kristijanlik (ankarski defter, broj, 8, list, 76.a) idrugo, koje je nekada bilo kristijansko mjesto kod naselja Reπetnica unahiji Osanica, kaza FoËa (ankarski defter, broj, 8, list, 119.a).

ZAKLJU»NA RIJE»

Kao πto smo pokazali, u osmanskim dokumentima kristijani sespominju kroz period jednog i po stoljeÊa, od 1469. godine do poËetkaXVII stoljeÊa. Ako uzmemo u obzir da su, prema savremenim izvorima,prije osmanske uprave nad Bosnom, veÊi dio njenog stanovniπtva Ëinilibogumili te da se oni Ëesto, Ëak i u najstarijim dokumentima, spominjukao Boπnjaci, onda je sasvim izvjesno da su bogumili, kao zajednicadobrovoljno poËeli primati islam za vrijeme osvojanja bosanskih oblastiod strane sultana Mehmeda II, πto potvruju JanjiËarski zakon i narodnapredanja. Nekoliko pojedinaËnih sluËajeva, koji su se kasnije navodnodogaali, ne mogu osporiti ovu tvrdnju. »ak i ti navodi ne ukazuju naneπto drugo doli na njihovu slobodu izbora (naprimjer: zemljiπta poznatapod imenom kristijan, zemljiπta koja su napustili kristijani itd.). Nespornaje Ëinjenica, temeljem podataka do kojih smo doπli, da je bilo samonekoliko sela u kojima su kristijani sami æivjeli.

Samo u dva naselja znamo imena njihovih domaÊina i to u naseljuRestoka u nahiji Samobor gdje je æivjelo sedam kristijana i naselje Ribicu nahiji Borovac u kojem bijaπe πest kristijanskih domaÊinstava.

163

U drugim naseljima znamo samo broj domaÊinstava ili brojneoæenjenih osoba, a niæe je poimence navedeno 10 naselja. To znaËi dase, ukljuËujuÊi i naselja Rastoka i RibiÊ, spominje ukupno 126 porodicai 5 neoæenjenih osoba. Ako za svaku porodicu uzmemo da je u prosjekuimala pet Ëlanova, onda su navedena naselja brojala ukupno 635 Ëlanova,πto je za ono vrijeme, predstavljalo dosta veliku populaciju.

1. Nahija Borac naselje Prckovo (?) 34 kuÊe, 4 neoæenjena

2. Nahija Vrabac naselje Bila 6 kuÊa

3. Nahija Konac-Polje naselje Gradac 4 kuÊe

4. Nahija Bistrica naselje Milotina 11 kuÊa

5. Nahija Dubrovnik naselje Hocevje (?) 11 kuÊa

6. Nahija Dubrovnik naselje Brezovica 14 kuÊa

7. Nahija Dubrovnik naselje Dubrovnik 10 kuÊa

8. Nahija Borovac naselje Idbar (?) 4 kuÊe

9. Nahija Neretva naselje Osik 6 kuÊa, 1 neoæenjen

10. Nahija Neretva naselje Trebun 13 kuÊa

Ako ovoj listi dodamo imena koja se javljaju u drugim kolonama(baπtine, vinogradi, itd.), onda bi se taj broj domaÊinstava popeo napedeset. Sve to govori nam veoma jasno o prisustvu bogumila (kristija-na) i njihovoj brojnosti poslije pada bosanskog karaljevstva i njihovaprimanja islama. Poznata nam jedna jednu sedmina njihovih imena.

Moramo ukazati na Ëinjenicu da se u osmanskim dokumentimaveoma, veoma rijetko spominju imena visokih dostojanstvenika bosanskecrkve. Spomenuta su samo dva “gosta” punim imenima kao predstavnicibosanske crkve. A. Solovjev ih naziva “Visitateur”. O drugim visokimdostojanstvenicima kao πto je “starac” to jest “strojnik” ili “djed” nemanikakva spomena. Jedan od ta dva sluËaja jeste mjesto koje je bilo uposjedu kristijana Gosta Cvitka, a koje je postalo dio Ëifluka Mahmuta injegovog oca Radka u naselju Kunovo, nahija Sokol (istambulski defter,broj, 5, list 107.b), a drugo je postalo dio Ëifluka Hajrudina, sina Junuzova,Ëije ime bijaπe Gost Radoje u nahiji Kreπevo (ËifluËki defter, list 4.a).

Meutim, ne smije se zanemariti Ëinjenica o kontinuiranomprihvaÊanju islama od strane kristijana do kraja XVI stoljeÊa. ZapazitÊemo da jednu ostavπtinu Radosava kristijana obrauje njegov sin Inehankoji je postao musliman (ankarski defter, broj, 6, list, 129.a). Ta ostav-πtina nalaziπe se u naselju Gornja Tatovnica, nahija Hrtar.

164

Joπ jedna ostavπtina, koja bijaπe vlasniπtvo kristijana Radica i kojuobraivaπe njegov brat Mustafa-musliman, ubiljeæena je u naselju BristnoUstje(?), nahija Brod (list, 137.b). PregledajuÊi osmanske dokumente uTurskom nacionalnom arhivu u Ankari (Tapu Ve Kadastro UmumMüdürlü) i Istanbulu (Basvekalet Arsivi i Beledije Kütüphanesi) i zvaniËnepopise stanovniπtva u njima, doπli smo do sljedeÊih rezultata:

1. Osmanski dokumenti za period od druge polovine XV stoljeÊado kraja XVI stoljeÊa potvruju postojanje pravovjernih bogumila (kristi-jana) u Bosni i Hercegovini;

2. Dokaz u prilog tvrdnji da se kristijani nisu smatrali ortodoksimani katolicima jeste podatak evidentiran u osmanskim dokumentima, ukojima se spominju kao “gebr” ili “kafir”;

3. U poËetku osmanske uprave Bosnom nalazilo se nekoliko naseljau kojima su æivjeli samo kristijani. Meutim, utvrdili smo da se ta situacijakasnije promijenila;

4. Ne smijemo zaboraviti da je odreeni broj naselja nosio kristijanskoime;

5. Moramo ukazati i na podatak da se u osmanskim dokumentimatitula Gost (Visitateur) veoma rijetko spominje. Utvrdili smo titule samodvojice kristijana: Gost Cvitko i Gost Radonja.

Mi smo se bavili samo situacijama u kojima je kristijansko imespomenuto izrijekom, a ne i onima koji su u kategoriji “Yeni Müslüman”(novi musliman) ili onima koji su prihvatili islam, a oËevi ili braÊa su imbili nemuslimani. Pitanje kojoj je vjeri pripadao bogumil - ortodoks,katolik ili musliman - veoma je vaæno zarad punog razumijevanja oveteme. Do sada su sva pitanja i nedoumice bile razrjeπavane koriπÊenjemzapadnih izvora. Mi vam sada po prvi put predstavljamo dokumentekoji se nalaze u Turskom nacionalnom arhivu i koji su jedinstveni jer dosada nisu publikovana. Ubijeeni smo da Êe ovi kljuËni dokumenti datiznaËajan doprinos u rasvjetljavanju pojedinih nejasnoÊa o bosanskimbogumilima. Ovo bitno historijsko pitanje u posljednje vrijeme je ponovoaktualizirano. Nadamo se da smo i mi u ovom svom radu priπli mu saspekta s kog mu se do danas nije pristupalo. Mi, zacijelo, vjerujemo darazjeπavanju ovog problema mogu pomoÊi samo historija i nauka.

165

OBJA©NJENJA

1. Mi smo se u ovom svom radu ograniËili na pitanje pravih bogumilau osmanskim dokumentima, u konciznijoj formi. Namjera nam je daobznanimo sva osmanska dokumenta koja se odnose na kristijane i kojagovore o njima;

2. Imali smo problema s iπËitavanjem i pisanjem pojedinih imenakao i imena nemuslimana koja su pisana arapskom grafijom. Zbog togasmo iza nekih imena stavljali znak pitanja. Nadamo se da ove praznineneÊe znaËajnije utjecati na bit same teme;

3. Kada govorimo o nazivu kristijan tada moramo ukazati da se tajizraz pisan arapskom grafijom moæe Ëitati i kao karstijan. Mi smo seopredijelili za oblik kristijan i zbog toga πto svi istraæivaËi sa podruËjaJugoslavije upotrebljavali oblik kristijani;

4. Glede dokumenata koje smo koristili za ovaj tekst, opredijelilismo se da ranije koriπÊene dokumente samo spomenemo, a uz nazivsvakog novog dokumenta oznaËavali smo njegov arhivski broj i stranicu;

5. U naπem radu turske izraze çiftlik, mezrea i dr. prevodili smo upribliæno adekvatnom smislu, buduÊi da ti pojmovi mogu imati razliËitaznaËenja, πto za naπu temu ipak nema eminentnu vaænost. Meutim, uprilog razliËitog tumaËenja pojedinih izraza navodimo rijeË Ëifluk kojeobrazlaæe profesor Omer Lufti Barkana u Islamskoj enciklopediji (turskoizdanje: pojam çiftlik. Barkanov prilog moæe se pogledati u prijevoduHamida HadæibegiÊa (Godiπnjak istorijskog druπtva Bosne i Hercegovine,Sarajevo 1950., II, str. 287.-298.);

6. Turske termine pisali smo prema standardima modernog turskogjezika, arapske rijeËi prema standardima transkripcije koje koristi Soci-ete Asiatique, a u pisanju boπnjaËkih izraza prema vaæeÊim standardimabosanskog jezika;

7. Na naπu veliku æalost, u vrijeme publiciranja ovog rada, pojavilose i djelo o bosanskim kristijanima Maje MiletiÊ koje nismo bili umoguÊnosti podvrgnuti kritiËkoj ocjeni. Pogledati: Maja MiletiÊ, Kristijanidi Bosnia alla luce dei loro monumenti di pietra, Roma 1957.

S turskog preveo BaπiÊ Kemal

Redaktura prijevoda Muhamed MrahoroviÊ

166

Bosnian Christians (Bogomil) according to some un-Bosnian Christians (Bogomil) according to some un-Bosnian Christians (Bogomil) according to some un-Bosnian Christians (Bogomil) according to some un-Bosnian Christians (Bogomil) according to some un-published Ottoman sourcespublished Ottoman sourcespublished Ottoman sourcespublished Ottoman sourcespublished Ottoman sources

In his work, Tajib OkiÊ dealt with Bogomils of Bosnia - in historicalsources known as Christians or pure Christians, and Bosnian Church.The research covered a period of one and a half centuries, and is basedon valid historical materials - earliest Ottoman sijils found in libraries inIstanbul and Ankara.

It is interesting to see how OkiÊ places document after document ofhistorical authenticity into academic debate with hypocritical theoriesand theses, works and their authors, who are trying to place the phe-nomenon of Bogomil (Bosnian Christians or ancient Boπnjaks) into someother historical contexts, Chrisitianizing them, Croatizing or Serbianizingthem, ignoring, marginalizing or denying their historical existence.

Naturally, by hypocritical historical materials, historical facts andhistory as such is meant some writers of Croatian or Serbian history,who affected by increasing national consciousness, culture and identity,are recycling historical facts. They are interpreting valid historical mate-rials in an Inquisition-like manner because “for them national interest isall-important, and not historical facts” as well said by Alexander Solovjev,respected historian and intellectual and professor at Geneva University.Researching Bogomil cemeteries and other valid historical documents,Solovjev confirms Bogomil-Christian identity of Bosnian Church andthat “Serbian and Croatian writers have interpreted historically vaguetheories of Anatolian Pavle.”

Serbian writers claim Orthodox identity of the Bosnian Church whileCroatian writers insist on Catholic identity in that way anathematizingfor a long time the only recognized thesis of Croatian historian FranjoRaπko on perversion and heresy of Bosnian Church and her dual reli-gious teaching. Raπko’s view was also held by another Croatian histo-rian ∆iro Truhelka, who only towards the end of his life reversed hisview.

167

Mina KujoviÊMina KujoviÊMina KujoviÊMina KujoviÊMina KujoviÊ

PRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI IPRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI IPRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI IPRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI IPRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI IHERCEGOVINIHERCEGOVINIHERCEGOVINIHERCEGOVINIHERCEGOVINI(Iz Arhiva BiH)(Iz Arhiva BiH)(Iz Arhiva BiH)(Iz Arhiva BiH)(Iz Arhiva BiH)

Arhivski fondovi u Arhivu Bosne i Hercegovine, tematski raznovrsnii sadræajno veoma bogati izuzetno vrijednom arhivskom graom,nezaobilazan su izvor za nauËno sagledavanje i osvjetljavanje naπeproπlosti za period od druge polovice 19. stoljeÊa do 1992. godine. NajveÊibroj saËuvanih fondova, nastali su djelovanjem organa zakonodavne iupravne vlasti u Bosni i Hercegovini, te zbog toga obiluju podacima odruπtvenom, politiËkom, kulturno-prosvjetnom i privrednom æivotu unaπoj zemlji. Meu spisima u tim fondovima dosta je i onih koji se odnosena djelatnost kako Zemaljskog vakufskog povjerenstva (ZVP) tako isamostalnih vakufa u skoro svim dijelovima Bosne i Hercegovine.

»itaocima Anala sigurno su poznati znaËaj, djelatnost i historijatvakufskih institucija u Bosni i Hercegovini pa zato u ovoj rubriciprezentiramo samo pregled i kratak sadræaj spisa/dokumenata (nekad iintegralan tekst) kao prilog za dopunu historije ove znaËajne institucije.

Najstariji spisi/dokumenti o radu vakufa u Bosni i Hercegovini kojise Ëuvaju u Arhivu BiH nalaze se u arhivskim fondovima nastalimdjelovanjem: ZajedniËkog ministarstva finansija - Odjeljenje za BiH (1878.-1918.), Zemaljske vlade za BiH (1878.-1918.) i Vrhovnog πerijatskog sudaza BiH (1879.-1946.).1 Meu opÊim spisima Zemaljske vlade za BiH zaperiod od okupacije, 1878. do 1890. godine, saËuvani su sljedeÊidokumenti:

ZVS - πifra 46/153/1883. - Prijedlog zakona o vakufskoj upravi;

ZVS - πifra 2/188/1886. - Æalba veÊe grupe Muslimana iz Sarajevazbog namjere zatvaranja starog turskog groblja preko puta zgrade ZVS ireorganizacije vakufske komisije;

ZVS - πifra 49/2/1889. - Spor oko regulisanja vakufskih kmetskihodnosa (obaveza) u selu Kola kraj Banje Luke;

168

ZVS - πifra 49/8/1889. - Molba za oslobaanje plaÊanja poreza tekijeu OrloviÊu, kotar Srebrenica;

ZVS - πifra 50/16/1889. - Predaja menafi-sanduka poreskim uredima;

ZVS - πifra 50/29/1889. - Izgradnja Ajas-paπinog dvora (hotel Cen-tral) u Sarajevu;

ZVS - πifra 50/33/1889. - Izgradnja Gazi Husrev-begova vakufa uKoturovoj ulici u Sarajevu;

ZVS - πifra 50/36/1889. - Izvjeπtaj o muslimanskoj djevojaËkoj πkoliu Sarajevu;

ZVS - πifra 50/37/1889. - Kolaudacija magaze Gazi Husrev-begovavakufa u »emaluπi ulici u Sarajevu;

ZVS - πifra 49/26/1890. - Izgradnja i nabavka opreme za Gazi Isa-begovu banju u Sarajevu;

ZVS - πifra 50/26/1890. - Izgradnja Ajas-paπinog dvora u Sarajevu.Priloæena projektna dokumentacija arhitekte Vancaπa. Isti objekat pre-puπta se za utemeljenje mirovinske zaklade za Ëinovnike i posluæiteljeZemaljske vakufske komisije.

Meu spisima/dokumentima iz ovog pregleda za prvih 20 godinaaustrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, svakako su najinteresantnijioni koji se odnose na aktivnosti u vezi sa izgradnjom Ajas-paπinog dvorau Sarajevu, arhivirani pod πiframa 50/29 u 1889. i 50/26 u 1890. godini.Ovi predmeti sadræe prepisku Zemaljskog vakufskog povjerenstva zaBosnu i Hercegovinu i Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevute dobro oËuvanu, od Gradskog poglavarstva Sarajeva, ovjerenuprojektnu dokumentaciju arhitekte Josipa Vancaπa. Spisi ZVP su nabosanskom veoma Ëitljivi dok su spisi ZVS rukopisni koncepti a originalisu moæda u arhivskoj grai Vakufske direkcije za BiH.

Zemaljsko povjerenstvo za Bosnu i HercegovinuZemaljsko povjerenstvo za Bosnu i HercegovinuZemaljsko povjerenstvo za Bosnu i HercegovinuZemaljsko povjerenstvo za Bosnu i HercegovinuZemaljsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu

Broj 1263 50-29

Sx. 1889.

VisokojVisokojVisokojVisokojVisokoj

Zemaljskoj vladi za Bosnu i HercegovinuZemaljskoj vladi za Bosnu i HercegovinuZemaljskoj vladi za Bosnu i HercegovinuZemaljskoj vladi za Bosnu i HercegovinuZemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu

u Sarajevuu Sarajevuu Sarajevuu Sarajevuu Sarajevu

169

U posluhu naredbe te visoke zemaljske vlade od 25. jula 1888. broj43.076 Êasti se ponizno potpisata zemaljska vakufska komisija izvjestitida je nova kuÊa, koja se imala na zemljiπtu Ajas paπine dæamije u FranjeJosipa ulici i na Ëoπku ∆umurije sokaka podiÊi, bijaπe lanjske godinezbog nedostatnosti novaca odgoena.

Po arhitektu gosp. Vancaπu sastavljeni nacrt i troπkovnik bi zakljuËeni od te visoke vlade sa visokom naredbom od 7. maja 1888. broj 26.888/I sa okruglim iznosom od 39.000 forinti odobren.

TeËajem vremena, πto od viπka prihoda ove vakufske komisije, πtood utjeranih viπaka ostalih vakufa imade se pri ruci i kod bosansko-hercegovaËke narodne dioniËke banke:

uloæeni ..................................………............ 11.349 for. 61 novË.

zemaljskoj vakufskoj komisiji

kao vlastiti novac pripadajuÊi, i ..........….. 18.162 for. 55 novË.

raznim vakufima u Bosni i Hercegovini,

kao raËunski suviπci, ukupno: ......…........ _______________

kao raËunski suviπci, ukupno: ......…......... 30.512 for. 16 novË.

Osim ove svote imati Êe vakufska

komisijana raspolaganju joπ preliminarni

suviπak za tekuÊu godinu u iznosu od ...... 4.980 for. novË.

_________________

Ukupno: 35.492 for. 16 novË.

tj. okruglim brojem 35.500 for. tako, da sada za podizanje kuÊe samo3.500 for. treba.

©to se tiËe pokriÊa ovog manjkajuÊeg iznosa od 3.500 for. to jepokorno potpisata vakufska komisija sa gore navedenom bankom usporazum stupila, da u sluËaju nuæde ista ovoj komisiji uz primjerenukamatu 15.000 forinti u zajam dade, koja na to po smislu prileæeËegprepisa dopisa iste od 28. marta 1889 privoljela.

Uzrok, zaπto mjesto 3.500 forinti 15.000 forinti Zemaljsko vakufskopovjerenstvo od banke traæi jest to, da nije izkljuËeno da neki vakufiosobito Gazi Husrev-begov vakuf za svoje poloæene viπke natrag zatraæilene bi, te stog razloga potrebno je da vakufska komisija zakonitimzahtjevom odgovoriti moæe.

170

Pogledom, da u podizanju nove zgrade ne postoje nikakve novËanepoteπkoÊe, to se ponizno potpisata komisija usuuje Visoko istu zamoliti,da gradnju kuÊe dozvoliti blagoizvoli.

Ujedno se podastire dva eksemplara sklopljene pogodbe saarhitektom gospodinom Vancaπom glede nadziranja zidanja kuÊe navisoko uvianje i odobrenje.

Sarajevo, dne 30. marta 1889. Mustafa Fadil-paπiÊ

U istom omotu i pod istom πirom 50-29 arhivirani su:

- Odgovor Zemaljske vlade br. 20488 od 3. IV 1889. godine u kojemse odobrava gradnja kuÊe uz napomenu: “...da Êe Zemaljsko vakufskopovjerenstvo svojim dobrim rukovodstvom i valjanim gospodarenjemstvar tako urediti i da bez ikakvog zajma graevne troπkove iz svojihsopstvenih sredstava pokriti moæe.”

- Ugovor - “Pogodba” sa arhitektom Vancaπom o nadziranju gradnjeAjas paπina dvora i

- Prepis dopisa Bosansko hercegovaËke narodne dioniËke banke, ukojem se objaπnjavaju uvjeti pod kojim je moguÊe podiÊi kredit.

U dopisu od 19. V 1889. godine Zemaljsko vakufsko povjerenstvoza Bosnu i Hercegovinu obavjeπtava Zemaljsku vladu da je moralo isplatiti400 forinti porodici pokojnog Ivana Tasovca kao odπtetu “... za posvojenikomadiÊ zemljiπta i oduzeto svjetlo neki pendæera TasovËeve kuÊe.”

Dalje slijede dopisi:

- Odobrenje Ugovora ZVP sa poduzetnikom Aloisom Pothom;

- Obavjeπtenje Zemaljske vlade od strane ZVP o odræanoj “javnojusmenoj licitaciji za iznajmljivanje (Ajas-paπina dvora) na tri godine dane.“Ne licitaciji ostali su najbolji nudioci gosp. Gligorije M. JevtanoviÊ saponudom od 6.250 forinti i gosp. Josef Kunerth sa ponudom od 6.201for. “ZVP odluËilo je da odabere loπiju ponudu jer”...gospodin GliπaJevtanoviÊ neÊe sobom kafanski obrt u vakufskoj kuÊi tjerati, veÊ da onpreuzima vakufsku kuÊu samo πpekulacije radi za uzdizanje vaænosti svoje“Hotel Evrope”;

- Obavjeπtenje da je “...komisija odluËila uvesti Ëesmu u novograenukuÊu (Ajas-paπin dvor) iz velikog vodovoda, koji Êe istom iduÊe godinegotov biti”;

171

- Molba ZVP da kod Zemaljske vlade, sigurnosti radi, na Ëuvanjepredaju “sve zaduænice....poπto kod ove komisije straæa nedostaje...”;

- Prijava poduzetnika Aloisa Potha od 13. XI 1889. godine zakolaudaciju dovrπenog Ajas paπinog dvora; i

- Molba ZVP za BiH Zemaljskoj vladi da odobri prekoraËenje troπkaod 7046 for. i 22 p. “povodom razπirenja kuÊe... U jedno se poniznoprimjeÊuje, da se pokorno potpisato vakufsko povjerenstvo nada, da Êese cjelokupni troπak gradnje zajedno sa ovo 7.046 for. 22 novË. izvakufskih suviπaka podmiriti moÊi.”

Predmet arhiviran pod πifrom 50-26 iz 1890. godine sadræi 118 listovasljedeÊih priloga:

- Izvjeπtaj Zemaljske vlade od 19. VIII 1890. godine o gradnji Ajas-paπina dvora;

- Kolaudaciona dozvola sa rekapitulacijom troπkova;

- “Graevni ugovor” sklopljen izmeu Zemaljskog vakufskogpovjerenstva za Bosnu i Hercegovinu i gospodina Vjekoslava Potha 13.V 1889. godine. Ugovor ima voπtani peËat ZVO i priloge: Uvjeti za gradnjuAjas-paπina dvora u Sarajevu

1. Graditeljske radnje,

2. Klesarske radnje,

3. Tesarske radnje,

4. Limarske radnje,

5. Crieparske radnje,

6. Stolarske radnje,

7. Bravarske radnje,

8. LiËilarske radnje,

9. Staklarske radnje,

10. Kiparske radnje,

11. Munjovodne radnje,

12. Terezzo radnje

13. Bojadisarske radnje,

14. PeËarske i lonËarske radnje i

15. Graffito radnje, i

172

16. ObËenite uvjete;

- Projekte /prizemlje, 1. i 2. sprat, krov i fasada/ ovjerene 19. IV1889. godine od strane Poglavarstva grada Sarajeva-Graevinskoodjeljenje;

- Popis troπkova gradnje /planirani i neplanirani/;

- ZakljuËak Zemaljske vakufske komisije od 19. III 1890. godine outemeljenju mirovinske zaklade za Ëinovnike i posluæitelje iste, i

- Iskaz suviπka samostalnih vakufa od 1888. god. koji su uniπli u1889. godinu. Iskaz sadræi sljedeÊe rubrike:

TekuÊi broj,

Ime vakufa,

Kotar,

Datum kad je suviπak poloæen i iznos.

Donosimo samo pregled vakufa i kotar od Ëijih je priloga pomognutaizgradnja Ajas-paπinog dvora u Sarajevu:

1. PaËavæi Mesuh vakuf Sarajevo

2. Gazi Ferhat-beg

3. Alajemini

4. Nafisa kÊi H. Mehmeda

5. H. Hurem ef.

6. Topal h. Hasan

7. H. Osman-beg DæenetiÊ

8. Jakub-paπa i Ahmed-aga TeroviÊ

9. Topal h. Mehmed

10. Dæano Zade h. Husejn

11. Kasum ∆atib mahala

12. DæenetiÊ Mustaj-beg

13. H. BiËakËiÊ

14. Gazi Husrev-beg

15. KariÊ h. Omer

16. Nebrdilo h. Ali

173

17. »oban Hasan Sarajevo

18. Uskudar Ahmed ∆elebi

19. Divan ∆atib i Keπo Salih-aga

20. ÆagriÊ

21. Jahja-paπa

22. H. Salih Hobava (?)

23. Hatidæa Hatun

24. Merjem Hanuma

25. H. Idris, h. Salih i Fatima SliniÊ

26. Armagandæi Sina

27. »ekrÊi Muslihudin

28. Daud ∆elebi

29. Gerdani h. Husejn

30. Hurπid-paπa

31. ©erif Osman-paπa

32. Fatima Hanum DæiniÊ

33. H. Salih-aga Slobova

34. Afifa Hatun

35. Husejn-aga »urËiÊ

36. SaraË h. Hajdar

37. Tahvil h. Mustafa

38. Kasap-zade h. Ibrahim

39. BiËakËiÊ h. Mehmed

40. H. Mehmed SubaπiÊ

41. »okadæi h. Sulejman

42. Afifa AhmedagiÊ

43. Gazi Bali-beg

44. Umihana Glogjo

45. Mulia-hanuma BabiÊ

46. H. Avdaga »omara

47. Abdullah-aga h. MuratoviÊ

174

48. H. Sejdin Sarajevo

49. SagrakËi h. Mahmud

50. Goæulska dæamija Ljubuπki

51. Hadim Ali-paπa Sarajevo

52. RepovaËka dæamija Konjic

53. Sulejman-paπa dæamija “

54. Hadim Ali-paπa tekija Sarajevo

55. Kulin Bali “

56. Piπman h. Husejn “

57. Arabi Djediv “

58. Mujaga h. RustemagiÊ “

59. H. Hasanova Ëesma Visoko

60. Gazi Skender-paπa Sarajevo

61. ©ejh Magribi dæamija “

62. Dæamijski vakuf Bileka

63. Vedjihi-paπa dæamija Bijeljina

64. Atik dæamija “

65. Ahmed-aga KrpiÊ “

66. Gornja mahala Derventa

67. Velika dæamija vakuf “

68. DuboËac dæamija “

69. Velidin dæamija “

70. H. Ibrahim-paπa u PoËitelju Stolac

71. Amil Ali dæamija Dol. Tuzla

72. Jeni Bair dæamija Visoko

73. Tab∂ane “

74. Muhamed-aga KestendæiÊ Sarajevo

75. Æelica H. Omer-aga “

76. H. Mehmed Kabovaja “

77. H. Ibrahim OdobaπiÊ “

78. Krzlaraga Mustafa Varcar

175

79. Jakeπ dæamija Derventa

80. Sijekovac dæamija “

81. H. Alia i Abdaga Bukovica Fojnica

82. Medresa “

83. Viπnjica dæamija “

84. ©ejh ef. Kladanj

85. H. Bali-beg Kladanj

86. Tahvil-aga dæamija “

87. H. Hasan “

88. Hadin Ali-paπa “

89. Duzdæihan Esma “

90. Olovo dæamija “

91. Gradska dæamija Prijedor

92. »arπijska dæamija “

93. H. Husejn dæamija D. Tuzla

94. Bijela dæamija “

95. Husejn-aga MehmedagiÊ “

96. Musala dæamija “

97. Stara medresa “

98. Careva dæamija Dobrunj Viπegrad

99. »engiÊ h. Gazi-beg “

100. Mehmed-paπa SokoloviÊ “

101. Musa-paπa (Nova Kasaba) Vlasenica

102. KuÊuk ∆atib Muslihudin Sarajevo

103. Kulauziji dæamije Banja Luka

104. H. Pervis dæamija “

105. Oraπje dæamija BrËko

106. »eliÊ gornji “

107. Odæak dæamija Dervent

108. Kamenska dæamija Kladanj

109. Hava Hanum FilipoviÊ Livno

176

110. Bali-aga Kulen-Vakuf

111. Sultan Ahmed dæamija Petrovac

112. »arπijska dæamija “

113. Zaglavica dæamija “

114. Gradska dæamija “

115. OraπÊe Pagjani “

116. Kliπka dæamija “

117. Tabak h. Ali Rogatica

118. VaizoviÊ h. Adem “

119. Potok dæamija D. Tuzla

120. Gazi Turali-beg dæam. “

121. Fatima-hanum Hamam Visoko

122. Sejmenska (Segban) dæamija Zenica

123. Mehmed i Mustaj-beg »ajniËe

124. Gazi Sinan-beg “

125. Kobaπ dæamija Prnjavor

126. Dol. Kamengrad Sanski Most

127. Sultan Ahmed (Ëarπijska) dæam. Zenica

128. Dæafer-beg »ajniËe

129. Skender-paπiÊ Mustaj-beg Sarajevo

130. KosteroviÊ h. Halil-beg Bugojno

131. Sukija dæamija Bosanska Gradiπka

132. Ujedinjeni vakuf svih dæamija Jajce

133. Husejn-beg Rogatica

134. Mokro-zade Sarajevo

135. »eliÊ dolnji BrËko

136. Vakuf dæamije u Oraπju “

137. Careva dæamija u B. ©amac GradaËac

138. Tekija dæamija Bosanska Gradiπka

139. Junus »auπ dæamija Konjica

140. Hafiz Havadæe Mostar

177

141. Hadæi Bali Mostar

142. H. Ahmed LakπiÊ “

143. Zahida-hanum “

144. Bajazid Havadæe “

145. VuËjakoviÊ Nesuh-aga “

146. Mustafa-paπa FoËa

147. H. Mehmed-paπa medresa “

148. Ali »ohadar “

149. Hamza-beg “

150. Sultan Fatima “

151. H. Osman “

152. Karadæoz H. Mehmed-beg Mostar

153. Nezir-aga “

154. Koski Mehmed-paπa “

155. Lafi h. Ali-beg “

156. Baba Beπir “

157. Husejn Silihdar-paπa Stolac

158. Dæevahira-hanum Travnik

159. Sulejman-paπa dæamija “

160. H. Musli Travnik

161. ZoliÊ dæamija “

162. H. Murteza-aga “

163. Gazi-aga “

164. H. Ali-beg HasanpaπiÊ “

165. ElÊi Ibrahim-paπa “

166. Deviπ-beg HasanpaπiÊ i

Husejn-beg KulenoviÊ “

167. DiviÊ dæamija Zvornik

168. Skela dæamija “

169. Begsu dæamija “

170. Zamlar dæamija “

178

171. H. Nur-beg dæamija Zvornik

172. H. Firdus dæamija Banja Luka

173. Azizija dæamija Bosanska Kostajnica

174. Nova medresa GraËanica

175. Olovija dæamija “

176. Dæamija i mekteb gor. Orahovci

177. KljuË-dizdar Hasan-aga Travnik

178. Gornje Kotorsko Dervent

179. Dæafer-beg FoËa

180. H. Sefer “

181. Abdul Mumun-beg “

182. Novi mejdan dæamija GraËanica

183. Idaet dæamija “

184. SalihoviÊ h. Alija Stolac

185. TeskeredæiÊ Derviπ-paπa Travnik

186. Buzadæi h. Hasan Sarajevo

187. Tutibula dæamija Sarajevo

188. Kadi Beli “

189. Sinan-beg “

190. Bali-zade “

191. Abdul Halim-aga “

192. Hadim Ali-paπa Kladanj

193. Gazi Skender-paπa Sarajevo

Sarajevo, dne 30. Augusta 1890. Vakufsko raËunovodstvo

179

Contributions for history of Contributions for history of Contributions for history of Contributions for history of Contributions for history of waqfwaqfwaqfwaqfwaqf in Bosnia and in Bosnia and in Bosnia and in Bosnia and in Bosnia andHerzegovinaHerzegovinaHerzegovinaHerzegovinaHerzegovina

(Archive of Bosnia and Herzegovina)(Archive of Bosnia and Herzegovina)(Archive of Bosnia and Herzegovina)(Archive of Bosnia and Herzegovina)(Archive of Bosnia and Herzegovina)

Research work undertaken by Mina KujoviÊ dealt with archive col-lections of Archive of Bosnia and Herzegovina, which contains materi-als of great significance for understanding of history of Bosnia andHerzegovina from second half of 19th century until present.

A significant number of these documents is related to activities ofProvincial Waqf Committee and independent waqfs throughout Bosniaand Herzegovina. Earliest documents concerning work of waqfs are thoseof Joint Ministry of Finance, Bosnia and Herzegovina branch (1878-1918), Provincial government of Bosnia and Herzegovina (1878-1918),and Shar’a High Court in Bosnia and Herzegovina (1879-1946).

Information about building, partial renovation, reconstruction ofthese institutions of cultural, educational, agricultural and political im-portance of that period, is much more than just mere administrativerecords, mathematical numbers, financial spending etc. Behind theseapparently dull data lay fundamental mosaics of our history not yet fullydiscovered.

It is from this perspective that we should consider the importanceof this short text by Mina KujoviÊ.

181

Ahmet AlibaπiÊAhmet AlibaπiÊAhmet AlibaπiÊAhmet AlibaπiÊAhmet AlibaπiÊ

IBN ‘ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA:IBN ‘ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA:IBN ‘ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA:IBN ‘ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA:IBN ‘ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA:Slavno dostignuÊe muslimanske historiografijeSlavno dostignuÊe muslimanske historiografijeSlavno dostignuÊe muslimanske historiografijeSlavno dostignuÊe muslimanske historiografijeSlavno dostignuÊe muslimanske historiografije

Muslimanski nauËnici su dosegli visove u mnogim nauËnimoblastima, ali u jednoj su bili bez premca - u pisanju biografskih rjeËnika.1

Predmet ovoga rada je upravo jedan takav biografski rjeËnik, Ibn‘Asakirova Povijest grada Damaska ili Tårí∂ medíneti Dimaπq (u daljnjemtekstu Tarih). ImajuÊi u vidu obimnost djela i Ëinjenicu da je njegov veÊidio joπ u rukopisu, fer je kazati da je ovo samo skroman pokuπaj da serezimira dosad poznato o ovom velikom djelu. Nakon kratke skice æivotai djela Ibn ‘Asakira govorit Êemo o sadræaju, metodologiji, izvorima iutjecaju Tariha na muslimansku historiografiju posebno, te namuslimansku literaturu uopÊe. Osjetili smo potrebnim predstaviti i IbnMenzurov saæetak (Mu∂te¥ar) Povijesti grada Damaska. »italac Êe naÊi ikratku biljeπku o joπ jednom nedovrπenom pokuπaju saæimanja Tarihakoga su naËinili ‘Abdulkadir Bedran i Ahmed ‘Ubejd.

Æivot Ibn ‘AsakiraÆivot Ibn ‘AsakiraÆivot Ibn ‘AsakiraÆivot Ibn ‘AsakiraÆivot Ibn ‘Asakira

Njegovo puno ime je ‘Ali ibn el-Hasen ibn Hibetullah, Ebu -l-QasimSiqatuddin ibn ‘Asakir ed-Dimaπqi (499.-571.h./1105.-1176.). Prvi ga jeIbn‘ Asakirom nazvao imam Ibn al-Ûawzí.2 Razlog takvog imenovanjanije poznat s obzirom da niko iz njegove porodice nije poznat kao ‘Asakir.On je bio Ëlan ugledne familije Benu ‘Asakir koja je dræala vaæne pozicijeu druπtvenom, politiËkom i kulturnom æivotu Damaska tokom gotovodva stoljeÊa (470.-660.h./1077.-1261.). Bila je to odana sunnijska familijakoja je aktivno uËestvovala u progonu πi‘ija i drugih nesunnijskih sektitoga doba. Ova nam Ëinjenica pomaæe da shvatimo dvije pojave: Ibn

1 Jedan od moguÊih razloga je i taj πto su bili razoËarani u politiËki estabiliπment pa su seokrenuli uzoritim æivotima uËenih ljudi Ummeta. Popularna izdanja “Who Is Who?” najbliæa suaproksimacija srednjovjekovnih islamskih biografskih rjeËnika na Zapadu danas.

2 Ibn ‘Asakir, Tårí∂u madineti Dimaπq (TMD), Es-Siretu -n-nebevijje, dio 1, str. III.

182

‘Asakirov interes za Tradiciju Boæijeg Poslanika (Sunnet) i njegovoprijateljevanje sa najvaænijim sunnijskim liderima toga doba,Nuruddinom ez-Zenkijem (u. 569.h./1173.), koji ga je ohrabrivao danapiπe Tarih i podigao mu Dar al-Hadith da bi u njemu mogao predavati,te Salahuddinom el-Ejjubijem koji ga je, kaæu, neobiËno cijenio iprisustvovao njegovoj dæenazi.3 Ibn ‘Asakir je bio poboæan musliman,historiËar, veliki putnik, πafijski pravnik, pjesnik, aktivista, eπ‘arijski teolog,profesor Daru-l-hadisa (πkole hadisa) i, iznad svega, muhaddis.4 PremaIbn Halikkanu, on je bio glavni muhaddis ©ama u svoje vrijeme.5

Ibn ‘Asakirovo obrazovanjeIbn ‘Asakirovo obrazovanjeIbn ‘Asakirovo obrazovanjeIbn ‘Asakirovo obrazovanjeIbn ‘Asakirovo obrazovanje

Svoje prvo obrazovanje stekao je u kuÊi i u Velikoj dæamiji u Damasku.Nakon smrti svoga oca puno je putovao. Na svom prvom putovanju(520.-525.h.) posjetio je Mekku, Medinu, Kufu i Bagdad. U Bagdadu jestudirao pred el-Gazalijevim uËenicima u Nizamijji. U Damask se vratio525. g. gdje je proveo naredne Ëetiri godine i vjerovatno poËeo sastavljatisvoju Povijest grada Damaska. U ovom periodu (527.h.) dobio je svojeprvo dijete Qasima, koji je vaæan zbog njegovog rada na Tarihu. On jenapisao i biografiju svoga oca koju su koristili Jaqut i az-Zahabí a koja dodanas nije saËuvana.6 Godine 529.h. Ibn ‘Asakir je bio ponovo na nogama,ovaj put u pravcu Horasana. On je izabrao Horasan jer je Egipat, nadrugoj strani, u to vrijeme bio pod πi‘skom dinastijom Fatimija i veÊizgubio prestiæ sunnijskog znanstvenog centra. To je bio razlog πto gaIbn ‘Asakir nikada nije ni posjetio.7 Tokom ovog drugog putovanjaposjetio je sljedeÊe centre uËenosti: Horasan, Isfahan, Transoksaniju,Merv (gdje je sreo Ebu Sa‘da ‘Abdulkerima as-Sam‘aniya), Tabriz, Bejhek,Niπapur, Herat, Mosul i ponovo Bagdad. U Damask se vratio 535.h./1141. g. gdje je poËeo predavati, πto je Ëinio narednih Ëetrdeset godina.8

Informacije o Ibn ‘Asakirovim putovanjima su vrlo vaæne za izuËavanjeizvora Tariha. Prema as-Subkíyu, on je imao preko 1300 muπkih uËitelja

3 Ibn Khalikkan’s Biografical Dictionary, prevod B. Macguckin de Slane (New York JohnsonReprint Corporation, 1961, 1. izd. 1843), 2: 254.

4 Taûuddin as-Subky, Ãabaqåãu aπ-©åfi‘iyya al-kubrå (Cairo: Al-Matba’a al-Husajyniyya al-Misriyya,1323), 4: 274.

5 Ibn Halikkan, 2: 252.6 N. Elisseeff, “Ibn ‘Asakir” u Encyclopedia of Islam (Leiden: E.J. Brill, 1986), 3: 714.7 TMD, 1: VII.8 As-Subkí, 4: 273; TMD, 80: 10-15.

183

(πejhova) i oko 80 æenskih uËitelja.9 Kao πto naslov jednog njegovog djelasugerira, on je nauku stjecao u oko Ëetrdeset gradova. Znamo i to da jepaæljivo pravio zabiljeπke dok je prisustvovao predavanjima (medæalis)tih uËitelja. Od velike koristi u prepoznavanju njegovih uËitelja su indeksinjegovih uËitelja koje su napravili prireivaËi objavljenih dijelova Tariha.10

O tome Êemo joπ neπto kazati kasnije. Zasad kaæimo da je i sam imaoveliki broj studenata. Umro je 2. redæeba 571.h, odnosno 25. januara1176. g., to jeste, godinu dana nakon πto je Salahuddin uπao u Damask.

Ibn ‘Asakirova djelaIbn ‘Asakirova djelaIbn ‘Asakirova djelaIbn ‘Asakirova djelaIbn ‘Asakirova djela

Prema jednom od glavnih urednika Tariha, profesorici Sakíni aπ-©ihåbí, Ibn ‘Asakir je iza sebe ostavio 143 djela.11 Sva ona su na ovaj ilionaj naËin vezana za Sunnet ili su napisana po metodologiji sunnetskihstudija. To Êe postati jasnije kada budemo govorili o Ibn ‘Asakirovojmetodologiji u Tarihu. A sada, evo naslova nekih njegovih djela:12

Al-Iπraf ‘alå ma‘rifa al-atråf (3 toma u rukopisu),Al-Arba‘ína fi-l-iûtihådi fí iqåma al-ûihåd,Mu‘ûam a¥-¥ahåba,Tårí∂ al-Mizze,Mu‘ûam an-niswån,Fañlu Asqalån,Tåríhu medineti Dimaπq,Manåqib al-aπ‘ariyya,Tabyín kezibi al-muftarí fí-må nusiba ilå Ebí al-Hasan al-Aπ‘arí (Apologetsko

djelo koga je za πtampu priredio πejh Al-Kawsarí, Damask, 1928),Keπf al-mugatta fí fañl al-Muvetta’ (objavljeno),Tabyín al-imtinån fi al-amr bi al-iõtitån (rukopis),Arba‘úna õadíïan min arba‘ína πaj∂an min arba‘ína madina,Tahèíb al-multamas min ‘awåli Malik ibn Anas,Mu‘ûam asma al-qurå wa al-am¥år,Mu‘ûam aπ-πuyú∂ wa an-nubalå’.

9 As-Subkí, Ibid.

10 Vidi, naprimjer, TMD, 37: 411; 52: 328 i 43: 379.

11 Neki kaæu da se radi o ‘samo’ πezdeset djela. Meutim, sam Jaqut nabraja naslove viπe od60 djela. TMD, 1: X.

12 Za cjelovitu listu vidi TMD, 80: 18, 25-27.

184

PisanjePisanjePisanjePisanjePisanje Povijesti grada Damaska Povijesti grada Damaska Povijesti grada Damaska Povijesti grada Damaska Povijesti grada Damaska

Iako ne znamo sve detalje nastanka Povijesti grada Damaska, sigurnoje da je ovo djelo okupiralo dobar dio Ibn ‘Asakirovog æivota. Na bazidostupnih podataka pokuπat Êemo rekonstruirati faze kroz koje je proπaoTårí∂ u svome nastajanju.13

Posigurno znamo da je Ibn ‘Asakir rad na Tårí∂u poËeo izmeusvoja dva velika putovanja, tj. izmeu 525. i 529. g. po Hidæri. Uvod je,meutim, napisao u zadnjim godinama æivota kada je njegov vid izgledabio vrlo oslabio.14 To znaËi da je sastavljanje ovoga djela okupiralo cijeliIbn ‘Asakirov æivot s posebnim intenzitetom u mladosti i pred smrt. UzpomoÊ sina Qasima (527.-600.h./1132.-1203.) on ga je najvjerovatnijekompletirao prije 562. g., moæda 559. KonaËnu verziju Tariha izradio jenjegov sin oko 565. godine.15 U pripremi ove verzije Qasim je igraoznaËajnu uredniËku ulogu. On je u tom procesu u glavni tekstinkorporirao mnoge biljeπke koje je Ibn ‘Asakir ostavio na marginamaili na odvojenim papirima pridodatim ranijoj verziji. Ponekad jeintervenirao i u pisanju imena obiËno preferirajuÊi punije ime umjestonadimka po prvoroenom djetetu (kunya). Ponekad je brisao ponovljeneinformacije, dodavao odreene senede (lance prenosilaca) svoga oca tedodavao Ëitave biografije.16

Zbog velikog vremenskog perioda u kome je Tarih sastavljan, nastaloje nekoliko njegovih verzija i podjela. Prva verzija Ëije je autorstvoproblematiËno17 bila je podijeljena u pedeset sedam svezaka (muûallad)od kojih se svaki sastojao od po deset fascikli (ûuz’ ili kurrasa). Svakidæuz u ovoj podjeli obuhvaÊa oko πezdeset πtampanih stranica. Ovapodjela poznata je i kao taûzi’at al-a¥l. KonaËna verzija, Ëije je autorstvo

13 Naπi bi uvidi u ovom radu bili mnogo kompletniji da smo bili u prilici konsultirati 1. i 2.tom TMD u izdanju Maûma’u al-lugåti al-‘arabiyya iz Damaska iz 1951. i 1954. g., te al-Kalimåtu weal-buõúï wa al-qa¥å’idu al-mulqåh fí iõtifåli bi-mu’arri∂ Dimaπq al-kabír, Ibn Asakir fí èikrå murúr tis‘imi’ati sana ‘alå wilådat-hi (Damascus: al-Maûlis al-A‘la li-ri‘åyati al-funún wa al-adab wa al-‘ulúm al-iûtimå‘iyya, 1979), te Ibn ‘Asåkir fí èikrå murúr tis‘i mi’a sana ‘alå wilådatih.

14 TMD, 80: 16, 23.

15 TMD, 80: 23.

16 TMD, 80: 37: IV-X.

17 Taπ Kubrizade (Ahmed b. Mustafa Taπ Kubrizade), Miftåõ as-sa‘åda wa mi¥båh as-siyåda,Bairut: Dar al-kutub al-‘ilmiyya, 1985), Elisseeff i Chamberline (Michael Chamberline, Knowledgeand Social Practice in Medieval Damascus, 1190-1350, Cambridge: Cambridge University Press, 1994)je pripisuju Ibn ‘Asakiru, dok Sakina aπ-©ihabi smatra da je ona djelo sina mu Qasima.

185

takoer diskutabilno,18 je podijeljena u osamdeset svezaka sa osam stotinafascikli (od kojih svaka ima oko Ëetrdeset πtampanih stranica). Ova drugaverzija je poznata kao taûzi’a al-far‘i.19 »ini se da su ove podjelejednostavno slijedile sveske papira na kojima je Tarih pisan i da nemajuneku znaËajniju metodoloπku vaænost. Naime, neke biografije supodijeljene izmeu tomova πto ide u prilog reËenom. Akademija arapskogjezika iz Damaska pokuπala je slijediti posljednju podjelu u svome izdanjuTariha, ali je vremenom odustala od te ideje i samo je donekle poπtuje.20

Kao πto je veÊ naznaËeno, zahtjevni posao iznoπenja Tårí∂a na svjetlodana na sebe je preuzela Akademija arapskog jezika iz Damaska. Prvitom se iz πtampe pojavio 1951. g. i do 1997. g. je, prema naπim saznanjima,objavljeno ukupno dvadeset velikih tomova (po 353-527 stranica bezuvoda i indeksa koji su obiËno zauzimali joπ toliko prostora pa nekitomovi imaju i po hiljadu stranica). Neki od objavljenih tomova sadræesamo polovinu sveska iz rukopisa, πto znaËi da je dosada ukupnoobjavljeno tek oko Ëetvrtine Tariha. Evo spiska dosada objavljenih tomovado kojih smo uspjeli doÊi.21

Tom

1

2

--

IzdavaË i god.izd.

Akademija ar.jezika, Damask(AAD), 1951AAD, 1954

AAD, 1984AAD, 1992

Sadræaj

ZnaËaj Damaska i njegovekarakteristike

Topografija Damaska

Biografija Poslanika (I dio)Biografija Poslanika (II dio)

PrireivaË

Dr. SalahuddinMundæid

Dr. SalahuddinMundæidProf. Nashat GazaviProf. Nashat Gazavi

18 Zbog nedostatka detaljnih informacija i o ovoj su se verziji pojavila razliËita miπljenja.Chamberlain smatra da je Ibn ‘Asakir svojom rukom napisao dvije valjane kopije Tariha, a sliËnotvrdi i Taπ Kubrizade, πto je u suprotnosti sa miπljenjem urednika u Arapskoj akademiji u Damasku.Profesor Elisseeff, autor Ëlanka o Ibn ‘Asakiru u 2. izdanju Encyclopedia of Islam, spominje i 3.verziju od sedamdeset tomova sa po deset fascikli sa po dvadeset folija. Vidi: Chamberline, 144;Taπ Kubrizade, 3: 714.

19 TMD, 37: III-IV.

20 N. Elisseeff, “Ibn ‘Asakir”, 3: 714; Ibn Menùúr, Mu∂ta¥ar Tårí∂ madínati Dimaπq (Damask:Dår al-fikr, 1984), 1: 10.

21 Prema websiteu Muessesetu -r-risale, ova izdavaËka kuÊa je dosada objavila Ëetiri tomaTariha. Mi imamo podatke za dva. Prema Katalogu Kongresne biblioteke u Washingtonu,Akademija arapskog jezika je objavila i tomove 44, 45 i 47. Mi do njih nismo uspjeli doÊi.

186

7

10

3132

33

34

37

3738

39

40

41

42

43

-52-53

52-53

80

Biografije: Ahmad b. ‘Utba -Ahmad b. Muhammad b.Mu’ammilBiog.: Busr b. Abi Uratah -Thabit b. AqramBiog.: ‘Asim - ‘A’izBiog.: ‘Ubade b. Evfa -‘Abdullah b. SuwabBiog.: ‘Abdullah b. Ûabir -‘Abdullah b. ZaydBiog.: ‘Abdullah b. Salim -‘Abdullah b. Abi A‘iπaBiog.: ‘Abdullah b. ‘Imran -‘Abdullah b. Qays b. Salim

IstoBiog.: ‘Abdullah b. Qays b.Mahrama - ‘Abdullah b.Mas‘adaBiog.: ‘Abdullah b. Mas‘ud -‘Abdulhamid b. Bekkar‘Abdulhamid b. Habib -‘Abdurrahman b. ‘AbdullahBiog.: ‘Abdurrahman b.‘Abdullah b. al-Hasan -‘Abdurrahman b. MusavverBiog.: ‘Abdurrahman b.Mas’ad - ‘Abdulaziz b. ‘Umarb. ‘AbdulazizBiog.: ‘Abdulaziz b. ‘Umayr -‘Abdulwahib b. Zayd al-BasriBiog.: ‘Usman b. ‘AffanBiog.: ‘Umar b. al-Haããåb

Isto

Biografije æena

‘Abdulgani ed-Daqri at-Tarabiπi

Prof. Muhammed A.DahmanDr. ©ukri FaysalDr. Faysal - Nahhas -MuradDr. Fejsal - Aπ-©ihabi -At-TarabiπiProf. Muta‘ At-Tarabiπi

Fotokopija rukopisaiz Zahiriyya bibliotekeu DamaskuProf. Sakina aπ-©ihabiProf. Sekina eπ-©ihabi

Prof. Sakina aπ-©ihabi





Prof. Sakina aπ-©ihabiFotokopija rukopisa izZahirijja biblioteke uDamaskuProf. Sakina aπ-©ihabi


AAD, 1984

AAD, 1963

AAD, 1977AAD, 1982

AAD, 1981

AAD, 1984

AAD, 1978

Bayrut: Mu’ass-asa ar-risale, ’94AAD, 1987

AAD, 1986

AAD, 1986

AAD, 1991

AAD, 1992

AAD, 1993

AAD, 1984Dar al-Baπir,1989

Bayrut: Mu’ass-asa ar-risale, ’94AAD, 1981(?)

187

Iz ove tabele se vidi da projekat izdavanja Tårí∂a pati oddiskontinuiteta i nesukcesivnosti. Ustvari, Akademija je podijelila Tårí∂na tim istraæivaËa od kojih su mnogi kasnije odustali. Iz posljednjihnekoliko objavljenih tomova vidimo da je prireivanje na sebe preuzelaprof. Sakína aπ-©ihåbi, dok je objavljivanje preuzela ugledna izdavaËkakuÊa Mu’essesetu -r-risala iz Bejruta sa Ëime je poboljπan i kvalitet izdanja,koji je ranije bio na nedopustivo niskom nivou. Mnogi ranije objavljenitomovi su imali mehki povez i Ëesto nikakav uvez. Æalosno je zakljuËitida Êe danaπnje muslimanske institucije, ako nastave ovim tempom, trebatijoπ nekih sto i trideset godina da zavrπe prireivanje i objavljivanje djelakoje je napisao jedan Ëovjek u 12. stoljeÊu kada nije bilo ni elektriËneenergije ni kompjutera! Sam ovaj podatak nam dovoljno govori otrenutnom stanju muslimanske inteligencije i literature uopÊe.

Nalazimo za shodno kazati i nekoliko rijeËi o prireivaËkoj politiciAkademije u Damasku koja je bila πiroko definirana na samom poËetkuprojekta. Cilj projekta je bio da se javnosti predstavi ispravan tekst Tariha.Da bi se u tome uspjelo, Akademija je smatrala nuænim uËiniti sljedeÊe:

- izabrati ispravnu verziju teksta kada postoji viπe rukopisa,

- na minimum svesti broj komentara i fusnota,

- vokalizirati liËna imena,

- pojasniti teπke rijeËi,

- ne navoditi izvore hadisa,

- numerisati redove teksta prema rukopisu te

- saËiniti potrebne indekse.22

VeÊina prireivaËa je u manjoj ili veÊoj mjeri slijedila zacrtanu politikuiako su razlike od jednog do drugog toma primijetne, posebno u brojuindeksa. Najbolje je indekse pripremio dr. Faysal za 31. tom. Meutim,ubrzo se ispostavilo da su takvi indeksi nepraktiËni poπto su zauzimaligotovo polovicu toma. NajuobiËajeniji indeksi su oni biografija, liËnihimena, Ibn ‘Asakirovih uËitelja, kur’anskih ajeta, hadisa, stihova, mjestai dogaaja te knjiga spomenutih u tekstu. Podnaslovi su najËeπÊe πtampanina marginama knjige. Gotovo svaki tom ima uvod prireivaËa.Najinformativniji su uvodi za 1., 31. i 80. tom.

22 TMD, 31: 20-21.

188

RukopisiRukopisiRukopisiRukopisiRukopisi Tårí∂a Tårí∂a Tårí∂a Tårí∂a Tårí∂a

Nije niπta neobiËno da se znanstvenici susretnu sa brojnimproblemima u prireivanju viπetomnog djela kakvo je Tårí∂. NajveÊiproblem u ovom sluËaju je taj πto znanstvenici joπ nisu uspjeli ‘sastaviti’jednu kompletnu verziju Tariha od svih dijelova rukopisa razasutih posvijetu. Autograf je izgleda zagubljen, mada postoje jake indicije da jejedan njegov tom saËuvan u Lenjingradskom muzeju (37. tom sbiografijom halife Omera). Dijelovi Tariha se nalaze i u Britanskommuzeju ali je veÊina smjeπtena u Zahirijja biblioteci u zbirci broj 3383.Rukopis ima osamnaest tomova i potjeËe iz 12. hidæretskog stoljeÊa.23

Imam el-Berzelijeva kopija iz 7. hidæretskog stoljeÊa se Ëuva u Azharovojbiblioteci (br. 714/1670). Dijelovi prepisani iz originala se nalaze i uMaroku te u Bibilioteci Ahmeda III u Turskoj (br. 2887). Ova posljednjakopija je najkompletnija a potjeËe iz 10. stoljeÊa po Hidæri i postojimoguÊnost da je prepisana iz originala. Akademija u Damasku je pribavilamikrofilmove veÊine ovih rukopisa.24 Prema prireivaËima, zajedniËkakarakteristika svih ovih rukopisa su mnogobrojne greπke, izgubljenestranice i paragrafi, ispuπteni redovi i sliËno, πto rekonstruiranjeoriginalnog teksta ponekad Ëini nemoguÊim Ëak i uz pomoÊ IbnMenzurovog Muhtesara.

Sadræaj Sadræaj Sadræaj Sadræaj Sadræaj Tariha Tariha Tariha Tariha Tariha i Ibn ‘Asakirova metodologijai Ibn ‘Asakirova metodologijai Ibn ‘Asakirova metodologijai Ibn ‘Asakirova metodologijai Ibn ‘Asakirova metodologija

Tåríh madínat Dimaπq wa èikr fañliha wa tasmiyat man õallahå min al-amåsil aw iûtåza bi navåõíha min waridíhå wa ehlihå je biografski rjeËnikveoma nalik na Tarihu Bagdad od Al-Hatiba al-Bagdadija. Premaizvjeπtajima, Ibn ‘Asakir je vrlo rano u Damasku upoznao el-Bagdadijevodjelo i navodno je bio impresioniran njime.25 Tarih poËinje detaljnomhistorijskom topografijom Damaska. Prema Elisseeffu, taj dio Tarihaduguje mnogo Ahmadu ibn al-Mu‘allau (u. 286.h./899.) i Ibn Humayduibn Abi ‘l-‘Aûaizu, a kasnije su ga koristili Ibn ©adda u svome Al-A‘laq al-hatire i Ibn ©akir al-Kutubi u svome ‘Uyún at-tawåri∂.26 Glavni dio TarihaËine biografije nalik onima iz tabeqat literature. Nakon biografije

23 Ova kopija je poznata i kao Sulejman-paπina kopija i sada se nalazi u Asadovoj biblioteci.

24 TMD, 80: 18. Vidi C. Brockelman, GAL, 1: 403, Supplementband, I:566-67.

25 Ibn Halikkan, 2: 253; TMD, 80: 9, 19-20.

26 Elisseeff, 3: 714.

189

Poslanika, alejhi-s-selam, autor alfabetskim redom nabraja sve vaænijeosobe koje su kraÊe ili duæe boravile u Damasku.

Tarih se uvjetno moæe podijeliti na dva dijela: uvod o znaËaju,topografiji i historiji Damaska i opÊoj napomeni o historiji kao nauci iglavni dio koji poËinje biografijom Poslanika, a.s. ZadivljujuÊe je bogatstvoinformacija koje Ibn ‘Asakir unosi u svoj Tarih. Pored obilja, ponekad iirelevantnih informacija, on usput raspravlja o pravnim pitanjima, kazujesmijeπne dogodovπtine, priËa anegdote, biljeæi stihove poezije, itd. To jerazlog πto neki tvrde da je on ustvari napisao ‘kulturnu historiju’ ©amaod najranijih vremena do svojih dana. Ipak, Ibn ‘Asakir vrlo rijetko biljeæisvoje liËno miπljenje o ljudima i dogaajima. Generalno, on preferiraizvjeπtavanje nad komentiranjem.

Sam naslov djela navodi na krivu pomisao da su u Tarihu obraenesamo osobe koje su posjetile Damask ili æivjele u njemu i njegovoj bliæojokolici. Ustvari, Tarih donosi i biografije osoba koje su æivjele ili posjetile©am ukljuËujuÊi Halep, Ba‘lebek i druge njegove gradove.27

Ibn ‘Asakir nije bio dosljedan u alfabetskom poretku biografijaposebno kada doe do imena oËeva. On obiËno prvo navodi muπkarcekoji su bili poznati po cijelom imenu, potom one poznate po nadimku(kun’ja) i na kraju medæahil (tj. osobe poznate samo po nekom atributu).Posljednji tom i po rezerviran za æene, gdje je slijedio isti metod.28 Ibn‘Asakir nije bio prvi koji je odvojio biografije æena od onih muπkaraca.Isto su ranije uËinili Ibn Sa‘d, Halifa ibn Hayyat, Ibn Abí Hatim, Al-Hatib al-Bagdadi, Ibn ‘Abdulbarr i mnogi drugi muslimanski historiËari.S druge strane imamo Aè-Èahabiya (Siyar a‘låm an-nubalå’) i Ibn Menzura(Mu∂ta¥ar Tårí∂a) koji su i muπkarce i æene imali na jedinstvenoj listi.

Kada su kriteriji za uvrπÊenje osoba u Tarih u pitanju, Ëini se da jejedini kriterij bio da je osoba bila iole poznata i da je proπla ili æivjela uDamasku ili Ëak ©amu. To znaËi da se u Tarihu mogu naÊi biografijesvih vrsta ljudi; od poslanika, politiËara, znanstvenika i pjesnika dohomoseksualaca i robinja.29 Po ovome se Ibn ‘Asakir razlikuje od el-Hatiba al-Bagdadiya koji je pisao samo o uglednim osobama. To je irazlog πto u Povijesti Bagdada nalazimo svega trideset dvije biografije

27 TMD, 80: 19.

28 TMD, 80: VI, 34.

29 Muhtesar, 1: 7.

190

æena dok ih u Povijesti grada Damaska ima 196. Ova razlika u kriterijamaza izbor uoËljiva je i iz podnaslova autora za dio o æenama. U al-Bagdadijevom djelu podnaslov glasi Èikr an-niså’ min ahl Bagdad al-ma’rúfa bi al-fañl wa riwayat al-‘ilm (Spomen æena Bagdada koje su poznatepo Ëasti i prenoπenju znanja), dok kod Ibn ‘Asakira on glasi: Wa håèåèikru man waqa‘a ilå èikrihinna min an-niså’i min al-õarå’ir wa al-imå’(Sada slijedi spomen æena o kojima se priËa; slobodnih æena i robinja…).

Joπ jedna od karakteristika Ibn ‘Asakira je ta πto ne spominje uËeneljude svoga doba osim nekoliko liËnih prijatelja kao πto su Ibnu-s-Sem‘anii ‘Abdulmugis ibn Zubejr el-Bagdadi.

Same biografije su vrlo razliËite duæine. Neke su stale u nekolikoredova dok biografija Poslanika, alejhi-s-selam, zauzima dva objavljenatoma, a biografije hulefa-i raπidina po jedan tom. (Dosada su objavljenesamo biografije Omera i Osmana, r.a.). Biografije politiËkih liËnosti suobiËno kraÊe od onih uËenih ljudi. To moæe odraæavati Ibn ‘Asakirovprezrivi stav prema politici. Ibn ‘Asakirovo pisanje ima prepoznatljivu ijasnu sufijsku i poboænu aromu. OËito, politiËki sukobi - posebno onimeu muslimanima koji su tada bijesnili - ne uklapaju se sasvim u takavokvir. MoguÊe je, meutim, da je razlog tome i taj πto politiËari rijetkoprenose hadise koji Ëine glavninu Tariha. Interesantno je da kada govorio muslimanskim politiËkim liderima (Omer, Osman, Emevije…) Ibn‘Asakir obiËno ne posveÊuje paænju bitkama koje su vodili.30 Podaci otim bitkama mogu se naÊi u biografijama ljudi koji o njima izvjeπtavaju.S obzirom da su bili dinastija koja je iz Damaska vladala muslimanimaviπe od jednog stoljeÊa, Emevije su vrlo prisutne u Tarihu. Tako je 43.tom gotovo u cijelosti posveÊen njima.

Da bismo u cijelosti razumjeli metodologiju Tariha, valja imati naumu da je Ibn ‘Asakir bio prije svega tradicionist, muhaddis.31 Ta jeËinjenica ostavila snaænoga traga na svakoj stranici Tariha u vidu mnoπtvaponavljanja, striktnog citiranja seneda prije nego same predaje (metna),preciznosti u koriπÊenju hadiske terminologije (õaddeïenå, a∂berenå,enbe’enå…), dosljednom navoenju izvora kako usmenih tako i pisanih,itd. To je istovremeno i jedna od prednosti originalnog Tariha nad

30 TMD, 52-53: III-IV.

31 ‘Abdu l-Qådir Badrån, Tahèíbu Tårí∂i madína Dimaπq (Bejrut: Dår iõyå’i at-turåï al-‘arabí,1987), 1: 6; Taπ Kubrizade, Miftåõ..., 1: 244; TMD, 80: 40.

191

njegovim saæecima koji uglavnom izostavljaju lance prenosilaca pojedinihizvjeπtaja. Ibn ‘Asakir se, meutim, ne izjaπnjava po pitanju pouzdanostiseneda koje koristi. On to ostavlja Ëitaocu. VeÊ smo kazali da su iprireivaËi πtampanog Tariha unaprijed odustali od tog ogromnog posla.On nam ipak unekoliko pomaæe time πto kod navoenja predaja obiËnopoËinje sa onim vjerodostojnijim da se na kraju storije o nekome ne biustruËavao navesti i izmiπljene predaje. U rijetkim sluËajevima gdje uzsened postoji ocjena, vidimo da ona nije Ibn ‘Asakirova veÊ njegovihuËitelja.32 Svakako je interesantno da veÊina muhaddisa, uprkos liËnogpoπtovanja koje izraæavaju prema Ibn ‘Asakiru kao muhaddisu, predajeiz Tariha u principu smatraju slabima ako ih nije moguÊe naÊi u drugimizvorima. To je veoma jasno kazano u As-Sujutijevom Ûam‘ al-ûaeami‘(ili al-Ûåmi‘ al-kabír). Razlog koga navode je da je bio blag (mutesahil) uselekciji svojih izvora, πto je ustvari bila praksa svih muhaddisa prisastavljanju sliËnih djela.

Vrijeme je da neπto kaæemo i o unutraπnjoj strukturi biografijaTariha. U principu, jedna biografija sadræi sljedeÊe elemente: puno ime(ako je poznato), neke od hadisa koje dotiËna osoba prenosi, vijesti onjegovom izgledu i ponaπanju, poneπto o druπtvenim i politiËkimodnosima i aktivnostima osobe i datum preseljenja na ahiret. Vrlo Ëestou prvoj predaji nakon imena Ibn ‘Asakir iznosi razlog za ukljuËenje teosobe u Tarih. Nerijetko su biografije duge zbog citiranja razliËitih senedakoji ne donose mnogo novih informacija.33 Kada je rijeË o poznatimliËnostima kao πto je halifa Omer, r.a., autora viπe zanimaju njegovepolitike i Poslanikova hvala na njegov raËun nego dogaaji iz njegovogæivota.34 U biografijama ashaba Ibn ‘Asakir obiËno prvo spominjerelevantne kur’anske ajete ako ih ima, zatim hadise i izjave drugih ashabao toj liËnosti.

Jezik Ibn ‘Asakir je klasiËni arapski pa savremeni Ëitalac Ëesto trebapomoÊ rjeËnika u Ëemu mu znaËajno pomaæu prireivaËi Tariha kojiobiËno u fusnoti pojaπnjavaju manje poznate rijeËi. U Tarihu su Ëeste ikratice i termini hadiskih znanosti kao πto su “na””””” (od õaddasanå) ili“ana” (od a∂baranå). Da bi shvatio punu vrijednost Ibn ‘Asakirova djela,

32 TMD, 52-53: III, 80: 28-29.

33 Vidi, naprimjer, biografiju Sakina bint al-Husayn.

34 TMD, 80: 28, 52-53: II-III.

192

Ëitalac treba poznavati specifiËna znaËenja ovih i drugih struËnih terminahadiskih znanosti.

Sve u svemu, Tarih je interesantan kao svjedok muslimanske historijekroz nekoliko stoljeÊa. »itajuÊi ga, Ëitalac ima divan osjeÊaj nadilaæenjavremena i prostora. Djelo je puno πokantnih priËa o okrutnosti starihvremena kao i o slavnim danima toga doba. Na stotine interesantnihpriËa se nalazi meu hiljadama seneda. Djelo je, meutim ponekad odmale koristi za utvrivanje historijskih Ëinjenica. Ono sadræikontradiktorne informacije. Tako na jednoj istoj strani Ëitamo da jeFatima, r.a., umrla dva, πest i osam mjeseci nakon Poslanika.35

IzvoriIzvoriIzvoriIzvoriIzvori

Povijest grada Damaska sadræi ogromnu koliËinu informacija kojeje Ibn ‘Asakir godinama sakupljao i selektirao iz razliËitih izvora diljemmuslimanskog istoka. Tokom putovanju u Mekku, Bagdad i Horasanmnogo je pamtio i biljeæio. Pouzdano znamo da mnogo onoga πto jeËuo nije uvrstio u Tarih. Profesorica Sakina aπ-©ihab je ustanovila da jeIbn ‘Asakir za sastavljanje 196 æenskih biografija koristio viπe od dvijestotine izvora.36 To je samo ilustracija njegovog enciklopedijskog znanja.Interesantno je, takoer, da mnoga poznata djela izgleda ne figurirajukao njegovi izvori. Takav je sluËaj sa Ûahizovim al-Bayån wa at-tabyín,Ibn Qutaybinim ‘Uyún al-a∂bår, al-Muberridovim al-Kåmil, al-‘Iqd al-farídod Ibn ‘Abdurabbiha i drugim djelima.37

Meutim, uprkos velikom broju Ibn ‘Asakirovih izvora, on rijetkospominje naslove knjiga. U posljednjem tomu i pol posveÊenom æenama,u kome koristi oko dvije stotine izvora, autor eksplicitno spominje samoπest njih.38 Umjesto toga on navodi sened putem kojeg je doπao doinformacije. Ovo je u potpunom skladu sa metodologijom muhaddisaprema kojoj je direktno Ëuvenje (samå’) najpouzdaniji naËin prenoπenja

35 Mu∂ta¥ar, 4: 270.

36 TMD, 80: 37.

37 TMD, 80: 37.

38 Za listu izvora koje spominje po naslovu vidi: TMD, 1: 433-34, 37: 474 i indekse knjiga kojeautor spominje u drugim objavljenim tomovima. Vidi i as-Safadi, ‘Umarå’ Dimaπq fí al-islam (Dam-ask: Dår al-fikr, 1989.), 7-8; TMD, 41: 484, 43: I-III, 401.403, 436; 80: 38-43, 672. Pregledanje indeksaIbn ‘Asakirovih uËitelja i sesija na kojima ih je sluπao (sema‘at) omoguÊava dodatne uvide struËnjacimau ovoj oblasti.

193

vijesti. Preuzimanje informacija iz knjiga i Ëitanjem bez prisustva uËitelja(wiûåda) je jedan od najslabijih naËina prenoπenja vijesti prema veÊinimuhaddisa.39 Vjerovatno je mnoπtvo greπaka u ruËno prepisivanimknjigama bio razlog takvoga stava. Stoga Ibn ‘Asakir nikada ne kaæe: “al-Bagdadi u Tarih Bagdada kaæe to i to”, veÊ spominje imena uËitelja odkojih je sluπao Tarih Bagdada, tj. Abu al-Hasan ibn Qaysa, Abu al-Hasanibn Sa‘ida, i druge. Moglo bi se, dakle, kazati da je veÊina njegovih izvorausmena, a koje njegove kolege muhaddisi ne dræe za posebnovjerodostojne. Treba, meutim, imati na umu da striktni kriterijitradicionionalista nisu primjenjivi Ëak ni na biografiju Poslanika, a.s., ada ne govorimo o biografijama drugih osoba.40 Prema tome, stavmuhaddisa prema Ibn ‘Asakirovim izvorima ne degradira Tarih kaohistorijsko djelo, veÊ samo kao izvor vjerskih uËenja, πto je njihov primarniinteres. Naime, isto to muhaddisi misle i o Taberijevoj Povijesti i ranomal-Waqidijevom djelu al-Maûåzí. Ono πto je posebno vaæno napomenutije da mnogi od izvora koje je Ibn ‘Asakir koristio viπe nisu poznati, πtoTarihu daje dodatnu vrijednost.41

Utjecaj Utjecaj Utjecaj Utjecaj Utjecaj TarihaTarihaTarihaTarihaTariha

Povijest grada Damaska je posigurno jedno od najveÊih dostignuÊamuslimanske historiografije i tradicijskih studija. Ona je jedan odnajvaænijih izvora historije ne samo Damaska veÊ i cijele Sirije odnajstarijih vremena. ZnaËajno je utjecala na muslimanske historiËare istudije hadisa. Prema Elisseeffu ona je najvjerovatnije inspirirala Ibn al-Adimovo djelo Bugya.42 Dr. Salahuddin al-Munûid nas uvjerava da jeona bila glavni izvor za djelo ‘Umarå’ Dimaπq fí al-islam SalahuddinaHalila as-Safadiya (Bejrut: Dår al-kitåb al-‘ûadíd, 1983). KonaËno, kakosu mnogi izvori koje je koristio Ibn ‘Asakir izgubljeni, Povijest gradaDamaska nam pomaæe da ih bar djelimiËno rekonstruiramo i steknemouvid u koliËinu literature koju smo zauvijek izgubili. Jedan od pokazatelja

39 J. Robson, “Hadith”, Encyclopedia of Islam, novo izdanje, 3: 26-27.

40 Ekrem Ñiyå’ al-‘Umarí se pokuπao oslanjati samo na autentiËne predaje u pisanju svojeknjige as-Síra an-Nabawiyya a¥-¥aõíõa (englesko izdanje Madinan Society at the Time of the Prophet), alije na kraju ipak priznao da je cjelovita rekonstrukcija Poslanikovog æivota na temelju samo sahihpredaja gotovo nemoguÊa. Vidi: Akram Ñiyå’ al ‘Umari, Madinan Society (Herndon: IIIT, 1995), 2-5.

41 TMD, 43: I-III.

42 Elisseeff, 3: 714.

194

utjecaja Tariha jeste i rasprostranjenost njegovih prepisa πirom svijetaislama.

Kao izvor hadisa, predaje iz Tariha su uvrπtene u poznatu zbirku ilienciklopediju hadisa Ûam‘ al-ûawåmi‘ (ili al-Ûåmi‘ al-kabír) Dæelaluddinaes-Sujutija. Jedna od posebnosti Tariha je i ta πto je to jedno od posljednjihdjela koje navodi cjelovite senede koji seæu do Poslanika, a.s. Ubrzo nakonIbn ‘Asakira sened Êe izgubiti svoju raniju vaænost. Poslije njegovogvremena senedi su ËeπÊe bili kritiËki ispitivani nego pamÊeni ili koriπÊeniza registriranje novih informacija.

Prvi znanstvenik koji je bio zainteresiran za Tarih je bio autorov sinQasim koji je dao znaËajan doprinos djelu u posljednjim fazama njegovogsastavljanja i dotjerivanja. Za Tarih su - kako iz znanstvenih tako i iz politiËkihrazloga - podjednako bili zainteresirani Mahmud az-Zanki i slavni Salahuddinal-Ayyubi. U kasnijim stoljeÊima Tarih je Ëesto hvaljen. To su, izmeu ostalih,Ëinili Ibn Kathir, As-Subki, Ibn Hallikan, Taπ Kubrizade i drugi.43

Djelo je viπe puta saæimano. Meutim, jedini cjelovit saæetak je onajkoga je saËinio znameniti leksikograf Ibn Manzúr, o kome Êe ubrzo bitirijeËi. Recentniji, ali nepotpun saæetak je onaj koga su saËinili πejh‘Abdulqådir Badran (u. 1346.h.), koji je objavio prvih pet tomova uperiodu 1911.-1914., i Ahmed ‘Ubayd koji je objavio 6. tom 1349.H/1930. g. i 7. tom 1351.h./1932. g. Prvih pet tomova je objavljeno podnaslovom at-Tåríh al-kabír li al-Õåfiù … Ibn ‘Asakir. Posljednja dva tomanosila su naslov Tehzibu Tarihi medineti Dimaπq koga im je dao Ahmed‘Ubejd.44 ©to se ostatka saæetka tiËe, poznati biograf Hajruddin ez-Ziriklismatra da je u rukopisu,45 dok ©ukri Faysal piπe da on nikada nije nikompletiran zbog poteπkoÊa u nabavljanju rukopisa Tariha.46 Tridosadaπnja izdanja ovog saæetka govore u prilog njegovog znaËaja. »inise da je objavljivanje ovog saæetka najzasluænije za pokretanje projektaπtampanja cjelovitog Tariha.

Prilikom saæimanja Tariha, profesor Badran kaæe da je izostavljaoponovljene informacije i senede, objaπnjavao teπke rijeËi, ispravljao greπke

43 As-Subki, Ãabaqåt aπ-©afi‘iyya, 4: 273, 275-7; Ibn Kathir, al-Bidåya wa an-Nihåya (Bejrut:Maktaba al-Ma‘årif, b.d.), 12: 294; Ibn Halikkan, 2: 253; Taπ Kubrizade, Miftåõ as-Sa‘åda, 1: 244.

44 TreÊe izdanje, Bejrut: Dår ihyå’i at-turåï al-‘arabí, 1987; TMD, 31: 9-10.

45 Az-Zirikli, al-A‘låm (Bejrut: Dår al-‘ilm li al-malåyín, 1984), 4: 273.

46 TMD, 31: 10.

195

prepisivaËa i kritiËki ocijenio zabiljeæene hadise.47 Dr. Salahuddin al-Munûid, prireivaË 1. i 2. toma Tariha, meutim, smatra da je Bedranovsaæetak potpuno nepouzdan zbog arbitrarnosti u odbacivanju izadræavanju pojedinih dijelova Tariha, kao i zbog mnogobrojnihgreπaka.48 Interesantno je da je Bedran u zakljuËcima 3. toma zabiljeæiosvoju namjeru da po zavrπetku saæetka aæurira listu biografija tako daona obuhvati sve liËnosti vezane za Damask do njegovog doba. Kao πtosmo veÊ kazali,on nije uspio ni u svojoj prvoj nakani. Tarih je dva putasaæimao i Abu ©ama al-Maqdisi (u. 1268.), jednom u petnaest a drugiput u pet tomova.49

Ibn Menzurov Ibn Menzurov Ibn Menzurov Ibn Menzurov Ibn Menzurov Mu∂tasar Tåri∂ madínat DimaπqMu∂tasar Tåri∂ madínat DimaπqMu∂tasar Tåri∂ madínat DimaπqMu∂tasar Tåri∂ madínat DimaπqMu∂tasar Tåri∂ madínat Dimaπq

Abu al-Fadl Ûamaluddin Muhammad ibn Mukarram ibn ‘Ali ibnManzur al-Ansari al-Ruwayfi al-Ifriqi (630.-711.h./1232.-1311.) jenajpoznatiji po svom epohalnom leksikografskom ostvarenju Lisån al-‘Arab. Naæalost, mi jako malo znamo o njegovom æivotu jer su izvorinjegove biografije vrlo πturi. O njemu nalazimo tek nekoliko redakakod aè-Èahabiya, Ibn Haûara, as-Safadiaa, as-Suyutiya i al-Maqriziya.VeÊina historiËara njegovog i kasnijih doba o njemu πute. MoguÊe je daje neoriginalna narav njegovih djela razlog takvoj πutnji. Prema veÊiniizvora, roen je u (afriËkom) Tripoliju u uËenoj porodici, a umro je uKairu. Pred kraj æivota bio je obnevidio. Bavio se filologijom, arapskomgramatikom, historijom i poezijom, a bio je i sudija u Kairu i Ëinovnikdvorske kancelarije (Díwånu al-inπa’) u Kairu.50 VeÊinu æivota je proveosaæimajuÊi klasiËna djela iz razliËitih oblasti. Prema izvjeπtajima njegovogsina Qutbuddina iza sebe je ostavio oko pet stotina saæetih tomova.51

Izmeu ostalog, saæeo je Kitåb al-agåní, al-‘Iqd al-faríd, aù-Ùahira (?) i mnogadruga djela. Toliko je bio predan pisanju saæetaka da es-Safedi kaæe dane zna ni za jednu veÊu knjigu koju on nije saæeo.52 Prema Ibn Haûaru,Ibn Menzur je bio umjereni πi’ija. Za razliku od Ibn ‘Asakira imao je

47 Bedran, Tehzib, 7.

48 TMD, 31: 10.

49 TMD31: 10.

50 Muhtesar, 1: 11-13.

51 Ibn Haûar al-‘Asqalåni, Ad-Durar al-kåmina fí a‘yåni al-mi’a aï-ïåmina (Bejrut: Dar ihja at-turath al-‘arabi, b.d.), 4: 262-64.

52 Al-A‘lam, 7: 108.

196

svega nekoliko uËitelja od kojih su nam imenom poznata samo Ëetvoricai to ne iz njegovih djela. Najznamenitiji meu njegovim uËenicima suaè-Èahabi, as-Subki (stariji) i njegov sin Qutbuddin.53

Jedini, makar djelimiËan, izuzetak u Ibn Menzurovom opusu kadaje originalnost u pitanju je njegova biografija poznatog arapskog pjesnikaEbu Nuvasa. »ak ni njegov mnogohvaljeni Lisån al-‘Arab nije originalnodjelo, veÊ prije saæetak pet djela arapske leksikografije, πto on i sameksplicitno priznaje. U tom smislu, Ibn Manzur je dobar predstavnikpotonjih islamskih stoljeÊa kada je sumiranje ranijih djela zaimalo primatnad pisanjem originalnih djela.

Njegova glavna djela su:

1. Lisån al-‘Arab (objavljen viπe puta),

2. Mu∂tår al-Agåní (objavljen u 12 tomova),

3. Mu∂ta¥aru Tårí∂i madíneti Dimaπq (Damask: Daru-l-fikr, 1984.-88.),

4. Laãå’if az-‘Zahira,

5. Mu∂ta¥ar mufåadåt Ibn Baiãar,

6. I∂ti¥åru Kitabi al-õayawån li al-Ûåõiù,

7. Mu∂ta¥ar Tårí∂ Bagdåd li as-Sam‘åní,

8. Inti¥år al-azhår fí al-layl wa an-nahår,

9. Surur an-nafs bi-madårik al-∂awåss al-∂ams.54

Saæetak Saæetak Saæetak Saæetak Saæetak Povijesti grada Damaska: Povijesti grada Damaska: Povijesti grada Damaska: Povijesti grada Damaska: Povijesti grada Damaska: znaËaj i metodologijaznaËaj i metodologijaznaËaj i metodologijaznaËaj i metodologijaznaËaj i metodologija

Mu∂te¥ar Tåri∂ madinat Dimaπq je skraÊena verzija Tari∂a koja jezadræala oko 25% njegovog sadræaja u dvadeset devet tomova. On sadræi6752 biografije koje se razlikuju po duæini od nekoliko rijeËi do jednogtoma. Neke od osoba su imenovane samo kao ‘Ëovjek’, ‘æena’, ‘pjesnik’,isl. Takve biografije su poznate kao medæahil. Na osnovu ovog brojamoæemo zakljuËiti da Tarih sadræi oko sedam hiljada biografija s obziromda je Ibn Menzur neke izostavio. Izdanje koje je objavila izdavaËka kuÊaDaru-l-fikr iz Damaska u periodu 1984.-88. g. zasnovan je na nepotpunomautografu iz 690.-695. g. po H. koji se nalazi u kolekciji Ahmeda III u

53 Ibn Manùúr, Lisån al-‘Arab (Bejrut: Dar ihja at-turath al-‘arebi, 1988), 1: 8-9; Mu∂ta¥ar..., 1:12-13.

54 Za cjelovitu vidi: al-A‘låm, 7: 108; Lisån al-‘Arab, 1: 10-11; Mu∂ta¥ar, 1: 14-15.

197

Topkapi sarayu u Istanbulu (br. 2888) i dijelom u Gota biblioteci (br.1776).55 Dijelovi drugog rukopisa su saËuvani u Cambridge univerzitetu.56

Autograf je u dobrom stanju, ali mu nedostaje prva strana kao i nekolikotomova. Muhtasar je sastavljen otprilike sto godina iza Ibn ‘Asakira.NedostajuÊi tomovi su nadomjeπteni savremenim saæecima Tarihauraenim po metodologiji Ibn Manzura. Taj su posao uradili IbrahimSalih, Sekina eπ-©ihabi i drugi. Naæalost, za razliku od cjelovitog Tariha,objavljeni Muhtesar nema nikavih indeksa.

Za razliku od originalnog Tariha, Muhtasar nije imao znaËajnijegutjecaja na islamsku literaturu jer je brisanjem seneda izgubio mnogood svoje vrijednosti. Rijetkost njegovih rukopisa pokazatelj je njegovemarginalnosti. Danas je meutim Muhtasar od izuzetne vaænosti zarekonstrukciju originala tamo gdje nedostaju tomovi Tariha.57

©to se metodologije tiËe, Ibn Menzur je izostavljao senede ili ihskraÊivao na zadnjeg prenosioca, izostavio je ponovljene i kombiniraosliËne predaje, te izostavio spomen na uËitelje i uËenike osoba Ëijebiografije biljeæi. Nije, meutim, izostavljao nijedan stih ako je osobabila pjesnik. Na taj naËin Ibn Manzur se pribliæio metodologiji historiËarakoje viπe interesira informacija nego lanac njenih prenosilaca. On jeuradio joπ jednu stvar koja je promijenila strukturu djela. Naime,biografije æena je zabiljeæio na kraju svakoga slova umjesto na krajuËitavog djela. Oko Ëetvrtine biografija æena je izostavio. Teπko je kazatikojim se kriterijem u tome vodio.58

Vidjeli smo, dakle, da je Ibn Manzur bio neka vrsta profesionalnogsaæimatelja djela. To je vjerovatno doprinijelo preciznosti sa kojom jesaæeo Tarih. Kada god je, naime, imao problema sa Ëitanjem neke rijeËiili imena, iznad spornog slova ili rijeËi je biljeæio alternativno slovo ilirijeË naznaËavajuÊi tako da je imao problem sa Ëitanjem tog dijela. To jei razlog πto mu prireivaËi originalnog Tariha vjeruju u rekonstrukcijinjegovih izgubljenih dijelova.

55 Mu∂ta¥ar, 1: 17.

56 Mu∂ta¥ar, 4: 5.

57 TMD, 43: VI; 52: VII; 80: 51.

58 TMD, 80: 50.

198

ZakljuËakZakljuËakZakljuËakZakljuËakZakljuËak

Ibn ‘Asakir je uËinio veliku uslugu muslimanskoj historiografijipisanjem Povijesti grada Damaska. To nije samo biografski rjeËnik veÊ ikulturna historija Sirije do 571. g. h. bez koje cjelovita historija Sirijenije moguÊa. Takvo djelo mogao je napisati samo autor enciklopedijskogznanja o muslimanskoj literaturi, intelektualcima, Tradiciji, politici,historiji i kuluturi kakvo je posjedovao Ibn ‘Asakir. Sastavljanje TarihaIbn ‘Asakiru je uzelo veÊi dio njegovog æivota, a njegovo objavljivanjeÊe, oËito, potrajati mnogo duæe.

Ibn Asakir’s History of the city of Damascus: The greatIbn Asakir’s History of the city of Damascus: The greatIbn Asakir’s History of the city of Damascus: The greatIbn Asakir’s History of the city of Damascus: The greatIbn Asakir’s History of the city of Damascus: The greatachievement in the Muslim historiographyachievement in the Muslim historiographyachievement in the Muslim historiographyachievement in the Muslim historiographyachievement in the Muslim historiography

This work is an attempt to present one of the great achievements inthe Muslim historiography, Ibn Asakir’s History of the city of Damascus.After the author’s short biography, the work analyzes the content ofHistory, its methodology, structure of biographies, its sources and im-pact on later Muslim historiography.

Contemporary of Nuruddin ez-Zenki and Salahuddin Ejjubi, Ibn‘Asakir (d. 1176) was a historian, great traveler, Shafi’i lawyer, poet,activist, Ash’arite theologian, professor of daru ‘l-hadis (school of hadith)and, above all muhaddis. Apart from his hometown Damascus, he waseducated in Mecca, Medina, Kufa, Baghdad, Horasan, Isfahan,Transoxani, Merv, Tabriz, Bejhek, Nishapur, Herat and Mosul. He hadover 1300 male teachers (shejks) and around 80 female teachers, whichin fact were the sources of his Tarih. He authored 143 works.

Ibn ‘Asakir started to write Tarih between years 525 and 529 ofHijra and he was doing it until the last days of his life. Just before hisdeath he wrote the introduction to this work. His son Qasim did the lasteditorial work on Tarih which is, apart from other, incorporation of the‘Asakir’s notes from the margins into the main text.

This eighty- volume work with about 7000 biographies has beenonly partially published, thanks to the effort done by Academy of Ara-bic language from Damascus, but still none of the works have been com-pleted yet. The Academy has published around twenty volumes (with

199

353-527 pages without introduction and indexes which, usually hadaround the same number of pages). Lately, publishing of this work hasbeen taken over by the publishing house Mu’essesetu ‘r-risale from Bei-rut, with whom quality of the publication became visible. If they con-tinue with such rhythm, today’s Muslim institutions will need some hun-dred and thirty years to complete the preparation and publishing ofwork, which was written by one person in the 12 century!

Tarihu medineti Dimasq ve zikru fadliha ve tesmijetu men halleha mine‘l-emasil ev idstaze bi nevahiha min varidiha ve ehliha is a biographic vo-cabulary similar to Tarihu Baghdad of El-Hatib el-Bagdadi. Tarih couldbe divided into two parts: introduction about importance, topographyand history of Damascus and general remarks about history as a sci-ence, and main part, which began with the biography of Prophet(p.b.u.h.). Generally, Ibn ‘Asakir prefers to give information rather thancomments. The biographies are different in length. In principle, onebiography posses the following elements: full name (if it is known), someof hadith which that person transmitted, news about his appearanceand behavior, something about social and political relations, the activi-ties of the person and date of death. Very often in the first transmissionafter the name of a particular person Ibn ‘Asakir gives reason why suchperson has been included in Tarih. Mostly the biographies are longbecause of the long citation of different seneds which does not give muchnew information. Tarih is the one of the last works that gives the cita-tion of seneds for transmission.

While preparing Tarih Ibn ‘Asakir has used hundreds of sourcesbut he did not mention their titles. Instead of that he usually gives sened,which is according to hadith methodology. Tarih was very influential inIslamic historiography, what is visible through wide circulation of thiswork, the fact that Muslim scholars were full of praise for him and theemergence of a few summaries of this work as well. We are fortunatethat we have today preserved and already published a summary of His-tory, which was prepared by a well-known lexicographer Ibn Menzur.

Even though, by structure this work belongs to the category of bio-graphical dictionaries, Ibn ‘Asakir’s work is in fact the cultural historyof the whole of Syria from its early days to the last days of the authors’life and as such, it presents indispensable source for the history of thatpart of the Muslim world.

201

Ahmed AdiloviÊAhmed AdiloviÊAhmed AdiloviÊAhmed AdiloviÊAhmed AdiloviÊ

RUKOPIS MEHMEDA HANDÆI∆ARUKOPIS MEHMEDA HANDÆI∆ARUKOPIS MEHMEDA HANDÆI∆ARUKOPIS MEHMEDA HANDÆI∆ARUKOPIS MEHMEDA HANDÆI∆A O TUMA»ENJU O TUMA»ENJU O TUMA»ENJU O TUMA»ENJU O TUMA»ENJUAJETA O PROPISIMA AJETA O PROPISIMA AJETA O PROPISIMA AJETA O PROPISIMA AJETA O PROPISIMA IZ SURE EN-NISA’IZ SURE EN-NISA’IZ SURE EN-NISA’IZ SURE EN-NISA’IZ SURE EN-NISA’

Osnovni biografski podaci o Mehmedu ef. HandæiÊuOsnovni biografski podaci o Mehmedu ef. HandæiÊuOsnovni biografski podaci o Mehmedu ef. HandæiÊuOsnovni biografski podaci o Mehmedu ef. HandæiÊuOsnovni biografski podaci o Mehmedu ef. HandæiÊu

Mehmed HandæiÊ (1906.-1944. god) jedan je od najistaknutijihislamskih uËenjaka u XX stoljeÊu na prostorima Bosne i Hercegovine,pa i πire. Joπ za æivota objavio je oko 300 djela: knjiga, rasprava i Ëlanaka,a dobar dio njegovih djela ostao je u rukopisu. Izvanredno dobro jepoznavao arapski i turski, pa je prevodio djela sa ta dva jezika, a pisao jena bosanskom i arapskom jeziku.1

Prva polovica XX stoljeÊa bila je jedan od najburnijih i najteæihperioda u cjelokupnoj povijesti Bosne i Hercegovine. U tome periodunjen opstanak viπe puta je doveden u pitanje a time i opstanak Boπnjakai islama na ovim prostorima. Za to kratko vrijeme Bosna i bosanskimuslimani proπli su kroz nekoliko politiËkih sistema od kojih nijedannije bio naklonjen Boπnjacima, niti se pravedno postupalo prema njima.U tome periodu Boπnjaci doæivaljavaju dva svjetska rata u kojima trpevelike ljudske i materijalne gubitke. Pored velikih πteta u ratovima, trpjelisu velike πtete i u miru a posjedi Boπnjaka tokom cijelog toga periodabili su ugroæeni. Zbog svega toga, samo u Ëetrdesetogodiπnjem perioduVladavine, Austro-Ugarske vladavine, u pravcu Turske odselilo se oko150.000, a prema nekim procjenama Ëak i 300.000 Boπnjaka.2

Mehmed HandæiÊ je æivio i radio u tim sudbonosnim trenucima zaBosnu i Boπnjake. Roen je u Sarajevu, 16.12.1906. godine, gdje saodliËnim rezultatima zavrπava osnovno (1918.) i srednje obrazovanje1926. god. Nakon toga, kao jedan od prvih studenata sa bosanskihprostora, nastavlja studije u Kairu, na Ëuvenom univerzitetu El-Azharu.Studije okonËava 1930. godine, sa izvanrednim rezultatima i sa napisanih

1 Najopπirniji podaci o HandæiÊevoj biografiji mogu se naÊi u dvobroju Ëasopisa el-Hidaje od16.09.1944., godina VIII, br. 2-3, koji je izaπao nakon HandæiÊeve smrti i koji je u cijelosti posveÊennjegovu æivotu i radu.

2 ImamoviÊ Mustafa, Historija Boπnjaka, Sarajevo, Preporod, 1997., str. 371.,372.

202

nekoliko djela na arapskome jeziku. Od 1932.-1944. godine obavljao jeviπe duænosti: profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, upravnik ibibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke, profesor na Viπoj islamskojπerijatsko-teoloπkoj πkoli, predsjednik Glavnog odbora udruæenja El-Hidaje, urednik Ëasopisa El-Hidaje, itd.

Iako je æivio kratko (umro u 38. godini æivota), HandæiÊ je daoogroman doprinos na nauËnom, kulturnom, pa i politiËkom planu. Spravom se moæe reÊi da je bio: enciklopedista, izvanredni erudita,poliglota, poznavalac svih islamskih znanosti i, ujedno, patriota i boracza svoj narod i svoju domovinu. Uzor su mu bili klasiËni islamski uËenjaci,pa je, poput njih, izuzetno dobro savladao sve islamske znanosti, posebnose istiËuÊi u tefsiru i hadisu. Iz svih islamskih znanosti napisao je kapitalnadjela, koja se u dobroj mjeri i danas koriste. Pored tih znanosti, istakaose u historiji i historiji knjiæevnosti gdje je, takoer napisao izuzetnoznaËajna djela, πto mu potvruju struËnjaci iz tih oblasti.3

Kroz razne Ëasopise, a naroËito El-Hidaju, davao je odgovore naprobleme u kojima su se muslimani nalazili, uvijek vjeπto spajajuÊi svijetleislamske ideale sa stvarnoπÊu u kojoj su se nalazili. U tome smislu, posebnoje znaËajan njegov doprinos za vrijeme Drugog svjetskog rata, je bio svjetioniki oslonac svima onima koji su ga doæivljavali kao autoritet. Takav doprinosdavao je i kroz osnivanje i podrπku organizaciji “Mladi muslimani”, gdje jebitno utjecao i usmjeravao mladu boπnjaËku inteligenciju, koja je bila æeljnadati svoj doprinos. Izuzetnu ulogu odigrao je i u Odboru “Narodnog spasa”,kojem je bila uloga brinuti o muslimanskom stanovniπtvu: naoruæavanjemradi odbrane, upoznavanjem islamskoga svijeta o stradanju muslimana utadaπnjoj Jugoslaviji, organizira pomoÊi izbjeglicama, itd.

HandæiÊ je umro 29.07.1944. godine u bolnici u Sarajevu, nakonobiËne operacije slijepoga crijeva. Do danas nisu potpuno razjaπnjeneokolnosti njegove smrti, ali buduÊi da je i tada operacija slijepoga crijevabila lakπa operacija, postoje opravdane sumnje da nije umro prirodnomsmrÊu, nego da iza njegove smrti stoji jedan krug ljudi koji su smatralida on predstavlja opasnost i da je najbolje rjeπenje fiziËki ga uklonuti.4

3 Viπe o njegovu doprinosu raznim znanostima vidjeti: Zbornik radova sa znanstvenih skupovao hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu i Zenici, Sarajevo, El-Hidaje - Udruæenje ulemeBiH, 1996.

4 Vidjeti: KasumagiÊ Ismet, “Hadæi Mehmed ef. HandæiÊ - æivot i djelo”, Zbornik radova saznanstvenih skupova o hadæi Mehmedu HandæiÊu odræanih u Sarajevu i Zenici, str. 19, 20.

203

Opis rukopisaOpis rukopisaOpis rukopisaOpis rukopisaOpis rukopisa

HandæiÊev rukopis, odnosno autograf: Tafsír åyåt al-ahkåm min súrahal-Niså’ (TumaËenje ajeta o propisima iz sure En-Nisa’) nalazi se u GaziHusrev-begovoj biblioteci, pod inventarnim brojem: 996. Zajedno saostalim djelima koje je HandæiÊ posjedovao, taj rukopis je, nakon njegovesmrti, prenesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku. OpisujuÊi taj rukopis,Kasim DobraËa kaæe: “L. 54; 24,3x19,2. Nas∂, Ëitak, autograf. Pisano najednoj stranici svakog lista. Papir bijel sa πirokim linijama.”5

Broj listova koji DobraËa navodi nije precizan, jer je rukopis, ustvari,pisan na 60 listova, raËunajuÊi i onaj na kojem se nalazi naslov djela iime autora. A πto se tiËe pisma, taËno je da je rukopis pisan neshom(nas∂) i da je Ëitak, te da je HandæiÊev autograf. Naime, HandæiÊ je imaoprepoznatljiv rukopis i on je pazio na izgled onoga πto piπe tako da nemanikakvih problema u prepoznavanju toga rukopisa kao njegovog. Kadaje govor o vrsti pisma kojim je djelo napisano, treba reÊi da je HandæiÊna nekoliko mjesta odstupio od nesha i posluæio se drugim pismom, ilinekim njegovim obiljeæjima, koje se zove: rik’a (riq‘ah). To se deπavalosamo kod naknadnih komentara za koje nije bilo dovoljno prostora, pase u takvim sluËajevima HandæiÊ posluæio tom, jednostavnijom, vrstompisma i neπto sitnijim slovima.6

Zatim, DobraËa kaæe da je djelo “pisano na jednoj stranici svakog lista”,πto je u principu taËno. Naime, HandæiÊ je to djelo pisao na “A” stranicilistova rukopisa, s tim πto je u Ëetiri sluËaja odstupio od toga pravila, gdje jepisao i na “B” stranici. Radi se o sljedeÊim listovima: 3., 16., 26. i 27. Poobliku i sadræaju tih stranica, jasno je da se radi o naknadnim intervencijamau tekstu i da ih je HandæiÊ dopisivao neπto kasnije u odnosu na ostali tekst.Djelo nema nikakva uvoda, nego poËinje jednostavno, sa bismillom icitiranjem drugoga ajeta sure en-Nisa’. HandæiÊ ajete nije vokalizirao, aliih je pisao neπto krupnijim slovima u odnosu na tekst njihova komentaraa odvajao ih je po jednim redom od teksta ispred i iza ajeta, tako da susasvim uoËljivi i razlikuju se na prvi pogled od njihova tumaËenja.

Glavni komentar on je navodio iza ajeta, lijepo napisan uhorizontalnim redovima, dok je tumaËenje pojedinih rijeËi i kraÊe

5 DobraËa Kasim, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, Starjeπinstvo IVZ zaSR BiH, 1963, I svezak, str. 221.

6 Takav je npr. sluËaj veÊ kod navoenja 3. ajeta, na listu br. 2.

204

komentare navodio kod rijeËi na koje se odnose, iznad ili ispod samihajeta. Ako je komentar iznad, onda je on, u pravilu, napisan koso premagornjem dijelu stranice, dok je ispod ajeta pisan takoer koso, ali premadonjem dijelu stranice. Ako zbog nedostatka prostora nije mogao tajkraÊi komentar navesti u neposrednoj blizini rijeËi na koju se odnosi,HandæiÊ je onda povezivao komentar sa tom rijeËju jednom obiËnomcrtom. Na nekim mjestima HandæiÊ je dopisivao odreene stvari nalijevoj,7 a rjee na desnoj margini teksta,8 dok je to vrlo rijetko Ëinio uvrhu9 ili na dnu stranice,10 iznad ili ispod osnovnoga teksta komentara.Citirani ajet HandæiÊ je tumaËio po redu, dio po dio, ili nekada i rijeË porijeË. Kada bi, nakon tumaËenja jednoga dijela ajeta, naveo slijedeÊi diokoji je htio tumaËiti, on ga je obavezno nadvlaËio jednom pravom linijom,da bi istakao date rijeËi i ukazao na to da se radi o kur’anskim rijeËima ane o komentaru. U svakom sluËaju, za HandæiÊevo se djelo moæe reÊi daje napisano lijepim i Ëitkim rukopisom, razgovijetnim slovima, tako dase lahko moæe snalaziti u njemu i Ëitati ga. »ak i kada su pojedini,naknadno upisivani, dijelovi pisani sitnijim harfovima - radi nedostatkaprostora - oni su opet napisani Ëitko.

Da bi bolje pojasnio i zorno prikazao odreena pravila kodnasljedstva i prepreka za æenidbu, HandæiÊ pravi nekoliko tabela, saraznim varijantama, koje obuhvataju navedena pravila.11 Interesantnoje da takve tabele ne koristi nijedan mufessir Ëija je djela HandæiÊ koristio.To ukazuje i na njegov liËni doprinos u tome radu, te na njegovu vjeπtinuda zorno prikaæe ono πto bi, izloæeno samo u tekstu, moglo izgledatikomplicirano i teæe razumljivo.

HandæiÊ je tumaËio redom ajete za koje je smatrao da imaju veze saπerijatskim propisima. Tako je protumaËio sljedeÊe ajete: 2.-16., 19.-25..,29., 33.-36,. 43., 58.-70., 80., 81., 83., 86., 92.-94., i 97.-100. Ostatak ajetasure en-Nisa’ (101.-176.) HandæiÊ nije uspio protumaËiti, u Ëemu ga je,vjerovatno, omelo ratno stanje i smrt. Naime, HandæiÊ je 1939. godineangaæiran za predavanja na VI©T-u, tako da je sigurno da je on to djelopisao u prvoj polovici Drugoga svjetskog rata.

7 Vidjeti npr. 8. list rukopisa.

8 Vidjeti takoer 8. list rukopisa.

9 Kao npr. na 54. listu rukopisa.

10 Npr. na 6. listu rukopisa.

11 Vidjeti 26B-29. lista rukopisa.

205

Teme rukopisaTeme rukopisaTeme rukopisaTeme rukopisaTeme rukopisa

BuduÊi da je HandæiÊ u svome djelu tumaËio samo ajete sa fikhskomtematikom, odnosno ajete koji govore o πerijatskim propisima, ono seubraja u fikhske tefsire, odnosno u πerijatskopravne komentare Kur’ana.Birao je ajete iz sure en-Nisa’ koje u sebi sadræe fikhske propise i tumaËioih po njihovu redoslijedu. On nije davao naslove pojedinim poglavljima,tj. nije navodio teme pred obradu odreenih ajeta, nego su one uoËljiveiz samih ajeta ili iz njihova tumaËenja. ImajuÊi u vidu da mu je taj rukopissluæio kao osnova za predavanja na VI©T-u, razumljivo je da on nijeprotumaËio sve ajete koji pripadaju domenu πerijatskoga prava i nijeobradio sve teme, nego je birao one glavne. To su, uglavnom, sljedeÊeteme:

1. odnos prema siroËadi i njihovu imetku,

2. odnos prema æenama,

3. poligamija,

4. propisi o vjenËanom daru - mehru,

5. zabrana æenidbe po osnovu krvnoga srodstva, srodstva po mlijekui tazbinstvu,

6. izmirenje meu supruænicima,

7. pitanje nasljedstva,

8. neprisvajanje tueg imetka,

9. dobroËinstvo prema roditeljima i rodbini,

10. zabrana alkohola,

11. suditi po pravdi,

12. pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku, s.a.v.s.,

13. hotimiËno i nehotimiËno ubistvo,

14. hidæra, itd.

UzimajuÊi u obzir aktuelnost odreenih tema, HandæiÊ im je davaoviπe prostora u svome djelu. Tako npr. pitanje nasljedstva, propise ohidæri i potrebu opstanka na rodnoj grudi u tadaπnjoj situaciji, te odnosprema jetimima, odnosno siroËadi, on obrauje duæe nego mnoge drugeteme. Za razliku od toga, nekim temama on ne pridaje poseban znaËaj ine obrauje ih opπirno. Kao primjer za to moæe se navesti pitanje poloæajaæene u islamu i problem ropstva. Naime, veÊ u to vrijeme u islamskome

206

svijetu jedan broj islamskih uËenjaka opπirno govori o tim i sliËnimtemama, nastojeÊi opravdati islamski stavove. To je npr. bio sluËaj saracionalistiËkom πkolom u tefsiru, predvoenom ËuvenimMuhammedom Abduhuom12 i Muhammedom Reπidom Ridaom.13

HandæiÊ ne osjeÊa potrebu da odgovara na prigovore islamu u tomepogledu, najvjerovatnije zato πto je pripadao krugu tradicionalnihislamskih uËenjaka, koji se obraÊaju veÊ opredijeljenim vjernicima. Dakle,on se uglavnom pozivao na tradicionalnu ulemu a donekle i na klasiËneracionalne islamske uËenjake, a nije bio pod utjecajem Abduhua i Ridaa,njegovih savremenika racionalista, iako je cijenio njih i njihovo djelo.14

Po pitanju odnosa prema siroËadi, moæe se reÊi da HandæiÊ u svomedjelu tumaËi sve ajete koji govore o toj temi (2., 5., i 6. ajet), te daposveÊuje dosta prostora njihovu tumaËenju. I to, svakako, ukazuje navaænost koju je on pridavao toj temi, odnosno na njegov doprinos brizio jetimima. Ta je briga nareena na viπe mjesta u Kur’anu, a aktuelna jeu svim periodima, pogotovo u periodu u kojem je HandæiÊ predavao potome djelu (Drugi svjetski rat), i u danaπnjem vremenu, nakon agresijena BiH i boπnjaËki narod 1992.-1995. godine, buduÊi da u vrijeme ratnihsukoba, a pogotovu agresije na cijeli narod zajedno sa civilima, ostanenajveÊi broj djece bez roditelja, naroËito oËeva. Tako HandæiÊ dajeodreenu poruku i nama danaπnjim, u ovo vrijeme i na ovim prostorima.

Pitanje nasljedstva jeste tema koja je najpodrobnije izloæena u surien-Nisa’ i o njoj govore najduæi ajeti te sure. Stoga je logiËno πto i HandæiÊtoj temi posveÊuje najviπe paænje, obraujuÊi je na preko dvanaest stranicasvoga rada. Tome svakako treba dodati i Ëinjenicu da su u to vrijeme joπpostojali πerijatski sudovi, te da se nasljedno pravo kod muslimanaprimjenjivalo putem tih sudova sve do njihova zvaniËnog ukidanja, 1946.

12 Muõammad ‘Abduhœ ibn Õasan Îayr Allåh (1266.-1323/ 1849.-1905.), jedan od glavnihzagovaraËa reformizma meu islamskim uËenjacima. »uven po svome tefsiru: Tafsír al-Qur’ån al-õakím, kojeg neki nazivaju i: Tafsír al-Manår, po Ëasopisu u kojem je u nastavcima izlazio, ali nijekompletiran. Roen i veÊinu æivota proveo u Egiptu, nekoliko godina bio muftija Egipta.

13 Muõammad Raπ’d ibn ‘Ali Riñå ibn Muõammad (1282.-1354/ 1865.-1935.), Abduhuovnasljednik u savremenoj racionalistiËkoj πkoli tefsira. Dugo godina bio je Abduhuov prvi saradnik,te pokretaË i urednik Ëasopisa el-Menar. Nakon Abduhuove smrti, po njegovu metodu nastavio jesa tumaËenjem Kur’ana, tako da se smatra koautorom toga tefsira. Roen u Libanu a umro uKairu.

14 Izmeu ostalog, to se moæe vidjeti i iz Ëlanka koji je HandæiÊ napisao o Ridau povodomnjegove smrti, koji je objavio u Novom Beharu, IX, 7-8, 1935. godine.

207

godine.15 Dakle, bila je realna potreba da se to pitanje detaljno obradina jednoj ustanovi kao πto je to bila Viπa islamska πerijatsko-teoloπkaπkola.

Temu nasljeivanja umrle osobe HandæiÊ obrauje tumaËeÊi sveajete sure en-Nisa’ koji govore o njoj, izuzev posljednjeg, tj. 176. ajeta,koji spada u ajete koje on nije uspio protumaËiti. Toj tematici on prilazina klasiËan naËin, ugledajuÊi se na mufessire iz prethodnih generacija,gdje se navode odreene Ëinjenice, bez opravdavanja islamskih principai odgovora onima koji ih smatraju neadekvatnim i nepravednim. Izuzetakod toga HandæiÊ pravi kod tumaËenja dijela jedanaestoga ajeta: Allahvam oporuku za djecu vaπu nareuje: muπku dio koliko dvjema æenskima!,16

gdje, izmeu ostalog, kaæe: “Razlog zbog kojeg se muπkarcu daje kolikodvjema æenskima jeste to πto je njegova duænost osnovati porodicu iizdræavati je, a æensku se daje polovica u odnosu na muπki dio zato πto jenjeno da se uda a na muæa pada duænost njenog izdræavanja. To ne izlaziiz okvira pravednosti, πto tvrde oni koji ne vjeruju.”17

O hidæri se govori u 97.-100. ajetu sure en-Nisa’ i HandæiÊ ih jenaveo u cijelosti, na jednome mjestu, a onda je pristupio njihovutumaËenju. Nakon navoenja povoda objave tih ajeta, on navodi neπtoduæi tekst o πest vrsta hidære, ukazujuÊi prije samoga navoda da je tupodjelu naπao kod Ibnu l-Arebija.18 Poreenjem sa tefsirom Ibnu l-Arebija19 vidljivo je da HandæiÊ nabraja svih πest vrsta koje i on navodi, stim πto ih navodi u skraÊenome obliku, vjeπto izostavljajuÊi manje vaænedijelove.

Tih πest vrsta jesu:

1. Prelazak sa teritorije protiv koje se vodi rat (dår al-õarb) na islamskuteritoriju (dår al-islåm).

15 KarËiÊ Fikret, Istorija πerijatskog prava, Sarajevo 1987, Islamski teoloπki fakultet, str. 137.

16 Prijevod kur’anskih rijeËi je od Enesa KariÊa: Kur’ån s prijevodom na bosanski jezik, Sarajevo,Bosanska knjiga, 1995. god., str. 78.

17 Vidjeti dvanaesti list rukopisa.

18 Muõammad bin ‘Abdillåh bin Muõammad al-Iπbílí Abú Bakr bin al-‘Arab’ (468.-543/1076.-1148.), rodom je iz Sevilje u ©paniji, jedno vrijeme boravio je Egiptu, Siriji, Iraku i Mekki, radidodatnog sticanja znanja. Istakao se u sljedeÊim disciplinama: tefsiru, hadisu, fikhu, knjiæevnosti ihistoriji. Umro u gradu Fasu, gdje je i ukopan.

19 Usporediti HandæiÊev tekst sa: Muõammad bin ‘Abdillåh bin al-‘Arab’, Aõkåm al-Qur’ån,Bejrut, Dår al-kutub al-‘ilmiyyah, 1984., I tom, str. 611., 612.

208

2. “Odlazak od onih koji Ëine novotarije. (…) Kada je Ibnu l-Arebipredloæio svome uËitelju Ebu Bekru el-Fihriju,20 koji je bio poznat poasketizmu, da odseli iz Egipta zbog ismailija koji su tada bili u njemu, onmu je rekao: ‘Mojim povodom u Egiptu ima dosta upute, ljudima sepokazuje Pravi put i monoteizam, odvraÊa ih se od pokvarenogavjerovanja i upuÊuju se dove Uzviπenom Allahu.’” Taj dogaaj sa Ibnul-Arebijevim uËiteljem HandæiÊ takoer navodi u neπto skraÊenom obliku,s tim πto je on od sebe pojasnio da su u to vrijeme Egiptom vladaliismailije, odnosno πiije,21 te da je to bio razlog πto je Ibnu l-Arebi traæiood svoga πejha da odseli iz Egipta. Taj detalj nije naveden u tefsiru Ibnul-Arebija.22 To ukazuje na HandæiÊevo svestrano obrazovanje, te nanjegovu sposobnost da malom intervencijom u tekstu isti dopuni sabitnom informacijom ili pojaπnjenjem.

3. “Odlazak iz zemlje u kojoj preovladava haram, jer je obavezasvakoga muslimana da traæi ono πto je halal.”

4. “Bjeæanje od fiziËkoga maltretiranja.”

5. “Odlazak iz nezdravih predjela iz straha od bolesti.”

6. “Odlazak iz straha od nanoπenja πtete porodici ili imetku.”23

Ono πto je uoËljivo jeste da HandæiÊ temi hidære posveÊuje dostapaænje, te da samim navoenjem odreenih stvari ima namjeru kazatineπto konkretno. Naime, on u sluËaju druge vrste hidære donosi Ibnu l-Arebijev opπiran navod, u kojem Ibnu l-Arebijev uËitelj navodi razlogzaπto ipak ostaje u sredini u kojoj se vrijeaju osjeÊaji muslimana ehli-sunnija. Time HandæiÊ, sigurno, πalje poruku muslimanima ovih prostorada ima razloga za opstanak na svojim ognjiπtima, te da nema opravdanjaza Ëinjenje hidære, kao πto su to mnogi dotada veÊ bili uËinili, u Ëemu ihje - πto rijeËju πto djelom - podræao nemali broj domaÊih, vjerskiobrazovanih ljudi. Dakle, na taj naËin HandæiÊ ukazuje na potrebu ostanka

20 Muõammad bin al-Walíd bin Muõammad bin Îalaf al-Quraπí al-Fihrí al-Andalusí AbúBakr al-Ãurãúπí (451-520/1059-1126), istaknuti andaluzijski uËenjak, naroËito u oblasti fikha. Roeni odrastao u Tortozi (istok Andaluzije), proputovao mnoge predjele na istoku i nastanio se uAleksandriji, gdje je poduËavao druge i gdje je i umro. Autor je viπe djela.

21 Misli se na πiijsku dinastiju po imenu Fatimije, koji su imali samostalnu dræavu na prostorimaSjeverne Afrike 297.-567/909.-1171. godine, a prostorima Egipta su vladali: 358.-567/969.-1171.godine.

22 Vidjeti: Muhammad bin ‘Abdillåh bin al-‘Arabi, nav. djelo, I tom, str. 611.

23 Vidjeti posljednju, odnosno 60. stranicu HandæiÊeva rukopisa.

209

na naπim prostorima, adekvatnoga organiziranja i borbe za svoja pravana tim prostorima, a ne odlaska sa njih.

Djela kojima se HandæiÊ koristioDjela kojima se HandæiÊ koristioDjela kojima se HandæiÊ koristioDjela kojima se HandæiÊ koristioDjela kojima se HandæiÊ koristio

Prilikom tumaËenja ajeta HandæiÊ se koristio tefsirima najpoznatijihkomentatora Kur’ana: Ibnu l-Arebi, Kurtubi,24 Alusi,25 Dæessas,26 Taberi,27

Ibn Kesir,28 Dæelalejn,29 Razi,30 Zamahπeri,31 Bejdavi,32 Nesefi,33 Siddik han,

24 Abú ‘Abdillåh Muõammad bin Aõmad bin Abú Bakr al-An¥årí al-Îazraûí al-Andalusí al-Qurãubí (umro 671/1273. god.), Istaknuti malikijski uËenjak, autor Ëuvenoga fikhskog tefsira: al-Ûåmi‘ li aõkåm al-Qur’ån. Roen u Kordobi u ©paniji, a jedno vrijeme æivio i umro u Gornjem Egiptu.

25 Maõmúd bin ‘Abdillåh al-Õusayn’ al-Ålúsí ©ihåb ad-dín (1217.-1270/1802.-1854.), istaknutiislamski uËenjak, naroËito u tefsiru i hadisu. Bio je hanefijskoga mezheba. Najpoznatije djelo mu jenjegov veliki tefsir: Rúõ al-ma‘åní fí tafsír al-Qur’ån al-‘aùím wa as-sab‘ al-maãåní. Roen i umro uBagdadu.

26 Abú Bakr Aõmad bin ‘Al’ ar-Råzí al-Ûa¥¥å¥ (305.-370./917.-980.), najistaknutiji hanefijskiuËenjak u svoje vrijeme, autor fikhskoga tefsira: Aõkåm al-Qur’ån. Roen i umro u Bagdadu.

27 Muõammad bin Ûarír bin Yazeíd Abú Ûa‘far at-Ãabarei (224-310/839-923), istaknutiislamski uËenjak, naroËito u tefsiru, fikhu, hadisu i historiji. Jedno vrijeme egzistirao je njegovmezheb, kao samostalan. Autor je jednoga od najpoznatijih tradicionalnih tefsira: Ûåmi‘ al-bayån fita’wíl al-Qur’an. Roen je u pokrajini Taberistan a æivio i umro u Bagdadu.

28 Ismå‘eil bin ‘Umar bin Kaãir al-Quraπí al-Bu¥rawí ad-Dimaπqí Abú al-Fidå’ ‘Imåd ad-dín(701.-774/1302.-1373.), istaknuti islamski uËenjak, pogotovu u tefsiru, hadisu, fikhu i historiji.Njegovo djelo Tafsir al-Qur’ån al-aùím spada u tradicionalne tefsire a mnogi ga ubrajaju meunajbolje tefsire ikada napisane. Roen u Busri a æivio najviπe vremena u Damasku, gdje je i umro.

29 Djelo koje se ubraja u racionalne tefsire, a napisala su ga dvojica mufessira: Ûalål ad-dín al-Maõallí (791./1389.-864/.1459.) i njegov uËenik, jedan od najistaknutijih islamskih uËenjaka imufessira uopÊe, Ûalål ad-dín as-Suyúãí (849./1445.-911./1505.).

30 Muõammad bin ‘Umar bin al-Õasan at-Tímí al-Bakrí Fa∂r ad-dín ar-Råzí (544.-606./1150.-1210.), Ëuveni islamski uËenjak, istakao se u viπe disciplina. Autor brojnih djela, od kojih jenajpoznatije njegov veliki tefsir: Mafåtíõ al-gayb, koji se ubraja meu najpoznatije racionalne tefsire.Porijeklom iz Taberistana, æivio u Horezmu i Horasanu a umro u Heratu.

31 Maõmmad bin ‘Umar bin Muõammad bin Aõmad al-Îawårizmí az-Zama∂πarí (467.-538./1075.-1144.), istaknuti mufessir, knjiæevnik i poznavalac arapskoga jezika. Bio je hanefijskogamezheba u fikhu a mu‘tezilijskoga u akaidu. Autor brojnih djela, od kojih je najpoznatiji njegovËuveni tefsir: al-Kaππåf ‘an õaqå’iq at-tanzíl wa ‘uyún al-aqåwíl fí wuûúh at-ta’wíl, koji je posebnovrijedan u domenu arapskoga jezika i istraæivanju ljepote i stila kur’anskoga izraza. Roen uZamahπeru (pokrajina Horezm), jedno vrijeme æivio u Mekki, pa se opet vratio u Horezm, gdje jei umro.

32 ‘Abdullåh bin ‘Umar bin Muõammad aπ-©iråzí al-Bayñåwí (600.-685./1200.-1286.), istaknutiislamski uËenjak, mufessir i kadija. Autor mnogih djela, od kojih je najpoznatiji njegov tefsir: Anwårat-tanzíl wa asrår at-ta’wíl. Roen u blizini ©iraza a umro u Tibrizu.

33 ‘Abdullåh bin Aõmad bin Maõmúd an-Nasafí (umro 710./1310. god.), autor tefsira: Madårikat-tanzíl wa õaqå‘iq at-ta‘wíl, koji proteæira hanefijski mezheb. Roen i umro u blizini Isfahana.

210

Ibn Atijje34 i ©evkani.35 U njegovu rukopisu donekle se mogu naÊi i citatiiz odreenih fikhskih djela, te, ponekad, i opservacije samoga HandæiÊa.©to se tiËe tefsirskih djela, naveli smo ih, po zastupljenosti u njegovudjelu, odnosno po broju citata koje on preuzima od njih. Interesantnoje da su na prva dva mjesta Ibnu l-Arebi i Kurtubi - Ëija djela se ubrajajumeu tefsire malikijskoga mezheba, a da tek treÊe i Ëetvrto mjestozauzimaju Alusi i Dæessas, koji su poznati kao “hanefijski” mufessiri.Razlog tome jeste Ëinjenica da je graa u prva dva tefsira sistematiËnijei ljepπe izloæena, zbog Ëega je lakπe nju koristiti i na nju se pozivati. Ipored toga, moæe se zakljuËiti da njegovo djelo proteæira hanefijskimezheb, jer on, ipak, najviπe prostora daje stavovima i dokazimahanefijskoga mezheba. To je i razumljivo, imajuÊi u vidu da je ono pisanoza studente na VI©T-u u Sarajevu, te da je na ovim prostorima prisutansamo hanefijski mezheb.

Naime, buduÊi da su ti studenti bili πkolovani za potrebe naπihprostora, njima je bilo vaæno da posebno dobro poznaju stavovehanefijskoga mezheba i argumentaciju za te stavove, dok su sa stavovimaostalih mezheba trebali samo donekle da se upoznaju, bez ulaæenja udetalje. HandæiÊ je u svome radu upravo tako postupao, πto se moæezakljuËiti iz tumaËenja skoro svakoga ajeta ponaosob. U tome smislu,interesantno je da on ponekad poseæe za argumentacijom iobrazlaganjem stavova hanefijskoga mezheba Ëak i u sluËaju da su sviostali mezhebi i veÊina islamskih uËenjaka drugaËijega stava.36 To ga,meutim, nije spreËavalo da koristi tefsire i drugih mezheba, i to u dobrojmjeri.

Treba naglasiti da se pri pisanju toga djela HandæiÊ donekle koristioi fikhskim djelima, πto je jasno iz samih njegovih rijeËi na nekoliko mjestau rukopisu. Naprimjer, kod tumaËenja 33. ajeta sure en-Nisa’ on kaæe:

34 ‘Abd al-Õaqq bin Glib bIn ‘Aãiyyah al-Garnåãí al-Andalusí (481.-542./1088.-1148.), Ëuveniandaluzijski pravnik, mufessir i muhaddis. Autor Ëuvenoga tefsira: al-Muõarrar al-waûíz fí tafsír al-Kitåb al-‘Azíz. Roen u blizini Granade a umro u Lorci.

35 Muõammad bin ‘Alí bin Muõammad bin ‘Abdillåh aπ-©awkåní (1173.-1250./1760.-1834.),istaknuti islamski uËenjak iz Jemena. Posebno se istakao u fikhu i tefsiru. Autor brojnih djela,meu koje spada i tefsir: Fatõ al-Qadír al-ûåmi‘ bayna fannay ad-diråyah wa ar-riwåyah min ‘ilm at-tafsír.

36 Primjer za to imamo kod tumaËenja 25. ajeta, gdje hanefijski uËenjaci ne postavljaju nikakavuvjet za æenidbu sa robinjom, dok tri ostala mezheba postavljaju odreene uvjete, na osnovu togaajeta. Vidjeti 34. list rukopisa.

211

“A u djelima o nasljednome pravu...” (wa fí kutub al-farå‘id..).37 Dakle,kod tumaËenja ajeta iz ove sure koji govore o nasljednome pravu on je,pored tefsira, konsultovao i djela iz πerijatskoga nasljednog prava. Usvakom sluËaju, iz njegova rukopisa vidljivo je da on u jednom brojusluËajeva ukazuje na djelo ili autora od kojeg je uzeo citat, dok to uveÊini sluËajeva, ipak, ne radi, ali se poreenjem sa originalnim djelimato sa sigurnoπÊu moæe utvrditi.

Prilikom navoenja komentara pokazao je izuzetnu spretnost ipreciznost. Naime, kada je navodio kompletan citat, onda ga je citiraodoslovno, bez ikakve izmjene, a kada bi ga skraÊivao, onda bi to ËinioznalaËki, tako da, i pored skraÊenja, navod ne bi izgubio niπta od svojesuπtine i vaænijih informacija. Pored toga, znao je vrlo vjeπto uklopitidijelove komentara razliËitih mufessira, tako da se to moæe uvidjeti samoporeenjem sa originalnim tefsirima, iz kojih je on preuzimao navode.Pri svemu tome on je izbjegavao nepotrebno odugovlaËenje, ËestonavodeÊi samo najistaknutija miπljenja a izostavljajuÊi druga, koja suslabija a koja su navoena u izvorima koje je on koristio.

ZnaËaj rukopisaZnaËaj rukopisaZnaËaj rukopisaZnaËaj rukopisaZnaËaj rukopisa

HandæiÊevo rukopisno djelo Tafsír åyåt al-aõkåm min súrah al-Niså’bilo je osnova za predavanje na VI©T-u, gdje je, izmeu ostalog, predavaotefsir, u treÊoj i Ëetvrtoj godini. Naime, shodno planu i programu VI©T-a, od petoga do osmoga semestra iz tefsira studenti su izuËavali tumaËenjeajeta koji govore o fikhskim propisima, naroËito iz sura el-Bekare i en-Niså’, gdje ih ima ponajviπe. U tome smislu HandæiÊ je napisao sliËnodjelo koje je obuhvatilo tumaËenje takvih ajeta iz sure el-Bekare, koje jedoskora takoer bilo u rukopisu, neobjavljeno.

Iako je HandæiÊevo djelo o tumaËenju ajeta iz sure en-Niså’ oπerijatskim propisima pisano kao koncept za njegova predavanja na VI©T-u, ono ipak ima izuzetnu vaænost, jer se pri njegovu pisanju HandæiÊkoristio najpriznatijim i tradicionalnim i racionalnim tefsirima. ImajuÊiu vidu namjenu toga djela, te naËin kako je uraeno, moæe se zakljuËitida je HandæiÊ odgovorio postavljenome zadatku i na odgovarajuÊi naËiniznio glavna tumaËenja tih ajeta, sa posebnim osvrtom na stavove uËenjaka

37 Vidjeti 40. stranicu rukopisa.

212

hanefijskoga mezheba, bez zalaæenja u nepotrebne detalje i bez posebneobrade stavova drugih mezheba.

S druge strane, ako se uzme u obzir znaËaj sveukupnog HandæiÊevadjela, a posebno njegovih radova iz oblasti tefsira, moæe se zakljuËiti daje on afirmator tefsira na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i πire, teda je u tome smislu dao veliki doprinos. Na tim prostorima uglavnomsu se pisale glose na tefsirska djela, dok je HandæiÊ kroz ovaj i nekedruge radove dao originalan doprinos tefsiru i tefsirskim znanostima.Stoga, HandæiÊa se sigurno moæe uvrstiti u red istaknutih islamskihuËenjaka i mufessira, koji su, pored maternjega, znaËajan doprinos dalii na jeziku svih muslimana u svijetu, tj. arapskome jeziku.

HandæiÊev prijevod rukopisaHandæiÊev prijevod rukopisaHandæiÊev prijevod rukopisaHandæiÊev prijevod rukopisaHandæiÊev prijevod rukopisa

U HandæiÊevoj rukopisnoj ostavπtini nalazi se i njegov prijevodrukopisa: Tafsír åyåt al-aõkåm min súrah an-Niså’, kucan na pisaÊoj maπini.Taj je prijevod bez ikakvih izmjena objavljen u Izabranim djelimaMehmeda HandæiÊa,38 1999. god. Uvidom u taj prijevod jasno je da nion nije kompletiran, te da je u formi radnoga materijala, jer ga HandæiÊnije uspio dovrπiti. Pored toga, poreenjem originalnoga rukopisa iHandæiÊeva prijevoda mogu se uoËiti brojne razlike, koje se ogledaju,uglavnom, u sljedeÊem:

1. U veÊini sluËajeva prijevod nije doslovan, nego je rukopis HandæiÊuposluæio samo kao osnova, a on je slobodno i opπirnijim rijeËima izraæavaoznaËenje teksta u originalu.

2. U cijelome prijevodu HandæiÊ je ostavljao neprevedene, navodeÊiih u originalu na arapskome jeziku, sljedeÊe cjeline: hadise, izreke ashaba,stihove, a vrlo Ëesto i ajete iz drugih sura, koje je navodio kao dokazodreenome stavu. Vrlo rijetko bi napravio izuzetak od toga i preveoneki od tih citata.

3. Kod prijevoda, u nekim sluËajevima, HandæiÊ je u potpunostidodavao nove reËenice, pa Ëak i cijele pasuse.

4. Za razliku od toga, u jednome broju sluËajeva moæe se primijetitida je HandæiÊ prilikom prijevoda ispuπtao neke rijeËi, reËenice ili Ëak icijele pasuse - koji su navedeni u originalu.

38 Vidjeti: HandæiÊ Mehmed, Izabrana djela, knjiga IV, Sarajevo, Ogledalo 1999., str. 147.-251.

213

5. U jednome broju sluËajeva HandæiÊ u prijevodu ispuπta ime autoratefsira iz kojeg je preuzeo odreeni citat, iako ga navodi u rukopisu.

6. Iako rijetko, ipak se znalo desiti da HandæiÊ u rukopisu navederazliËita miπljenja po odreenome pitanju nepristrano, tj. neopredjeljujuÊi se za neko od njih, da bi to onda uËinio u prijevodu.

7. Jedna od najvaænijih razlika izmeu HandæiÊeva autografa i njegovaprijevoda jeste nedostatak nekoliko zadnjih stranica u prijevodu, kojesu navedene u originalu u rukopisu. Kao πto smo veÊ rekli, HandæiÊ je urukopisu protumaËio ajete sa fikhskom tematikom do stotoga ajeta, dokje u prijevodu protumaËio samo do osamdeset πestoga ajeta, ukljuËujuÊii njega.39 Dakle, u prijevodu nisu protumaËeni sljedeÊi ajeti, Ëiji jekomentar naveden u rukopisu: 92, 93, 94, 97, 98, 99 i 100, πto je, ustvari,skoro punih osam listova rukopisa. Najvjerovatnije je da je HandæiÊ sarukopisom iπao neπto ispred prijevoda, te da ni jedno ni drugo nije uspiodovrπiti, pa je tako nastala razlika od nekih osam stranica.

Uzevπi to sve u obzir, moæe se zakljuËiti da se ne radi o prijevodu upravome smislu rijeËi. Prije bi se moglo reÊi da je HandæiÊu rukopisposluæio kao koncept na osnovu kojega bi uradio neπto opπirnije djelona bosanskome jeziku.

39 Vidjeti: HandæiÊ Mehmed, Izabrana djela, knjiga IV, str. 250, 251.

214

Work of Mehmed ef. HandæiÊWork of Mehmed ef. HandæiÊWork of Mehmed ef. HandæiÊWork of Mehmed ef. HandæiÊWork of Mehmed ef. HandæiÊThe Meaning of ayah about regulations from the suraThe Meaning of ayah about regulations from the suraThe Meaning of ayah about regulations from the suraThe Meaning of ayah about regulations from the suraThe Meaning of ayah about regulations from the sura

En-NisaEn-NisaEn-NisaEn-NisaEn-Nisa

Mehmed HandæiÊ (1906-1944) is one of the most prominent schol-ars from 20th century in Bosnia and Herzegovina. During his lifetimehe published about 300 works; including books, discussion, articles. Manyof his works have been left in the form of manuscripts.

He lived in a period which was very difficult for the survival of Bosniaand Herzegovina, and especially Bosnian Muslims in it. Many of hisworks are related to these issues.

His work autograph Tafsir ayat al-ahkam min surah al-Nisa (Meaningof ayah about regulations from the sura En-Nisa) exists in the Gazi Husrev-bey Library under record No. 996. It is in fact 60 pages hand writtenwork, in which he explains the ayah from the sura En-Nisa. Since thissurah talks about Islamic regulations it belongs to ‘fiqh’ commentary ofthe Qur’an.

Mehmed HandæiÊ wrote this work as a concept for lecture on HighIslamic Sharia-theology school in Sarajevo, just before and during thefirst period of WWII. Because of such circumstances he could not fin-ished it, and out of 176 ayah in the sura En-Nisa he interpreted only thefirst 100 ayahs.

As a source for the interpretation of the ayah he has used well knowntraditional and rational works from tafsir, he mostly used the worksfrom the authors such as Ibnul-Arebi, Kurtubi, Alusi, Dæessas, Taberi,Ibn Kesir, Dæelalejn, Razi, Zamahπeri, Bejdavi, Nesefi, Siddik han, IbnAtijje and ©evkani.

Having in mind the intention of that work and the way that it hasbeen done, we can conclude that HandæiÊ has given answer to the posedquestion and in a proper way presented the meaning of the ayahs. Hegives special attention on posture of the scholars of Hanafi mazhab,without giving unnecessary details and without special treatment onposture of other mazhabs.

215

Ferid DautoviÊFerid DautoviÊFerid DautoviÊFerid DautoviÊFerid DautoviÊ

BIOGRAFIJA ©UKRIJE ALAGI∆ABIOGRAFIJA ©UKRIJE ALAGI∆ABIOGRAFIJA ©UKRIJE ALAGI∆ABIOGRAFIJA ©UKRIJE ALAGI∆ABIOGRAFIJA ©UKRIJE ALAGI∆A

1. Porijeklo ©ukrije AlagiÊa1. Porijeklo ©ukrije AlagiÊa1. Porijeklo ©ukrije AlagiÊa1. Porijeklo ©ukrije AlagiÊa1. Porijeklo ©ukrije AlagiÊa

Na osnovu vakufnameMehmeda-»auπa,1 napisane 18. zu-l-hidædæeta 1031. god. po Hidæretu(1621.), Faik AlagiÊ, otac ©ukrijeAlagiÊa, je istraæio geneologiju svojeporodice. Na tragu tog dokumentapiπe svoje memoare2 u Sarajevu od17. 6. 1894. god. do 20. 6. 1895. god.,u koje smjeπta povijest svojeporodice, dogaanja u i oko Bosneu vrijeme osmanske Turske i Austro-Ugarske te svoje liËne doæivljaje iuspomene. Na tragu ovih memoara,moæemo primijetiti kako se povijestu Bosni ponavlja i kako sudbine ljudiimaju velike sliËnosti.

IspisujuÊi povijest svoje porodice Mehmed-Faik piπe o Salihu, prvompretku porodice, koji u Bosnu dolazi zajedno sa sultan Mehmed Fatihom,iza Hidæreta 867. god. (1462). Salih se naselio u konjiËkom kotaru u seluGornja Bijela, gdje je imao lijep posjed. Tu je sagradio kulu i oko kuledvorove u kojima je stanovao.

1 “»auπ i Ëauπ m (tur) U prvo doba osmanlijske dræave Ëauπi su imali rang oficira, te su bilicarski poboËnici i javeri. U janjiËarskoj vojsci Ëauπi su bili niæi zapovjednici, i to Ëauπi podnarednici,a baπËauπi i Ëauπbaπe narednici i vodnici. »auπi su kao prenosioci naredaba bili u sluæbi cara, paπa,vezira i ostalih viπih zapovjednika. Od ovog je doπlo prezime »auπeviÊ.” Abdulah ©kaljiÊ, Turcizmiu srpskohrvatskom jeziku, Peto izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1985., str. 166.

2 Mehmed Faik AlagiÊ, Povijest jedne porodice, Spomenik CX, Odjeljenje druπtvenih nauka,Srpska akademija nauka i umetnosti, “NauËno delo”, Beograd, 1961., Priredio Vojislav BogiÊeviÊ.

216

Mehmed, unuk Salihov, je stupio u carsku sluæbu 985. god. (1577.)i dobio raspored kod sultana. Po zavrπetku sluæbe 1010. god. (1601.)vraÊa se kuÊi u Konjic. Tu je sagradio nekoliko znaËajnih hajrata-zaduæbina, meu kojima su dæamija pod kurπumom tzv. Kurπumlija, auz nju medresu, tekiju i hammam u Oprkanjskoj mahali.

Alija, sin Mehmeda Ëauπa, tvrdi Mehmed Faik AlagiÊ, oæenio se zaæivota svoga oca iz Skoplja, tj. iz Gornjeg Vakufa, bogatom curom, kojaje posjedovala preko 150 kuÊa kmetova oko Gornjeg Vakufa. Alija je biohrabar i ratoboran junak, i kao takav je bio priznat u turskoj vojsci i usvome narodu. Po njemu je porodica AlagiÊ dobila svoje prezime. Umroje 1058. h.god. (1648.), a iza sebe je ostavio dva sina Ibrahima i Dæaferate jednu kÊerku.

Ibrahim i Dæafer æivjeli suzajedno s majkom i sestrom u Konjicu uMehmed-Ëauπevoj kuli. Kada je jedne godine, doπao carski kapidæibaπastarjeπina dvorskih straæara, oæenio se njihovom sestrom i proveo jednugodinu u Konjicu. Kada se vraÊao u Carigrad, sa sobom je poveo iIbrahima, koji je tamo ostao sedam godina. Po povratku iz Carigrada smajkom odlazi u Gornji Vakuf, gdje ga valija u Travniku postavlja zateskereiju.3 Predpostavlja se da je tako nastala poznata travniËkaporodica TeskeredæiÊi. Umro je 1128. god. (1715.) a iza sebe je ostaviosinove Sulejman-bega i Emin-bega. Oni su prodali oËevo imanje, koje sunaslijedili, πto se danas nalazi u BegtaπeviÊa Stupu i selo Nevizdrake.

Isti nam izvor veli da je Sulejman æivio u Travniku, kao veliki junak,gdje je i umro 1208. god. (1793.) ostavivπi iza sebe malehna sina Ahmeda.Bio je veoma uËen Ëovjek i poπtovan kod ondaπnjih valija, a umro je1282. god. (1865.) ostavio je iza sebe dva sina BeπÊet-bega i BeÊir-bega,koji su æivjeli u Travniku.

Mehmed Faik AlagiÊ joπ veli da je Emin-beg u Gornjem Vakufuostavio dva sina Derviπ-bega i Junuz-bega. Dæafer, drugi sin Alije, bio jedobar Ëovjek, imao je veliko imanje i volio je pravednost. Umro je 1121.god. (1709.), a iza sebe je ostavio sina Osman. Osman ef. Je bio uËenËovjek i kao takav priznat u Konjicu. Umro je 1183. god. (1769.), a izasebe je ostavio dva sina Mula Mehmeda i Mujagu.

3 teskeredæija m (ar. - tur.) onaj koji izdaje teskere; onaj koji vodi protokole ili zapisnike;sluæbenik administracije. Od ovog je nastalo prezime TeskeredæiÊ.” Abdulah ©kaljiÊ, isto, str. 614.

217

Mujaga je postao ajan4 i musellim5 u Konjicu. Imao je πest sinova:Mula Osmana, BeÊira, Ahmeda, hadæi Zulfagu, Derviπ-agu, Aliju i dvijekÊerke. Umro je 1264. god. (1847.)

Mula Mehmed je bio trgovac u Konjicu i dobro je æivio. Umro je1263. god. (1846.). Iza njega su ostala dva sina Dæafer-aga i Ibrahim-agai jedna kÊerka. Ibrahim-aga, sin Mula Mehmeda, nije imao muπke djece.Iza njega su ostale Ëetiri kÊerke. Dæafer-aga, otac Mehmeda-Faika, bio jetrgovac. Æivio je 85 god., a umro je 1293. god. (1876.). Æenio se dvaputa. Prva æena je bila kÊi Mula Sejfije iz Konjica s kojom je imao sedmerodjece, a samo jedan sin Avdo, iz prvog braka, imao je tri sina Sejfu,Ahmeda i Ibrahima i jednu kÊerku.

Drugi put se oæenio iz Mostara od Salih-bega AlikalfiÊa. Iz ovog brakaje imao 16 djece, od kojih je, Mehmed Faik, zabiljeæio æivih petero, trisina: H. Salih-agu, Mehmedi-Faika i Sulejmana. H. Salih-aga je imao dvasina: Hamida i Dæafera, i dvije kÊeri: Atifu i Dæevahiru, a Sulejman nijeimao poroda. Vidi tabelu 1.

O Mehmedu Faiku, najbolje je pustiti da on sam govori o svomæivotu, barem jedan dio, tako Êemo vidjeti svu ljepotu njegova arhaiËnogjezika i detalje koje pomno pamti i biljeæi. “Ja sam se rodio u g. 1259. poHidæretu (1843.) u mjesecu zu-l-hidæetu 6 i to u petak kad su ljudi udæamiji bili... I jesam iπao u mekteb najprvo pred H. Salih ef. KopËiÊa,potlije pred hodæom ©emiÊem. Potlije jednu godinu u Ruædiji, te u 1271.g. (1854.) jest me otac dobavio u Konjic te do 1275. (1858.) jesam uËio uKonjicu pred hafizom HadæiÊem. (G). 1276. (1859.) jest me otac spremiou Sarajevo u medresu na Atmejdan sa bratom mlaim od mene Mustafomte sam dvije godine bio u medresi. UËio sam pred Omer ef. Humom ipred hafizom KaukËijom....”6

Godine 1279. (1862.), kao mladiÊ od dvadeset godina, stupio je udvor sultan Abdu-l-Aziza, kao silahπor.7 Kao silahπor, Mehmed-Faik veli

4 ajan m (ar.) - prvak, odliËnik, velikaπ, ugledan Ëovjek, istaknuti predstavnik jedne klase,staleæa ili najistaknutijih slojeva graanskog stanovniπtva.” Abdulah ©kaljiÊ, isto, str. 76.

5 muselim m (ar.) sinonim za kajmekam; zastupnik paπe u sandæaku koji mu je dat kao arapluk;oblasni upravitelj; sreski naËelnik.” Isto, str. 477.

6 Mehmed Faik AlagiÊ, isto, str. 51.

7 silahπor-ora m (ar.-perz.) 1. pripadnik dvorske straæe na osmanskom dvoru. 2. titula zaodreenog sluæbenika na dvoru ( niæa za jedan stepen od kapudæibaπe)” Abdulah ©kaljiÊ, isto, str.565.

218

da je nosio pozlaÊeno odijelo i oruæje8 i sa ostalim silahπorima pratiosultana na izlete, teferiËe i sveËanosti. “A kad je bio alaj, tj. bajram, ilimevlud, ili 15. dan ramazani-πerifa, kakav πerif-alaji, ili kad bi doπao kakavelËija9 ili poslanik od koje velesile, ondak bismo morali obuÊi haljine isteonakve samo πto su u zlatu.”10 Za ovu sluæbu bilo je potrebno da proeodreeno πkolovanje gdje je uËio strane jezike: arapski, turski, perzijski,francuski i engleski. O dogaajima na dvoru, o kojima i piπe, imao jesvoj stav, ali je ostao nepokolebljivo privræen sultanu i vjeran Turskojcarevini. U Bosnu se vratio 1284. god. (1867.). Vrijeme Austro-Ugarskeaneksije doËekao je kao kajmekam11 Visokom. Bio je, tvrdi, protivpruæanja otpora Austor-Ugarskoj pokoravajuÊi se sultanovoj naredbi. UVisokom je ostao, kao kajmekam, do 20 maja 1879. god., gdje se oæenio,kako kaæe, 20 marta 1293. god. (1876.) Hasna hanumom kÊerkom Junuz-bega ZeËeviÊa. 15. kolovoza 1880. god. premjeπten je kao kajmekam uDonju Tuzlu i ostao do 15. januara 1882. god., kada je brzojavompremjeπten u konjiËki kotar, kao kajmekam. Za svoj rad i okonËanjepobune u Hercegovini, dobio je 29. maja 1883. god. orden F(ranje)J(osipa) I. (niπan). 20. novembra 1894. god. dobio je rjeπenje za penziju.14.12. 1894. god bio je u BeËu kod cara, æalio se na malu penziju od 495forinti, jer mu nisu priznali 17 god. rada u vrijeme turske uprave. Razlogovakvom odnosu prema njemu, sam kaæe, bila je njegova vjera islam. “Itaka je vlada prema meni bila nezahvalna te me je najpotlije umirovila ito sa 495 forinti godiπnje, a to je πto sam ja muhamedanac i islam. Da jena mom mjestu bio kakav ©vabo, to bi on dobio i nagradu i ordenaprema sluæbi.”12

Mehmed-Faik imao je sinove: Ahmeda, Reufa, Halida, ©ukriju,Salema, Mustafu i ∆azima, te kÊeri: Naziju, Hibu i Behiju. “Peto dijete

8 “Kad bismo jahali na konjima, imali smo na glavi kalpak kao πto su stari Boπnjaci nosili iimali smo dvije puπke male za pojasom i sablju i πtuc koji smo nosili pred sobom, te smo bili sasvimoptereÊeni.” Mehmed Faik AlagiÊ, isto, str. 52.

9 elËija m (tur.) poslanik na strani, poslanik inostrane dræave; poslanik, izaslanik ” Abdulah©kaljiÊ, isto, str. 266.


11 kajmekam, kajmakam, -ama (ar.) zastupnik vezira ili valije u jednom upravnom podruËjuili nekoj duænosti; sreski naËelnik. - “pa me daje kajmekamu / neÊu joj ga ja” (GZM 1909 586), tur.kaymakam, osn. zn.: “zastupnik, zamjenik.” Abdulah ©kaljiÊ, isto, str. 384.


219

rodilomi se mjeseca maja 6 godine 1881 ala-franga u Donjoj Tuzli. Imemu je Mehmed-©ukrija.”13

Svoju povijest porodice zavrπava ovom porukom: “Na to sam sveiπao da islamu od mene kakva korist bude i dosta (sam) islama kutarisos Boæijom pomoÊi od hapsa ili da glavu ne izgubi... Dosta se je islama odmoga uzroka koristilo. I tako u sluæbovanju svakome treba pravo i vjernoraditi i tuega se Ëuvati, a ne gledati hoÊe li vlada dati kakvu nagradu iliorden, nego sluæiti za Boæiji rizaluk i islamu iÊi na pravu korist, te islamane loæiti na vatru kao πto danas ima nakvih Ëinovnika od Turaka, te πtarade: uliskavaju se vladi i svoje Turke na vatru loæe. Teπko onom koji toradi!”14

22222. Æivot ©ukrije AlagiÊa. Æivot ©ukrije AlagiÊa. Æivot ©ukrije AlagiÊa. Æivot ©ukrije AlagiÊa. Æivot ©ukrije AlagiÊa

Porodica AlagiÊ vodi porijeklo iz bosanskohercegovaËkog gradaKonjica. SpecifiËnost posla kog je obavljao njegov otac, a sluæio je kaokajmekam,15 odvela je cijelu porodicu u Donju Tuzlu. U tom gradu 20.V1881. godine rodio se ©ukrija AlagiÊ. Odgajan u porodiËnoj islamskojatmosferi stiËe osnovno islamsko obrazovanje i odgoj s kojim Êe æivjetido kraja æivota. Osnovno obrazovanje (ruædiju)16 zavrπio je u Sarajevu1893. godine. U glavnom gradu nastavlja svoje dalje πkolovanje gdje jezavrπio πest razreda gimnazije. Sedmi i osmi razred nastavio je u Mostaru

13 Isto, str. 77.

14 Isto, str. 78.

15 kajmekam, kajmakam, -ama (ar) zastupnik vezira ili valije u jednom upravnom podruËju iliu nekoj duænosti; sreski naËelnik. - “pa me daje kajmekamu / neÊu joj ga ja” (GZM 1909 585), tur.kaymakam, osn. zn.: “zastupnik, zamjenik.” Abdulah ©kaljiÊ, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, isto,str. 384.

16 “Ruædije su bile prve dræavne, svjetovne πkole u BiH, otvorene prije austrougarske okupacijekoje su mogli pohaati pripadnici svih vjeroispovijesti u Turskoj. One su odgovarale Ëetverogodiπnjojniæoj srednjoj πkoli u kojoj su se uËenici osposobljavali za niæa ËinovniËka zvanja. U ruædiju suprimana djeca koja bi zavrπila sibjan mekteb i umjela Ëitati i pisati. Nastavni jezik bio je turski. UTurskoj su osnovane 1263 (1847) u doba sultan Abdul-Medæida, a u drugoj polovini XIX vijekasusreÊemo ih u BiH. Sarajevska je najstarija.” Vidi viπe Hajrudin »uriÊ, Muslimansko πkolstvo u BiHdo 1918., Veselin Masleπa, Sarajevo, 1983, str. 135 i 234. Postanak ove rijeËi Edhem MulabdiÊobjaπnjava ovako: “Ruædija je arapska rijeË, a doπla je od rijeËi ‘ruπd’, πto znaËi sposobnost, zrelost,savrπenstvo, naravski u relativnom smislu. Odatle ime Raπid, a znaËi Ëovjeka, koji je iz stranputiceizveden na pravi put, te nije viπe brige za nj, da Êe kud zabasati, jer on ima ‘ruπd’ tj. zrelost, savrπenstvo,dakle zrio je, savrπen je. Odatle je doπlo ime ‘ruædije’ zavodu, u kome se dijete usavrπi, da moæenastaviti svoj æivot kao valjan graanin u druπtvu, dobivπi neko zaokruæeno znanje.” MulabdiÊ Edhem,“Maglajska ruædija”, ©kolski vjesnik, Sarajevo, 1938, str.49. ili Hajrudin »uriÊ, isto, str. 135-6.

220

gdje je 19. juna 1901. godine i poloæio ispit zrelosti (maturirao).17 Odsedamnaest maturanata jedini je bio musliman.18 BuduÊi je bio siguranu islamski odgoj na kom je odgajan i kog je usvojio, ali i shvatanja,razumijevanja i prilagoavanja novim povijesnim tokovima, njegov otacse nije bojao da svog sina poπalje na πkolovanje u BeË. Na sveuËiliπtu uBeËu upisao je Filozofski fakultet, Odsjek za orjentalistiku (stari arapskijezik) i slavistiku (srpski ili hrvatski jezik) 19. juna 1901. godine. Rektorc.(arskog) kr.(aljevskog) Univerziteta u BeËu i dekan filozofskog fakultetapotvrdili su da se ©ukrija AlagiÊ upisao redovno na ovo sveuËiliπte i da jedao zakletvu da Êe se pokoravati akademskim zakonima i vlastima pa jeu janurau 1902 unesen u maticu univerziteta.19 Studije je zavrπio uredovnom roku bez prekida 31. jula 1905. godine i za to vrijeme pohaaoslijedeÊa predavanja:

Staroarapski tekstovi,Arapska gramatika,Arapski æurnali,Arapske pjesme,Arapska metrika,Muallakat,Koran,Zamahπeri-El-Mufessal,Istorija Slavena u srednjem vijeku,GunduliÊ i njegovo doba,Istorija slavenske filologije,Dræave i narodi Balkanskog poluostrva itd.20

Za vrijeme studija na ovom univerzitetu ponaπanje AlagiÊa bilo je uskladu sa akademskim zakonima, πto je potvrdio dekan filozofskogfakulteta. Po zavrπetku studija vraÊa se u svoju Bosnu gdje biva imenovanod Zemaljske Vlade za Bosnu i Hercegovinu 23. avgusta 1905. godinenamjesnim uËiteljem Velike gimnazije u Sarajevu, uz uvjet da Êe u svrhu

17 A. BH, isto, str. 33-4

18 “75 godina gimnazije u Mostaru”, 1893-1968, IzdavaË: Kolektiv gimnazije “Alaksa ©antiÊ”Mostar, Veselin Masleπa, Mostar, str. 29 i 125.

19 A BH, isto, str. 21.

20 Isto, str. 17 i 18

221

definitivnog namjeπtaja u roku od tri godine, dakle do kraja πkolske godine1907/08 steÊi i formalno osposobljenje za srednjoπkolsko uËiteljstvo.21

Prilikom zapoπljavanja na Velikoj gimnaziji popunio je formularpersonalnog dosijea u kom su bile stavke na njemaËkom jeziku. Uvidomu spomenuti personalni dosije vidljivo je da je AlagiÊ svoje podatkepopunio na njemaËkom jeziku, gdje je primijetno njegovo nacionalno ivjersko opredjeljenje: Hrvat,22 islamske vjere. Isti formular, u vrijemeKraljevine SHS,23 popunio je 1926. kao profesor gimnazije u DerventiidentiËnim podacima. Iz ovih dosijea saznajemo da je ©ukrija AlagiÊ znaotri strana jezika: arapski, turski i njemaËki.24 Arapski, njemaËki i srpskiili hrvatski predavao je kao nastavnik u πkolama, nerijetko po dva u istovrijeme. 23. maja 1907. predloæio je dobre kolokvijalne svjedodæbe naispit iz staroarapskog jezika, kao glavne i srpsko-hrvatskog, kao sporednestruke.Ispit je poloæio u BeËu 11. novembra 1908. pred Povjerenstvomza uËitelje na gimnazijama i realkama. Prema tome je gosp. ©ukrija AlagiÊdobro osposobljen (wohl geeignet) da na srednjim πkolama predaje stariarapski jezik kao glavnu struku, a srpsko-hrvatski kao sporednu.25 1. marta1909. imenovan je pravim uËiteljem u dosadaπnjem mjestu sluæbovanjauz obavezu, da u smislu naredaba od 24. januara 1909. broj 1143 i broj7594, sam se pobrine za definitivno potvrenje u uËiteljskom zvanju i zapriznanje naslov “profesor”.26 Poslije ovog ispita i postavljenja za pravoguËitelja uslijedila je æenidba. 24. oktobra 1909. godine ©ukrija AlagiÊ,sin Mehmeda iz Sarajeva vjenËao se sa ∆elebijom –onlagiÊ, kÊerkomhadæi Hasanbega, iz Dervente, a na osnovu dozvole πerijatskog suda u

21 Isto, str. 29.

22 Iz dosijea ©ukrije AlagiÊa da se primjetiti da se u nacionalnom smislu izjaπnjavao kaoHrvat. Tako su se naprimjer izjaπnjavali i Safvet-beg BaπagiÊ, Osman Nuri HadæiÊ, Edhem MulabdiÊ,reisu-l-ulema Dæemaludin »auπeviÊ i drugi. Razlog za to je poznat veÊini danaπnjih Boπnjaka. “Ovaizjaπnjavanja su bila viπe politiËka i kulturna platforma njihova djelovanja, kako se nebi ugroziliinteresi Boπnjaka, koji su veÊ tada bili formirani u zaseban politiËki entitet.” Dr. Muhamed HadæijahiÊ,Od tradicije do identiteta, (Geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana ), Svjetlost, Sarajevo,1974, str.149. “Izjaπnjavanja su bila mahom taktiËke i politiËke naravi, neki su muslimani i po viπeputa prelazili iz jednog tabora u drugi. Jednostavno reËeno, zaseban muslimanski entitet bio je veÊtoliko formiran da ga se veÊi broj muslimana nije mogao samo tako odreÊi.” Noel Malkom, PovijestBosne, Erasmus Gilda, Novi Liber, Dani, Zagreb-Sarajevo, 1995. str.206.

23 A BH, isto, str. 3

24 Isto, str. 37.

25 Isto, str. 16.

26 Isto, str. 31.

222

Dokument Zemaljske vladeo imenovanju ©ukrije AlagiÊa pravim uËiteljem

223

Derventi, pred imamom Muhamed Zija OmerhodæiÊem.27 BuduÊi jenavrπio koncem mjeseca februara 1912. tri godine sluæbovanja kao praviuËitelj, 1. marta 1912. godine potvren je definitivno u sluæbeno zvanjei priznanje naslov “profesor”.28 Za vrijeme rata 1914. godine uzet je uvojsku, ali je kao dræavni Ëinovnik bio osloboen sluæbe u vojsci. Posaoprofesora arapskog jezika obavljao je u Sarajevu do 19. januara 1916.godine kada je bio premjeπten, na njegovu molbu, na Veliku gimnazijuu Mostar. Nakon dvije godine provedene u Mostaru, taËnije 30. oktobra1917. premjeπten je na muπku preparandiju (uËiteljsku πkolu) u Derventu,kuda je bila premjeπtena sarajevska uËiteljska πkola. U πkolskoj 1917/18. obavljao je duænost muslimanskog vjerouËitelja i nastavnikanjemaËkog jezika. Na niæu gimnaziju u Derventi premjeπten je 8. oktobra1920. godine.

3. Pregled izvora i literature3. Pregled izvora i literature3. Pregled izvora i literature3. Pregled izvora i literature3. Pregled izvora i literature

Imami, muallimi i druge tradicionalne muslimanske voe Ëuvari suislama i njegovi zaπtitnici bez kojih bi i sam kontinuitet islamske tradicijebio doveden u opasnost, ali je svakako znaËajan i nemjerljiv doprinos,oËuvanju i prezentiranju islama i islamskih vrijednosti intelektualacamuslimana.

“Danas u islamskom svijetu, uglavnom, postoje dvije glavne skupineljudi koji se bave vjerskim, intelektualnim i filozofskim pitanjima: ulemai drugi struËnjaci za pitanje vjere (podrazumijevajuÊi i sufije) i modernisti.Tek odnedavno postepeno se poËinje pojavljivati i treÊa grupa, naimegrupa koja se poput uleme, pridræava tradicije ali poznaje i savremenisvijet. Meutim ta treÊa grupa joπ je uvijek malobrojna”.29

U tu treÊu grupu moæemo s pravom ubrojati i g. AlagiÊa, koji je kaodijete stekao osnovno islamsko obrazovanje u krugu svoje porodice, astekao πire intelektualno obrazovanje stekao je na Zapadu, u to vrijemepoznatom sveuËiliπtu u BeËu. Kao musliman do kraja æivota je æivio islam,Ëuvao i pisao o islamu i islamskim vrijednostima i tradiciji. Vjera je bilanjegova inspiracija u svim poslovima, æivotni put kog nije mijenjao bez

27 Isto, str. 27.

28 Isto, str. 24.

29 Seyyed Hossein Nasr, “Zapadni svijet i njegovi izazovi islamu”, Enes KariÊ, Kur‘an u savremenomdobu II, prevela s engleskog Azra SaraËeviÊ, Sarajevo, 1997, str. 9-10.

224

obzira na poteπkoÊe i iskuπenja kroz koja je prolazio. Biografski podacio ©ukriji AlagiÊu su vrlo πturi i oskudni. Prve biografske podatke o njemunalazimo u Memoarima njegova oca Mehmeda Faika AlagiÊa koji kaæe:“Peto dijete rodilo mi se mjeseca maja πest godine 1881. ala-franga uDonjoj Tuzli. Ime mu je Mehmed - ©ukrija... Kada sam doπao u Sarajevo15.11.1887., jesam ©ukriju dao u ruædiju, a nije prije nigdje uËio, te muje ruædija zapoËetak bila. Direktor im je bio u ruædiji Ahmet ef. RibiÊ(©irazija), te sam mu naπao jednog softu, tj. na ime Latif ef. BuliÊa kojiga je kroz pet godina nauËavao kod kuÊe, tj. dolazio u noÊi po 1-2 sata.Kada je ©ukrija izvrπio ruædiju, jesam ga dao u gimnaziju 1. septembra1893. god.”30 Vijest o njegovoj smrti i kraÊu biografiju donosi Novi Behar,u kom je objavljivao svoje radove.31

Kratke biografske podatke, njegov druπtveni angaæman ibibliografiju objavljenih i nekih neobjavljenih knjiga te tekstovaobjavljenih u Narodnoj uzdanici, biljeæi Narodna uzdanica.32 Po njihovusaznanju iza njega su ostala u rukopisu: “Dva udæbenika ‘Izbor iz 1001noÊi’ s rjeËnikom i rjeËnik za djelo Fitedail-hajvanati ostale su u rukopisuu Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu.”33 Narodna uzdanica ga se sazahvalnoπÊu sjeÊa i apelira na one, koji su u to doba poveli akciju zapodizanje njegovih niπana, da bi njegova duπa najrahatnija bila kada bise izdao onaj svezak tefsira, koji je ostao u rukopisu, neobjavljen.

U dvadesetom izvjeπtaju Velike gimnazije u Sarajevu navedena jekraÊa biografija ©ukrije AlagiÊa, profesora ove gimnazije.34 Dræavna realnagimnazija u Tuzli, gdje je jedno vrijeme bio direktor, u svom Izvjeπtajuza 1935.-36. πkolsku godinu, a povodom njegove smrti, navodi kraÊebiografske podatke, istiËuÊi da je bio jedan od prvih Muslimana koji jezavrπio akademske studije i tako svojim znanjem sluæio svom narodu. Utom se izvjeπtaju kaæe: “Rahmetli ©ukrija AlagiÊ bio je vredan i savestanprosvetni radnik. Osim svog πk. rada bavio se je mnogo nauËnim radom.Napisao je mnogo radova iz islamske knjiæevnosti i preveo je Kur’an nasrpsko-hrvatski jezik. Kao nastavnik i direktor vrπio je savesno svoje

30 Mehmed Faik AlagiÊ, “Povijest jedne porodice”, isto, str. 77.

31 “Merhum ©ukrija AlagiÊ”, Novi Behar, Sarajevo, IX/1935., broj, 14-16, str. 207.

32 ©ukrija AlagiÊ, Narodna uzdanica - Kalendar, Sarajevo, 1936. god.

33 Isto

34 Dvadeseti izvjeπtaj Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 1906., str. 17.

225

duænosti. Kao drug bio je prema svakom susretljiv. Njegova smrt je teæakgubitak za naπu prosvetu.”35

Alija Nametak u Hrvatskoj enciklopediji iz 1941. godine biljeæiosnovne biografske podatke o ©ukriji AlagiÊu, bibliografiju njegovihprevedenih knjiga prema misirskom komentatoru Kur’ana MuhammeduReπidu Ridau i udæbenik iz arapskog jezika s rjeËnikom za bosansko-hercegovaËke gimnazije.36 U Spomenici, 75. god. Gimnazije u Mostaru,nalazi se slika prvih maturanata (1900-1901.) god. na kojoj je i ©ukrijaAlagiÊ u fesu.37 Bio je to jedini maturant musliman, od ukupnosedamnaest maturanata, iako se 26. oktobra 1893/94., kada je otvorenaGimnazija u Mostaru u prvi razred upisalo 8 muslimana, 34 pravoslavna,22 katolika i jedan Jevrej.38 U Spomenici, 75 godina Gimnazije u Tuzli(1899-1974.), ©ukrija AlagiÊ se ne spominje osim u statistiËkim podacimada je bio direktor πkole od 1927-1930. god.39 S negativnom konotacijomi krivim imenom sjeÊa ga se uËenica Smilja JoviÊ, kad kaæe:”Na krajusedmog razreda dr. Gluπac (Vaso) je premjeπten u Banja Luku. Zadirektora dolazi Tukrija AlagiÊ, koji sa jednom grupom profesora mijenjaæivot ©kole i stvara negativnu popularnost.”40

ZnaËajan i hvale vrijedan rad napisao je hfz. Mahmut TraljiÊ u GlasnikuVIS-a iz kog se da sagledati æivotni put, aktivnosti i rad ovog, “profesora-pedagoga, pisca i zasluænog prevodioca, neumornog kulturnog poslenika”.41

Mahmut TraljiÊ, zapravo, oæivljava lik i djelo AlagiÊa, koji je gotovo biozaboravljen. Interesantno je da se o ©ukriji AlagiÊu, a napose njegovomdjelu tako malo pisalo i znalo kad do skora nismo imali niti jedan prevedentefsir42 ili njegove dijelove, do onog πto je preveo ©ukrija AlagiÊ.

35 “©ukrija AlagiÊ”, Izvjeπtaj za 1935-36 πkolsku godinu, Dræavna realna gimnazija u Tuzli, str. 60.

36 A(lija) N(ametak), AlagiÊ ©ukrija, Hrvatska enciklopedija, svezak I, Naklada KonzorcijaHrvatske enciklopedije, Zagreb, 1941., str.167-168

37 1893-1968., 75 godina Gimnazije u Mostaru, IzdavaË: Kolektiv gimnazije “Aleksa ©antiÊ”Mostar, Veselin Masleπa, Mostar, 1968. god.

38 Vidi viπe, isto., str. 29 i 125.

39 Gimnazija u Tuzli, 75 godina Gimnazije u Tuzli, IzdavaË: Gimnazija u Tuzli, “Univerzal”,Tuzla-OOUR “GrafiËar”, Tuzla, 1974. god., str. 383-84.

40 Smilja JoviÊ, “Bila sam uËenica i profesorica gimnazije”, Gimnazija u Tuzli, isto., str. 312.

41 Mahmut TraljiÊ, “©ukrija AlagiÊ”, Glasnik VIS-a, Sarajevo, XL/1977., br.2, str.164

42 Prva knjiga prijevoda tefsira Fi ùilål al-Qur’ani - U okrilju Kur’ana, prijevod sa arapskog odprof. dr. Omera NakiËeviÊa, prof. dr. Jusufa RamiÊa i mr. Mesuda HafizoviÊa u izdanju Fakultetaislamskih nauka u Sarajevu, πtampan je u Sarajevu 1996. godine

226

Zapitanost je veÊa, tim prije, πto je misao i ideja Muhameda Abduhuai Muhameda Reπid Ridaa, preko ovog racionalnog tefsira i drugihnjihovih tekstova æivjela u ovim naπim krajevima, naroËito preko onihkoji su svoje visoko obrazovanje sticali na El-Azharu u Egiptu. Jedan odrazloga zapitanosti leæi i u Ëinjenici da taj njegov rad nije naiπao na odzivondaπnje Vakufske uprave i Vjerskog starjeπinstva, koji nisu naπli zashodno ni da preporuËe njegove knjige, a kamoli da ih izdaju, konstatiraUredniπtvo Novog Behara.43

TraljiÊev nekrologij44 je najozbiljniji i najiscrpniji rad, koji nam jeponudio pune biografske podatke i najpotpuniju sliku od roenja dosmrti. ZnaËajno je napomenuti da je Mahmut TraljiÊ u ovom tekstupriredio bibliografiju svih objavljenih radova ©ukrije AlagiÊa, a za mnogeod njih dao je i kraÊe pojaπnjenje. U ovom radu hfz. TraljiÊ je naveo ipolemiËke tekstove Ahmeda Lutfi »okiÊa45 u Hikjmetu, koji se odnosena prve dvije knjige AlagiÊeva prevoda Komentara Kur’ana. U radu sunavedeni i tekstovi H. Mehmeda HandæiÊa46 i Derviπ A. Korkuta - Ibnul

43 Vidi viπe, Merhum ©ukrija AlagiÊ, isto, str. 207. Ovdje treba napomenuti da je ©ukrijaAlagiÊ prvu i drugu knjigu izdao zajedno sa Dæemaluddin ef. »auπeviÊem, koji je tada bio reisu-l-ulema.

44 Ovaj isti tekst objavljen je u knjizi hfz. Mahmud TraljiÊ, Istaknuti Boπnjaci, El-Kalem, Sarajevo,1998., drugo dopunjeno izdanje, str. 9-16.

45 Ahmed Lutfi »okiÊ se rodio u BrËkom 1878. god. PoËetne vjerske nauke poËeo je uBrËkom a nastavio u Tuzli. Ruædiju, kao i osnovnu πkolu zavrπio je u Tuzli, a onda nastavio Hadæe-Badæi Kadun medresu u Tuzli. Godine 1898. stupio je u Nuvvab (©erijatsku sudaËku πkolu). Pozavrπetku je imenovan, od tadanje rijaseti Ilmijje pomoÊnim muderrisom Hadæe-Badæi Kadunmedrese, a ujedno se upisao na pravni fakultet u Zagrebu, koji je apsolvirao za Ëetiri godine. 1907.god imenovan je aksultantom okruænog suda u Tuzli, odakle je kasnije preπao upravnoj struci, te jekao perovodni vjeæbanik sluæio u Tuzli i Konjicu. Kao kotarski predstojnik radi u Vlasenici, Cazinui BihaÊu, odakle je kao dobar organizator zadruga, dodijeljen poljoprivrednom odjeljenju bivπezemaljske vlade u Sarajevu. Na tom poloæaju je bio penzionisan, ali je ponovo aktiviran i imenovanreferentom ministarstva vjera u Beogradu. Radi oboljenja je ponovo penzionisan 1928. god. i kaoprivatnik æivio u Tuzli. Umro je u 55-toj godini æivota 24. 12. 1933. god. Bio je Ëlan redakcijeHikjmeta, gdje je objavio seriju Ëlanaka Islam i kultura, O vakufu i upravi sa njim i O prevodu itumaËenju Kur’ana azimuπana po gosp. ©ukriji AlagiÊu. Vidi viπe, Chameran, Merhum Ahmed Lutfi»okiÊ, Hikjmet, Tuzla, V/1933., br. 55, str. 205-7.

46 H. Mehmed HandæiÊ je roen u Sarajevu 16. 12. 1906. god. Po zavrπetku mekteba i ruædijeupisao se u novoosnovanu ©erijatsku gimnaziju, gdje je i maturirao 1926. god. Iste godine upisaose na Dæamiu-l-Azhar u Kairu, a diplomirao 1931. god. U aprilu 1932. god. postavljen je za nastavnikai perfekta Gazi Husrev-begove medrese. 1937. god. premjeπten je u Gazi Husrev-begovu bibliotekuza I. bibliotekara i upravitelja. 1939. god. doπao za ugovorenog nastavnika na Viπu islamsku πerijatskuπkolu. I na jednoj i na drugoj duænosti bio je do maja 1944. god., kada je imenovan redovnimprofesorom ove πkole. Umro je 29. jula 1944. god. u 38-oj godini æivota. Vidi viπe, Hfz. MahmudTraljiÊ, Mehmed HandæiÊ, Istaknuti Boπnjaci , isto, str. 114 -125.

227

Ajna kojima su pohvalili prijevod i posebno trud ©ukrije AlagiÊa. Svojrad hfz. TraljiÊ zavrπava konstatacijom “da ©ukrija AlagiÊ po svom æivotui radu nije zasluæio da padne u zaborav. Najbolju uspomenu na njega injegov rad oËuvali bi, ako bi izdali bar izbor, ako ne sabranih djela, ondanjegovih originalnih i prevedenih radova.”47

S druge strane Mehmed HandæiÊ u svom tekstu48 u Novom BeharupreporuËuje muslimanskom svijetu da Ëita knjige ovog svake hvalevrijednog AlagiÊeva rada. On smatra neutemeljenim kritike upuÊene©ukriji AlagiÊu, jer greπke koje mu se spoËitavaju ne potjeËu od njega,nego baπ od Reπid Ridaa Ëiji tefsir prevodi. “Letimice sam preπao ovutreÊu knjigu i na nekoliko sam mjesta koja sada neÊu iznositi, zapaziosam nekoliko pogreπaka. Ovdje iznosim to da ove pogreπke ne potjeËuod g. AlagiÊa nago baπ od Reπid Ridaa.”49 Derviπ A. Korkut u svom tekstuizraæava svoju podrπku prevodilaËkom radu ©ukrije AlagiÊa i istiËe da jeon “dobar musliman i poznavalac oba jezika (bosanskog i arapskog, prim.D.F.), ...i ukoliko jedan prevod Kur’ana moæe biti dobar, njegov je.”50

Mustafa BusuladæiÊ, pak, u svom radu “Prvi prievodi Kur’ana u svietui kod nas”51 navodi i ©ukriju AlagiÊa jednog od naπih boljih orjentalista,koji je prvi poËeo prevoditi Kur’an s tumaËem na hrvatski jezik. U ovomradu je dat prikaz IV prevedene knjige i “Tefsir Dæuz-i-Amme”. Onnapominje da se razvila kritika i razliËito ocijenila njegovu prevodilaËkudjelatnost, ali “UnatoË svih nedostataka AlagiÊ je radio s mnogo spremei svjestno. Stoga je njegov prievod, iako nepotpun, kod nas najboljiprievod Kur’ana.”52

O ©ukriji AlagiÊu govori i dr. Muhamed HadæijahiÊ u tekstu“Bibliografske biljeπke o prijevodima Kur’ana kod nas”53 navodi rad©ukrije AlagiÊa kao prvi pokuπaj prevoenja cjelokupnog Kur’ana poslijePrvog svjetskog rata. U ovom radu, autor donosi prikaz objavljenih knjiga

47 Mahmud TraljiÊ, isto, str. 168

48 H. Mehmed HandæiÊ, El-Kur’anu l-Hakimu, Novi Behar, 1933., br. 24, str. 350.

49 Isto, str. 351.

50 Derviπ A. Korkut, El-Kur’anu l-Hakimu, Novi Behar, 1933-34., br. 1-2, str. 28.

51 Mustafa BusuladæiÊ, Prvi prievodi Kur’ana u svietu i kod nas, Narodna Uzdanica, Kalendar1945., str. 83.

52 Isto, str. 84.

53 Muhamed HadæijahiÊ, Bibliografske biljeπke o prijevodima Kur’ana kod nas, Bibliotekarstvo,XII/3, Sarajevo, 1967., str. 39.

228

prijevoda i znatan dio objavljenih tekstova, kao i prikaz polemiËkihrasprava izmeu ©ukrije AlagiÊa i Ahmeda L. »okiÊa. Od biografskihpodataka navodi mjesto, datum roenja i smrti (Tuzla 20.V 1881, umrou Derventi 31.1.1936) Novo svjetlo i pomak u rasvjetljavanju lika i djela©ukrije AlagiÊa pruæa nam dr. Jusuf RamiÊ u svojim tekstovima “TefsirEl-Menar”,54 “Racionalno tumaËenje Kur’ana”55 i “IzuËavanje arapskogjezika kod nas”.56 U ovim prvim tekstovima dr. Jusuf RamiÊ dao je prikazovog tefsira i karakteristike tumaËenja Kur’ana po MuhammeduAbduhuu. U podnaslovu nam govori o El-Menaru na srpskohrvatskomjeziku, Ëije dijelove je preveo ©ukrija AlagiÊ. Na kritike koje je Ahmed L.»okiÊ uputio ©ukriji AlagiÊu, o kojima i dr. Jusuf RamiÊ govori, kaæe dase AlagiÊu i moæe prigovoriti za prevoenje ali prigovor za komentarisanjenema mjesta. AlagiÊ je prevodio komentar Muhammeda Abduhua,predstavnika racionalistiËke πkole u egzegezi Kur’ana, a »okiÊ je izrazititradicionalista iz Ëega i proizilazi njegova kritika. KraÊu biografiju, ufusnoti, prenio je iz Glasnika od hfz. Mahmuda TraljiÊa. U tekstu“IzuËavanje arapskog jezika kod nas” spominje viπe puta ©ukriju AlagiÊai njegov doprinos arapskom jeziku u Bosni i Hercegovini. U fusnotinavodi njegovu kraÊu biografiju. Nedugo poslije ovoga apsolvent HusiÊHalim uz podrπku i smjernice dr. Jusufa RamiÊa, piπe svoj diplomski rado ©ukriji AlagiÊu.57 Halim HusiÊ je ponudio neke nove biografske podatkeæivotni put i kretanje u sluæbi. Najvaænije πto nam je u ovom radu ponudioje bibliografija radova i analiza svakog objavljenog teksta. Radovi nisuporedani hronoloπki ili temetski, veÊ prema Ëasopisima u kojima jeobjavljivao. GovoreÊi o ulozi “Gajreta” u druπtvenom æivotu muslimana,Ibrahim Kemura ga spominje na pet mjesta i ubraja meu “najistaknutijestudenate BeËkog univerziteta u periodu izmeu 1884.-1900. godine:Osman Nuri HadæiÊ, Safvet-beg BaπagiÊ, ArifoviÊ, Mehmed-beg Hrasnica,Hamid-beg DæiniÊ, Edhem-beg BahtijareviÊ, ©efkija GluhiÊ, ©ukrija AlagiÊ,BeÊir MehmedbaπiÊ i Ahmed MuhibiÊ”,58 i meu afirmirane muslimanskepisce istorije islama i vjerske tematike u Beharu i drugim muslimanskim

54 Jusuf RamiÊ, Tefsir El-Menar, Glasnik, 1978., god.XLI, br. 2, str. 113-118.

55 Jusuf RamiÊ, Racionalno tumaËenje Kur’ana, Islamska misao, 1991., br. 154, str. 13-17.

56 Jusuf RamiÊ, IzuËavanje arapskog jezika kod nas, Zbornik radova 2, Islamski teoloπki fakultet,Sarajevo, 1987., str. 237-268.

57 Halim HusiÊ, ©ukrija AlagiÊ - æivot i djelo, Diplomski rad, Sarajevo, 1985. god.

58 Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u druπtvenom zivotu muslimana, Veselin Masleπa, Sarajevo,1986., str. 21-2.

229

listovima. “Kao autori ovih tekstova javljaju se veÊ kroz Behar i drugemuslimanske listove afirmisani muslimanski pici: S. BaπagiÊ, E. MulabdiÊ,©ukrija AlagiÊ, M. ∆. ∆atiÊ, Hamdija MuliÊ, Hasan HodæiÊ, SulejmanSaridæiÊ, M. SerdareviÊ i dr.”59 U diplomskom radu “RecepcijaAbduhuovog tumaËenja Kur’ana kod nas”60 Ferid DautoviÊ, uz asistencijudr. Enesa KariÊa, spominje AlagiÊa kao prevodioca tefsira El-Menar inavodi ukratko kritiËki osvrt i polemiku koja se vodila u Hikjmetu i Gajretuu povodu prevoenja ovog tefsira. U specijalnom izdanju na engleskomjeziku O islamu na Balkanu, dr. Enes KariÊ spominje ©ukriju AlagiÊa kaoprevodioca tefsira El-Menar na bosanski jezik.61 U predgovoru knjigeIstknuti Boπnjaci Hilmo Neimarlija ga svrstaje u “boπnjaËke velikane inajistaknutije liËnosti boπnjaËkog preporoda s poËetka naπeg stoljeÊe -Safvet-beg BaπagiÊ, Edhem MulabdiÊ, Dæemaluddin »auπeviÊ, Ibrahim-beg Repovac, ©ukrija AlagiÊ, Muhamed Seid SeradareviÊ.”62 ZnaËajnomjesto ©ukriji AlagiÊu posvetio je Dæemaludin LatiÊ u svojoj doktorskojdisertaciji “Stil kur’anskog izraza”. U interviju za Preporod kazao je da jeon poËeo prvi ispitivati tefsir na bosanskom jeziku s posebnim osvrtomna belagatu-l-Qur’an te da ga kao takvog “na Katedri smatramorodonaËelnikom naπe nauke.”63 Nove podatke do kojih smo doπli uArhivu Bosne i Hercegovine, u moguÊnosti smo da znatno proπirimo iosvjetlimo biografske i bibliografske podatke o ©ukriji AlagiÊu. U ArhivuBosne i Hercegovine saËuvan je AlagiÊev dosije od πkolskih dana dodolaska u penziju.64

a. PolitiËka aktivnosta. PolitiËka aktivnosta. PolitiËka aktivnosta. PolitiËka aktivnosta. PolitiËka aktivnost

U tom periodu ©ukrija AlagiÊ je bio Ëlan Jugoslovenske muslimanskeorganizacije i njen aktivista. Jedan politiËki govor, koji odslikava teπkostanje muslimana poslije Prvog svjetskog rata, odræao je u Dervanti 26.

59 Isto, str. 131.

60 Ferid DautoviÊ, Recepcija Abduhuovog tumaËenja Kur’ana kod nas, Diplomski rad, Sarajevo,1988.

61 Enes KariÊ, Interpretation of the Qur’an in Bosnia-Herzegovina, Islam in the Balkans, IslamicStudies, Islamic Research institute, International Islamic University, Islamabad (Pakistan), 1997.,str. 285.

62 Hfz. Mahmud TraljiÊ, isto, str. 6.

63 Dæemaludin LatiÊ, Vjera nije privatna stvar, Preporod, 1999., br. 24/673, str. 15.

64 A BH, SluæbeniËka dosijea, A-104.

230

avgusta 1920. godine, drugi dan Bajrama.65 Nareenjem Zemaljske vladeod 5. XI 1920., broj: 11.083. prez. prof. ©ukrija AlagiÊ bio je suspendiranod sluæbe i plate dana 21. novembra 1920. godine radi govora kog jeodræao 26. augusta 1920., drugi dan Bajrama, na skupπtini Jugoslovenskemuslimanske organizacije. U brzojavu koji je poslalo MinistarstvoProsvjete Beograd kaæe se da je AlagiÊ suspendiran od sluæbe i platezbog uzbunjivanja muslimanskih masa protiv dræave i uprave na temeljugovora pred masom, koji je priznao kao svoj. Stvar je pred disciplinarnimsenatom. Disciplinski postupak vodilo je Zemaljsko disciplinarno vijeÊe.Zemaljsko disciplinarno vijeÊe u svom zakljuËku donosi dijelove govora©ukrije AlagiÊa u kojem je, kritizirajuÊi dræavnu upravu, rekao:

“Naæalost odmah prvih dana osloboenja donijeπe nam groznarazoËarenja, jer su neki elementi, zadojeni stoljetnom mrænjom na sveπto je muslimansko, poËeli nemilo haraËiti po muslimanskom dobru iimetku, a da pokaæu svoju golotinju i da do kraja iskale svoju mrænjunad nama, poËeπe nas klati, ubijati i πto je najgore udarati na rz i obraznaπeg golorukog i nezaπtiÊenog æenskinja. U poËetku poslije rasula dvojnemonarhije a dok ne bijeπe uspostavljen autoritet dræavnih vlasti ova suse zloËinstva mogla donekle razumjeti i oprostiti, i postojala je nada, daÊe to prestati, jer Êe vlasti nastojati, da to sprijeËi svim raspoloæivimsredstvima. Nu naæalost i u tome se prevarismo, jer u radu mnogih naπihupravnika vidjesmo, da se ne ide za tim, da se nama muslimanima u B.i H. - da ne govorim o naπoj jednovjernoj braÊi u Sandæaku i Makedoniji-pomogne i da nas se zaπtiti, nego da se po veÊ unaprijed smiπljenomsistemu radi na moralnom i materijalnom upropaπÊivanju muslimana...Makar da nije prema duhu vremena bilo simpatiËno organizovanje iujedinjavanje na konfesionalnoj podlozi, ipak se je ta baza odabrala samoza to, πto su sva progonstva i zloËini bili upereni samo i iskljuËivo protivnas, jer se ne krstimo, jer smo muslimani.” KritizirajuÊi rad Prosvjetnogodjeljenja AlagiÊ je kazao sljedeÊe: “Od mnogih primjera antagonizma istvorenog duπmanluka demokrata prema nama muslimanima,spominjuÊi samo to da πefovi ureda, koji su demokrati, upotrijebe svakupriliku, da nas muslimane πto viπe prikrate i odπtete. Naprimjer, πkole seotvaraju po selima gdje nema nikako muslimana ili ih ima vrlo malo,kod podjele stipendija, daje se nemuslimanima deset puta viπe nego

65 A. BH, Z. V. 2 PREZ. 7116/21 (u P.U.), str. 4-5.

231

nama, novËane pripomoÊi sirotinji i nezaπtiÊenoj djeci dobivaju opetnemuslimani 10 puta toliko koliko mi.” GovoreÊi o agrarnoj reformiAlagiÊ je kazao: “Kod provoenja agrarne reforme opet smo mi - jersmo muslimani prikraÊeni. Od posjednika muslimana oduzima se i zadnjanjiva, da se u najviπe sluËajeva podmiri halapljivost teæaka nemuslimana,koji te zemlje ni ne trebaju, dok se teæaku islamske vjere ne da ni petdunuma, makar da se on uvijek bavi teæaklukom i od toga æivi.” ©ukrijaAlagiÊ je radi ovog govora pozvan na odgovornost, gdje je isti ponovio ipriznao “inkriminirane” dijelove govora ne navodeÊi niπta u svojuodbranu, Ëime je poËinio prijestup u sluæbi po Ëlanu 1. i 2. disciplinarnogzakona. U optuæbi se navode razlozi zbog kojih je kaænjen suspenzijom sposla. AlagiÊ je, “kako se navodi”, tim svojim govorom nastojao pobuditii raspiriti mrænju protiv drugih vjera a naroËito protiv Srba, pravoslavnevjere; nastojao je, da sudionicima skupπtine prikaæe dræavnu upravupristranom, koja muslimanima ne pruæa zaπtite od zloËinaca nego posmiπljenom sistemu radi na moralnom i materijalnom upropaπÊavanjumuslimana. Svrha je AlagiÊeva govora bila demagoπkim sredstvimaizazvati mrænju jednog dijela naroda na drugi, πto nijedan svjestangraanin, a najmanje on kao Ëinovnik i odgojitelj mladeæi nije smiouËiniti. Okrivljenik u svome govoru tvrdi, da dræavna uprava, dotiËnonjezini funkcioneri, kojima je to zadaÊa, ne pruæaju muslimanima zaπtiteod onih, koji ih kolju, ubijaju i navaljuju na obraz golorukog æenskinja.Ove su tvrdnje tendenciozno izneπene bez navoda ikakvih fakata u dokazistinitosti, samo da se uzdrma ugled ureda i oblasti i da se u svakomprisutnom na skupπtini ubije u temelju pouzdanje u dræavnu vlast i ured i poredak u dræavi. Tendenciozne su i njegove tvrdnje, da prosvjetnoodjeljenje zemaljske vlade nekorektno postupa pri davanju stipendija iotvaranju πkola, samo da na temelju neistinitih tvrdnja obori ugled svojedirektne pretpostavljene vlasti.

Profesor AlagiÊ je tim svoji govorom uzdrmao ugled ureda ipovjerenje u njegovu nepristrasnost, te se svojim izvan sluæbenimponaπanjem nije pokazao dostojnim πtovanja i povjerenja, πto ga iziskujenjegovo zvanje, poËinio je dakle takve povrjede duænosti, koje po Ëlanu1. i 2. disc. zakona sadræavaju uËin prestupka u sluæbi, pa je dosljednotome valjalo zakljuËiti povedenje disciplinarne istrage, a jer nisu potrebnidalji izvidi, valjalo je tu stvar uputiti na usmenu raspravu.”66

66 Isto

232

Po saznanju Mehmeda Spahe67 ( poslanika ) da je ©ukrija AlagiÊprofesor gimnazije u Derventi suspendiran traæio je od izvjesnogKneæeviÊa iz Beograda da ga obavijesti zaπto je to uËinjeno.68 Ovaj je toputem brzojava poslao Stefanu GriÊu, prosvjetnom povjerenikuZemaljske vlade za BiH u Sarajevo.69 Zemaljska vlada izvjestila jeMinistarstvo prosvjete Beograd, da je “©. AlagiÊ suspendovan od sluæbei plate zbog uzbunjivanja muslimanskih masa protiv dræave i uprave natemelju govora pred masom, koji je priznao kao svoj. Stvar je preddisciplinarnim senatom.”70 Poslije ovoga Ministarstvo prosvete KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca, Odelenje za Srednju nastavu S. N. Br. 3.529,18. IV 1921. godine u Beogradu poslalo je Zemaljskoj Vladi Bosne iHercegovine rjeπenje u kom se kaæe:”Razmotrivπi akta ovoga predmetanaπao sam: da je g. ©ukrija AlagiÊ tuæen za krivicu, koju je uËinio ne ukrugu svoje redovne duænosti, nego na javnom zboru jedne politiËkestranke.

No kako je tuæeni AlagiÊ stavljen pod disciplinsku istragu, smatramda bi bilo suviπno i nekorisno suspendovati ga od redovne duænosti zavreme njena trajanja, te stoga a u smislu Ëlana 50. i 60. disc. zakona zaBosnu i Hercegovinu, reπavam: da se zakljuËak disc. veÊa u Sarajevu od25. januara ove godine Br. 37/20, kojim je AlagiÊ suspendovan odduænosti za vreme disciplinarne istrage - poniπti. Ministarstvu Prosveteje Ëast o prednjem izvjestiti moleÊi Vas za dalju nadleænost. (Po naredbiMinistra Prosvete)71 Ovo rjeπenje je proslijeeno direkciji Niæe gimnazijeu Derventi kojim se ukida suspenzija od sluæbe i plate, te se povodomtoga Direkcija poziva da prof. AlagiÊa opet uvede u sluæbu. Ukidanjemsuspenzije i vraÊanjem u sluæbu obustavljena beriva od 1. decembra 1920.

67 Dr. Mehmed Spaho (1883-1939) roen je u Sarajevu. Osnovnu πkolu i gimnaziju zavrπio uSarajevu, a pravni fakultet u BeËu 26. marta 1921. god. Dr. Mehmed Spaho je postavljen za ministratrgovine i industrije u vladi Nikole PaπiÊa. U oktobru 1921. god. na Glavnoj skupπtini JMO izabranje za predsjednika umjesto muftije Ibrahima MaglajliÊa. U vladi Ljube DavidoviÊa 1924. god. zauzimapoloæaj ministra finansija, 1927. god. ministar je trgovine i industrije u vladi Velje VukiÊeviÊa. Uvladi Milana StojadinoviÊa bio je ministar saobraÊaja, na kom poloæaju i umire 1939. god. Vidi viπe,Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politiËkom zivotu Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca, Svjetlost, Sarajevo, 1977. god.

68 Ovo potvruje da je poznavao ©ukriju AlagiÊa, πto mi je potvrdio i njegov sin Nedæmudin,moæda joπ iz studentskih dana u BeËu, ali i brigu Mehmeda Spahe za Ëlanove JMO.

69 Isto, str. 10.

70 Isto, str. 9.

71 Isto, str.

233

godine imaju mu se naknadno isplatiti, po odbitku isplaÊene mualimentacije, koju je primao u iznosu od dvije treÊine plate.”72

Vjerovatno zbog suspenzije s posla 6. septembra 1921. dao jezakletvu vladajuÊem kralju Aleksandru da Êe biti vjeran, da Êe se savjesnopridræavati ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da Êe duænostipo zakonima pretpostavljenih vlasti taËno i savjesno obavljati.U nastavkuse konstatira da je predstavnik Kraljevine SHS “zakletvu na danaπnjidan po obredima islamske vjere izvrπio”.73 3. oktobra 1925. NjegovoVeliËanstvo Aleksandar I. postavio ga je za profesora na gimnaziju uDerventi.74 PolitiËki je bio opredjeljen za JMO,75 a na izborima za Narodnuskupπtinu, 11.IX 1927. godine, bio je sreski kandidat za narodnogposlanika zajedno sa Svetom MarinkoviÊem i Mustafom KapetanoviÊemza banjaluËku oblast, na listi opozicije, Ëiji je nosilac bio Ljubo DavidoviÊ.16. decembra 1927. prelazi na gimnaziju u Tuzli, gdje biva imenovan zanjena direktora. “Bio je to prvi musliman direktor srednjeg zavoda uBiH, na koji je poloæaj doπao koliko zaslugom svojih liËnih sposobnosti,toliko i zauzimanjem vostva bivπe JMO, koje je bio istaknuti Ëlan.”76

Funkciju direktora obavljat Êe do kraja svog radnog vijeka 16. aprila1931. godine, kada odlazi upenziju. Posljednje godine svoga æivota, odpenzije do smrti 31. januara 1936. godine, AlagiÊ provodi u Derventi. Izpriloæenog, kao i iz godiπnjih πkolskih izvjeπtaja, vidi se da je AlagiÊ,uprkos Ëestim pobolijevanjima i teπkoj materijalnoj situaciji, bio marljivi uspjeπan.77 ”Svoje sluæbene duænosti obavljao je taËno i marljivo.

72 Isto, str. 2.

73 A BH, str. 11.

74 Isto, str. 13

75 Jugoslovenska muslimanska organizacija osnovana je 17. 2. 1919. god. Za predsjednika jeizabran tuzlanski muftija hadæi hafiz Ibrahim MaglajliÊ, a za podpredsjednike dr. HamdijaKaramehmedoviÊ i dr. Halid-beg Hrasnica. U svoje glavne zadatke JMO je ubrajala postizanje liËnei imovinske sigurnosti Boπnjaka, zaπtitu agrarnih interesa boπnjaËkih zemljoposjednika i oËuvanjemuslimanske vjerske i vakufsko-mearifske autonomije. Vidi viπe, Atif Purivatra, Isto, MustafaImamoviÊ, Historija Boπnjaka, Preporod, Sarajevo, 1998., ©aÊir Filandra, BoπnjaËka politika u XX.stoljecu, Sajtarija, Sarajevo, 1998. god.

76 Merhum ©ukrija AlagiÊ, Novi Behar, isto, str. 207.

77 PriËao mi je, njegov sin Nedæmudin, na jednom susretu, 5. aprila 1999. god. u hoteluBosnia, gdje Ëesto odsjeda uz kahvu s prijateljima, da je njegov otac bio jako strog i kao otac i kaoprofesor. Mi, djeca, smo bili njegovi uËenici i nije nas nimalo πtedio niti pravio razliku u odnosu nadruge. Otac je, kaæe, imao dobru biblioteku, neko mu je slao knjige i Ëasopise iz Egipta, a Ëesto jekoristio, i jednu od boljih biblioteka, M. ef. Tarabara. I djecu je tjerao da puno Ëitaju. Od njega samuËio francuski i njemaËki, ali me nije uËio arapski. Otac je puno puπio i bio je slabog zdravlja.

234

PolitiËko i druπtveno vladanje bilo mu je korektno.”78 U godiπnjimizvjeπtajima, takoer, stoji “da mu imovinske prilike nisu sreene, dijelomradi velikog troπka, πto ga isti ima radi lijeËenja, a dijelom i radi toga, πtonema u kuÊi dobrog gospodarstva.”79 Uz svoje Ëetvoro djece (Sadudinroen 1910., Nedæmudin 1915., Behija 1918., i Suad 1921. godine.)uzdræavao je i punicu Hatidæu udovu DæonlagiÊ. Pored redovnihaktivnosti, nastavnika u πkoli, bio je aktivan druπtveni i javni radnik, namnogim poslovima.

b. Druπtvene aktivnostib. Druπtvene aktivnostib. Druπtvene aktivnostib. Druπtvene aktivnostib. Druπtvene aktivnosti

©ukrija AlagiÊ je obavljao znaËajne funkcije u kulturnim druπtvima iorganima islamske zajednice. Odmah po zavrπetku studija, kada se vratiou Bosnu, aktivno je radio u muslimanskom kulturnom druπtvu “Gajret”.Godine 1906/07 bio je prvi tajnik druπtva, a sudjelovao je i u prvomdruπtvenom pjevaËkom horu, kao i na prvoj Gajretovoj zabavi 1906. usvojstvu diletanta. Bio je aktivan Ëlan ovog druπtva u svakom pogledu, anaroËito za BaπagiÊeva perioda do 1908. godine.1929. god. bio jepredsjednik prosvjetne sekcije Mjesnog Odbora Gajreta u Tuzli. U tomperiodu zabiljeæene su znaËajne aktivnosti ove sekcije. Tako je predsjednik©ukrija AlagiÊ, direktor gimnazije, 18. novembra 1929. god. u prisustvug. Osmana ViloviÊa, bivπeg kralj. ministra, i Hasana SmajloviÊa, muderrisai upravitelja ovdaπnje medrese, otvorio drugi analfabetski teËaj80 zamuslimanke. Isti takav rad otpoËeo je, prije mjesec dana, u prvomanalfabetskom teËaju za muslimanke, veÊinom kÊerke naseljenihsiromaπnih Hercegovaca po okolici grada Tuzle. U tom perioduorganizirana su razliËita predavanja, koja su dræali istaknute liËnosti togkraja. Prvo predavanje odræao je ©ukrija AlagiÊ na temu “Arapi u ©paniji”,zatim mladi muderris g. ©aban HodæiÊ, diplomirani student “Dæami‘atu-l-Ezhera”, glasovitog muslimanskog univerziteta u Kairu, na temu “Is-

78 A. BH, isto, str. 40.

79 A. BH, isto, ©kolska godina 1921./22. i 1922./23.

80 “U okviru πireg “Gajretovog” prosvjetno-obrazovnog programa, koji se odvijao izvannjegovih ustaljenih institucija (internati, struËne πkole i sliËno), znaËajno mjesto i ulogu imali suanalfabetski teËajevi, domaÊiËke πkole, korepetitoriji i Ëitaonice. Ovi oblici “Gajretovog” djelovanja,usmjereni prije svega na suzbijanje nepismenosti i podizanje opπteg obrazovnog nivoa, pri Ëemu seposebna paænja poklanjala ukljuËivanju u ove akcije muslimanskih æena, imali su prvorazredniznaËaj.” Ibrahim Kemura, isto, str. 314.

235

lam i znanost”, profesor gimnazije Adil-Abdurahman »okiÊ na temu“Imami Gazalija, njegova znanost i nauka”. Tokom 1930. god. Prosvjetnasekcija je osigurala predavaËe za cijelu godinu sa sljedeÊim sadræajem: I.Iz higijensko-popularnih pouËnih predavanja, II. Iz privrednihpredavanja, III. Iz uzgojno-pedagoπkih predavanja, IV. Iz vjersko-moralnihpredavanja.81 U okviru Prosvjetne sekcije pripremana su predavanja i zaæene u svim dæamijama, pod naslovom “Æena u islamskom svijetu i njeneduænosti” (A. »okiÊ) ,“Islamski moral” (Hasan SmajloviÊ) i “Uzgoj detetaprije roenja” (Salih SerdareviÊ, uËitelj).82 Bio je, takoer, predsjednikMuslimanske Ëitaonice, odnosno Gradske Ëitaonice u Derventi. Svojodgovor Hikjmetu i njegovom uredniku Ahmetu L. »okiÊu, na primjedbeistog povodom njegova prevoenja Kur’ana i tefsira, ©ukrija AlagiÊ je1932. godine objavio u gajretovu Kalendaru. Kada je osnovana “Narodnauzdanica” bio je i njen Ëlan. Aktivno je radio i doprinosio boljitku ovogdruπtva. Za Kalendar Narodne uzdanice, takoer je napisao nekolikoradova. Posljednji zapaæen Ëlanak za ovaj Kalendar “Posluπnost djeceroditeljima”83 napisao je 1935. neposredno pred smrt. Koliko mu je bilana srcu dobrobit ovog druπtva, najbolji pokazatelj je i to, πto je nakonpenzionisanja i nastanjivanja u Derventi, dao svog sina u internat“Narodne uzdanice” u Sarajevu. Iako profesionalno nije bio vezan zaislamsku zajednicu, niti je posjedovao teoloπko obrazovanje, dao je velikidoprinos radu islamske zajednice, koju je volio i πtitio njene interese,dobra, prava i slobode. Godine 1926. biran je u Vakufsko-mearifskopovjerenstvo u Tuzli, a samo godinu poslije i za Vakufsko-mearrifskisabor, gdje je obavljao duænost potpredsjednika, πto je bila velika Ëast ipriznanje, s obzirom da je predsjednik bio uvaæeni alim, reisu-l-ulemaH. Mehmed Dæemaluddin »auπeviÊ. Biran je i za Ëlana Saborskog odbora.

81 Vidi viπe, Predsednik ©. AlagiÊ, direktor gimnazije, Sekretar OmersoftiÊ M. Alija, sudijskipripravnik, Razvitak rada prosvetne sekcije Mesnog Odbora Gajreta u Tuzli, Gajret, Sarajrvo, X/1929.,str. 370-71. Uz ovu zabiljeπku æelim navesti sadræaj vjersko moralnih predavanja (pod taËkom IV),koja nas upoznaju sa onim πto je bilo interesovanje tadaπnje uleme i muslimana. Ona, naimeodslikavaju duh jednog vremena, u kom su ti ljudi æivjeli i radili. To su: a) Muhamed-Resulullah (Ovopredavanje navestilo je viπe predavaËa, meu njima treba istaknuti g. ©ukriju AlagiÊa, Adil-Abdurahmana »okiÊa i ©abana HodæiÊa, kao poznavaoce arapskog jezika i litarature.), b) “Kur’an”(historija, nauka, prevodi i komentari), c) Duænosti Ëoveka prema Bogu, sebi, svojim bliænjim i celomËoveËanstvu, d) Islamske sekte, e) Islamske svetinje (Kaba i sl.),

82 Vidi viπe, isto, str. 371.

83 ©ukrija AlagiÊ, Posluπnost djece prema roditeljima, Kalendar “Narodne Uzdanice”, 1935,Sarajevo, 1934, str. 37-42.

236

Kao profesor i direktor gimnazije nije smetalo da dræi i vazu-nasihat udæamiji. Obraivao je aktuelne teme vezane za naπ svakodnevni æivot,govoreÊi i protestirajuÊi protiv nekih neislamskih obiËaja, koji su seudomili i uobiËajili u muslimanskoj porodici i druπtvu. Saraivao je ipisao u Glasniku VIS-a. U jednom od svojih odgovora mjesnom odboru“Gajreta” u Derventi, u Islamskom svijetu piπe “da ga Gospoda uVrhovnom Starjeπinstvu i u Redakciji Glasnika dobro poznaju.”84

U Islamskom svijetu 1934. vodio je polemiku u nekoliko nastavaka samjesnim odborom Gajreta u Derventi “ustajuÊi u odbranu islamskihprerogativa i jednog naπeg bitnog prava - sloboda vaza i slobodeobjaπnjavanja islamskih propisa i kur’anskih istina u dæamijama”.85 Najviπesvojih radova, orginalnih ili prijevoda iz Menara, AlagiÊ je objavio u NovomBeharu, πto se da vidjeti u bibliografiji. Posljednji njegov rad “Pitanja iodgovori” objavljen je posmrtno u Novom Beharu 1936/37. godine.86

c. Djela ©ukrije AlagiÊac. Djela ©ukrije AlagiÊac. Djela ©ukrije AlagiÊac. Djela ©ukrije AlagiÊac. Djela ©ukrije AlagiÊa

NajznaËajniji djela ©ukrije AlagiÊa su objavljene Ëetiri knjige (i petaneobjavljena) prijevoda Tefsiru-l-Menar od Reπida Ridaa i trideseti “Ammedæuz” od πejh Muhammed Abduhua. Iz arapskog jezika je sastavioudæbenik Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi i Arapsko-srpsko-hrvatski rijeËnikza Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi. U njegovu dosijeu stoji da je sastaviojoπ dva udæbenika s rjeËnikom ali nisu zbog rata πtampani. Takoer udosijeu stoji da je AlagiÊ 29. VII 1914. godine uzeo predujam od 500 K.na honorar za knjigu Izbor iz 1001 noci, takoer 20. IV 1915. za istuknjigu preuzeo je 300 K. Predujam od 400 K. za knjigu Fi tedai-l-hajvanatipreuzeo je XII 1916. godine. Predujam od 800 KR. dobio je za knjigu El-hajvanu ve-l-insanu. Nijednu od neobjavljenih knjiga nisam naπao u ArhivuBiH. ZnaËajno je napomenuti da je u vrijeme AlagiÊeva rada na Velikojgimnaziji u Sarajevu (1905. - 1916.), kao vjerouËitelj doπao Ahmed ef.Burek (1910. - 1921.) i Dæemaluddin »auπeviÊ s kojim Êe se upoznati i kojiÊe mu biti suizdavaË prve i druge knjige prijevoda Kur’ana i komentara

84 ©ukrija AlagiÊ, Odgovor prof. ©ukri ef. AlagiÊa Mjesnom odboru “Gajreta” u Derventi, Islamskisvijet, 1934, br. 93, str. 6.

85 ©ukrija AlagiÊ, Odgovor prof. ©ukrije AlagiÊa na ispravak mjesnog odbora “Gajreta” u Derventi,Islamski svijet, 1934., br. 96, str. 6.

86 Muhammed Reπid Rida, Pitanja i odgovori, Novi Behar, Sarajevo, 1936-37. god. X, br. 4-5,str. 41-44, preveo s arapskog ©ukrija AlagiÊ

237

od Muhammeda Reπida Ridaa. Sva trojica su obiljeæili vrijeme u kom suæivjeli na razliËite naËine. »auπeviÊ i AlagiÊ nosioci su Abduhuovihnaprednih, progresivnih ideja i kretanja u BiH, u isto vrijeme i prevodiociKur’ana, a.π. Meu boπnjaËkim intelektualcima tadaπnjeg perioda trebanapomenuti Safvet-bega BaπagiÊa, Muhameda S. SerdareviÊa, ©abanaHodæiÊa, Osmana Nuri HadæiÊa, Musu ∆azima ∆atiÊa, EdhemaMulabdiÊa i druge.

Kratki prikaz objavljenih knjigaKratki prikaz objavljenih knjigaKratki prikaz objavljenih knjigaKratki prikaz objavljenih knjigaKratki prikaz objavljenih knjigaPrva knjigaPrva knjigaPrva knjigaPrva knjigaPrva knjiga naslovljena je kao Tefsiru-l-Kur’ani-l-Kerimi (Komentar

Kur’ana) u izdanju prevodioca ©ukrije AlagiÊa i Dæemaluddina »auπeviÊa.©tampana je u Islamskoj dioniËarskoj πtampariji u Sarajevu 1926. godine.Format knjige je 23x15 cm. Sadræi prijevod i komentar sure El-Fatiha 7ajeta i prijevod i komentar 210 ajeta El-Bakare. U ovoj prvoj knjizi prijepredgovora ©ejh Muhammed Abduhua nalazi se i predgovor ©ukrijeAlagiÊa koji nam iznosi razloge i poticaje za ovaj rad. “Odavno se osjeÊapotreba, da se Kur’an prevede na naπ jezik. O tome i ja mislim veÊ deset-petnaest godina, ali se nijesam nikad mogao odluËiti, da s tim poËnem,jer bi prijevod samog teksta Kur’ana bez komentara bio nejasan, pa bise moæe biti i krivo shvatio.”87

Druga knjigaDruga knjigaDruga knjigaDruga knjigaDruga knjiga El-Kur’anu-l-Hakimu, Kur’an Mudri (prijevod i tumaË)preveo je ©ukrija AlagiÊ, direktor gimnazije u penziji) a πtampana je uIslamskoj dioniËarskoj πtampariji u Sarajevu 1931. godine uz vlastitunakladu. Njen format je isti kao i prve knjige. Prijevod i tumaË su nastavakprve knjige, dakle od 211 ajeta sure al-Bakare do kraja i poËetak treÊesure Ali Imran, odnosno 41 ajet. Ono πto je obeÊano u prvoj knjizi, daÊe u drugoj knjizi donijeti sve ajete na arapskom, to je i uradio. Ajeti izprve knjige na arpskom oπtampao je kao poseban prilog da se moguuvezati u prvu knjigu. Iz ove dvije knjige da se primjetiti da je ©ukrijaAlagiÊ preferirao ajeta pisana latinskim slovima nad arapskim.88 Da bi se

87 ©ukrija AlagiÊ, Predgovor, Tefsiru l-Kur’ani l-Kerimi (Komentar Kurana), Prva knjiga, Preveos arapskog jezika ©ukrija AlagiÊ, profesor derventske gimnazije, “Islamska dioniËarska πtamparija”,Sarajevo, 1926., str. 2.

88 “Abduhu se oπtro protivio shvatanju da se arapsko pismo latinizira, a Kur’an transkribuje.U ovom shvatanju Abduhu je vidio æelju pojedinih orjentalista da prekinu vezu muslimana sa svojojkulturom, istorijom i vjerom. On smatra da ovo predstavlja otvoreni rat na kulturnom polju protivKur’ana njegove kulture i istorije.” Ahmed SmajloviÊ, ©ejh Muhamed Abduhu - pvodomsedamdesetogodiπnjice smrti, Preporod, 1975., br. 14. str. 3.

238

taj tekst ajeta na latinici lakπe Ëitao, obiljeæio je sam one glasove arapskogjezika koje nema naπ jezik, posebnim znakovima i ovu kao prethodnuknjigu pregledao je isti redakcioni odbor. Na kraju knjige donosi tumaËtuih rijeËi koje se ne susreÊu i nisu objaπnjene u prvoj knjizi, zatimpopis citiranih ajeta, broj sure, ime sure, broj ajeta i strana knjige. Nasamom kraju knjige su ispravci πtamparskih greπki.

TreÊa knjigaTreÊa knjigaTreÊa knjigaTreÊa knjigaTreÊa knjiga naslovljena je El-Kur’anu-l-Hakimu, Kur’an mudri(Prijevod i tumaË) u izdanju Islamske dioniËarske πtamparije 1932.(1351.)godine u Sarajevu. Knjiga ima 156 stranica formata 23,5x15,5. Unjoj su prevedeni i protumaËeni ajeti sure Ali ‘Imran od 42-200 ajetakoliko i broji ova sura. Kao i prethodne knjige i ovu je πtampao uz vlastitunakladu. U ovoj knjizi svi ajeti su poredani jedan za drugim na arapskomjeziku, zatim na latinici,89 a onda slijedi prijevod na naπem jeziku donesenna istoj strani uz tekst ajeta. Iza toga dolazi tumaËenje pojedinih ajeta,odnosno skupova od dva ili viπe ajeta. Ovo je radio prema æelji nekihsvojih prijatelja, a πto se i njemu samom dopalo i Ëinilo ljepπim ipraktiËnijim. Prijevod ajeta ove knjige, kao i predhodnih pregledao je g.M. Tarabar iz Dervente, te joπ neki prijatelji g. AlagiÊa, Ëija imena nenavodi.

»etvrta knjiga»etvrta knjiga»etvrta knjiga»etvrta knjiga»etvrta knjiga pojavila se u πtampi 1934. (1353.) god. u tiskarniJosip Lay, Derventa. TehniËka oprema je na zavidnom nivou, doista,mnogo ljepπa od predthode tri. Tomu mogu biti dva razloga: novaπtamparija u kojoj nisu πtampane prethodne knjige, ili zrelost i iskustvoAlagiÊa koje je stekao radeÊi prethodne tri. Na ovoj knjizi po prvi putupisano je ime autora tefsira Esejjid Muhammed Reπid Rida te naarapskom naziv tefsira kog prevodi Tefsiru-l-Kur’ani-l-Hakim (Kur’an stumaËem). Na ovoj kao i predhodnim knjigama upisano je imeprevodioca ©ukrije AlagiÊa direktora gimnazije u penziji. Novina u ovojknjizi je arapski tekst ajeta odπtampan harekeli harfovima koje je napisaoM. Fakihudin Tarabar a izostavljen je arapski tekst pisan latinicom. Uovoj knjizi, dakle poslije arapskog teksta ajeta slijedi prijevod, a zatimkomentar. Knjigu je pregledao M. Tarabar, a πtampao je u svojoj nakladii o svom troπku g. Lay-πtampar iz Dervente. I u ovoj knjizi donesen jetumaË tuih rijeËi ali samo onih koje nisu bile u prethodnim knjigama.

89 Da bi lakπe Ëitali ajete na latinici, AlagiÊ je u ovoj kao i predhodnim knjigama donio oneglasove koji naπ jezik nema i znakove kojim su ti glasovi u latinici obiljeæeni.

239

Tu su i ispravke i greπke koje bi mogle kvariti smisao. Izostavio je ”Popiscitiranih ajeta” (broj sure, ime sure, ajet, strana knjige) koji su bili uprethodnim knjigama. Na kraju knjige dat je ”Sadræaj”, isto jedna novina.U sadræaju nisu navedeni samo ajeti koje tumaËi nego i problemi, pitanja,teme koje tretira odreena skupina ajeta. U ovoj knjizi protumaËeno je59 ajeta Ëetvrte sure En-Nisa, koja sadræi mnoge vrlo vaæne odredbeislama, odnosno 26 skupina ajeta objavljenih u Medini.

Tefsir “’Amme dæuza” od Muhammeda Abduhua preveo je ©ukrijaAlagiÊ 1933. god. (1352) kao direktor gimnazije u penziji. Kao i prethodneknjige i ovu je izdao u vlastitoj nakladi u Islamskoj dioniËarskoj πtamparijiu Sarajevu. U predgovoru ©ukrija AlagiÊ ukazuje na neophodnostprevoenja Kur’ana i tefsira, jer naπ svijet ne razumije veliku veÊinutefsira, pa Ëak ni znaËenja onih dijelova Kur’ana koje ponajviπe uËi unamazu. Zbog toga je iz tridesetog dæuza preveo dvadeset i tri sure, i to78. En-Nebe i od 93. Ed-Duha sve do kraja. Pri prevoenju Amme dæuz’ai tefsira Menar ©ukrija AlagiÊ je, izmeu ostalih koristio i ove tefsire:El-Keππaf od Zamahπerije, Ruhu-l-Me‘åní od Alusije, Fethu-l-Bejan odSejjid Siddik Hasan-Hana, Ibni Kesirov Tefsir i Tibjan tefsir na turskomjeziku.”90

Udæbenika Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi91 priredio je i sastavio zagimnaziju, a u isto vrijeme koristio se i u medresama. Udæbenik jeπtampan troπkom i nakladom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu1913. god. Na omotu udæbenika je naslov originala na arapskom jezikui dodatak, takoer, na arapskom jeziku da je ovo sakupio ©ukrija AlagiÊprofesor gimnazije. Na poËetku udæbenika nalazi se prijevod originalana bosanski, latinicom i Êirilicom. Na kraju udæbenika se joπ nalazeπtamparske pogreπke, a sve ostalo je na arapskom jeziku, s djelimiËnomvokalizacijom. Uz ovaj udæbenik priredio je i Arapsko-srpsko-hrvatski rjeËnikza Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi92 πto je omoguÊilo lakπe uËenje ikoriπÊenje udæbenika. RjeËnik je πtampan troπkom i nakladom Zemaljskevlade za BiH 1913.god. u πtampariji Adolfa Holzhausen u BeËu.

90 Isto, str. 6.

91 Muhammed Ibni Ishak, Preradio Abdul-Melik Ibn Hiπam, Izbor iz Kitabu Sireti Resulillahi,Za gimnazije sastavio ©ukrija AlagiÊ, 1913. god.

92 ©ukrija AlagiÊ, prof. Velike Gimnazije Sarajevske, Arapsko-srpsko-hrvatski rjeËnik za izbor izKitabu Sireti Resulillahi, BeË, 1913. god.

240

d. Smrt ©ukrije AlagiÊad. Smrt ©ukrije AlagiÊad. Smrt ©ukrije AlagiÊad. Smrt ©ukrije AlagiÊad. Smrt ©ukrije AlagiÊa

©ukrija AlagiÊ je preselio na ahiret 31. januara 1936. god. u Derventi.Dæenazu je klanjao njegov prijatelj Muhamed ef. Tarabar uz prisustvomnogih prijatelja, rodbine i komπija. Bio je to veliki gubitak za muslimaneBosne i Hercegovine.

Poslije smrti ©ukrije AlagiÊa, ugledni graani Dervente, na jednomsastanku u Gradskoj Ëitaonici razgovarali su o njemu kao zasluænomgraaninu i poznavaocu islama, piscu prvog arapsko-srpskohrvatskogrijeËnika i prevodiocu Kur’ana sa tumaËem na naπ jezik. Dogovorili suse da se osnuje Odbor za podizanje niπana. Za predsjednika je izabransenator Asim-beg AlibegoviÊ. Odbor se obratio pismom graanimaDervente i Bosne i Hercegovine u svrhu prikupljanja novËanih sredstavaza izgradnju niπana. Majstor klesar Husnija KurtagiÊ izradio je niπaneod poznatog kamena sa Plehana. Natpis na niπanima pripremio jeMuhamed ef. Tarabar, baπimam DonjaËke dæamije, na arapskom i naπemjeziku.

20. maja. 1940. god., na dan roenja ©ukrije AlagiÊa, u prisustvuporodice, prijatelja i poπtovalaca, na mezaru je odræano otkrivanje niπana.Na niπanima je bio sljedeÊi natpis:

Ovdje poËiva jedan od velikih uËenih

boraca za islam

©ukrija AlagiÊ

profesor gimnazije

sin umrlog Mehmed ef.

Umro 1936. god.

Prilikom otkrivanja niπana prisutnima se obratio Muhamed ef.Tarabar, koji je kratko govorio o æivotu i radu rahmetli ©ukrije AlagiÊa.Istakao, je da je on bio veliki poznavalac islamske i bosanske kulture. Nakraju je rekao neka mu Allah da vjeËni mir i prouËio je Fatihu (dovu).93

93 Ovo je biljeπka njegova dobrog prijatelja Muhamed ef. Tarabara, koju mi je ustupioNedæmudin, sin ©ukrije AlagiÊa, zajedno sa slikom prisutnih na dan otkrivanja niπana i sliku mazarasa niπanima. Nije nigdje objavljena. Nedæmudin mi je priËao da mu je sestra Behija, kÊerka ©ukrijeAlagiÊa, u mjesecu januaru 1999. god. prolazila kroz Derventu i vidjela da je na mezaru njihova ocaostao samo joπ jedan niπan.

241

Life and work of Sukrija Alagic: A survey of sourcesLife and work of Sukrija Alagic: A survey of sourcesLife and work of Sukrija Alagic: A survey of sourcesLife and work of Sukrija Alagic: A survey of sourcesLife and work of Sukrija Alagic: A survey of sourcesand literatureand literatureand literatureand literatureand literature

Sukrija Alagic was born in Donja Tuzla on the 20th of May 1881. Hecompleted his elementary education in Sarajevo in the year 1893. In thecapital city he continued his further education, and finishes six gradesof the high school (gymnazium). The seventh and eight grades he con-tinued in Mostar, where on 19 of June 1901 graduated, being the onlyMuslim among seventeen graduants.

On the 19 of June 1901 he got admission to the University of Vi-enna where he studied Oriental studies (Classical Arabic language) andSlavistics (Serbian and Croatian languages). On 31st July 1905, in regu-lar time he completed his study. After graduation he returned to Bosniawhere he was appointed by the government of Bosnia and Herzegovinaas a deputy teacher of the Great secondary school in Sarajevo. SukrijaAlagic was fluent in three languages: Arabic, Turkish and German. Interms of ethnic and religious adherence he identify himself as “Croat ofIslamic creed”. In 1909 he was appointed as a teacher and on 1st ofMarch 1912 he got the title “professor”.

He was working as a professor of Arabic language in Sarajevo untilJanuary 19, 1916 when he was transferred, on his requests, to the Greatsecondary school (gymnazium) in Mostar. After two years serving inMostar, on 30th October 1917, he was transferred to Derventa to beteacher in Male Teachers’ school. In the academic year 1917/18 he servedas Muslim religious teacher and teacher of German language in thesame town. On the 8 of October he was transferred to another highschool in Derventa. In that time Sukrija Alagic was a member and activ-ist of Yugoslav Muslim Organization. One political talk in which he pre-sented difficult situation of Muslims after the First World War, given inDerventa on 26 October 1920, the second day of Bayram was a reasonfor his suspension from post and salary. In the year 1927 Sukrija Alagicwas appointed as director of the High school in Tuzla. He was the firstMuslim who performed such duty in the institutions of secondary edu-cation in Bosnia and Herzegovina. He performed many important du-ties in cultural associations and the Organization of Islamic Commu-

242

nity. His works were published in Glasnik of the Supreme Islamic Au-thority Gajret, Novi Behar, Kalendar Narodna Uzdanica, Kalendar Gajreta,Islamski svijet and Pravda.

His the most important works are translation of Tefsiru-l-Menar ofResid Rida which four volumes were published and fifth remain unpub-lished as well as commentary of the thirty of dzuz of the Qur’an writtenby Shajkh Muhamed Abduhu. For the teaching of Arabic language hecompiled a textbook selected from Kitabu sireti Resulillahi. It is also re-corded that he had written two more textbooks with dictionary but be-cause of break of war those books have never been published.

He died on 30th January 1936 in Derventa.

243

Mustafa HasaniMustafa HasaniMustafa HasaniMustafa HasaniMustafa Hasani

ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF.ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF.ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF.ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF.ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF.MOSTARCAMOSTARCAMOSTARCAMOSTARCAMOSTARCA

Zbornici fetvi su prvorazredan izvor ne samo za vjersku nego i zakulturnu, politiËku, pravnu, pa i ekonomsku povijest odreenih podruËja.Zbog naËina na koji su pisani i vrste kodeksa u koje su biljeæene - kaorezultat dugogodiπnjeg tumaËenja brojnih pitanja od strane samo jednogmuftije ili marljivim sabiranjem fetvi raznih muftija - ova pravna literaturaje pisani svjedok vremena. ObuhvaÊa mnoga pitanja iz svakodnevnogæivota, jer je fetva u Osmanskoj carevini imala druπtveni javno-pravnikarakter. S druge strane, za razliku od sudske odluke opseg pitanja nakoja fetva moæe biti izreËena je daleko opπirniji. Fetvom se, ali ne isudskom odlukom, tretiraju ne samo i iskljuËivo pitanja iz domena uæegpoimanja prava veÊ i pitanja iz domena vjerovanja, obredoslovlja, etikei druπtvenih obiËaja.

Kao zaseban æanr zbornici fetvi svoju posebnu afirmaciju doæivljavajuu periodu slijeenja postojeÊeg pravnog tumaËenje pojedinih pravnihπkola (at-taqlid). To je i razumljivo sa stanoviπta historijskog razvojaπerijatskog prava i zaokruæenja pravnog tumaËenja u cjelovit pravnisistem. Pozivanje na stavove, rjeπenja, fetve prethodnika, na mnogobrojnuliteraturu razultirat Êe razvojem specifiËne forme pisanja i biljeæenje fetvi.

Muftije u Osmanskoj carevini kao visoko obrazovani sloj osmanskogdruπtva nisu samo vjerski nego i pravni, ali i politiËki autoritet toga druπtvate imaju bitnu druπtvenu, dræavnu i vjersku ulogu. Zajedno sa kadijamamuftije predstavljaju zasebnu kategoriju vjerskog kadra u Carevini.Naime, u Osmanskoj carevini, a time i u BiH, mogu se identificirati trikategorije vjerskog kadra, a to su: obredna ulema ( imami i hatibi),obrazovna ulema ( muderrisi) i pravnici ( kadije i muftije). Na Ëelu oveorganizacije stajao je πejhu-l-islam, muftija Istanbula.1

1 Dr. Fikret KarËiÊ, Administration of Islamic Affairs in Bosnia and Herzegovina, Islamic Studies,Islamic research institut, Islamabad, 1999. br. 4, str. 537.;

244

I meu naπom ulemom bilo je muftija koji su biljeæili svoje ili tuefetve u zasebne zbornike. Dosada je poznato da su to radili: sarajevskimuftija Hasan Livnjak ( muftija od 1612.-1618.), banjaluËki muftija πejhMuhamed (?), mostarski muftija Ahmed ef. ( u. 1776.) i prusaËki muftijaIbrahim Munib (1787/88.).2 Na bosanskom jeziku su predstavljena trizbornika fetvi zahvaljujuÊi radovima Saliha Trake, Muharema OmerdiÊai Zejnila FajiÊa.3 U nastavku rada bit Êe rijeËi o cijenjenom zborniku fetviFetava Ahmedijje od muftije Ahmeda ef. Mostarca.

Forma fetve u Osmanskoj careviniForma fetve u Osmanskoj careviniForma fetve u Osmanskoj careviniForma fetve u Osmanskoj careviniForma fetve u Osmanskoj carevini

Fetve u Osmanskoj carevini imale su specifiËnu formu: pitanje -odgovor - izvor fetve - peËat muftije. Pitanje je postavljeno u hipotetiËkojformi, sa fiktivnim licima Zejid, Amr, Hind i Ajπa i sl., odnosno, Petar iPavle ako je rijeË o nemuslimanima, na koje se daje nedvosmislenodgovor. Odgovor je kratak. Da bi se mogao dati kratak odgovor, bilo jenuæno da samo pitanje bude postavljeno u takvoj formi. Nakon πto senapiπe: el-dæevab (odgovor), odmah iza slijedi jedæuzu (dozvoljeno je,moguÊe je), la jedæuzu ( nije dozvoljeno), odnosno na turskom jezikuolur, olmaz u istom znaËenju. Iza odgovora slijedi, ali i ne mora, citat izdjela na koje se muftija poziva, ali uvijek stoji zapisan naziv djela na kojise poziva.4 Na podnoæju fetve stoji zapisano ime muftije i grada u kojemsluæbuje. Ovo su osnovni sadræaji fetve. Pored ovih bilo na poËetku ilina kraju, muftije su dopisivale razliËite uvode u smislu da je uputa od

2 Dosada se nije znala taËna godini smrti ovog muftije, ali zahvaljuÊi istraæivanjima prof. dr.Ismeta BuπatliÊa i ta je nepoznanica otklonjena. Autor rada mu se najiskrenije zahvaljuje naustupljenoj informaciji, uz molbu Sveviπnjem da ga nagradi dobrom dunjaluka i ahireta.

3 Salih Trako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov ’Pravni zbornik’, Prilozi za orijentalnu filologiju,Orijentalni institut, II, Sarajevo, 1978/79. 1980., br. 28-29, str. 215 - 244; Muharem OmerdiÊ, PirMuhamed El-Uskubi i njegov Zbornik Fetvi, Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, 1991, br. 6, str. 712-723; ZejnilFajiÊ, Ahmed b. Muhammed El-Mostari i njegovo djelo Durrat el-fetava (Biseri πerijatskopravnih rjeπenja),Takvim 1995, Rijaset IZ u BiH i Ilmijja BiH, Sarajevo, 1994., str. 141-145. Njima moæemo dodati idiplomski rad Namika Dæaferija, KriviËno-pravni sluËajevi u djelu El-Fetava “Ibn Nudæejma, odbranjen01. 07. 1991. na Islamskom teoloπkom fakultetu u Sarajevu. Mentor je bio dr. Fikret KarËiÊ, a radje zaveden pod radnim brojem 82. i ima 60. str. U rukopisu.

4 Odstupanja od ovako kratkih odgovora je, ipak, bilo, gdje su muftije davali i πiri odgovor.Primjera radi vidi: M. OmerdiÊ, nav, dj., str. 718-723. Dreviπ ButuroviÊ je u Glasniku objavio prijevodjedne vrlo rijetke fetve sa stanoviπta forme gdje je pitanje potpuno izostavljeno, odgovor je opπiran,a na kraju je dat zakljuËak. Fetvu je izdao sarajevski muftija Hamid negdje izmeu 975-1093. godinepo Hidæri. Vidi: Derviπ ButuroviÊ, Jedna znaËajna fetva, Glasnik, X, 1942, br. 9, str. 248-250.;

245

Allaha, dæelle πanuhu, traæenja Njegove zaπtite i sl., a na kraju, izaodgovora, najËeπÊe se upisivalo: “A Allah, dæelle πanuhu, najboljezna!”5

Pored toga, muftije se javljaju ne samo kao tumaËi ©erijata veÊ iKanuna, tj. u Osmanskoj carevini paralelno fungiraju dva zasebna izvoraprava. U domen ©erijata spada obredoslovlje, personalno pravo i vakuf,dok su Kanunom regulirane ostale grane prava. Kanuni, dakle,predstavljaju dræavno zakonodavstvo i muftije su se u svojim fetvamapozivali i na razne kanuname. Iza takve fetve bi upisivali: “Ovako stoji ukanunu sultanovom!” (Kañå fí al-qånún as-sultåní).

Isti obrazac fetve bio je primjenjivan od strane πejhu-l-islama,odnosno, sluæbenika koji su radili u Meπihatu, njegovom uredu. Prvisluæbenici ureda su pisar fetvi (fetva katib) i sekretar (fetva emin). Razvojemove institucije, odnosno, nadleænosti a time i opsega poslova, raste brojsluæbenika koji su direktno bili vezani za fetve πejhu-l-islama. Pitanja kojasu postavljana formulirana su u odgovarajuÊu formu za davanje fetvi odstrane sluæbenika koji se zvao musevvid, a potom su prosljeivana πejhu-l-islamu nakon πto bi ih mubejjiz Ëitko i Ëisto napisao. Muftija prijestolnicebi istraæio temu a potom vlastitom rukopisom uz potpis napisao kratkiodgovor. Date fetve bi se, potom, na sistematiËan naËin sakupljale.6

U klasiËnoj literaturi, koja tretira pitanja fetve i muftije posebnapaænja je poklanjana razliËitim oblicima zaπtite fetve od moguÊegkrivotvorenja. I naπe muftije su se pridræavali svih oblika zaπtite fetvi,bez obzira bilo da je rijeË o fetvi ispisanoj na zasebnom papiru, pridodanojnekom rukopisu na margini, odnosno, u dodatku nekog kodeksa ili dase radi o zborniku fetvi.

Za razliku od sudske odluke koja mora biti izreËena, fetva moæe bitipokazana djelom ili iπaretom, data usmeno ili pismeno. Ovaj posljednjioblik je najbolji jer se na taj naËin lice koje traæi fetvu (al-mustefti) moæena nju podsjetiti ako je zaboravi, odnosno, da je isti u sudskom sporukao parniËar moæe podnijeti kao argument. Meutim, ovaj obliksaopÊavanja fetve je i najpodloæniji krivotvorenju pa su iz tog razlogadate i odreene preporuke radi zaπtite fetve. To su:

5 Vidi, M. HandæiÊ, Nekoliko fetvi naπih muftija iz turske dobe, Kalendar Gajretov za 1939.,Sarajevo, str. 206;.

6 Islam asiklopedisi, Türkiye diyanet vakfi, t. 12, Istanbul, 1995., str. 497-498.;

246

1. da se odgovor napiπe na istom papiru na kojem je napisano ipitanje, jer bi u suprotnom, nakon date fetve, bilo moguÊe pitanje dopisatii time zloupotrijebiti fetvu;

2. da u pitanju, na papiru, ne bude ostavljeno praznog prostora ilired, kojeg muftija, u tom sluËaju, treba popuniti ili na kraju pitanjanapisati “kraj”;

3. ako musteftija usmeno da nove informacije koje nisu napisane upitanju muftija, treba ih dopisati ili zatraæiti da mu se pitanje ponovonapiπe sa svim potrebnim informacijama;

4. da se i pitanje i fetva piπu jasnim pismom i jasnim izrazima, tj. danema dvosmislenih izraza koji bi se mogli drukËije Ëitati i tumaËiti;

5. da se pitanje i odgovor uokvire, obrube, da se ne bi moglo neπtododati sa strane i

6. u sluËaju da je muftija pogreπno upotrijebio neki izraz pa ga æelizamijeniti, bolje je da ponovi pisanje na novom papiru.7

PridræavajuÊi se ovih preporuka, koje su veÊim dijelom bile i naznaËeneu ovlaπÊenju za davanje fetvi (menπuri) koje su pokrajinske muftije dobivaliod πejhu-l-islama,8 naπe muftije, ali i prepisivaËi istih, pisali su tako da suboËne stranice u jednoj liniji, razliËitih geometrijskih oblika, pravougaonikaili trokuta koji se suæava nadolje i sl., tako da nigdje unutar teksta nemapraznine, tj. nema moguÊnosti da se neπto doda i umetne u tekst fetve.Ovakva forma fetve najËeπÊe je zadræana i u zbornicima fetvi.

Muftija Ahmed ef. Mostarac i njegova djelaMuftija Ahmed ef. Mostarac i njegova djelaMuftija Ahmed ef. Mostarac i njegova djelaMuftija Ahmed ef. Mostarac i njegova djelaMuftija Ahmed ef. Mostarac i njegova djela

Puno ime Ahmed ef., poznatog muftije mostarskog, je Ahmed b.Muhamed b. Selim b. Mustafa el-Bosnevi el-Mostari ( Ahmad b.Muhammad b. Salím b. Mu¥tafa al-Busnawi al-Mustari). Iako je bio veomapoznat i cijenjen u nauËnim krugovima bio-bibliografski podaci o njegovuæivotu i djelu jako su πturi. Tome treba pridodati Ëinjenicu da se kod nasovaj muftija dugo poistovjeÊivao sa Ahmedom, sinom Mustafinim,9 koji

7 Muhammad al-Aπqar, Al-Futya wa manahig al-’fta‘, Maktab al-minar al-islami, Kuvajt, 1976.,str. 78 - 80.;

8 ©ejh Sejfuddin Fehmi bin Ali Kemura, Sarajevske muftije od 926./1519. do 1334./1916.,Islamska aadioniËarska πtamparija, Sarajevo, 1916., str. 25.;

9 Zijauddin Ahmed, sin Mustafin, MujezinoviÊ djelovao je i radio u Mostaru. IstraæivaËi navodedvije godine njegove smrti. Jedni kaæu da je umro 1679. godine dok drugi smtraju da je 1686.

247

je takoer æivio i djelovao u Mostaru. Pored identiËna imena i mjestadjelovanja, njegovi prvi biografi su se vjerovatno povodili i time πto je iovaj drugi Ahmed ef. ostavio nekoliko pisanih djela te podatak da je biovaiz, a vjerovatno i muftija.10 Naπi prvi historiografi, BaπagiÊ a za njim sepoveo HandæiÊ, smatrali su da se radi o istom piscu te su tako sva djelai jednog i drugog autora pripisivana muftiji mostarskome pa je premanjima Ahmed ef. dugo bio muftija i muderris, sufija, pripadnikhalvetijskog derviπkog reda da je napisao dosta djela iz πerijatskog pravai propovjedniπtva.11

Kasniji historiografi12 su, na osnovu pronaenih djela ove dvojiceautora, uspjeli otkloniti ovu zabludu i taËno rekonstruirati autorstvonad ovim djelima te odrediti godine njihove smrti.

godina njegove smrti. Napisao je nekoliko djela od kojih su poznati Enisu-l-vaizin (Anís al-wå‘iùín),Muharriku-l-kulub (Muõarrik al-qulúb), oba iz pro- povjedniπtva. Bio je sufija pripadnik halvetijskogreda. H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.,str. 351; Muhamed MehanoviÊ, LiËnost Ahmed Mujezin-zade kao muhaddisa u djelu Enisu-l-va‘izin,magistarski rad odbranjen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 2000. godine, str. 28-34. (urukopisu).;

10 Kasim DobraËa smatra da je i Ahmed, sin Mustafin, bio muftija. Hifzija HasandediÊ piπuÊio mostarskim muftijama navodi izvjesnog πejha Ahmeda ef. MilaviÊa, za koga kaæe da je polovicom17. stoljeÊa bio muftija u Mostaru pretpostavljajuÊi da je on taj mostarski muftija za koga Evlija»elebija kaæe da je podigao tekiju na Buni gdje se okupljaju derviπi halvetijskog reda. H. ©abanoviÊne donosi svoj sud o tome da li je bio muftija ili nije, istiËuÊi da su do danas saËuvana njegova djelaiz propovjedniπtva ali ne i iz πerijatskog prava πto je za oËekivati od jednog muftije. Doduπe, i©abanoviÊ, u svom ranijem radu, osvrÊe se na biljeπku Evlije »elebije vezane za tekiju na Buni.PrireujuÊi Putopis, kazaÊe da se radi o muftiji Ahmedu sinu Mustafinom i tu je o njemu rekao kaoπto su i BaπagiÊ i HandæiÊ. Fehim Nametak i Salih Trako su u Katalogu rukopisa BoπnjaËkog institutau Cirihu, prestavljajuÊi jedan primjerak Fetava-i Ahmedijje, spomenuli i Ahmeda, sina Mustafinog, irakli da je, takoer, bio i muftija. Vidi, Kasim DobraËa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,II, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1979., podnoæna napomena, str. 161 - 162 i 807; HifzijaHasandediÊ, “Mostarske muftije”, Glasnik, VIS, XXXVIII, 1975., br. 9-10, str. 434.-435.; Evlija »elebija,Putopis (odlomci o jugoslavenskim zemljama), prijevod, uvod i komentar napisao H. ©abanoviÊ,Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 454.; H. ©abanoviÊ, Knjiæevnost …, str. 347. -353.; Fehim Nametak iSalih Trako, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa iz zbirke BoπnjaËkog instituta,BoπnjaËki institut Zurich, Cirih, 1997., str. 275.

11 M. HandæiÊ je u svome Ëlanku Nekoliko dragocjenih rukopisa u Karaoz-begovoj bibliotecipredstavio po jedno djelo ove dvojice autora navodeÊi razliËita imena njihovih oËeva, πto bi mogloukazivati na dvije osobe. Naime, iza imena oca Muhameda stavio je uskliËnik i upitnik, moædasumnjajuÊi, ali ne uviajuÊi da se radi o dvije razliËite osobe, jer u oba sluËaja upuÊuje na svoj radKnjiæevnost…, gdje, kako smo rekli, govori o samo jednom Ahmed ef. Vidi: M. HandæiÊ, Nekolikodragocjenih rukopisa u Karaoz-begovoj biblioteci, Glasnik, VVS IVZ KJ, II, Sarajevo, 1934., br. 11-12.,str. 633.-639.;

12 H. ©abanoviÊ, nav. dj., str. 347. -353.; K. DobraËa, nav. dj., str. 161 - 162; Dr. Amir LjuboviÊ,Nad BaπagiÊevom zaostavπtinom, Arhiv Hercegovine, Mostar, 1998., str. 75.

248

Muftija Ahmed ef. sin, Muhamedov, je dugo bio mostarski muftija.O roenju muftije Ahmed ef., njegovom djetinjstvu i πkolovanju gotovose niπta ne zna, ali, s obzirom da je bio muftija te plodan pisac, mora daje posjedovao visoko obrazovanje. Ono πto se zna o njegovom πkolovanjujeste da je 1708. godine u Brusi napisao djelo Ñijåu-l-mu¥allí za koje H.©abanoviÊ pretpostavlja da je djelo kojim je zavrπio svoje πkolovanje.13

Muftija se prema literaturi koju je pisao i koristio, sluæio arapskim,turskim i perzijskim jezikom. Iako nemamo zabiljeæena njegova djela naperzijskom, na ovaj stav nas upuÊuje Ëinjenica da je na njegovom peËatubila ispisana reËenica na perzijskom jeziku, a na takav postupak Êe pristatizaljubljenik u taj jezik.

Pored muftijske sluæbe Ahmed ef. je bio i muderris. Ovdje, takoer,nemamo direktnog izvora koji bi nam potvrdio ovaj stav, ali shodnoorganizaciji ove sluæbe u Osmanskoj carevini zna se da su muftije ujednobile i muderrisi u lokalnim medresama u kojima su sluæbovali. Naime,muftije nisu imali odreenu plaÊu za obavljanje ove sluæbe, za razlikuod sluæbe pokrajinskog kadije, Ëija je visina plaÊe zavisila od rangakadiluka ili sluæbe muderrisa, Ëija je visina plaÊe zavisila od odredbi izvakufname, odnosno vakufa kojeg je vakif medrese ostavio. Muftije su,ipak, za pismeno izdatu fetvu dobivali neku minimalnu naknadu i to jerjedini sluËaj u kojem je, prema stavu klasiËne uleme, dozvoljeno traæitinaknadu, jer, kako su oni objaπnjavali, rijeË je nadoknadi za pisanje a neza fetvu.14

Muftija Ahmed ef. umro je 1190/1776. godne.

Kod pisanih djela muftije Ahmed ef., kao πto smo rekli, deπavala seidentiËna zabluda kod prvih historiografa kao i po pitanju liËnosti. Dok

13 H. ©abanoviÊ, nav. dj., str. 482.

14 Prema stavu hanefijske pravne πkole muftije mogu primati plaÊu iz dræavne blagajne, jermu je to posao koji radi i njime je okupiran na dobrobit muslimana te stoga ima pravo i na plaÊu.U vrlo cijenjenom zborniku fetvi hanefijskog mezheba El-Fetava el-Hindijje stoji da je najbolje akomuftija to Ëini dobrovoljno bez naknade, ali moæe primiti platu iz dræavne blagajne ili da ga stanovnicigrada sami angaæiraju i plaÊaju. Prema ovom zborniku muftija, takoer, moæe primiti hediju zadatu fetvu, za razliku od kadije, jer bi u tom sluËaju pravno hedija imala tretman mita. Meutim,muftiji je, prema stavu hanefijske pravne πkole, zabranjeno davanje fetve uvjetovati sa naknadom,jer je grijeh prikrivanje istine i ne poduËavanje onih koji to traæe. Malikijska i dio hanbelijske pravneπkole dijele stav hanefijskog mezheba, dok πafijska i dio hanbelijske πkole zauzimaju stav da nijedopuπteno muftiji uzimati plaÊu za izdavanje fetvi ako je imuÊan. Vidi: Aπ-©ay∂ Niùåm wa gamå‘a min‘ulama’ Hind, Al-Fatåwå al-Hindiyya, Dår iõyåu’ at-turaï al-‘arabi, III, Bejrut, 1986., str. 309.-310.; ‘Ali‘Abdullah Õasan Abú Yaõya, Al-isti’ûår ‘alåfil al-qurubåt al-πar‘iyya, Dar al-bayariq, Bejrut, str. 165-166.

249

je njegov prethodnik pisao djela iz propovjednoπtva, proæeta sufijskomretorikom, dotle je muftija Ahmed ef., kao vrstan pravnik prepoznatljivpo svome jeziku, sadræaju i stilu pisanja.

Shodno popisu djela ovog alima moæemo kazati da je bio originalanautor, komentator, ali i prevodilac. Muftija Ahmed ef., sin Muhamedov,napisao je sljedeÊa djela:

1. Dijau-l-musalli, πerõ ‘alå mukaddimeti-s-salat li-l-Fenari (Ñiyå’u al-mu¥allí, πarõ ‘alå muqaddima a¥-¥alåh li al-Fannåri), napisao 1708.;

2. Muharridu-l-ibad (Muõarriñ al-‘ibåd), koje je napisao 1715/16.;15

3. Durretu-l-fetava, (Durra al-fatåwa) djelo iz πerijatskog prava,odnosno, priruËnik za kadije i muftije u kojem je sabirao fetve raznihmuftija ali i svoje vlastite. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci pronaen jesamo jedan primjerak ovoga djela πto predstavlja veliko otkriÊe, jer se onjemu dosada znalo samo po naslovu. Usto ovo djelo je dosada jedinirad ovog istaknutog πerijatskog pravnika kome je posveÊen jedanskroman tekst. Autor teksta Zejnil FajiÊ kaæe da je ovo djelo napisano1746. godine kako je to zabiljeæio prepisivaË, za razliku od ©abanoviÊa(1738.),16 dok Osman LaviÊ prireujuÊi kataloπki prikaz ovog djela kaæeda je rijeË o 1744. godini.

4. Enfe‘u-d-delail li tahsini suveri-l-mesail (Anfa‘u ad-dala’il li taõsín¥uwar al-maså’il). Djelo je na arapskom jeziku i predstavlja komentar naMu∂te¥ar od Kudurija. Pisano je 1747. i u Gazi Husrev-begovoj bibliotecinalazi se autograf ovog djela.;17

5. Njegovo sigurno najpoznatije djelo je Zbornik fetvi Fetava-iAhmedijje(FatåwåAõmadiyya);

6. Risala fi feda’i-l-dæihad (Risåla fí fañå’il al-ûihåd);

7. Zbirka Ëetrdeset hadisa je prijevod Ahmed ef. na turski jezik;

8. Kitabu-l-feraiz (Kitåb al-farå’iñ). Pisano je na turskom jeziku i tretirapitanja iz πerijatskog nasljednog prava.

U zbirci orijentalnih rukopisa Univerzitetske knjiænice u Bratislavi ukodeksu u kojem se nalazi i djelo Hasana Kafije Pruπaka (u. 1615/1616.)

15 H. ©abanoviÊ biljeæi da je Ahmed ef. napisao ova dva djela, dok Zejnil FajiÊ istiËe da munije poznato gdje i u kojoj biblioteci se nalaze ova djela.

16 Isto, str. 483; Zejnil FajiÊ, nav. dj.,str. 141.

17 K. DobraËa, nav. dj., str. 161-162.

250

Niz uËenjaka do posljednjeg Vjerovjesnika, na posljednjoj stranici nalazise popis djela koja je napisao muftija Ahmed ef. i godina njegove smrti.18

Ovaj kodeks je prepisao izvjesni Abdullah, sin Salihov, rebiu-l-evvela1191./ 29. 4.-8. 5. 1777. godine πto znaËi godinu dana poslije smrti Ahmedef. Iz ovoga se vidi da je muftija Ahmed ef. joπ za æivota svojim radom ipisanom rijeËju postao veliki autoritet pa su se znala i pratila njegovadjela, πto potvruje i ovaj popis koji je napisan tako rano.

Prijevod djela Prijevod djela Prijevod djela Prijevod djela Prijevod djela Fetavai-AhmedijjeFetavai-AhmedijjeFetavai-AhmedijjeFetavai-AhmedijjeFetavai-Ahmedijje

Ovo djelo je steklo vrlo rano πiroku popularnost pa je mnogo iprepisivano. Kasim DobraËa u Katalogu arapskih, turskih i perzijskihrukopisa predstavio je i obradio deset prepisa ovog djela koja se nalazeu Gazi Husev-begovoj biblioteci od br. 1774 do br. 1783. Salih Trako iLejla GaziÊ su u radu Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevunaveli πesnaest prepisa ovog djela koja su bila u ovoj ustanovi.19 Oninam daju i sljedeÊi podatak koji govori o popularnosti Zbornika i autora.Naime, izvjesni Husein, sin Ahmedov, Mostarac, za koga pretpostavljajuda je muftijin sin, ovaj je Zbornik fetvi prepisao joπ za njegova æivota1773. godine.20 Vrlo je interesantno da je jedan, od spomenutih desetprepisa, koje biljeæi K. DobraËa prepisan iste godine. PrepisivaË je,takoer, Husein ali sin Mahmud-age iz Mostara.21 Prema ovim podacimaovaj cijenjeni i traæeni Zbornik je joπ za muftijna æivota dva puta prijepisan.Pored toga, K. DobraËa navodi njegova dva prijepisa iz 1786., a zatimpo jedan iz 1790. i 1792., dok su ostali prijepisi iz devetnaestog stoljeÊa.Hfz. Mahmut TraljiÊ je u radu posveÊenom prijepisima ovog djela, kojeposjeduje Narodna i univerzitetska biblioteka ( danas Nacionalna iuniverzitetska biblioteka) u Sarajevu, naveo tri prijepisa od kojih je“teπanjski prepis” napisan 1788. godine.22 Ovi brojni rani prijepisiuslijedili su, pretpostavljamo, iz ljubavi prema ovom velikom alimu, ali iiz potraænje za djelom ovog Ëuvenog muftije.

18 Dr. A. LjuboviÊ, nav. dj., str. 77-76.;

19 Salih Trako, Lejla GaziÊ, Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu, POF, Orijentalniinstitut, Sarajevo, XXV/1975, 1977., str. 34.;

20 Isto, str. 34.;

21 K. DobraËa, nav. dj., str. 807.;

22 Hfz. Mahmut TraljiÊ, Iz kulturne historije Boπnjaka, Borac, Travnik, 1999., str. 226.-239.

251

Sedamdesetih godine proπlog stoljeÊa kod nas se u nauËnimkrugovima poËelo govoriti i pisati o moguÊem prijevodu djela Fetavai -Ahmedijje. Dr. Muhamed HadæijahiÊ je u zborniku Starija knjiæevnost23

napisao da je Muhamed MujiÊ ( 1920-1984.), viπi struËni saradnikOrijentalnog instituta u Sarajevu, preveo ovaj Zbornik fetvi. PovodeÊise za ovom informacijom kontaktirali smo njegove saradnike uOrijentalnom institutu, Lejlu GaziÊ, Saliha Traku, dr. Amira LjuboviÊa,koji su nam rekli da nisu upoznati sa tim prijevodom izraæavajuÊi sumnjuu valjanost informacije, jer bi kao njegovi saradnici bili upoznati onjegovom radu.

Hafiz Mahmut TraljiÊ nam je potvrdio da je Muhamed MujiÊ radiona prijevodu ovog zbornika, jer mu se kao bibliotekaru Narodne iuniverzitetske biblioteke obraÊao traæeÊi njegove razliËite prijepise. UveÊ spomenutom radu hfz. M. TraljiÊ nije niπta napisao o moguÊemradu na prijevodu ovog djela, iako je HadæijahiÊev rad objavljen dvijegodine prije TraljiÊevog koji je prvi put objavljen 1976. u ËasopisuBibliotekarstvo. Od familije, kontaktirali smo sa Muhamedovim sinomNedæadom koji nam nije mogao neπto kazati o eventualnom prijevodu.ZahvaljujuÊi njegovoj susretljivosti imali smo priliku ovlaπ pogledati nekeradove u rukupisu M. MujiÊa, meutim, to niukom sluËaju nije ozbiljanpregled ove zaostavπtine da bismo mogli donijeti kategoriËan sud.

M. HadæijahiÊ, u svome radu dao iz tog prijevoda deset fetvi kakoon kaæe muftije Ahmeda Zijaudina i pri tome pored pogreπna imenanavodi i pogreπan datum smrti. To su elementi koji nas dodatno uvodeu sumnju jer bi mu, pretpostavljamo, sam prevodilackoji mu je ustupioprijevod ovih fetvi , makar ukazao na puno ime autora i godinu njegovesmrti.

PrikazujuÊi jedan prijepis ovog Zbornika iz 1785/86. godine, koji seËuva u Arahivu Hecegovine, Hifzija HasandediÊ na kraju prikaza, nedajuÊi nimalo prostora sumnji, konstatira: “Ovu zbirku fetvi preveo jena naπ jezik Muhamed MujiÊ, koji je u raznim bibliotekama pronaπaooko 20 prijepisa ovog djela (MujiÊev rad u rukopisu).”24 Naredni pisani

23 Dr. Muhamed HadæijahiÊ ( ), Starija knjiæevnost, knjiga I, Zavod za izdavanje udæbenika,Sarajevo, 1974., str. 275.;

24 Hifzija HasandediÊ, Djela i kraÊi literarni radovi muslimana Bosne i Hercegovine koji su napisanina orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali GHB, IV, 1976, Sarajevo,1976., str. 126.;

252

trag o radu MujiÊa na prijevodu ovog Zbornika je u Ëasopisu Islamskamisao. U povodu smrti Muhameda MujiÊa dr. Ismet BuπatliÊ je uIslamskoj misli u rubrici In memoriam napisao da je MujuÊ radio naprijevodi Kodeksa πerijatsko-pravnih rjeπenja ( fetve) mostarskog muftijeAhmeda efendije.25

Meutim, ova dilema i dalje ostaje otvorenom. Ono πto, ipak, ostajekao materijalna Ëinjenica, uz, naravno, ove pisane tragove, jeste to da suprijevodi fetvi koje je HadæijahiÊ objavio u spomenutom radu fetvemuftije Ahmed ef. Mostarca i da se nalaze spoËetka poglavlja o glavarini.

Neka djela koja je koristio Ahmed ef. u svom Zborniku fetviNeka djela koja je koristio Ahmed ef. u svom Zborniku fetviNeka djela koja je koristio Ahmed ef. u svom Zborniku fetviNeka djela koja je koristio Ahmed ef. u svom Zborniku fetviNeka djela koja je koristio Ahmed ef. u svom Zborniku fetvi

ZnaËajna informacija kod Ëitanja Zbornika fetvi jeste literatura kojaje koriπÊena, odnosna, na koju se muftija poziva. Na taj naËin moæe sevjerno utvrditi cirkulacija i kretanje literature. Kada je rijeË o fetvama,onda se mora naglasiti da je rijeË o literaturi hanefijskog mezhebu, zatoπto je rijeË o dræavnom mezhebu, a obaveza pisanja fetvi na osnovuhanefijske literature naglaπavana je od strane πejhu-l-islama u samimmenπurama o postavljenju muftije.

Prema uvidu u djela koja je Ahmed ef. koristio, da se zakljuËiti da jebio vrlo upuÊen u literaturu i da su mu brojne knjige bile na raspolaganju.To, pak, moæe znaËiti da je imao veliku privatnu biblioteku ili da jekoristio neku mostarsku. Ovdje Êemo navesti samo mali izbor djela nakoja se pozivao muftija Ahmed ef.26

1. El-fetava et-Tatarhanijje (Al-fatåwå at-tatar∂åniyya),27

2. El-bahru-r-raik (Al-baõr ar-råi’q),

3. Fetava Ibn Nudæejm ili El-fetava ez-Zejnijje (Al-fatawa al-Zayniyya),28

25 (Dr. Ismet BuπatliÊ), Muhamed A. MujiÊ, Islamska misao, VI, 1984., br. 65, str. 49.-50.;

26 U radu je usporedno koriπÊeno viπe prijepisa ovog djela iz GH biblioteke: R 988; R 4533;R 2226; R 530; R 484.

27 Ovaj zbornik fetvi napisao je Alim b. Ala El-Hanefi (‘Ålim b. ‘Ala al-Õanafi) umro poslije1351. Pisac u uvodu kaæe da je djelo napisao na traæenje vezira Tatar-hana, po Ëijem imenu je ovajZbornik i naslovljen. Na poËetku je pisac naveo izvore kojim se sluæio i da je djelo rasporedio poËuvenom pravnom djelu Al-Hidaya. Zbornik je nastao na inicijativu mogulskog vezira Tatar-hana(u. nakon 1351.) K. DobraËa, nav. dj., str. 730. F. KarËiÊ, Istorija πerijatskog prava, Fakultet islamskihnauka, str. 83.

28 Ovo i prethodno djelo je napisao Zaynu-d-din b. Ibrahim b. Muhamed b. Bekr (Zaynuddinb. Ibrahim b. Muhammad b. Bakr 926. - 970.), poznatiji po nadimku Ibn Nudæejm (Ibn Nuûaym)

253

4. Fetava Kadi-∂an (Fatåwå Qåñí-∂ån),29

5. Kitåbu-l-∂ulå¥a ili Îulå¥atu-l-fetåva (Îulå¥a al-fatåwå),30

6. Multeka-l-ebhur (Multaqå al-abõur),31

7. Dureru-l-hukkam fi πerhi gureru-l-ahkam (Durar al-õukkåm fí πarõgurar al-aõkåm),32

8. El-Kåfi πerhu-l -vafi, (Al-Kåfí πarõ al-wåfí),33

9. Dæåmiu-l-fetava (Al-Ûåmi‘ al-fatåwå),34

10. Fetåvå Ankarevi, Medæmúatu-l-fetåvå (Fetåwå al-Anqaråwí),35

11. El-Mebsut li-s-Serahsi (Al-Mab¥út li as-Sara∂sí),36

12. Muπtemilu-l-ahkam (Muπtamil al-aõkåm),37

Bio je plodan pisac. Najpoznatije mu je djelo Al-Aπbah wa al-naza’ir, a joπ je napisao: Al-Risala al-zayniyya, Al-Fawa’id al-zayniyyah fi fiqh al-hanafi, ©arh al-manar fi al-usul, ©arh lubb al-usul (Mu∂tasartahrir al-usul li Ibn al-Hammam). Vidi, Zaynuddin b. Ibrahim b. Muhammad b. Bakr,, Al-Aπbah wa al-naza’ir, Dar al-Kutub al-‘ilmiyya, Bejrut, 1993., str. 5; K. DobraÊa, isto, str. 760.

29 Veoma raπireno i koriπÊeno djelo. Sluæilo je kao priruËnik kadijama i muftijama i izvor zadavanje fetvi, jer tretira pitanja iz praktiËnog æivota i rjeπenja na ista. Pisac je Fahruddin Hasan b.Mensur el-Fergani Kadi han (Fa∂ru-d-din Hasan b. Mansur al-Fargani Qadi-kan<9, u. 1195/6.). K.DobraËa, nav. dj., str. 717.;

30 Djelo iz podruËja πerijatskog prava koje je sluæilo kao vaæan priruËnik i izvor za davanjefetvi. Pisac je Tahir b. Ahmad b. Abd al-Raπid al-Bu∂ari (Al-Bu∂ari, 1147.). K. DobraËa, Katalog…,str. 712; Dr. F. KarËiÊ, nav. dj., str. 74.;

31 Pisac ovog djela, poznatog i kao Õalebija, je Ibrahim b. Muhamed el-Halebi (Ibrahim b.Muhammad al-Õalabi) u. 955. Bio je imam i hatib dæamije sultana Mehmeda Fatiha u Istanbulu iprofesor na njegovoj medresi. Ovo djelo je, kako sam na poËetku kaæe, napisao na zahtjev studentakoji mu je predloæio da napiπe siæe djela: Al-Quduri, Al-Mu∂tar, Kenz ad-daqa’iq i Al-Wiqaya, na lahaki jednostavan naËin kako bi studentima olakπao studije. Ovo djelo je koriπÊeno u skoro svimmedresama Osmanskog carstva. V. Ibrahim b. Muhammed al-Halabi, Multaqa al-abhur, kritiËkoizdanje priredio Wahbi Sulayman Gawugi al-Albani, Mu’assasa al-risala, Bejrut, 1989., str. 9.;

32 I osnovno djelo i komentar je napisao Muhamed b. Feramurz b. Ali Munla Husrev, umro1480. K. DobraËa, nav. dj., str. 408.;

33 Komentar djelu Al-Wafi o hanefijskom fikhu. Oba djela je napisao Abu al-Barakat æAbdallahb. Ahmad b. Muhmud Hafizuddin en-Nasafi (Abu al-Barakat ‘Abdallah b. Ahmad b. Muhmud al-Nasafi, u. 1310.). K. DobraËa, isto, str. 369.;

34 Pod ovim naslovom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci se nalaze dva zbornika fetvi od kojihje jedan napisao Krk Emre El-Humajdi el-Hanefi (Qrq Emre al-Humaydi al-Hanafi), umro oko1475, a drugu zbirku je sabrao Muhamed Ali Ridai (Muhammad ‘Ali Ridai), umro 1629. Isto, 747.i 766.;

35 Zbirka fetvi πto ju je napisao, muderis, kadija i pod kraj æivota πejhu’l-islam Muhamed b.Husejn el-Ankaravi (Muhammad b. Husayn al-Anqarawi), u. 1686. Isto, str. 767.;

36 Opπirno djelo iz hanefijskog fikha. Isto, str. 167.;

37 Ovo djelo je napisao Fahruddin er-Rumi (Fa∂r ad-din ar-Rumi), umro poslije 1475.Isto,str. 401. ;

254

13. Vakiatu’l-muftin (Wåqi‘a al-muftín),38

14. Sadru’π-©ería (Ôadr aπ-©arí‘a),39

15.Fetava Jahja efendi Munkarizade, (Fatåwå-i Yaõyå efendí Mun- qari-zåde),40

16. El-fetava el-Bezzazijje, (Fatåwå al-Bazzåzí),41

17. Munjetu-l-mufti, (Munya al-muftí),42

18. Fusulu-l-Imadi, (Fu¥úl al-‘Imådí).43

Sadræaj Zbornika fetviSadræaj Zbornika fetviSadræaj Zbornika fetviSadræaj Zbornika fetviSadræaj Zbornika fetvi*

Zbornik je podijeljen prema standardnom obrascu πerijatskopravneliterature. PoËinje sa poglavljem o ËistoÊi potom slijedi namaz i ostaliibadeti a zatim, ostale grane prava. Naslovi i podnaslovi su nazvaniuobiËajenim nazivima: knjiga (al-kitåb) i poglavlje (al-båb), s tim da nismopronaπli neku strogu dosljednost u njihovoj primjeni. U drugom dijeluZbornika rezerviranom za tumaËenje Kanuna koristi se naslov bab, a nei kitab.

SljedeÊa podjela Zbornika je saËinjena sa stanoviπta izvora prava, jersu u prvom dijelu fetve kojima se tumaËi, odnosno, izvor fetvi je ©erijati drugi gdje je izvor fetvi Kanun. Da li je, izvorno, sam muftija napravio

38 PripruËnik o raznim pravnim pitanjima namijenjen, prvenstveno muftijama kao pomagalopri donoπenju fetvi. Sabrao i sredio Abdulkadir b. Jusuf en-Nakib (Abd al-Qadir b. Yusuf al-Naqibi),umro 1695. Isto, str. 590.;

39 Ovo djelo je najpoznatiji komentar znamenitom djelu iz πerijatskog prava Al-Wiqayah kogaje napisao Mahmud Ibn Sadr al- ©ari‘ah. Njegov unuk Ubaydullah b. Masæud zvani Sadr al- ©ari‘ahje napisao ovaj komentar koji je poznatiji po imenu autora. Komentar je u svoje vrijeme mnogoupotrebljavan u πkolama i nauËnim krugovima πirom islamskog svijeta. K. DobraËa, Skriptorij u FoËiu XVI stoljeÊu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo,1972, str. 69.;

40 Jahja-ef. Minkarizade (u. 1677.) je bio πejhu-l-islam, a fetve je sabrao i sredio nakon autorovesmrti njegov zamjenik na funkciji. K. DobraËa, nav dj., str. 788.;

41 Zbirka odabranih rjeπenja i propisa koja je sluæila kao uvaæen priruËnik i pomagalo zamuftije. Napisao je Hafizuddin Muhammed b. Muhammed b. ©ihab ibn Bezazi (Hafiz al-dinMuhammad b. Muhammad b. ©ihab b. Bazzazi), umro 1424.;

42 Djelo o hanefijskom fikhu koje je napisao Yusuf b. Abu Saæid (Saæd) Ahmad al-Sidæistani(Yusuf Ahmad as-Siûistani, u. 1240.). K. DobraËa, Katalog..., str. 212.;

43 Zejnuddin Abdurrahim b. Abu Bakr al-Marginani al-Hanafi (Zaynuddin ‘Abdurrahim b.Abu Bakr al-Marginani al-Hanafi, u. 1253. ili oko 1271.). K. DobraËa, nav. dj., str. 213.;

* Koristim ovu priliku da se najtoplije zahvalim prof. Fazileti HafizoviÊ na pruæenoj pomoÊii prijevodima kod izrade ovog rada i Ëinim dovu Allahu da joj da svako Dobro.

255

ovakav raspored tj. autorsku redakturu ili su to uradili prepisivaËi, nijenam poznato, jer nemamo informaciju o autografu ovoga djela. Meutim,svi rukopisi prijepisa koje smo koristili davali su identiËan sadræaj.

Uvid u sadræaj nam otkriva ne samo teme i sadræinu Zbornika veÊ iËinjenicu da ovi zbornici predstavljaju prvi oblik kodifikacije πerijatskogprava,44 razumijevajuÊi pojam kodifikacije u πirem znaËenju od danaπnjeg.Radi toga su zbornici fetvi bili neophodna struËna literatura u radumuftija i kadija, ali i kod onih koji nisu obnaπali ove sluæbe45 te ih zato uovolikom broju nalazimo u privatnim i javnim bibliotekama.

1. Knjiga o ËistoÊi,2. Knjiga o namazu,3. Knjiga o zekatu,4. Knjiga o plaÊanju desetine i haraËu,5. Knjiga o postu,6. Knjiga o hadæu,7. Knjiga o braËnom pravu i o mehru,8. Poglavlje o dojenju,9. Poglavlje o spolnoj nesposobnosti,10. Knjiga o jednostranom prekidu braËne zajednice,11. Poglavlje o poslijebraËnom priËeku,12. Poglavlje o hranjeniπtvu,13. Poglavlje o alimentaciji i neposluπnoj supruzi,14. Knjiga o osloboenju roba,15. Knjiga o zakletvi,16. Knjiga o kriviËnom pravu,17. Poglavlje o diskrecionom pravu,18. Knjiga o ratnim pohodima,19. Poglavlje o glavarini,20. Knjiga o rijeËima koje izvode iz vjere,21. Knjiga o nahoËadima,22. Naene stvari,23. Knjiga o odbjeglom robu i nagradi za njegovo hvatanje,24. Knjiga o nestaloj osobi,

44 Ebul Ula Mardini, Razvoj πerijatskog prava u Osmanskoj Carevini, Islamska misao, V, preveoFikret KarËiÊ, 1983, br. 58, str. 19.;

45 Primjerice vidi: Raπid HajdareviÊ, Zaostavπtina iza Ahmed-Muniba-efendije Gloe, mutevellije idæabije Gazi Husrev-begova vakufa, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, II-III, str. 193-224. SalihTrako, Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, str. 215-244.;

256

25. Knjiga o poslovnom udruæivanju,26. Knjiga o vakufu,27. Knjiga o kupoprodaji, pitanje kamate i pitanja ostvarenja prava,28. Knjiga o jamËenju,29. Knjiga o prenoπenju prava na drugoga,30. Knjiga o suenju,31. Knjiga o svjedoËenjima i davanju prednosti jednom od dokaza,32. Knjiga o davanju punomoÊi,33. Knjiga o podizanju parnica (parniËenjima),34. Knjiga o priznavanju i osporavanju vlasniπtva,35. Knjiga o nagodbi i izmirenju,36. Knjiga o mudarebi,37. Knjiga o pohranjivanju stvari,38. Knjiga o pozajmljivanju,39. Knjiga o poklonu,40. Knjiga o zakupu,41. Knjiga o prihodima sa zemlje,42. Knjiga o prisili,43. Knjiga o skrbniπtvu i senilnosti,44. Knjiga o ovlaπtenoj osobi,45. Knjiga o uzurpaciji imovine,46. Knjiga o pravu prvokupnje,47. Knjiga o diobi,48. Knjiga o davanju zemlje u zakup,49. Knjiga o davanju voÊnjaka i vinograda u zakup,50. Knjiga o klanju æivotinja,51. Knjiga o kurbanu,52. Knjiga o pokuenim i pohvalnim djelima,53. Knjiga o iskoriπtavanju neobradive zemlje,54. Knjiga o opojnim piÊima,55. Knjiga o lovu,56. Knjiga o davanju zaloga,57. Knjiga o krvnim deliktima,58. Knjiga o krvarinama,59. Knjiga o oporuci,60. Knjiga o nasljeivanju,61. Knjiga o gradnji zidova i objaπnjenje pitanja o gradnji na tuem

zemljiπtu,

257

62. Razna pitanja,63. Poglavlje o obiËajnim porezima,64. O zemljiπtu,65. Poglavlje o zakonu o mirijskoj zemlji,66. Zakon o statusu sina i unuka,67. Objaπnjenje zakona o situacijama kada se od majke i koliko zemlje

prenosi na njenog sina,68. Objaπnjenje zakona koliko se zemlje prenosi sa oca na njegova

kÊer,69. Objaπnjenje zakona koliko se zemlje prenosi sa brata na njegovu

sestru70. Objaπnjenje koliko se od mirijske zemlje prenosi od sina na oca,71. Objaπnjenje koliko se od mirijske zemlje prenosi od brata na sestru,72. Objaπnjenje koliko se od mirijske zemlje prenosi od sina majci,73. Objaπnjenje zakona o stanju nasljednika imovine i obradive zemlje

i zemlje koja im pripada,74. Objaπnjenje zakona o stanju zajedniπtva na mirijskoj zemlji,75. Objaπnjenje zakona o statusu stanovnika sela, onih izvan njega i

strancima,76. Objaπnjenje zakona o statusu djece,77. Objaπnjenje zakona o stanju zemlje bolesnika, ludoga, senilnoga,

prisiljenog i pijanice,78. Objaπnjenje zakona o stanju nestalog i odsutnog,79. Objaπnjenje zakona o stanju zapuπtene zemlje i njene obrade,80. Objaπnjenje zakona o stanju oæivljavanja zemlje i ostalog,81. Objaπnjenje zakona o prepuπtanju vlasnika zemlje samom sebi,

njegovoj æeni i njegovom sinu,82. Objaπnjenje zakona o prenoπenju punomoÊi na opunomoÊenika

vlasnika zemlje,83. Objaπnjenje zakona o dozvoli, povratu, (..) i zamjeni za njega,84. Objaπnjenje zakona o problemima umanjenja (vrijednosti) uslijed

postupaka i raspolaganja neovlaπtene osobe i drugo,85. Objaπnjenje zakona o napuπtanju zemlje uz (odreeni) uvjet, a

to je zamjena i nadoknada,86. Objaπnjenje opunomoÊenika,87. Objaπnjenje prodaje zemlje na povjerenje i uz zalog,88. Objaπnjenje o podjeli zemlje, i to kada neko umre zaduæen,89. Objaπnjenje procesa (tuæbi) oko zemlje (svjedoËenje i povrat),

258

90. Objaπnjenje o ispaπi i paπi, i tuæbe oko njih i ostalo,91. Objaπnjenje zakona o zimskim i ljetnim ispaπama i gajevima,92. Objaπnjenje zakona o zemlji bogatoj stablima (πumom),93. Objaπnjenje onoga πto se odnosi na ponovno uspostavljanje

graevina i vinograda na zemljiπtu…,94. Objaπnjenje onoga πto dolazi iz zemlje, njegove koristi i pokop

umrlog,95. Poglavlje o mjestu za stanovanje,96. Poglavlje o plaÊanju zakupnine i poreza.

Izbor nekoliko fetvi iz ovog ZbornikaIzbor nekoliko fetvi iz ovog ZbornikaIzbor nekoliko fetvi iz ovog ZbornikaIzbor nekoliko fetvi iz ovog ZbornikaIzbor nekoliko fetvi iz ovog Zbornika

Muftija Ahmed ef. je æivio i djelovao, kao u ostalom i sve naπe muftije,u vrijeme kao πto smo na poËetku rekli taklida - slijeenja pravnogtumaËenja pojedine pravne πkole. Stoga se u literaturi susreÊe saterminima fetva taqlidijja ili muftija muqallid. Meutim, iako se muftijepovode za mezhebskim rjeπenjima i stavovima prethodnika njihove fetvesu, ipak, odraz njihova tumaËenja prava. Naime, fetve, za razliku oddruge pravne literature, predstavljaju sponu izmeu teorijskog uËenja istvarnosti samog æivota.46

Evo nekoliko fetvi iz ovog Zbornika:

Ako Hind uda svoju kÊer Zejneb za nekoga i uz nju da izvjesnukoliËinu stvari (ruha), pa poslije toga Zejneb umre, a kao nasljedniciostanu Hind i ostali te Hind za neke od spomenutih stvari kaæe: “Ja samte stvari dala na posudbu!” a njeni ostali nasljednici kaæu: “Mi smo topoklonili”, pa dou na sud, πto njegovi tuæitelji to dokaæu. Moæe li Hindpotvrditi izjavu zakletvom?

Odgovor: Moæe.

Kada iza umrlog Zejda ostanu samo nekretnine, moæe li njegovaæena Hind prodati neπto od tih nekretnina da bi mogla koristiti i dobitina koriπtenje svoj mehr?

Odgovor: Moæe.

Ako umru Zejdove æene Hind i Zejneb, a kao nasljednici ostanunjihov muæ i drugi nasljednici, te ako Zejd umre prije nego πto iskoristinasljedne dijelove njihovog mehra, koji su kod njega na Ëuvanju, da li ti

46 Mr. F. KarËiÊ, Istorija…, str. 83.;

259

nasljednici mogu koristiti dijelove spomenutog mehra iz postojeÊeZejdove ostavπtine?

Odgovor: Mogu.

Zejd je prodao Amru svoj vlastiti vrt, a Amr ga je nakon kupovine ipreuzimanja koristio trideset godina bez problema i svae. Nakon togaZejd je umro nakon Ëega je jedan od njegovih nasljednika Bekir rekao:“Spomenuti vrt je prije trideset godina bio moje vlasniπtvo, pa ga jauzimam.” Moæe li on da ga tuæbom traæi od Amra?

Odgovor: Ne moæe.

Ako se na livadi od zemljiπta koje uæiva Zejd nau pËele s medom, da lisu te pËele i med Zejidove ili Amrove koji je njegov spahija (tog zemljiπta)?

Odgovor: Oni su Zejdove, poπto su na njegovoj livadi (koju je onuæivao i koristio).

Hind je naπla pËele u πumi i donijela ih u mjesto gdje stanuje. Zatimje od tih pËela nastalo joπ nekoliko koπnica ( grana). Hind se pojavila,uzela te pËele sa koπnicama i kada ih je htjela odnijeti, njen brat Zejd jerekao: “Dat Êemo ti samo jednu koπnicu, a ostatak Êemo podijeliti meusobom.” Da li on to moæe uËiniti?

Odgovor: Ne moæe.

Ako Zejd, nakon πto je s novcem svoje æene Hind za nju kupio jednuparcelu vinograda i to izjavio i potvrdio kod suda. Nakon izvjesnogvremena se predomislio, da li je to njegovo predomiπljanje ispravno?

Odgovor: Nije ispravno (laæno je). Predomiπljanje nakon izjave jestelaæno.

Ako musliman Zejd donese vino u jedno selo i dok ga prodaje doemusliman Amr i prolije Zejdovo vino i uniπti ga. Treba li Amr da munadoknadi πtetu?

Odgovor: Ne treba.

Ako lovac Zejd uz bismilu puca na lovinu, Ëije je jedenje halal, pa jepogodi i rani, te æivotinja padne, a Zejd je nije uspio preklati. Poπto jeona uginula od posljedica ranjavanja dok je on stigao, da li je njenojedenje dozvoljeno ako se utvrdi da je æivotinja uginula od ranjavanjapuπkom. Neka se to objasni!

Odgovor: Dozvoljeno je.

260

Collection of Fatawa of theCollection of Fatawa of theCollection of Fatawa of theCollection of Fatawa of theCollection of Fatawa of theMufti Ahmed ef. MostaracMufti Ahmed ef. MostaracMufti Ahmed ef. MostaracMufti Ahmed ef. MostaracMufti Ahmed ef. Mostarac

Collections of fatawa present primary sources, not only for religious,but also for cultural, political, legal and economic history of certainregions. Because of way how it was written and type of codexes in whichwere recorded, - as a result of long period of interpretation of manyissues by individual muftis or by collection of fetawa by different muftis,- this legal literature is written record of time, which covers many ques-tions from everyday life, since fatwa in Ottoman times had social andpublic-legal character.

On the other side, in difference with court decision, scope of fatwais much larger. Fatwa deals not only with legal issues but also with mat-ters regarding belief, ritual, ethics and social customs.

Among the ulama from Bosnia and Herzegovina were muftis whorecorded their own or other’s fatawa in separate collections. Until nowit is known that it was done by Sarajevo mufti Hasan Livnjak (muftifrom 1612-1618), mufti from Banja Luka Sheykh Muhamed (...), muftiof Mostar (Ahmed ef. d. 1776) and mufti from Prusac Ibrahim Munib(1787/88). This work aims to present Collection of fatawa by Mostarmufti Ahmed effendi.

Ahmed son of Muhamed (d. 1776) was a very prominent mufti andmudarris from Mostar. There is very little information about his lifeand work. Reason of this could be found in the fact that in our bio-bibliographic literature he was identified with Ahmed son of Mustafa(d.1679 or 1686) who was, according to some researchers, mufti fromMostar too. Mufti Ahmed effendi Mostari has written many works inthe fields of Islamic law.

His most important work is Fatawa-i Ahmediyye (Collection of fatawa).This work was many times copied, but the first two copies of the collec-tion of fatawa are dated from the year 1773, which means that its copywas done during the author’s lifetime. This fact tells us about the greatauthority, which he had while he was performing his duty as a mufti. Onthe other side it tells us about the popularity of his work among schol-

261

ars, particularly among qadis and muftis, who in fact used his collectionof fatawa as reference work in their daily duties.

When we talk about fetwa it is necessary to underline form of fatwa,and specifically, different ways of protection of fatwa from possible for-gery.

This Collection of fetawa was divided according to classical patternon books (kitab), chapters (bab). Another division was done accordingto sources of law which mufti used as a reference work.

In the first part of collection, which starts with the Book of cleanli-ness and continue further in standardized sequence, the mufti has citedShari’a, from where it could be seen that he used rich Fiqh literature,while in second part of collection he gives fatwa interpreting Qanun.

It has been mentioned for a long time that Muhamed Mujic (1920-1984), a Bosnian orientalist, translated collection of this fatawa, but thisinformation we could not confirm. Regarding this matter we have con-tacted his colleagues and son, but we could not get his translation. Whatis certain is that, ten of translated fatawa, were published in an articlesigned by the translator M. Mujic.

263

Zuhdija HasanoviÊZuhdija HasanoviÊZuhdija HasanoviÊZuhdija HasanoviÊZuhdija HasanoviÊ

PREPISKA IZME–U BOÆIJEG POSLANIKA,PREPISKA IZME–U BOÆIJEG POSLANIKA,PREPISKA IZME–U BOÆIJEG POSLANIKA,PREPISKA IZME–U BOÆIJEG POSLANIKA,PREPISKA IZME–U BOÆIJEG POSLANIKA,ALEJHI-S-SELAM, I KRALJA ABESINIJEALEJHI-S-SELAM, I KRALJA ABESINIJEALEJHI-S-SELAM, I KRALJA ABESINIJEALEJHI-S-SELAM, I KRALJA ABESINIJEALEJHI-S-SELAM, I KRALJA ABESINIJE


Iako Allah, dæelle πanuhu, za Svoga posljednjeg Poslanika, alejhi-s-selam, na viπe mjesta u Kur’anu, azimu-π-πan, istiËe da se ne sluæi pismom(da je ummijj), Muhammed, alejhi-s-selam, osjeÊajuÊi vaænost pisane rijeËii pismenog komuniciranja opÊenito, a posebno za promoviranje Allahove,dæelle πanuhu, RijeËi, daje da se piπu pisma kako svojim visokimduænosnicima koji se nalaze u udaljenijim pokrajinama tako i vladarimasusjednih dræava, Ëime je na najbolji naËin ukazao na univerzalni karaktersvoje misije.

O pismima Boæijeg Poslanika, alejhi-s-selam, u nas vrlo malo se pisalo.Uglavnom se o njima usputno govori kada se tretira Poslanikova alejhi-s-selam, diplomatska aktivnost. Tako to Ëine B. Korkut,1 ©. HodæiÊ2 i M.SpahiÊ,3 dok su daleko viπe informacija ponudili prijevodi djela el-Mubarekfurija4 i dr. Hamidullaha.5 Vrijedni su paænje radovi prof. dr.O. NakiËeviÊa6 i A. HukiÊa, Ëiji je rad napisan povodom otkupljivanjaoriginalnog pisma Boæijeg Poslanika - alejhi-s-selam, koje je uputio Heraqlu.7

Na arapskom jeziku, osim klasiËnih izvora o pismima BoæijegPoslanika, alejhi-s-selam, govore takoer: dr. Fàliy Yanòal u radu Raså’ilu-

1 Besim Korkut, Istorija islama: udæbenik islamske vjeronauke za VII razred srednjih πkola, Vakufskadirekcija, Sarajevo, 1935., str. 28.

2 Prof. H. ©aban HodæiÊ, Istorija islamske kulture, Tuzla, (bez godine izdanja), str. 23.

3 Mustafa SpahiÊ, Povijest islama za I i II razred medresa, Gazi Husrev-begova medresa i Rijasetislamske zajednice, Sarajevo, 1995., I, str. 202.

4 Safijjurrahman el-Mubarekfuri, ZapeËaÊeni dæennetski napitak, str. 394.-410.

5 Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: æivot..., Zagreb, 1977., I, str. 255.-259., 265.-271.,285.-291., 309.-315.

6 Prof. dr. Omer NakiËeviÊ, “Korespondencija Vjerovjesnika (s)”, Uvod u hadiske znanosti:Hadis I, Islamski teoloπki fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1986., str. 42.-48.

7 A. HukiÊ, Originalna poslanica Boæijeg Poslanika kupljena za dva i po miliona dolara, GlasnikVIS-a, 1975., br. 7-8., str. 341.-343

264

r-Rasúlu wa kutubuh wa múfadúh ilå õukkåmi-l-Îalíûi-l-‘arabí (Poslanikovapisma i poslanice te njegovi emisari vladarima Arapskog zaljeva), ‘Alí al-Aymadí al-Mayånçí u Makåtibu-r-Rasúl (Poslanikovi administrativni uredi),Ibn Ãúlún u djelu I‘låmu-s-så’ilín ‘an kutub sayyidi-l-mursalín (Upoznavanjeradoznalih sa pismima najodliËnijeg poslanika), te veoma znaËajno djelodr. Muhammada Õamídullåha Maûmú‘a al-waïå’iq as-siyåsiyya li-al-‘ahdian-nabawí wa al-∂ilåfa ar-åπida (Zbornik politiËkih dokumenata izposlaniËkog i perioda prvih halifa) i dr.8

U ovom radu uz opÊe napomene o svim poznatim pismima koje jeuputio Boæiji Poslanik (alejhi’s-selam) nastojat Êemo posebnu paænjuusmjeriti na korespondenciju koju vrπi Boæiji Poslanik, alejhi-s-selam, sakraljem Abesinije.9

Ima sasvim pouzdanih historijskih dokumenata koji nam kazuju daje Boæiji Poslanik, alejhi-s-selam, i prije Hidære vodio korespondencijukako sa svojim sljedbenicima unutar Arabijskog poluotoka tako i savladarima susjednih dræava, meutim, glavna aktivnost na tom planuzapoËela je nakon sklapanja primirja sa idolopoklonicima Mekke naHudejbijji πeste godine po h. HistoriËari biljeæe da je za svoga æivotaBoæji Poslanik, alejhi-s-selam, uputio 44 razliËita pisma a ubrajajuÊi i sveostale pisane dokumente kao πto su razliËiti ugovori, ovlaπÊenja, popisistanovnika Medine, spiskovi dobrovoljaca za vojne pohode i sl., njihovbroj obuhvaÊa 18510 razliËitih dokumenta od kojih je veÊina nastala nakonovog sporazuma.11

Prije nego, πto izloæimo sadræaj pisama koje naizmjeniËno upuÊujuposlijednji Boæiji Poslanik i kralj jedne od susjednih mu dræava nuænoje neπto reÊi i o historijskim deπavanjima koja stoje u pozadini oveprepiske.

8 http://www.arabiancreativity.com/faleh.htm od 28. 8. 2002.

9 Abesinija, danas Etiopija, smjeπtena je na sjeveroistoku Afrike. Povrπina joj je 1.221.900km2, a glavni joj je grad Adis Abeba. Ima preko 27.500.000 stanovnika, od Ëega su: 55% kopti, 35%muslimani, a ostalih 10% su pripadnici lokalnih religija.

10 Neki historiËari, kao πejh Múså az-Zinûån’, su nekolicinu pisama koja govore o istoj temisvrstali u jedno, tako da je po njihovu miπljenju ukupan broj dokumenata 136. (Viπe v.: http://www. alwaha.com/issue4/is04sb16.htm)

11 http://www.alwaha.com/issue4/is04sb16.htm od 28. 8. 2002. O autentiËnosti ovihdokumenata v.: Imtiyåz Aõmad, Dalå’ilu’t-tawïíqi’l-mubakkir li’s-sunna wa’l-õadíï, Dåru-l-bayån li-n-naπr, al-Qåhira, 1990., str. 403.-410.; Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, Madínan Society at the Time of the Prophet,The International Institute of Islamic Thought, Herndon, 1995., str. 131.

265

Historijska pozadinaHistorijska pozadinaHistorijska pozadinaHistorijska pozadinaHistorijska pozadina

U vrijeme kada Muhammed, a.s., javno obznanjuje islam mekanskiidolopoklonici ne biraju sredstva da prekinu njegovu misiju. Tadamuslimani proæivljavaju vrlo teπke trenutke, uznemiravanja, proganjanja,tjelesna maltretiranja, koja Êe nerijetko dovoditi i do najsvirepijih ubistavazbog Ëega Boæiji Poslanik, a.s., preporuËuje nekolicini muslimana, kojinisu imali jaËe zaπtite u Mekki, da se isele. I to ne bilo kuda, Poslanik,alejhi-s-selam, im ne preporuËuje da se sele u Kinu ili Indiju zbog velikeudaljenosti i slabih komunikacija sa Mekkom da se muslimani tamo ne bipotpuno asimilirali i izgubili svoj identitet; ne u Perziju, ni u Bizantiju, izpolitiËkih i vjerskih razloga; niti bilo gdje na Arabijski poluotok, jer bi bilipreblizu i bez jake zaπtite, pa bi ih muπrici vrlo lahko mogli vratiti i nastavitisa torturom koju su nad njima provodili; nego u Abesiniju, jer im jeodgovarala kako iz geografskih, tako i iz politiËkih i vjerskih razloga.12

Tako se u mjesecu redæebu pete godine po poslanstvu Muhammeda,a.s., odn. poËetkom 615. g. po roenju Isa’a, a.s., iselila prva grupamuslimana u Abesiniju. Tu grupu saËinjavalo je 12 muπkaraca i Ëetiriæene. Predvodio ih je Osman bin Affan (‘Uomån b. ‘Affån) sa æenomRukajjom (Ruqayya), kÊerkom Boæijeg Poslanika, alejhi-s-selam.13

Kada se tortura Kurejπija poveÊala, veÊi broj muslimana odluËuje sena odlazak iz Mekke. U toj drugoj grupi muhadæira u Abesiniju bilo je83 muπkarca i 19 æena, koju je predvodio Dæa‘fer bin Ebu Talib (Ûa‘farb. Abí Ãålib).14 »ini se vjerovatnim da je Boæji Poslanik, a. s., veÊ prekoDæa‘fera poslao pismo Negusu,15 kralju Abesinije u kojem ga moli daprihvati muslimane koji su mu doπli i bude ljubazan prema njima.16 SudeÊipo oskudnim historijskim izvorima, kontakata izmeu Muhammeda(alejhi’s-selam) i kralja Abesinije bilo je i prije druge seobe muslimana utu zemlju. To se moæe zakljuËiti i iz dosta prisnog obraÊanja Muhammeda,a.s., veÊ u prvom pismu abisinskom kralju.17

12 O samom prijemu muslimana kod Negusa viπe pogledati u.: http://www.ummah.org.uk/science/letters.htm

13 Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu’l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, Mu’assasatu-r-risåla, al-Kuwayt,1996., I, str. 95.

14 Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu-l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, III, str. 23.

15 Negus (an-naûåπ‘) je titula koju su nosili vladari Abesinije.

16 Ibn Ûar’r aã-Ãabar’, Ta’r’∂u-l-umam wa-l-mulúk, Dåru-l-kutubi-l-‘ilmiyya, Bayrùt, II, str. 294.

17 Viπe v.: Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: æivot, I, str. 242.-244.

266

U vrijeme Boæijeg Poslanika, a.s., Abesinijom upravljaπe vladar kogaÊe arapski izvori imenovati kao Asham bin Ebdæur en-Nedæaπi (A¥∂amab. Abûur, an-Naûåπí).18

Ashama bin Ebdæur, kralj Abesinije, nudi gostoprimstvo pridoπlimmuhadæirima iz Mekke i, uprkos nagovorima izaslanika mekanskihidolopoklonika da vrati te “zabludjele mladiÊe” njihovim porodicama,Negus ostaje ustrajan u odluci da im pruæi gostoprimstvo u njegovojzemlji koliko god æele, πto samo potvruje Poslanikove, alejhi-s-selam,rijeËi da se radi o pravednom vladaru koji im neÊe nasilje uËiniti.

Kada je umro Ubejdullah ibn Dæahπ (‘Ubaydullåh b. Ûaõπ), muæUmmu Habibe (Ummu Habíba), kÊerke Ebu Sufjana (Abú Sufyån), BoæjiPoslanik, a.s., obavjeπtava Negusa da bi æelio za sebe vjenËati Ebu SufjanovukÊerku, naravno ako to bude i njena volja, te da joj u njegovo ime da vjenËanidar i da je poπalje njemu u Medinu. To se dogodilo 6. g. po h. (628. g. poIsa’u, alejhi-s-selam), nekoliko mjeseci prije sporazuma na Hudejbiji.

U muharremu 7. g. po h.,19 prema nekim historijskim izvorima urebi-u-l-evvelu iste godine., a po drugima u zu-l-hidædæetu 6. g. po h.20

Boæji Poslanik, a.s., πalje πest svojih izaslanika πestorici vladara susjednihdræava pozivajuÊi ih u islam. Jedno od tih pisama upuÊeno je Negusu,21

a donosi mu ga Amr ibn Umejje ed-Damri (‘Amr b. ‘Umayya añ-Ñamrí).

VeÊi broj muslimana ostaje u Abesiniji punih petnaest godina sve do 7.g. po hidæri, kada na molbu Boæijeg Poslanika, alejhi-s-selam, kralj Abesinijedaje na raspolaganje dvije lae za prijevoz muhadæira nazad. U to vrijemeBoæji Poslanik, a.s., sa svojim borcima osvaja hajbersku tvravu, a kada je Ëuo zadolazak Dæa‘fera ibn Ebu Taliba i drugih ashaba iz Abesinije, on uzvikuje:Ne znam πta mi je draæe, da li osvojenje Hajbera ili dolazak Dæa‘fera i njegovih.

Koliko je za muslimane znaËio lijep doËek na kojeg su naiπli uNegusovoj domovini i koliko su cijenili vladara, ali i njegovu zemlju

18 O negusu, kralju Abesinije, suvremeniku Boæjeg poslanika, alejhi-s-selam, koji je umro u redæebu9. g. po h., vidi: al-Asqalåní, al-I¥åba fí tamy’zi-¥-¥aõåba, Dåru’l-çayl, Bayrùt, 1992, I, str. 205-206.

19 Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu-l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, I, str. 116.

20 Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, Madínan Society at the Time of the Prophet, str. 127.

21 Po ovom pitanju postoji velika dilema meu historiËarima. Jedni smatraju da je Neguskojem je upuÊeno pismo sedme godine po h. isti onaj koji je vodio razgovor sa Dæa‘ferom bin EbuTalibom i kojem je Boæji poslanik, a.s., klanjao dæenazu; meutim drugi dræe da se radi o sasvimdrugoj osobi koja je preuzela prijesto od Ashame i koja nikada nije primila islam. U svakom sluËajutreÊe pismo koje Êe, takoer, biti navedeno upuÊeno je ovom drugom vladaru. Viπe pogledati u.:Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu-l-ma‘åd fí hådy ∂ayri-l-‘ibåd, I, str. 116.-117.

267

dovoljno govori podatak da nikada kasnije, bez obzira koliko bili vojnosnaæni, muslimani nisu napadali Abesiniju iz poπtovanja prema njihovuvladaru, savremeniku Boæijeg Poslanika a.s. Oni su osvajali velike zemljepoput Perzije, ali nisu dirali granice Abesinije.22

Sadræaj pisamaSadræaj pisamaSadræaj pisamaSadræaj pisamaSadræaj pisama

U literaturi se navode tri pisma, u velikoj mjeri razliËitog sadræaja,koje je Boæji Poslanik, a. s., uputio kralju Abesinije.

Prva dva koja Êemo navesti uputio je Ashami bin Ebdæuru, koji Êe umeuvremenu Ëak primiti islam, a poslijednje je upuÊeno neimenovanomkralju Abesinije, koji Êe naslijediti Ashamu.23

Treba napomenuti da arapsko pismo ovih dokumenata nema taËakaza razlikovanje slova bå, tå, ïå, niti ûím, ∂å i ñå te su razumljiva njihovarazliËita Ëitanja od strane nekih poznatih historiËara.

Boæji Poslanik (alejhi’s-selam) najvjerovatnije veÊ sa Dæa‘ferom ibnuEbi Talibom πalje pismo kralju Abesinije u kojem ga prije svega pozivada prihvati islam ukazujuÊi na islamsko poimanje Isa’a, alejhi-s-selam, azatim mu daje na znanje da mu dolaze njegov (Poslanikov, alejhi-s-selam,amidæiÊ i grupa muslimana te da ih lijepo primi. U pismu se, tako, kaæe:

Prvo Poslanikovo pismo NegusuPrvo Poslanikovo pismo NegusuPrvo Poslanikovo pismo NegusuPrvo Poslanikovo pismo NegusuPrvo Poslanikovo pismo Negusuبسم الله الرحمن الرحيم

من محمد رسول الله الى النجاشي االصحمة، ملك احلبشةسالم عليك،

فاني احمد اليك الله امللك القدوس املؤمن املهيمن، و اشهد ان عيسى روح الله و كلمته القاها الى مرمي البتول الطاهرةالطيبة احلصينة فحملت بعيسى فخلقه من روحه و نفخه كما خلق ادم بيده و نفخه.

و اني ادعوك الى الله وحده ال شريك له واملواالة على طاعته و ان تتبعنى فتؤمن بى و بالذي جاني فاني رسول الله.و قد بعثت اليك ابن عمي جعفرا و معه نفرا من املسلمني فاذا جاؤوك فاقرهم و دع التجبر فاني ادعوك و جنودك الى

الله عز و جل و قد بلغت و نصحت فاقبلوا نصيحتي.والسالم على من اتبع الهدى

رسولاللهمحمد

22 Ipak, neki historiËari smatraju da je bilo i takvih pokuπaja pa navode i sluËaj ‘Umara bin al-Îaããåba koji je, navodno, 20. g. po h. poveo pomorsku bitku protiv Abesinije.

23 Ibn Ãúlún, I‘alåmu-s-så’ilín ‘an kutub sayyidi-l-mursalin, Mu’assasatu-r-risåla, Bayrút, 1987.,str. 57.-58.

268

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Od Muhammeda, Boæjeg poslanika negusu Ashami, kralju Abesinije

Mir s tobom!

Hvalim ti, doista, Allaha, Vladara, Svetog, Koji podaruje sigurnost i Kojinad svim bdi.

SvjedoËim da je Isa duh Boæiji i rijeË Njegova koju je djevici Merjemi,Ëistoj, krjeposnoj i nedodirljivoj dostavio, koja je zanijela Isa’a koga je Onstvorio iz duha Svoga i daha Svoga, kao πto je stvorio Adema rukom Svojom idahom Svojim.

Pozivam te, doista, Allahu, Jedinom, Koji druga nema, istrajnosti upokornosti Njemu te da mene poËneπ slijediti, ta-, vjeruovaÊeπ u mene (meni) iu ono πto mi je dostavËjeno mjer ja sam, zbilja, Boæji Poslanik.

©aljem ti svoga amidæiÊa Dæa‘fera sa grupom muslimana. Kada ti douprimi ih, ne budi ohol. Pozivam tebe i tvoje ljude Allahu, dæelle πanuhu. JasaopÊih i posavjetovah, pa prihvatite moj savjet.

Neka je mir s onim koji slijedi uputu!

Muhammed, Boæiji poslanik

Odgovor Negusa na Poslanikovo prvo pismoOdgovor Negusa na Poslanikovo prvo pismoOdgovor Negusa na Poslanikovo prvo pismoOdgovor Negusa na Poslanikovo prvo pismoOdgovor Negusa na Poslanikovo prvo pismo

بسم الله الرحمن الرحيمالى محمد رسول الله من اصحمة النجاشي

الله الذى ال اله اال هو، الذى هداني الى االسالم.سالم عليك يا نبي الله من الله و رحمة الله و بركاته، فو رب السماء واالرض ان عيسى ال يزيد على مااما بعد، فقد اتاني كتابك يا رسول الله فيما ذكرت من امر عيسى،

ابن عمك و اصحابه.و انه كما ذكرت و لقد عرفنا ما بعثت به الينا و لقد قرينا قلت ثفروقا و اشهد انك رسول الله صادقا مصدقا و قد بايعتك و بايعت ابن عمك و اسلمت على يديه لله رب العاملني.

و ان شئت ان آتيك يا رسول الله، فعلت فاني اشهد انو بعثت اليك بابني ارها بن االصحمة فاني ال املك اال نفسي، ما تقوله حق

24والسالم عليك يا رسول الله

Kada je dobio pismo od Boæijeg Poslanika, alejhi-s-selam, Ashamaπalje sljedeÊi odgovor:

24 Tekst pisma preuzet je iz djela Ibn Túlúna: I‘låmu-s-så’ilín ‘an kutub sayyidi-l-mursalín, str.54.-56. Takoer se navodi u: aã-Ãabarí, Ta’rí∂u-l-umam wa-l-mulúk, I, str. 1569.

269


Muhammedu, Allahovu poslaniku od Ashame, negusa

Mir Allahov, milost i blagoslov Njegovi neka su s tobom, vjerovjesniËeAllahov-Allaha, osim Koga drugog boga nema, i Koji me je uputio u islam.

Primio sam tvoje pismo, Allahov poslaniËe, u kojem spominjeπ pitanje Isa’a.Tako mi Gospodara neba i Zemlje, Isa nije ni za dlaku viπe od onoga πto sirekao. On je onakav kako si rekao, i mi smo veÊ upoznati s onim s Ëime siposlan; ugostili smo tvoga amidæiÊa i njegove saputnike.

SvjedoËim da si Allahov poslanik, istiniti i pouzdani. VeÊ sam dao prisegu,tebi i tvome amidæiÊu, i pred njim sam prihvatio islam/punu predanost Allahu,Gospodaru svjetova.

©aljem ti svoga sina Erha bin el-Ashama,25 a ja imam vlast samo nadsobom; ako hoÊeπ da ti doem, Allahov PoslaniËe, uËinit Êu to, jer ja svjedoËimda je ono πto ti govoriπ istina.

Mir neka je s tobom, Allahov PoslaniËe.

Drugo Poslanikovo pismo NegusuDrugo Poslanikovo pismo NegusuDrugo Poslanikovo pismo NegusuDrugo Poslanikovo pismo NegusuDrugo Poslanikovo pismo Negusu

Jedan od poznatih historiËara i hadiskih autoriteta ez-Zejle‘i (az-Zayla‘í), kao i mnogi drugi historiËari, meu kojima i savremeni istraæivaËHamidullah, navode da je Boæiji Poslanik (alejhi-s-selam) preko Amraibn Umejje ed-Damrija uputio kralju Abesinije pismo neπto drugaËijegsadræaja. Ne zna se posigurno da li je to bilo 7. g. po H. kada je BoæijiPoslanik, alejhi-s-selam, poslao emisare i petorici drugih susjednih vladaraili je to bilo ranije. Ovo drugo miπljenje je prihvatljivije. Evo prijevodagornjeg pisma Allahova Poslanika:

بسم الله الرحمن الرحيممن محمد رسول الله الى النجاشي ملك احلبشة

سلم انتفاني احمد اليك الله ال اله اال هو امللك القدوس السالم املؤمن املهيمن،

الطيبة احلصينة فحملت به فخلقه من زوحه و نفخهو اشهد ان عيسى ابن مرمي روح الله و كلمته القاها الى مرمي البتول كما خلق ادم بيده!

25 U historijskim djelima se navodi da je njegov sin sa joπ πezdesetak putnika uistinu krenuobrodom ka Boæijem Poslaniku, meutim kada su izaπli na puËinu, doæivjeli su brodolom i svi su seutopili. Prema drugim podacima jedan Negusov sin je uspio æiv i zdrav preÊi more i u Mekki sezbratimio sa Alijom bin Ebu Talibom. (Muhammed Hamidullah, Muhammed, a.s.: æivot, I, str. 249.)

270

و ان تتبعني و تؤمن بالذي جاء ني فاني رسول الله و انيو اني ادعوك الى الله وحده ال شريك له واملواالة على طاعته، و جنودك الى الله عز و جل و قد بلغت و نصحت فاقبلوا نصيحتي.ادعوك

26والسال م على من اتبع الهدى.

اللهرسولمحمد


Od Muhammeda, Boæijeg poslanika Negusu kralju Abesinije

Spaπen neka si!

Hvalim ti, doista, Allaha, osim Koga nema drugog boga, Vladara, Svetog,Koji podaruje mir i sigurnost i Koji nad svim bdi.

SvjedoËim da je Isa, sin Merjemin, duh Boæji i rijeË Njegova koju je djeviciMerjemi, Ëednoj i nedodirljivoj darovao; zanijela ga je, a Allah ga stvori odduha Svoga i daha Svoga, kao πto je stvorio i Adema rukom Svojom.

Pozivam te, doista, Allahu, Jedinom, Koji nema druga, te istrajnosti upokornosti Njemu i da me slijediπ, da uzvjerujeπ u ono πto mi jedostavljeno, jerja sam, zbilja, Allahov poslanik. Pozivam tebe i tvoj narod Allahu (dæelleπanuhu). Ja priopÊih i posavjetovah, pa prihvatite savjet moj!

Neka je mir s onim koji slijedi uputu!

Muhammed, Boæji poslanik

Original ovog pisma je saËuvan sve do naπih dana. O njemu su,izmeu ostalih, govorili: engleski orijentalista Dunlop,27 Ekrem Dija-u-l-Umeri,28 te Muhammed Hamidullah.29 Faksimil pisma zajedno s nekolikodrugih pisama Poslanikovi prezentiran je Ëak i na internetu.30 Izvornik

26 http://www.al-shia.com/html/ara/books/behar/behar20/a40.html. Ista verzija pisma senavodi u: Ibn Ûarír aã-Ãabarí, Ta’rí∂u-l-umam wa-l-mulúk, II, str. 132., Ibn S’ad, aã-Ãabaqåtu-l-kubrå,

III, str. 15.

27 D. M. Dunlop, “Another Prophetic Letter”, Journal of the Royal Asiatic Society, London,januar 1940., str. 54.-60.

28 Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, Madínan Society at the Time of the Prophet, str. 132.

29 Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.: æivot, I, str. 255.; Muhammed Hamidullah, Hz.Peygamber’in alti orijinal diplomatik mektubu, Beyan Yayinlari, Istanbul, 1990, str. 103.-110.

30 V.: http://www.khayma.com/fahad1390/din/sirh/4.htm od 28. 8. 2002. Po nekimpodacima, istina, ne baπ autentiËnim, egipatska vlada je doπla u posjed ovih pisama i na ovaj naËinih uËinila dostupnim πiroj javnosti.

271

pisma pisan je na pergamentudimenzija 23x33 cm, mastiloje smee, a nakon 17 redakateksta nalazi se kruæni otisakpeËata (koji se, naæalost, nevidi na prikazanomfaksimilu).

PrimjeÊuje se da tekstpredoËenog pisma neodgovora u potpunosti ranijenavedenom, ali se na timmjestima slaæe sa drugimpismima koja je Boæjiposlanik, alejhi-s-selam,uputio Negusu, iz Ëega semoæe pretpotstaviti da je topropust prenosilaca koji susaopÊavali sadræaje pisama.31

31 Tekst predoËenog faksimila glasi:

بسم الله الرحمن الرحيم،من محمد رسول الله الر النجاشي، عظيم احلبشة،

سالم على من اتبع الهدى، اما بعد فاني احمدك الله الذي ال اله االهو، امللك القدوس السالم املؤمن املهيمن و اشهد ان عيسى بن مرمي روح الله و كلمته القاها الىمرمي البتول الطيبة احلصينة فحملت بعيسى من روحه و نفخه ، كما خاق آدم بيده و اني ادعوك الى الله وحده ال شريك له واملواالة على طاعته و ان تتبعني و تؤمن بالذي

غت و نصحت فاقبلوا نصيحتي و السالم علي من اتبع الهدى.ّ و قد بلّ و جلّجاءني فاني رسول الله و اني ادعوك و جنودك الى الله عز

Sl. 1.: Originalni primjerak drugog pismakoga je Muhammed, alejhi-s-selam, poslao Negusu

Odgovor Negusa na drugo Poslanikovo pismoOdgovor Negusa na drugo Poslanikovo pismoOdgovor Negusa na drugo Poslanikovo pismoOdgovor Negusa na drugo Poslanikovo pismoOdgovor Negusa na drugo Poslanikovo pismo

Vladari susjednih dræava razliËito su reagirali na pisma u kojima ihBoæji Poslanik, alejhi-s-selam, pozivao da prime islam. Neke od njihnjihova oholost i inat bijahu sprjeËavali da Ëuju glas istine, pa ne samoda nisu naπli za shodno da ljubazno odbiju poziv koji im je uputioMuhammed, alejhi-s-selam, da prime islam, nego su na vrlo ruæan naËin

272

pogazili uobiËajena pravila u diplomatskom ophoenju cijepajuÊi pismoi vrijeajuÊi izaslanika Allahova Poslanika, alejhi-s-selam. Tako je uËinioKisra Perviz, kralj Perzije, koji je pocijepao pismo upuÊeno po es-Sehmi-ju (‘Abdullåh bin Õu‘afå as-Sahmí).

Drugi iz razliËitih razloga nisu bili spremni prihvatiti islam, ali susrdaËno primali emisare, ljubazno odbili Muhammedov, alejhi-s-selam,poziv i poslali mu raznovrsne poklone, kao πto su uËinili Muqawqis iHeraqle.

Jedini vladar, uz el-Munzira ibn Savau (al-Munùira b. Såwå), kraljaBahrejna, koji je prihvatio poziv da primi islam i poprati svoj pristanakrazliËitim poklonima bio je kralj Abesinije.

Kada mu je ed-Damri predoËio i proËitao pism Negus je pismo uzeo,stavio ga na lice, spustio se sa prijestolja na zemlju i pred Dæa‘fer ibnTalibom i ostalim prisutnim primio islam. Tom prilikom je, izmeuostalog, rekao: “Da mogu da mu (Allahovom Poslaniku, alejhi- s-selam)odem, otiπao bih mu.”32

Dolazak muslimana koji su izabrali Abesiniju za svoje skloniπte,razgovor sa njima o principima islama i islamskom gledanju na Isa’aalejhi-s-selam, sluπanje Boæijih rijeËi koje mu je uËio Dæa‘fer, a potompismo Boæijeg Poslanika, alejhi-s-selam, ponukalo je Ashamu, negusaAbesinije da primi islam. O autentiËnosti podatka da je Ashama, kraljAbesinije, primio islam, izmeu ostalog, svjedoËe vjerodostojni hadisikoji se navode u najpoznatijim hadiskim zbirkama u kojima se kaæe da jeBoæiji Poslanik, alejhi-s-selam, obznanio smrt Negusovu na sam taj dan,da je sa vjernicima izaπao na musallu, poredao ih u safove i obaviodæenaza-namaz u odsutnosti donoseÊi Ëetiri tekbira.33 El-Vakidi (al-Wåqidí) biljeæi da je Ashama, kralj Abesinije, umro 9. g. po H., nakonπto se Boæiji Poslanik, alejhi-s-selam, vratio sa pohoda na Tebuk, iakoima miπljenja da se to desilo prije osvojenja Mekke 8. h.g. odn. 630. g.

32 Ôïafiyyu-r-Raõmån al-Mubårakfúr’, ar-Raú’qu-l-ma∂tüm, Dåru-s-salåm, ar-Riyåè, 1994., str.352.; Ibn Qayyim al-Ûawziyya, Zådu’l-ma‘åd fí hady ∂ayri’l-‘ibåd, III, str. 24.

33 al-Bu∂årí, Ôaõíõ, “al-ûanå’iz”, 1333., Muslim, Ôaõíõ, “al-Çanå’iz”, br. 1580., at-Tirmid’,Sunan, “al-ûanå’iz”, br. 943., an-Naså’í, Sunan, “al-ûanå’iz”, br. 1881., Abú Dåwúd, Sunan, “al-ûanå’iz”,br. 2789., Ibn Måûûa, Sunan, “Må ûå’a fi’l-ûanå’iz”, br. 1523., Aõmad, Musnad, “Båq’ musnadi’l-muka¥¥irín”, br. 14090., Målik, Muwaããa’, “al-ûanå’iz”, br. 476. O Negusovom prihvaÊanju islamatakoer vidi.: Maõmúd ©ít Õaããåb, “Islåmu-n-Naûåπí“, Kitåbu’l-mu’tamari’l-‘ålamiyyi-r-råbi‘i li’s-sírawa-s-sunnati-n-nabawiyya wa’l-mu’tamaru-l-‘åπir li maûma‘i-l-buõúïi’l-islåmiyya, al-Qåhira, 1985., I,str. 169.-189.

273

Na drugo pismo Boæijeg poslanika, alejhi-s-selam, Negus je poslaosljedeÊi odgovor:

الى محمد صلى الله عليه و سلم من النجاشي اصحمة،سالم عليك يا رسول الله من الله و رحمة الله و بركاته،ارسلتمن اصحابك املهاجرين من مكة الى بالدي، و ها انا اما بعد فقد ارسلت اليك يا رسول الله من كان عندي

ما تقوله حق.شئت ان آتيك بنفسي، فعلت يا رسول الله، فاني اشهد ان ابني ارها فى ستني رجال من اهل احلبشة، و ان 34والسال عليك يا رسول الله و رحمة الله وبركاته

Muhammedu, Allah ga blagoslovio i spasio, od negusa Ashame

Neka je mir Boæiji, milost i blagoslov s tobom, Boæiji poslaniËe

Poslao sam ti, Boæji poslaniËe, sve tvoje ashabe koji su iz Mekke doπli umoju zemlju. Evo, πaljem ti svoga sina Erha sa 60 Abesinaca, a ako æeliπ da tii sam doem, uËinit Êu to, Boæiji PoslaniËe, jer ja doista svjedoËim da je istinaono πto govoriπ.

Neka je mir Boæiji, milost i blagoslov s tobom, Boæiji PoslaniËe!

Jasno je uoËljivo da su ova dva Poslanikova, alejhi-s-selam, pismaNegusu skoro identiËna osim njihova posljednjeg dijela. To je bilorazlogom da su ih pojedini, historiËari zamjenjivali, pa su isticali da jeBoæji poslanik alejhi-s-selam, 6. g. po h. pisao Negusu da primigostoljubivo Dæa‘fera i ostale njegove ashabe, iako su oni veÊ petnaestakgodina slobodno, bez uznemiravanja æivjeli u njegovoj kraljevini. I dalje,meutim, ostaje nejasno zaπto ga Boæiji poslanik, alejhi-s-selam, i udrugom pismu, iako mu je Negus jasno stavio do znanja da prihvaÊaislam, poziva da uzvjeruje Allaha, dæelle πanuhu. Da li je Negus nakonprvog pisma moæda samo tajno primio islam i to saopÊio jedino Boæjemposlaniku, alejhi-s-selam, a zatajio svojoj sviti, sveπtenstvu i narodu jer jekrπÊanstvo bilo veoma raπireno i duboko ukorijenjeno u srcima njegovihpodanika? Ili je, ipak, u pitanju autentiËnost tih pisama pa se radi, samoo jednom pismu koje se u dvije razliËite verzije navodi u literaturi, ili,pak, o dva pisma Ëiji su sadræaji ispremetani?!

©ta je od ovoga taËno nismo mogli precizno utvrditi, ali je sasvimsigurno da je ovo drugo pismo Negus poslao po Amru bin Umejjeu ed-Damriju i Dæa‘feru bin Ebu Talibu Boæijem Poslaniku, alejhi-s-selam.

34 Tekst ovog pisma preuzet je iz djela Muhammada Hamidullåha Maûmú‘atu-l-waïå’iqi-s-siyåsiyya li-l-‘ahdi-n-nabawí wa-l-∂ilåfati-r-råπida, str. 79.

274

Uputio ih je zajedno sa ostalim muhadæirima u dva broda i stigli su uMedinu kada je Boæiji Poslanik, alejhi-s-selam, bio na Hajberu.35

TreÊe Poslanikovo pismo kralju AbesinijeTreÊe Poslanikovo pismo kralju AbesinijeTreÊe Poslanikovo pismo kralju AbesinijeTreÊe Poslanikovo pismo kralju AbesinijeTreÊe Poslanikovo pismo kralju Abesinije

U literaturi se navodi i treÊe pismo koje Boæiji poslanik, alejhi-s-selam, piπe kralju Abesinije. Meutim, po miπljenju velikog brojahistoriËara ono nije upuÊeno Ashami, nego drugoj osobi, njegovunasljedniku, πto potvruje i sami ton pisma kojim se Poslanik, alejhi-s-selam, obraÊa kralju Abesinije:

هذا كتاب من محمدالنبي الى النجاشي االصحم، عظيم احلبشة،ه و رسولهّسال م على من اتبع الهدي و آمن بالل

خذ صاحبة و ال ولدا،ّو اشهد ان ال اله اال الله وحده ال شريك له، لم يتو ان محمدا عبده و رسوله.

و ادعوك بدعاية االسالم، فاني انا رسوله فاسلم تسلم {قل يا اهل الكتاب تعالوا الى كلمة سواء بيننا و بينكم، اال نعبد فان ابيت36وا فقولوا اشهدوا بانا مسلمون}.ّخذ بعضنا بعضا اربابا من دون الله، فان تولّاال الله و ال نشرك به شيئا و ال يت37ك.فان عليك اثم النصاري من قوم

اللهرسولمحمد

Ovo je pismo od Muhammeda, vjerovjesnika, negusu, el-Ashami,38

velikodostojniku Abesinije.

Neka je mir s onim koji slijedi uputu, vjeruje u Allaha i Njegova Poslanika.

SvjedoËim da nema boga sem Allaha, Jedinog, Koji druga nema, Koji nijesebi ni dijete, ni drug uzeo, te da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.

Pozivam te u islam, jer ja sam poslanik Njegov. Primi islam - bit Êeπ spaπen.“Ti reci: ‘O sljedbenici Knjige! Hodite k RijeËi jednakoj i nama i vama: da

35 Ôafiyyu-r-Raõmån al-Mubårakfúr’, ar-Raõíqu-l-ma∂túm, str. 352.

36 Qur’an, Àlu ‘Imrån, 64. HistoriËare zbunjuje Ëinjenica da se ovaj ajet koji je objavljen 9. g.po H. u povodu dolaska delegacije krπÊana iz Nedærana spominje u ovom pismu koje je Resulullah,a.s., poslao 7. g. po h. Meutim, nema vjerodostojne predaje koja pi potvrdila da je ovaj ajet objavljenpovodom dolaska delegacije krπÊana 9. g. po H., a ne ranije. (Akram Ãiyå’ al-‘Umar’, MadínanSociety at the Time of the Prophet, str. 129.)

37 Ôafiyyu-r-Raõmån al-Mubårakfúr’, ar-Raõíqu-l-ma∂túm, str. 351.

38 Ime Ashama koje se ovdje pojavljuje je zasigurno greπka, odn. dodatak prenosioca koji jeizvjeπtavao o tome, jer sam nije znao da se radi o dvojici vladara Abesinije.

275

nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ravnim ne Ëinimo, i da jednidruge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo!’ Pa, ako se okrenu, vi recite:‘Svjedoci budite da smo mi muslimani, Allahu predani”. A ako odbijeπ, tasnosiπ grijehe krπÊana svoga naroda.

Muhammed, Boæiji poslanik

Po mnogim historiËarima ovo pismo, kao πto smo rekli, nije upuÊenoAshami bin Ebdæuru, koji je prihvatio muslimane iz Mekke i veÊ primioislam, nego njegovu nasljedniku, koji niti je odgovorio na pismo Boæijemposlaniku, alejhi-s-selam, niti je primio islam. Najbolji argument za ovutvrdnju jeste Ëinjenica da je poptuno neprihvatljivo da Boæiji poslanik,alejhi-s-selam, u ovom pismu traæi od Negusa da prihvati islam i da muËak skreÊe paænju ako to ne uËini da time preuzima grijeh i svih svojihpodanika koji ga u tome slijede, nakon πto ga je ovaj veÊ u dva navrataizvijestio da je sa radoπÊu prihvatio islam.

Ovo pismo je, s obzirom da je skoro iste sadræine, najvjerovatnijeupuÊeno u isto vrijeme kada i pisma ostalim vladarima.39

Iz sadræaja pisama, ali i iz same njihove forme, moæemo izvuÊi sljedeÊezakljuËke:

- Sva pisma Boæijeg poslanika, alejhi-s-selam, poËinju Bismillom, azavrπavaju peËatom Boæijeg Poslanika, alejhi-s-selam, na kojem jeugravirano: Muhammedun resulullah, na naËin da je rijeË Allah bila navrhu, poslije koje je bila rijeË Resul, a zatim Muhammed;

- Pisma Boæijeg poslanika, alejhi-s-selam, su veoma kratka, uz Bismillui selam tu se nalazi joπ samo poziv da se primi islam vrlo Ëesto popraÊenkur’anskim ajetom, koji govori o tome. Ez-Zuhri (az-Zuhrí) Êe Ëak reÊida je πest pisama koje je Boæji poslanik, alejhi-s-selam, poslao susjednimvladarima bilo potpuno identiËnoga teksta;40

- Kada se obraÊa nemuslimanima, Boæiji poslanik, alejhi -s-selam,svoj pozdrav izraæava rijeËima: as-salåmu ‘alå meni- -t-taba‘a-l-hudå (Spas imir onom koji uputu slijedi), a kada se obraÊa muslimanima, onda toËini rijeËima as-salåmu ‘alayk(um) (Spas i mir na tebe/vas). Ove poslijednjerijeËi su upuÊene i negusu, Ashami ibn Ebdæuru;

39 http://www.ummah.org.uk/science/letters.htm od 28. 8. 2002.

40 http://islamweb.net/pls/iweb/LIBRARY.SHOWSEARCH?VID=AAAGE6AAKAAABjJAAC&word = النجاشي od 28. 8. 2002.

276

- Glavni dio pisma, uostalom, i osnovni razlog zbog koga Poslanik,alejhi-s-selam, πalje pismo, Ëini poziv u islam, odbacivanje mnogoboπtvai drugih svjetonazora i slijeenje jedinog ispravnog puta;

- Pisma koja πalje Boæiji poslanik, alejhi-s-selam, vladarima susjednihdræava na najbolji naËin govore o univerzalnom karakteru islama, ineodræivosti tvrdnji pojedinih orijentalista da o univerzalnosti islamaMuhammed, alejhi-s-selam, nikada nije razmiπljao. Islam se niukomsluËaju ne moæe svoditi samo na Arape, niti samo na sedmo stoljeÊe poIsau, alejhi-s-selam, nego je vjera koja se obznanjuje i koju prihvaÊaju sviljudi, na svim prostorima i u svim vremenima o Ëemu govore i sljjedeÊiajeti:

41ل الفرقان على عبده ليكون للعاملني نذيراّتبارك الذى نز

Neka je uzviπen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovimabio opomena…

42 اكثر الناس ال يعلمون.ّو ما ارسلناك اال كافة للناس بشيرا و نذيرا و لكن

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiπ i da opominjeπ,ali veÊina ljudi ne znaju…

43قل ياايهاالناس اني رسول الله اليكم جميعا...

Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik… i mnogi drugi ajeti;

- Ovi kur’anski ajeti sasvim jasno ukazuju na neispravnost teorije dase poslaniËka misija izdigla sa lokalnog na internacionalni nivo prateÊiπirenje svog politiËkog utjecaja. Univerzalni karakter islama bio jeustanovljen joπ dok su muslimani bili tlaËeni u Mekki i dok su trpilinajgora muËenja i kaænjavanja;

- Prva dva pisma koja Boæiji Poslanik, alejhi-s-selam, upuÊuje negusuAshami u velikoj mjeri se razlikuje od pisama koje upuÊuje drugimvladarima, pa i od treÊeg pisma koje je upuÊeno drugom kralju Abesinije.U njima nema sluæbenog tona, nema podsjeÊanja na veliku odgovornostako se islam ne prihvati, a kamoli da Poslanik, alejhi-s-selam, prijetikaznom. U pismu, npr. Heraqlu upuÊuje se poziv da primi islam. UsluËaju da ga odbije, on preuzima odgovornost za sebe i sve svojesljedbenike kojima nije omoguÊio da prime islam. U pismu Negusu blago

41 Kur’an, El-Furkan, 1.

42 Kur’an, Sebe’, 28.

43 Kur’an, El-A‘råf, 158.

277

se sugerira da prihvati Poslanikove savjete. Tu se nalazi odreena vrstaËak naklonosti, ljubaznosti i njeænosti;

- Iz ovog i drugih pisama koje Boæiji Poslanik, a.s., upuÊuje stranimvladarima pozivajuÊi ih u islam ispoljeno je jako nastojanje Muhammeda,alejhi-s-selam, da obznani islam svima. On s osnovnim principimaupoznaje vladare Ëija je duænost da tu vijest o pojavi novog Boæijegposlanika, koji poziva u islam prenesu svojim podanicima;44

- Boæijeg poslanika, alejhi-s-selam, nimalo ne sputava jaka politiËka,ekonomska i vojna moÊ Perzije i Bizantije. On njihovim vladarima naisti naËin kao i vladarima drugih susjednih dræava vrlo hrabro i ubjedljivopredoËava potrebu da promijene svoj æivotni svjetonazor i da prihvateislam;

- Poslanik, alejhi-s-selam, potpuno zanemaruje kolonizatorskeaspiracije Bizantije i Perzije prema nekim dijelovima Arabijskogpoluotoka pa se direktno obraÊa njihovim upraviteljima: el-Gassaniju(al-Õåriï ibn Abí ©amir al-Gassåní), namjesniku Damaska; Muqawqisu,namjesniku Egipta; Bazanu (Båèån), perzijskom namjesniku Jemena,aludirajuÊi time da poziv u islam svi izravno trebaju Ëuti, bez obzira natrenutnu politiËku situaciju na tom prostoru;

- Sugestija ashaba Boæijem poslaniku, a. s., o korespondenciji i ouobiËajenosti peËaÊenja pisma te Poslanikovo prihvaÊanje te sugestije, inaredba da mu se izradi peËat od srebra, ukazuje na fleksibilnost islamakoji uvaæava tradicije i obiËaje drugih kultura i religija, ako se oni nekose sa islamskim uËenjem;

- Boæiji poslanik, alejhi-s-selam, obraÊa se vladarima oslovljavajuÊi ihnjihovim titulama i priznajuÊi njihove pozicije, potvrujuÊi da Êe im i kadaprime islam, vlast ostati, Ëime im stavlja do znanja da on ne traæi vlast;

- U nekim pismima Boæiji poslanik, a.s., govoreÊi o osnovama islama,govori o obavezi zekata, ali istiËe da sredstva koja se na taj naËin prikupenisu dozvoljena ni njemu, ni njegovoj porodici, nego da se od imuÊnihdijele siromaπnima i onima kojima je taj imetak potreban, Ëime jasnodaje do znanja da on ne traæi imetak;

- Svakom vladaru se obraÊa shodno njegovim uvjerenjima. Ako jevladar krπÊanin, Poslanik, a.s., istiËe postojanje Ëvrste veze izmeu tzv.

44 http://www.alazhr.org/Mafaheem/Default.asp?Lang=a&ViewNo=&Action=View&Doc=Doc1&n=170&StartFrom=165&Total=14

278

nebeskih, objavljenih vjera, a ako ispovjeda neku drugu vjeru, ondaukazuje na nuænost povratka ËovjeËanstva oboæavanju samo jednog Bogai napuπtanju svega drugog;

- Sasvim je uoËljiva precizna uravnoteæenost unutar teksta svakogpisma glede ulijevanja nade u spas na oba svijeta, ako se poziv u islamprihvati, i ukazivanja na loπe posljedice, ako se on ipak odbije, npr. أســـلــــم;!Primi islam - bit Êeπ spaπen تسلم

- Boæji poslanik, a.s., kada govori o Isa’u, a.s., spominje i Adema, a.s., æeleÊi reÊi da apsolutno nije validan argument da to πto je Isa, a. s.,roen bez oca da je, ne‘úzu billah, Boæiji sin, jer je i Adem, a. s., roenbez oca (i bez majke) i niko ga ne smatra sinom Boæijim;

- U pismima se obznanjuje da konaËnica pripada islamu, objavljujese sloboda Ëovjeka i negira njegovo izrabljivanje, i sl. …

Premda prepisku Boæijeg Poslanika, a. s., sa negusom Abesinije pratebrojne nejasnoÊe, od samog broja pisama, njihova sadræaja, datuma slanjaipak je sasvim jasno da je ta prepiska zbilja voena, πto govori ouniverzalnosti islama, potom da se Boæiji Poslanik, a. s., sasvim drugaËijeophodio prema Ashami ibn Ebdæuru u odnosu na vladare drugihsusjednih dræava poznajuÊi njegovu praviËnost i istinoljubivost, te da jeAshama na veoma uljudno i prijazno obraÊanje Boæijeg Poslanika, alejhi-s-selam, a kao rezultat osobnog ubjeenja, odgovorio najplemenitijimpostupkom - prihvaÊanjem islama.

Correspondence between Prophet Muhammed (peaceCorrespondence between Prophet Muhammed (peaceCorrespondence between Prophet Muhammed (peaceCorrespondence between Prophet Muhammed (peaceCorrespondence between Prophet Muhammed (peacebe upon him) and Kingdom of Abyssiniabe upon him) and Kingdom of Abyssiniabe upon him) and Kingdom of Abyssiniabe upon him) and Kingdom of Abyssiniabe upon him) and Kingdom of Abyssinia

Allah (s.w.t.) in many places in the Qur’an has mentioned that HisProphet (p.b.u.h.) did not use letters (he is ummiyy) even though, ProphetMuhammed (p.b.u.h) felt the importance of the written word and thewritten communication. He was sending letters to his high-ranking offi-cials in far away districts, as well as to the rulers of the neighbouringcountries.

There are reliable historical documents, which report about Proph-et’s (p.b.u.h.) letters, sent before Hijra. But the main activity in thisrespect started after signing the peace accord with the idolaters of Mecca

279

on Hudaybiya six years after Hijra. Historians have recorded that dur-ing the lifetime of Prophet Muhammed (p.b.u.h) he has sent 44 differ-ent letters. If we count all the other written documents its number comesto 185.

Sources say that Prophet Muhammed had sent three different let-ters to the King of Abyssinia.

From content of the letter we can see the following:

- Prophet’s letter started with invocation ‘Bismillah’ and ended withstamp of the Messanger on which it was inscribed ‘MuhammadRasulullah’;

- Letters were short, with ‘Bismillah’ greetings and only the call toaccept Islam, very often that call being followed by a Qur’anic ayah.

- Letters, which Prophet Muhammed sent to the rulers of the neigh-bouring countries, in the best way, talks about the universal characteris-tics of Islam.

- Prophet Muhammed (p.b.u.h.) was not afraid of strong political,economical and millitary power of Persia and Byzantium. To their rul-ers as well as to the rulers of other neighboring countries the Prophet(p.b.u.h.), in a very brave and convincing way, presented the need forthe change of their way of life and need to accept Islam.

- The companions of the Prophet Muhammad suggested to himthat he needs to stamp on letters. Acceptance of that shows flexibility ofIslam, respects of other traditions and custom and respects of othercultures and religions if those are not against Islamic teachings.

- When Prophet Muhammed talks about Isa (a.s.), who was bornwithout father, he mentioned that Adem (a.s.) was also born withoutfather (and mother) too. He emphasized that fact and the fact that no-body calls Adem (a.s.) as a Son of God.

According to available sources it is clear that Prophet Muhammed(p.b.u.h) had correspondence with the ruler of Abyssinie, even thoughthere is mystery about the number of letters, their contents, and datesof sending. Besides, sources show that the Prophet Muhammad haddifferent treatment of Ashami ibni Ebdzuri compared with other rulersof neighboring countries. Ashami was very kind in correspondence withProphet Muhammed. Personally he wished to accept Islam and he didso.

281

Sead SeljubacSead SeljubacSead SeljubacSead SeljubacSead Seljubac

ALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIRALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIRALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIRALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIRALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIRAHAR LI SURAT AL-FATHAHAR LI SURAT AL-FATHAHAR LI SURAT AL-FATHAHAR LI SURAT AL-FATHAHAR LI SURAT AL-FATH 1

IstraæivaËi koji se bave prikazima djela naπih autora, koji su pisalina orijentalnim jezicima, nezaobilazno spominju ime Muhameda, sinaMuse - Allameka (1595.-1636.) govoreÊi o njemu kao jednom odnajznaËajnijih autora koji su se bavili egzegezom Kur’ana. Njegovuspjeh u toj oblasti sasvim opravdano veæu za njegovo izvrsnopoznavanje filologije.

Opπirniji podaci o Allameku mogu se naÊi kod onih koji su o njemupisali kod nas i u svijetu. Evo nekih: J. RamiÊ,2 O. NakiËeviÊ,3 E. KariÊ,4

H. ©abanoviÊ,5 S. BaπagiÊ,6 M. HandæiÊ,7 K. DobraËa,8 S. BaliÊ,9 F. Nametak,10

1 Allamek, Tafsír å∂ar li-súra al-Fatõ - Drugi komentar sure el-Feth

2 a) (Autor),Tefsir - historija i metodologija , Sarajevo, 2001., str. 168.

b) (Autor), Racionalna tumaËenja Kur’ana, Takvim, Sarajevo, 1992. str. 9.-17.

3 a) (Autor),Rukopisna djela bosansko-hercegovaËkih pisaca i mislilaca na orijentalnim jezicimakoja se Ëuvaju u biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga VII-VIII, Sarajevo, 1982., str. 223.-239.

b) (Autor), Arapsko-islamske znanosti i glavne πkole od XV do XVII vijeka, (doktorska disertacijaodbranjena na Filoloπkom fakultetu u Beogradu 1981. god.), drugo izdanje, Starjeπinstvo Islamskezajednice, Sarajevo, 1999. str. 86.,157.,183.-184. ,201.-202.

4 (Autor), Interpretation of the Qur’an in Bosnia-Herzegovina, zbornik radova, Islamic Studies,br. 2-3, Islamabad, 1997., str. 281.-286.

5 (Autor), Knjiæevnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. god., str. 131-151.

6 (Autor) Boπnjaci i Hercegovci u islamskoj knjiæevnosti, (Izabrana djela, knjiga III, prirediliDæemal ∆ehajiÊAmir LjuboviÊ)Sarajevo 1986. str. 105-107.

7 (Autor) Al-Ûawhar al-aïnå, Bejrut, 1993. na str. 176-178 , (prijeved na bosanski jezik u njegovimIzabranim djelima, Sarajevo, 1999. u knjizi I, str. 33-304.)

8 Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963. str. 210.

9 a) (Autor), Kultura Boπnjaka (drugo izdanje, Zagreb, 1994.), str. 100.

b) (Autor) The Cultural Achievements of Bosnian Muslims zbornik radova Islamic Studies, br.2,3, Islamabad, 1997, pp. 137.-175.

10 a) Autor), Znameniti Boπnjaci u vrijeme osmanske vlasti, Muallim br. 23., 1994., str. 16.,

b) (Autor), Sarajevo poslije Savojskog, Muallim, br. 54., 1997., str. 26.

282

A. LjuboviÊ,11 M. ÆdraloviÊ,12 Husejn Abdullatif es-Sayyid,13 Îayruddinaz-Zirikli,14 Ismå‘íl-paπa al-Bagdådi...15

Autori koji su pisali o Allameku,16 njegovoj biografiji su prilazili sarazliËitih aspekata, ovisno o tome koju su stranu njegove interesantneliËnosti æeljeli osvijetiti. U prikazu njegovog æivota i rada najviπe razlikameu autorima ima u dijelovima koji govore o njegovom talentu,otvorenosti, kritiËnosti, velikoj obrazovanosti, hrabrosti…

Godina njegovog roenja je nesporna. Svi izvori do kojih smo doπlitvrde da je to bilo 1595. godine u bosanskoj prijestonici Sarajevu. Svojeprve obrazovne spoznaje on dobija u rodnom gradu. Sarajevo je u tovrijeme slovilo ne samo kao srediπte jednog dijela Osmanskog carstvanego i kao znaËajno kulturno srediπte u kojem su uËili, poduËavali ipisali svoja djela znameniti i poznati ljudi tog vremena, poznati ne samona lokalnom podruËju nego i u samom Istanbulu. Iako mnogo teæe negodanas, i tada je razmjena informacija izmeu Istanbula i Sarajeva teklana razne naËine, pa tako i glasovi o znamenitim ljudima i njihovimdjelima.17

HandæiÊ, u al-Ûawharu, spominje da je ‘Abdu l-Ûalíl Boπnjak, u tovrijeme (izmeu 1611. i 1620/2. god.)18 bio profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, πto spominje i Nametak,19 i da je pred njim uËio

11 a) (Autor), LogiËka djela Boπnjaka na arapskom jeziku, Sarajevo, 1996. godine (str. 37-42).

b) Grupa autora, Prilozi historiji - Sarajevo, Sarajevo, 1997. str. 119-127.

c) (Autor), “Znameniti Boπnjaci - pisci na arapskom jeziku”, Muallim br. 42., 1996., str. 21., ibr. 43. str. 19.

12 (Autor), Bosansko-hercegovaËki prepisivaËi djela u arabiËkim rukopisima, Sarajevo, 1988. god.,tom I., str. 202., i tom II., str. 90.

13 (Autor), Muhamed Musa “Allamek” - Bosanac, arapski jezikoslovac iz prve polovine XVII stoljeÊa,382 strane (doktorska disertacija odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1965.godine).

14 (Autor), Al-A‘låm (Qåmús at-taråûum...), Bejrut, 1995. tom VII., str. 119.

15 Hadiyya al-‘arifin (Asmå’ al-muallifin wa åïår al-mu¥annifin), t. II, 278; (Ovo je knjiga VI usklopu kompleta od 7 knjiga koje nose jedan naslov Kaπf aù-Ùunun ‘an asma’ al-kutub wa al-funun,autor - al-Çalabi (Mulla Katib/Hadæi Kalifa).

16 Ime koje on koristi u svojim radovima na arapskom jeziku je Muhammad b. Musa - ‘Allamakal-Busnawi.

17 O ovome viπe vidi: E. KujundæiÊ, Sarajevsko-stanbolske nauËne veze, Prilozi historiji…, str.209-216.

18 Vidi u: Mehmed HandæiÊ, Izabrana djela, Sarajevo, 1999. str. 312; 322;391-392; 395; 435 i464.

19 Fehim Nametak, “Znameniti Boπnjaci u vrijeme osmanske vlasti”, Muallim, br. 23, Sarajevo,1994. str. 16

283

Allamek. To nas dovodi do zakljuËka da je svoje srednje obrazovanje uSarajevu Allamek zavrπio u navedenoj medresi, i to pred poznatimalimom ovog grada. To se moglo dogoditi u prelaznoj godini predAllamekov odlazak u Istanbul, jer on u taj grad odlazi u svojoj 17. godini,kako sam kaæe u uvodu u Drugi tefsir sure al-Fatõ.20

U Istanbul ga je doveo dobar glas o Ëuvenom ©irvaniju,21 kod kojegje æelio produbiti svoje znanje. Meutim, nije naπao ono πto je oËekivaood ovog glasovitog stanbolskog alima, te je bio u iskuπenju da se vrati uBosnu, ali to nije uËinio.

Njegov ostanak u Istanbulu Êe ga sudbinski povezati sa drugimalimom, kojeg je veoma cijenio, zbog viπe kvaliteta koje je ovaj posjedovao.Meu tim kvalitetima je presudan bio naËin na koji se odnosio premasvojim uËenicima, pa i njemu samom. Zvao se Ganijju-zade. S njim jeproveo Ëetiri godine, sve dok ih nije rastavila uËiteljeva smrt. Allamek otome kaæe:

امتدت هذه العالقة الى مقدار اربع سنني ثم مات و أبقى ذكره اجلميل فى االرضني“Ova veza je trajala oko Ëetiri godine. Potom je on umro, a lijepo

sjeÊanje na njega ostalo je πirom zemlje…”

Bilo je to vrijeme kada je zavrπio studij na jednom od najviπihprosvjetnih zavoda u Carstvu Sahn-i semanu.22

Od tada Allamek kreÊe na samostalni put istraæivanja i pisanjavlastitih djela. Vrlo brzo Êe se izgraditi u Ëvrstog, stabilnog, postojanogznanstvenika svog vremena. Brzina njegova uspona ne podrazumijeva ilahkoÊu. Da bi bio profesorom na nekoj od tamoπnjih medresa, moraoje svoju spremnost dokazati pisanim radom, i to ne jednim. Izvori tvrde

20 U Rukopisu stoji da je on poæurio u Istanbul da sluπa ©irvanija (aπ-©irwani) a, veli,: “tadasam imao sedamnaest godina وكان عمري وقتئذ بالغا سبعة عشر عاما”.

21 Muhammad Amin b. Sadruddin aπ-©irwani (p.n.a. 1036/1626.) je bio mufessir koji jenadimak aπ-©irwani dobio po mjestu svog roenja ©irwanu (u blizini Buhare). Boravio je jednovrijeme u Turskoj, u ‘Amdu (Dijarbakir), a jedno vrijeme u Carigradu. Napisao je:

(Autor), Õåπiya ‘alå tafsír al-Baydawi (rukopis; nedovrπeno);

(Autor), Tafsír súra al-Fatõ (rukopis); i

(Autor), Al-Fawaid al-haqaniyya (rukopis).

Vidi: Az-Ziriqli (Hajruddin), Al-A‘lam (qamus at-taradæim), VI, Bejrut, 1995. str.41.

22 Viπe o Sahn-i semanu vidi: Halil Inaldæik, Osmansko Carstvo, Beograd, 1974., str. 235-253.; iOmer NakiËeviÊ, “Gazi Husrev-begova medresa u vrijeme osmanske Turske”, 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1988. str. 15-27.

284

da mu je glosa uz komentar (Bejdavijev)23 jednog poglavlja iz Kur’ana(sure al-Kahf)24 posluæila kao habilitacijska teza za profesuru na Hasanbeg-zadetovoj medresi.25 Svako dalje napredovanje zahtijevalo je nove naporeu vremenu u kojem alimi nemaju znanstvenu samostalnost nego su,veÊina njih, kako on veli:

و عامتهم عماة عن ادراك حقائها بأحد فهم عناة فى يد التقليد“… slijepi na shvatanje suπtina, zarobljenici su, robovi u ruci taklida

- nekritiËkog slijeenja i oponaπanja.”

Kao profesor, on nastoji da bude πto originalniji. Predavanja iz logike,na jednoj od πkola, dræao je prema vlastitom djelu.26 Bilo je periodakada je predavao i na dvije medrese, a Ëak se tvrdi i da je (1632/33.)imenovan rektorom na Sahnu,27 πto je bila visoka titula koju je on ipakdostigao. To govori o Allamekovom napornom radu i nastojanju da odsebe da maksimum na polju uËenja i poduËavanja. O ovome svjedoËiËinjenica da je u periodu svog profesorovanja (1626.-1633./34.) napisaonajveÊi dio svojih kapitalnih djela.28

Izmeu 1634. i 1636. neki njegovi æivotni ciljevi, kao πto je dostizanjepoloæaja kadije u Halepu, a potom u Carigradu, ostvarili su se. Oni su,istovremeno, znaËili i zavrπetak ukupnog æivota i rada ovog znaËajnogBoπnjaka. Za vrhovnog kadiju u Halepu je imenovan 1635. godine, a zakadiju carigradskog 1636. godine. Bilo je prekasno da prihvati toimenovanje. Umro je iste godine u carigradskoj tvravi Rumeli Hisar.Tu ga je zadræao Silahdar-paπa, bojeÊi se da Allamek ne izvijesti Portu ozlodjelima koja je vrπio u Halepu i okolini.

Ni kao kadija, u periodu svog sluæbovanja, Allamek nije prestao pisati,niti je prestao dræati predavanja na koja je dolazio veliki broj ljudi.

Iza sebe je ostavio znaËajno znanstveno blago iz viπe podruËja. Kolikoje do danas poznato, radi se o jedanaest (ili trinaest) djela na preko

23 Puno ime mu je Nasiruddin Abu al-Hayr ‘Abdullah b. ‘Umar b. Muhammad b. ‘Ali al-Baydawi aπ-©afi‘i, p.n.a. izmeu 685. i 691. h.g., oko 150 godina iza az-Zamahπarija. Autor je tefsiraAnwaru at-Tanzil wa asrar at-ta’wil. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, At-Tafsir wa al-mufassirun,1976., str. 296.

24 Da se radi o ovoj suri obrazoloæenje vidi u: ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana...str. 143.

25 Vidi: LjuboviÊ, LogiËka djela Boπnjaka…str. 38.

26 Vidi: LjuboviÊ, Muhamed, sin Muse, Allamek Prilozi historiji… str. 120.

27 BaπagiÊ, Boπnjaci i Hercegovci...str. 106.

28 O njegovim djelima i vremenu njihovog nastanka Êe biti rijeËi kasnije.

285

2.500 rukopisnih stranica, na arapskom jeziku i jedan prijevod na turskijezik.29 Pisao je iz oblasti tefsira, sintakse i retorike, logike, πerijatskogprava i administracije. Sva su mu djela nastala u vremenskom rasponuod 20 godina, izmeu 1616. i 1636. godine njegovog vrlo dinamiËnog iteπkog æivota i rada.

Izvori o Allameku tvrde da je uistinu bio mali sveznalica. Svoje stavoveje otvoreno i slobodno izlagao. Nije se dao zavesti predrasudama vremenai ljudi u njemu. Nije se bojao kritike i osude. Oko sebe je sijao svjetloistine ne mareÊi hoÊe li to izazvati otpor ili odobravanje okoline.30

Do rezultata u æivotu je dolazio upornoπÊu i radom. Svoje uspjehenije gradio dodvoravajuÊi se lokalnim moÊnicima ili podilazeÊiautoritetima, nego baπ obratno. Osnovni moto njegovog rada je bilapraviËnost zasnovana na vaæeÊim zakonskim propisima i humanosti. Nateorijskom planu za njega nije bilo autoriteta Ëija rijeË, naravno, izuzevAllahove RijeËi i rijeËi Njegova poslanika, nije podloæna kritici ipreispitivanju.31 Ovi principi su prisutni u svim njegovim radovima.

Onda, kada je trebalo javno izreÊi osudu stanja u oblasti znanosti ipoloæaja znanstvenika u ondaπnjem Carstvu, nije se ustruËavao da jehrabro iznese, na za to pogodan naËin. Evo jednog primjera iz njegovogæivota. Dobivπi od tadaπnjeg sultana32 zadatak da, sve dok je on na vojnompohodu, svaki dan i noÊ uËi suru al-Fath, Allamek je poæelio da napiπenjen komentar. Za osnovu je uzeo veÊ napisani komentar alima ©irvanija,visokoobrazovanog u krugovima tadaπnjih intelektualaca. Za njega jeËuo joπ u Bosni i zbog njega, doπao u Istanbul. U njegovo se znanjetoliko razoËarao da je poæelio vratiti se odmah, u Bosnu. Ostao je, uËio,i, evo, sada ima pred sobom njegov komentar jedne kur’anske sure.Tim komentarom nije zadovoljan i æeli na njega napisati glosu. Za tusituaciju on kaæe:

“Dobio sam djelo koje je o toj suri napisao Mula ©irvani, poznat kaoSadrudin-zade, Allah mu dao sve πto poæelio. Vidio sam da ono sadræirazliËite greπke i proizvoljnosti (besmislice), lupetanja i zablude. Poπto

29 Vidi: LjuboviÊ, Muhamed, sin Muse…, str. 121.

30 BaπagiÊ, Boπnjaci i Hercegovci... str. 105.

31 LjuboviÊ, Znameniti Boπnjaci... str. 21.

32 ©abanoviÊ tvrdi da se radi o Muratu IV i pohodu protiv Revana, 1635. god., te da je Tafsirsura al-Fath, nastao nakon toga, iako na kraju rukopisa koji koristimo stoji da je napisan 1044. h.g.πto bi odgovaralo 1634. god. Vidi: ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana…, str. 145.

286

sam vidio da ljudi ovog vremena tom djelu daju vaæno mjesto, i vjerujuda je ono visoko, poæelio sam da analiziram dio onoga πto je on tamokazao, kako bi se razjasnila istina i otkrile zablude.

On je, rahmetullahi alejhi, jedan od onih koji su potroπili glavninusvog æivota u sticanju znanja i usavrπavanju. Savladao je stotine disciplina,svoje savremenike pretekao u mnogome i dostigao stepen slobodnogmislioca, ali nije bio pronicljivog uma, niti je bio imun na udar kritike, au tom dvome je osnova uspona do stepena titule lica duhovnosti, vrlinei uËenosti…Zato se kaæe: razumjeti samo dva harfa bolje je nego nauËitinapamet dva tovara. Pojam tovar ovdje ima znaËenje koliËine obiËnih isvetih knjiga koje moæe ponijeti deva.”

U vremenu taklida, slijepog oponaπanja autoriteta i nekritiËkogmiπljenja, Allamek se bori za originalnu misao koja osiguranaperspektivnost svim granama znanosti. Odatle njegova spremnost daukaæe na propuste gdje god ih primijeti i ma kod koga oni bili. On Êepriznati autoritativnost Zamahπerijeva33 Keππafa, ali se neÊe ustruËavatida iskaæe svoje vlastito neslaganje sa nekim njegovim stavovima.34

Drugi primjer njegove otvorenosti u kritici postojeÊeg stanja znanostii odnosa meu ulemom, nalazimo u citatu kojeg navode naπi izvori oAllameku, i u kojem se æali na okolnosti u kojima je rad iskrenih istraæivaËauveliko oteæan ili sasvim onemoguÊen, πto je za njega neshvatljivo kadase radi o ilmu i alimima. Citat je prenesen iz uvoda u njegovu Glosu nakomentar sure al-Kahf. Allamek tu kaæe:

“Nakon πto sam otiπao iz najudaljenije islamske zemlje i doπao uIstanbul, grad u kome se dodjeljuje opskrba svim ljudima, naπao sam dase u njemu proπirilo neznanje i da je nauka toliko zanemarena kao da jenikada niko nije ni spomenuo. U njemu je nauËnik uvrijeen, poniæen ibaËen na ulicu; nauku i nauËnike preziru, lahke stvari smatraju teπkim, aako od njihovih dostojanstvenika zatraæiπ koru kruha, oni se ogluπe...”35

33 Puno ime mu je Abu al-Qasim Muhammad b. ‘Umar al-Kawarizmi al-Hanafi al-Mu‘tazili az-Zamakπari, p.n.a. 538.h.g. Autor je tefsira Al-Kaππaf ‘an haqaiq at-Tanzil wa ‘uyun al-aqawil fi wuûuhat-ta’wil. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, At-Tafsir wa al-mufassirun, 1976. I, str. 429.

34 Neke primjere ovog Allamekovog neslaganja izneπeni su u dijelu o sematniËkoj obradiodabaranih pojmova.

35 Ovaj citat nalazimo kod:- NakiËeviÊ, Arapsko-islamske znanosti…str. 201.- ©abanoviÊ, Knjiæevnost…, str. 137-138.- LjuboviÊ, Znameniti Boπnjaci…, str. 21.

287

Uprkos teπkim uslovima rada i æivota i nezavidnom okolnostima ukojima se naπao u Istanbulu, Allamek je bio spreman na odricanja svakevrste da bi uspio u svojim znanstvenim istraæivanjima i odbrani principaznanstvene etike. Iako kritiËar, ostao je omiljen meu onima kojima jenjegova objektivnost predstavljala rijetku vrijednost tog doba. Jedan odtakvih alima je, kada mu je neko rekao da je Allamek bolji od njega,priznao: “TaËno, on je obuhvatniji od mene! Nema sumnje u to πto jereËeno. On je moj profesor, a profesoru, u svakom sluËaju, pripada pravoprvenstva.”36

Mnoge kvalitete ovog alima “sveznalice” Êemo moÊi upoznati uprikazu njegovih djela, od kojih su neka veÊ spomenuta. Za njih saznajemoiz radova spomenutih autora koji su pisali o Allameku. Tvrdi se da ihima 14. Evo njihovih naslova:

PodruËje tefsira:

1. Al-Hådí je njegovo djelo u kojem zapoËinje vlastiti komentar»asnog Kur’ana. Izvori koji o tome piπu jasno ukazuju da se ne radi oglosama na Bejdavijev Tafsír, iako je i njih pisao. Prema podacima kojenalazimo u njemu i gdje se poziva na svoju glosu na Dæurdæanijev37 Miftåõ,a njega je pisao 1631. god. moæe se zakljuËiti da je al-Hådi zapoËeo pisatiposlije te godine. Djelo je nedovrπeno. Filoloπkog je karaktera i svjedoËio Allamekovoj gorljivoj æelji da ispravi pogreπno, jer se u njemu neustruËava da kritizira stavove Ëuvenih autoriteta tefsira, kakvi suZamahπeri, Bejdavi, Ebu Su‘ud38 i drugi.39

2. Õåπiya ‘alå Anwår at-Tanzíl wa asrår at-ta’wíl su Allamekove glosena komentar Kur’ana mufessira Bejdavija. Ne radi se o glosi na cijeliBejdavijev Tefsir, nego na samo neke sure iz njega. Izvori o tome negovore isto. Podaci su na razini pretpostavki πto traæi studiozniju analizu

36 O ovome viπe vidi: HandæiÊ, Izabrana djela, I , str. 258.

37 Puno ime mu je ‘Ali b. Muhammad b. ‘Ali Abu al-Hasan, aπ-©arif al-Ûurûani. Meupoznatijim djelima mu je i njegov At-Ta‘rifat.

38 Puno ime mu je Abu as-Su‘ud Muhammad ibn Muhammad ibn Mustafa al-‘Imadi al-Hanafi,p.n.a. 982. h.g., oko 300 godina nakon al-Baydawi-ja. Autor je tefsira Irπad al-‘aql as-salim ila mezayaal-Kitab al-Kerim. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, isto, str. 345.

39 NakiËeviÊ, Anali GHB, VII-VIII, str. 236-237., navodi da se rukopis Allamekovog djela Al-Hadi moæe naÊi u Istanbulu, Biblioteka Sulejmanija, bibl. Bagdatli Ibrahim-ef. br. 2096/1. ©abanoviÊi LjuboviÊ, navode da se rukopis nalazi u Los Angelesu, University of California, (U.C.L.A) SpecialCollection (Sp.Col.) 898-36-40, item 2, fol. 57-112; 56 lista. HandæiÊ ga u navedenom djelu nespominje.

288

i dobivanje taËnih podataka, ukoliko je to moguÊe. Neki autori tvrde dase radi o glosi na dio tefsira od njegovog poËetka do sure el-An‘åm,40 doksu drugi stava da se glose odnose samo na sure al-Baqara i Ålu ‘Imrån.Postoji i miπljenje da se glose odnose na dio od poËetka Tefsira do sureal-Må’ida. Tvrdi se da je Allamek ove glose pisao dok je dræao predavanjaiz Bejdavijevog Tefsira, pa je odluËio da ih uobliËi u samostalan rad. Dabi se Ëitalo ovo djelo, nuæno je dobro poznavati Bejdavijev Tefsir, jer jeAllamek pisao koncizno i izravno, uz podrazumijevanje ËitaoËevogpredznanja o tome. Rad je nedovrπen.41 Smatra se da je pisan u periodu1633.-34/35.god.

Gornjim glosama pripadaju joπ dvije. Prva je:

3. Õåπiya ‘alå tafsír súra an-Naba’, Glosa na Bejdavijev komentar sureen-Nebe’. Pisana je 1622. g.42

Druga je:

4. Õåπiya ‘alå tafsír súra al-Kahf, glosa na Bejdavijev komentar sureel-Kehf. Pisana je 1627. g. Prema godinama pisanja vidi se da su nastaleprije druge glose na Bejdavijev Tefsir. U ove dvije glose se, kako nekitvrde,43 “vidi njegova prava vrednost kao nauËnika, njegova sposobnostda obuhvati sve do tada postojeÊe komentare i superkomentare i da ihmeusobno uporeuje, uspeπno i nauËno.” Iako pod dojmom da, moæda,ima pretjerivanja u ovakvoj kvalifikaciji, zasnovanoj samo na dvije glose,

40 Prema ©abanoviÊu prvi stav zastupa Mulla Katib al-Çalabi (Hadæ Halifa), drugi ©ajki-zadei ‘Uππaqi, a treÊi HandæiÊ. ©abanoviÊ ne smatra da je HandæiÊ u pravu, a sam HandæiÊ tvrdi da“nema sumnje da je taËno ovo πto mi navodimo”.

41 NakiËeviÊ biljeæi da je rukopis Allamekovog djela Haπija ‘ala Anvar at-tanzil wa asrar at-ta’wil u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. ©ehid Ali-paπa, br. 236/1, i br. 235; bibl. Damat Ibrahim-paπa,br. 217 (iste podatke kod njega nalazimo za djelo Al-Haπiya ‘ala ©arh aπ-©arif al-Ûurûani ‘ala Miftahal-‘ulum ); te bibl. Hafiz-paπa, br. 150/1. ©abanoviÊ, LjuboviÊ i HandæiÊ navode podatak da serukopis nalazi u Kairu, Dar al-kutub al-misriyya (ranija Maktaba al- kidiwiyya) Tafsir, br. 341 (vid.Kataloge), fol. 1-221. (Brok. G. 414: Kairo II, 164, 201; S: 740: br. 28: KiliË ‘Ali 150, Selim III, Kairo21, 45. ; Mada ©abanoviÊ dodaje da se radi o prijepisu rukopisa saËinjenom 1636. godine, vjerovatnojoπ za Allamekovog æivota.

42 NakiËeviÊ Glosu komentara poglavlja al-Kahf nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. AyaSofiya, br. 559. Za rukopisna djela Haπija ‘ala tafsir surat an-Naba’, i Haπija ‘ala tafsir surat al-Kahf,©abanoviÊ navodi podatak da se nalaze u Beogradu, Univerzitetska biblioteka “Svetozar MarkoviÊ”,sign. SO 176, inventar br. 43.626, list 114-142. Datum prepisa i ime prepisivaËa nisu spomenuti;XVII-XVIII stoljeÊe; i u Kairu, Dar al-kutub al-misriyya, Tafsir , br. 341, fol. 222-321.

43 RijeËi su Kamila al-Buhija, navedene u njegovoj neobjavljenoj doktorskoj disertaciji podnaslovom Arapski radovi jugoslovenskih pisaca, odbranjenoj na Filoloπkom fakultetu u Beogradu1963. godine. Citat je na strani 157. Podatak je naveo LjuboviÊ u spomenutom Ëlanku na strani124-125.

289

iz navedenog citata saznajemo da je o Allameku nezaobilazno svoju rijeËmorao kazati i autor citata Kamel al-Buhi, Ëije ime nismo spominjali uodlomku o autorima koji su pisali o Allameku. Kao zavrπnicu na ovenjegove glose, smatramo korisnim navesti objaπnjenje razloga zbog kojegse nekim Ëitaocima Allamekovih glosa Ëini da su nerazumljive, teπke,nedoreËene, suviπe koncizne. Ovo pojaπnjenje Êe nam biti potrebno dabismo razumjeli Allameka i u sluËaju njegove glose na ©irvanijevkomentar sure al-Fatõ. Navodi ga ©abanoviÊ:

“Ustvari, Allamek nije namjeravao da svoj tekst uËini zagonetnim,veÊ je pisao polazeÊi od pretpostavke da je Ëitalac njegovih glosa veÊsavladao Bejdavijev Tefsir ili da ga, ËitajuÊi njegove glose, ima predsobom. Zato niπta ne ponavlja nego piπe samo ono πto sam ima da kaæe.Prema tome, vrijednost njegovih glosa nije u objaπnjavanju Bejdavijevogkomentara nego u iznoπenju shvatanja glosatora.”44

5. Tafsír súra al-Fatõ komentar sure el-Feth (Osvojenje). Pisana 1635.god., joπ je jedna od Allamekovih glosa, sada na kometar iste sure od, zato vrijeme, Ëuvenog ©irvanija. O ovome Êemo iznijeti viπe podatakaposlije.45

6. Svim ovim djelima iz oblasti tefsira treba dodati joπ samo Zasebankomentar πestog ajeta sure at-Tawvba. To je mali rad u kome se filoloπkiobjaπnjava upotreba rijeËi hatta - حتى u tom ajetu.46 Radi se o joπ jednomAllamekovom radu u kojem dolazi do izraæaja njegova orijentacija da usvojim djelima, uopÊe, pa i u onima koja su iz podruËja tefsira, posvetiposebnu paænju arapskom jeziku i njegovom znaËaju u razumijevanjuislamske tradicije i njenih osnovnih izvora.

UvaæavajuÊi potrebu da Allamekova djela u cijelosti treba analizirati,izvrπiti komparacije i prikaze, a to nije cilj ovog rada, ovom prilikom

44 ©abanoviÊ, Knjiæevnost muslimana…str. 143.

45 Na osnovu ©abanoviÊeve biljeπke (a i LjuboviÊ je prenosi) rukopis je u Sarajevu, GaziHusrev-begova biblioteka br. 1318, (ranije 1429) list 1-2; samo prva dva uvodna lista. (vid. DobraËaI, 355 str. 210) iz bibl. Sim zade, (medrese) (moæda prepis ©ejh Juje). U istom kodeksu nalazi se ikomentar iste sure od ©irvanija, koga Allamek kritikuje, i komentar dæuza ‘Amme od ‘Isama,nepotpun (vid. DobraËa). (Ovdje ©abanoviÊ ne navodi ovaj rukopis u Biblioteci Sulejmanija, Istan-bul, bibl. ©ehid Ali Paπa, pod brojem 2741/6, fol. 69-124, kao ni isti rukopis, pisan drukËijimpismom, smjeπten u biblioteci Esad-efendi, isto u Sulejmaniji, pod brojem 108/2. NakiËeviÊ ih usvom Ëlanku navodi.)

46 ©abanoviÊ i LjuboviÊ navode podatak da se ovaj rukopis nalazi u Beogradu, Univerzitetskabiblioteka “Svetozar MarkoviÊ”, nav. kodeks, fol. 143-144a.

290

Êemo ostala njegova djela iz drugih oblasti samo nabrojati, s napomenomo mjestu na kojem se rukopisi tih djela mogu naÊi:

Oblast sintakse i retorike:

7. Õåπiya ‘alå ©arõ aπ-©aríf al-Ûurûåni ‘alå Miftåõ al-‘ulúm, Glosana Sejjid ©erifov komentar es-Sekakijeva djela Miftah el-‘ulum, napisana1631. g.47

8. Õåπiya ‘alå ©arõ Mulla Ûåmi ‘alå al-Kåfiya, glosa na Mulla Dæamijevkomentar Ibni Hadæibove sintakse el-Kafija, napisana 1626. g.48

9. Ta‘líqåt ‘alå al-Õåπiya li-‘I¥åmuddín, Superglosa na glosu Isamuddina,nedovrπeno.49

Oblast logike:

10. ©arõ aπ-©amsiyya, komentar na djelo (Risala) eπ-©emsijja o logicikoje je napisao Nedæmuddin Omer b. Ali el-Kazvini el-Katibi...50

11. Õåπiya ‘alå πarõ al-Mawåqif, glosa na Dæurdæanijev komentar djelaKitåb el-Mewåkif fí ‘ilm al-kelam, koje je napisao el-Ídæí.51

Osim ovih jedanaest djela na arapskom jeziku treba spomenuti joπjedno koje je iz oblasti administracije, a to je:

47 NakiËeviÊ, Anali GHB, VII-VIII, str. 236-237., navodi da se prepisi ove glose mogu naÊi uIstanbulu, Biblioteka Sulejmanija, bibl. Damad Ibrahim-paπa, br. 993; bibl. Fatih, br. 4587, bibl.Laleli, br. 2841, bibl. CRH, br. 1789, bibl. Kilic Ali-paπa, br. 856 i br. 149, bibl. ©ehid Ali-paπa, br.236/1 i br. 235, bibl. Damad Ali-paπa, br. 217. O djelu Al-Haπiya ‘ala ©arh aπ-©arif al-Ûurûani ‘alaMiftah al-‘ulum, prema preporuci ©abanoviÊa, treba vidjeti i Brockelmann. GAL I, 294, SI 516., aspominju ga HandæiÊ, BaπagiÊ, Katib »elebi. Rukopis djela se ranije nalazio u Sarajevu, Orijentalniinstitut, br. 184/51.

48 LjuboviÊ navodi podatak da se rukopis djela Haπiya ‘ala ©arh Mulla Ûami ‘ala al-Kafiyanalazi u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka, br. 1698., a na marginama djela Haπiya Muharram‘ala al-Ûami, Istanbul, s.a. (1308/1890), 523 str.

49 ©abanoviÊ napominje da se djelo Ta‘liqat ‘ala al-Haπiya li-‘Isamuddin (a po BaπagiÊu iHandæiÊu mjesto Ta‘liqat u naslovu stoji I‘tiradat) nalazi u Bratislavi br. TE 31, kat. br. 328. Istonavodi i LjuboviÊ.

50 NakiËeviÊ nabraja biblioteke u Sulejmaniji, Istanbul, u kojima se nalaze prijepisi ovogrukopisa: bibl. Laleli, br. 2661 i br. 2658, bibl. Hamidiyye, br. 819, i bibl. Fatih, br. 3355. KodLjuboviÊa stoji da se rukopisi djela ©arh aπ-©amsiyya nalaze: Orijentalni isntitut u Sarajevu, R 698;Orijentalna zbirka JAZU, N° 1521; Bibliotheque MusËe, Alger, N° 1397 (fotokopije u Orijentalnominstitutu); Istanbul, Kat. Karatay, TSMK AY, C III, N° 6845.

51 ©abanoviÊ tvrdi da se jedini poznati rukopis djela Haπiya ‘ala ©arh al-Mawaqif nalazi uBeogradu, Univerzitetska biblioteka “Svetozar MarkoviÊ”, br. 43.626 (kod LjuboviÊa je 43826 (?)),sign. RSO 176, fol. 144b-150b. (On napominje da se on tu nalazi pod naslovom Haπiya ‘Allamak‘ala ©arh al-Mawaqif ).

291

12. Turski prijevod djela al-Ûawåhir al-muñí‘a fi al-aõkåm as-Sulãåniyya,Sjajni dragulji u carskim odlukama, koje je napisao Zainu-l-‘Åbidin ‘Abdu-r-Ra’úf al-Munåwi aπ-©åfi‘í.52

Ovdje je nuæna jedna napomena. Omer NakiËeviÊ u AnalimaGHB, VII-VIII, str. 237. navodi joπ dva Allamekova djela koja nenalazimo u domaÊim izvorima ni kod jednog od spomenutih autora.To su djela:

13. Õåπiya ‘alå Fawåid añ-Ñiyå’iyya, Glosa na djelo Fevaid ez-Zijaijja,53 i

14. Aõådiï al-arba’ín, »etrdeset hadisa.54

* * *

Za ovaj prikaz od navedenih Allamekovih djela odabrano je onokoje u izvorima nosi naslov Tafsír å∂ar li-súra al-Fatõ - Drugi komentarsure el-Feth.

Pri navoenju Allamekovih radova razvrstanih po oblastimanapomenuli smo da se od rukopisa ovog Allamekovog djela u Sarajevu,Gazi Husrev-begova biblioteka br. 1318, (ranije 1429), mogu naÊi samoprva dva uvodna lista.55 U istom kodeksu nalazi se i komentar iste sureod ©irvanija, koga Allamek kritizira, i komentar dæuza ‘Amme od ‘Isama,nepotpun. Spomenuta dva lista uvoda Allamekovog djela pisani su sitnim,sloæenim ta‘liq pismom.

U Biblioteci Sulejmanija, Istanbul, bibl. ©ehid Ali-Paπa, pod brojem2741/6., fol. 69-124. nalazi se drugi rukopis istog djela. Taj rukopis pisanje lijepim i vrlo Ëitkim nashi pismom na 55 folija. Nepotpun je i nedostajemu odreeni broj stranica na kojima je obraen komentar 5.-10. ajetasure el-Feth. One nisu uraËunate u navedeni broj folija.

52 Rukopis djela al-Ûawahir al-mudi’a fi al-ahkam as-sultaniyya se (po ©abanoviÊu) nalazi uIstanbulu, Köprülü kütüpkanesi (OM I, 361).

53 NakiËeviÊ biljeæi da se djelo Haπiya ‘ala fawaid añ-Ñiyaiyya nalazi u Istanbulu, Sulejmanija,bibl. Kasideci-zade, br. 508, i bibl. Kilic Ali-paπa, br. 909.

54 Po NakiËeviÊu Al-Ahadiï al-arba‘in se nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Hafiz-paπa, br.150/1; bibl. CRH, br. 1789; i bibl. Kilic Ali-paπa, br. 856. (Pod istim brojevima kod NakiËeviÊa je iHaπija ‘ala Anvar at-tanzil wa asrar at-ta’wil). Raspravu o stvarnom autoru ovog djela NakiËeviÊnavodi i u svom radu Arapsko-islamske znanosti i glavne πkole od XV do XVII vijeka, str. 183-184.

55 Vidi: DobraËa, Katalog... I, 355 str. 210, iz bibl. Sim zade, (medrese) (moæda prijepis ©ejhJuje).

292

U istoj biblioteci, Sulejmaniji, ali bibl. Esad-efendi, pod brojem 108/2., imamo treÊi rukopis ovog Allamekovog djela, pisan ponovo sitnim,sloæenim ta‘liq pismom. Potpun je i ima 36 folija.

Mada se Allamekova djela, kako nalazimo u literaturi mogu naÊi uπest razliËitih gradova πirom svijeta (Sarajevo, Istanbul, Kairo, Los Ange-les, Bratislava, Beograd) nije nam dosada poznato da se rukopis ovogAllamekovog djela nalazi igdje drugo osim Istanbula i Sarajeva. Porukopisu iz biblioteke Esad-ef. vidimo da se radi o klasiËnom naËinupisanja tefsira. Nakon uvoda nastavlja se sa navoenjem kur’anskih ajeta.Ajeti su pisani crvenom tintom i uoËljivi su u rukopisu. Nema odvajanjaodlomaka niti obiljeæavanja citata. Samo ponegdje je prisutan zarez pisancrvenim mastilom koji razdvaja veÊe cjeline.

* * *

Evo nekoliko pojaπnjenja vezanih za naslov i sadræaj ovogAllamekovog djela:

a) Naslov rukopisa je Tafsír å∂ar li-súra al-Fatõ (Drugi komentar sureel-Feth) i moæe navesti na zakljuËak da se radi o autorovom komentarunavedene sure.

b) Zbunjuje pojam “drug” u naslovu.

c) Dublji uvid u rad donio je razjaπnjenje ove dileme. Cijeli sadræajdjela je iscrpni i studiozni odgovor na istoimeni rad ©irvanija, kojegAllamek posmatra kritiËki i nalazi mnoge pogreπke u njegovomkomentaru koje svojim radom æeli ispraviti, pa je kao naslov ovomAllamekovom djelu slobodno moglo stojati Glosa na ©irvanijev Tefsirsure el-Feth. Velika je vjerovatnoÊa da je to razlog zbog kojeg je autor unaslovu rada naveo pojam drugi.

* * *

Osnova ovog Allamekovog rada je, kako smo veÊ napomenuli,filoloπka analiza ©irvanijevog teksta. Ostale metode su manje zastupljene.Pri svom osvrtu na ©irvanijev Tefsir sure el-Feth Allamek konsultirauglavnom iste autore na koje je i ©irvani naslanjao svoje stavove. NajËeπÊespominjana imena su ez-Zamahπeri, el-Bejdavi i Ebu Su‘ud. Radi lakπeguvida u metodologiju Allamekove kritike mi Êemo pokuπati napraviti

293

jedan semantiπki presjek teksta primijenjujuÊi pri tome metodutakozvanih “semantiËkih polja” unutar rjeËnika sure el-Feth, kao jednognivoa filoloπke metodologije. Pri dolaæenju do Allamekovog stava oznaËenju odreenog pojma iz naslovljene sure iznosit Êemo prethodnostavove spomenutih autoriteta tefsira.

Za uzorak rjeËnika sure el-Feth napravili smo izbora pojmova koji suistraæivani na naËin konkretizacije njihovog znaËenja a po kriteriju njihovenejasnoÊa zbog uopÊenosti koja oteæava razumijevanje ukupnog sadræajasure ili ajeta u kojem se pojam nalazi. Za pojaπnjenje odabranih pojmovaponuene su, u Allamekovom radu, konkretne moguÊnosti znaËenja.Nudi ih grupa mufessira, kao i sam Allamek. Oko toga se meu njimanajËeπÊe vodi rasprava, a ponekad su potpuno usaglaπenog miπljenja.

VeÊ je navedeno da je iz ukupnog rjeËnika sure el-Feth odabranodreeni broj pojmova (njih 24) kojima je potreban dodatni komentarda bi oni mogli biti shvaÊeni u kontekstu ajeta, ali i radi razumijevanjasamog ajeta u kojem se nalaze. Pojaπnjenja znaËenja pojmova su crpljenaiz tefsira onih mufessira kojima je osnovna metoda pri komentiranjukur’anskog teksta bila - filoloπka. Izdvajano je i miπljenje ©irvanija kojegAllamek analizira, a potom - kao najbitnije za ovaj rad - ukazano je nastav Allameka o tome. Obratimo paænju na godine do kojih su æivjeli idjelovali citirani mufessiri: az-Zamahπari je æivio do 1144., al-Bayñåwi do1286 (?)) (oko 150 godina iza az-Zamahπarija), Abu as-Su’ud do 1574.(oko 300 godina nakon al-Baydawija), aπ-©irwani do 1626. (oko 50 godinanakon Abu as-Su‘uda) i Allamek do 1636.

Pokuπajmo sada suru el-Feth postaviti u centar semantiËke analize.56

Njen rjeËnik jeste skup svih pojmova koji su sadræajno organizirani unjen sistem. Taj ukupni zbir pojmova, odnosno sistem, moguÊe jepodijeliti na, takoer organizirane, manje cjeline, koje smo ranije nazvalisemantiËkim poljima. To je skup pojmova koji su smisaono povezani imogu Ëiniti zasebnu cjelinu unutar ukupnog zbira pojmova, koji ËinerjeËnik. Treba napomenuti da je ukupni rjeËnik sure el-Feth semantiËkopolje rjeËnika cijelog Kur’ana, a ima osnove govoriti da je rjeËnik Kur’anasemantiËko polje ukupnog rjeËnika arapskog jezika.

56 Za ovakav pristup smo osnovu naπli u: Enes KariÊ, Semantika Kur’ana, Sarajevo 1998., posebnou II. poglavlju ove knjige gdje je KariÊ (uz joπ devet poglavlja) ponudio prijevod tekstova iz knjige Godand man in the Koran, New York, 1980., Ëiji je autor Ëuveni japanski islamolog Toshihiko Izutsu.Ovakva analiza kur’anskog teksta nam se uËinila vrlo zanimljivom i vrijednom naπe posebne paænje.

294

I evo konkretnog primjera dijela rjeËnika sure el-Feth podijeljenogna semantiËka polja:

Ako dobro promotrimo gornji dijagram, primijetit Êemo da uukupnom rjeËniku sure el-Feth moæemo izdvojiti odreeni broj rijeËi,po kriteriju koji odaberemo (ovdje, konkretno, 24 rijeËi). Taj broj rijeËimoæemo smisaono, nakon studiranja sadræaja sure, svrstati u nekolikosemantiËkih polja (ovdje 5 polja), u kojima po jedna rijeË ima kljuËnuvaænost, a oko nje su okupljene ostale rijeËi, koje s njom imaju smisaonuvezu. Istraæivanje odnosa meu poljima, ili meu pojmovima unutarpolja, Ëini ono πto zovemo semantiËkom analizom, kojom Êemo se bavitina narednim stranicama. Zasada samo æelimo ukazati na to kako namsemantiËki pristup u razumijevanju kur’anskog teksta mnogo pomaæeda ga protumaËimo na pravilan i obuhvatan naËin.

295

U dijagramu je pet semantiËkih polja u kojima je po jedna rijeËkljuËna a ostale imaju s njom smisaonu relacijsku vezu.

Zadræat Êemo se na semantiËkom polju br. 5 i na njemu prikazatinaËin obrade svih drugih semantiËkih polja. Prije toga napominjemo dasmo pojaπnjenja jeziËkog znaËenja pojmova traæili kod Ragiba el-Isfahanijau njegovoj knjizi ea-Mufradåt fí garíb al-Kur’an. Usto smo u podtekstuukazali na naËine kako su taj pojam preveli »auπeviÊ/Pandæa, Korkut iKariÊ u svojim prijevodima Kur’ana. Odreene historijske podatke odogaajima vezanim za sadræaj sure el-Feth smo veÊinom crpili izPoslanikovog æivotopisa od Ibn Hiπama.

Ellezine keferu (al-laèína kafarú)

PosmatrajuÊi semantiËko polje br. 5, primjeÊujemo da je u njemuna kljuËnom mjestu sintagma ellezine keferu - oni koji ne vjeruju. Nalazimose pred jednom od tri kategorije ljudi o kojima se govori u rjeËniku sureel-Feth. Oni su, zahvaÊeni svojim paganskim æarom (hamiyya ûahiliyya),nastojali sprijeËiti Poslanika i muslimane da provedu u djelo nakanu dauËine ‘umru, da priu Ka‘bi i tavafe oko nje. Ta zapreka je onemoguÊilada kurbani (hådy) stignu na svoje mjesto (maõill). Ovo je samo jedan odnaËina na koji ta vrsta ljudi otvoreno iskazuje svoje neprijatljstvo premaislamu i muslimanima. SemantiËko polje koje je pred nama, omoguÊitÊe nam da se nakratko prisjetimo dogaaja koji tretiraju pojmovi iz njega,a koji je bio direktnim povodom da doe do sklapanja mirovnogsporazuma na Hudejbiji. O njemu je ovisilo dalje odvijanje dogaaja,koji su potom uslijedili.

Kufr, jeziËki, u sebi nosi znaËenje - skrivanje, prikrivanje, pokrivanjeneËega. Ako je noÊ opisana svojstvom kafir, onda je to zato πto stvariskriva svojom tamom. Kada je rijeË o kufru u odnosu na Boæije blagodati,onda se radi o nezahvalnosti na njima. NajveÊi vid kufra je skrivati istinuo vahdanijjetu, πerijatu i nubuvvetu, poriËuÊi je. Tada taj pojamprijevodimo sa nevjerovanje.57

Evo nekoliko ajeta koji govore o upotrebi ovog pojma u Kur’anu.:

- Ukazuje se da Allah Ëovjeku pokazao Pravi put i da o njemu ovisi hoÊeli na tome Bogu zahvalan ili nezahvalan biti - اروفك اماو اركاش اما ليبسلا هانيده انإ (76:3);

57 Vidi: Al-Isfahani (Ar-Ragib), Al-Mufradat fi garib al-Qur’an, Bejrut , (bez godine izdanja),str. 433.-437.

296

- Istina od Allaha dolazi, a vjerovanje ili nevjerovanje, pitanje je liËnogizbora - (.18:29) وقل احلق من ربكم فمن شاء فليؤمن و من شاء فليكفر;

- Allah nas je sve jednakim stvorio, a ipak meu nama ima nevjernikai vjernika - (64:2) هو الذى خلقكم فمنكم كافر و منكم مؤمن

- Izabrati nevjerovanje znaËi izabrati nesreÊu - الذين كفروا بآياتنا هم اصحاب املشئمة(90:19)

- Nevjerovanje donosi kajanje a onda kada bude kasno, kada Êe kafir poæeljetida je ostao zemlja, da nije bio proæivljen - (.78:40) و يقول الكافر ال ليتني كنت ترابا.

U suri el-Feth ova se kategorija ljudi spominje u razliËitimkontekstima: nazvani su muπricima koji, kao i munafici, o Allahu mislezlo (ajet 6.); oni u Allaha i Poslanika ne vjeruju (ajet 13.); kukavice su,koje iz borbe bjeæe (ajet 22.); spremni su da, ukoliko to mogu, sprijeËemu‘mine da izvrπavaju svoje obaveze prema Bogu, kakve su hadædæ i‘umra (ajet 25.); njihova zaslijepljenost kufrom povremeno prelazi u æarkoji se manifestira razliËitim formama zla, poput provokacija i spremnostida, ukoliko muslimani ne uspiju na provokacije odgovoriti smirenoπÊu,protiv njih i oruæje upotrijebe (ajet 26.); straπno ih jedi to πto ima ljudikoji vjeruju i Ëija vjera raste, jaËa, razvija se, i Ëvrsne (ajet 29.).58

Prisjetimo se dijela dogaanja na Hudejbiji tih dana, o kojima govoriajet 25. sure el-Feth هم الذين كفروا وصدوكم عن املسجد احلرام kada su oni koji ne vjerujusprijeËili muslimane da pristupe »asnom hramu. Poslanik je bio krenuou pravcu Mekke, o Ëemu Ibn Hiπam kazuje:

“Kada je bio na ‘Usfanu, tu ga je susreo Biπr b. Ôufyan al-Ka‘bí irekao mu: ‘Boæji poslaniËe, Kurejπije su eno Ëuli za ovaj tvoj put i spustilise u Èí Ãuwå, a sa sobom su poveli i tek odevene deve, prepune mlijeka.Zavjetovali su se boæanstvu da ti nipoπto neÊe dozvoliti ulazak u Mekku.Na Ëelu konjice im je Îålid ibn Welíd i nju su isturili do Qura’ al-Gamima!’‘Teπko Kurejπijama!’ rekao je na to Boæji poslanik. ‘Rat ih je sasvim izjeoi πta bi im falilo da se prou uplitanja izmeu mene i ostalih Arapa - akome ovi uniπte, upravo su im uradili po volji, a ako mene Allah ojaËa,59

onda oni mogu masovno primiti islam ili se tada mogu boriti sa mnomupotrijebivπi svu saËuvanu snagu! ©ta misle Kurejπije - ta ja Êu se boriti

58 Sintagmu allaèina kafaru ( iz ajeta 25. ove sure) »auπeviÊ/Pandæaprijevode sa “oni koji nevjeruju”. Korkut prevodi sa “oni ne vjeruju”. KariÊje u prijevodu identiËan Korkutu.

59 Obratiti paænju na naËin davanja prednosti Allahu kao darovaocu dobra i pomagaËu, ipripisivanja zasluga prvenstveno Njemu!

297

za ono s Ëime me Allah poslao, sve dok me On ne uËini nadmoÊnim, ilidok ova πija ne ostane usamljena?!’”60

Zamahπeri na ovom mjestu ne obraÊa paænju na samu sintagmu el-lezine keferu, ali se moæe razumjeti da na nju misli komentarom da “je tobilo u Bici na Hudejbiji, na osnovu predaje da je ‘Ikrime b. Ebi Dæehlizaπao pred njih sa pet stotina ljudi, a Poslanik poslao nekoga ko Êe ihporaziti i natjerati u zidine Mekke; i na osnovu predaje od Ibn ‘Abbasada je Allah dao pobjedu muslimanima tada tako πto su ih oni kamenicamanatjerali u njihove kuÊe...”61

Sve se ovo dogaa kao dio scenarija onemoguÊavanja muslimana dauu u Mekku.

Bejdavi62 napominje da sve ukazuje na to da se radnja iz ajeta 25.dogodila u danima Hudejbije. Ebu Su‘ud63 se ne osvrÊe posebno na ovusintagma na ovom mjestu. U sklopu govora o onima koji su izaπli direktnoprotiv muslimana na Hudejbiji, kako smo ranije napomenuli, uËinio jegreπku tvrdeÊi da je “onaj kojeg je Poslanik poslao da ih porazi i natjerameu zidine Mekke” bio Halid b. Velid, a na koju je ukazao Allamek.

©irvani ovdje nakratko zastaje uz opasku da dio ajeta:

هم الذين كفروا و صدوا عن املسجد احلرامima znaËenje

بيان جلنايتهم العظيمة ليوسموا بسمة قبيحة ال ينفكون عنها اينما سلكوا واملعنى انهم جمعوا بني جنايتي الكفر والصد واال فال فائدة فى االخبار عن كفرهم فقط...

pojaπnjenja za njihovo veliko zlodjelo koje Êe ih obiljeæiti ruænimbiljegom, kojeg se neÊe moÊi rijeπiti gdje god budu poπli. ZnaËenje je dasu oni objedinili dvostruki zloËin, tj. kufr i sadd (spreËavanje, branjenje,onemoguÊavanje muslimanima da izvrπe svoju vjersku obavezu)...

Allamek Êe na ovom mjestu prihvatiti opravdanost ovakvograzumijevanja mjesta o kojem se govori i prenijeti od ©irvanija samo dionjegovih rijeËi koje je smatrao kljuËnim za razumijevanje teksta:

اي جمعوا بني جنايتي الكفر والصد60 Vidi: Ibn Hiπam, Poslanikov æivotopis, str. 195.

61 Vidi: Az-Zamakπari, Al-Kaππaf ‘an haqaiq at-Tanzil wa ‘uyun al-aqawil fi wuûuh at-ta’wil, Bejrut,(bez godine izdanja), III, str.466.

62 Al-Baydawi, Anwar at-Tanzil wa asrar at-ta’’wil, Bejrut, 1982.str. 680.

63 Vidi: Abu as-Su‘ud, Irπad al-‘aql as-salim ila mezaya al-Kitab al-Kerim, (πtampan na marginiAr-Razijevog tefsira Mafatih al-gayb), Istanbul, (bez godine izdanja). str. 571.-572.

298

U ovom sluËaju zapaæamo da Allamek nije oponent po svaku cijenunego uvaæava odreeni stav za kojeg smatra da je ispravan i ostaje priprincipu da mu je najbitnija istina. Na takvim mjestima on ne otvaradiskusiju, nego samo izraæava svoje slaganje i nastavlja sa analizom.

Navedene karakteristike i stalno dokazivanje sljedbenika kufra dasu to πto jesu, otvara nam moguÊnosti da dokuËimo joπ neke detaljeobraene u 25. i 26. ajetu, a tiËu se njih.64

El-Hedj (Al-Hådy)

Vidjeli smo da su kafiri sprijeËili muslimane da dou do Kabe. Pritome su i kurbani, koji su povedeni da budu prineseni kao ærtvaGospodaru svjetova, takoer sprijeËeni da dou do svog mjesta.

El-Hedj je pojam koji se u kur’anskoj terminologiji veæe za glagolhada - uputiti, pa mu je osnovno znaËenje ono πto se uputi ili otpremi kaopoklon Kabi, tj. kurban. Neki smatraju da je ovo rijeË kojoj je jedninahadiyyat - poklon.65

Evo kako je ovaj pojam upotrijebljen na odreenim mjestima uKur’anu:

- to je kurban koji Êe zaklati onaj koji bude sprijeËen izvrπiti hadædæna koji je krenuo (.2:196) فان احصرمت فما استيسر من الهدي;

- kurban koji se kolje kao kazna ako se prekrπi zabrana lova uihramu ;(.5:95) فجزاء مثل ما قتل من النعم يحكم به ذوا عدل منكم هديا بالغ الكعبة

- kurban je uËinjen svetim - جعل الله الكعبة البيت احلرام قياما للناس والشهر احلرام والهذي والقالئد(5:97.);

- to je kurban koji je sprijeËen (na dan Hudejbije) da doe na mjestoærtvovanja 66.(.48:25 ) والهدي معكوفا ان يبلغ احملله

64 Ajeti: (25.) Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite »asnom hramu, i da kurbani kojevodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da Êete pobiti vjernike, muπkarce iæene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajuÊi, zbog njih sramotu doæivjeti - Mi bismo vam ih prepustili.A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoÊe. A da su oni biliodvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one meu njima koji nisu vjerovali. (26.) Kada sunevjernici srca svoja punili æarom, æarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na PoslanikaSvoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog Ëega Êe postati pravi vjernici - a oni i jesunajpreËi i najdostojniji za to - a Allah sve zna.

65 Vidi: Al-Isfahani, Al-Mufradat, str. 538.-542.

66 »auπeviÊ/Pandæa pojam hady u ovom ajetu prijevode kao “(zavjetovanu) ærtvu odreenuda stigne na mjesto (gdje je dozvoljeno njeno klanje)”. Oni su ovdje uz ærtvu, kurban, dodali i

299

Kod Zamahπerija67 je to æivotinja koja se otpremi ka Kabi, tj. kurban.On ostavlja moguÊnost razliËite vokalizacije ovog pojma, koja uvjetuje injegovo vezanje za razliËite rijeËi prije njega.

Istu definiciju pojma daje i Bejdavi,68 s tim πto on umjesto ka Kabikaæe ka Mekki. Ebu Su‘ud69 se ne razlikuje u interpretaciji od njih dvojiceuz napomenu da on uopÊe ne daje definiciju, nego govori omoguÊnostima vokalizacije.

©irvani prenosi stavove prethodne trojice.

Allamek je ovdje potpuno saglasan s njima. S obzirom na to da suim stavovi o ovome potpuno identiËni, donosimo ono πto je Allamek,kao zadnji u nizu njih peterice, kazao.

والهدي بالنصب معطوف على الضمير املنصوب فى صدوكم و قرئ باجلر عطفا على املسجد بحذف املضاف اى و نحرالهدي وبالرفع على و صد الهدي اسم ملا يهدي الى مكة و قد قرى الهدي و هو فعيل مبعنى مفعول و معكوفا حال من الهدي

“Pojam hadya vokaliziran kao akuzativ vezan je za liËnu zamjenicu uakuzativu iz rijeËi saddukum (صدوكم). »ita se i sa vokalizacijom kao genitivhadyi, a tada se veæe za rijeË al-masûidi (املسجد), pri Ëemu je ispuπten mudaf,a bilo bi pretpostavljeno kao nahri al-hadyi (الــــــــهــــــــدي نـــــــــحـــــــــر ) - klanja kurbana.Moæe doÊi i kao nominativ al-hadyu sa znaËenjem sudda al-hadyu (الهدى صد)- a kurban je sprijeËen. InaËe je hady zajedniËka imenica za ono πto bude upuÊenoka Mekki. Ovaj pojam se Ëita i sa hadiyy ( يدهلا ), πto je ime u aktivu sa znaËenjempasiva. Izraz ma‘kuf(en) (معكوفا) - sprijeËene70 pokazuje stanje izraza hady.”

Bilo bi nepotpuno ako bismo pojaπnjenje pojma hedj napustili, a neuËinili isto i sa sklopom mahillah - na svoje mjesto.

Mehill (mahill)

Pojam mehill (mahill) ima svoju osnovu u glagolu halla, i u odnosuna mahall - kao mjesto na koje se doe, odsjedne, stigne - ima i dopunsko

odredicu zavjetovanu. Kod Korkuta su to “kurbani koje vodite sa sobom”. On je upotrijebio mnoæinu.I KariÊ smatra da su to kurbani voeni do svog mjesta, dakle, rijeË u mnoæini.

67 Vidi: Az-Zamakπari, Al-Kaππaf …, IV, str. 465.

68 Al-Baydawi, Anwar at-Tanzil… str. 679.

69 Vidi: Abu as-Su‘ud , Irπad…str. 568.

70 Vaæno je primijetiti da KariÊ saddukum prijevodi sa vas odvraÊaju, a uz hady stavlja posebno“i spreËavaju da kurbani”, Ëime je kod njega prisutan i prijevod izraza ma’kuf(en), πto kod Korkutanije sluËaj. »auπeviÊ/Pandæa to rjeπavaju dodacima u zagradama, ali nisu unijeli u osnovni tekstposeban izraz za ma‘kuf(en).

300

znaËenje kao mjesto koje je Allah uËinio dozvoljenim za odreenudjelatnost (konkretno, za klanje kurbana).71 U ovakvom kontekstu senalazi na nekoliko mjesta u Kur’anu. To su, uglavnom, mjesta vezana zaobrede hadæa, kurban i mjesto njegovog klanja.

Neke od tih ajeta smo veÊ naveli uz pojam hedj (2:196.; 48:25.;). Ajet(22:33.) spominje mehill - ثـم مـحـلـهـا الـبـيـت الـعـتــيــق kao mjesto (klanja) kod Staroghrama (Kabe).72

Zamahπeri73 ovaj pojam tumaËi kao mjesto na kojem je dozvoljeno,odnosno obavezno, zaklati kurban, napominjuÊi da je to dokaz za Ebu Hanifuda je mjesto klanja kurbana (mehill) onome ko je sprijeËen da ue u Mekku(muhsar) - Harem. Ovdje on postavlja pitanje: Kako je bilo dozvoljenoPoslaniku i onima s njim da svoj kurban zakolju na Hudejbiji i dajeodgovor da dio Hudejbije spada u teritorij Harema, te da postoji predajapo kojoj je Poslanikov logor bio van podruËja Harema (hill) a njegovo mjestoza klanjanje (musalla) u teritoriji Harema (svetog podruËja oko Mekke).

Ovdje se pojavljuje novo pitanje: Ako je kurban zaklao u Haremu,zaπto je koriπÊen izraz “sprijeËeni da do svog mjesta stignu”? Zamahπeriodgovara da je to dozvoljeno mjesto koje je poznato kao propisano za to- Mina.

Bejdavi74 navodi da sluËaj kurbana, koji je sprijeËen da doe do svogmjesta, dokazuje da je to bilo u godini Hudejbije. On, takoer, smatrada je to mjesto na kojem je dozvoljeno zaklati ga, a konkretizira znaËenjetako πto tvrdi da se misli na poznato mjesto Minu a ne na neko drugo nakojem nije dozvoljeno da se to uradi. Za sluËaj Poslanikovog klanjakurbana na Hudejbiji smatra da ne nudi dokaz za hanefije da je Haremmjesto za klanje kurbana onih koji su sprijeËeni da dou do Kabe.

Ebu Su‘ud75 prenosi veÊ iznesene stavove, bez novih elemenata, stim πto nudi, istovremeno, da je mehill Harem, navodeÊi stav Ebu Hanifeo tome, a i da je to konkretno Mina.

71 Vidi: Al-Isfahani, Al-Mufradat, str. 128.

72 »auπeviÊ/ Pandæa ovaj pojam prijevode kao mjesto, a dodaju (gdje je dozvoljeno njenoklanje) tj. ærtve (hady). Objedinili su i mjesto (mahall ) i dozvoljenost (mahill ). Kod Korkuta su to“mjesta” - mnoæina jer je i za hady koristio mnoæinu - kurbani. Kod KariÊa je to “mjesto” do kojeg sukurbani voeni.

73 Vidi: Az-Zamahπari, Al-Kaππaf …, IV, str. 465.

74 Vidi: Al-Baydawi, Anwar at-Tanzil… str. 679.

75 Vidi: Abu as-Su‘ud Irπad…str. 568.

301

©irvani prenosi Bejdavijeve stavove i neke forme od Ebu Su‘uda.

Allamek pojam mehill, nudeÊi svoj komentar, definira kao mjestona kojem je dozvoljeno da bude zaklan i tvrdi da se ovdje misli na, za topropisano poznato mjesto, Minu:

اي محبوسا من ان يبلغ مكانه الذي يحل فيه نحره واملراد هنالك محله املعهود اعني منيPotom citira Bejdavijev stav, koji smo ranije iznijeli, a koji se u tom

dijelu slaæe sa onim πto je on iznio, kao i dio koji govori o, po njegovommiπljenju, neosnovanosti stava hanefija da je Harem mjesto za klanjekurbana onih koji su sprijeËeni da dou do Kabe:قال االمام البيضاوي املراد مكانه املعهود و هو منى ال مكانه الذي ال يجوز ان ينحر في غيره و اال ملا نحره الرسول صلى

ه احلنفية على ان مذبح هدي احملصر هو احلرمّم حيث احصر فال ينتهض حجّالله عليه و سلOsvrÊuÊi se na ©irvanijev naËin pristupa ovom pojmu, Allamek

navodi kako ©irvani citira Ebu Su‘uda u dijelu u kojem on govori o stavunekih da je jedan dio Hudejbije Harem u kojem je Poslanik klanjao i tuzaklao svoje kurbane, a na kraju navoda tvrdi da se pod “sprijeËeni dado svog mjesta dou” misli na Minuو جعل املولى الشرواني ما وجده في تفسير العالمة ابي السعود من انهم قالوا بعض احلديبية من احلرم و روي ان خيامهعليه الصالة و السالم كانت في احلل و مصاله في احلرم و هناك نحرت هداياه عليه السالم واملراد صدها عن محلها املعهود الذي

هو منى جوابا لهAlamek ovo kritizira kao neosnovan naËin objaπnjavanja, gdje nema

mjesta mehill pojaπnjavati kao Harem, ako se veÊ odredi da se radi oMini, a pogotovo nema osnove oupÊavati mehill na Harem, i joπ opÊije,samo da bi se doπlo do toga da je Poslanik onda zaklao kurban u Haremu,a ne van njega.و من الواضح البني انه اذا حمل اضافة احملل على العهد و كان املراد به منى لم يكن لآلية مناسبة باملدعي اعني كون محلهدي احملصر احلرم فضال عن الداللة عليه و ال يجوز ان حتمل االضـافـة عـلـى اجلـنـس و هـو احلـرم عـنـد ابـي حـنـيـفـة واآلعـم عـنـد

م فيما ال يحل الذبح فيهّالشافعي للزوم ان يذبح النبي صلى الله عليه و سلRazloge ovakvoj zbrci Allamek prepoznaje u razlikama meu πafijama

i hanefijama o ovome pitanju gdje πafije tvrde da je Poslanik zaklaokurban van Harema (hill) /Bejdavi/, a hanefije poriËu navodeÊi da jezaklao kurban na dijelu Hudejbije na kojem je i klanjao, a taj dio je veÊu Haremu:

م نحر فـىّو حاصل صحيح الكالم في ذلك املقام ان الشافعية استدلوا على مدعاهم بـان الـنـبـي صـلـى الـلـه عـلـيـه و سـلاحلديبية و هي من احلل فدفعه احلنفية بانه كان مضرب خيامه عليه السالم فى احلل و مصاله فى احلرم فالظاهر ان يكون نحره ايضا

فى احلرم

302

Osim ovoga, Allamek Êe iznijeti i stav kojim odgovara Zamahπerijuda u svojim tvrdnjama, vezanim za ovaj pojam, nije u pravu, citirajuÊipri tome stav jednog od autoriteta, koji tvrdi da:و قد قال بعض الفـضـالء امنـا يـسـتـدل احلـنـفـيـة عـلـى دلـك املـطـلـوب بـقـولـه تـعـالـى: و ال حتـلـقـوا رؤوسـكـم حـتـى يـبـلـغ الـهـديمحله- فانه خاص باحملصر او يعمه و ال عبرة مبا قاله الزمخشري - و لقد اغرب حيث اخذ في تقرير االستدالل و ساق الكالم

_على وجه انتج منه ال داللة فيه اصال حيث ختم بالكالم بان احملل هو منى “Hanefije kao dokaz za svoj stav navode dio ajeta ...a glave svoje, dok

kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte...76 (و ال حتلقوا رؤوسكم حتى يبلغ الهدي محله)jer je on vezan posebno za one koji budu sprijeËeni ) باحملصر ( ili uopÊe takoda Zamahπerijeve rijeËi nemaju osnovu. On je prvo insistirao na dokazukod hanefija, a onda razvijao govor dalje ka rezulatu koji taj dokaz pobija- a to je tvrdnja da je to mjesto (mehill) Mina.”

PrimjeÊujemo kako Allamek nastoji svoje πiroko znanje ugraditi unaËin rasprave i braniti svoj princip da je obaveza znanstvenika ispravitipogreπku ma koliko poznat i jak bio autoritet koji tu greπku napravi.

PrihvatajuÊi da se radi baπ o Mini te da su kurbani bili sprijeËeni dado nje dou, jer i da na neko drugo mjesto ne bi bili sprijeËeni (مـعـكـوفـا ),pokuπajmo joπ samo razumjeti kakav je to æar πto nosi kafire sve vrijemedok poduzimaju takve korake prema muslimanima.

Hamijjet (hamiyyåt)

Osnova ovom pojmu je glagol hama (hama),77 sa znaËenjem uæariti,usijati, a evo i nekoliko mjesta na kojima se on spominje u Kur’anu:

- uæariti, usijati (yuhma) Êe se, na Sudnjem danu, zlato i srebro kojisu gomilani, a nisu na putu dobra troπeni - (.9:35) يوم يحمى عليها في نار جهنم;

- uæarena je Vatra, u kojoj Êe se neka lica præiti - (.88:4) تصلى نارا حامية;

- uæarena je Vatra kao boraviπte onih Ëija loπa djela budu prevagnula.(.101:11) نار حامية -

U formi hamiyya glagol hama se u Kur’anu javlja samo na jednommjestu, u suri El-Feth, 26. ajet, i to dva puta u istom ajetu. Jednom je uopÊijem, a jednom u konkretnijem znaËenju; prvi put kao æar - hamiyya:

اذ جعل الذين كفروا في قلوبهم احلمية76 Al-Baqara, 196. PoËetak ovog ajeta glasi: Hadædæ i ‘umru radi Allaha izvrπavajte! A ako

budete sprijeËeni (فان احصـرمت), onda kurbane koji vam se nau pri ruci zakoljite…

77 Vidi: Al-Isfahani, Al-Mufradat, str. 132.-133.

303

a drugi put kao æar paganski - hamiyya dæahiliyya:78

حمية اجلاهليةZamahπeri79 hamijjet tumaËi pojmom enefet (anafat) u znaËenju ponos,

πto smo naπli kod »auπeviÊa/Pandæe. Zamahπeri ga navodi paralelno sapojmom sekinet kod mu’mina, a za oboje navodi primjer predaje o tokusklapanja Sporazuma na Hudejbiji, gdje Poslanik poËinje sa Bismillomkoju muπrici ne prihvatajuÊi, i titulom Poslanik koju oni negiraju...

Bejdavi80 ponavlja Zamahπerijev izbor dodajuÊi da je taj paganskiponos bio smetnja da oni posluπaju Istinu i pokore joj se. I on navodi istupredaju uz pojam sekinet.

Ebu Su‘ud81 uz enefet navodi i tekebbur kao oholost, a potom daje imoguÊnost da je to tasjír (tasyir), tj. da je ponos u njihovim srcima pretvorenili preobraæen u paganski ponos proistekao iz njihovog dæahilijjeta, i koji seuËvrstio duboko u njihovim srcima, a kojemu su se oni potpunoprepustili. I ovaj autor navodi predaju o potpisivanju Sporazuma kojapodsjeÊa, kako on veli, na ljepotu postupka Poslanikovog i ruænoÊupostupaka kafira.

©irvani koristi pojmove enefet i udæub (mjesto tekebbur), koji su imsmetali da prihvate Istinu. NavodeÊi pojmove paganski ponos i oholost,umiπljenost, gordost on ponavlja Ebu Su‘udov stav da je to ponos proistekaoiz neznaboπtva, ali dodaje da je hamijjet koji proistiËe iz spoznaje i dinskogæara, revnosti, pregalaπtva pohvaljeni hamijjet mahmudet (hamiyyamahmuda).

Allamek ukazuje na ©irvanijevo slijeenje Ebu Su‘uda u odreenimstavovima, meu kojima je:

ده ايضا في قوله واجلعل اما مبعنى اإللقاء فقوله تعالى: في قلوبهم احلمية اى األنفة والتكبر متعلق به او مبعنى التصييرّو قلفهو متعلق مبحذوف هو مفعول ثان له اى جعلوها ثابتة راسخة في قلوبهم

- stav da glagol dæe‘ale (ûa‘ala) u infinitivu al-ûa‘lu (اجلعل) uËiniti ovdjeima znaËenje ubaciti u, staviti u (ilqå’/ اإلقاء), pa su Boæije rijeËi في قلوبهم احلميةkoje znaËe svoja srca punili æarom, tj. ponosom i oholoπÊu, povezane s tim;

78 »auπeviÊ / Pandæa su za ovaj pojam odabrali znaËenje “ponos” i “neznaboæaËki ponos”.Kod Korkuta je to “æar” i “æar paganski”. KariÊ ga prijevodi kao “æest” odnosno “æest doba paganskogaNeznanja”, a u komentaru ûahiliyyat definira kao “svako doba neznanja vjere u jednog jedinogBoga, dæ.π.”

79 Vidi: Az-Zamakπari, Al-Kaππaf …,IV, str. 467.

80 Vidi: Al-Baydawi, Anwar at-Tanzil…str. 681.

81 Vidi: Abu as-Su‘ud, Irπad…str. 574.

304

- ili je pojam al-ûa‘lu اجلــــعـــــل( ) sa znaËenjem at-ta¥yír ) الــــتــــصــــيـــــيـــــر ), pa je ondavezan za ispuπteni drugi objekat, tj. taj su æar uËinili sadræajem Ëvrsto iduboko ukorijenjenim u njihovim srcima æar kojemu su se oni potpunoprepustili.

Potom konstatira kako je oËito da se tu radi o znaËenju (æar) ubacitiu, staviti u (ilqå’/ اإللقاء) (srce) tako da je Ëvrt i postojan u njemu.

و ال يخفى ما في نسبة اإللقاء اليهم و إن الظاهر جعله مبعنى اإلثبات Allamek, nakon toga, ©irvanija πto je povezao æar koji proistiËe iz

dæahilijjeta i æar koji proistiËe iz spoznaje i pregalaπtva za vjeru, smatrajuÊida ponos i umiπljenost nikako ne mogu biti pohvaljeni (a ©irvani je takoprotumaËio hamijjet) i da oni nikako ne mogu proisteÊi iz spoznaje iizgaranja za din:

حمية اجلاهلية بدل من احلمية قال املولى الشرواني بعد أن فسر احلمية باإلنفة والعجب ام احلمية الناشئة من اجلاهلية فإناحلمية الناشئة من املعرفة والغيرة في الدين محمودة و من الواضح اجللي أن األنفة والعجب ال يتصور ان تكون محمودة و انه ال

ينشأ من املعرفة والغيرة في الدين اصالTako Allamek zakljuËuje ovu raspravu o paganskom ponosu i æaru,

iz kojeg se raaju neprijateljstvo prema Istini, odbojnost prema njoj itrajni napori da se, svim raspoloæivim sredstvima, onemoguÊe njenisljedbenici da dou do svog cilja - do njenog konaËnog trijumfa nadneistinom, do velikog fetha.

* * *

ZatvarajuÊi i ovo semantiËko polje, osjeÊamo potrebnim rezimiratiga, ali uzimajuÊi u obzir i ostala polja sa kojima Ëini povezanu cjelinu.

Uspjeh (feth) koji je Poslaniku i muslimanima Allah podario naHudejbiji doprinio je raanju Ëitavog niza blagodati. Meu njimadominiraju Allahov oprost Poslaniku svih njegovih ranijih i kasnijihpogreπki (èanb), koje je Ëinio nehotice, dajuÊi pri radu prednost nekimmanje vaænim stvarima u odnosu na vaænije; upotpunjenje Njegoveblagodati (ni‘ma) prema Svom miljeniku, s.a.v.s., upotpunjenjem vjerenovim sadræajima, poput hadædæa, za Ëije obavljanje do tada muslimaninisu imali moguÊnosti; usmjeravanje Poslanika ka raznovrsnim putevima(sirat), koji vode do uspjeπne realizacije njegove poslaniËke misije...

U svemu tome, Allah je pomagao Poslanika Svog i muslimanevojskama (ûunúd) nebesa i Zemlje kojima On vlada. Nizale su se pobjede

305

nad neprijateljima. U njima su dolazili do znaËajnih materijalnih sredstava(magånim) koja su koristili za jaËanje zajednice i poboljπanje uslova ukojima su radili. Mnogo puta su neki pokuπavali razbiti Ëvrstinumuslimanskih redova, ali je Allah, ulivajuÊi im strah u srca, njihove rukeodbijao (kaffa aydiyea an-nås) od Svojih dobrih i posluπnih robova, njimaje darivao moguÊnosti za pobjedu (aùfara-kum ‘alay-him), πto traje kaoproces za Ëiji kraj se najavljuje konaËni trijum istinske vjere nad laænimuvjerenjima (li-yuùhira-hú ‘ala a’d-díni kulli-hi).

Uz Poslanika su Ëvrsto, cijelo vrijeme, bili oni koji su uvijek spremnida mu se zakunu na vjernost (al-laèína yubåyi‘úna-ka), u Ëija srca je Allahusadio smirenost (sakína) i pomirenost sa Ëinjenicom da valja biti spremanpo potrebi, i æivot dati za pobjedu Istine i dobra. Duboko u njihovimsrcima rijeË takvaluka (kalima at-taqwå) je, poput lijepog drveta, pustilasvoje korijenje, a kroπnja im u visinama vjerniËkih duπa daje svoje trajneplodove. Imali su uvijek povjerenje u svog Uzora, u Poslanika koji im jei svojim snovima (ru‘ya) znao nagovjeπtavati dobre rezulate njihovihnapora. Nikada nisu propuπtali Ëiniti zahvalu Gospodaru svome, skruπenospuπtajuÊi lica svoja na zemlju, a na njima su ostajali tragovi sedædi (aïaras-suûúd).

Nasuprot njima, na iste dogaaje drugi su reagirali drukËije. Izdvajalisu se oni kojima je karakterna crta zostajanje (muõallafún), koje je viπeizbjegavanje, bjeæanje od svog dobra. Loπe su mislili (ùanna as-saw’u) oBogu, o Poslaniku, o mu’minima. Njihova zla misao im se vraÊala, stezalaih, davila ih, bila stalno oko njih, poput zlog obruËa (då’ira as-saw’u),zraËila nesreÊom, bijedom, propaπÊu. To su ljudi kojima propast kruæioko glave (qawm búr) i samo je pitanje vremena kada Êe se na nju spustiti.Voljeli bi to oni promijeniti, kada bi mogli, mijenjajuÊi Boæiju odredbu,Boæiji zakon, Boæiju rijeË (an yubaddilú kalåmallåh), ali su i sami svjesnida je to nemoguÊe. Bivaju oni stalno iznova stavljani na kuπnju sa nekimnarodom, zlim a hrabrim i moÊnim (ulú ba’sin πadíd), da se, borbomprotiv njega, iskupe za proπlost i promijene smjer kretanja, ali oni ustrajnolutaju bespuÊima svog munafikluka.

Na svom putu-bespuÊu, stalno se susreÊu sa istomiπljenicima, kojine vjeruju (al-laèína kafarú) kao i oni, samo su hrabriji od njih u javnomiskazivanju svoje oholosti i samouniπtenju vlastite duπe. Drznu se oni dastanu na put svakom pokuπaju ærtvovanja (hady) za viπe vrijednosti i dane dozvole da ærtvovanje postigne svoj cilj (mahill). Iako “hrabri”, grubi,

306

osori, ipak nisu u stanju da iz svojih srca izbace paganski æar (hamiyyaûåhiliyya), zbog kojeg gore za prolaznim i streme ka vjeËnom gorenju.

* * *

Ukoliko ovaj rezime, kao i ono Ëega je on rezime, budu pomoglionim bosanskim muslimanima, koji budu, Boæijom miloπÊu, obradovanipa poæele dobiti sliku sure el-Feth iz drukËijeg ugla u odnosu na onukoju dobijaju ËitajuÊi samo njen prijevod na bosanski jezik, smatrat Êemoda smo postigli konkretni cilj, postavljen na poËetku ovog istraæivanja, azahvala pripada samo Allahu, SveznajuÊem i Mudrom.

Preostaje nam joπ da iznesemo rezultate analize Allamekove metode,koje smo dobili obradom nejasnih pojmova iz sure el-Feth.

‘Allamaq and his work Tafsír Å∂ar li súra Al-Fatõ‘Allamaq and his work Tafsír Å∂ar li súra Al-Fatõ‘Allamaq and his work Tafsír Å∂ar li súra Al-Fatõ‘Allamaq and his work Tafsír Å∂ar li súra Al-Fatõ‘Allamaq and his work Tafsír Å∂ar li súra Al-Fatõ

Earlier, the scholars maintained that the person, one can receiveknowledge from, should have four qualities. These qualities can be agood starting point for this research. These qualities are: intelligence,impartiality, sincerity, and extensive scientific acquaintance.

The contemporary scientists demand additional qualities from re-searchers, and some of these are: extensive activity, strong will and per-severance, ability of intensive attention and deep concentration, devel-oped ability of thinking, developed habit of discipline and accuracy,and above all the creative vision, extensive general culture, well-groundededucation in a particular scientific field and discipline, and commandof the technology of that scientific field and discipline.

In the part of this work under the title The Basic Biographic Dataabout Allamek we learned many of the qualities of this renowned scien-tist of Bosnian origin, some of these are: wide general education ofencyclopaedic type (he is Allamek - the omniscient), openness and free-dom in giving opinions, resistance to prejudices and misconceptions ofthe time we live in, resistance to criticism and condemnations, persever-ance in work, righteousness, humaneness, critical analiticity, originalityin thinking, readines to admit what is right and readiness to correct thatis wrong, readiness to self-sacrifice, and scientific morality.

307

In this research, following the Allamek’s methodology of work inhis manuscript: “The Second Interpretation of al-Fath Chapter” we couldclearly identify the principles he stuck to, which realy make it a waluablescientific research work.

1. In the introduction to his Gloss on Shirvani’s Interpretation of al-Fath Chapter, that was the object of our research, Allamek points outthat the goal of his work was to correct mistakes that Shirvani made inhis work. He sticks to this goal throughout his work and doesn’t go farfrom it. This is the testifaying fact about his conciseness and directnessin his work, which procured him a high level position in science at thebeginning of XVII century. In his endeavour to realize this goal set tohim, with a view to produce right information and to correct the wrongones, he even didn’t treat with indulgence other authorities much morefamous then Shirvani like Zamahshari, Baydawi, and Abu Suud.

2. The author stuck to the “Primary Source” (the original copy) in theway of assumption that anyone who would come across his work knowswell the work of Shirvani or has it at his disposal while reading his(Allamek’s) work, for, sometimes he quotes parts and analyzes the en-tire work. In modern approach of critique of scientificity of researchwork, this would probably Poslanikt in moderate shadow over his work,but for the then methodology it was completely justified and recog-nised.

3. Pointing out to the secondary sources of his work, Allamek some-times gives true quotations and sometimes just interprets the opinion.He often critsyzes Shirvani for his unselective and unanalitic reportingof others’ opinions which are on many places in Shirvani’s work markedwith qila (قيل) - they say.

4. Allamek, with this work of his or, in other words, by successfulrealization of the goal set in it, has offered to the scientific public a newvision of Shirvani’s Interpretations of al-Fath Chapter, especially becouseShirvani’s work prior to Allamek’s analisis was famous in the public asvery valuable and authentic.

5. In his judgements, Allamek is completely and stronglyargumented. Every information he has analiticaly elaborated, makingefforts while argumenting his opinion, to abide by the principles of hisimam in Aqidah and his imam in Fiqh. He is often objecting Shirvani

308

for his disregarding different opinions of particular Aqidah schools andFiqh schools while “combining” the solution for dilemas on possiblemeanings of specific verse, syntagm, and term of the Holy Quran.

6. In the interpretation of his opinions, Allamek tends not to givemore information than it is necessary, and he is objecting Shirvani’sgoing wide from the subject, which often leads to contradiction.Allamek’s conciseness is not on the account of understandability, eventhough, sometimes his style of expressing himself seems as reserved fora higher level of those who are acquainted with the problem he deals, orin other words for scientists in the fields of Tafseer (The Intarpratation ofthe Holy Quran) and Arabic language.

7. Allamek’s work doesn’t have repetition. Material that is the sub-ject of this work enables that withot big effort, which, at the same timedoesn’t exclude the possibility of unnecessary repetitions.

8. Muhamed b.Musa (Allamek), while working on this Gloss of his,he used the combination of many scientific methods. Analytical Methodwas his primary, otherwise, he wold not be able to approach the Shirvani’swork. By Comparative Method he tried to make an insight into thesources used by Shirvani, to compare data and to offer to reader thePoslanikts of that insight and comparison, finding out in Shirvani’s workand revealing all, even the smallest mistakes which he (Shirvani) madeusing those sources. Historic Method helped him evaluate accuracy ofinformation provided by Shirvani and other authorities concerning someevents from Islamic history mentioned in al-Fath Chapter.

9. If the Analytical Method means every kind of analysis of text andits content, it is then necessary to point out that the Linguistic Analysisof Shirvani’s commentary of the text of al-Fath Chapter, as the Linguis-tic Analysis of the original text of al-Fath Chapter itself, always was thestarting point of Allamek, as expert of Arabic language and its rules. Itis imposible not tu notice that in this work of his. If we take into accountthat, in the introduction to his Gloss on Shirvani’s Interpretation of al-Fath Chapter, he reminded that Zamahshari’s al-Kashaf, for many baseand starting point for philological consideration of the meaning ofQuranic text, than it was logically for him to often go back to that im-portant, philologicaly valuable work of renowed Persian. In spite of itsfame al-Kashaf for Allamek is not the comentary without mistakes, andhe approaches it critically.

309

10. It is possible to talk about unity and harmony in this work of hisonly to the extent that it is alowed by the talk about unity and harmonyof the text of Al Fath Chapter whose course has been followed by bothhim and Shirvani. One can not help but to follow the course of Quranicthoughts. What appears as the specificum of Allamek’s style in regardof harmony and unity is his uninterupted motion through entirety ofscientific experience of this field in his time and space he works in,which demands from reader his personal knowledge of that entirety.This is the only way one can understand his being a part of a big entiretyand his unity with that entirety.

The conclusions that have been reached in research of this Allamek’smanuscript through the segment of his semantic level of a number ofideas chosen from the entirety of the vocabulary of al-Fath Chapter, arenot all that could be reached in entire Allamek’s work on this Gloss, andespeccially these are not all conclusions that could be reached about thevalue of entire Allamek’s heritage, which, for the Bosnian scientific ho-rizons represents the shinning light.

At the beginning of this research work we pointed out that forthestudy of Allamek’s entire scientific heritage we need much compli-cated work and much more demanding than this, with higher scientificlevel.

311

Osman LaviÊOsman LaviÊOsman LaviÊOsman LaviÊOsman LaviÊZilha MuminoviÊZilha MuminoviÊZilha MuminoviÊZilha MuminoviÊZilha MuminoviÊ

BIBLIOGRAFIJA RADOVA PROF. DR. FEHIMABIBLIOGRAFIJA RADOVA PROF. DR. FEHIMABIBLIOGRAFIJA RADOVA PROF. DR. FEHIMABIBLIOGRAFIJA RADOVA PROF. DR. FEHIMABIBLIOGRAFIJA RADOVA PROF. DR. FEHIMANAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. GODINANAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. GODINANAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. GODINANAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. GODINANAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. GODINA

(Povodom 60 godina æivota)(Povodom 60 godina æivota)(Povodom 60 godina æivota)(Povodom 60 godina æivota)(Povodom 60 godina æivota)


Objavljivanje bibliografije radova prof. dr. Fehima Nametka padana 60. godiπnjicu njegova æivota i 37 godina od kada je, kao mlad asistent-turkolog, poËeo, na Orijentalnom institutu, stjecati svoja prva iskustva uizuËavanju knjiæevnosti Boπnjaka na orijentalnim jezicima, a kasnije iradu na izvornoj rukopisnoj grai.

Drugi, vaæniji razlog zbog kojeg je trebalo sakupiti radove prof. dr.Nametka jeste njihova obimnost, tematska raznorodnost i znaËaj za daljeistraæivanje bosanskohercegovaËke historiografije. Ovom bibliografijomÊe, sigurni smo, posebno biti obradovani studenti, postdiplomci i drugiistraæivaËi naπe kulturne baπtine, s obzirom da Êe na jednom mjestuimati veoma πiroku lepezu popisa knjiga, radova i prikaza nezaobilaznihu daljem radu i usavrπavanju.

Ovom prilikom smatramo potrebnim navesti osnovne podatke iznjegove biografije ne upuπtajuÊi se dublje u analizu njegovog nauËno-istraæivaËkog rada, uvjereni da je njegov nauËni opus veoma dobro poznatnaπoj i πiroj javnosti.1

Fehim Nametak potiËe iz ulemanske porodice. Otac Alija je biopoznati i veoma nadareni knjiæevnik i publicista a djed po majËinoj lozi,Fehim Spaho, po kome je i dobio ime, istaknuti nauËni i kulturnidjelatnik, saradnik Behara i u predveËerje Drugog svjetskog rata reisu-l-ulema Islamske zajednice.

1 Veoma lijep prikaz nauËnoistraæivaËkog i znanstvenog opusa dr. Fehima Nametka dao jedr. Amir LjuboviÊ: “Knjiæevno-znanstvena misao Fehima Nametka” u knjizi BoπnjaËka knjiæevnost uknjiæevnoj kritici, Priredili Enes DurakoviÊ i Fahrudin RizvanbegoviÊ, Knj. VI, Sarajevo, Alef, 1988.,str. 641.-645.

312

Roen je 6. 3. 1943. godine u Sarajevu. U rodnom gradu je zavrπioosnovnu πkolu, KlasiËnu gimnaziju i Filozofski fakultet - Odsjek zaorijentalistiku. Postdiplomski studij zavrπio je na Filoloπkom fakultetuUniverziteta u Beogradu 1973. godine gdje je uspjeπno odbraniomagistarski rad na temu Tursko druπtvo u ranim romanima NurijaGuntekina. Akademsku titulu doktora knjiæevnih nauka stekao je 1979.godine kada je na istom univerzitetu odbranio disertaciju pod naslovomFadil-paπa ©erifoviÊ - pjesnik i epigrafiËar Bosne.

Svoj radni i nauËnoistraæivaËki vijek Fehim Nametak je zapoËeo naOrijentalnom institutu u Sarajevu gdje je, u klasi zvuËnih imenabosanskohercegovaËke orijentalistike kao πto su Nedim FilipoviÊ,Sulejman GrozdaniÊ, Muhamed MujiÊ, Omer MuπiÊ, Hazim ©abanoviÊ idr., proπao kroz sva zvanja: asistent-turkolog: 1966., asistent - istraæivaË-turkolog: 1977., viπi nauËni saradnik: 1988. i nauËni savjetnik 1985.godine.

U periodu 1984.-1990. godine Nametak je honorarno radio kaoprofesor na predmetu Turska knjiæevnost na Katedri za turkologijuFilozofskog fakulteta u Skoplju, a tek nakon 1990. godine svoje veÊ bogatonauËnoistraæivaËko iskustvo mogao je ponuditi i sarajevskim studentima.Naime, najprije u svojstvu honorarnog a od 1995. godine redovnogprofesora radi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Uporedo s tim,takoer, od 1995. godine radi kao gostujuÊi profesor na predmetu Turskaknjiæevnost i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U periodu 1994.-1998.godina bio je direktor Orijentalnog instituta, gdje je od 1997. godineangaæiran kao spoljni saradnik na nauËno-istraæivaËkim projektima. Od1996. godine predaje historiju turskog jezika na kolegijumima zapostdiplomski studij lingvistike i knjiæevnosti.

Dr. Fehim Nametak je u dosadaπnjem nauËno-istraæivaËkom iznanstvenom radu ostvario zapaæene rezultate na tri podruËja i to:

- istraæivanje osmanske turske knjiæevnosti

- istraæivanje knjiæevnosti Boπnjaka na orijentalnim jezicima, posebnona turskom jeziku

- rad na izvornoj rukopisnoj knjiæevnoj i knjiæevno-historij skoj grai.

Bibliografija radova dr. Fehima Nametka koju nudimo naπimËitaocima sadræi 274 bibliografske jedinice, originalnih nauËnih i struËnihradova, prijevoda ili pak prikaza poredanih hronoloπkim redom.

313

Bibliografija radovaBibliografija radovaBibliografija radovaBibliografija radovaBibliografija radova

1967.

1. Kasim DobraËa: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa GaziHusrev-begove biblioteke u Sarajevu, El-Emel (Beograd), 1967., 10, 34.

* Prikaz.

2. Perzijske minijature (Papagaj, Putnik i πtap, Vrtlar i Ëetvorica). Preveos perzijskog, El-Emel, (Beograd) 1967., 10, 16.

1969.

3. Jugoslaven u Turskoj, TuristiËki vodiË, Sarajevo, vlastito izdanje,1969., 60 str.,

1970.

4. Fuad Köprülü: Edebiyat Araátirmalari, POF, XVI-XVII, Sarajevo,1970., 384-391.,

5. Çengiz Orhonlu: Osmanli impratorluûunda derbend Teákilatı, Priloziza orijentalnu filologiju, XVI-XVII, Sarajevo, 1970., 410-412.,

* Prikaz. - Dalje: Prilozi..., POF.,

6. Nimet Arzik: Anthologie de la poesie turque (XIII-XX siecle), POF,XVI-XVII, Sarajevo, 1970., 396-398.,

* Prikaz.

7. Dr Necati Öner: Kratak pregled nauËne aktivnosti u islamskom svijetudo XIX stoljeÊa, (Prevod s turskog), Preporod (Sarajevo), I/1970., 4, 9.,

8. Abdurahman Nametak: Bir Aákin Efsanesi, Mostar, 1970.,

* Siæe drame “Legenda o jednoj ljubavi” preveden na turski i πtampanpred gostovanje mostarskog Narodnog pozoriπta u Turskoj,

1971.

9. Mezhebi i tarikati. Enver Behnan Áapolyo: Mezhepler ve TarikatlarTarihi, Preporod, II/1971., 12, 6.,

* Prikaz.

10. Islam u Evropi - Sicilija i Malta, Preporod, II/1971., 16, 4.,

11. Jusuf Hurani: Otac, Prijevod, Takvim (Sarajevo), 1971.,

12. S konja na bicikl... Gostovanje Dræavnog pozoriπta iz Ankare,Preporod, II/1971., 20, 9.,

314

13. Uz stogodiπnjicu dr. Safvet-bega BaπagiÊa (1870-1934.), Preporod,II/1971., 14, 7.,

* Potpisano inicijalima M.K. (/Fehi/M. /Nameta/K.),

14. In memoriam - Dru Hazimu ©abanoviÊu, Preporod, II/1971., 14, 7.,

* Pod pseudonimom FIL. (poËetna slova imena kÊeri: Feriha iLebiba),

15. Reáat Nuri Güntekin: Restoran s baπËom (pripovijetka). Preveo sturskog, Preporod, II/1971., 26, 8.,

1972.

16. PrevodilaËki rad Fehima Spahe, Anali Gazi Husrev-begovebiblioteke, I, Sarajevo, 1972., 119-123.,

* Dalje: Anali Gazi... tj. Anali GHB.,

17. Taha Husein: Iznenadna nesreÊa (pripovijetka), Preveo s arapskog.Preporod, III/1972., 48, 13.,

18. Bursali Sulejman, »elebi: Mevlud, Preveo, uvod i komentar napisao,Sarajevo, vlastito izdanje, 1973.

1973.

19. Birinci Twrkoloji Kongresinden, Çevren (Priπtina), I/1973., 1, 127.-128.,

20. U vrtu slavuja, uz knjigu Bulbulistan Fevzija Mostarca, Odjek(Sarajevo), XXVI/1973., 15-16, 20.,

21. Necati Luûal Armagan, POF, XVIII-XIX, Sarajevo, 1973., 386-389.,

1974.

22. Traktat o izrazu “Ëelebi” Hasana Kafi PruπËaka i kasnija upotreba terijeËi, Anali GHB, II-III, Sarajevo, 1974., 71-79.,

23. Uvodni stihovi Kaimijeva Divana, Anali GHB, II-III, Sarajevo, 1974.,str. 71-79.,

24. Reáat Nuri Güntekin’in Ilk Romanlarinda Sosyal Konular, Çevren,II/1974., 2, 23-30.,

25. Türk Müziûinin Kökeni, Çevren, II/1974, 3, 104-107.,

26. Müslüman Edebiyatinin Incelemesine Yeni Katki, Çevren, II/1974.,2, 98-100.,

* Prikaz djela: Hazim ©abanoviÊ, Knjiæevnost Muslimana BiH naorijentalnim jezicima,

315

1975.

27. XVII yy Bosna Divan Áairi Hasan Kaimi, Çevren, III/1975., 7, 42-47.,

28. Turcizmi i vokalna harmonija, Odjek, XXVIII/1975., 3, 26.,

29. Sirp Dilinde Türkçe Sözler ile onlarin Söyleniái, Sesler (Skopje), XI/1975., 93, 610-613.,

30. Jaπar Kemal, Lovac, (Prijevod i napomena o piscu) Æivot (Sarajevo),XXIV/1975., br. 5.,

31. Taáa Yazilan sqz. Çevren, III/1975., 4, 99-101.,

* Prikaz knjige: Mehmed MujezinoviÊ, Islamska epigrafika BiH,

1976.

32. Epska pjesma na turskom jeziku o prilikama u Bosni, POF, XXII-XXIII, Sarajevo, 1976., 383-394.,

33. Bosna’da XIX yy Divan Áairi Fadil Paáa ÁerifoviÊ, Çevren, IV/1976.,11, 41-46.,

34. Doprinos Omera MuπiÊa izuËavanju naπeg kulturnog naslijea, AnaliGHB, IV, 1976., 103-108.,

35. Turska poezija, Prevodi pjesama Orhan Veli Kanik: Zora, Ne moguobjasniti, Pjesma osamljenosti; Oktay Rifat Horozan: »asa; Fazil HüsnüDaûlarca: Bajka, Odjek, XXIX/1976., 10, 13.,

36. Tursko druπtvo u ranim romanima Reáad Nuri Güntekina, POF,XXV, Sarajevo, 1977., 301-335.,

* Magistarski rad

1977.

37. In memoriam: Omer MuπiÊ, POF, XXV, 1977., 5-6.,

38. Fadil-paπa ©erifoviÊ Boπnjak - divanski pjesnik XIX stoljeÊa, Æivot,XXVI/1977., 2, 224.,

39. Smail BaliÊ: Kultura Boπnjaka - Muslimanska komponenta, POF,XXV, 1977., 366-369.,

40. Eπref KovaËeviÊ: Granice Bosanskog paπaluka prema Austriji iMletaËkoj Republici po odredbama KarlovaËkog mira. POF, XXV, 1977.,374-376.

41. Nedim FilipoviÊ: Princ Musa i ©ejh Bedreddin, POF, XXV, 1977.,351-356.,

316

42. Ahmet Kabakli: Turk Edebiyati I, II i III, POF, XXVI, 1977., 331-332.,

43. The Muslim East - Studies in Honour of Julius Germanus, POF, XXVI,1978., 332-334.,

44. Dr BeÊir Dæaka: Naπa narodna epika i Firdusijeva ©ahnama, POF,XXVI, 1978., 334-336.,

1978.

45. Knjiæevnost bosansko-hercegovaËkih Muslimana na turskom jeziku,Radio-Sarajevo - TreÊi program, VII/1978., 19, 547-586.,

46. Bosna-Hersek Müslümanlarin Kültur Sentezi Üstüne, Çevren, VI/1978., 17, 191-194.,

* Prikaz knjige Smaila BaliÊa.

1979.

47. Ljubinka RajkoviÊ: Turski pesnici i pripovedaËi kod Srba i Hrvata.,POF, XXVII, 1979., 297-299.,

48. Posljednji divanski pjesnik - poezija Muhameda Fadil-paπe ©erifoviÊa,(Tekst o Fadil-paπi i prevod pjesama Fehim Nametak, prepjev MelikaSalihbegoviÊ) Odjek, XXXII/1979., 20, 16.,

49. Fadil-paπa ©erifoviÊ - sarajevski pjesnik XIX stoljeÊa, Radio-Sarajevo- TreÊi program, VIII/1979., 24, 525-537.,

50. Spomenici i natpisi - Mehmed MujezinoviÊ: Islamska epigrafika Bosnei Hercegovine II, Sarajevo, 1977. Odjek, XXXII/1979., 1, 20.,

51. Religiozne pjesme Fadil-paπe ©erifoviÊa, Takvim za 1399. g., Sarajevo,1979.,

52. Sentence iz Divana Fadil-paπe ©erifoviÊa, ©ebi-arus (Sarajevo), 1979/1400., str. 8-10.,

53. Fadil-paπa ©erifoviÊ, Nat-i ©erif, Takvim, 1979., 261-262.,

1980.

54. Fadil-paπa ©erifoviÊ, pjesnik i epigrafiËar Bosne, Sarajevo, Orijentalniinstitut (Posebna izdanja, VIII), 1980., 282 str.,

55. Fadil-paπina kasida kao odgovor na Zija-paπinu Zafernamu, POF,XXVIII-XXIX, 1980., 67-78.,

317

56. Ziya Paáa’nin Zafernamesine Cevap olan Fadil-Paáa’nin Kasidesi,Çevren, VII/1980., 1, 23-39.,

57. Biyograf olarak Hasan Kafi PruπËak (Akhisari), Çevren, VII/1980.,35-49.,

58. Suzanne Kakuk: Recherches sur l’historie da la langue osmanlie desXVIe et XVIIe siecle, Les elements osmanlis da la langue hongroise, POF,XXVIII-XXIX, 1980., 481-483.,

59. M. Kaya Bilgegil: Ziya Paáa üzerinde bir araátirma, POF, XXVIII-XXIX, 1980., 496-497.,

60. Hivzija HasandediÊ: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru,Biblioteka “Kulturno nasljee” IRO Veselin Masleπa, Sarajevo, 1980. str.229. Hercegovina (Mostar), I/1981., 333-335.,

1981.

61. Fadil-paπa ©erifoviÊ: Divan (Izbor), Uvod, prevod, biljeπke i rjeËnikFehim Nametak; Prepjev Divana Melika SalihbegoviÊ. Sarajevo, Svjetlost,1981.,

62. Predanost historiji.Uz pedesetu obljetnicu smrti Muhameda EnveriKadiÊa, Odjek, XXXIX/1981., 20, str. 16 i 22.,

63. Yeni kitaplar. Bisera NurudinoviÊ: Yugoslav Sarkiyat Bibliografiyasi1961-1965. Áarkiyat Enstütüsu, Çevren, VIII/1981., 31, 113-115.,

64. Bisera NurudinoviÊ: Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961-1965. Sarajevo, 1981, Islamska misao (Sarajevo), III/1981.,

65. Vrijedan doprinos poznavanju Sudijevog djela, Glasnik VIS,(Sarajevo), XLIV/1981., 5-6, 610-612.,

* VIS tj. Vrhovno islamsko starjeπinstvo.

66. BajezidagiÊ, Derviπ-paπa, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. I,Zagreb, 1981., str. 421.,

1982.

67. KadiÊev zbornik kao izvor za prouËavanje knjiæevne grae, Radio-Sarajevo - TreÊi program, XI/1982., 38, 438-477.,

68. Knjiæevnost bosansko-hercegovaËkih Muslimana na turskom jeziku doXVII stoljeÊa, Godiπnjak Instituta za knjiæevnost (Sarajevo), XI/1982., str.119-149.,

318

69. Rukopisi Divana Fadil-paπe ©erifoviÊa, Anali GHB, VII-VIII, 1982.,35-39.,

70. Folklorne zabiljeπke u Ljetopisu Mula Mustafe Baπeskije, Glasnik VIS,XLV/1982., 6, 712-715.,

71. ©ejhu-l-islam Jahja i njegovi gazeli, Anali GHB, VII-VIII, 1982.,135-154.,

72. Djelo izuzetne vrijednosti - Dr Ekrem Hakki Ayverdi: Avrupa’daOsmanli Mimari Eserleri Yugoslavya, Istanbul, 1981., 567 str. Glasnik VIS,XLV/1982, 1, 97-101.,

1983.

73. Hasan Kafija PruπËak: Izabrani spisi, Uvod, prevod i biljeπke AmirLjuboviÊ i Fehim Nametak, Sarajevo, Veselin Masleπa, (Biblioteka“Kulturno nasljee”, 1983., 189 str.,

74. Pionirski posao Mehmed-bega Ljubuπaka i njegovo djelo, Odjek,XXXVI/1983., 4, 24.,

75. Vrste i oblici u naπoj knjiæevnosti na orijentalnim jezicima, Æivot,XXXII/1983., 9-10, 234-244.,

76. Jaπar Kemal: Æega, (Prevod s turskog) Odjek, XXXVI/1983., 11,28.,

1984.

77. Knjiæevna tradicija Muslimana na orijentalnim jezicima,Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. II, Zagreb, 1984., str. 341-342.,

78. Muhamed Nerkesija Sarajlija (povodom 400. godiπnjice roenja).Glasnik VIS, XLVII/1984., 2, 225-235.,

79. Opsada Zvornika 1717. u pjesmi na turskom jeziku, POF, XXXII-XXXIII, 1984., 109-114.,

80. Doûu Dillerde Yugoslav Yazin Yaraticiliûinin Tür ve Biçimleri, Çevren(1974-1984). Özel sayi, Priátine, Mayis 1984., str. 21-34.,

81. Doprinos Mehmed-bega KapetanoviÊa Ljubuπaka, Radio- -Sarajevo -TreÊi program,

* Koautor Lamija HadæiosmanoviÊ.

82. Dr Ekrem Hakki Ayverdi: Avrupa’ da Osmanli Mimari EserleriYugoslavya, Naπe starine (Sarajevo), XVI/1984., str. 227-229.,

319

83. DerviπpaπiÊ, Ahmed-beg Sabuhi, Enciklopedija Jugoslavije, II izd.,sv. III, Zagreb, 1984., str. 428.,

84. DæabiÊ, Ali Fehmi, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. III, Zagreb,1984., str. 715.,

1985.

85. Bosna-Hersek Yazin Tarihinde bir Dev Araátiraci Lyubuπak, Çevren,XII/1985., 48, 49-56. ,

86. Kapetanoviç’ in Áarkiyat Çalismalari Üstüne, Sesler, (Skopje), XXI/1985., 197, 113-120.,

* Koautor Lamija HadæiosmanoviÊ.

87. Nepoznati Baπeskija, Glasnik VIS, XLVIII/1985., 3, 231-238.,

88. Nekoliko novih podataka o knjiæevnosti Muslimana na orijentalnimjezicima, POF, XXXIV, 1985., str. 79-84.,

89. Folklorna graa u neobjavljenom djelu Baπeskijina Ljetopisa, Zbornikradova XXXII Kongresa Saveza Udruæenja folklorista Jugoslavije. I.Sombor, 1985., str. 373-376.,

90. O savremenoj turskoj pripovijesti, MoguÊnosti (Split), XXXII/1985.,10-12, 1055-1062.,

91. Omer Sejfettin - Glas iz neba, MoguÊnosti, XXXII/1985., 10-12,1051-1054.,

92. Bekir Yildiz: KrijumËar ©aban, MoguÊnosti, XXXII/1985., 10-12,1028-1033.,

93. Osmanlicanin Ogrenilmesine Bir Katki, (J. Nemeth: Die türkischeSprache In siebzenten Jahrhundert) Sesler, XXI/1985., 194, 107-110.,

94. Iz riznice Orijenta, Usama ibn Munkiz: Knjiga pouke, Prevod,predgovor i objaπnjenje: Darko TanaskoviÊ. Beograd, SKZ, 1984., Odjek,XXXVIII/1985, 8, 24.,

95. Dr Fuad Köprülü: Historija turske knjiæevnosti, Prevod. Islamskamisao, 1985., br. 75 i dalje.,

96. Nasuh MatrakËija i njegov topografski atlas Anadolije, Islamskamisao, VII/1985., 82, 43.,

1986.

97. Hajrudin ∆uriÊ: Muslimansko πkolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918.godine, Sarajevo, 1983. POF, XXXV, 1986., str. 238-240.,

320

98. ©erifoviÊ i Kafija, Odjek, XXXIX/1986., 7, 25.,

* Odgovor na tekst Nenada FilipoviÊa: ©erifoviÊ, ©erifizade ili ©erifija,99. O prezimenima i mahlasima ponovo, Odjek, XXXIX/1986., 12, 24.,

100. Muhamed Tevfik Boπnjak (1785-1866) - mutesavvif i pisac, (Upovodu 120. godiπnjice smrti), Glasnik VIS, XLIX/1986., 5, 580-583.,

101. Poetika muslimanske balade, Munib MaglajliÊ: Muslimanska usmenabalada, Sarajevo, “Veselin Masleπa”, 1985., Politika (Beograd), LXXXIII/1986., 26271, 12.,

102. Drugo izdanje BaπagiÊevih Boπnjaka..., Islamska misao, VIII/1986.,92, 31.,

103. Varvari Ali-paπa, Enciklopedija Jugoslavije, ÊiriliËko izdanje,Zagreb, 1986.,

104. Rukopisna zbirka Habibe MehmedbaπiÊ iz Stoca, Anali GHB, XI-XII, 1986.,

105. Jedna sarajevska medæmua iz Baπeskijina vremena, Glasnik VIS,XLIX/1986., 2, 157-163.,

106. Dragocjena graa - Skopski rukopisi bosansko-hercegovaË- ke knjiæevnetradicije na orijentalnim jezicima, Odjek, XXXIX/1986., 1, 21.,

107. Studija o alhamijado knjiæevnosti - Dr Muhamed HukoviÊ:Alhamijado knjiæevnost i njeni stvaraoci, Sarajevo, Svjetlost, 1986., Islamskamisao, VIII/1986., 95, 33.,

1987.

108. Divanska knjiæevnost kod nas, Islamska misao, IX/1987., 100,33-35; 101-102, 21-28.,

109. Baπeskija, Ljetopis, Pogovor napisao i preveo 20 hiÊaja. Sarajevo,1987.,

110. Kulturni razvoj Konjica u vrijeme osmanske vlasti, Emitovano u Ëetirinastavka, poËevπi od 7.9.1987., na TreÊem programu Radio-Sarajeva,

111. Kadi Ahmed »elebi Tuzlak, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, NoviSad, 1987., str. 18.,

112. KadiÊ, Muhamed Enveri, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 19.,

* Koator Dejan –uriπkoviÊ.

113. Kasimi baba, ©ejh Hasan, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, 21.,

114. Kantamirija, Abdulah, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 43.,

321

115. GrozdaniÊ, Sulejman, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. IV,Zagreb, 1987., str. 617.,

116. LjuboviÊ Atif, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 720.,

117. LatiÊ, Dæemaludin, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, str. 590.,

118. Karahodæa, Ahmed-efendi, Leksikon pisaca Jugoslavije, III, 72.,

119. Najvaæniji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove bibliotekeu Sarajevu, Anali GHB, 1987., str. 7-14.,

120. Mehmed-bey KapetanoviÊ, Ljubuπak’in Eseri, Sesler, XXIV/1987.,221, 98-102.,

1988.

121. Mehmed-beg KapetanoviÊ Ljubuπak: IstoËno blago, I, Sarajevo, 1988.,Priredio, biljeπke i pogovor napisao,

122. O sudbini “prevedenog” Kaimije, joπ jednom. Ili kako sluËaj Jasne©amiÊ vide recenzenti, Lica (Sarajevo), NS, 1988., 3,50-51.,

123. Sevim PiliËkova: Makedonya Sosyalist Cumhuriyetinde yasayanTurklerin Manileri (Manjinata kaj Turcite od SR Makedonija), Skopje,Makedonska knjiga, 1986., POF, XXXVII/1987., Sarajevo, 1988., str.297-298.,

124. IseviÊ, Muhamed Emin, Enciklopedija Jugoslavije, II izd., sv. V,Zagreb, 1988., str. 609.,

125. Lubuáak’in Áarkiyat dalindani Çaliámalari, Çevren, XV/1988.,65, 19-30.,

* Koator Lamija HadæiosmanoviÊ.

126. Dr Andrija NikiÊ: FranjevaËki arhiv, Izdanje FranjevaËke knjiæniceu Mostaru, Mostar, 1984. POF, XXXVII/1987, Sarajevo, 1988., str. 312-313.,

1989.

127. IzuËavanje knjiæevne baπtine na turskom, Odjek, XLII/1989., 5, 8.,

128. Pregled knjiæevnog stvaranja bosansko-hercegovaËkih Muslimana naturskom jeziku, Sarajevo, El-Kalem, 1989., 267 str.,

129. Arif Hikmet RizvanbegoviÊ StoËeviÊ, Slovo GorËina (Stolac), XVII/1989., str. 32-34.,

130. Bosna-Hersek’te türkce yaratilan kimi Eserler, Sesler, XXV/1989.,str. 32-34.,

322

131. Kronika Ahmeda HadæinesimoviÊa iz Prusca, POF, XXXVIII/1988.,1989., 125-151.,

132. Áerif Aktaá: Refik Halit Karay, Ankara, 1986, str. 150. POF,XXXVIII/1988., 1989., 270-271.,

133. Dr Irfan Morina: Pristineli Mesihi (Hayati, Sanati, Eserleri), Priπtina,1987, 304 str. POF, XXXVIII/1988., 1989., 281-282.,

1990.

134. Teme, motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne iHercegovine, Anali GHB, XV-XVI, 1990., 27-58.,

135. KadiÊ, Muhamed Enveri, Enciklopedija Jugoslavije, VI, Zagreb,1990., str. 634.,

136. Kaimi-baba, Hasan, Enciklopedija Jugoslavije, VI, Zagreb, 1990.,636.,

137. Pjesnik Bosne i Sarajeva, Mehmed Mejlija Guranija: Izabrane pjesme,Islamska misao, XII/1990., 138, 58.,

138. Statistika u iskrivljenom ogledalu, Osloboenje Nedjelja (Sarajevo),I/1990., 14, 43.,

139. Pred naπom orijentalistikom je teæak posao, Islamska misao, XII/1990., 135, 31-33.,

140. Türkçe yazilmiá Bosna Edebiyati Mirasini araátirma, Çevren, XVII/1990., 75, 61-67.,

141. Dosadaπnje izuËavanje bosansko-hercegovaËke knjiæevne baπtine naturskom jeziku, POF, XXXIX/1989., 1990., 69-83.,

142. Znalac, πtovalac knjige i slikar - Mehmed Mejlija Guranija: Izbor izpoezije, Sarajevo, Svjetlost, 1989., Osloboenje, 18.8.1990., s. 9.,

143. Etude sur l’heritage de la litterature bosniaque d’expression turque,Migrations litteraire (Paris), 1990., No 13-14, 160-167.,

144. Boπnjaci i bosanski jezik u orijentalnim rukopisima, u knjizi: Bosnai boπnjaπtvo, Izd. Karantanija, Ljubljana. Sarajevo, 1990., str. 160.167.,

145. Kultura u zapeÊku, Preporod, XXI/1990., 18(481), 3.,

1991.

146. Divanska poezija XVI i XVII stoljeÊa u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,Institut za knjiæevnost i Svjetlost, 1991., 214 str.,

323

147. Bosna Hersek’te Tarih boyunca Mevlud, Çevren, XVIII/1991., 85-86, 45-51.,

148. Uz osnivanje Matice boπnjaËke, Svoji na svome. Bosanski pogledi(Sarajevo), I/1991., 4, 24.,

149. Ramazanija Sabita UæiËanina, Preporod, XXII/1991., 8(495),11.,

150. Pjesnik, derviπ i buntovnik - Obljetnice: trista godina od smrti HasanaKaimije, Bosanski pogledi, I/1991., 8, 21.,

151. Ilhamijina poezija - Muhamed HadæijamakoviÊ: Ilhamija - æivot idjelo, Sarajevo, El-Kalem, 1991., Bosanski pogledi, I/1991, 15, 25.,

152. Kulturni razvoj Konjica za vrijeme osmanske vlasti, Islamska misao,XIII/1991., br. 147-148 i 149.,

153. Bosna Hersek’ te islam külturunün bir ifadesi olarak divan áiiri,Çevren, XVIII/1991., 81-82, 83-88.,

154. Mevlud kroz historiju u Bosni i Hercegovini - tradicija, poezija,Islamska misao, XIII/1991., 153, 14-18.,

155. Bibliografija knjiæevnih priloga u listovima i Ëasopisima Bosne iHercegovine I., Institut za knjiæevnost. Sarajevo, 1991., str. 625-643.,

- Bibliografija listova Vatan: Rehber.,

1992.

156. Nismo na pijaci, Preporod, 7/518 1. aprila 1992., Sarajevo, 1992.,str. 19.,

157. Potrebne promjene u sistemu obrazovanja, Preporod, 513, 15. januar1992., Sarajevo, 1992., str. 23.,

158. Jedna alhamijado pjesma iz XVII stoljeÊa, Preporod, br. 515, 15.februar 1992., Sarajevo, 1992., str. 19..

1994.

159. Omer Novljanin, Ahmed HadæinesimoviÊ, Odbrana Bosne 1736-1739- Dvije bosanske kronike, Preveli i predgovor napisali: F. Nametak i L.HadæiosmanoviÊ, Zenica, 1994., 140 str.,

160. Pjesniπtvo Boπnjaka na turskom jeziku u interpretaciji Safvet-begaBaπagiÊa, u: Zbornik radova nauËnog skupa “Safvet-beg BaπagiÊ” -boπnjaËka intelektualna strategija. Zenica, 1994., str. 83-85.,

324

161. Pjesnik ruπevina i pobjeda, Ljiljan, Sarajevo, 14.12.1994., str. 56.,

O Sabitu UæiËaninu,

162. Znameniti Boπnjaci u vrijeme osmanske vlasti, Muallim , Sarajevo,1994., br. 21, str. 16, br. 22, str. 16, br. 23, str. 16, br. 24, str. 16.,

163. Znameniti Boπnjaci - dio naπe historije - Istina o BiH, god. I, Sarajevo,1994., br. 9, str. 24-25; br. 10, str. 24-25, br. 11, str. 24-25.,

(S prijevodom na turski Amine KupusoviÊ i Fazilete HafizoviÊ)

164. Oriental instiute in Sarajevo - Why, br. 5, Sarajevo, 1994., str. 29-30.,

165. Institut moæe ponovo stati na noge, Preporod 12/571, Sarajevo,1994., str. 11.,

(Intervju S. SmajloviÊ sa F.N.)

166. BoπnjaËka knjiæevnost u gimnazijskim Ëitankama, Muallim, 27.Sarajevo, 1994., str. 16-17.,

167. Ima li Orijentalni institut svoju buduÊnosti, Ljiljan, Sarajevo, 15.april 1994., str. 30.,

168. Türkçe yazılmıá Bosna Edebiyat Mirasın Araátırmak, Yedi Iklim,VIII. c. 55. Istanbul, 1994., str. 41-47.,

169. Nepoznati velikani, Osloboenje, Sarajevo, 5. VI 1994., st. 9.

170. Djelo o proπlosti i o nama - Ismet KasumoviÊ, Ali Dede Boπnjak injegova filozofsko-sufijska misao. El-Kalem, Sarajevo, 1994., Muallim, br.23, Sarajevo, 1994., str. 22.,

1995.

171. Kronika, ljetopis i putopis kod Boπnjaka osmanskog perioda, ZnakBosne, I, br. 3. Zenica, 1995., str. 32-34.,

172. Jedna alhamijado pjesma iz XVI stoljeÊa, Muallim, 34-35, Sarajevo,1995., str. 20.,

173. Riznica visovaËkih dokumenata, Domovina, lipanj, Sarajevo, 1995.,str. 17.,

174. Ljekovitost pËelinje ljubice, Vjesnik franjevaËke provincijepresvetog otkupitelja, XLIV (1995), br. 4. Split, 1995., str. 154-155.,

175. Otvorena katedra turkologije, Hrvatska rijeË, Sarajevo, 22.travnja1995., str. 7.,

325

176. Abdullah Boπnjak-pomiritelj ortodoksnog i sufijskog u islamu,Muallim, 32-33. maj-juni, 1995., str. 17.,

177. Divanski pjesnik Sabit Alauddin UæiËanin, Odjek, XLVII, br. 4.Sarajevo, 1995., str. 13-14.,

178. ©kolski programi i gimnazijske Ëitanke, Bosansko-hercegovaËkiπkolski glasnik I, br. 2. Sarajevo, 1995., str. 31-33.,

179. Alija Nametak, Za obraz i druge priËe, Priredio: F. N. Sarajevo, 1995.,

180. PoËeti ispoËetka, VeËernje novine, XXXII, 9048, Sarajevo, 1995.,str. 14.,

(Intervju: Sandre Kasalo sa F.N.)

181. Ko im je Baπeskija, VeËernje novine, XXXII, br. 9050 Sarajevo,1995., str. 3.

182. ObeÊanja (ne) piπu knjigu, Osloboenje, 2. I 1995., str. 12.

(Intervju Nagorke IdrizoviÊ sa F.N.)

183. Hasan Kafija PruπËak - Æivot i djelo, Dijalog, 1-2, Sarajevo, 1995.,str. 199-203.

184. Hasan Kafi PruπËak - his life and work, Dialogue, 1-2. Sarajevo,1995., str. 153-157.,

185. Sabitova Ramazanija, Muallim, 28. Sarajevo, 1995., str. 19.,

186. RaskrπÊa Hamze Hume, Muallim, 29-30. Sarajevo, 1996., str. 15.,

187. U Sigetvaru - Zijaret Ali Dedi Boπnjaku, Muallim, 39. Sarajevo,1995., str. 15.,

188. In memoriam. Fehim Dæ. Spaho (1943-1993), POF 42-43, Sarajevo,1995., str. 9-11.,

189. Dr. Ismet KasumoviÊ 1948-1995, Muallim, 28. januar-februar1995., str. 22.,

1996.

190. Knjiæevni stvaraoci porijeklom iz Sandæaka za vrijeme osmanske vlasti- uz: Druπtveni i dræavno-pravni kontinuitet Sandæaka, Zbornik radova sanauËnog skupa odræanog 22. i 23. aprila 1995. g. u Sarajevu. Sarajevo,1996., str. 149-152.,

191. Institucija Nekibul-eπrefa u Bosni i Hercegovini, Anali GHB, XVII-XVIII, Sarajevo, 1996., str. 253-257.,

326

192. HandæiÊev rad na prouËavanju knjiæevnosti Boπnjaka, Zbornikradova sa znanstvenih skupova o Hadæi Mehmeda HandæiÊu. Sarajevo,1996., str. 38-44,

193. In memoriam Mr. Eπref KovaËeviÊ, Muallim 42, mart 1996., str. 23.,

194. In memoriam Mr Eπref KovaËeviÊ (1924-1996). POF 44-45.Sarajevo, 1996., str. 9-11.,

195. Krupan doprinos turkologiji - Dr. Ekrem »auπeviÊ, Gramatikasuvremenoga turskog jezika, Osloboenje, 7.7.1996., str. 9.,

196. Sa Vratnika Fata, Muallim, 44-45, maj-juni 1996., str. 23.,

197. Mi nismo narod bez korijena, Kabes, II, br. 9. Mostar, 1996., str.36-38.,

Intervju S. »evra sa F.N.

198. Vakufnama Aiπe, kÊeri hadæi Ahmeda iz Mostara, Prev. F. N. POF,44-45. Sarajevo, 1996., str. 363-366.,

199. Vakufnama Salih-age, sina Mehmed-agina iz BihaÊa, Prev. F. N.POF, 44-45., Sarajevo, 1996., str. 377-381.,

200. Acta turcica FranjevaËkog samostana Visovac kod ©ibenika, POF,44-45. Sarajevo, 1996., str. 382-390.,

201. Dr. Turgut Karacan - Bosnalı Alaeddin Sabit, Divan. POF 44-45.Sarajevo, 1996., str. 471-474.,

* prikaz

202. Dr. Erdogan Erol - Sukkeri Hayati, Edebi Kisiligi ve Divani, POF,44-45. Sarajevo, 1996., str. 474-475.,

* prikaz

203. Tradicija mevluda u Bosni i Hercegovini, Kabes II, br. 12. Mostar,1996., str. 50-53.,

204. Radio je najteæi posao, Osloboenje, LIII, Sarajevo, 10.11.1996.,str. 13.,

Uspomena na Mehmeda MujezinoviÊa

205. Rukopisno blago BoπnjaËkog instituta, Takvim za 1997/1417-18h.g. Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1996.,251-261.,

206. Stradanje Orijentalnog instituta u Sarajevu - primjer kulturocidu,Zora Cankarjeva IV, 12. Sarajevo, 1996. str. 8.,

327

207. Dva tariha o obnovi mevlevijske tekije, Muallim. br. 50. Sarajevo,1996., str. 16-17.,

208. Vakufnama Aiπe kÊeri hadæi Ahmeda iz Mostara, Kabes II, br. 14.Mostar 1996., str. 28.,

1997.

209. Divanska knjiæevnost Boπnjaka, Orijentalni institut i Meunarodnicentar za mir. Sarajevo, 1997., pp. 200.,

210. Mejlijna kasida o Bajramu, Muallim 52, Sarajevo, 1997., s. 6.

211. (Priredio F. Nametak) Alija Nametak, Sarajevske uspomene,Hrvatska sveuËiliπna naklada, Zagreb 1997., pp. 180.,

212. Sarajevo poslije Savojskog, I, Muallim, februar, br. 53 (1997), od25-27; mart, br. 54 (1997), od 26-28.,

213. Knjiæevnost u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu,Blagaj, god. I, br. 1 (1997), 49-51.,

214. Turski dokumenti VisovaËkog samostana /VisovaËki zbornik,Zbornik radova simpozija u prigodi 550. obljetnice franjevaËke nazoËnostina Visovcu 1445-1995, Visovac 1997., 293-298.,

215. Humanitarna uloga malih vakufa u osmanskom periodu,Humanitarni aspekti djelovanja dobrotvornih druπtava u ratnim uvjetima,(The Humanitarian role of small waqfs in the Ottoman period), Zbornikradova, Merhamet Sarajevo, Sarajevo 1997., 141-144.,

216. Sarajlije u epigrafici 18. i 19. stoljeÊa, Sarajevo. Prilozi historiji;Radovi sa znanstvenog simpozija “Pola milenija Sarajeva”. Institut zahistoriju - Orijentalni institut. Sarajevo, 1997., str. 151-156.,

217. Sarajevo (fotomonografija), Svjetlost, Sarajevo, 1997. Zajednosa: E. ImamoviÊ, B. Zlatar, E. Pelidija, N. Kurto, V. Æujo.,

218. Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirkeBoπnjaËkog instituta, BoπnjaËki institut, Zürich, 1997., 579 pp. (Ukoautorstvu sa Salihom Trakom),

219. OpijaËeva pjesma na turskom posveÊena ©ejh Juji, Hercegovina, 9.Mostar, 1997., str. 175-181.,

220. MaglajliÊ, Munib, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., str. 22.,

221. MatrakËi, Nasuh, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., str. 258.

328

222. Medæazi, ©ani, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., str. 287.,

223. Mehmed, Reπid, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., str. 288.,

224. MuftiÊ, Teufik, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., str. 580.,

225. Muhlisi, hadæi Mustafa Boπnjak, Leksikon pisaca Jugoslavije, IXMatica srpska, Novi Sad, 1997., str. 580.,

226. MuliÊ, Hamdija, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., str. 582.,

227. MuliÊ, Malik I, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., 582-583.,

228. Nerkesi, Muhamed, Leksikon pisaca Jugoslavije, IX Matica srpska,Novi Sad, 1997., str. 677-678.,

229. Nihadi, Muhamed Karamusa-zade, Leksikon pisaca Jugoslavije,IX Matica srpska, Novi Sad, 1997., str. 686.,

1998.

230. Dragocjeni izvor znanja o slavnoj boπnjaËkoj historiji (prijevododlomka iz Historije Ibrahima AlajbegoviÊa PeËevije), Ljiljan od 18. aprila1998., str. 30-31.,

Drugi nastavak pod naslovom “Gazi Husrev-begove pobjede”. Ljiljan,22. aprila, 1998., str. 30-31. ,

TreÊi nastavak pod naslovom “Zapis o æivotu na ogledalu vremena”.Ljiljan , 29. aprila, 1998., str. 30-31.,

231. PoËitelj u pjesmi na turskom jeziku, Kabes, god. IV, br. 30, Mostar,1998., str. 19-20.,

232. Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa GaziHusrevbegove biblioteke u Sarajevu, sv. IV, London - Sarajevo, 1998., 534 +19 str.,

233. BoπnjaËka knjiæevnost u knjiæevnoj kritici - Starija knjiæevnost (ukoautorstvu sa Enesom i Esadom DurakoviÊ). Sarajevo, 1998., 974 str.,

234. Arapska knjiæevnost u knjiæevnoj kritici Esada DurakoviÊa,. u:BoπnjaËka knjiæevnost u knjiæevnoj kritici, VI knjiga. Sarajevo, 1998.,736-739.,

329

1999.

235. (Grupa autora) Boπnjaci i islam, Priredio i predgovor napisao F.Nametak, Sarajevo 1998., 141 str.,

236. Reπat Nuri Guntekin, Grmuπa, S turskog preveo Fehim Spaho.Priredio i predgovor napisao: Fehim Nametak. BH MOST, Sarajevo,1999.,

237. Porodica SikiriÊ u rukopisima BoπnjaËkog instituta u Cirihu, POF,XLVII-XLVIII/1999., str. 169-179.,

238. Amir LjuboviÊ i Fehim Nametak, Hasan Kafija PruπËak, SarajevoPablishing, Sarajevo, 1999., 279 str.,

239. Salih Sidki HadæihusejnoviÊ Muvekkit, Povijest Bosne I-II, El-Kalem. Sarajevo, 1999., Preveli: Abdulah Polimac, LamijaHadæiosmanoviÊ, Fehim Nametak i Salih Trako,

240. Jaπar Kemal, Pobunjenik sa Torosa, Preveli: Nedim FilipoviÊ iEπref KovaËeviÊ. Priredio i biljeπku o piscu napisao: Fehim Nametak,BH Most, Sarajevo, 1999.,

2000.

241. Znanstveno upoznavanje sa naπom historijom, (Uz izdanje“Opπirnog propisa Bosanskog sandæaka iz 1604. godine” kojeg suobjavili Orijentalni institut Sarajevo i BoπnjaËki institut Cirih - odjelSarajevo), Osloboenje, LVI, br. 19126, Sarajevo, 21.05.2000., KUN,str. 6.,

242. Hivzija HasandediÊ, u knjizi: Tragom boπnjaËke baπtine - HivzijaHasandediÊ, Mostar, 2000., str. 58.,

243. Jedno izuzetno bibliofilsko izdanje, (Fototipsko izdanje rukopisaPlemenita loza Boæijeg poslanika Muhameda a.s., BoπnjaËki instiut, Cirih),Preporod, XXXI, br. 18/691, Sarajevo, 2000., str. 37.,

244. Knjiæevna baπtina Boπnjaka na turskom jeziku, Osloboenje-KUN,22.10.2000., str. 4.,

245. Kronostihovi mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, u: Trava od srcahrvatske Indije 2 (posveÊeno akademiku Radoslavu KatiËiÊu), Zagreb,2000., str. 191-205).,

246. Ibrahim AlajbegoviÊ PeËevija, Historija I-II, 1520-1640. Prijevod,uvod i biljeπke: Fehim Nametak. el-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 870 ,

330

2001.

247. Utjecaj perzijsko-islamske kulture na knjiæevnost Boπnjaka uosmanskom periodu, Beharistan, br. 1. Sarajevo, 2001., str. 12-19.,

248. Neki izvori inspiracije AndriÊevih djela, Glasnik Rijaseta islamskezajednice u Bosni i Hercegovini, LXIII, 1-2, Sarajevo, 2001., str. 51-56.,

249. Anadolu ve Boának mutasavvıflar arasında 19. yüzyıldaki karáılıklıetkileáim, u knjizi: Avrupa’ya ilk adım, Uluslararası Sempozyum, Istanbul,2001., str. 99-204.,

250. Hasan Zijaija - pjesnikovi zapisi o sebi i svome gradu, Beharistan,br. 2. Sarajevo, 2001., str. 12-24.,

251. Izloæba - Dr. Mehmed Spaho (1883-1939); Autor izloæbe i teksta uKatalogu uz izloæbu: F.N. Sarajevo, 2001., str. 1-16.

252. Muhamed Hevai Uskufi, Maqbul-i arif (Potur ©ahidija), Priredio ipredgovor napisao: F. N. Tuzla, 2001., str. 45 + faksimili originala,

253. Ko o Ëemu, vlikosrpski ideolozi: “Ugroæenosti srpstva” (“Bosna iHercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena” - Referati saMeunarodnog nauËnog skupa 13-15. decembra 1994., Istorijski institutSANU, Beograd/Pravoslavna reË, Novi Sad, Beograd 1995., 470 str.)Godiπnjak BKZ Preporod, 2001., Sarajevo, 2001., str. 287-290.,

254. BoπnjaËki institut. Sezam plus, God. I/2001., od. 1. 10. 2001;Sarajevo, str. 3.

2002.

255. Abdulhak Hamid Tarhan, Leksikon stranih pisaca (LSP), ©kolskaknjiga, Zagreb, 2001., str. 2.,

256. Adivar Halide Edib, LSP, Zagreb, 2001., str. 6-7.,

257. Ahmet Haáım, LSP, Zagreb, 2001., str. 12-13.,

258. Baki Mahmud, LSP, Zagreb, 2001., str. 77-78.,

259. Evlija »elebi, LSP, Zagreb, 2001., str. 326.,

260. Fatma Aliye Hanım, LSP, Zagreb, 2001., str. 331.,

261. Güntekin Reáat Nuri, LSP, Zagreb, 2001., str. 422.,

262. Hikmet Nazım Ran, LSP, Zagreb, 2001., str. 459.,

263. Karaosmanoûlu, Yakup Kadri, LSP, Zagreb, 2001., str. 540.,

264. Kemal, Yaáar, LSP, Zagreb, 2001., str. 553.,

331

265. Muhlisi, Mustafa Boπnjak, LSP, Zagreb, 2001., str. 743.,

266. Namik, Kemal, LSP, Zagreb, 2001., str. 755-756.,

267. Nerkesi Muhamed Sarajlija, LSP, Zagreb, 2001., str. 762.,

268. Osmanzade Taip, LSP, Zagreb, 2001., str. 794.,

269. Yunus, Emre, LSP, Zagreb, 2001., str. 1167.,

270. Zijai, Hasan Mostarac, LSP, Zagreb, 2001., str. 1175.,

271. Adil-beg ZulfikarpaπiÊ i ideja boπnjaπtva, u knjizi: ©. Filandre i E.KariÊa, BoπnjaËka ideja, Zagreb, 2002., str. 373-377.,

272. Fadil Pasha’s qasida as an answer to Ziya-Pasha’s Zafernama, POF,50, Sarajevo, 2002., str. 191-202.,

273. ©ejh Jujo u biografskoj literaturi i beletristici, u knjizi: Mudrost raatoleranciju, NauËni skup povodom 350 godina od roenja MustafeEjuboviÊa, ©ejh-Juje i 400 godina predavanja Mesnevije u Mostaru,Mostar, 2002., str. 69-75.,

274. Mehmed Halifa Boπnjak, Ljetopis 1650-1665; Predgovor, prijevodi biljeπke: Fehim Nametak, Orjentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2002.,254 str.274.

275. Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirkeBoπnjaËkog instituta, obrada: Fehim Nametak i Salih Trako, sv. II. Sarajevo- Zürich, 2003., str. 521

276. Mostar at the time the old bridge was built - Mostar zur Zeit dererrichtung der alten Brücke, u The bridge of Mostar - Die Brücke vonMostar, Vienna/Wien, 2003., str. 38-41.

333

IN MEMORIAM

335

Enes PelidijaEnes PelidijaEnes PelidijaEnes PelidijaEnes Pelidija

AKADEMIK PROF. DR.AKADEMIK PROF. DR.AKADEMIK PROF. DR.AKADEMIK PROF. DR.AKADEMIK PROF. DR. AVDO SU∆ESKA AVDO SU∆ESKA AVDO SU∆ESKA AVDO SU∆ESKA AVDO SU∆ESKA

Tokom proteklog stoljeÊa Sarajevo je ubrajano u najveÊe inajznaËajnije centre orijentalistike i historije osmanskog perioda naprostorima zemalja jugoistoËne Evrope. SteËeni renome nastao jezalaganjem brojnih znanstvenih radnika, institucija, djela i Ëasopisapisanih i objavljivanih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Imena idjela dr. Safvet bega BaπagiÊa, Milana Preloga, Sejfudina Kemure, dr.Vladimira ∆oroviÊa, Hamdije KreπevljakoviÊa joπ su u prvim decenijamaXX stoljeÊa privukla paænju ozbiljne znanstvene javnosti. U narednomperiodu dolazeÊe generacije orijentalista i historiËara osmanskog periodajoπ su viπe uËvrstile i podigle veÊ steËeni ugled. Nove studije i radoviakademika Hamdije KreπevljakoviÊa, te prijevodi defera i drugih izvoraorijentalne provenijencije, kao i brojne knjige, Ëlanci i prilozi dr. ©aÊiraSikiriÊa, akademika Nedima FilipoviÊa, akademika Branislava –ureva,prof. Hamida HadæibegiÊa, dr. Hazima ©abanoviÊa, Besima Korkuta,dr. Adema HandæiÊa, Alije BejtiÊa Mehmeda MujezinoviÊa, dr. MuhamedaHadæijahiÊa, Omera MuπiÊa, mr. Eπrefa KovaËeviÊa, Muhameda MujiÊai drugih, doprinijeli su da su fakulteti Univerziteta u Sarajevu, Zemaljskimuzej i Orijentalni institut postali centri u koje su radili ili uËile mlaegeneracije osmanista sa prostora bivπe Jugoslavije, ali i drugih zemalja.Zato je odlazak sa ovog svijeta svakog od navedenih znanstvenika,pedagoga, humanista predstavljao nenadoknadiv gubitak. Ovom kruguosmanista pripadao je i akademik prof. dr. Avdo SuÊeska. NjegovomsmrÊu 21. decembra 2001. godine, polahko, ali neumitno odlazi upravoona generacija osmanista koja je stekla najveÊe priznanje i poπtovanjesvih koji znaju πta je znanost i znanstveni rad. Meutim, i pored dobrevolje, mnogi ne znaju bitne detalje iz profesorovog æivota i rada.

Roen je 5. maja 1927. godine u Jasenici kod Rogatice. NakonsteËenog osnovnog obrazovanja i zavrπenih sedam razreda Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, srednjoπkolsko obrazovanje zavrπava kaomaturant gimnazije. Studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu na

336

kojem je diplomirao 1950. godine. Na istom fakultetu ubrzo je biran zaasistenta, a zatim i za docenta na Katedri historije dræave i prava narodaJugoslavije. Uz redovne poslove piπe doktorsku disertaciju o ajanima injihovoj ulozi na juænoslavenskim prostorima. Sa ovom temomdoktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. godine kodakademika Mehmeda BegoviÊa. ©kolske 1962/63. godine boravi uMinhenu na specijalizaciji u Institutu za historiju i kulturu Bliskog istokai turkologiju kod profesora Babingera i Kislinga. Po dolasku u Sarajevo1964. godine biran je u zvanje vanrednog, a 1969. godine redovnogprofesora za predmet Istorija dræave i prava naroda Jugoslavije. SvojenastavniËke obaveze na ovom fakultetu obavlja do odlaska u penziju1990. godine. U posljednje dvije godine pred mirovinu obavlja duænostdekana. U vremenskom periodu izmeu 1968. i 1974. godine bio je i naduænosti direktora Orijentalnog fakulteta u Sarajevu. U toku svogplodonosnog rada dobio je viπe zasluænih nagrada, odlikovanja ipriznanja. Meu njima su ©estoaprilska i Dvadesetsedmojulska nagradaza znanstveni rad. Zbog velikog znanstvenog doprinosa 3. marta 1987.biran je za dopisnog, a 199?. godine i redovnog Ëlana Akademije naukai umjetnosti Bosne i Hercegovine. Godine 1996. svoju decenijama vrlobriæljivo skupljanu struËnu biblioteku sa viπe hiljada naslova poklonio jeBKZ Preporod. Knjigama iz ove biblioteke, koja nosi ime darodavca,danas se sluæe generacije studenata, znanstvenika i ljubitelja historije.Ni nakom sluæbenog penzionisanja akademik SuÊeska sve do smrti neusporava znanstveni rad. Kada se pogledaju 122 bibliografske jedinicekoje su nam do sada poznate, onda bez poteπkoÊa moæemo dobiti odgovorzaπto se profesor dr Avdo SuÊeska joπ za æivota ubrajao meu ne samojuænoslavenske, nego i svjetske poznavaoce druπtvene, pravne i politiËkehistorije zemalja jugoistoËne Evrope u vrijeme osmanske vladavine.

Joπ od asistentskih dana predmet njegovog istraæivanja bilo jeprouËavanje dræavno-pravnog razvitka Bosne osmanskog perioda, ali idrugih juænoslavenskih prostora. Ipak, najviπe radova pisao je oBosanskom ejaletu XVIII i prve polovine XIX stoljeÊa. Njegovi prvi radoviizmeu 1954. i 1964. godine Vakufski krediti u Sarajevu, Mjesto muteselimau lokalnoj upravi do tanzimata, Malikana - doæivotni zakup dræavnih dobarau Osmanskoj dræavi, Taksit - prilog prouËavanju daæbinskog sistema u naπimzemljama pod turskom vlaπÊu, Pojava u sistemu izvanrednog oporezivanja uTurskoj u XVII vijeku i pojava nameta tekalif-i πakka, do Organizacije osmanske

337

vlasti u Osmanskom carstvu koji su πtampani u najznaËajnijim domaÊim iinozemnim Ëasopisima, skrenuli su paænju na tada mladog znanstvenikabrojnih domaÊih i inozemnih osmanista. Istovremeno je u prvoj decenijisvog znanstvenog i nastavniËkog zvanja dr SuÊeska napisao i univerzitetskiudæbenik Istorija dræave i prava naroda SFRJ ( Sarajevo 1964. ) koji je unarednim decenijama doæivljavao brojna ponovljena i dopunjena izdanja.Njenim publikovanjem otkrio je veliku erudiciju u historiografiji ipravnim disciplinama. Kako su primjetili njegovi kritiËari: “iako udæbenik,ova knjiga ima veliki broj sasvim orginalnih rjeπenja”. Zbog toga je unarednom periodu bila koriπtena kao univerzitetski udæbenik i na drugimPravnim vakultetima tadaπnje SFRJ.

VeÊ naredne 1965. godine objavljuje svoju najpoznatiju studiju Ajani-prilog izuËavanju lokalne vlasti u naπim zemljama za vrijeme Turaka (Sarajevo1965, 278). Cijela studija je napisana na osnovu bogate izvorne grae iznanstvene literature. U njoj je autor ispitao i prikazao nastanak i razvitakajana i ajanluka u osmanskom sistemu XVIII i prvih decenija XIX stoljeÊa.Ovom monografijom, kao i kasnijim radom SeljaËke bune u Bosni u 17.i 18. stoljeÊu (GDIBIH, Sarajevo 1969.) unosi posve novi pogled oosmanskom druπtvu i dræavi, kako na tlu tadaπnjeg Bosanskog ejaleta,tako i πirem juænoslavenskom. To se posebno odnosi na poloæaj bosanskihmuslimana-Boπnjaka koji su do tada prikazivani samo kao privilegiranidruπtveni sloj. Unoπenjem novih znanstvenih rezultata razbijena je crno-bijela shema o ovoj dræavi i njenom druπtvu. Ta svoja saznanja profesorSuÊeska produbljuje u narednim radovima. Posebno je to pokazao uradu Poloæaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj dræavi i njegov stav prematoj dræavi (Sarajevo, 1974.). VeÊ tada akademik SuÊeska zapoËinje sa svojimsaradnicima dugu i upornu borbu vraÊanja izvornih termina uhistoriografiji, onako kako se oduvijek i na Zapadu i na Istoku piπe bezpodlijeganja knjiæevno mitskim nazivima. Vremenom Êe to sasvimkorektno veÊina osmanista prihvatiti i u drugim sredinama, mnogi neznajuÊi da je akademik SuÊeska bio jedan od pionira ove znanstvenekorekcije koju neki danaπnji knjiæevnici i knjiæevni historiËari kao autoriprograma historije pokuπavaju vratiti u nastavu, a historiju Bosne iHercegovine svesti na minimum zastupljenosti u udæbenicima .

Ne manje zapaæeni su mu i cijenjeni radovi Poloæaj Jevreja u Bosni iHercegovini za vrijeme Turaka, O kefilemi, O poloæaju Poljica u osmanskojdræavi, Evolucija u nasljeivanju odæakluk-timara u Bosanskom paπaluku,

338

Neke osobenosti u procesu ËifluËenja u Bosni i Hercegovini u XVIII stoljeÊu,Popis Ëifluka u rogatiËkom kadiluku iz 1835. godine, Uticaj migracionihkretanja na oblikovanje agrarnih odnosa u BiH u periodu osmanske vladavine,Dræavno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine, te mnogi drugi. Veliki brojsvojih radova profesor SuÊeska je objavio u renomiranim historijskimËasopisima u inozemstvu na engleskom, njemaËkom, turskom i drugimjezicima. Zato se moæe kazati da je kao historiËar, pravnik i orijentalistabio poznat ne samo na πirem juænoslavenskom prostoru, nego i u najπirimmeunarodnim znanstvenim krugovima. Njegovo miπljenje o odreenimpitanjima sa najveÊom paænjom je uvaæavano u brojnim meunarodnimasocijacijama, institucijama, redakcijama i znanstvenim skupovima. Bezpretjerivanja se moæe reÊi da je bio viπe poπtovan i uvaæen umeunarodnim znanstvenim krugovima, nego πto je to poznato sredinigdje je æivio i djelovao.

To priznanje mu je doπlo joπ prije viπe decenija. Kada je na Petomkongesu historiËara Jugoslavije u Ohridu na kome je glavna tema raspravebila etniËka i nacionalna pitanja i procesi na juænoslavenskom tlu oddoseljavanja Slavena do kraja Drugog svjetskog rata prof. dr Avdo SuÊeskapodnio referat “O historijskim osnovama posebnosti-bosans ko-hercegovaËkih muslimana”, meu prisutnim je unio jednu novinu kojaje postala centralnom temom cijelog Petog kongresa. To je izazvalointeresiranje i πire meunarodne znanstvene javnosti. O tome postojepisani tragovi. Tako npr. Frankfurter Allgemeine Zeintug u broju od 15.oktobra 1969. godine piπe da je na Kongresu u Ohridu dominiralo“muslimansko pitanje”.

A πta je to u ovom referatu pisao profesor SuÊeska? KoristeÊirelevantnu arhivsku grau i struËnu literaturu, pisao je da do tadanepriznati muslimani su narod kao i drugi sa svim osobenostima kojeimaju i druge priznate nacije. Po miπljenju akademika SuÊeske“napuπtanje vlastite individualnosti predstavlja neku vrstu smrti. Æivljenjeje razmiπljanje za sebe i o sebi, kako za pojedinca, tako i za narod. I pojedinaci narod prestaju postojati onda kada viπe nisu svjesni sebe”. Vremenom, mnogeteze tada i narednih godina osporavane, prihvaÊene su i potvrene. Nekenalazimo i u njegovoj posljednjoj objavljenoj knjizi Boπnjaci u osmanskojdræavi, ( Sarajevo, 1995. ).

Iako kroz studije pripreman za pravnika, akademik Avdo SuÊeska jecijelim svojim radnim i znanstvenim opusom bio i ostao pravi historiËar,

339

posebno osmanskog perioda. Iz njegovih radova paæljiviji Ëitalac osjetiæivot vremena o kome piπe bez ikakvih pretjerivanja i sa velikim slojevitimdruπtvenim previranjima. U njima se osjeti bosanski i boπnjaËkipovjesniËar ispred kojeg ide istraæena arhivska graa Istanbula, BeËa,Minhena, Dubrovnika, Sarajeva i drugih velikih arhivskih centara sapisanjem o veoma osjetljivim temama, ali uvijek zasnovanim naËinjenicama.

Njegov odlazak sa ovog svijeta posebno su osjetili mlae kolege iprijatelji. Oni su ga cijenili kao znanstvenika svjetskog ugleda, profesorai velikog Ëovjeka koji ih je nesebeËno uËio, pomagao i podsticao unjihovom znanstvenom uzdizanju. Isto tako je ostao dosljedan i odanpatriota do zadnjeg trenutka, dijeleÊi u toku agresije sudbinu zemlje inaroda kojem je pripadao. Njegovi zemni ostaci ukopani su 24. decembra2001. godine na Gradskom groblju Bare u Sarajevu.

340

Muhamed MrahoroviÊMuhamed MrahoroviÊMuhamed MrahoroviÊMuhamed MrahoroviÊMuhamed MrahoroviÊ

©EHID MR. NIJAZ ©UKRI∆©EHID MR. NIJAZ ©UKRI∆©EHID MR. NIJAZ ©UKRI∆©EHID MR. NIJAZ ©UKRI∆©EHID MR. NIJAZ ©UKRI∆(SjeÊanje - Skica za biografiju)(SjeÊanje - Skica za biografiju)(SjeÊanje - Skica za biografiju)(SjeÊanje - Skica za biografiju)(SjeÊanje - Skica za biografiju)

Nijaz, sin Mehmeda i Sidike ©ukriÊ, roene ZupËeviÊ, roen je uTravniku 15. maja 1940. godine. Osnovnu Ëetvorogodiπnju πkolu zavrπioje u Sarajevu poslije koje, u istom gradu, pohaa Gazi Husrev-begovumedresu u trajanju od osam godina i zavrπava je πkolske 1958/59. godine.

Nakon zavrπene Medrese upisuje studij orijentalne filologije naFiloloπkom fakultetu u Beogradu i zavrπava ga akademske 1962/63.godine. U vremenu od 1962. do 1965. dobija stipendiju preko kulturnerazmjene studenata u Bagdadu i odlazi na specijalizaciju arapskog jezikana Bagdadskom univerzitetu i istovremeno sluπa predavanja iz povijestina Institutu za visoke studije πto Êe ga opredijeliti za magistarski studijpovijesti. Po zavrπetku specijalizacije jezika vraÊa se u Sarajevo i ukljuËujeu nastavu Gazi Husrev-begove medrese na predmet arapski jezik kaoprofesor konverzacije do odlaska na odsluæenje vojnog roka. Od togvremena datira neposredno upoznavanje profesora ©ukriÊa generacijeGazinovaca koja zavrπava πkolovanje 1965/66. πkolske godine.

Pojava Nijaza ©ukriÊa kao mladog profesora, koji je izvrsno poznavaomoderni knjiæevni govorni arapski jezik, te ispoljavao vrhunsko pedaπkoumijeÊe u komunikaciji i praktiËnoj nastavi, zacijelo je u svakome od nasostavilo neizbrisivo sjeÊanje na njegov lik te maksimalno nas motiviraloda poemo istim stazama obrazovanja i intelektualnog razvoja. Mi, kojismo ga tada upoznali i doslovce se druæili sa njim kao pedagogom iprofesorom, veÊ tada smo izraæavali duboku nadu za studijski odlazakna Istok, u Bagdad Harun ar-Reπida, u najËarobniji grad znanosti ikulture, grad Hiljadu i jedne noÊi, grad dviju mistiËnih rijeka Eufrata iTigrisa i joπ mistiËnijih Edenskih vrtova.

Po odsluæenju vojne obaveze Nijaz se ponovo obreo u Bagdadu 1967.kao stipendista Bagdaskog univerziteta gdje na postdiplomskom studijupovijesti radi i brani s najviπim uspjehom magistarsku disertaciju na temu©irenje islama i nastanak islamskih institucija u BiH u XV i XVI vijeku.

341

Ta godina (1967.) nekolicini od nas Êe biti sretna s obzirom da smotakoer dobili stipendije i otiπli na studij u Bagdad kod svog uËitelja-uzora. ZahvaljujuÊi Nijazovom angaæmanu i autoritetu kog je uæivao utoj sredini veÊi broj kolega i kolegica iz Bosne i Hercegovine, Makedonijei Kosova dobit Êe stipendije za studij u Bagdadu.

Za opis dogaaja u vremenu provedenom u druπtvu sa Nijazom kaostarateljem, naπim skrbnikom i ustazom, kako smo ga iz poπtovanja svioslovljavali, za prosto taksativno registriranje svih tih dragih uspomena,bila bi potrebna veÊa knjiga sjetnih memorija. Pozivam svoje kolege ovimputem da zajedniËki uradimo djelo kojim bismo se makar djelomiËnooduæili naπem ustazu ostavljajuÊi pisani trag o njemu generacijamamuslimanske omladine, pisani trag o Ëovjeku za koga sam slobodanustvrditi da je posljednji Gazinovac i Boπnjak koga se moæe uzimati zasvekoliki uzor i autoritet plemenitosti i Ëestitosti, pisani trag o Ëovjeku-paradigmi najπireg srca i duπe, kojem su srdæba, ljutnja, egoizam,individualizam, bile strane i nepoznate odrednice moralnog ljudskoglika.

Nakon okonËanja magistrata vraÊa se u Sarajevo i biva imenovan zaprofesora historije islama i arapskog jezika 1972. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi. Na tim predmetima radi do 1977. godine poslije Ëegaprelazi u Gazi Husrev-begovu biblioteku na mjesto bibliotekara do 1980.godine.

Te godine stupa u brak sa Nasihom AlihodæiÊ s kojom raa trojedjece: Muhameda 1981., Merimu 1984. i ©ejmu 1991. godine. Iste godinebiva izabran za stalnog predavaËa na predmetu Povjest islamske kulture icivilizacije na Islamskom teoloπkom fakultetu u Sarajevu i na tom radnommjestu zadesit Êe πehidska smrt njega i njegova malodobnog sinaMuhameda 29. augusta 1992. godine. Ispaljena haubiËka granata saËetniËkih poloæaja tog tragiËnog dana oduzet Êe pet nevinih æivota:Nijazaov i njegova sina Muhameda, Tenzile HadæiabdiÊ i dvoje njezinihroaka. Vijest o tragiËnom dogaaju paralizirala je duπe svakog koga jepoznavao i ostavila zauvijek nenadomjestivu prazninu u srcima nas kojismo u njemu imali istinskog uzora i kolegu, brata i uËitelja.

Kao intelektualac slobodnih nazora Ëesto je bivao na udarurepresivnih mjera politiËkog sistema, a zbog toga mu Ëesto nisu bivalenaklonjene ni strukture Zajednice kojoj je pripadao i za Ëiji prosperitet

342

se zduπno zalagao svim svojim plemenitim biÊem. Tako su mu 1972.godine reducirana graanska prava i slobode oduzimanjem putnihisprava koje su mu vraÊene tek 1986. godine kada je partijsko jednoumljeveÊ poËelo osjeÊati gorak ukus gubitka povjerenja i vlastiti sunovrat ubespovratni ambis zaborava.

Jedno kraÊe vrijeme Nijaz je djelovao i politiËki u dræavnomParlamentu sa poznatih svojih moralno-etiËkih i humanistiËkih pozicijakao izvanredno cijenjena osoba.

Na poËetku agresije na grad Sarajevo bio je uhapπen sa sinomMuhamedom i joπ s nekim kolegama iz naselja NedæariÊi i sproveden ulogor Kula u Lukavici gdje podnosio nekoliko mjeseci teπke fiziËke iduπevne torture i poniæavanja od strane ËetniËkih divljaka i specijalnejedinice Crnih udovica. Prebolno je bilo sluπati kazivanje o situaciji kadasu mu divljaci pokuπavali zaklati sina pred njegovim oËima, to nevino ineduæno dijete, samo zato πto je nosilo ime Muhamed i πto je bilo sinNijaza ©ukriÊa, politiËki angaæiranog teologa-historiËara.

Nijaz kao autoritet meu kolegamaNijaz kao autoritet meu kolegamaNijaz kao autoritet meu kolegamaNijaz kao autoritet meu kolegamaNijaz kao autoritet meu kolegama

Ne vjerujem da Êe biti neko toliko cijenjen meu svojim kolegamakakav je bio ustaz Nijaz meu nama, koji smo imali sreÊu druæiti se snjime i neposredno ga upoznavati kao uzora u svakom pogledu.Markantne pojave, uvijek nasmijan i spreman za ozbiljan i produhovljenrazgovor, pedantan, redovno lijepo i ukusno obuËen, prefinjenih manira,izazivao je najdublje naπe poπtovanje i æelju da ga se imitira, a divljenjunjemu nisu se mogli otimati ni oni koji ga moæda i nisu posebno voljeliili koji su mu zavidjeli. Njegovu pojavu pratili su do perfekcije izgraenimaniri, opuπteni i posvema smireni izraz njegova unutarnjeg πarma πtoje zacijelo kod svakog susreta s njim budilo osjeÊaj ushiÊenja.

Meu nama svaka njegova rijeË ili stav imali su posebnu teæinu. Izrespekta nije bilo mjesta osporavati ga ili, ne daj Boæe, sumnjati u njegoveiskrene namjere. Njegovi obrasci kulture i komunikacije s drugima zanas su imali tretman paradigmatiËkog kodeksa kulture ponaπanja.SedmiËna okupljanja u prostorijama njegova obitovanja u Bagdadupredstavljala su za svakog od nas sedmiËni doæivljaj. Kao πto nam jeznaËio tokom studijskog druæenja takav odnos smo æeljeli i po povratkuu naπa mjesta, pa i onda kada smo se osamostalili u æivotu i na radnim

343

poslovima. Svaki od nas dao mu je obeÊanje da Êe ostati vjeran pozivu zakoji smo se obrazovali u dalekom svijetu bez obzira politiËke i drugeokolnosti, Ëak i onda kada nam je kazano da “za nas nema mjesta uIslamskoj zajednici” jer smo navodno tamo u tiini “u statusu nekavihpadobranaca”.

Nijaz kao humani i moralni uzorNijaz kao humani i moralni uzorNijaz kao humani i moralni uzorNijaz kao humani i moralni uzorNijaz kao humani i moralni uzor

Zacijelo su ove osobine njegova karaktera predstavljale najsnaænijevrline njegova ljudskog lika. NeÊu pogrijeπiti ako kaæem da je njegovaduπa bila predodreena biti ogledalom u kome su se reflektirali obziriparadigmatiËke uzoritosti onoga koga je Svemilostivi Allah odabrao kaouswa hasena ËovjeËanstvu. Duπa mu je snaæno zrcalila razumijevanjem zapotrebe drugih, a manir kojim je ispunjavao taj svoj osjeÊaj odgovornostibivao je zaogrnut oreolom Ëasnosti i plemenitosti. Kroz prizmu ovihvrlina zauzimamo je svoj sud o nama, svakom ponaosob. Mi smo bilisvjesni te Ëinjenice, jer smo znali da je on profil uzornog pedagoga koji,i kada govori, i kada πuti, prezentira najviπe vrline odgojenog Ëovjeka iautoriteta koji druge uËi odgoju i kulturi druæenja.

Nijaz kao pedagogNijaz kao pedagogNijaz kao pedagogNijaz kao pedagogNijaz kao pedagog

Na Ëasu je djelovao autoritativno, a ipak neposredno kao iskreniprijatelj. “Kolege” ili “momci”, bio je njegov omiljeni naËin obraÊanjauËenicima, a baπ takav nastup otvarao je naπe duπe, ulijevao u njihraritetan osjeÊaj poπtovanja i djelovao motivirajuÊe na planu pripremeza Ëas i za nastavu uopÊe. Kada bi uËenik, prozvan da odgovara, zbogslabe pripreme gradiva poËeo kolutati oËima od jednog do drugog kolegeili vrtiti uπima desno i lijevo ne bi li uhvatio koju doπaptanu rijeË, ustazbi takvu situaciju prekidao upadicom: “Eh, kada bi nam neko joπ doniodæezvenjak kahve pa da kolektivno gimnasticiramo oËima i uπima; baπ bito bila prava sportska rekreacija. Nego da mi u ovu tvoju sportsku rubrikuubiljeæimo jednu sportsku ocjenu dok ti ne ueπ u punu formudæogirajuËi oËima, a bogme i uπima po ovoj lekciji.”

Oni nemirnijeg duha suoËavali bi se sa vlastitom slaboπÊuopravdavanja svog postupka pred ustazom kojim on nije bio zadovoljan.U savjetovanju uËenika i kolega ispoljavao je najtopliji saosjeÊaj,neposrednu punu odgovornost, nadomjeπtao je sve ono πto nam je bilo

344

uskraÊeno roditeljskim odsustvom. »esto nam je sugerirao da iπËitavamoPoslanikovu siru i æivotopis velikih umnih ljudi iz razdoblja klasiËnogislama, primjerice o Ebu Bekru, Omeru, Osmanu Aliji, Allah biozadovoljan s njima.

Teæiπni fokus svog djelovanja usmjeravao je ka odgojno-obrazovnomi moralnom aspektu muslimanske liËnosti, neposrednih sluπalaca i Ëitalacanjegovih brojnih tekstova. Taj motiv podstaknut Êe ga da prevede nabosanski jezik jedno manje ali vrlo praktiËno djelo iz oblasti islamskogahlaka pod naslovom Uputa uËeniku na putu sticanja znanja, koje je postalonezaobilazan priruËnik u medresi i na vjeronauci po mektebima.

Nijaz kao roditeljNijaz kao roditeljNijaz kao roditeljNijaz kao roditeljNijaz kao roditelj

Kolikod je djelovao kao Ëovjek otvorenog srca i komunikativan, Nijazje ipak bio osoba koja je imala razvijen osjeÊaj zadivljujuÊe stidljivosti.Kad bi se naπao u takvoj situaciji, njegov osjeÊaj je uvijek praÊenrumenilom lica i neke forme simpatiËne nespretnosti dok je pokuπavaoopravdavati postupak kolege ili nekog svog prijatelja.

Prema svojoj djeci uvijek ispoljavao nastup briæljivog odabiranja rijeËikojim savjetuje ili ukazuje na neπto πto je strano islamskom moralu iodgoju. Za njega nije predstavljalo poteËkoÊu usmjeravanje ka moralnommaniru, ka odgojnom ponaπanju jer je njegov odnos, nenametljivoispoljavan, bio privlaËan smjerokazni govor.

Njegova djeca, neka im Allah svako dobro pruæi, prepoznavali su tumoralnu snagu svog oca i bez ikakvog nutarnjeg otpora usvajali su je iprakticirali u donosima sa svojim kolegama, u komπiluku i u πkoli, kaodragocjenu vrlinu. Ko danas ima priliku promatrati njegov evlad, moæeu njihovim likovima i ponaπanju prepoznati plemenite vrline rahmetliNijaza. Svako od njih tako Ëedno njedri karakterne osobine svog babe.

Bibliogrfija radova Nijaza ©ukriÊaBibliogrfija radova Nijaza ©ukriÊaBibliogrfija radova Nijaza ©ukriÊaBibliogrfija radova Nijaza ©ukriÊaBibliogrfija radova Nijaza ©ukriÊa

Rahmetli Nijaz bijaπe vrlo plodan pisac i prevodilac. Ovdje Êemosamo taksativno zabiljeπiti njegova orginalna djela kao i njegove prijevode.

Meu orginalnim spisateljskim radovima navodimo sljedeÊa djela:

1. ©irenje islama i nastanak islamskih institucija u BiH u XV i XVIvijeku, Bagdad, 1972.

345

2. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, u saradnji da rahmetli dr.Muhamedom HadæijahiÊem i Mahmutom TraljiÊem, Sarajevo, 1976.,1977.;

3. Poboænost i pismenost muslimanke u naπim krajevima, Glasnik VIS-a,br. 3, XVII/1980;

4. Veze bosansko-hercegovaËkih muslimana sa Mekkom i Medinom,Takvim, 1981.;

5. Ramazansko gostoprimstvo ©eher Sarajeva, Takvim, 1982.;

6. Halka sistem u islamskom obrazovanju, Islamska misao, IV/1982,br. 38.;

7. Jedan starisrpsko-hrvatski rukopisni prijevod udæbenika pedagogije unaπim medresama, Zbornik radova Islamskog teoloπkog fakulteta, I/1982.;

8. Lijepa rijeË kao lijepa voÊka, Preporod, br. 6, XIII/1982.;

9. Gazalijin doprinos islamskom obrazovanju, Glasnik, br. 1, XLV/1982.;

10. Noπnja naπe uleme, Takvim, 1983.;

11. Hadæ bosansko-hercegovaËkih muslimana u doba Austro-ugarske uprave(1878-1918), Islamska misao, br. 56, V/1983.;

12. Doprinos namaza u procesu πirenja islama i njegove kulture u naπimkrajevima, Glasnik, br. 2, XLVII/1984.;

13. Neke kur’anske i sunnetske koncepcije povijesti, Takvim, 1985.;

14. Kur’asnki podsticaji za izuËavanje Sire/æivotnog puta Muhammeda,a.s., Glasnik, XLII/1986.;

15. O povjesti i savremenom stanju naπe vjerske pisane rijeËi, Islamskamisao, br. 88-89., VIII/1986.;

16. Bajram u duhovnom i kulturnom biÊu muslimana, Preporod, br.17, XVII/1986.;

17. Ibnu-s-sebil (Putnik), - Kur’anska odredenica koja podstiËe i obavezuje,Glasnik, br. 2, L/1987.;

18. Islamska duhovna spona u porodiËnim odnosima, Glasnik, br. 6, L/1987.;

19. Mjesto i uloga tesavvufa u uËvrπÊivanju islama i njegove kulture kodnas, Izloæen na Simpoziju u Zagrebu, 1988.;

20. Povijest islamske kulture i civilizacije, udæbenik za II godinustudenata ITF-a, Sarajevo, 1989.;

346

21. Osnovi poËetnog islamskog obrazovanja, Zbornik radova ITF-a, br.3,1990.;

Prijevodi, uvod i biljeπkePrijevodi, uvod i biljeπkePrijevodi, uvod i biljeπkePrijevodi, uvod i biljeπkePrijevodi, uvod i biljeπke

1. Burhanuddin az-Zamudæi, Uputa uËeniku na putu sticanja znanja,prijevod i uvod Nijaz ©ukriÊ;

2. H. Mustafa bin Muhammed PruπËak, Etika milosra ili traktat osamilosti i saæaljenju prema æivim stvorenjima, prijevod, uvod i biljeπke Nijaz©ukriË, Zbornik radova ITF-a, br.2, 1986.;

3. Thomas Arnold, Povijest islama, historijski tokovi misije, u saradnjisa A. Korkutom, El-Kalem, 1989.

Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten!

347

Zejnil FajiÊZejnil FajiÊZejnil FajiÊZejnil FajiÊZejnil FajiÊ

MERHUM DR. ADEM HANDÆI∆MERHUM DR. ADEM HANDÆI∆MERHUM DR. ADEM HANDÆI∆MERHUM DR. ADEM HANDÆI∆MERHUM DR. ADEM HANDÆI∆(1916.-1998.)(1916.-1998.)(1916.-1998.)(1916.-1998.)(1916.-1998.)

Dr. Adem HandæiÊ roen je u Teπnju 4. maja 1916. godine. Osnovnuπkolu zavrπio je u svome rodnom mjestu, a u Sarajevu je zavrπio GaziHusrev-begovu medresu 1935. godine i Viπu islamsku πerijatsko-teoloπkuπkolu 1940. godine. Nakon zavrπenog πkolovanja stupio je u sluæbu u©erijatskom sudu u Teπnju kao pripravnik i tu je ostao do kraja 1942.godine. Iste godine napustio je sluæbu pripravnika u ©erijatskom sudu uTeπnju i od kraja 1942. godine nastavio je studije na Orijentalnominstitutu Univerziteta u BeËu, gdje je pet semestara sluπao predavanjapoznatih tamoπnjih turkologa i arabista.

Nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata i povratka u domovinusluæbovao je u privrednim preduzeÊima u Doboju, uglavnom ufinansijskim institucijama, od 1946. do 1951. godine. Te godine primljenje u Orijentalni institut u Sarajevu kao asistent-osmanista. Poslije trigodine izabran je u struËnog saradnika, u tom zvanju je ostao πest godina,da bi 1966. godine bio izabran za viπeg struËnog saradnika i u tom zvanjuproveo gotovo deset godina. Doktorirao je 28. januara 1970. godine naKatedri za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, i odmah poslije toga,24. aprila 1970. godine bio je izabran u zvanje viπeg nauËnog saradnika,a u oktobru mjesecu 1975. godine u najviπe nauËno zvanje nauËnogsavjetnika Orijentalnog inastituta u Sarajevu.1

Osamdesetih godina proπlog stoljeÊa dr. Adem HandæiÊ bio je i ËlanSavjeta Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Pored mnogobrojnihradova objavljenih u raznim Ëasopisima, kao i posebnih izdanja, objavioje i dva rada u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i to:

- Husrev-begov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljeÊe, knjiga IX-X(1983.), str. 207-217.

1 Opπirnije o dr. Ademu HandæiÊu vidjeti u POF-u, vol. 47-48., str. 9-15, iz pera dr. AhmedaS. AliËiÊa, odakle smo i mi uzelu glavne biografske podatke.

348

- Vakuf kao nosilac odreenih dræavnih i druπtvenih funkcija uOsmanskom carstvu, knjiga IX-X (1983.), str. 113-120.

Ovi radovi bili su referati koji su odræani na Simpozijumu O vakufuu organizaciji Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, a u povoduobiljeæavanja 450-godiπnjice Gazi Husrev-begovog vakufa.

Nakon HandæiÊeve smrti objavljeno je njegovo znaËajno djelo:

Opπirni popis bosanskog sandæaka iz 1604. godine. Sarajevo, BoπnjaËkiinstitut Zürich - odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, 2000.godine, Sv I/1, str. 679 i I/2, str. 601.2

2 Bibliografija radova dr. Adema HandæiÊa, u obradi Mubere BavËiÊ, objavljena je u istomnavedenom POF-u, str. 191-199. Z.F.

349

Enes KariÊEnes KariÊEnes KariÊEnes KariÊEnes KariÊ

MERHUM DR. ISMET KASUMOVI∆MERHUM DR. ISMET KASUMOVI∆MERHUM DR. ISMET KASUMOVI∆MERHUM DR. ISMET KASUMOVI∆MERHUM DR. ISMET KASUMOVI∆(1948-1995.)(1948-1995.)(1948-1995.)(1948-1995.)(1948-1995.)

Ismet KasumoviÊ roen je u selu Pode, Travnik 1948. godine.Osnovnu πkolu zavrπio je u rodnom mjestu 1964, a Gazi Husrev-begovumedresu 1969. godine. U Gazi Husrev-begovoj medresi bio je najboljiuËenik svoje generacije. Potom odlazi na studij u Kuvajt, i na Kuvajtskomuniverzitetu zavrπava Filozofski fakultet 1973. godine. Po povratku uBosnu povremeno radi kao honorarni nastavnik u Gazi Husrev-begovojmedresi gdje je predavao retoriku. U ovo vrijeme zainteresirao se zastudij treÊeg stupnja filozofskih nauka, te se upisuje na postdiplomskistudij iz filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistarski radpod naslovom “Problem nihiliteta u arapsko-islamskoj filozofiji” odbranioje 1979. godine pred komisijom na Ëelu sa mentorom prof. dr.Abdulahom ©arËeviÊem.

Doktorsku disertaciju pod naslovom “Ali-dede Boπnjak i njegovafilozofsko-sufijska uËenja” odbranio je na Filozofskom fakultetu uSarajevu 1987. godine pred komisijom na Ëelu sa mentorom prof. dr.Hasanom SuπiÊem.

Godine 1976. poËeo je raditi u Orijentalnom institutu u Sarajevugdje je proπao zvanja asistenta, asistenta-istrazivaËa i nauËnog saradnika.Radio je takoer gotovo tri godine i na Filozofskom fakultetu u Priπtinigdje je predavao arapski jezik. Godine 1981. postavljen je za predavaËatesavvufa na Islamskom teoloπkom fakultetu u Sarajevu. Nakon smrtiprof. dr. Ahmeda SmajloviÊa, Ismet KasumoviÊ preuzima i predmetislamska filozofija. Bio je i glavni urednik “Preporoda”. Ismet KasumoviÊslovio je kao dobar poznavalac arapskog jezika. Temeljito se baviokulturnom baπtinom Boπnjaka na orijentalnim jezicima. Takoer,istraæivao je filozofske, teoloπke, tesavvufske i mnoge druge prinoseBoπnjaka filozofskom i tesavvufskom miπljenju i tradiciji. Objavljivao jesvoje vrijedne radove u mnogim bosansko-hercegovaËkim Ëasopisima

350

kao πto su: “Prilozi za orijentalnu filologiju”, “Dijalog”, “Islamska misao”,“Æivot”, “Pregled”, “Odjek”, “Glasnik VIS-a”, “Glasnik UNESCO-a”,“Preporod”. Radovi, studije, eseji i rasprave Ismeta KasumoviÊa odlikujuse temeljitoπÊu, ozbiljnoπÊu i uËenoπÊu.

Za æivota mu je objavljeno djelo “Filozofsko-sufijsko uËenje Ali-DedeBoπnjaka” (1994.) a nakon smrti “©kolstvo i obrazovanje u Bosanskomejaletu za vrijeme osmanske uprave” (1999.) i prvi tom prijevoda IbnKesirovog komentara Kur’ana, koji je objavljen u okviru kompletnogprojekta πtampanog od strane Visokog saudijskog komiteta u Sarajevu.Ismet KasumoviÊ je na ahiret preselio 11. noÊi ramazana 1995. godine.

351

SADRÆAJSADRÆAJSADRÆAJSADRÆAJSADRÆAJ

RijeË urednikaRijeË urednikaRijeË urednikaRijeË urednikaRijeË urednika: ........................................................................................ 5

Kerima Filan:Kerima Filan:Kerima Filan:Kerima Filan:Kerima Filan:O JEDNOM “SPORADI»NOM”RUKOPISU NA TURSKOM I BOSANSKOM JEZIKUAbout one ‘sporadic’ work on Turkish and Bosnian language ............ 9

Azra Gadæo-KasumoviÊ:Azra Gadæo-KasumoviÊ:Azra Gadæo-KasumoviÊ:Azra Gadæo-KasumoviÊ:Azra Gadæo-KasumoviÊ:O SIDÆILIMA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECIAbout sijills in Gazi Husrev-begs library .............................................. 41

Hatidæa »ar-Drnda:Hatidæa »ar-Drnda:Hatidæa »ar-Drnda:Hatidæa »ar-Drnda:Hatidæa »ar-Drnda:©ERIJATSKI SIDÆILI I NJIHOVAZASTUPLJENOST U BOSNI I HERCEGOVINIShari’a sijills and their representation in Bosnia and Herzegovina ... 85

Vera ©timac, Samija SariÊ:Vera ©timac, Samija SariÊ:Vera ©timac, Samija SariÊ:Vera ©timac, Samija SariÊ:Vera ©timac, Samija SariÊ:GAZI HUSREV-BEGOVBEZISTAN I TA©LIHAN U SARAJEVU, 1889.-1890.The Gazi Husrev-bey Bezistan and Tashlihan in Sarajevo .................. 95

HusiÊ Aladin:HusiÊ Aladin:HusiÊ Aladin:HusiÊ Aladin:HusiÊ Aladin:TREBOTI∆ I UTVRDA KLI»EVACU VRIJEME OSMANSKE VLADAVINETrebotic and fortress Klichevac during the Ottoman reign ............. 119

Samija SariÊ:Samija SariÊ:Samija SariÊ:Samija SariÊ:Samija SariÊ:©EJH SEJFUDIN FEHMI EF. KEMURASheikh Sejfudin ef. Kemura ................................................................ 135

Tajib OkiÊ:Tajib OkiÊ:Tajib OkiÊ:Tajib OkiÊ:Tajib OkiÊ:BOSANSKI KRISTIJANI (BOGUMILI) PREMANEKIM NEOBJAVLJENIM OSMANSKIM IZVORIMABosnian Christians (Bogomil) according to some unpublished Otto-man sources ......................................................................................... 143

Mina KujoviÊ:Mina KujoviÊ:Mina KujoviÊ:Mina KujoviÊ:Mina KujoviÊ:PRILOZI ZA HISTORIJU VAKUFA U BOSNI I HERCEGOVINIContributions for history of waqf in Bosnia and Herzegovina ......... 167

352

Ahmet AlibaπiÊ:Ahmet AlibaπiÊ:Ahmet AlibaπiÊ:Ahmet AlibaπiÊ:Ahmet AlibaπiÊ:IBN ‘ASAKIROVA POVIJEST GRADA DAMASKA:SLAVNO DOSTIGNU∆E MUSLIMANSKE HISTORIOGRAFIJEIbn Asakir’s History of the city of Damascus:The great achievement in the Muslim historiography ...................... 181

Ahmed AdiloviÊ:Ahmed AdiloviÊ:Ahmed AdiloviÊ:Ahmed AdiloviÊ:Ahmed AdiloviÊ:RUKOPIS MEHMEDA HANDÆI∆AO TUMA»ENJU AJETA O PROPISIMA IZ SURE EN-NISA’Work of Mehmed ef. HandæiÊ:The Meaning of ayah about regulations from the sura En-Nisa ...... 201

Ferid DautoviÊ:Ferid DautoviÊ:Ferid DautoviÊ:Ferid DautoviÊ:Ferid DautoviÊ:BIOGRAFIJA ©UKRIJE ALAGI∆ALife and work of Sukrija Alagic:A survey of sources and literature ...................................................... 215

Mustafa Hasani:Mustafa Hasani:Mustafa Hasani:Mustafa Hasani:Mustafa Hasani:ZBORNIK FETVI MUFTIJE AHMEDA EF. MOSTARCACollection of Fatawa of the Mufti Ahmed ef. Mostarac.................... 243

Zuhdija HasanoviÊ:Zuhdija HasanoviÊ:Zuhdija HasanoviÊ:Zuhdija HasanoviÊ:Zuhdija HasanoviÊ:PRIJEPISKA IZME–U BOÆIJEGPOSLANIKA (ALEJHI-S-SELAM) I KRALJA ABESINIJECorrespondence between Prophet Muhammed(peace be upon him) and Kingdom of Abyssinia .............................. 263

Sead Seljubac:Sead Seljubac:Sead Seljubac:Sead Seljubac:Sead Seljubac:ALLAMEK I NJEGOVO DJELOTAFSIR AHAR LI SURAT AL-FATH‘Allamaq and his work Tafsír Å∂ar li súra Al-Fatõ ............................ 281

Osman LaviÊ, Zilha MuminoviÊ:Osman LaviÊ, Zilha MuminoviÊ:Osman LaviÊ, Zilha MuminoviÊ:Osman LaviÊ, Zilha MuminoviÊ:Osman LaviÊ, Zilha MuminoviÊ:BIBLIOGRAFIJA RADOVAFEHIMA NAMETKA ZA PERIOD 1967.-2001. ................................ 311

In memoriamIn memoriamIn memoriamIn memoriamIn memoriamEnes Pelidija:Enes Pelidija:Enes Pelidija:Enes Pelidija:Enes Pelidija:AKADEMIK PROF. DR. AVDO SU∆ESKA ...................................... 335Muhamed MrahoroviÊ:Muhamed MrahoroviÊ:Muhamed MrahoroviÊ:Muhamed MrahoroviÊ:Muhamed MrahoroviÊ:©EHID MR. NIJAZ ©UKRI∆ ............................................................... 340FajiÊ Zejnil:FajiÊ Zejnil:FajiÊ Zejnil:FajiÊ Zejnil:FajiÊ Zejnil:MERHUM DR. ADEM HANDÆI∆ ..................................................... 347Enes KariÊ:Enes KariÊ:Enes KariÊ:Enes KariÊ:Enes KariÊ:MERHUM DR. ISMET KASUMOVI∆ ............................................... 349

anali 21-22

Documents

Transcript of anali 21-22